Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, kad god kažem da pare krade Vlada, bar trojica iz G17 se cimnu. Ne odnosi se na ime, odnosi se na instituciju Vlade.
Drugo, gospodine Homan, jer ako kažem Vlada, opet će reći... Da nije bilo Kipra, ne bi bilo ni lekova u Srbiji, ne bi bilo ni nafte u Srbiji, jer su ti vaši prijatelji koji su vas doveli 2000. godine na buldožeru upravo zatvorili prsten sa svih strana oko Srbije. U Banjaluci su bebe umrle zbog toga što su ti vaši prijatelji zabranili da se odavde kiseonik otpremi u Banjaluku. Toliko o humanosti tih vaših prijatelja.
Nije problem što su pare bile na Kipru, nego je problem što ih sada nema na Kipru i što ih nema nigde, od kada je vaš potpredsednik, šta vam je, da li je potpredsednik Vlade, da li ste smenili Labusa, ne znam, od kada je on otišao na Kipar, mislim na Mlađana Dinkića, sadašnjeg ministra finansija, ondašnjeg guvernera, kada je ulazio sa čarapom u Narodnu banku, pa se ljudi pitaju da li je lepši onako ili ovako, ali nebitno je to.
Pare su na Kipru bile. Išao je Velja Ilić, došao je i na sednici Vlade, televizija je prenosila, rekao da se četiri i po milijarde dolara nalazi na Kipru.
Išao je Vladan Batić, ministar, četiri i po milijarde dolara se nalazi na Kipru. Otišao je Mlađan Dinkić – ne nalaze se više na Kipru, nego su na egzotičnim ostrvima. Možda su i ovde u Irskoj, pa je otišao da proveri da mu nisu slučajno promenili PIB.
Dame i gospodo narodni poslanici, to je jedna od najvećih pljački koja je zadesila državu Srbiju. Nestalo je četiri i po milijarde dolara sa Kipra.
O tome bi trebalo prvo naša policija da pokrene, pa onda Interpol, Europol, da utvrdi gde su, a onda se zna gde je lopovima mesto. Samo se nadam da on neće posle zašivati usta da ne bi govorio.
Tako je, gospodine predsedniče. Prvo da raščistimo neke stvari. Kada je Srbima izvan Srbije bilo najteže vas tamo nije bilo, bilo je srpskih radikala. Kada su Srbi proterani od vaših prijatelja ono Srba što je uspelo da pređe, što nije pobijeno usput, Srpska radikalna stranka im se našla. Nisu dolazili u druge opštine, u Zemun je došlo najviše izbeglica, u Zemunu su danas napravili kuće, okućili se i žive.
Kako žive – žive daleko gore nego što su živeli tamo jer im je tamo sva imovina opljačkana. I ovaj Ali-baba od preko puta ide da se ljubi sa Mesićem, sa tim istim Mesićem koji je proterao preko 220.000 Srba samo iz Republike Srpske Krajine.
Prema tome, o tome ne bih da pričam. Narod zna šta su radili srpski radikali dok ste vi išli u Segedin na onaj tečaj i usput primali pare u koferčićima, i danas vam je navika koferče. Uostalom, je l′ vašeg zamenika guvernera uhvatiše sa koferom od 100.000 evra ili nekog radikala?
Što se tiče tih beba, vaši prijatelji iz Segedina, ti vaši nastavnici iz Segedina su uveli sankcije, te Srbija nije mogla da dostavi kiseonik tim bebama. Ako vama nije žao tih beba, nama jeste. Nama je žao i onih koji su pobijeni kad su vaši prijatelji leteli u "milosrdnom anđelu" iznad Srbije dok ste se vi opet šetali svud okolo oko Srbije, gde "avaks" tu i vi, "avaks" preko Mađarske vi u Mađarsku, "avaks" preko Italije vi u Italiju, a onima koji su krvarili gaće braneći ovaj srpski prostor vi najmanje imate prava da im bilo šta kažete, vezano za izbeglice i za odbranu teritorije.
Opet se vraćamo na te četiri i po milijarde dolara koje je Mlađan Dinkić pokrao sa Kipra. O tome treba da se razgovara danas.
Zahvaljujem. Ja bih samo da ispravim koleginicu Vjericu Radetu – 3,5 miliona evra je do sada otkrivena pljačka koju je uradio, a pitanje je još koliko toga imam. Do sada je MUP Zemun utvrdio da je 3,5 miliona evra ovaj opljačkao.

I dok mi raspravljamo, dame i gospodo narodni poslanici, o ovim zakonima, Alibaba i 40 demokrata, ima ih doduše više, ali uklapa se u onu priču, smišljaju novu prevaru ovde u pećini preko puta, koja je nekada bila Predsedništvo Srbije.

Setite se Bebe Popovića, pa onog Đilasa koji je zbog toga što je ukrao 6 miliona evra ili 5 milijardi dinara unapređen u strukturi DS-a, još malo pa će postati "kapo", posle predsednik demokrata, "žutih". Znači ako ukradete do 3,5 miliona možete da budete predsednik opštinskog odbora, kad maznete 6 miliona već se kandidujete za predsednika gradskog odbora DS-a.

A koliko je ukrao onaj što je sada predsednik Privredne komore, nekada je bio ministar ovde, teško da se može utvrditi, bez devet miliona ne verujem da je kandidovan na mesto, a s obzirom na to da je konkurencija bila poprilična jer je mnogo njih pokralo po 9 miliona evra, na evre mislim, mora da je malo više. Pa onaj Hamović, Lazarević itd. itd.

E sad se ovaj sa 27 miliona evra, Zoran Trifunović Trizon, kandidovao za potpredsednika DS. Ojadio je NIS, dame i gospodo narodni poslanici, nekoliko meseci se raspravlja o tom Trizonu, nekoliko meseci se priča o toj lopuži i država ništa ne preduzima. Koliko ih još ima?

I da je država posle izbora, kad se promenila demokratska struktura, pa oni otišli a vi došli da vladate, da ste pohapsili samo one za koje ste znali da su do tada otkriveni mnogo bi manje kriminala bilo. A što se tiče onog njegovog odlaska u WC, možda je čovek i lepo rekao – otišao u WC u Latinsku Ameriku.

Da se vratimo sada na amandman. Podneo sam amandman na član 4. Predloga zakona.

Tražim da se član 4. promeni i da glasi: "Privredno društvo za upravljanje zonom (u daljem tekstu: društvo) mogu osnovati osnivači zone i druga domaća i strana pravna i fizička lica". Razlog je, prvo, redosled posle člana 3. u kome se kaže: "Prava osnivača zone, privrednog društva za upravljanje zonom i korisnika zone, utvrđena ovim zakonom, ne mogu se umanjiti drugim zakonom ili drugim propisima".

Član 4. koji sam predložio amandmanom upravo se uklapa u ovaj zakon i donosi mnogo pristupačniji zakon.

Odgovor zašto se ne prihvata amandman kaže: "Amandman se ne prihvata iz razloga što je članom 5. stav 1. tačka 1) Predloga zakona definisano da su osnivači zona osnivači i privrednog društva za upravljanje zonom", a taj član 5. stav 1. tačka 1) kaže ovako – "da su osnivači privrednog društva za upravljanje zonom osnivači zone".

A zašto ne bi mogao da bude osnivač privrednog društva za upravljanje zonom i neko ko nije osnivač zone, nego ko je posle svoju delatnost uneo u zonu, zašto ne bi i on, recimo, mogao da bude? S druge strane, šta ako osnivač zone izađe iz posla?

Smatram da ovaj amandman treba prihvatiti i mislim da će samo upotpuniti ovaj zakon i olakšati primenu zakona.

Dame i gospodo narodni poslanici, upravo slobodne carinske zone i jesu ventil preko koga može srpska privreda bukvalno da krene. Posle osnivanja slobodnih carinskih zona, koje su kočene unazad u više navrata, mogu upravo čitavi kompleksi, a Srbija ima i Dunav i autoputeve i železničku prugu i Koridor 10 i ne znam kako se zove ovaj koridor vezan za železničku prugu, ima mnoge mogućnosti da dođe privreda, da dođu investitori, da proizvode u Srbiji i da Srbija od toga ima koristi. Zato smatram da ovaj amandman treba usvojiti.

 
Dame i gospodo narodni poslanici, ovde imamo dva apsolutno posebna koncepta zakona.
Jedan koji je Vlada Republike Srbije predložila i drugi koji SRS kroz amandmane predlaže. Ovaj drugi, odnosno prvi predlog zakona koji predlaže SRS, jer ovo bi trebalo da bude drugi zakon, daleko je bolji, daleko primenljiviji i otvara širom vrata i stranom kapitalu i domaćem kapitalu da se investira u slobodne carinske zone.
Na vama je dame i gospodo narodni poslanici da usvajanjem amandmana svih od prvog do zadnjeg koji je predložila SRS stvarno donesete jedan primenljiv zakon, jedan zakon od koga će i država Srbija i građani Srbije imati koristi.
Međutim, pre nego što pređem na odbranu amandmana moram da ispričam jedan svoj utisak od malopre.
Išao sam da čestitam godišnjicu jednoj uspešnoj patriotskoj radio stanici i kada sam se vraćao velika grupa policije stoji ovde između Narodne skupštine i Predsedništva, Alibabine pećine, i pomislio sam – hvala bogu proradila pravna država, evo, došli da hapse ovog lopova preko puta.
I nije došao ni javni tužilac da ga ispita šta je tražio u Kninu između godišnjice "Oluje" i godišnjice "Bljeska", između dva događaja u kojima je mnogo Srba ostalo bez glave, a preko 220.000 je proterano sa ognjišta, gde je 30.000 kuća spaljeno. Ili su možda došli da pogledaju kakav je poklon dobio od Stipe Mesića, da li ima šahovnicu na njoj.
Izgleda da su dočekivali nekoga, tu nisu nikoga hapsili jer ja se nadam da bi nas kao narodne poslanike već obavestili da je Boris Tadić ili bar ovaj njegov direktor, takozvani direktor takozvane Narodne i takozvane kancelarije uhapšen, onaj što je pet miliona evra maznuo za godinu dana. Ili bi došli da nas obaveste da su našli konačno onih 27 miliona evra ili bi došli da nas obaveste koliko je Bogdanović ukrao para samo na Nemanjinoj ulici. Pretpostavljam da bi narodne poslanike prve došli da obaveste.
Dame i gospodo narodni poslanici, organizovani kriminal okupljen u žutom preduzeću hara, pljačka, otima, a Vlada Srbije ama baš ništa ne radi po tom pitanju. Dame i gospodo, ne iznenađuje me onda onaj što se predstavlja da je ministar vojni da će da dovede zlikovce na mesto zločina. Pre petnaestak dana su sleteli na Batajnicu isti oni avioni koji su leteli i sejali bombe i ubijali širom Srbije i koje naša PVO, nažalost, nije mogla da dohvati jer su išli na 10.000 metara. Sad pošto je taj isti Alibaba uništio i 2.500 raketa strela 2M, sad mogu i niže da siđu nećemo im moći ništa.
Narodni poslanik Gordana Pop-Lazić je podnela amandman na član 22. koji glasi: "Korisnik zone može privremeno izneti robu iz zone na drugi deo teritorije Srbije i uneti robu u zonu sa drugog dela teritorije Srbije radi ispitivanja, atestiranja, opravke i marketinškog prezentiranja.
Iznošenje, odnosno unošenje robe iz stava 1. ovog člana, na zahtev korisnika zone, odobrava nadležna carinarnica, rešenjem koje se donosi po skraćenom postupku".
Dakle, omogućavamo onima koji rade u toj slobodnoj carinskoj zoni da privremeno iznesu ili privremeno unesu robu u carinsku zonu bez carinskih opterećenja. U drugom stavu kažemo da carina mora da izvrši popis robe po skraćenom postupku, s obzirom na to da se tog trenutka može raditi o poslu koji se sklapa od višemilionske vrednosti i svaki dan je dragocen.
Carinarnica onda mora po skraćenom postupku da donese rešenje u kome će biti popisana roba koja se iznosi, koja se unosi u slobodnu carinsku zonu. Rešenjem se određuje rok u kome je korisnik zone dužan da vrati robu ukoliko se radi o atestiranju, ukoliko se radi o eventualnoj doradi ili reprezentaciji koji ne može biti duži od godinu dana.
Ne dozvoljavamo onima koji se nalaze u slobodnoj carinskoj zoni da na neodređeno vreme uvezu robu, da ta roba na ovaj ili onaj način izađe iz carinske zone i ode na tržište, nego striktno, najduži rok je godinu dana. Iznošenje, odnosno unošenje robe, rešenjem se određuje rok u kome je korisnik zone dužan da vrati robu koji ne može biti duži od godinu dana od dana donošenja rešenja.
Stav 3. – "Korisnik zone može privremeno izneti robu iz zone na drugi deo teritorije Srbije, odnosno uneti robu sa drugog dela teritorije Srbije radi oplemenjivanja (prerade, dorade i obrade), kao i radi ugradnje, na načini pod uslovima propisanim za privremeni uvoz, odnosno izvoz robe".
Mislim da je amandman toliko jasan i da je član kojim se ovaj amandman reguliše toliko jasan da bukvalno više ne treba objašnjenja. Smatram da svi poslanici i vladajuće stranke, vladajuće koalcije i opozicionih stranaka treba da u danu za glasanje pritisnu zeleno dugme i usvoje ovaj amandman.
A vas, gospodine Sredoje, ako imate nešto, izvolite za govornicu. Inače ne izlazite za govornicu, ja vas više vidim za šankom, nego za govornicom.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo još jednog amandmana kojim SRS pokušava da popravi nešto što se popraviti ne da. Evo još jednog zakona kojim bi da nas ukoloteče, upregnu, obesprave i svedu na nivo amorfne mase koju će moći sutradan da mese ove gazde, vlastodavci, jer su ih oni doveli na vlast, i nalogodavci, jer ih oni i plaćaju.
Narodni poslanik Petar Jojić je podneo amandman na član 28. u kome traži da se tačka 2) briše. Pročitaću ceo član: "Nadležni organ može podatke iz evidencije davati državnim i drugim organizacijama i organima, kao i pravnim i fizičkim licima, i to pod sledećim uslovima", pa sada tačka 1) bi mogla da ostane, ali tačka 2) kaže "da su subjektu koji traži podatke", a to znači i fizičkom licu koje traži podatke, "ti podaci neophodni za izvršavanje poslova iz njegove nadležnosti".
Fizičko lice može biti i onaj koga ste zaštitili. Čume. On je zaštićeno fizičko lice. Njemu su potrebni podaci o imovnom stanju nekoga, jer hoće čovek da ga reketira. Onda će nadležni organ dati, jer su mu potrebni za izvršenje poslova.
Na stranu to što se kroz ovaj i ovakav zakon pokušava opravdati onih 102 miliona dolara, a koje je neko, bivši ministar, koji je mogao da bude sve samo nije mogao da bude ministar, jer se toliko napreže i kada intervju daje da prosto ne znate da li daje intervju...
Potrošio je 102 miliona državnih para, kupio je neku opremu, jer mu je neko negde rekao da je to izuzetno i da to vodi direktno u Evropu, a sada to treba uposliti.
To što je i čip izuzetno opasan, gospodin Momčilov samo je deo toga rekao šta sa čipom sve može da se radi... To što je čip izuzetno opasan, jer ga možete napuniti podacima, jer su neprikosnoveni, jer preko njega možete delovati na sve, pa čak i na psihu onoga ko nosi ličnu kartu sa sobom; to što je čip izuzetno opasan, jer će vas svakog trenutka iz satelita moći pratiti i gde se krećete i gde se nalazite itd., apsolutno vašu privatnost ukidaju, to na stranu.
To što ste prvo čipove ugrađivali psima lutalicama, zakon smo doneli ovde da se psima lutalicama ugrađuju čipovi, pa će onda veterinar samo da prinese onaj čitač čipa i tačno će se znati koje je kuče, čije je kuče eventualno ako je zalutalo; to što ste junadima na farmama ugrađivali čipove, hajde na stranu.
Zašto ne ugradite i ljudima čipove i onda prođe policajac sa onim pored, pa odmah očita i kako se zovete i koja vam je krvna grupa i da li ste osuđivani itd. Šta će vam lična karta? Dakle, Orvel kuca na vrata Srbije, na otvorena vrata Srbije, vi ste mu vrata otvorili, ne mislim na Orvela, nego mislim na onu knjigu Orvela "1984".
Još jedna stvar o kojoj se govorilo, to je pitanje onoga što na engleskom piše u ličnoj karti, pošto je bilo tu nedoumica, da odmah i to razjasnimo. Dame i gospodo narodni poslanici, onaj što se sada predstavlja ministrom spoljnih poslova, onaj građanin Srbije Vuk Drašković, oslovljavaju ga kao Danin muž, ali to na stranu, potpisao je sa NATO paktom ugovor neovlašćeno, po kome oni mogu da špartaju po Srbiji kada hoće i gde hoće i koliko hoće da se zadržavaju. Ovo je engleski, jer će nas oni legitimisati kada nas sretnu na ulici. Ovo je engleski da bi oni mogli da razumeju, jer možda neće imati taj čitač, ali sigurno će biti opremljeniji. I oni i oni njihovi pomoćnici koji mogu biti regrutovani i iz Hrvatske, i iz Albanije, i sa Kosova, i iz Al kaide, što da ne, jer i ona sarađuje sa njima i to uveliko.
Kada smo već kod toga, onaj drugi građanin Srbije, nažalost Srbije, koji se predstavlja kao ministar vojske nedavno je, na najveću sramotu srpskog naroda, pozvao dva F-16 da slete na Batajnički aerodrom, nekoliko dana pre godišnjice ubistva male Milice Rakić. Taj idiot major otvoreno kaže, u stvari nije on idiot, idiot je ovaj što ga je doveo, otvoreno kaže da je on učestvovao u operacijama.
Da li to znači da je on bacio onu bombu koja je ubila malu Milicu Rakić ili onu devojčicu, izvinjavam se roditeljima i rodbini te devojčice što ne mogu da se setim, na mostu, onog genija matematičkog od 14 godina što je ubio?
Možda je baš isti taj, i neko dozvoljava da ti dolaze danas na Batajnički aerodrom, i za nesreću stoji gardista, čuva mu avion dok se on šepuri po Batajničkom aerodromu. Džigerica mi se okretala, i pretpostavljam svim patriotama; za vas, gospodo iz vladajuće koalicije, nisam baš siguran. Pitajte kako su se osećali roditelji onih koje su ti isti piloti pobili po Srbiji. I to su građani Srbije.
Zašto brisati tačku 2), da može fizičkim licima dozvoliti, da su subjektu koji traži podatke ti podaci neophodni za izvršavanje poslova iz njegove nadležnosti? Pa, ne može niko da ima, osim MUP-a, ove podatke, čak ni oni, sve podatke kojima ćete nahraniti čipove. Ne može niko.
Vlada je odgovorila sledeće: "Vlada ne prihvata amandman, jer bi brisanjem tačke 2) iz člana 28. Predloga zakona mogućnost zloupotrebe bila povećana...". Gde ćete veće zloupotrebe nego da dođete u SUP i da za bilo koga iz Srbije tražite podatke – potrebni su mi radi obavljanja mog posla. Možda će da ga prati Čume, eventualno, možda će neki njegov da ga prati. I likvidacije su bile završni deo praćenja. Gospodo, građani Srbije postaju potpuno nezaštićeni. Kaže: "... s obzirom da bi nadležni organ podatke iz evidencije mogao davati subjektu koji traži podatke i kada mu oni nisu potrebni." Šta će onda taj nadležni organ da radi, odakle pravo onda nadležnom organu, ukoliko se ova tačka 2) izbriše, da daje podatke bilo kome? Potrebni su fizičkom licu, potrebni su za izvršenje posla. Kaže, može da dobije podatke iako mu nisu potrebni za izvršenje posla.
Uostalom, u državi Srbiji je sve moguće, pa je moguće i da nedavno ovaj gradonačelnik Beograda slavi Dane Dunava na Savi! Kaže, mali mu bio Dunavski kej u Zemunu. Pa, Dunav protiče i kroz Palilulu i kroz Grocku, ako su već toliko gadljivi na radikalski Zemun. Zašto ne slaviše u nekoj drugoj opštini? Po toj logici je mogao i na Moravi, i na Turiji, i na Đetinji i na Toplici, jer se one, eto, ulivaju u Dunav.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da amandman narodnog poslanika Petra Jojića treba prihvatiti i ovu tačku 2) iz člana 28. brisati.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovde se ne radi o klasičnom predlogu zakona, kakve smo donosili do sada. Ovde se radi o svojevrsnom žigosanju građana Srbije. Radoje Domanović je svojevremeno pisao, to se zvalo, čini mi se, "Danga", gde je svakom građaninu pečat na čelu udaren, a ovde je razlika između pečata i čipa samo u tome što je načelnik morao da priđe i da vidi šta piše na pečatu, da li ste iz njegovog načelstva ili iz nekog drugog, a ovde će se svi podaci slivati u MUP i svakog sekunda će neko morati, odnosno moći da vas kontroliše i gde ste, i šta radite, i koliko para imate i kakve su vam misli.
Dame i gospodo narodni poslanici, uopšte nije smešno. Da je ovo nešto što je vredno te Evrope (u koju vi hoćete da nas uvedete jednom, jer ne verujem, kako ste krenuli, za narednih 20 godina da biste nas uveli), onda bi cela ta Evropa imala upravo ove lične karte sa biometrijskim podacima, odnosno sa čipovima.
Pročitaću vam samo jednu stvar: u SAD, Velikoj Britaniji i Kanadi takođe se počelo sa izradom identifikacionih kartica koje će imati čip u sebi; taj proces, međutim, nailazi na burne reakcije javnosti i daleko je od konačnog ostvarenja. U SAD, gde je nivo demokratije maksimalan, bar tako kažu ovi učenici tih Amerikanaca, ljudi imaju klasične lične karte i obične, klasične pasoše.
Da vas podsetim, s obzirom da se radi o "Motorolinoj" opremi, koju je Dušan Mihajlović uvezao i 102 miliona evra potrošio na nju, šta kaže prvi čovek "Motorole" za Srbiju, a i za Srbe, pa i za tu opremu; Tomas Soke 2003. godine 17. novembra kaže, a on je inače direktor sektora za biometriju u kompaniji "Motorola", ushićeno govori da je Srbija zemlja koja izumire, a bar u nečemu je naprednija od svih u Evropi, u policijskoj kontroli svog stanovništva. Evo njegovih reči – Srbija uvodi najnapredniji sistem za identifikaciju građana i izdavanje ličnih dokumenata u Evropi i jedan od najboljih u svetu. Evropska unija i druge zemlje kreću se u pravcu biometrijskih dokumenata, odnosno automatskog prepoznavanja otisaka prstiju ili osoba, ali je Srbija po primeni ispred njih. Zašto nam niste doneli za ovih šest godina standard evropski, da u nečemu budemo iznad Evrope, a ne u tome da ćete kontrolisati kada je koji građanin izašao na ulicu?
Ima još jedna stvar, dame i gospodo narodni poslanici, Džeremi Bentam je još 1791. godine došao na tu ideju na koju je došao prvo Mihajlović, a koju je Jočić velikodušno prihvatio.
Doduše, on je govorio o neprestanom nadzoru nad robijašima koji zatvorski čuvari sprovode sa stražarskih kula. Mišel Fuko je društvo 20. veka opisivao kao zatvorsko upravo zahvaljujući skupljanju podataka o ljudima koje sprovodi država.
Dakle, srpskim rečnikom rečeno, vi od države Srbije pravite jednu veliku robijašnicu u kojoj će svi građani Srbije biti robijaši koje ćete vi moći svakog trenutka da kontrolišete. Kada su me oni vaši koje ste pokušali, pa bez radikala niste mogli, da smenite 2000. godine, kada su me odveli u pritvor video sam nešto što je neverovatno, ali sada posle ovakvih zakona, sve je verovatno: na WC-u imate na visini od 80 santimetara prozor da stražar može da vidi šta radite unutra. U Srbiju ugrađujete taj mali prozor da možete da kontrolišete sve.
Šta je sa ljudskim pravima, dame i gospodo, šta je to što se zove sloboda građana uopšte? Šta je to što će se zvati sloboda građana Srbije ako ovako budete nastavili? Sa kojim pravom uskraćujete elementarna ljudska prava građanima Srbije uvodeći čip? Prof. dr Vojislav Šešelj nije hteo da prihvati kompjuter u pritvorskoj jedinici iz prostog razloga što je mnogo pametniji od svih vas i što zna šta može uz kompjuter usput da se unese.
Kada smo već kod ovakvog zakona, što ga ne primeniste odmah, što ne kažete osam dana od dana stupanja na snagu? Što ga ostavljate šest meseci, kada znate da posle dva ili tri meseca više nećete da budete na vlasti? Ja shvatam, dame i gospodo narodni poslanici, želju pojedinih da se slikaju pred TV kamerama. Navikavaju se ljudi, jer u svakoj ćeliji u zatvoru postoji kamera za kontrolu, pa se privikavaju na kameru da budu kontrolisani, ali to radite vi, nemojte celu Srbiju, sve građane Srbije stavljati pod direktan nadzor.
Šta ćemo sa zloupotrebom službi? Da li je jedan bio od slučajeva da je služba, bilo koja služba, policijska, BIA, zloupotrebljena? Šta ćemo onda sa ljudskim pravima?
Dame i gospodo narodni poslanici, predlažem u ime SRS da u danu za glasanje ovaj zakonski projekat ne prođe. Nemojmo da trčimo ispred Evrope. Kada već niste uspeli standard da nam podignete, nemojte ni u kontrolu, nemojte. Orvel je napisao, izmislio, međutim, danas Orvel ne bi morao ništa da izmišlja, mogao je da dođe ovde i da samo hvata beleške. Radoje Domanović je izmislio "Dangu" kad je pisao. Da je pokojni Radoje Domanović sada živ, takođe bi mogao da hvata ovde beleške, da vidi kakve nam zakone donosite.
Dame i gospodo narodni poslanici, stvarno se postavlja pitanje zašto Koštunica, predsednik Vlade, nije ukazom proglasio ovaj predlog zakona o izmeni i dopuni zakona, ne nego Predlog zakona o platama državnih službenika i nameštenika i onda bi rešio pitanje upravo u skladu kako rešavaju sva državna pitanja, nego je pustio da je ovde kobajagi demokratija, da kobajagi postoji striktna podela vlasti, ali kad smo već tu, da se osvrnemo i na član 26. na koji je amandman podneo narodni poslanik Milovan Radovanović.
Radi javnosti i radi građana Srbije, pročitaću i član i amandman i biće jasno šta smo tražili. Ako po pismenom nalogu pretpostavljenog državni službenik radi poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta, zbog toga što je privremeno povećan obim poslova ili radi i poslove odsutnog državnog službenika, ima pravo na dodatak za dodatno opterećenje. To je sasvim uredu.
Stav 2. koji je ironija, glasi – dodatak za dodatno opterećenje od najmanje 10 radnih dana mesečno iznosi 4%. Ako je plata najniža državnog službenika petnaestak hiljada, za dodatno opterećenje od deset radnih dana, pošto će zamenjivati odsutnog službenika, dobiće 600 dinara.
Odnosno 5% osnovne plate ako državni službenik zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice. Ako radi daleko složenije poslove, dobiće 750 dinara. Dodatak za dodatno opterećenje od najmanje 20 radnih dana mesečno iznosi 8%. Znači, imaće celih 1.000 dinara ako ceo mesec zamenjuje kolegu, odnosno 10%, znači 1.500 dinara, ako zamenjuje šefa.
Narodni poslanik Milovan Radovanović je, s obzirom na to da je ovo česta praksa u državnim institucijama i da se mnogo puta dešava da jedan službenik radi dva i više poslova, tražio da se u stavu 2. zamene reči ovako – 4% da se zameni sa 10%, pa bi to bilo 1.500 dinara za deset dana, nisu ni to velike pare, ali će bar nešto dobiti, od 5% bi bilo 1.750 dinara i dodatak za 20 radnih dana, umesto 8% da bude 20%, što bi ukupno opteretilo budžet sa 3.000 dinara, govorim o najnižoj plati državnog službenika ili 25%, a to znači 4.000 ako zamenjuje šefa tih 20 dana, odnosno ceo radni mesec, jer radni mesec ima 24 radna dana.
Mislim da bi gospodin Balinovac mogao sad da pokaže dobru volju, bar na ovom amandmanu i da ovaj amandman usvoji, a ako se to ne desi, onda vas molim da u danu za glasanje mislite malo na ove ljude koji rade sve ove poslove da bismo mi narodni poslanici mogli svoj deo posla korektno da obavljamo, da pomislite na njih i da ovaj amandman usvojite.
Dame i gospodo narodni poslanici, neverovatno koliko je jedan amandman ustalasao osećanja šifrovane interesne grupe. Suština je u sledećem: u nekom od kabineta, Dinkićevom, pretpostavljam, odlučili su ljudi da građani Srbije kod prodaje akcija mogu dobiti 200 evra po godini staža i tačka. Sve preko toga mora da se otme građanima Srbije, mora da se vrati u budžet, da bi budžet imao suficit, mora da se na ovaj ili onaj način uskrati onima čije su firme uspešno poslovale, pa im je vrednost akcija veća. Znači, 200 evra i tačka.
Što reče moj prethodnik, pamte građani Srbije kada je SRS učestvovala u vlasti. Pamte građani Srbije 1998, 1999. pamte i 2000. godinu, ali samo da vas obavestim da mnogo pamte ovo od 2000. naovamo. Toliko se toga pokralo u ovoj državi Srbiji, da je neverovatno. Sve što ste mogli kroz burazerske privatizacije da opljačkate, opljačkali ste. Sada i to crno ispod nokta, koje i ovako i onako treba da se isplati građanima, i to biste da oporezujete.
Inače, ovaj predlog zakona vrvi od uskraćivanja, vrvi od toga da na svaki dinar ministar Dinkić hoće da uzme porez i na primanja koja se nigde u svetu ne oporezuju. Ali, to je već njegov problem. Izbori se primiču i na izborima će građani Srbije oceniti i vas i nas, pa ćemo onda videti.
Ja ne znam, da li da shvatim ovo kao kompliment da nijedan moj amandman ne usvoji Vlada, ni Odbor, pogotovo kada se odnosi na zakone koje donosi Ministarstvo finansija ili Ministarstvo za kapitalne investicije.
Međutim, da bi građanima Srbije bilo jasno, članovi 4. i 5. u ovom predlogu zakona za izmenu dopunu Zakona, kaže – predloženo je sniženje stope poreza na zarade sa 14 na 12% i uvođenje neoporezivog iznosa u visini od 5.000 dinara mesečno.
Da li ovo, dame i gospodo narodni poslanici, da li je jasna poruka Srbiji da će sve zarade, sva primanja polako ali sigurno, ukoliko ovi budu ostali na vlasti, biti dovedene na ovaj neoporezivi deo na 5.000 dinara mesečno, a inače toliko bar 60% građana Srbije ima ovolika mesečna primanja.
Kako mogu sa 5.000 dinara da žive, ne znam, ali kako živi Dinkić, to vrlo dobro znam, i ne samo Dinkić nego i svi ostali ministri. Međutim, kaže – ovim se daje podsticaj razvoju privredne delatnosti, stimulisanje zapošljavanja i suzbijanja nelegalnog rada. Na ovaj način, znatno se smanjuje fiskalno rasterećenje zarada. E, pa nazdravlje.
Podneo sam amandman kojim sam tražio da se bar ovo što su oni predložili u zakonu, da se procenat sa 12% zameni procentom od 10%. Dobio sam obrazloženje gde se kaže: "Amandman se ne prihvata jer ne postoji bilansirani prostor za dalje snižavanje stope poreza na zarade u ovom momentu." Pa dobro, da li bilanse pišu ljudi ili bilanse stvaraju ljudi? Drugo, šta ćemo, evo već drugo izvršenje budžeta, u budžetu suficit. To znači da je ovo ministarstvo skinulo mnogo više kože sa grbače građana Srbije, nego što im je bilo potrebno i za ovakvo izdržavanje države.
Kaže se dalje – "Ukazujemo da je u zemljama u okruženju stopa poreza na zarade viša od 12% (Hrvatska ima 15%, Slovenija 17%), pri čemu treba napomenuti da je predloženim izmenama uveden neoporezivi iznos od 5.000 dinara, koje zajedno sa sniženom poreskom stopom daje fiskalno opterećenje zarade u visini od 38% po OECD metodu". Ovde se, slučajno ili namerno, pokazalo da 39% od onoga što vi zaradite, Mlađan Dinkić uzme za budžet. Dakle, 39% od vaših zarada toliko on oporezuje. Ako vam je zarada veća od 5.000 dinara, moraćete da platite porez.
Usput, juče me jedan od poslanika ove šifrovane interesne grupe, pita znam li ja gde se nalaze Kajmanska ostrva, Devičanska ostrva, znam li gde se nalazi Sao Tome i Prinsipe, rekao sam – ne znam, ne zato što sam bio slab iz geografije, nego što me ta ostrva nisu interesovala. Ali znam vrlo dobro da bar jednom mesečno, dakle, ekipa iz ove Vlade na čelu sa predvodnikom, naravno, nije Koštunica, nego jedan drugi, odlazi na ta egzotična ostrva. Tamo su se našle i one 4,5 milijarde dolara koje su bile na Kipru, pa ih nađe Mihajlović, pa ih nađe Velja Ilić i onda ostadoše na Kipru, nađe ih Bakić, pa ostadoše na Kipru, ali kada ih nađe Dinkić, više nisu ostale tamo. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, nije problem kad predsednik sabira vreme, već kad nam oduzme i ovo što nam inače po Poslovniku pripada.
Računamo da će ovih par minuta, koje je greškom izbrisao, da nam ostane.
Da je ministar kojim slučajem tu, danas bih ga pitao kako on planira budžet i kada planira budžet.
S obzirom na to da nije tu, prenesite mu da bismo želeli da znamo kako planira budžet, jer u obrazloženju zbog čega odbija amandman narodnog poslanika Sulejmana Spahe kaže: "Amandman se ne prihvata jer bi ukidanjem godišnjeg poreza na dohodak građana proizvelo negativne efekte na budžet, odnosno smanjenje prihoda budžeta iznad planiranog rasterećenja privrede."
Kako je ministar znao da ćemo uopšte raspravljati o ovom zakonu i eventualno da ga usvojimo? Šta bi se desilo sa budžetom da mnogi poslanici dođu pametni pa ne glasaju za ovaj predlog zakona. Da li je ministar ukalkulisao i ova povećanja još onda kad je pravio budžet, na početku godine?
Dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanik Sulejman Spaho je tražio samo da se briše član 23. iz Predloga zakona za izmenu i dopunu Zakona, a član 23. se odnosi na član 89. i pročitaću, ne toliko radi vas, jer smatram da ste ga čitali, vidim da po ceo dan čitate predloge zakona, govorim o poslanicima vladajuće koalicije, pa ću radi građana Srbije da pročitam šta piše u tom članu 89. Do sada godišnji porez na dohodak građana plaćao se po stopi od 10%, pa ako zaradite 100 nekih novčanih jedinica, plaćate 10%, ako zaradite 500, opet 10%, samo što je to 50.
Ministru Dinkiću je to malo, već je isplanirao na početku godine da će mu to biti malo, pa će u drugoj polovini godine ubaciti taj član 23. koji kaže: "Godišnji porez na dohodak građana plaća se po stopi:
1) za obveznika iz člana 87. stav 1. ovog zakona", to je onaj četvorostruki o kome je govorila gospođica Nataša Jovanović, svesti na trostruki iznos od ovoga i onda povećati budžet.
"2) za obveznike iz člana 87. stav 2. ovog zakona, koji je u kalendarskoj godini ostvario dohodak za oporezivanje saglasno članu 87. stav 8:
– veći od petostruke, a manji od osmostruke prosečne godišnje zarade - 10%;
– preko osmostruke prosečne zarade - 15%".
Dame i gospodo narodni poslanici, razmislite, imamo dve mogućnosti, odnosno tri: da ovaj predlog zakona za izmenu i dopunu Zakona ne usvojimo ili da usvojimo, pa da ministar Dinkić i dalje skida kožu građanima Srbije i ovo malo privrede što radi da dovede do prosjačkog štapa i, onaj treći, da predsednik Skupštine raspusti Skupštinu, raspiše parlamentarne izbore, pa s obzirom na to da se krvna slika promenila, mislim da će sasvim drugačiji biti odnos u ovoj sali.
Dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanik Petar Jojić je tražio da se amandmanom na član 36. reč "decembar" zameni rečju – "avgust".
Obrazloženje koje je dobio kaže: "Amandman se ne prihvata s obzirom da je rok opredeljen kao krajnji rok za izradu podzakonskih akata, što ne isključuje mogućnost da se propisi za izvršenje ovog zakona donesu i u kraćem roku, odnosno u zakonom propisanom roku za stupanje na snagu predmetnih podzakonskih akata koji bliže uređuju određenu odredbu zakona".
Ako je već moguće doneti sva podzakonska akta u kraćem roku, zašto se ne donesu? Ako je moguće primenu zakona sa decembra svesti na avgust, zašto se to ne uradi? Šta je razlog zašto primena ovog traljavog zakona ne počne od početka avgusta, kada je narodni poslanik Petar Jojić i tražio?
Inače, kad sam već izašao za govornicu, onda da kažem da nije gospodin Dinkić samo danas u Ražnju. Već 20-tak dana čitave ekipe sa po osam-deset crnih limuzina, sa prepoznatljivim brojevima, šetaju Ražnjem. Više ima onih koji dolaze takvim automobila u Ražanj, nego onih koji ih sačekuju tamo.
Nedavno smo imali promociju knjige "Svedok odbrane Slobodana Miloševića u haškom procesu" i pošto smo stigli pola sata ranije, skupili se građani i ja pitam – kako ste, kako se živi, ima li šta novo?
Jedan građanin kaže – ima, pre neki dan vozim stajsko đubrivo na njivu, kad osam mercedesa idu putem, pojavi se Velja Ilić iz jednog...
Sad da se našalim, pa kažem – dobro, kakva je razlika? Kaže – ima, ja moje đubre vozim u prikolici...
Zahvaljujem. Dame i gospodo narodni poslanici, tipičan primer Dinkićevske demagogije se upravo odnosi na odbijanje ovog amandmana koji je podneo narodni poslanik Darko Glišić i obrazloženja koje su dali zbog čega je amandman odbijen.
Do sad je bilo, odnosi se na član 37. osnovnog Zakona, najnižu mesečnu osnovicu doprinosa čini iznos od 40%. Vlada je izbrisala 40% i traži da najniža osnovica doprinosa bude 35% prosečne mesečne zarade u Republici isplaćene u prethodnom kvartalu za koji su objavljeni podaci republičkog organa nadležnog za poslove statistike, ako ovim zakonom drugačije nije rešeno itd. Iznos najniže mesečne osnovice iz stava 1. ovog člana utvrđuje i objavljuje ministar nadležan za poslove finansija, a primenjuje se od 1. u narednom mesecu od dana objavljivanja.
Narodni poslanik Darko Glišić je tražio da se član 5. iz ovog zakona o izmenama i dopunama osnovnog Zakona koji se odnosi na član 37. da se briše, jer je smatrao da je povoljnije rešenje za građane Srbije da najniža osnovica ostane 40%. A u obrazloženju se kaže: "Amandman se ne prihvata iz razloga jer se sniženjem najniže mesečne osnovice doprinosa postiže fiskalno rasterećenje zarada (po pravilu najnižih) u slučaju kada je osnovna zarada niža od najniže osnovice doprinosa, čime se ostvaruje zaštita socijalno najugroženije strukture"...
Ko razume shvatiće. Pa najugroženija struktura vam je i na 40%, zašto sad spuštate na 35%? Pa kaže: ..."koje ostvaruju minimalnu zaradu.
Takođe, očekivani pozitivni efekti predloženog rešenja su i stvaranje povoljnijih uslova privređivanja, redovnije isplate zarada i uplate doprinosa, povećanje zaposlenosti i otvaranje novih radnih mesta, s obzirom da će, pri nižoj procentualnoj vrednosti za utvrđivanje najniže mesečne osnovice doprinosa, poslodavci imati veći interes za redovnijom isplatom zarade i za urednijim izmirivanjem svojih fiskalnih obaveza.
Smanjenje "sive ekonomije" i uvođenje dela prihoda od zarade u legalne tokove fiskalnog zahvatanja, doprineće većoj finansijskoj disciplini. Analizama je utvrđeno da se na ovaj način rasterećuje onaj deo privrede koji isplaćuje zarade ispod najniže osnovice za obračun doprinosa za oko 450 miliona dinara".
Dame i gospodo narodni poslanici, danas smo stvarno premoreni, ceo dan smo radili upravo na sličnom zakonu. Ja više obrazlagati neću.
Mislim da su i obrazloženje koje je Vlada dala, a i amandman koji je dao gospodin Glišić apsolutno jasni građanima Srbije. Predlažem vam da samo u danu za glasanje pritisnete zeleno dugme i usvojite amandman narodnog poslanika Darka Glišića.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne toliko zbog troje ili petoro poslanika vladajuće koalicije, više zbog građana Srbije, moramo da prokomentarišemo i ovaj zakon kao i sve ostale zakone, jer poslanici SRS se temeljno pripremaju za svaki predlog zakona koji dođe pred Narodnu skupštinu.
Nažalost, dok raspravljamo ovde o apsolutno nepotrebnim zakonskim projektima, dotle nam neidentifikovana lica špartaju Vladom Srbije, neki koje niko živi izabrao nije predstavljaju se za ministre i pokušavaju da predstave državu Srbiju.
Jedan od najvećih uzurpatora državnih funkcija, Vuk Drašković, već se danas predstavlja kao ministar inostranih poslova države Srbije. Onaj drugi, koji je bukvalno uništio i ono malo što je ostalo posle Davinića i nekadašnjeg ministra Tadića, došao je po zadatku da uništi vojsku, danas se predstavlja ministrom vojnim, čak ne ni ministar vojske Srbije, kako će se ona već zvati, nego ministrom vojnim.
Naravno, samo su dve mogućnosti: ili su oni uzurpirali prostorije ministarstava (a u tom slučaju policija treba da dođe i da ih istera, ako ne može drugačije, onda da primeni silu i da ih istera iz državnih prostorija) ili je Vojislav Koštunica izvršio državni udar.
Pre će biti ovo drugo, jer Administrativni odbor zaseda, predsednik Administrativnog odbora vodi sednicu, a posle završetka sednice predsednik Administrativnog odbora ode u svoju kancelariju, zamenik predsednika ili potpredsednik zakazuje, bez predsednika Administrativnog odbora, novu sednicu i vrši svojevrstan državni udar.
Gospodo, možete kako hoćete, ali nećete moći dokle hoćete.
Vi ste listopadna Vlada, jesen dolazi, pripremite se, neko će se pripremiti samo da ode iz skupštinskih prostorija, a mnogima će trebati da pripreme i ćebad, jer su noći u Bačvanskoj izuzetno hladne, povedite računa.
Ono što je tzv. zakonski projekat, predlog zakona o izmeni i dopuni zakona o drumskom saobraćaju, o čemu danas raspravljamo, dok se priprema i poslednji se potezi povlače da nam oduzmu Kosovo i Metohiju, mi ćemo raspravljati o ovakvim zakonima, raspravljaćemo i o zakonu o zaštiti foka. Pre neki dan smo raspravljali o domaćim životinjama, o flori i fauni, o zabrani piratstva na otvorenom moru i tako dalje. Ovaj zakonski projekat je možda došao malo kasnije, jer smo pre nepunih dva meseca usvajali zakon o drumskom saobraćaju.
Onda se ispostavilo da će biti malo kažnjen onaj ko ga uhvate, pa dajte da mu oduzmemo i vozilo. Razumem da je ministar Ilić obilazeći Srbiju uzduž i popreko sada u predizbornoj kampanji, ide čitava kolona, "audi" ili "mercedes" i u njima ministar Ilić, a za njima idu šleperi koji vuku buldožere, bagere, valjkove i tako dalje, i onda dođe u selo, održi govor, siđe bager, poravna jednu ulicu, hajde u sledeće selo, pa dok traje tribina, traje i popravka ulica i obećanje da će sve biti asfaltirano ako glasate za kandidata, jer iza njega stoji lično premijer Koštunica. Tako je bilo i u Boru, odnosno u selima oko Bora i tako puče kandidat vladajuće koalicije u prvom krugu.
Trebalo je da stave mrežu ispod liste da ne bi ispao sa liste. Kako puče kandidat u prvom krugu, tako odoše bageri, ode ministar Ilić, odoše buldožeri, odoše valjci i ništa se tamo ne radi. U drugom krugu, narodni poslanik inače, a sada već gradonačelnik Bora, protivkandidat ministrovog kandidata obrisao i ovog drugog na listi, nekih 65% je osvojio.
Sećam se da je u Kraljevu ministar obećavao brda i doline, i dva mosta jedan pored drugog, ako treba, i aerodrome neke; nema reke, i reku bi napravio ministar ako treba, nije to tako strašno. Uostalom, ima se para za investicije, pa može i da se radi. Reče ministar da će pokrenuti žestoku borbu protiv kriminala, pogotovu jer su nahvatali ove na naplatnim rampama. Istovremeno je svojevremeno rekao – šta je za mene par kilometara autoputa da ukradem, nema to veze. On je njima rekao da kraduckaju, oni počeli da kradu, to ne može toliko.
Sada, da je tu ministar pravde, ja bih da ga pitam nešto. Kada su Jova Đoga uhapsili, ova vlast, njegovu ženu su odmah otpustili, bila je laborant na VMA; sada su uhapsili supruga predsednika Četvrtog opštinskog suda, zašto ne otpuste predsednika Četvrtog opštinskog suda, jer njen suprug je uhapšen u ovoj grupi koja je krala. Šta se to dešava sa ovom vladom? Hoćete li vi da počnete da raščišćavate ili će sve to sačekati SRS posle septembarskih izbora?
Dame i gospodo narodni poslanici, jedino što ima u ovom zakonu, a nema u osnovnom zakonu koji smo usvajali, to je da se oduzme vozilo onome ko vrši prekršaj, privremeno da se oduzme vozilo koje je upotrebljeno za izvršenje prekršaja ili privrednog prestupa.
Da prevedemo na jezik građana. Vi imate neku firmu, imate svoj auto, kamiončić, kombi za sopstvene potrebe i sretne vas komšija – hajde prebaci mi ova dva džaka nečega. Vi to stavite u kola i zaustavi vas inspekcija, uhvati da nemate u putnom nalogu, odnosno u listi i oduzeše čoveku vozilo. Dok se milijarde kradu, dok od ove države samo kosti ostadoše, po sistemu – što oko vidi ruka ne ostavlja, sve ste opljačkali, gospodo iz vladajuće koalicije, dotle ćemo oduzimati i vozilo onome ko je povezao dva džaka krompira komšiji, jer nema, nije upisan u spisak robe koju on vozi.
Dame i gospodo, može prekršaj da se sankcioniše i treba da se sankcioniše, kazna novčana, ali nemojte oduzimati osnovno sredstvo čoveku koji porodicu hrani sa tim, preduzeće izdržava. Radi se uglavnom o malim i srednjim preduzećima, jer oni koji se bave špedicijom i koji voze na veliko sigurno se uklopili u šeme. Neću da kažem ministrove šeme, nego u šeme onih koji se tim poslom bave. Ne bih da kažem da ministar koji ima neka posla... Doduše, oko svih poslova koji se rade, svih ugovora koji se sklapaju sa Ministarstvom za kapitalne investicije već kruži Srbijom, kaže – odavno je uveden PDV, pola daj Velji.
Dame i gospodo narodni poslanici, Srpska radikalna stranka je dala sedam amandmana na ovaj zakon, predlažem da se brišu ovi delovi zakona gde se kaže – i oduzima vozilo, jer privremeno oduzimanje vozila može da traje i 10 dana, a može da traje i godinu dana, u zavisnosti od toga koliko su brze službe koje će taj posao završiti. Mi smo to, uostalom, i amandmanima predložili, a ukoliko usvojite naše amandmane, onda će i ovaj predlog zakona o izmeni i dopuni zakona o drumskom saobraćaju biti prihvatljiv, ali predlažem da se vozila ne oduzimaju, da se ovi delovi zakona brišu.
Neka hvala, možda će malo ministar da izađe, pa moram da mu odgovorim posle toga.