Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momir Marković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je krajnje vreme da se vratimo dnevnom redu. Ministar završava sa izjavom i voleo bih dođe, da sada kada budem govorio, a imam dosta toga da mu kažem, da bude prisutan.
Član 104. je nedvosmislen. Međutim, poslanici bi morali makar malo više da povedu računa o tome da govore istinu.
Što se tiče toga oko Gorana Kljajevića, što se tiče privatizacije, što se tiče lopovluka i kriminala, što se tiče uskih veza između podzemlja i nadzemlja koje predstavlja G17 plus, mislim da smo dosta toga rekli, ali ovo što sada imam nije do sada rečeno.
Radi se o privatizaciji "Hempra" i kroz ovo je povezano još nekoliko afera i sve su, zamislite, vezane za G17 plus. "Hempro" je kupio izvesni Gobeljić, to je onaj Gobeljić koga su nedavno uhapsili. "Hempro" je prodat takođe vlasniku ogromnog dela akcija iz Nacionalne štedionice, Gobeljiću, koga su uhapsili.
Setite se kada je formirana Nacionalna štedionica šta je ministar Dinkić govorio. To je nacionalna štedioca, to je narodna banka maltene, to je domaća banka koja će da konkuriše stranim bankama. I kada pogledasmo ko su akcionari, tu je Stanko Subotić, tu je Lazarević, tu je Vuk Hamović, tu je Gobeljić, tu je Mlađan Dinkić. Prema tome, pokrijte se ušima, nemojte potezati priču o kriminalu, jer kako god zagrebemo, zakopamo, uvek nađemo ili Mlađana Dinkića, ako Labusa taj dan boli noga, ili Labusa, ako se prodaje "Knjaz Miloš".
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je stvarno bilo dosta replika, jer ovi samo znaju da vređaju.
Što se tiče "Telekoma" i što se tiče ovog zakona, imam gomilu dokumentacije i jedva čekam da počnem da pričam. Verujte mi, nestrpljiv sam, omogućite mi, prestanite sa replikama, omogućite mi da kažem ministru šta imam da mu kažem.
Dame i gospodo narodni poslanici, da počnemo.
Prvo, neverovatne leteće izmene među potpredsednicima su omogućile da gospodin Ivanji govori pre mene, iako sam bio već prozvan da izađem za govornicu, a onda su nastale replike itd. Meni je žao što u međuvremenu i ministar napusti ovu salu. Verujem da će mu saradnici preneti šta sam imao da mu kažem, ali je mnogo bolje i za njega i za mene da je on bio ovde.
Što se zakona tiče, ovo je još jedan zakon za policu, ovo je još jedan zakon za vitrinu. Naravno, vi ćete donositi zakone. Pravite samo veliki posao nama srpskim radikalima, kad posle sledećih izbora preuzmemo kormilo, onda ćemo morati mnoge vaše zakone da stavimo van snage.
Međutim, bojao sam se da će ministar napustiti i imao sam dilemu da li da počnem sa jednom aferom koja je već dobrano obelodanjena, pa da pređem na ovu drugu aferu koja se ovde otkriva i u kojoj ima prstiju, debelo, do lakata, G17 plus. Al' ministar ode, pa sada više nemam opasnosti da će napustiti na pola moje diskusije, pa ću početi.
Pre dva-tri meseca govorio sam sa ove govornice o velikom kriminalu, neverovatnoj pljački koja se dešava u Agenciji za kontrolu letenja. Ministar ništa, ali bukvalno ništa preduzeo nije. Govorio sam o direktoru Stankovu, čija je plata milion i 200 hiljada dinara, govorio sam o kriminalu Stankova i garniture oko njega, koji su kupovali motorne sanke ne bi li se zimi provodili na Kopaoniku, jer da vas podsetim, radar na Kopaoniku ne radi, iako je sedam miliona evra uloženo u radar i tri miliona evra u zgradu. Radar ne radi, ne da NATO, ali sanke rade.
Ukupno pet radarskih sistema je u poslednje dve-tri godine napravljeno, puta sedam miliona evra, plus tri miliona evra za zgrade, tu je onih 32 miliona evra za koje je vladajuća koalicija izglasala kontragaranciju. Samo u Crnoj Gori, preko koje inače nema preleta, osim kada su preletali NATO avioni da nas bombarduju, tog istog NATO-a kod kojih su ovi išli, dva radarska sistema.
Nekada je bivša SFRJ imala ukupno dva radarska sistema, jedan u Ralji i jedan na Aerodromu Beograd. Ukupno je napravljeno pet, sa postojeća dva, to je sedam radarskih sistema. Da ne bi bilo da G17 tu nema, e ovako.
Prvo, supruga Stankov Nikole, Stankov Biljana je bila sekretarica Zorana Đinđića, sa sada je sekretarica nekoga od ministara, nisam uspeo da utvrdim, inače radi u onoj zgradi Vlade, a sestričina gospodina Labusa, iako ga je bolela noga, stigao je da ode da se dogovori, i sestričina gospodina Labusa, iako sa nekom višom školom, glavni je kadrovik u toj kontroli leta.
Sve što je diglo glas u kontroli leta je otpušteno. Radarski sistemi koji su kupljeni, ili nemaju primarni ili nemaju sekundarni signal, ili ne mogu da kontrolišu vojne ili ne mogu da kontrolišu civilne avione. Do sada su bili radari koji su imali oba signala. Sada više ne znamo ko nam leti nad glavom. Možda je i to zasluga Stankova, ali je sigurno zasluga i ove vlade i Mlađana Dinkića pre svega, jer je on izdvojio pare za ovo.
Ima još jedna stvar vezana za kontrolu leta. Kada se promeni ova kleptokratska garnitura, kontrolori leta ne moraju da brinu, oni imaju solidne plate i treba da imaju mnogo veće, ali će Stankov i svi Stankovi oko njega morati da odgovore bar na tri pitanja, ali ne vlasti, nego ministru unutrašnjih poslova, inspektorima itd.
Da pređemo sada na tačku dnevnog reda. Izmene i dopune Zakona o telekomunikacijama su u stvari prilika da popričamo o kriminalu koji se u ovoj oblasti dešava, a znaju i ne preduzimaju nikakve mere upravo odgovorni. Dragan Kovačević, Javno preduzeće PTT Srbija upoznat, 23. juna 2004. godine, dobio kompletan materijal o vlasničkim odnosima između Mobtela, koji je uradio Tihomir Živanović, član međuresorske radne grupe Vlade Republike Srbije. U materijalu data dokumentacija na osnovu koje je utvrđeno da je uvezeno opreme za mobilnu telefoniju oko 33,5 miliona dolara, od čega je priznato 31,5 miliona, jer za kupovinu dva miliona dolara opreme nije postojala odluka upravnog odbora.
Ugovor o osnivanju trebalo je da strani osnivač, sistem Braća Karić BK Trejd iz Moskve, uveze opremu u vrednosti od 65 milina i 350.000 dolara. Ostala četiri člana Vladine radne grupe u svom izveštaju priznali su da je uvezeno negde oko 44 milina dolara i to oprema po fakturama firme Erikson. Što mi nešto poznata ova firma. Izgleda to je onaj mobilni telefon što može da padne na nogu.
Po ugovoru o osnivanju mobilne mreže predviđeno je i rađeno je pokrivanje gradova, jer se tako omogućilo uzimanje većeg dela novca. Zatim, cena za uvođenje prvih mobilnih telefona je bila 13.000 maraka. Po ugovoru o osnivanju trebalo je da bude negde oko 400 dolara. Na kraju, četvorica su svoj izveštaj uneli da je preduzeće Mobtel imalo od 1996. godine gubitke od 98.566.000 dinara, a to su bili rashodi veći od 25.000.000 maraka, a u 1997. godini imalo je dobit od 98.925.000 dinara, a ne rashode od 60.000.000.
Ovaj Kovačević, polovinom jula 2004. godine, dobio je dokumentaciju o kriminalu u Mobtelu. Utvrđeno je da u vremenu mart-jul 2002. godine, od strane radnika i Javnog preduzeća PTT saobraćaj Srbija, koje je kao pomoć Branislavu Anđeliću, rukovodiocu Privremenog organa Trgovinskog suda u Beogradu, dao tadašnji generalni direktor Srđan Blagojević, a sada bliski saradnik Bogoljuba Karića. Branislav Anđelić i Tatjana Rakac istražnom sudiji su se izjasnili da su dobili zadatak da što više drže preduzeće u blokadi.
Ministarstvo za kapitalne investicije, pošto nema ministra da ne pričamo samo o onom direktoru, ministar Velimir Ilić je odmah po obrazovanju nove Vlade oformio radnu grupu sa zadatkom da utvrdi vlasničke odnose u preduzeću Mobtel. U radnu grupu je imenovao Draganu Ćurčić, sada državnog sekretara u Ministarstvu za kapitalne investicije, zaduženu za telekomunikacije, koja nije potpisala izveštaj 23. marta 2004. godine, u kome piše da je strani osnivač sistem Braća Karić BK Trejd iz Moskve, vlasnik 51%, a Javno preduzeće PTT saobraćaja Srbije 49%.
U preduzeću Mobtel Branislava Anđelića, ranije privremenog organa koji je juna 2002. godine izdao potvrdu da je BK Trejd iz Moskve ispunio sve obaveze iz ugovora o osnivanju i da je vlasnik 51% Mobtela, predložila ova Vlada da bude svedok u Cirihu kod arbitraže, predložen od strane Javnog preduzeća PTT Srbije, a Vlada prihvatila.
Zatim Bogoljub Lazić, zamenik generalnog direktora preduzeća Mobtel, kao predstavnik Javnog preduzeća PTT Srbija i zamenik ministra zaduženog za telekomunikacije u Ministarstvu za kapitalne investicije. Sada je protiv njega pokrenuta istraga zbog zloupotrebe službenog položaja u preduzeću Mobtel i bio je 48 sati u policijskom pritvoru.
Srđan Blagojević bivši generalni direktor Javnog preduzeća PTT Srbija, sada bliski saradnik Bogoljuba Karića u Pokretu snaga Srbije, Milan Kovačević, stručnjak za strana ulaganja, kome je ovo bila treća komisija za utvrđivanje vlasničkih odnosa u preduzeću Mobtel i uvek je potpisivao da je Mobtel vlasnik 51%.
Kablovska televizija KDS. Velimir Ilić februara 2005. godine na Prvom programu RTS izjavio je da sve što se radi u oblasti kablovske televizije je kriminal i da neke nevladine organizacije nekontrolisano iznose veliki novac iz zemlje. Razgovarao je sa predsednikom Vlade i ministrom finansija i obećao je građanima da će odmah preduzeti sve ogromne mere da se vlasnici KDS privedu pravu i da plate korišćenje. Do danas ništa nije uradio.
Pored navedene izjave ministra Velimira Ilića, Odbor za saobraćaj i veze Narodne skupštine nije prihvatio zaključak da se u KDS radi o kriminalu, jer su protiv glasali predstavnici DSS, G17 plus, Nove Srbije, a predstavnici SPS su se uzdržali.
Kadrovi Velimira Ilića zaduženi za telekomunikacije, Bogoljub Lazić, zamenik ministra Ilića, razrešen je dužnosti zbog sukoba interesa, a razrešen je dužnosti i pomoćnik ministra za telekomunikaciju, Dragomir Vasiljević, dok je sadašnji državni sekretar, prema informacijama iz štampe, podnela ostavku.
Pitanje odgovornosti, verovatno i krivične, biće utvrđeno i za Momčila Simića, pomoćnika ministra za telekomunikacije, koji je postavljen 19. avgusta 2005. godine za pomoćnika, a on je 31. avgusta 2005. godine uzeo otpremninu iz Javnog preduzeća RTS – dakle, nisu samo "žuti" skloni da uzmu otpremninu iz jednog preduzeća, pa da se presele u drugo, a nemaju pravo dve godine da se zapošljavaju – u iznosu od 773.885 dinara. Zatim je odmah počeo da radi u Ministarstvu za kapitalne investicije. Ko može da ima poverenje u ovakvog pomoćnika ministra sada kada se dele dozvole za radiodifuzne stanice itd.
O raspodeli TV i radio frekvencija neću ništa, mada imam podatke, ali ćemo da sačekamo da vidimo kako će se frekvencije podeliti, pa će biti vremena.
Dolazimo do Mlađana Dinkića. Ministar Mlađan Dinkić nije objasnio građanima na koji način je utvrdio vlasničke odnose u preduzeću Mobtel kod ovog poslednjeg, gde Republika Srbija ima 70%, a Martin Šlaf 30%. To je onaj Martin Šlaf što je kupio od Karića akcije, pa kupio, pa nije kupio, pa platio, pa nije platio, pa Karić pobeže i onda je sada, pošto Karića nema tu, onda je Dinkić tu, pa sa njim završio posao.
Mlađan Dinkić je kao guverner Narodne banke Jugoslavije podneo krivičnu prijavu Okružnom javnom tužilaštvu u Beogradu protiv Bogoljuba Karića, Sretena Karića, Zorana Karića, Dragomira Karića i drugih lica u vezi isplata preko kiparske firme "JUSIKO" i drugo. Okružno javno tužilaštvo do danas taj postupak nije završilo. Evo krivične prijave koju je podneo Mlađan Dinkić.
Ministarstvo finansija, Poreska uprava, Sektor poreske policije, dirigovano je od 6. 2. 2006. godine napisalo krivične prijave zbog utaje poreza u vezi navedenih isplata preko PP "JUSIKO", protiv Bogoljuba Karića Drugom opštinskom javnom tužilaštvu, a protiv Sretena Karića, Zorana Karića, Dragomira Karića Opštinskom javnom tužilaštvu u Peći. Pa pitam, da li su Karići svi bili u Beogradu? Imaju oni sedam kuća tu. Kako sad protiv Bogoljuba u Beogradu, a protiv ostalih u Peći, odnosno u Leskovcu, jer je Pećko javno tužilaštvo premešteno u Leskovac.
U prijavama piše da krivično delo za neplaćeni porez zastareva ukoliko se postupak ne pokrene do 15. marta 2006. godine. Ovde očigledno da se radi o manipulisanju javnošću.
Ovo ostalo nećemo, nego ćemo da se vratimo Mlađanu Dinkiću i kriminalu za koji je on direktno odgovoran. Vlada Republike Srbije donela je 16. marta 2006. godine odluku o pokretanju postupka javne nabavke, konsultantskih usluga, privatizacionog savetnika za sektor telekomunikacija, u postupku sa pogađanjem bez prethodnog objavljivanja.
Vlada je ovu odluku donela na osnovu člana 23. stav 1. tačka 2. Zakona o javnim nabavkama, koji glasi: "Naručilac može dodeliti ugovor o postupku, sa pogađanjem bez prethodnog objavljivanja 1) ako zbog objektivnih razloga ili iz razloga povezanih sa zaštitom isključivih prava nabavku mogu ispuniti samo određeni isporučioci dobara, pružaoci usluga ili izvođači radova; 2) ako zbog vanrednih okolnosti, odnosno zbog nepredviđenih događaja, čije nastupanje ne zavisi od volje naručioca, nije mogao da postupi u rokovima određenim za otvoreni i restriktivni postupak; (Nešto mi, ove vanredne okolnosti kako pomenuh ovde, padoše mi na pamet i oni vozovi koji su uvezeni iz Švedske i koji su plaćeni po milion evra po garnituri, više nego i 10 godina stariji nego što je recimo ta Hrvatska, na koju se pozivate, platila.) 3) ili ako u otvorenom ili restriktivnom postupku nije dobio nijednu ponudu ili su sve ponude bile neodgovarajuće."
Prvo, nije jasno sa kojim obrazloženjem je Vlada donela ovu odluku, pa zato treba od Vlade zatražiti ovaj dokument u skladu sa Zakonom o dostupnosti informacija od javnog značaja. Ova odredba može da se odnosi na više sile, a u konkretnom slučaju toga nema.
Drugo, na konferenciji za novinare Mlađan Dinkić je rekao da se ovde radi o izboru savetnika za privatizaciju preduzeća "Mobtel", a u odluci piše da se izabira privatizacioni savetnik za sektor telekomunikacija, što predstavlja suštinsku razliku. Da bi se utvrdilo činjenično stanje, po Zakonu o dostupnosti informacija od javnog značaja, od Agencije za privatizaciju treba zatražiti konkursnu dokumentaciju, u kojoj je napisano šta treba da radi savetnik.
Vlada je odredila članove komisije za nabavku i ovlastila Agenciju za privatizaciju da sprovede ceo postupak oko izbora privatizacionog savetnika. Agencija je izabrala 19 firmi kojima je poslala konkursnu dokumentaciju. I sad, treba tražiti dokumentaciju na osnovu koje je bio izvršen izbor i kad je podnet zahtev. Pozvala ih je da 31.3.2006. godine u 14,00 sati predaju svoju ponudu. Ponude je predalo šest firmi.
I sad, evo da pokušam da pročitam, od tih šest firmi koje su donele ponudu, u četiri firme se pojavljuje jedna advokatska kancelarija, pojavljuje se jedno preduzeće.
Radi se o advokatskoj kancelariji Milošević, radi se o tri preduzeća koja se pojavljuju. Dakle, isti ljudi svih šest prijava podneli. To je suština. Pošto se vidi, Milošević, advokatska kancelarija, u raznim varijantama podizvođač u pet od šest ponuda, ova druga firma u četiri od šest ponuda, Miroslav Đukić, opet advokatska kancelarija, u dve od četiri ponude itd.
Dame i gospodo, evo zapisnika na osnovu koga je utvrđeno koje od onih 19 pozvanih imaju pravo i evo spiska svih tih šest koje su dobile,
odnosno donele, po njima, ispravne ponude. I mislim da bi ministar Stojković mogao ovaj materijal da uzme i da preda javnom tužiocu. Naravno, zapisnik o otvaranju prijava itd.
Dame i gospodo narodni poslanici, toliko se uvrežio kriminal u gotovo sva ministarstva da je krajnje vreme da ili ono ministarstvo koje treba da radi svoj posao počne konačno da radi svoj posao, jer to što su počeli da hapse, što su uhapsili svog prvog saradnika Gobeljića, vezanog za "Hempro" i za mineralnu vodu "Vrnjci". Da, zaboravio sam, taj isti je privatizovao mineralnu vodu "Vrnjci", ali tad izgleda Labusa nije bolela noga, on je bio zadužen za "Knjaz Miloša", a za "Vrnjce" je verovatno bio zadužen neko drugi.
Toliko je lopovluka, kriminala u privredi, zahvaljujući upravo radu Vlade, i gde god otvorite kriminal uvek iščeprkate bar po jednog, ako ne i dvojicu, trojicu i više iz šifrovane političke organizacije koja ima u nazivu G17. Ako nastave ovako, ako ministar Jočić počne da radi svoj posao, vrlo brzo će spasti na G2, G3, G4. Sigurno ih neće biti više 17. Zahvaljujem.
Izvinjavam se što sam malo zakasnio, naime zadržaše me kod "Aeroinženjeringa". Pre nego što pređem na odbranu amandmana moram sa nekoliko stvari da upoznam vas narodne predstavnike, ministra i javnost Srbije.
U "Aeroinženjeringu" tri meseca nisu primili platu, izašli su kod hotela "Jugoslavija" i štrajkuju. Slučaj koji je, uostalom, evidentan u celoj srpskoj privredi i ništa ne bi bilo čudno da nije nekih stvari koje se iza svega toga valjaju.
Naravno, nisu svi ostali bez plate. Generalni direktor Milutin Mrkonjić je preko "Astra simita" dobio platu od 700.000 dinara. Da obavestim gospodu socijaliste, zamenik generalnog direktora je Bane Ivković.
On ispod 600.000 sigurno nije dobio. To je onaj isti Bane Ivković koji je čuvao ubijenog Slobodana Miloševića, kada su ga uhapsile dosmanlije. To je onaj isti Bane Ivković koji vam odvoji jedno krilo i ode, vaš izdajnik.
Da li vi vidite da iko od poslanika SRS komunicira i razgovara sa ovim našim izdajnicima? Vi šta ćete da radite sa vašim izdajnicima, to je vaš problem.
Pored toga, ono drugo što se valja iza brda je to da se sada BK Televizija koja se izdvaja iz Karićevog sistema, jer treba onaj novinar Marić da bude generalni direktor, duguje neverovatne cifre "Aeroinženjeringu" i zbog toga ljudi ne mogu da isplate plate, a pare za platu generalnog direktora i pare za održavanje BK Televizije obezbedio je Đilas, direktor Narodne kancelarije.
Građani Srbije, kada se obraćate Narodnoj kancelariji, pa kada dobijete ono umilno pismo – i pored najbolje volje nismo u mogućnosti da zadovoljimo itd., lažu vas, pare su obezbedili za druge i sada možete tek da vidite koliko je to povezano, koliko je srpska politička scena isprepletana i šta sve iza površine stoji.
Što se tiče davanja kontragarancija za kredit za izgradnju mosta kod Beške i autoputa, mi smo već za most kod Beške, čini mi se... U stvari, vi ste doneli, mi smo glasali protiv, Zakon o kontragaranciji za kredit od 120 miliona, zadužili smo državu Srbiju da izgradi taj drugi most, pa ćemo posle, uostalom Velimir Ilić je to najavio, dati koncesionaru.
Ovaj drugi kredit – treba mu i autoput da mu izgradimo, da se čovek ne muči, jer ako već odvaja polovinu ili više od polovine profita da zadovolji određene masne guske, onda da mu izgradimo sve do kraja. To što se Srbija zadužuje uopšte nije bitno.
Predlažem da u danu za glasanje usvojite amandman koji sam podneo ispred poslaničkog kluba SRS i ne date kontragaranciju za ovaj kredit.
Dame i gospodo narodni poslanici, stvarno nisam video ličnost ovde. Učinilo mi se jednog trenutka da je Narodna skupština prekinula rad, jer za govornicom niko nije bio. Međutim, ostavimo to na stranu.
Hteo bih da iskoristim priliku – a ovo sam samo informativno SPS-u, samo sam hteo da poslanici SPS-a znaju šta se valja iza svega onoga – i da gospodinu ministru Dinkiću postavim još jedno pitanje.
Kako to, ministre, da se desi da čoveku koji je izgradio vodovod u Inđiji i kome je opština Inđija dužna milion evra i koji je zbog toga što opština Inđija tri, četiri godine se sudi sa njim i nije mogla da mu isplati, nije imao sredstava da plati porez, uvodite stečaj i uzimate pečate i zabranjujete rad, a sud je doneo odluku da se blokira žiro račun JP "Vodovod" opštine Inđija i da se ta sredstva preusmeravaju za isplatu ovog duga. Sada čoveku kome su dužni 50 puta više nego što je on dužan za porez uvodite stečaj.
Baš me zanima da objasnite kako to, ako nema neke veze sa onim Ješićem i ako nema neke veze sa nekakvim igrankama i ako nema veze sa vašom starom praksom da ne terate dužnika, nego terate poverioca. Uostalom, to se desilo i sa četiri banke, kada ste ugušili banke, ugušili ste poverioce, a cela privreda koja je bila dužna ostala je oslobođena tog duga.
Molim da se ne poigravate sa sudbinama ljudi i sa sudbinama privrede, privatne, koja jedina u ovoj državi funkcioniše.
Dame i gospodo narodni poslanici, kad god ja krenem za govornicu predsedavajući ima neko obaveštenje, neko objašnjenje, i to samo kada ja izlazim.
Dame i gospodo narodni poslanici, izgleda da je ona floskula, izrečena tamo negde 2001. godine ili 2000. od jednog od čelnika DOS-a – ko hoće moral neka ide u crkvu, postala prvi član statuta tog DOS-a i izgleda sveto pismo. Nema morala.
O čemu se ovde u ovom amandmanu i uopšte u ovom zakonu radi? Dame i gospodo narodni poslanici sećate se kada smo pričali o autoputu, pre nego što ste vi iz vladajuće koalicije doneli odluku da se autoput Horgoš - Požega da pod koncesiju, da smo vas upozoravali u to vreme, sa podacima, dokumentima, činjenicama, da se samo od dnevne putarine može izgraditi autoput, druga traka Horgoš - Novi Sad i autoput Beograd - Požega.
Odlučili ste da date na 33 godine izgrađen autoput od Beograda do Novog Sada, odnosno do Beške, da date izgrađen polu autoput od Novog Sada do Horgoša i posle toga se pojavljuje predlog zakona o davanju kontragarancije za kredit od 120 miliona evra za izgradnju drugog mosta kod Beške. I doneli ste odluku o davanju kontragarancije na jednoj od prethodnih sednica, opet uz protivljenje poslanika Srpske radikalne stranke i opet uz objašnjenje da vi gradite nešto što bi koncesionar morao i trebalo da gradi.
Evo danas imamo ovaj predlog zakona o davanju kontragarancije za 72 miliona evra. Opet zadužujemo državu Srbiju i opet gradimo taj drugi deo autoputa i onda ćemo dovesti čoveka na "hvala lepo", dati mu autoput na 33 godine.
Pri ceni ondašnje naplate putarine od Beograda do Vrbasa od 130 i 70 dinara, dve naplatne rampe, mogao je kompletan autoput da se izgradi. Danas je putarina na tom delu duplo skuplja, 400 dinara, znači još jedan autoput.
Dame i gospodo narodni poslanici, kome se u džep slivaju ove i ovolike pare? Ako znamo da je ministar za kapitalne investicije u predizbornoj kampanji rekao da njemu nije ništa ukrasti 6 kilometara autoputa i da onda može na nekim lokalnim izborima da obeća i aerodrom u Čukojevcu i sve mostove, sve po dva mosta na istoj reci za isti put, pa biraš hoćeš na levi most, hoćeš na desni, da može da asfaltira kilometre po selu, da može šta hoće i kako hoće, ali ne može dokle hoće. Izbori se približavaju.
Znam, dame i gospodo narodni poslanici, da bi sad jedan dobar deo ministara, da ih sada pohapsite i da im kažete svi po pet godina robije, mnogi bi rekli – u, dobro sam prošao. Neverovatno, to je kleptokratija, totalna i bez ostatka.
Mislite li vi da posle izbora treba ova Srbija da živi, kada vas više ne bude na političkoj sceni, kada budete otišli na političko bunjište. Mislite li da i vaša deca neće... Doduše, vaša neće, jer ono obećanje u predizbornoj kampanji 2000. godine kad ste dali – ako nam date vlast, svi ćemo da živimo dobro; narod vam dao glasove, dao vam vlast i svi dobro živite. Kako je narodu, to je druga priča, ali ste održali obećanje.
Dame i gospodo narodni poslanici, obraćam se poslanicima koji će u danu za glasanje sigurno pritisnuti crveno dugme, gledajte koliko nas do guše zadužuju i sutra će reći – evo vam sad, pa vladajte. To što je 9 milijardi dolara bila dužna ova država kada su preuzeli vlast i što je sad preko 15 milijardi dolara, naravno ne računajući ove kontragarancije... Kontragarancija znači istovremeno da preuzimate kredit sutra. O tome ćemo pričati neki drugi put.
Kada reče gospođa Bošnjak da se radi o Inženjerskoj komori koja je 2003. godine formirana, kada je počela da nabraja karakteristike tog udruženja, pomislih da se radi o G17 plus. Naravno, gospođu Bošnjak vrlo uvažavam i njene stručne kvalitete i mislim da za urbanističku mafiju, za građevinsku mafiju u Beogradu ona najmanje može snositi odgovornost. Drugi su krivci.
Bogdanović je, recimo, obećao u predizbornoj kampanji da će mu jedan od prvih zadataka biti da spusti Beograd na reke. Zahvaljujući stručnoj izgradnji pijace na Zelenom vencu, eno, Zeleni venac mu je prvi krenuo prema Savi i vrlo brzo možemo da očekujemo da se kuće sa Zelenog venca spuste do Save.
Naravno, ne bih o Beogradu, ja bih da pričamo o zakonu i o Ministarstvu za kapitalne investicije, o tome kako je ministar pogrešno shvatio ime - kapitalne investicije, znači, što više investicija i što više kapitala.
Naravno, njega danas nema, pretpostavljam da otvara neke tendere ili su mu došli ovi sa kojima treba da dogovori koncesije za već izgrađen autoput Beograd-Niš ili su mu došli ovi iz Švedske i Holandije, odakle bejahu oni vozovi što ih je uvezao.
Usput da ponovim pred građanima Srbije, deset godina mlađe vozove je Hrvatska kupila od te iste zemlje za dva i po miliona evra po kompoziciji. Mi smo deset godina starije vozove platili tri i po miliona evra po kompoziciji i, naravno, išla dizelka da ih dovuče, jer su krševi, nisu sposobni ni da dođu dovde i onda se u "Šinvozu" - Zrenjanin šest meseci popravljaju, a kupljeni su mimo svih procedura, jer moralo je hitno da se uveze.
Da se vratimo na amandman. Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj amandman, ukoliko ga budete usvojili, sprečiće opštinsku mafiju da se bogati, da mažnjava pare. Radi se o privremenim objektima, koji se inače u svakoj lokalnoj samoupravi, u svakoj opštini grade i zadovoljavaju deo potreba građana te opštine. Mnogo je drugačija priča kada imate deset praznih ćoškova gde možete kupiti novine, cigarete, bilo koji proizvod koji prodaju, mnogo je jednostavnije da možete usput kupiti nešto da pojedete dok ne dođete do kuće.
Opština Zemun je u prvom mandatu podelila 1.500 lokacija za izgradnju privremenih građevinskih objekata; oko 500 ih je ostalo. Pokušali sa novinama, ne ide, počeli sa zdravom hranom, sa brzom hranom, uglavnom radi zadovoljenja potreba građana te opštine; onda dođe ona "buldožer revolucija", ona poplava pokupi sve živo, počistiše prvo po četiri-pet lokala i objekata iz svakog kvarta da bi ostalima pokazali kako će se to rešavati.
Naravno, privremene građevinske dozvole treba izdavati zbog toga da se onemogući mafija. Onda uđoše u svaki kiosk sa – dobar dan, ja sam iz opštine, to što vaš kiosk nećemo da dignemo danas košta vas toliko i toliko. To se radi na lokalnoj samoupravi. Pogledajte Novi Beograd, počistili su čitave delove Novog Beograda i to samo od onih koji nisu hteli da plate. Ostaje samo jedan objekat i taj mučenik mora da pristane da plati. Ovde se radi o mafiji u lokalnim samoupravama.
Naravno, treba usvojiti ovaj amandman koji glasi: "Za objekte koji se, s obzirom na namenu i lokaciju, ne mogu uskladiti sa urbanističkim planom, odnosno koji se nalaze na području za koje takav plan nije donet, izdaće se privremena građevinska dozvola ako ispunjavaju uslove u pogledu stabilnosti, bezbednosti i higijensko-sanitarne zaštite." Traži se da se sva tri uslova koja zatvaraju taj ciklus ispune. "Objekti iz stava 1. ovog člana mogu se, na osnovu privremene dozvole, koristiti do privođenja zemljišta planiranoj nameni...".
Dame i gospodo narodni poslanici, mi u Beogradu imamo toliko zemljišta, i ako su uopšte postojali planovi za pojedine delove grada planirano je za neke namene do kojih još narednih 50 godina neće doći. Znate da su planirani aerodromi u Beogradu, znate da je ceo Novi Beograd i dan-danas močvara, bez obzira što 50 godina ljudi tamo žive u blokovima. Dakle, postoje u nekakvim planovima nekada zacrtani, a nisu privedeni nameni. To zemljište se može koristiti upravo za ovo.
Ovo je postojalo u zakonu, pa je Šumarčev zakon izbrisao ovo. Zato predlažem da se ponovo u zakon uvrsti mogućnost izdavanja privremenih dozvola. Ovi objekti bi se koristili do privođenja zemljišta planiranoj nameni, odnosno do utvrđivanja ispunjenosti uslova za njihovo usklađivanje sa propisanim urbanističkim i drugim uslovima do donošenja odgovarajućeg urbanističkog plana.
Polazeći od činjenice da plansko uređenje zemljišta u nekim slučajevima traje i više desetina godina neophodno je da se objekti na takvim teritorijama tretiraju kroz privremene dozvole. U dosadašnjoj praksi izdavanja privremenih dozvola nismo uočili nedostatke i probleme, tako da ne vidimo ni razlog da se ne omogući ponovo izdavanje privremenih dozvola. U tom pravcu je predložen novi član.
Predlažem da u danu za glasanje usvojimo član 51a i uvrstimo u ovaj inače loš Šumarčev zakon, ne bismo li ga bar malo upristojili.
Dame i gospodo narodni poslanici, Poslovnik kaže da narodni poslanik mora sa ove govornice da govori istinu. Došao sam u 10,10 časova, malo sam zakasnio, prolazio sam ovuda, kao da je neko, ne daj bože, bacio suzavac u ovu salu, svi poslanici vladajuće koalicije zaglavili su se na vratima i ne mogu da prođu. Upravo tako se radi odavno u ovoj skupštini – dođu u 10,00, a u 10,05 su već na ulici.
Ko će sutra rehabilitovati ove "kleptokrate" iz beogradske vlasti, zbog ove poplave, zbog mnogo kriminala koji su do sada napravili, ali i zbog ovih propusta koji sada prave kod ove elementarne nepogode? Posledice mogu da budu katastrofalne.
Poslanički klub SRS je dobio pismo od gospodina pukovnika Milutina Radivojevića, inače vlasnika broda sa niskom katarkom, broda koji može da plovi i pri ovako visokom vodostaju. Kada je voda nadošla, gospodin Radivojević je ponudio Kriznom štabu za odbranu od poplava Beograda brod sa kompletnom posadom, sa kompletnom odbranom koji bi dežurao na Savi i Dunavu za slučaj da se otkače šlepovi, barže, splavovi, a vidite i sami koliko toga ima na našim obalama i prete da trajno oštete ili čak sruše neke od beogradskih mostova. Znate li šta su mu odgovorili? Tri dana su ga fortali i rekli na kraju da nisu nadležni za njega.
Moram da iznesem još jednu laž, zbog građana Srbije, ne zbog vas, gospodo iz vladajuće koalicije, na B92 se nedavno pojavio neko u Zemunu, neki pripadnik romske nacionalnosti i rekao da je zemunska opština dala pokvarenu hranu onima koji su iseljeni iz naselja "Goveđi brod". Dalijeta Ćerimi, predsednica naselja "Goveđi brod" daje izjavu u kojoj govori da taj čovek uopšte ne stanuje na "Goveđem brodu", s obzirom da su oni povezani, znaju gde ko stanuje. Verovatno ne stanuje ni u jednom od romskih naselja u Zemunu. Ovim se služe u B92, kao i ove "kleptokrate" iz Beograda.
Dame i gospodo narodni poslanici, koliko sam uspeo da protumačim ovaj zakon, za njih neće važiti rehabilitacija.
Dame i gospodo narodni poslanici,  kad god ujutru dolazim u Skupštinu i vidim policijski auto ovde preko puta, pomislim da je proradila pravna država, pa su došli da hapse ili Borisa Tadića ili ovog njegovog direktora Narodne kancelarije, ovog njegovog tajkuna što prodaje sekunde građanima Srbije. Naravno, vidim posle da su to njihove pratnje, da ih policija još uvek čuva, a sada da vam kažem zbog čega očekujem da pravna država proradi i da na kraju i Boris Tadić nađe mesto u Bačvanskoj.
Imali smo vojsku koja je po snazi bila peta u svetu, respektabilnu vojsku, vojsku koja je bila i naoružana i obučena i pripremljena za odbranu zemlje. Onda su došli ratovi i ta vojska je uspela da odbrani sve što je stavljeno pred nju.
Poslednji primer je kada se ta vojska suprotstavila NATO paktu, 19 zemalja NATO pakta i uspešno odbranila državu i narod od agresije, a onda za ministra dođe Boris Tadić. To je onaj isti Boris Tadić koji je u Nikincima, da bi se dodvorio zapadnim mentorima i njihovim blagajnicima, uništio u samo jednom turnusu dve i po hiljade raketa "Strela 2M", raketa koje su oborile najveći broj krstarećih raketa.
Najveći broj krstarećih raketa oborilo je svaki avion koji je došao na domet od 2.000 metara, kao i sve bespilotne letelice. Tu raketu je trebalo uništiti i Boris Tadić je to uradio. Prvi zločin prema državi, prema vojsci.
Šta se dalje dešavalo i sami ste svedoci, koliko je onda već tenkova, topova, naoružanja odlazilo na otpad, rezano i prodavano kao staro gvožđe.
Posle njega dođe onaj Davinić, čovek koga je 40 godina NATO pripremao da završi posao ovde u Srbiji i usput da uzme neku kintu, jer mu je mala apanaža i ministarska plata i ono što ga NATO pakt plaća i njegova penzija. Onda sa Izraelom sklopi ugovor, gde smo dobili satelit. Šta je taj satelit snimao, ni dan-danas nikome nije jasno, ali ova država treba 40 miliona evra da isplati Izraelu.
Naravno, ode Davinić i onda, kako redosled ide, prvo smo imali Tadića, pa špijuna, na kraju dolazi mrtvozornik Zoran Stanković. To je onaj isti ministar koji sada treba do kraja da uništi rukovodni kadar u vojsci. Koliko je do sada otpustio vojnih lica? Ne zna se. Koliko je najkvalitetnijih generala penzionisao, sa 48 godina general odlazi u penziju. Nema generala koji dođe do čina generala sa 48 godina. Sedamsto i nešto potpukovnika i pukovnika spremaju sada da penzionišu, a penzionišu čoveka zato što je otišao na sahranu, tj. da oda poštu Slobodanu Miloševiću.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je tačka na "i". Dve i po hiljade dezertera, dve i po hiljade je onih koji su otišli u inostranstvo i nisu se odazvali pozivu, nisu služili vojsku, i pored toga što je postojala mogućnost civilnog služenja vojnog roka i što je moglo i u samoj vojsci, u uniformi, da se ne nosi oružje, taj poziv na prigovor savesti. Lagodno deca "buldožer revolucije" otišla.
Da se razumemo nešto, posle "buldožer revolucije", posle 7. oktobra to su oni koji su pobegli od vaše demokratije, to su vaše junoše koje su palile Skupštinu pa posle toga otišle. Sada im treba dati pomilovanje, odnosno amnestirati ih. Pa šta ćemo sa decom koja služe vojsku? Najveća nakarada koja je mogla da bude napravljena je to takozvano civilno služenje vojnog roka. Četiri stotine i nešto sedi u "Zelenilu Beograd", služi vojni rok potkresujući ruže, i skoro 200 njih služi u Narodnom pozorištu.
Narodno pozorište ima 150 sedišta, a 200 njih služi vojsku i kad je nadošao Dunav, kada je trebalo da se izađe, da se pomogne, nijedan od tih koji civilno služe vojni rok nije se odazvao. Ali, došla je jedinica iz Jakova, raketni divizion i inženjerijska četa, došli su, postavili šator, ceo dan kapetan dežura sa našim komandantom štaba civilne zaštite u Zemunu. Dežura se pored "Šarana", pored Goveđeg broda; dole prema keju u Zemunu. Umesto da te ljude nagradite, poslaćete ih u penziju, a one koji su se pokupili i otišli sada ćete amnestirati.
Dame i gospodo narodni poslanici, smatram da ovaj zakon, ne samo ovaj član, nego ceo zakon treba odbaciti.
Ne sme se prihvatiti ovako nešto. Sutra niko više u vojsku neće ići, ni da se obuči da brani porodicu, a kamoli otadžbinu.
Usput, želeo bih da postavim poslaničko pitanje, a u vezi sa jednim visokim funkcionerom vladajuće koalicije koji je takođe zagovarao slične zakone na nivou državne zajednice Srbije i Crne Gore. Interesuje me da li je tačno da je njegov sin služio vojsku u Izraelu?
Kako je lepo kad sednica teče normalno, kad predsedavajući radi svoj posao, za razliku od nekih koji su pre podne i ovih dana radili.

Gospodine Šormaz, nema ga, izašao je, ali verovatno gleda, pa ću direktno da mu se obratim, s obzirom da me je prozvao. Bio sam na ratištu kad je Vukovar oslobođen, u Mirkovcima, a gde si ti bio, nemam pojma i ne zanima me. Kad si ti pucao, gospodine Šormaz, izgorela je Savezna skupština, izgorela je Radio-televizija Srbije. To što nisi pogađao, ili nisi znao da si pogodio, to je tvoj problem, ali je to dokaz da nisi savladao vojnu obuku i da si džabe trošio municiju.

Zanimljiva je ideja gospodina Šormaza da izveze radikale u Rumuniju ili u Bugarsku. Da nećete možda logore da pravite za radikale i njihove simpatizere? To je tipična fašistička izjava, kao i ovaj "fekalni" savetnik od ovoga preko puta.

Šta se to dešava sa onom demokratskom opcijom Srbije? Koji je to otklon najvidljivije demokratije do totalnog fašizma? Da li se plašite što se izbori približavaju? Da li se plašite da će posle izbora svi papiri morati da se iznesu na sto, pa će mnogi od vas morati da odgovaraju za ono što su činili ili što nisu činili, a pogotovo za ono što su činili po sistemu: "Što oko vidi, ruka ne ostavlja".

To što sam bio u "Sablji", gospodine Šormaz, to tebe tek čeka. Za vreme "Sablje" bio sam u pritvoru zbog spiska od 72 zaposlena, to piše u krivičnoj prijavi. Ti ćeš biti u pritvoru, pa posle u zatvoru za najmanje 72 krivična dela lopovluka.

Još nešto da podsetim građane Srbije, da ne bi ostalo nedorečeno. Ne tražite vi ni Karadžića ni Mladića zbog toga što morate Karli del Ponte da ispunite uslove, glava Karadžića i glava Mladića je ucenjena na po pet miliona dolara. Vama vodica na usta pođe kada se pomene ime Mladić, kada se setite koliki je to kofer u koji treba da stane pet miliona dolara.

Uostalom, i Slobodan Milošević je bio cenjen na pet miliona dolara. Onog Vidovdana, kada ga isporučiste, tri ili četiri dana posle isporuke, nemojte me držati za reč, uđe perjanica DOS-a sa rukama u džepovima u američku ambasadu, a izađe sa koferčetom. Šta se posle dešavalo sa koferčetom i sa nosiocem koferčeta, razmislite. Uglavnom, onaj glavni knjigovođa gore izgleda ima sada kompjuter "pentijum" pa sve mnogo brže obračuna, nego što je do sada radio.

Dame i gospodo narodni poslanici, amandmane SRS za sve članove od 1. do 9. treba usvojiti i ovaj zakon vratiti ne na doradu, nego na ponovno pisanje. Ovo ničemu ne služi. Ovo ne bi moglo da služi čak ni za onu policu za koju ministar Lalović pravi svoje zakone.

 
Dame i gospodo narodni poslanici, zamolio bih ministra pravde, gospodina Stojkovića, da objasni nama poslanicima, ali i građanima Srbije kada se vrši brisanje iz kaznene evidencije?
Napravite saobraćajni prekršaj, naravno dođe do suđenja, napravite udes, dođe do suđenja, okrivljeni ste, platili ste kaznu ili ste odležali. Koliko godina posle toga treba da bi vam se ta kazna brisala iz kaznene evidencije? Ministar će na to odgovoriti.
Vi ovde đuture svima, jer član 9. kaže: "Brisanje osude iz kaznene evidencije za krivična dela iz člana 1. ovog zakona (posle ću pročitati i član 1.) izvršiće po službenoj dužnosti organ koji vodi kaznenu evidenciju, u roku od tri dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Brisanje osude iz stava 1. ovog člana izvršiće se i na zahtev lica koje može podneti zahtev za davanje amnestije po ovom zakonu".
Čovek napravi saobraćajni prekršaj, da ne idemo u neka druga dela, i ostaje mu nekoliko godina u kaznenoj evidenciji da je dana tog i tog povredio pešaka, doduše, to ne važi za sve; eno ga vaš bivši ministar pravde, vaš prethodnik gospodine Stojkoviću, naljutio se na komšiju, uzeo službena kola, još uvek je imao pravo na taj automobil, ide u rikverc, zgazi komšiju, polomi mu nogu; posvađali se u Obrenovcu oko međe, a ni dan-danas suđenje se nije završilo i pitanje je kada će da se završi.
Za njega ovo neće važiti. Nećete ga ni osuditi, a kamoli brisati mu to iz evidencije, jer i ako hoćete da ga osudite, ima da ustanu sve nevladine organizacije, sve žene u crnom, crvenom, šarenom, sve Nataše Kandić, Sonje Biserko, Čede Jovanovići, sve Bebe Popovići itd. u odbranu. Oni vode naše pravosuđe. Naravno, tu je i ovaj što duva balone kada neko umre, još malo pa će rentirati duvanje balona na sahranama!
Dame i gospodo narodni poslanici, teško krivično delo pretvarate u nešto što je, takoreći, nevažno.
Član 1. kaže – daje se amnestija licima koja su od 7. oktobra odbili da prime oružje po članu 202; nisu se odazvali pozivu i izbegli su vojnu službu po članu 214; izbegavanje vojne službe onesposobljavanjem, doduše, takvih nema, verovatno se niko nije samopovredio da bi izbegao služenje vojnog roka; ili obmanom.
Takvih uglavnom ima od 7. oktobra pa naovamo. I samovoljno udaljenje i bekstvo iz vojske Jugoslavije, čak i ako su uspeli organi da ga navataju, da ga dovedu, pošto tri puta nije primio poziv, pa je pobegao, zbrisao preko granice, umesto da kaznite policiju koja ga je pustila bez pasoša ili sa falsifikovanim pasošem da ode preko granice, vi njega sa teškim krivičnim delom oslobađate, amnestirate.
Dame i gospodo narodni poslanici, smatram da bi najpametnije bilo, što bi inače mogao da uradi pametan ministar, gospodin Zoran Stojković, da se povuče ovaj zakon iz procedure.
Znam da on ne sme, znam da je dobio nalog od onih koji su iznad njega u hijerarhijskoj strukturi, a oni su dobili nalog od onih koji su iznad njih. Doduše, ti koji su njegovim nadređenim dali nalog, nisu iz Srbije, oni se nalaze u nekim drugim savezima – atlantskim, NATO-ima, nekakvim krojačima kape i gaća srpskom narodu. Mislim da je dosta.
Moraćemo da menjamo predsednika Skupštine, da ne bude ovoliko Markovića, da se tačno zna na koga se odnosi izlaganje nekog od poslanika.
Gospodine Todoroviću, tačno je da postoje tri načina da se zakon ne izglasa, možda i četiri: da ministar povuče zakon, da predsednik Skupštine ne stavi zakon u proceduru, da se stvori većina koja će glasati protiv zakona. Sada da razgovaramo o tome što predlažete.
Predložili smo vam da ne date kvorum kada ovaj zakon bude na glasanju i samim tim zakon pada. Ovo što predlažete, neću da kažem da je demagogija, ali mnogo mi miriše na demagogiju. Mi imamo 80 poslanika, vi 22, to je 102. Ne možemo napraviti 126. Vrlo dobro znate da šest meseci demokrate ne ulaze u salu. Dolaze do blagajne, a u salu ne ulaze.
Prema tome, nemojte pričati o toj nemogućoj varijanti. Nećemo da utičemo na vašu poslaničku grupu, imate pravo da odlučujete o tome kako odlučuje svaka poslanička grupa. Kad dođu neki izbori, onda će građani reći – ovi su odlučivali dobro, ovi loše, ali to ostavimo za izbore.
Samo vam savetujemo da zajedno ne omogućimo izglasavanje ovog, po državu, vojsku, građane Srbije, izuzetno štetnog zakona. Jedini način da se zakon ne izglasa je upravo ovaj o kome govorim, a hipotetički postoji mogućnost da neko i iz DS pritisne i da se ne glasa za ovaj zakon. Nemojte, molim vas, njih šest meseci nema u sali i neće doći ni taj dan kada se bude glasalo.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 27. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji odnosi se na član 84. osnovnog zakona i pročitaću ga celog, nije dugačak.
"Na neizgrađenom ostalom građevinskom zemljištu u državnoj svojini pravo korišćenja ima raniji sopstvenik, zakonski naslednik, kao i lica na koja je raniji sopstvenik preneo pravo korišćenja, u skladu sa zakonom".
Stav 2. kaže: "Ranijim sopstvenikom iz stava 1. ovog člana smatra se lice koje je po važećim propisima bilo njegov sopstvenik na dan stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta" (navedeni su "Službeni listovi FNRJ"), "Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera" ("Službeni listovi SFRJ"), "Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera" ("Službeni glasnici SRS").
Treći stav: "Po zahtevu za utvrđivanje prava iz stava 1. ovog člana, rešenje donosi nadležna opštinska uprava".
Četvrti stav: "Pravo korišćenja iz stava 1. ovog člana je u prometu".
Peti stav: "Overa ugovora o prometu prava korišćenja vrši se na osnovu pravosnažnog rešenja iz stava 3. ovog člana".
Ono što je dodato članu 84. glasi: "Pravo korišćenja iz stava 1. ovog člana koje je preneto na osnovu ugovora iz stava 5. ovog člana je u prometu ".
Narodni poslanik Milan Stevović podneo je amandman kojim traži da se član 84. briše. Predlaže se brisanje ovog člana kao suvišnog, jer se ograničava pravo raspolaganja ostalim neizgrađenim građevinskim zemljištem, iako je članom 89. osnovnog zakona, stav 2, predviđeno da ostalo građevinsko zemljište može biti u svim oblicima i da je u prometu.
Vlada je odgovorila sledeće: "Amandman se ne prihvata iz razloga što je predloženim članom 27. omogućen promet prava korišćenja i onog zemljišta koje je raniji sopstvenik već jednom preneo na osnovu ugovora koji je overen u skladu sa Zakonom. Brisanjem člana 84. Zakona onemogućila bi se namera zakonodavca u pogledu restitucije prava ranijih sopstvenika građevinskog zemljišta kojima je ono oduzeto na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta".
Ako sve ovo postoji u članu 79. i ako je članom 84. i ovo do sada bilo regulisano, šta vam znači član 27. kojim dopunjujete nešto što je već dopunjeno.
Dame i gospodo narodni poslanici, predlažem da u danu za glasanje glasate za amandman gospodina Stevovića i tako pomognemo da ovaj zakon bude primenljiv u praksi.
Žao mi je što je ministar izašao. Hteo bih da iskoristim ovo vreme i da ga pitam nešto: pre tri meseca sam, sa skupštinske govornice, postavio dva poslanička pitanja. Poslovnikom je jasno regulisano kako se odgovara na poslaničko pitanje – ili u pismenom obliku, ili lično. Pošto je prošlo tri meseca, a ne znam tačno koji je rok za odgovor po Poslovniku, pošto mi nije do sada odgovoreno, hteo sam da iskoristim priliku, verovatno ministar negde gleda i sluša ovo, pa neka pripremi odgovor, očekujem da mi na oba pitanja danas odgovori.
Prvo pitanje se odnosi na davanje koncesije na autoput Horgoš-Požega. Ovde ste doneli odluku da taj autoput ide u koncesiju. Mi smo glasali protiv. Posle toga ste doneli dva zakona: jedan o zaduživanju o uzimanju kredita za izgradnju mosta kod Beške; drugi, čini mi se da i sada imamo predlog zakona koji će to dopuniti.
Dakle, država se zadužuje da izgradi autoput, da koncesionaru preda autoput, a koncesije su, gospodo iz Ministarstva, pošto ministar nije tu – izgradi, koristi i preda. A ne, ja ću da izgradim, ti koristi, pa predaj, ako se dogovorimo i po koliko se dogovorimo. Ne može više nijedan ministar da zadužuje ovu državu i da onda izgrađene objekte daje. Hoću večeras da mi kaže ime i prezime koncesionara, verovatno ga zna i ima ga zapisanog, i procenat koji će dobiti od te koncesije.
Drugo pitanje koje sam postavio, dame i gospodo narodni poslanici, radi se o jednoj neverovatnoj pljački državne imovine države Srbije. Radi se o Kontroli leta. Onda sam dovoljno obrazložio, kada je bio zajam, odnosno kredit za kontrolu leta od 32 miliona evra. Direktor Stankov Nikola ima platu od milion i 200 hiljada dinara mesečno.
Digla se na poslaničke plate onolika buka, poslanici su plaćali porez, meni je porez 1.800,00 dinara. Celu godišnju poslaničku platu mesečno prima taj Nikola Stankov, u kontroli leta. Kupio je motorne sanke kada ide na Kopaonik da tamo ne iznajmljuje.
Razjurio je sve oficire, jer je Kontrola leta, svojevremeno, pre nego što ste je pretvorili u agenciju, bila državna institucija. Razjurio je sve oficire, jer su oni pored vojnih preleta, bili zaduženi i za kontrolu leta. Razjurio je sve neposlušne, svakoga ko mu je digao glas, pojurio je. Jedini razlog zašto ga držite je to što ima status muža. Naime, njegova žena radi u jednom od ministarstava u Vladi Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, usput da kažem, ministar ne sme da ga spominje. To je onaj isti Nikola Stankov koji je na planini Rili planirao izgradnju radarskog sistema. Na tuđoj teritoriji, na tuđoj planini Srbija je trebalo da ulaže svoja sredstva.
Još nešto, osakatio je Kontrolu leta, vezano za vojne prelete. Svaki civilni avion ima biper koji javlja Kontroli leta koji je avion, itd. To vojni nemaju. Danas ne znamo ko ovog trenutka preleće nad zgradom Narodne skupštine, čiji avioni, koje članice NATO-a itd.
Očekujem da mi ministar kaže kada će da očisti Kontrolu leta od lopuža, hohštaplera, prevaranata. Dva i po miliona evra u jednom turnusu je dato samo za putnička vozila, pa posle toga još milion evra. Postoje svi podaci. Niko ne sme glavom da krene protiv Nikole Stankova.
Dokle će se lopuže držati i zašto se drže? Da li to opet znači zbog neke provizije ili zbog sistema radi učesnika – učinim tebi, pa ću tebi. Tako ne može. Očekujem da mi ministar večeras odgovori.
Dame i gospodo narodni poslanici, ministar Dinkić, ministar Velja Ilić i još neki ministri kada vide da sam se prijavio za diskusiju pokupe se tog trenutka i odu i pravo da vam kažem ne nedostaju mi. Molim narodne poslanike da prestanu sa ove govornice da pominju roditelje. Pretpostavljam da sada roditelj narodnog poslanika koji je ovde pomenuo kako njegov otac prima poljoprivrednu penziju od 4.000 dinara, čovek crveni. Smatram da je taj čovek vrlo uspešan poljoprivrednik i sve što je radio uradio je kako valja, jedino njega nije napravio...da čovek ...
Prihvatam kritiku.
Sa druge strane, doveo je čoveka u neprijatnu situaciju, jer njegov komšija ne prima penziju, a komšija sa druge strane izbačen sa posla, on i žena, a ovaj prima 4.000. Usput, neka se raspita šta može taj čovek za 4.000 da kupi.
Ima još jedna stvar, njegov otac nije vlast, njegova stranka je na vlasti i za sve greške i krivice, sve lopovluke, sav kriminal odgovornost snosi Albijanić i njegova stranka, a ne otac Albijanića.
Da se vratimo na temu. Prvo da raščistimo, u ovim predlozima zakona o kontragarancijama negde ćete naći iznos u dolarima, u evrima, a negde u specijalnim pravima vučenja, pa da građanima Srbije bude jasno šta su to prava vučenja, jer ovde imate, recimo, 110 miliona evra i 239.800.000 specijalnih prava vučenja. Prešli su se u jednom, od ovih predloga zakona, pa su preračunali i kažu: 55 miliona specijalnih prava vučenje je 70 miliona dolara. Prema tome, građani Srbije, ovih 239.800.000 specijalnih prava vučenja je preko 300 miliona dolara zaduženja!! Toliko o tome.
Zašto se traže kontragarancije Srbije kada je već državna zajednica Srbija i Crna Gora dala kontragarancije? Da li vi to, dame i gospodo iz Vlade, iz vladajuće koalicije, rešiste pitanje državne zajednice Srbija i Crna Gora pre referenduma? Da li možda vaši mentori ne veruju da će posle referenduma opstati tvorevina koju su oni skrpili i napravili pa nije više zajednička država, nego državna zajednica Srbija i Crna Gora? Da li to ovi kreditori traže od vas da date garanciju na garanciju? Upravo tako.
Predlog zakona o davanju kontragarancije Republike Srbije za obnovu deonice autoputa Beograd – Novi Sad, sa predlogom da se uzme u pretres, vrednost 72 miliona evra, uz onih 120 miliona evra (koje smo izglasali pre ovih velikih ferija od tri meseca, koje nam je dao gospodin Marković, predsednik Skupštine) to je 200 miliona evra i to na onom istom autoputu koji pripremaju da daju koncesionaru na 32 godine. Na onom istom autoputu na kome se naplaćuje putarina i samo od putarine može da se izgradi i most i put i da se uopšte ne daje pod koncesiju. Donosio sam ovde obračun i pokazivao da je to moguće, da se napravi autoput Beograd - Požega. Koncesionar neće morati da uloži nijedan dinar pri ovakvom stanju, neizgrađenom mostu.
Neće morati da uloži nijedan dinar čak i da je morao da pravi most i da pravi onaj deo puta od Novog Sada do Horgoša, onog drugog dela. Samo od naplaćene putarine može da napravi taj deo i da napravi autoput Beograd – Požega. Ovde se krije ona velika pljačka, ovde se kriju sabrana dela Velje Ilića, koja uredno složena drži ministar Jočić u registratorima. Izgleda da će naš ministar kada dođe morati da otvori te registratore, a uskoro će doći.
Sledeći je Predlog zakona o davanju kontragarancije Srbiji i Crnoj Gori po zajmu Evropske investicione banke za finansiranje projekta za poboljšanje stanja škola, sa predlogom da se uzme u pretres. Pošto je ovo već bilo 2005. godine, interesuje me za šta su pare potrošene, gde je specifikacija opreme koja je kupljena. Neka ne izlazi Albijanić da priča da se kupuju krede, sunđeri, stolice, table za pisanje i da za to mora da se uzme kredit. Koja država na ovoj zemaljskoj kugli za kredu uzima kredit? Debele pare su otišle negde. Tražim, kao narodni poslanik, specifikaciju za sve za šta su potrošene pare. Neka to bude poslaničko pitanje, gospodine predsedavajući.
Kada smo već kod školstva da vam kažem kako se radi u Beogradu. Predškolska ustanova ''Pčelica'' na Savskom Vencu, pošto je jedan od moćnika iz SPO, a SPO je na vlasti, pomažu u mnogim gradovima, a u Srbiji su direktno u vlasti, pa se ljudima može, srušio zid između svog dvorišta i dečijeg obdaništa, uzurpirao polovinu dečijeg obdaništa, doveo u opasnost život te dece i nikome ništa. Može mu se, iz SPO-a je. Tražim, takođe, kao poslaničko pitanje – šta je javni tužilac preduzeo po ovom pitanju?
Predlog zakona o davanju kontragarancije Srbiji i Crnoj Gori po kreditu Međunarodnog udruženja za razvoj, projekat revitalizacije sistema za navodnjavanje i odvodnjavanje. Hoću da mi se objasni, ali nema ministra da mi objasni, da li je samo projekat ovoliko koštao, jer ne videh u Srbiji da je išta napravljeno. Podzemne vode trebalo je da budu regulisane ovim, pretpostavljam da je trebalo da bude izrada kanala za odvodnjavanje i navodnjavanje, da odvlači podzemne vode i sutradan, kada treba, da dovede vodu do poljoprivrednog zemljišta.
Kanala nema, pola Srbije je pod vodom. Uzeto je 16.600.000 specijalnih prava vučenja, pa podelite onih 70 miliona na 55 miliona, pa pomnožite i ispašće da je, negde, 20 miliona dolara potrošeno na projekat za izgradnju kanala. Kako li su naši seljaci do sada pravili te kanale kada nisu imali ovakve projekte, koji koštaju 20 miliona dolara.
Zahtevam, po ovom zakonu, da se dostavi narodnim poslanicima koliko je para povučeno od ovog kredita, gde su potrošene, specifikacija radova i da mi se odgovori na pitanje zašto je ovolika voda kada je ovo već urađeno.
Sledeće je Predlog zakona o davanju kontragarancije Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori po kreditu Međunarodnog udruženja za razvoj (Komponenta Srbija i Crna Gora – projekat za Srbiju), sa predlogom da se donese po hitnom postupku, 13 miliona 900 hiljada specijalnih prava.
Takođe zahtevam da se narodnim poslanicima dostavi šta je sa ovim parama urađeno, jer je 24. 2. već podignut kredit.
Sada – Predlog zakona o davanju kontragarancije Republike Srbije Srbiji i Crnoj Gori po kreditu Međunarodnog udruženja za razvoj (Projekat konsolidacije naplate i reforme penzijske administracije. Ko razume, shvatiće. Da bi radila penzijska administracija mora da se podigne kredit, da se oni konsoliduju i da se oni reformišu. Takođe, zahtevam da se narodnim poslanicima odgovori gde su ove pare potrošene.
Dolazimo do čuvenog Sporazuma sa nezavisnom državnom Hrvatskom, ustaškom državom Hrvatskom, Hrvatskom u kojoj nema Hrvata, sve ''go'' ustaša, Hrvatskoj u kojoj je 500.000 Srba proterano, što nije stiglo da pobegne pobili su!! Hrvatskoj, u kojoj, reče maločas Albijanić, u njihovom Saboru sede i neki Srbi. Ti Srbi su poput Miloljuba Albijanića. To nisu Srbi i ne zastupaju srpske interese!!
Istoj onoj Hrvatskoj koja sada kupuje po Srbiji. Kupili su "Frikom", kćerka jednog od visokih ustaških funkcionera kupila "Krečanu" u Jelen Dolu. Žao mi je što nisam juče bio kada se raspravljalo o zakonu o rudarstvu da pitam ministra, ako je uopšte bio tu, da li se naplaćuju koncesije, jer vi ste prodali cementare, sa cementarama se prodali i nalazišta laporca!! Prodali ste krečanu, a sa krečanom ste prodali celo ono brdo kod Jelen Dola!! Prodali ste Fabriku vode "Knjaz Miloš", sa njom ste prodali i nalazišta!!
I kolike su te koncesije ako ih uopšte naplaćujete?! Ta Hrvatska kupuje po Srbiji, a ''Hrvoje'' i ostali ''hrvojčići'' i dalje brane njihove interese!!
Upravo su se ovde prešli pa su obračunali onu cenu da je 55 miliona i 500 hiljada specijalnih vučenja predstavljalo protivvrednost od 70 miliona dolara – to je Kontragarancija po kreditu Međunarodnog udruženja za razvoj (Strukturno prilagođavanje privrede Republike Srbije). Gde utrošiste ovih 70 miliona dolara? Šta to strukturiraste i prilagodiste od privrede kad i dalje ništa ne radi, kada nijedan od dimnjaka u Srbiji ne dimi, kada nijedna fabrika u Srbiji ne radi, kada otpustiste milion ljudi?! Takođe, zahtevam da se narodnim poslanicima objasni gde su utrošene ove pare.
Zatim, kredit Međunarodnog udruženja za razvoj (Drugi kredit za strukturno prilagođavanje), sa predlogom da se uzme u pretres. Ovde se, opet, radi o 30 miliona i 100 hiljada specijalnih prava vučenja u jednom odgovoru za oba, da ne trošite reč.
Sledeće, kredit za razvoj privatnog finansijskog sektora. Nazdravlje! Hoćemo li mi to sada da kreditiramo Nacionalnu štedionicu, koja je strana? Hoćemo li da kreditiramo ''Raiffeisen'' banku? Koga ćemo mi da kreditiramo sa ovim, odnosno ko će da troši ovaj kredit za razvoj privatnog i finansijskog sektora? Koju to banku još Srbija ima da je državna banka, da je banka građana Srbije, neka je i privatnik, al' da je u ovom delu?
Dalje, za Programski razvoj politike u privatnom i finansijskom sektoru, drugi kredit. Ovo je u redu, s tim što tražim da se narodnim poslanicima odgovori da li je, ovo što je ovim kreditom za "Tamnavu", za površinske kopove, da li je kupljeno i koliko koštalo, koliko je kredita potrošeno.
Dame i gospodo narodni poslanici, srpski radikali sigurno neće glasati ni za jedan od ovih predloga.
Dame i gospodo narodni poslanici, prilikom poslednjih desetak gostovanja ministra za kapitalne investicije u ovoj sali primetio sam da kada god mene najave da izlazim ministra nema. Od jutros je verovatno video spisak, pa je video da sam i ja na spisku i otišao je. Doduše, razumem ministra, s obzirom da nema pojma kako drugačije da zaustavi sva ova klizišta po Srbiji, možda pridržava neko brdo. Postoji način, obavestite ga, da se klizišta zaustave, da se saniraju, a da se pri tom ne pridržava brdo. Ili je možda otišao da otvori još neki tender, ko veli, primiču se izbori, a ostalo je još tendera.
Ali, neću danas da govorim o autoputu Horgoš - Požega i o kriminalu gde je umešan i ministar Ilić, govoriću kada budemo govorili o zakonu o davanju kontragarancije, odnosno ovog puta Beograd - Novi Sad, to ćemo sutra, i mislim da će on sutra doći, pa ću ga pitati kako to država gradi put, most, a on daje izgrađen most.
Neću da ga pitam danas, i da je tu ne bih ga pitao, koliko je platio one vozove, koliko je platio remont vozova i koliko se tu ugradio. Ima jedna tačka dnevnog reda, pa ćemo i o tom pitanju da razgovaramo i nadam se da će biti tu.
Pre nego što pređem na sve ovo moram da odgovorim na jednu opasku poslanika iz njegove političke stranke.
Kada sam juče prošao tu pitaju me da li su sabrana dela profesora dr Vojislava Šešelja u mojoj torbi. Prof. dr Vojislav Šešelj ima toliko napisanih knjiga da ne mogu da stanu u deset kofera, a sabrana dela i nedela Velje Ilića uredno MUP slaže u registratore, pa ćemo jednom da ih čitamo posle izbora.
Hajde da pređemo na zakon.
Nadam se da dok mu mandat još traje kapitalni ministar ili ministar kapitalac, kako god hoćete, neće ići u Ameriku, jer sećam se, onaj ministar za građevinarstvo Šumarac ode u Ameriku sa brkovima, a vrati se bez brkova, obrijali ga tamo. Pošto Velja Ilić nema brkove, ne znam šta bi mu skinuli.
Da počnemo od predloga za izmenu i dopunu člana 2. ovog zakona, Šumarčevog zakona, koji Velja Ilić pokušava da dovede u red, pa nam je u članu 2. Ministarstvo lepo objasnilo pojedine pojmove u ovom predlogu zakona.
Pa kaže: "Javna površina jeste prostor utvrđen planom za objekte čije je korišćenje, odnosno izgradnja od opšteg interesa, u skladu sa propisima" i tako dalje. I šta ovo traži u jednom zakonu o građevini? "Javni objekti od opšteg interesa", objasni nam ministar šta su javni. Objasni nam šta je regulacija – "jeste utvrđivanje regulacionih i urbanističkih uslova uređenja prostora na osnovu plana, odnosno na osnovu pravila urbanističke struke".
Šta je nivelacija? "Nivelacija jeste utvrđivanje nivelacionih tehničkih uslova uređenja prostora na osnovu plana" i tako dalje. Stepen ili indeks zauzetosti... Ovaj član 2. više liči na neki leksikon, nego na član zakona. Koliko će građanima Srbije posle usvajanja ovog člana 2. u ovom predlogu zakona biti lakše da izgrade, da legalizuju, da sviju krov nad glavom i sebi i porodici? To je neverovatno. Mislim, možda će primetiti.
Pa nam objasni ministar šta je grad. Kaže ovako: "Grad jeste naselje koje je kao grad utvrđeno zakonom." Onda kaže: "Naselje jeste izgrađeni funkcionalno objedinjen prostor na kome su obezbeđeni uslovi za život i rad i zadovoljavanje zajedničkih potreba stanovnika."
Onda nam objasni šta je selo. Pa kaže: "Selo jeste naselje čije se stanovništvo pretežno bavi poljoprivredom, a nije sedište opštine." Pitajte ministra, da objasni sutradan, da ne postavljam sada poslaničko pitanje – a po čemu to selo ne može da bude sedište opštine? Pa je l′ imate u Beogradu – gradska opština Surčin, Surčin je selo. Velja izgleda sa Bogdanovićem nije razgovarao po ovom pitanju. Ili Surčin ne može da bude opština ili ova vaša formulacija ne važi, bar ovaj zadnji deo.
Onda: "Gradsko naselje jeste naselje sa elementima gradskog karaktera koje ima razvijene proizvodne i uslužne delatnosti, a kao takvo je određeno prostornim planom."
Baš me zanima koji su to elementi gradskog karaktera koji ne mogu da se nađu u selu. Da li je to kanalizacija, vodovod, neka mala industrija, šta je to što daje gradski karakter? Da li je to stambena zgrada?
I, dolazimo do nečega što bogami ni ja nisam znao, a verujem da ni vi nećete znati kada vam pročitam: "NUTS je nomenklatura statističkih teritorijalnih jedinica po standardima Evropske unije, odnosno statističkog zavoda Evropske unije u Luksemburgu." NUTS ima četiri do pet miliona stanovnika, odnosno karakter federalne jedinice. A onda NUTS 2, ovo je bio NUTS 1, ima jedan do četiri miliona stanovnika, a onda kaže NUTS 3 ima sto hiljada do milion stanovnika i NUTS 4 ima deset hiljada do sto hiljada stanovnika, a NUTS 5, što bi se reklo NUTS-ić neki mali, ima ispod deset hiljada stanovnika.
Gospodo iz Ministarstva, pa koga vi ovde zafrkavate? "NUTS je nomenklatura statističkih teritorijalnih jedinica po standardima Evropske unije", a ja se pitam, dame i gospodo narodni poslanici, kako smo bre mi živeli otkako su prvi sišli s drveta pa do današnjeg dana na ovoj teritoriji, a nismo bili kategorizovani po NUTS-u?
Objasni nam ministar šta je lokacija, pa regulaciona linija, pa građevinska linija, pa građevinski rejon, pa izgradnja objekta.
Šta je to izgradnja objekta? Ja sam mislio do sada da je to zidanje. Ispade, po ministru: "skup radnji koji obuhvata: prethodne radove, izradu tehničke dokumentacije za izgradnju objekta, kontrolu tehničke dokumentacije, pripremne radove za građenje, građenje objekta i stručni nadzor u toku građenja objekta".
Šta je idejni projekt, glavni projekt, izvođački projekt i tako dalje i tako dalje... Da bismo kod člana 5. utvrdili da se formira agencija; čuvene agencije koje se provlače u svakom zakonu do sada ne bi li se još neko posle u međuvremenu učlanio u Novu Srbiju, zaposlio u neku od agencija.
Ni jednog jedinog slova, dame i gospodo narodni poslanici, o onome što građene Srbije muči – legalizacija izgrađenih objekata bez građevinske dozvole, neću da kažem divljih objekata, to neka govore ovi iz vladajuće garniture. Ni jednog jedinog slova.
S druge strane, u ovom prethodnom zakonu je tako zamršena ta legalizacija da bukvalno ništa ne može da se uradi. Vi ste čuli jutros kada je narodni poslanik gospodin Aleksandar Vučić govorio o legalizaciji u Zemunu, koliko je predmeta završeno u prvom delu i onaj drugi deo čeka, jer nekome ko je u gradu ne pada na pamet da završi posao legalizacije.
Dame i gospodo narodni poslanici, Srpska radikalna stranka sigurno neće glasati za ovaj zakon, možda bi za ovaj NUTS, ali samo njega da izdvojite.