Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, izvinjavam se, potkrala mi se greška u dosadašnjem izlaganju kada sam rekao da je ova lopuža Stevan Lilić pokrao trojicu autora: prof. dr Lazu M. Kostića, profesora Stjepanovića i profesora Milkova. Sada listajući knjigu utvrđujem da je Stevan Lilić pokrao i prof. dr Slavoljuba Popovića, prof. dr Markovića, prof. dr Rajka Kuzmanovića, toliko smo uspeli letimično da utvrdimo.
Da vas više ne bih zamarao, odnosno da vam ne bih dokazivao kolika je lopuža i kako je sve pokrao ove ljude, pročitaću samo završni deo ove knjige, a inače, upućujem nadležne organe da je ovo deo iz časopisa "Srpska slobodarska misao", broj 3 od 2000. godine, i da kao dokazni materijal pravosuđe i policija mogu ovo da nađu u SRS. Dakle, SRS izdaje ovaj časopis "Srpska slobodarska misao".
Na kraju knjige profesor dr Vojislav Šešelj kaže – kriminalnu rabotu Stevana Lilića treba žestoko u javnosti žigosati, kako bi se unapred destimulisali svi potencijalni sledbenici njegove prepisivačke škole. Treba da budu svesni da se kriminal ove vrste apsolutno ne isplati, kao i da im se može desiti da budu obrukani i moralno srozani. Što se tiče lopova Stevana Lilića, on bi morao da ide u zatvor. Izvesno je da je srpsko društvo u dubokoj ekonomskoj krizi i socijalnoj bedi. Kriza neminovno dovodi do srozavanja morala. Mnoge nemoralne radnje su postale uobičajena pojava u svakodnevnom životu ljudi, a i ljudi su nekako oguglali na njih, pa su retke javne reakcije i na najupečatljivije primere nemorala.
Ovde moram da stanem, pa da vas podsetim na aferu "Erikson", na aferu "Knjaz Miloš", na aferu Popovac, na aferu šećerane, na "aferu kofer"; koliko afera ima, malo vremena imamo do ručka da vam sve nabrojim, zato ću nastaviti da čitam.
Međutim, sa takvim stanjem društvene svesti i duha ne smemo se pomiriti. Zato raskrinkavanje svakog amoralnog tipa kriminalca predstavlja kamičak u građevini obnovljenog moralnog digniteta cele nacije. To moralno zdanje neminovno ćemo ponovo sagraditi, jer nijedna kriza ne može večno trajati.
Zato se ne sme dozvoliti da se slučaj Stevana Lilića, koji je uz pomoć neporecivih falsifikata došao do najvećih naučnih titula i univerzitetskih zvanja, pretvori u primer za ugled.
Naravno, sve ovo ima i izrazitu političku dimenziju. Nije nimalo slučajno da čovek takvog moralnog sklopa kakav je Lilićev pripada petoj koloni. Član je jedne izrazito proamerički orijentisane političke partije i redovno učestvuje u realizaciji svih zadataka koje od svojih zapadnih gazda dobija domaća NATO pešadija.
"Izdajnik je izgleda bukvalno izdajnik na svakom polju. Uostalom, šta to sprečava onoga ko je izdao svoju naciju i otadžbinu da izda i akademski moral?
Ambijent u kome Stevan Lilić politički deluje potpuno odgovara njegovim karakternim osobinama. Imamo tu pravu menažeriju spodoba i nikogovića, od jahača popova u slobodnom vremenu i sitnih lopova, do nekadašnjih ambicioznih policijskih doušnika i samouverenih potomaka titoističkih dželata nad srpskim narodom.
Tu je na okupu, jednostavno, sva bagra koju je uopšte moglo da iznedri ovo balkansko podneblje, ali takvima se ne sme pružiti šansa da vaspitavaju srpsku omladinu.
Štetne posledice njihovog upliva poslednjih godina na svojoj koži oseća celi narod. Nije njima cilj da studentima pomognu da što uspešnije savladaju studije i osposobe se za samostalan život, nego da njima manipulišu u podrivačke svrhe, da bi izazvali političku pometnju i haos.
U celoj srpskoj javnosti treba pokazati kakvi su, u suštini, ovi nacionalni izrodi i moralni degenerici poput Stevana Lilića. Takvi su sigurno i oni sa kojima je Lilić u čvrstoj političkoj sprezi, saborac u podrivanju sopstvene otadžbine". Govorim, u ovom slučaju, o "žutom preduzeću".
"Prema takvim bitangama moramo biti nemilosrdni. Kad se nađu u škripcu obično cmizdre i pišu pokajnička pisma, ali pošto nemaju časti, ne mogu se isticati ni ponosom. Moralne mizerije su uvek intelektualne kreature. Kao utvrđeni i dokazani plagijator Stevan Lilić definitivno treba da izgubi akademsku čast i mora da bude najuren sa univerziteta. To je put ozdravljenja beogradskog Pravnog fakulteta, njegov dug slavnoj tradiciji naših intelektualnih predaka, koji su ga utemeljili kao hram nauke i patriotizma".
Dame i gospodo narodni poslanici, jedan od razloga, čini mi se glavni razlog zašto se pitanje ove lopuže odavno nije stavilo na dnevni red i zašto odavno nije dobilo sudski epilog, jeste u tome što verovatno u toj intelektualnoj eliti ima još mnogo onih koji se bave prepisivanjem tuđih naučnih dela.
Kada bi se inspektori o kojima govorite, ministre, osposobili i krenuli, pitanje je koliko bi još akademaca ostalo bez te akademske titule.
Zbog toga, u ime poslaničke grupe SRS, zahtevam od ove države da pitanje Stevana Lilića i njegovog lopovluka konačno stavi na dnevni red pred određene državne organe i da ova lopovska rabota konačno dobije sudski i svaki drugi epilog.
Dame i gospodo narodni poslanici, pre neki dan sam lično video karticu Nataše Mićić. Nju nisam video odavno u Skupštini, ali pre neki dan sam video karticu Nataše Mićić na njenom mestu. Prema tome, nije ni prvi, a neće biti ni zadnji put, sve do izbora, da će se ne samo Nataša Mićić, nego još neki, njihove kartice pojavljivati, a njih nema ovde u Skupštini.
Izvinite, gospodine predsedavajući, ja primam platu kao narodni poslanik, a ne kao službenik Skupštine. Prema tome, vi tražite ili vi idite pa uzmite karticu.
Dame i gospodo narodni poslanici, s obzirom da me je predsedavajući upućivao da se bavim i nekim drugim poslovima, pokušaću da obrazložim ovaj amandman, pa ću onda da idem na pauzu, bojim se da me ne nateraju da za vreme pauze pokupim ove papire, kao narodni poslanik u Skupštini.
Dame i gospodo, narodni poslanik gospođa Pop-Lazić, u ime SRS, traži da se u članu 26. stav 2. reči "podnosilac zahteva" zamene rečima "nadležni organ", i reč "podnosioca" zameni rečima "nadležnog organa".
Da bi stvar bila jasna, pročitaću stav 2. ovog člana: "Podnosilac zahteva dužan je da nadoknadi štetu koju trpi lice od koga je roba oduzeta, zbog neosnovanog zadržavanja robe do kojeg je došlo na zahtev podnosioca".
Gospođa Gordana Pop-Lazić traži da se podnosilac zahteva, u ovom slučaju onaj ko je štitio autorsko pravo i kome Predlog zakona traži polaganje određene bankarske garancije ili depozita i na osnovu toga je roba oduzeta, pošlo se u proceduru, pošlo se u postupak... A, hvala bogu, sudovi nam jesu kakvi jesu, jer da nisu ne bi mogli da se pojave svi ti plagijati, sva ta bofl roba koja ima samo nalepnicu ili prišiven znak, ne bi mogle da se pojave sve te knjige koje su isprepisivane, ne bi moglo da se pojavi ništa što bi moglo da ide na štetu vlasnika i intelektualne svojine, vlasnika žiga, vlasnika marke itd.
U ovom slučaju zakon traži da podnosilac zahteva, dakle vlasnik koji je podneo zahtev, snosi štetu koja je nastala zbog toga što je roba oduzeta ili privremeno oduzeta. Ako se budu vlasnici sami štitili, šta će im onda država?
Ako država zakonom uređuje ovo, onda mora da uredi do kraja. Država će utvrđivati da li se radi o plagijatu ili se radi o originalnoj marki. Država će utvrđivati da li se radi o tome da je porez plaćen ili nije, da li se radi o švercovanoj robi ili se ne radi.
Država mora da snosi i u ovom slučaju odgovornost, jer ako je autor oštećen, samim tim što se roba od koje on nema nikakve koristi pojavila na tržištu, ili posumnja da je oštećen, i sve se dešava u skladu sa ovim zakonom, na kraju ćemo tog istog autora naterati da nadoknadi štetu onome ko je tu robu doneo ili prošvercovao.
Zbog toga smatram da država mora da stane iza ovoga i da ovaj amandman u danu za glasanje narodni poslanici usvoje, da pritisnu zeleno dugme.
Dame i gospodo narodni poslanici, ako je Vlada mislila da je i ovo jedan od zakona koji će da nas uvede u Evropu, obaveštavam ministra, njega ću da obavestim kada dođe, i vas gospodo iz vladajuće koalicije – ovo brišite, batalite, od toga nema ništa. Bugarska i Rumunija usvojiše sve što su predložili i prodadoše i veš i košulju i eno sada dobili 10 uslova. Jedan od uslova je da iskorene korupciju. Ako vi krenete u iskorenjivanje korupcije, pola ministara ćete morati da pohapsite. Znate da se u svakom poslu koji se dobija od Ministarstva za kapitalne investicije obračunava i PDV – pola daj Velji.
Da se vratimo na zakon. Ne može se raspravljati o članu 10, recimo, a da se ne uzmu u obzir i članovi 6, 7, 8, 9. i 11. Zbog toga ću malo da proširim priču da bi kompletna situacija mogla da se sagleda.
Prvo, za pripravnike tužioce i za sudijske pripravnike, kako ste ih nazvali, a do sada su se zvali saradnici, ne biraju se ljudi bez završenog pravnog fakulteta, jednog od najjačih fakulteta, bez položenog pravosudnog ispita, bez odrađenog pripravničkog staža, koji je trajao dve, a sada traje tri godine. To je ona ispravna putanja kojom se pripremaju budući tužioci, zamenici, sudije itd.
Ona neispravna, krivudava putanja kroz koju ste uveli ogroman broj pravnika jeste da je pored položenog pravosudnog ispita, a doduše i pored završenog pravnog fakulteta, osnovna obaveza bila da imaju člansku kartu jedne od stranaka vaše koalicije. Dobijali smo za zamenike tužioca sekretare zemljoradničkih zadruga, sekretare osnovnih škola, a onda su oni odlazili kod pripravnika da uzimaju pelcere i da vide kako se piše optužnica, žalba i sve ostalo. Zbog toga je pravosuđe takvo kakvo jeste i zbog toga su članovi vaših stranaka ušli u pravosuđe i devalvirali i instituciju sudije i instituciju tužioca.
Naravno, kada dođe neko kao pripravnik i odradi pripravnički staž i stalno se školuje, a koliko znam i u tužilaštvu i u sudijskom delu posla je to vrlo lepo sistematizovano, i kada se dođe sa pravnog fakulteta prvo mu se daju lakši predmeti, pa onda ulazi dublje i sagledava sve i piše optužnice, žalbe i za daleko teže predmete. U međuvremenu položi pravosudni ispit i postane stručni saradnik i već tada je spreman i sposoban da se uhvati u koštac sa najtežim predmetima, i sudija i tužilac.
Naravno, pošto su vam ovako nesposobni ušli sa članskom kartom i sa ličnom kartom u pravosuđe, vi ste onda izmislili nekakve specijalne sudove, specijalne tužioce sa specijalnim platama i privilegijama, a onda izađe onaj nesretnik i kaže kako će da hvata golubove pismonoše, kako će da tuži bumbare, pčele i leptiriće po valjevskom kraju.
Sudija opštinskog suda, sudija okružnog suda koji ne može da sudi najteže zločine i najteža krivična dela, opštinski i okružni tužilac koji ne može da optuži za najteže krivično delo nije sposoban za taj posao, ali s obzirom na to šta prođu ljudi koji rade u tužilaštvu (naravno, govorim o ljudima koji su došli kao pripravnici, a ne kao sekretari zemljoradničkih zadruga), kada prođu kroz svu tu trijažu, ne može se desiti da je ostao u pravosuđu, da je napredovao u pravosuđu, a da nije savladao posao.
Dešava se, doduše, da postavite nemoralne, kao što ste postavili u Trgovinskom sudu, pa sada polovinu Trgovinskog suda sami hapsite. Dešava se i da u "Sablji" pohapse ljude koji su ni krivi, ni dužni. Otišao čovek kao tužilac na Kosovo da radi tužilački posao, zadužili ga sa oružjem jer se dole pucalo; došao sa Kosova i oni ga uhapsili, kažu da ima oružje. Ima, jer ste mu ga vi dali.
Ima još nekih stvari koje su u ovim članovima nedorečene. Recimo: "Korisnike početne obuke", pretpostavljam da je to red pripravnika koji dolaze, ulaze u pravosuđe, ne bogami, sudijski i tužilački pomoćnici, znači oni su već odradili pripravnički rad i postali sudijski i tužilački pomoćnici, "bira Visoki savet pravosuđa u užem sastavu, po utvrđenim objektivnim kriterijumima zasnovanim na pokazanim rezultatima rada i radnom iskustvu, a na predlog predsednika suda, odnosno javnog tužioca...".
Kako ćete one koje dovodite iz zemljoradničke zadruge da vam budu pomoćnici tužioca, ili zamenici tužioca ili sudijski pomoćnici, jer nećete moći odmah da ih postavite za sudijske pomoćnike? Doduše, može, od 2000. godine imali smo situaciju da je čovek u jednom danu primljen za sudiju i taj isti dan proizveden u predsednika suda. Dve odluke jedna za drugom.
U državi u kojoj predsednik može da pomiluje jednog istog čoveka za jedno isto delo dva puta svašta je moguće. Podsećam vas na slučaj kada je Vojislav Koštunica pomilovao Šiptara koji je bio osuđen na 13 godina, odležao dve godine. Ode Nataša Kandić kod njega, odnese papire i ovaj ga pomiluje na 10 godina. Nataša Kandić sa papirima u niški zatvor gde je ovaj robijao, a upravnik zatvora kaže da mora još godinu dana da robija.
Naravno, Nataša Kandić, revoltirana, vraća se (voleo bih da sam prisustvovao sceni kako se objašnjavala sa Koštunicom) i Koštunica u roku od 15 dana pomiluje tog istog Šiptara još godinu dana; umesto da je povukao prvo rešenje na 10 godina i da ga je pomilovao na 11 godina, sa jednim pomilovanjem da završi posao, on se bruka pred svetom, a inače je doktor pravnih nauka.
Na član 10. amandman je podneo gospodin Božidar Koprivica. Sadržaj programa obuke određuje se u zavisnosti od prethodnog profesionalnog iskustva korisnika. Visoki savet pravosuđa u proširenom sastavu utvrđuje programe početne obuke na predlog komisije, a pravosudni centar, koji je pomoćno telo Visokog saveta pravosuđa, utvrđuje programe stalne obuke. Ovde vam je jajce starije od kokoške.
Mislim da bi bilo pametno i da je ministar tu pretpostavljam da bi prihvatio da povuče ovaj zakon, ali pošto nije tu, kada se bude vratio moraću da izađem još po nekom amandmanu da mu kažem. Neka povuče zakon, neka se ne bruka, da ne usvajamo zakone koji će biti bukvalno za policu. Neće nam biti za ulazak u Evropu. U Evropu ćemo kada uđu Rumunija i Bugarska, a koliko sam shvatio – nikada.
Kada uvaženi poslanik bude ministar, onda će se verovatno od njega tražiti spisak. Da se vratimo mi na amandman. Kaže: "Program obuke sprovode nosioci pravosudnih dužnosti, kao stalni ili povremeni predavači i drugi istaknuti stručnjaci, kao povremeni predavači."
Koji su to drugi istaknuti stručnjaci, gospodine ministre? Da li su to profesori sa pravnog fakulteta? Tamo imate bar njih 10 koji ne zaslužuju da uđu na pravni fakultet, imate onoga koji se uvukao u intelektualnu elitu i na mala vrata je prošao, a jedino što zna, zna da zašilji plajvaz i da prepisuje tuđa dela i da se potpiše ispod tuđeg dela.
Imate onog nesretnog prethodnog ministra prosvete, to vam je Gašo Knežević, koji je na ovim kampovima, kako se to zove... U moje se vreme to zvalo, u srpskom narodu, izleti ili ekskurzije, gde deca idu na jedan ili više dana u prirodu. Ne može više da bude ekskurzija, sada je kamp. Na tom kampu devojčicama od 12 godina u nekakvoj njihovoj suludoj igri su skidali grudnjake, o tome pričamo, to su ti stručnjaci.
Ko je taj stručnjak koji neće biti iz oblasti pravosuđa, a moći će sudijama, tužiocima, budućim sudijama, budućim tužiocima da soli pamet i da priča bilo šta što je vezano za pravosuđe, osim ako nećemo te evropske standarde? O kojim evropskim standardima govorimo? Govorimo o evropskom standardu gde četiri godine drže čoveka u pritvoru, a još mu suđenje nije počelo. Doktor Vojislav Šešelj već četvrtu godinu čeka suđenje.
Da li ti standardi da se unesu ovde? Pokušavali ste, gospodine ministre, kroz razne zakone, pa smo sa 12 na šest meseci podizali pritvor, pa sada ispade i do tri godine, nemojte me držati za reč, da se ostane u pritvoru. To znači da ga posle morate osuditi na tri godine da biste pokrili da bude ono što je odležao, to je i zaslužio. Usput, dva i po meseca sam...
Niste vi krivi, kriv je Batić, onaj što rešava imovinsko-pravne odnose sa komšijom tako što uleti, posvađa se sa komšijom, uleti u kola, pa u rikverc, zgazi komšiju, i 20 dana je čovek bio u bolnici, polomio mu je nogu. To vam je diplomirani pravnik advokat.
Tri godine od kada sam ja iz tog pritvora izašao, a predmet je još uvek na nivou krivične prijave, a sa početnom istragom se stalo. Zahtevam da mi se kaže šta je sa tim predmetom.
Da se vratimo na član, kada sam već izašao, ovde u ovom članu 13. kaže – držaće se predavanja u pravosudnom centru, obuka se obavlja u sudovima i drugim institucijama.
Dakle, koje su vam to druge institucije? I Narodna banka je druga institucija i sve javne institucije su druge institucije, da ne kažem koje mogu da budu javne institucije.
Gospodine ministre, povucite vi ovaj zakon, toliko će se štete naneti; drugo, toliko će se sredstava potrošiti uludo; a treće, u Evropu sa ovim nećemo otići. Pre neki dan u novinama je bio ogroman naslov – čim uđemo u Evropu, moraćemo u skladu sa evropskim standardima da uvedemo vize; to vam kažu Bugari, a sada su dobili još 10 uslova i nijedan ne mogu da ispune. Kada vam ovo zastari oko jurenja generala Mladića, nemojte da vas teraju da berete zovu da bismo ušli u Evropu, pustite je.
Pre nego što pređem na odbranu amandmana, da pitam gospodina ministra, u aprilu ove godine navršila se godina dana otkad je pet poslanika SRS, inače članovi Odbora za kulturu, napisalo krivičnu prijavu, potpisali, predali krivičnu prijavu protiv Ljiljane Cetinić, direktora Muzeja istorije Jugoslavije, vezano za onu izložbu gde je 29 Titovih satova ukradeno i posle nedelju dana prodato u Americi za 6,5 miliona dolara.
Povodom svih onih lopovluka koji su u Muzeju istorije Jugoslavije obavljeni, imao sam prilike da vidim da su tamo neke Titove zlatne plakete od po 750 grama, sa 20 i 30 brilijanata, sledeća kutija prazna, sledeća kutija 350 grama zlata od 18 karata sa 23 dijamanta, sledeća kutija prazna itd.
Kukate da imaju mnogo posla tužioci.
Godinu i po dana poslanici SRS čekaju da se ova krivična prijava pokrene i zato tražimo od vas, ministre, da odmah, koliko sutra ili prekosutra, vidite šta je sudbina krivične prijave.
Predata je u Drugom opštinskom tužilaštvu u Beogradu, pa je zbog imovine trebalo da bude u Okružnom. Molim vas, pogledajte to.
Inače, kada smo već kod pitanja svedoka-saradnika, gospodine ministre, znate li vi sada gde vam je svedok-saradnik koji se zove Ljubiša Buha Čume? Nema ga, više ga ni policija ne pominje, niti zna gde je.
Čuvali su ga jedno vreme i najadekvatnije mesto je bilo onih prva tri ili četiri meseca kada ste ga čuvali u Centralnom zatvoru, u zasebnoj sobi, da mu niko ne smeta i da ga niko ne ugrožava. A onda ste poslali, ne vi, nego zakon koji je tada stupio na snagu, poslao je njega kući i vod policajaca da ga svakodnevno čuva.
Tita nije čuvalo toliko policajaca koliko je čuvalo Čumeta. Šta imate od tog svedoka-saradnika kada ga sada nema, pogledajte, možda će i Bagzi sa VMA da zbriše.
Dame i gospodo narodni poslanici, od kriminalca praviti svedoka-saradnika i opraštati mu kriminal zbog kojeg bi trebalo da ide na dugogodišnju robiju je stvarno neljudski, nehumano, nečovečno. Mislim da vam ovaj institut svedoka-saradnika nigde ne treba, ništa ne treba, zloupotrebljava se na svakom koraku, mnogo košta ovu državu.
Čuj, sad država treba da plaća da kriminalce čuvamo od kriminalaca. I Čedu obezbeđuju, ali on još nije potpisao da je svedok-saradnik, uskoro će.
On će izgleda da bude stalni svedok-saradnik. Predlažem da institut svedoka-saradnika potpuno ukinete, a ovaj amandmana gospodina Zorana Krasića da usvojite. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo još jednog ministra iz ove vlade koji bi da drži politička predavanja narodnim poslanicima, a mislio sam da je to samo manir ministra Lalovića, ministra Dinkića, ministra Velje Ilića, a izgleda da je neka epidemija zavladala u ministarstvu, pa bi svi da nas uče našem poslu i tome šta treba da radimo, a i kako da se ponašamo.
Ministar Parivodić ovaj manir nije imao do pre neki dan, pokušao je kada je ovde bio zakon o intelektualnoj svojini, onda je samo pokušao i na tome se zadržao. Međutim, danas poslanicima SRS održa predavanje kako da se ponašaju i da se sete poslanici SRS Zakona o informisanju.
Ministre, taj zakon je jedan od najboljih zakona koji je ova skupština usvojila. Jedino mu nije valjalo što su procese vodili prekršajni sudovi, a nije išlo na redovne sudove. Jer da tog zakona danas ima, ne bi se moglo desiti da neka Nataša Kandić proglasi gospodina Tomislava Nikolića ratnim zločincem, koji je poklao tamo pola baba i staraca po Antinu. Kad se dokazalo da nema ništa, onda nikom ništa.
Da taj zakon postoji i da je taj zakon na snazi, danas bi Nataša Kandić bila u zatvoru zbog toga i debelu globu bi platila. Pogledajte "Vreme", pogledajte ko vam je na naslovnoj strani "Vremena". Ne napadaju oni samo poslanike SRS. I vaše funkcionere krpe, apsolutno možda bespotrebno, ne znam, nisam pročitao, samo sam video naslovnu stranu. To nije moglo, a sada može, zahvaljujući ovom zakonu o informisanju i zahvaljujući ovim sredstvima informisanja.
Vaše je, ministre, da predložite zakon, vaše je da saslušate primedbe koje imaju narodni poslanici na taj zakon, vaše je da prisustvujete glasanju, ukoliko ne povučete predlog zakona pre toga, i vaše je da sutradan sprovodite zakon ako se usvoji. Vi, doduše, možete i uredbama vladati, da se zakoni malo obiđu, pa da se eventualno uredbom vlada.
Tako je ministar Lalović uredbom ozlojedio i oteo krvlju stečena prava ratnim vojnim invalidima, pa vam je juče pred Vladom bilo pet hiljada invalida, što u kolicima, što na štakama, pa je tu uredbu povukao. Usput, namagarčio je lokalnu samoupravu širom Srbije kroz tzv. prenete poslove, pa lokalna samouprava mora da izdaje rešenja o prestanku prava ratnim vojnim invalidima, pa onda ratni vojni invalidi drvlje i kamenje na lokalnu samoupravu.
Koristim priliku da ratnim vojnim invalidima kažem dve stvari. Prvo, juče je ta uredba povučena, rešenja koja ste eventualno dobili ne važe. Drugo, da znate, uredbu je napisala Vlada Srbije i odgovoran je ministar Lalović, a ne predsednik opštine ili onaj raznosač tamo koji vam donosi to rešenje.
(Predsednik: Vreme.)
Zahvaljujem. Uskoro će se sve u Srbiji razbistriti, mislim da ste vi listopadna vlada, gospodine ministre, jesen sačekati sigurno nećete.
Ja ću, gospodine predsedniče, sačekati još koji mesec da SRS preuzme odgovornost za Srbiju, da preuzme vlast i onda da vladamo jedno 30 godina, pa ćemo posle videti.
Dame i gospodo narodni poslanici, zakon se ograničava na imovinu oduzetu crkvama i verskim zajednicama od 45. godine pa naovamo, a vrlo dobro znamo da je i u predratnom periodu i u doba Kraljevine imovina crkvama i verskim zajednicama, Pravoslavnoj crkvi pogotovu, i te kako oduzimana od pretka ovoga koji se sada predstavlja kao NjKV. Crkva na Kosovu je imala ogromnu materijalnu štetu upravo od tog kralja.
Međutim, da malo analiziramo zakon i da pokušam da ukažem na neke nelogičnosti, na neke manjkavosti i, ukoliko ministar bude imao sluha i usvojio amandmane SRS, može se desiti da SRS glasa za ovaj zakon.
U članu 3. stav 4. bode oči svima - pod teritorijom Republike Srbije podrazumeva se i teritorija AP Kosovo i Metohija. Zašto naglašavate? Rezolucijom 1244 je jasno definisano šta je teritorija Republike Srbije. Ustavom je takođe jasno definisano šta je teritorija Republike Srbije. Rezolucijom 1244 su samo oni koji su nas bombardovali sve ono vreme, oni koji su pokušali, a da nije bilo generala Delića i njemu sličnih generala, i nogom i čizmom da uđu na teritoriju Srbije, oni koji su upravo zbog te naše vojske i prestali da proizvode STELT tehnologiju, da vas obavestim ministre, F-117 se više ne proizvodi, jer ga oni naši omakoše u Buđanovcima, pa su shvatili da više nije to o čemu su oni pričali.
Ali, da se vratim na zakon. Nema potrebe da se posebnim stavom člana kaže šta se podrazumeva pod teritorijom Srbije i nema šta da se podrazumeva pod teritorijom Srbije. Teritorija Srbije je jasno definisana.
Član 6. mi takođe smeta, jer jedan deo kaže - vraćanje crkvama i verskim zajednicama, odnosno njihovim pravnim sledbenicama. Crkve nemaju pravne sledbenike, verske zajednica takođe postoje, mi govorimo o priznatim verskim zajednicama, ne govorimo o Jehovinim svedocima ili Sajentološkoj crkvi, kojoj pripada donedavno potpredsednik Vlade Miroljub Labus, govorim o pet crkava i dve verske zajednice. Može li se ovaj zakon protumačiti da će i Crnogorska pravoslavna crkva da bude pravni sledbenik jednog dela Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
Prema tome, crkve nemaju pravne sledbenike, one su žive, njima treba vraćati imovinu. Verske zajednice, takođe, govorim o priznatim verskim zajednicama. Doduše, ovim zakonom koji smo nedavno usvojili sada je sve verska zajednica. Čak mogu i satanisti da budu verska zajednica. Oni tumače Bibliju na svojstven način.
Član 8. kaže: "Fizička lica koja su u međuvremenu zakonitim aktima, pravnim poslom stekla pravo svojine..."; ovim zakonom, ukoliko usvojimo ovaj zakon, a mislim da će proći u Skupštini, ti zakoniti poslovi se automatski proglašavaju nezakonitim, kojima je stečeno pravo svojine. Onda se samo vraća u pređašnje stanje.
Ima još jedna stvar, do 2000. godine je postojao zakon koji je omogućavao da se crkvama vrati njihova imovina. Koristeći taj zakon, opština Zemun je crkvi rođenja presvete Bogorodice u Zemunu vratila zgradu, u kojoj je trebalo da se nađe Bogoslovija. Posle 2000. godine je samo uzurpiran deo od jedne škole koja treba da se iseli. Očekujem od ministra obrazovanja da iseli tu školu, da nađe pogodnu lokaciju i da se crkva potpuno uvede u posed. Uglavnom, mi smo joj vratili imovinu.
Nikolajevskoj crkvi u Zemunu smo takođe vratili parohijski dom koji je bio uzurpiran, koristeći upravo taj zakon. Prema tome, postojala je mogućnost da se vrati. Posle 2000. ništa nije vraćeno nijednoj crkvi i nijednoj verskoj zajednici.
Član 10. kaže da se vrati pravo svojine i državine na nepokretnost koja je bila oduzeta, ako je u približno istom obliku i stanju u kome je bila pre oduzimanja. Kada je Metohija oduzimana SPC, Metohija znači manastirsko imanje, manastirište, manastirina, to su bile njive, šume, pašnjaci, danas se tu, pogotovo posle 2000. godine, naselilo još nekoliko stotina hiljada Šiptara iz Albanije. Šta ćemo sa zemljom koju su inače oteli Šiptari, i pored toga što je zemlja oduzimana crkvama? Kako ćemo sprovesti ovaj zakon u tom delu i vratiti Dečanima, vratiti Ljeviškoj, pre svega sazidati Ljevišku, jer su je spalili, pa onda vratiti njoj što je pripadalo.
Ima još jedna stvar koja nije obuhvaćena ovim zakonom, a koja će nam se provući, jer je već bio pokušaj 2002. godine da se provuče. Pojedine verske zajedice su svoju imovinu prodavale lokalnim samoupravama. Jevrejska verska zajednica iz Zemuna je 1958. ili 1960. godine prodala sinagogu, skinula crkvena obeležja i zgradu prodala opštini Zemun. Pokušali su 2002. godine to da vrate, pa kad su shvatili da je to imovina opštine i da to više ne predstavlja verski objekat, onda su oni stali.
U članu 12. kaže: "Zakupac nepokretnosti koja je predmet vraćanja ima pravo da, pod uslovima predviđenim ugovorom, koristi nepokretnost za svoju delatnost za period koji je neophodan za prilagođavanje njegovog poslovanja izmenjenim uslovima, ali ne duže od dve godine". Pa mislite li vi da ćete još dve godine da vladate? Ne mislim da ćete vi dve godine. Teško da ćete to doživeti. Uostalom, prva slana i ova vlada ode.
Zašto odmah ne rešite problem, ako već vraćate imovinu? Zašto odmah ne regulišete i te odnose, nego "a najduže dve godine". Ne liči li ovo malo na obmanjivanje?
Ima još jedna stvar, vi u ovom zakonu direkciju, koja može da bude organ ministarstva, a i ne mora, dižete na nivo institucije, na nivo ministarstva, pa će direkcija da odlučuje, da procenjuje. To može ministarstvo, direkcija ne može.
U članovima od 17. do 28. gde god piše "direkcija" mora da bude "ministarstvo". Ministarstvo je organ vlasti, državni organ, direkcija je samo pomoćno telo tog ministarstva, koje može a i ne mora da postoji.
Članom 18. kaže: "Ako je obveznik vraćanja Republika Srbija, naknada se isplaćuje u obveznicama Republike Srbije koje su predmet berzanskog trgovanja.
Obveznice iz stava 1. ovog člana izdaće se pod uslovima i u rokovima određenim opštim zakonom kojim se uređuju pitanja vraćanja i obeštećenja za oduzetu imovinu.
Sredstva za izmirenje obaveze po osnovu izdatih obveznica obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije".
To znači da vi nemate sredstva da ovaj zakon sprovedete do kraja, da ćete državu zadužiti izdavanjem novih obveznica, da će država ući u još jedan kredit da bi se ove stvari regulisale.
Mi smo vam amandmanima rekli da možete samo naturalno da vratite, da možete da vratite materijalnim dobrima, da ukoliko ne možete da vratite imovinom koja je oduzeta zbog raznih uslova, onda možete da vratite drugom imovinom koju država poseduje, a to znači i dobar deo poljoprivrednog zemljišta, jer u svakom tom poljoprivrednom kombinatu imate i društvenu i državnu svojinu.
Opet kažem da mora ministarstvo da bude odgovorno i eventualno zaslužno ukoliko se ovaj zakon sprovede do kraja. Ne može direkcija.
Član 33. kaže: "Izvršno rešenje ima snagu izvršne isprave i na osnovu njega može se sprovesti sudsko ili administrativno izvršenje". Ovim vi crkvu upućujete na parnični postupak, koji može da traje 20-30 godina.
Na ovaj način obmanjujete crkvu da joj vraćate nešto. Gotovo sva imovina koja je oduzeta upravo će biti pod ovim teretom.
Rešenja o vraćanju imovine, novčanoj naknadi, odnosno obeštećenju, izvršavaju sudovi, Ministarstvo finansija, ako se daje naknada u obveznicama ili se isplaćuje novčana naknada. U članu 35. opet direkcija umesto ministarstva.
Gospodine ministre, pogledajte amandmane SRS, uporedite sa osnovnim tekstom Predloga zakona, usvojite amandmane, jer će umnogome poboljšati sam zakonski projekat.
Dame i gospodo narodni poslanici, zbog kratkoće vremena koje je još ostalo poslaničkom klubu SRS, neću ponavljati sve ono pametno što su rekli naši poslanici, ali neću ponavljati ni ono što nije pametno, a što su rekli neki drugi poslanici. Samo ću, vezano za ovaj zakon o hartijama od vrednosti kritikovati samo jedan segment.
Obe poslaničke grupe, "G8,5% plus" i "G8,5% minus" učestvovale su u izradi ovog predloga zakona, jer tada su bili jedinstveni i zvali su se G17 plus, ali neke stvari koje ovde bodu oči, Narodna banka Srbije i država Srbija, mogu van berze bez javne ponude da kupuju i prodaju hartije od vrednosti.
Dame i gospodo narodni poslanici, to istovremeno znači da će Jelašić, koji je guverner Narodne banke, da vas podsetim, to je onaj Jelašić što je za 12.000 evra kupio mercedes koji je prešao 20.000, iz Fonda "Jugobanke" kada je prodavao "Jugobanku", star godinu dana; to je isti onaj Jelašić što je za 380.000 evra kupio onu vilu na Dedinju, viletinu ili nešto najsvežije; to je onaj isti Jelašić kome je onaj što mu je sada savetnik nosio ono koferče od 100.000 evra. On će moći bez pojave na berzi, bez javne ponude da kupuje i prodaje hartije od vrednosti koje su u vlasništvu Narodne banke Srbije.
Dalje, takođe bih podsetio, ali nema ministra, doduše, možda je otišao, dame i gospodo narodni poslanici, neka objasni ratnim vojnim invalidima kojih ima skoro 5.000 pred Vladom Srbije i koji su došli da traže svoja prava, krvarili braneći ovu državu, ostali bez zdravlja i sada ih bukvalno svode na prosjački štap Dinkić i njemu slični i valjda po sistemu one narodne pripovetke "Sve će to narod pozlatiti", treba da izađu da prose, da bi mogli da jedu.
Upravo to se dešava kada državu vode oni kojima nije stalo ni do države ni do naroda. Podsetio bih ga na "Nacionalnu štedionicu", kako je nastala, kako je prodata, podsetio bih ga na "Evroaksiz banku", gde je držao 50.000.000 dolara, odnosno evra, deviznih rezervi ove zemlje, pa je "Evroaksiz banka" tim parama kupila akcije "Nacionalne štedionice", a on častio sa 7.600 kvadrata najkvalitetnijeg poslovnog prostora širom Srbije tu istu "Nacionalnu štedionicu", a onda kada su zatvorili krug, to su prodali. Onda se pojavljuju novi vlasnici, novi akcionari, a mnogi skriveni akcionari kada bi se samo mogla pronaći imena, našla bi se upravo u ovoj šifrovanoj interesnoj grupi.
Podsetio bih vas na "HVB banku" gde je držao devizne rezerve zemlje, pa je onda ta banka kupovala hartije od vrednosti države, i to iz depozita, iz para države Srbije, i sada je "HVB banka" postala vlasnik tih hartija od vrednosti. Državnim parama su kupovane državne obveznice i hartije od vrednosti i to bez javne ponude.
Ima još jedna stvar o kojoj nije bilo reči, šta je sa starim državnim dugom, mislim na dug onih banaka koju je ova vlast posle "buldožer revolucije" odvela u stečaj? Taj dug se pojavljuje na tržištu i to bez javne ponude.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da u danu za glasanje, bez obzira što smo napravili onoliko amandmana, sa toliko amandmana se ovaj zakon ipak ne može poboljšati i predlažem da u danu za glasanje pritisnete crveno dugme. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, taman sam pomislio da mi nikada nećemo da stignemo do te Evrope, kad, ono, evo, sistemskih zakona, koji nas direktno u nju vode.
Sa ovim zakonom o skijalištima, ja sam očekivao kao aneks ovog zakona da bude zakon o sankalištima, pa zakon o bob-stazama.
Znači, ovaj zakon o skijalištima, koji je sistemski zakon, dakle, daleko je važniji za građane Srbije i državu Srbiju od Krivičnog zakonika i od Ustava?!
Kako je krenulo, i sa onim Zakonom o zabrani piraterije na otvorenom moru koji smo usvojili pre nekoliko meseci, odnosno koji ste usvojili pre nekoliko meseci, a pri tom Srbija nema more, a državna zajednica Srbija i Crna Gora ima Jadransko koje se ne računa otvorenim morem, čak se ni Sredozemno ne računa otvorenim morem, ali smo zabranili piratima, ne smeju na našoj teritoriji, na otvorenom moru da gusare, i naravno, ovaj zakon o zaštiti foka koji je u pripremi, ja očekujem da ga po hitnom postupku Vlada predloži Narodnoj skupštini, pa i njega da usvojimo i onda ćemo da dobijemo još jednu studiju o izvodljivosti, pa za razliku od svih ostalih da imamo dve studije o izvodljivosti, pre nego što nas uvedete u tu Evropu, ako nas ikada uvedete.
Ja sam juče rekao, kako nas vodite u tu Evropu, dok mi dođemo do nje, svi će iz nje da izađu i mi ćemo opet sami tamo da ostanemo.
Ono što mi smeta kod gospodina Bojana, ministra, jeste to što je uzeo Veljin manir. Velja Ilić, ministar za kapitalne investicije, kad god neki zakon predloži, on prethodno prepiše pola Vujaklije u 1. ili 2. članu, a evo, ministar Dimitrijević, do sada je donosio predloge zakona bez ovoga, a sada je uzeo i on da prepisuje.
Pa, da pročitamo šta nam piše u tom članu 3.
1) ''Usluge na skijalištu su'', tačno, da nije ovog člana, ne bi niko od nas, ne bi građani Srbije znali šta su to usluge na skijalištu, a ovako, pre nego što krene na skijanje, on zakon u džep, pa kaže – ''organizovanje skijanja i specijalizovanih zimskih sportskih aktivnosti, podučavanje skijanju, iznajmljivanje i servisiranje opreme za skijanje, prihvat i usluživanje skijaša i drugih korisnika skijališta''. Koji su to drugi korisnici skijališta, ako nisu skijaši?
2) Skijanje je zimska sportska aktivnost, dame i gospodo narodni poslanici, rekreativnog ili takmičarskog karaktera, koja se sastoji iz alpskog skijanja, nordijskog skijanja i snouborda. Snoubord je novina koja se pojavila unazad deset godina na našim prostorima i vidite, ministar je uvrstio u pojam koji se zove skijanje.
3) Specijalizovane zimske sportske aktivnosti su sankanje, ski-bob, skokovi, moto-sankanje, spuštanje gumama, skijanje u dubokom snegu, paraglajding na snegu i druge slične zimske sportske aktivnosti. Ja koliko znam paraglajding je i letnja sportska aktivnost.
4) Skijaš je, dakle, fizičko lice koje se u cilju rekreacije bavi skijanjem na skijalištu ili se nalazi na ski-stazi radi skijanja.
Dakle, skijaš je fizičko lice, ne može biti pravno lice. Dakle, ne može preduzeće biti skijaš.
5) "Ski-staza je uređena i obeležena površina skijališta, namenjena za skijanje i podučavanje skijanju" itd.
Onda imamo šta je ski-poligon. Zatim, učenik skijanja je fizičko lice koje se uči skijanju, i tako od tačke 1) do tačke 23). Ovaj član 3. u bilo kom zakonu, ako je ovako definisan, apsolutno je nepotreban, u ovom zakonu sigurno nepotreban.
Jedna stvar, pre nego što pređem na ostale članove Predloga zakona. Mi imamo Kopaonik i mnogi poslanici su govorili o Kopaoniku kao izuzetno kvalitetnom ski-centru, a pri tom, ministre, da vas obavestim, Kopaonik je još uvek nebezbedan, još od bombardovanja, jer je NATO avijacija prosula kasetne bombe upravo pored staze i na stazama, a ona specijalizovana preduzeća koja je ova vlada plaćala, uglavnom su bila iz Hrvatske, trebalo je da očiste, u ugovoru im je pisalo, 50 santimetara ispod zemlje ili na površini zemlje.
Kopaonik je upravo oko skijaških staza obrastao četinarskom šumom, a kasetne bombe imaju padobrančiće, jer se tako spuštaju na zemlju kada se otvori onaj kontejner. Ima ih preko 250 komada, pa se rasprsnu. Mnoge kasetne bombe sada vise na granama i čekaju ili da istruli konopčić, odnosno padobrančić koji ih drži, ili da dune vetar pa da padnu dole i da povrede skijaše. Ski-centar Kopaonik je neočišćen i nebezbedan!
Tornik je, takođe, uništen. Ovo što se sada preuzima, to je u redu. Međutim, Tornik je bombardovan municijom sa osiromašenim uranijumom. To treba reći građanima Srbije koji se budu usudili da, po vašem članu 3, budu skijaši.
Vidi se da je zakon prepisivan, da je loše prevođen. U članu 8. se kaže: "Skijalište i pristupni putevi do skijališta ne mogu se graditi na površinama koje su pod uobičajenim snežnim padavinama izložene lavinama". Dobro, u redu. "Skijališta i ski-staze se uređuju u zavisnosti od toga za koje su rekreativnu ili takmičarsku zimsku sportsku aktivnost namenjene". Naravno, ali to ne treba da stoji u zakonu, to treba da stoji u uputstvu o održavanju ski-staza i ski-puteva.
"Ski-staze na skijalištu moraju biti dovoljno široke, pregledne, sa odgovarajućim nagibom i visinskom razlikom i pripremljene tako da na njima nema rupa, vrtača, kamenih kompleksa ili drugih opasnih mesta".
Ministre, ko je lud da pravi ski-stazu, a na sredini gromada? Prvo se raščisti teren. Sasvim je normalno da se teren raščisti, da se rupe popune, da se kamenje ukloni, da se minira, pa tek onda da se pravi ski-staza.
Posebno je interesantno, kaže: "Skijalište, odnosno njegove staze namenjene skijaškim aktivnostima noću moraju imati odgovarajuće osvetljenje, uključujući i neposredne prilaze, tako da je osigurana bezbednost svih lica koja se nalaze na stazi i njenim prilazima". Nema staza koje nisu osvetljene, samo za dnevno korišćenje. Da li se to zabranjuje mogućnost otvaranje ski-staze koja će samo danju da se koristi? Uglavnom se i ove ski-staze koje su osvetljene noću ne koriste.
Kolege poslanici iz SRS su već nekoliko puta pomenuli član 54. tačku 6), ali i ja moram da je pomenem. Kaže: "Redar u vršenju svojih dužnosti ovlašćen je da uskrati jednu ili više vožnji žičarom licu koje svojim ponašanjem ugrožava ili može ugroziti bezbednost upotrebe skijališta, odnosno žičare (pijana lica i lica pod uticajem droge, lica koja se ne pridržavaju utvrđenih pravila o ponašanju...)'' i tako dalje. Pijana lica i lica pod uticajem droge ne može taj redar videti, jer je na skijalištu nekoliko ljudi odjednom. Drugo, i ako ih vidi, šta će da im radi ako kažu "neću"?
Posebno je interesantan član 55. koji kaže: "Skijaš je obavezan da", pa tačka 5) "kada želi da se uključi u vožnju na neku stazu ili kada nakon zaustavljanja na stazi nastavlja vožnju obavezno se uveri, gledanjem iznad i ispod...". Valjda napred i nazad, jer iznad je gore, a ispod je dole. Ne uklapa se u ono što ste vi hteli da kažete.
Onda, tačka 6) kaže: "Skijaš je dužan da se bez nužde ne zaustavi (obustavi vožnju) na uskim ..."; 7) "u slučaju kada se penje, odnosno vraća uz stazu ili kada peške silazi za kretanje koristi isključivo ivicu staze", da biste odmah u tački 8) rekli, da se uz stazu ne penje peške nego da koristi žičaru. Toliko je već rečeno o stvarima koje ne pripadaju ovom zakonu.
Član 65. kaže: "Pravilo iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na ograničenje korišćenje ski-staza od strane škola skijanja, koje školski centar uvede u toku dana radi obezbeđenja sigurnosti skijaša zbog prevelikog broja skijaša na stazi". (Popunjen kapacitet?) Radi se o tome da skijaški centar može pustiti samo škole koje su registrovane na teritoriji lokalne samouprave. To je čista diskriminacija svih škola čije je sedište izvan te lokalne samouprave. Dakle, može škola iz Brzeća na Kopaonik, a ne može škola iz Brusa ili škola iz Kruševca. Mislim da ovo ne bi trebalo da stoji ovde.
Na kraju, zašto zakonom nije regulisano da se formiraju javna preduzeća? Dame i gospodo, razlog je vrlo jednostavan. Čini mi se da je u trenutku oduševljenja Kopaonikom, ministar Ilić jasno i nedvosmisleno rekao: priprema se da se i to proda ili tajkunima koji potpomažu i podržavaju neke od učesnika ove vlade ili nekima iz Vlade, jer će skijališta biti, i ova koja postoje i ona koja se budu izgradila, izuzetan izvor prihoda.
Dame i gospodo, SRS neće glasati za ovaj zakon, a i vas dvoje iz vladajuće koalicije, pri tom ne računam ministra i njegovog zamenika ili pomoćnika, nego samo poslanike koji se nalaze u sali, i vas pozivam da pritisnete crveno dugme kada se bude glasalo o ovome.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo još dva zakonska projekta koja će, ako ova vlada doživi dan za glasanje, u šta čisto sumnjam, jer mislim da će se raspasti mnogo pre glasanja, i ukoliko bude postojala većina, biti usvojena. Ovi zakoni će ići pravo na policu pored svih onih zakona i ovog poslednjeg zakona koji je na dnevnom redu, koji se zove zakon o skijalištima.
Zakon o zaštiti intelektualne svojine je, čini mi se, postojao i do sada. Trebalo ga je samo striktno primenjivati. Najveća i najprljavija krađa, najveći lopovluk je krađa intelektualne svojine. Mnogi su se u nekakvim prethodnim periodima prošvercovali u intelektualnu elitu i s obzirom da nisu sposobni da sami stvore delo, uglavnom su se bavili prepisivanjem.
Srpska radikalna stranka je uvek bila ogorčeni borac protiv tih koji se bave plagiranjem. Uostalom, predsednik SRS profesor dr Vojislav Šešelj je raskrinkao jednog od najvećih plagijatora, najprljavijeg i najpodlijeg plagijatora koji je ikad do sada otkriven, verovatno ih ima još, ali takvog pretpostavljam da nema, čoveka koji je ukrao od mrtvog autora delo i potpisao. Taj se zove Stevan Lilić.
Ja se bojim, da je prethodna vlast pohapsila lopuže koje se bave krađom intelektualne svojine, da 5. oktobra i "buldožer revolucije" ne bi ni bilo, jer bi mnogi na čelu kolone ispred Veljinog buldožera bili u zatvoru. Otkrismo, otkrio je profesor dr Vojislav Šešelj plagijatora, a taj i danas predaje na pravnom fakultetu. Pitam se, ako ste za sprovođenje zakona, a zakon je postojao, što ga do sada niste uhapsili.
Ima i u ovom zakonu jedna začkoljica, ne znam tačno koji je član, gde kaže – može nosilac, vlasnik intelektualne svojine da prijavi, građanin ne može, može inspektor ukoliko mu se učini da postoji plagijator da se onda udubi i da otkrije. Šta ako je nosilac mrtav? Šta ako je profesor dr Lazo M. Kostić mrtav i Stevan Lilić mu celu knjigu prepiše i potpiše sebe?
I dan-danas vam je taj intelektualac na pravnom fakultetu i dan-danas je negde u nekoj od ovih političkih stranaka ili kvazipolitičkih stranaka koje su činile taj DOS.
Prema tome, mnogo je pametnije bilo da se do sada taj zakon primenjivao nego da se nov piše, pogotovo što je ovaj nov zakon lošiji u odnosu na onaj prethodni. U situaciji smo da pod zaštitom robnih marki, imena, žigova itd. na ovom tržištu koje ste otvorili, bukvalno otvorili, prema Zapadu, nailazimo na robne marke gde je samo ime u redu, proizvodi su čist falsifikat. Uostalom, čitava tekstilna industrija iz jednog našeg grada je proizvodila i "leviske" i sve moguće marke i sada kada su stali na noge, kada su otvorili fabrike, naravno sad im treba zaštititi onu proizvodnju koju sada imaju, jer to je njihova intelektualna svojina. O tome je govorio gospodin Četrović, poslanik SRS.
Zaštita proizvoda – pa nama Nemci zaštitiše brend srpsku šljivovicu, Slovenci ajvar; dakle, tipične srpske proizvode su zaštitili upravo zbog toga što nije bilo zakona sličnog ovom, ne ovog ali sličnog.
I, na kraju, po ovom zakonu, pita me jedan od poslanika da li sam čitao sabrana dela njegovog predsednika stranke i jednog od ministara, a sabrana dela tog ministra, sabrana dela Dinkića, sabrana dela još nekih ministara, za gospodina Parivodića ne mogu da kažem jer nemamo još nikakve podatke da on ima takva sabrana dela, sabrana dela ovih ministara su tolika da svi inspektori policije mesec dana ne mogu da iščitaju koliko su oni sabrali za ove dve godine od kada su na vlasti.
Što se tiče zakona o arbitraži, i iz ovog zakona proizilazi jasna poruka – gospodo na vlasti, što ste krali krali ste, više ne možete. Dok budete još na vlasti možete manje, više ne možete. Uostalom, čitava ova afera oko trgovinskih sudova je zasnovana na velikom kriminalu, na velikom lopovluku, na velikoj pljački srpske imovine.
Što se tiče arbitraže, arbitraža je i do sada postojala. Mi nismo imali zakon o arbitraži, je l' tako, ministre? Do sada je postojala međunarodna arbitraža. Sećam se, radio sam u "Energogasu", i kada smo imali spor sa firmom "Mol" iz Mađarske za transport prirodnog gasa, arbitraža iz Ciriha je taj posao obavila, i arbitraža treba da postoji.
Međutim, veliko je pitanje šta će se dešavati sa tim arbitražnim većima ili ovlašćenim arbitrima, ili kako će se već zvati u ovom zakonu ili nekom novom zakonu.
Član 5. kaže: "Svako fizičko i pravno lice može da ugovori arbitražu, uključujući i državu, njene organe, ustanove i preduzeća u kojima ona ima svojinsko učešće." To je možda i u redu, ali u članu 19. kaže: "Arbitar može biti svako fizičko lice koje je poslovno sposobno, bez obzira na državljanstvo".
Pa, izvinite, ali ako se radi o sporovima u kojima su učesnici sa teritorije Srbije onda mora da bude arbitar sa teritorije Srbije, ne može - bez obzira na državljanstvo.
Jer, po ovome će se moći i Agim Čeku da vam se javi da vam bude arbitar. A kakva je vlast ne bi me iznenadilo i da on prihvati.
Moram da ostavim vreme i kolegama poslanicima Srpske radikalne stranke. Kada bude rasprava o pojedinostima, kada budu amandmani na ove zakone, onda ćemo mnogo toga još reći.
Izvinjavam se poslanicima SRS što sam uzeo minut više, jer mi smo podelili to vreme, ali mislim da će uvažiti ovo moje. Hvala.
Tako me je, dame i gospodo poslanici, rastužio gospodin Cvetković kada je rekao da mu je mnogo teško da bude vlast, lako je opoziciji itd.
Došlo mi bilo da se rasplačem. Da nisam u ovoj sali verovatno bih to i uradio. Zašto se, gospodine Cvetkoviću, mučite toliko, zašto ne obradujete nas iz opozicije i narod Srbije – podnesite ostavku, raspišite izbore, pa da krenemo i neka neko drugi muči muku.
Gospodine Cvetkoviću, malo ste neracionalno trošili: jedan zakon - jedan upravni odbor, jedan zakon - jedan "Geneks", jedan zakon - jedan Beogradski sajam, jedan zakon - jedno drugo javno preduzeće.
Porasli apetiti koalicionim partnerima, a niste imali dovoljno javnih preduzeća da podelite, jer smo zemlja koja je bila 10 godina pod sankcijama, pa se ta javna preduzeća nisu ni razvijala, banke se nisu razvijale, pa ste morali celu banku da date za jedan ili dva zakona da se glasa, a mnogo zakona traži EU.
Ima još jedna stvar, gospodine Cvetkoviću: zašto niste uhapsili Stevana Lilića, šest godina ste na vlasti. Profesor dr Vojislav Šešelj je napisao knjigu koja se zove "Podli, prljavi plagijator Stevan Lilić" u kojoj piše da je pasus taj i taj ili rečenica ta i ta sa strane te i te prepisana iz osnovnog dela profesora Laze M. Kostića, mrtvog autora.
Zašto niste dokazali da ćete se boriti protiv plagijata, a ne kada su se vaši tajkuni obogatili na plagijatima i falsifikatima, sada njihovu imovinu (jer su napravili kobajagi neki brend) i ime treba zaštititi.
Gospodine Cvetkoviću, raspišite izbore, skinite to breme sa grbače i građanima Srbije će biti lakše.
Gospodine Cvetkoviću, ne mogu da shvatim kakvo je to kolektivno hapšenje Stevana Lilića. Kada smo već kod hapšenja, da pomenemo i nešto drugo. Kakva je razlika između "Sablje" i ovoga što vi danas radite? Jedino što su oni hapsili žive ljude, a vi hapsite rokovnike, hapsite pčele po valjevskom kraju. Kako vam se general Lukić predade u pidžami i papučama bolničkim, ode na aerodrom, pa ga gore obukoste, kupili ste odelo iz zemunske firme "Zekstra".
Prema tome, razlike nema između vas i onih od 2000. godine. Razlikujete se samo po broju cipela.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanici SRS uvek imaju problem sa vremenom.
Malo im vremena ostane, dok poslanici drugih poslaničkih grupa takođe imaju problem sa vremenom, jer izađe jedan, govori pet minuta i onda završi, i ne iskoriste to vreme. Predlažem, gospodine predsedniče, da to vreme koje oni ne iskoriste, prepustite nama i mi ćemo ga pametno iskoristiti.
Moram dve opaske, pre nego što počnem, iako je malo vremena ostalo, gospodin Cvetković sada kada sam prolazio pored njega i pitam ga, šta bre ovo pričaš, kaže, to je moje mišljenje, ali se sa njim ne slažem. Drugo, vezano za EU, a dok vi nas dovedete gospodine Cvetkoviću u EU, EU će se ili raspasti ili će svi iz nje da izađu, pa ćemo opet tamo sami da budemo.
Vrlo malo vremena imam, gospodine ministre, ali nadam se da ću po amandmanu, jer imamo preko 50 amandmana i po tim amandmanima ćemo po svakom članu ovog zakona. Ono što može i za ovaj zakon i za sve zakone da se načelno kaže, a to je, dobro je što Narodna skupština usvaja sistemske zakone. Ne valja što je svaki predlog zakona koji dođe pred Narodnu skupštinu tri puta gori od onoga zakona koji je već bio.
Ovde uvodite agenta provokatora, ovo je Orvelova 84, je li tako beše? Znači, sada na ulici, u komšiluku, u kafani, kod kuma, vodite računa, možda je kum agent provokator. Uvodite prikrivenog islednika, uvodite svedoka-saradnika, sve špijun do agenta i obrnuto. Šta vi to pravite od ove države, gospodine ministre, šta vi to pravite od pravosuđa.
Mnogo je članova o kojima ću govoriti, jer sam ispresavijao listove da ne izgubim, ali kada počnemo po amandmanima u pojedinostima, onda ćemo imati vremena o svemu ovome da ispričamo. Ovakav zakon ne vodi u Evropu nego u Staljinov gulag, vodi na Goli otok, Titovu 48. Ovako nešto neće moći da prođe, a i ako prođe, neće trajati više od dva-tri meseca, do sledećih izbora. Vas ćemo posle sledećih izbora mi, kao vladajuća stranka, držati kao malo vode na dlanu, dok ne isparite. Hvala.