Dame i gospodo narodni poslanici, možda danas raspravljamo o dva najvažnija izveštaja koji se tiču vođenja i trošenja javnih sredstava u Republici Srbiji i o tome šta se dešavalo u proteklih ne samo godinu dana, već i duži jedan vremenski period.
Državna revizorska institucija osnovana je ne samo sa namerom da se kontroliše zakonitost postupka javnih nabavki, već i svrsishodnosti i opravdanosti predmeta javne nabavke. Da je to opravdano, mogu samo da vam kažem da je bilo čak i slučajeva da je predmet javne nabavke bilo vozilo za dostavu službene pošte i da je, umesto nekog vozila koje je primereno za takvu situaciju i takvu namenu, kupljen "Mercedes". Toliko o tome kako su pojedini rukovodioci kojima su bila poverena javna sredstva raspolagali tim javnim sredstvima i kako su ih trošili.
Mogu i da kažem da je Državna revizorska institucija u svom radu imala puno poteškoća. Prvo im nije obezbeđen bio adekvatan prostor za njihov rad, čini mi se da su tu Republička direkcija za imovinu i Vlada Republike Srbije na određen način, svesno, sabotirali rad Državne revizorske institucije, a u kasnijem periodu nisu jednostavno imali dovoljno kapaciteta da mogu da urade ono što je od njih predviđeno zakonom i da ispune ona očekivanja od predlagača zakona, koji su osnovali tu Državnu revizorsku instituciju.
Sledeći problem je bio, da čak i ako Državna revizorska institucija pronađe u svojoj kontroli i reviziji određene nepravilnosti, šta sa njima? Mogla je da podnese izveštaj Narodnoj skupštini i da se o tom izveštaju ovde na plenumu raspravlja, kao što sada raspravljamo. Ali, pitanje odgovornosti, pogotovo one prekršajne ili krivične mogao je da uradi samo nadležni policijski službenik ili postupak da pokrene nadležni tužilac, prema svojim saznanjima, a nije bio u obavezi da čita izveštaj Državne revizorske institucije.
Sećate se da je o tome bilo dosta polemike u javnosti, pa smo na kraju preneli ovlašćenje i na Državnu revizorsku instituciju da može da podnosi prekršajne i krivične prijave i prijave za pokretanje u vezi privrednog prestupa.
Deo prijava je i podnet. Ali, sada mene jako interesuje, recimo, 154 prekršajne prijave je bilo u 2012. godini, kakva je sudbina tih prekršajnih prijava? Koliko je sa ishodom da su odgovorna lica kažnjena, koliko oslobođena i koliko uopšte procesuirano do pravosnažnosti? Tu nailazimo na sledeći problem. Naši sudovi za prekršaje često nisu dorasli ovoj oblasti, da bi znali kako da sprovedu postupak do kraja, tako da možemo da damo i preporuku Ministarstvu pravde, pošto nam sada sledi Zakon o prekršajima, da se izvrši jedna određena edukacija sudija za prekršaje, pa ako treba i da se osnuje jedan deo prekršajnog suda koji bi bio nadležan za jednu ovu oblast.
Isto tako me interesuje - šta je sa krivičnim prijavama koje su podnete? Da li su te krivične prijave postale pravosnažne, u smislu da je optužnica postala pravosnažna, sudovi kasnije neka rade svoj deo posla, ili još uvek tužioci nekako nemo postupaju u ovoj oblasti?
Naravno da je u proteklom periodu, pogotovu u periodu od 2008. do 2012. godine bilo i pritisaka na Državnu revizorsku instituciju, pogotovo onih političkih pritisaka, i naravno da je jedna od velikih manjkavosti bio i sam Zakon o javnim nabavkama, nad kojim je Državna revizorska institucija vršila nadzor.
Jeste, mi smo doneli novi Zakon o javnim nabavkama i u tom zakonu predviđeno je krivično delo, što je dala malo veća ovlašćenja Državnoj revizorskoj instituciji, da oni koji ne raspolažu novcem svih građana, na onaj način kako je to predvideo zakon, krivično i odgovaraju. To su sve teškoće koje je imala Državna revizorska institucija u svom radu, od njenog osnivanja pa do početka pisanja Zakona o javnim nabavkama.
Kada se čita izveštaj, veliki je broj javnih nabavki po hitnom postupku. Za mnoge to ne znači ništa, ali javna nabavka po hitnom postupku znači pregovarački postupak samo sa jednim učesnikom i zaključivanje ugovora o javnoj nabavci samo sa jednim učesnikom. Voleo bih da državni revizor i kaže, po kvartalima, kako je to izgledalo, a ja znam da je u poslednjem kvartalu 2012. godine broj javnih nabavki po hitnom postupku spao za 70%. Zbog primene novog Zakona o javnim nabavkama, broj javnih nabavki po hitnom postupku je svega 10%, a ukupan iznos koji je potrošen za javne nabavke po hitnom postupku do 31. marta 2013. godine, 90% tog iznosa predstavljaju apotekarske ustanove.
Mi smo imali problem sa Zakonom o javnim nabavkama u ranijem periodu i očigledno je da mnogi subjekti koji primenjuju Zakon o javnim nabavkama su hteli da nastave po starom, da izvrše pritisak i na Državnu revizorsku instituciju i na Upravu za javne nabavke i na Komisiju za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki i da nastave, po hitnom postupku, sa jednim učesnikom i da nesrazmerno troše novac za onu uslugu ili robu koja im se prodaje.
Drago mi je da DRI istrajava na tome da predmet javne nabavke bude plaćen onoliko koliko on stvarno košta pogotovo bez nekih čudnih aneksa koji su bili ranije pa najpovoljnija ponuda bude najskuplja. Voleo bih da kontrolišete u novim predmetima revizije kakvi su ti aneksi ugovora. Da li su bili započeti pre radova ili pružanja usluge predmeta javne nabavke ili posle u samom postupku. To je jako važno i tu već ima elemenata, zato što ako je aneks zaključen pre postupka, odnosno pre otpočinjanja javnih radova ili pružanja usluge onda je namerno zakon prekršen izabran navodno najbolji ponuđač, a kasnije je ispao najskuplji. U takvim slučajevima onaj naručilac je mogao da prekine ili zaustavi postupak javnih nabavki i sprovede novi postupak i to se očekivalo od njih.
Insistiramo, mi iz SNS, da DRI i svi drugi nadležni organi insistiraju na doslednom sprovođenju Zakona o javnim nabavkama onako kako je on napisan, a ako još jednom neko pokuša da dovede u pitanje živote i zdravlje građana da bi i dalje mogao da trpa novac u džep, očekujem da protiv takvih bude podneta i krivična prijava. Pri tome najviše mislim na apotekarske ustanove koje su napravile papazjaniju, pokušale da naprave papazjaniju od Zakona o javnim nabavkama.
Kad je u pitanju Agencija za borbu protiv korupcije osnovana je isto tako kao jedno regulatorno telo koje treba da kontroliše javne funkcionere kojima su poverena javna ovlašćena. Slažem se za ove primedbe koje ste dali, ako treba možemo i u Narodnoj skupštini da napravimo jednu radnu grupu ali sa vama, da vidimo koji su to problemi u Zakonu o agenciji i da te probleme rešimo na najbolji mogući način.
Potpuno se slažem da po vašem izveštaju Agencija za borbu protiv korupcije nije bile spremna za republičke izbore. Ne bih sada da ulazimo u to da li je kriv direktor ili neko drugi. Smatram da i Agencija sama bez ikakvog političkog pritiska u svojim redovima prvo raščistila sa neodgovornim licima i na taj način izgradila jedan nivo poverenja, integriteta da će u naredno periodu da nastavi svoj posao da radi na najbolji mogući način.
Naravno da za nas koji se bavimo politikom jeste dosad najinteresantnije dosledna primena Zakona o finansiranju političkih aktivnosti. Smatramo da treba u narednom periodu da bude još stroža i naravno kontrola imovine javnih funkcionera, odnosno ako neku imovinu poseduju treba da opravdaju iz kojih prihoda su je i ostvarili. Znam da se tu nailazi na određene probleme, iako postoje problemi između državnih organa kao što je Poreska uprava, nadležnih sudova takođe kao Narodna skupština spremni smo da pomognemo koliko god je to moguće.
Mi ćemo za ova dva izveštaja kao SNS da glasamo, zato što smatramo da su realni, da prikazuju jednu realnu sliku kakva je kod nas i po pitanju javnih finansija i po pitanju borbe protiv korupcije i insistiraćemo i u daljem periodu da i pored dobrih rezultata koji imaju oba organa, nezavisna regulatorna tela, da uvek može bolje, uvek može više i to očekujemo od vas u vašem daljem radu.