Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vladan Batić

Govori

Moram da podsetim narodne poslanike da ja nisam ministar unutrašnjih poslova, ministar policije, nego ministar pravde i lokalne samouprave, tako da sa hapšenjima nemam nikakve veze. Moram da podsetim narodne poslanike da se sve da dokazati, jer očito je u Srbiji laž bila predmet koji je bio obavezan 50 godina, a koliko svako od nas govorio istinu, toliko mu Bog pomogao. Nema potrebe da se objašnjava ništa o ovome juče. Tačno je jedino sledeće - da je mene zvao šef kabineta Zorana Đinđića, gospodin Nenad Milić, između 15,15 i 15,30 časova, kada se ja nisam nalazio u Beogradu. Ja sam u Skupštinu došao u 18,55, ili 19,00 časova, tada sam ušao u Skupštinu, i seo ovde na ovo mesto.
Nemamo mi razloga od čega da bežimo. Primala je i Republička vlada i Savezna vlada u više navrata rodbinu prognanih Srba. Moram da vam kažem, pošto ja, nažalost, za razliku od nekih ovde, koji zloupotrebljavaju ovu govornicu, verujem u Boga, da smo mi, ili stranka kojoj ja pripadam, dali prostorije Eparhiji raško-prizrenskoj, u prostorijama svoje stranke, upravo da bi pomogli tim nesrećnim Srbima, koje je vlast, u kojoj ste vi učestvovali, prognala sa svojih istorijskih ognjišta.
Još nešto, od dolaska KFOR-a na Kosovo, kidnapovano je, odnosno nestalo 1.027 Srba. Ali pre toga, dok ste vi vršili efektivnu vlast, koja je bila odgovorna za stanje i na tom delu državne teritorije, na Kosovu i Metohiji bilo je već kidnapovano preko 300 Srba. Ko je odgovoran zašto to nije otkriveno? Ko je za to kriv? Čija je to nadležnost? Ko je tada bio ministar policije i ministar pravde?
A što se tiče nekakve lične likvidacije, ili stranke, ništa ne brinite, ko u "Galenici" vlada, odlučivaće arbitražni sud u Parizu, ako ne odluči lokalna arbitraža. Gospodine Šešelj, vaša fotografija sa pištoljima u rukama je poznata. Ja ga nikada nisam držao u ruci. I što se tiče priča o likvidaciji, bilo čijoj, o likvidaciji stranke, nema potrebe jer ste se vi samolikvidirali. Rezultati izbora u Crnoj Gori to najbolje potvrđuju.
Samo bih par rečenica, da ne trošimo više vreme.
Imam jednu zamerku gospodinu Đeliću, kolegi ministru, jer je trebao u paket ovih poreskih zakona da uvede, kao jedan od vidova poreza, i porez na glupost poslanika koji su napustili salu. Bio bi nam pun budžet.
Ali, pošto je sutra Veliki petak, jedan od najvećih hrišćanskih praznika, onima čija smo naklapanja slušali danima poručio bih ono - oprosti im Bože, ne znaju šta čine, a svim poslanicima DOS-a, koji su omogućili da po prvi put u nedelju dočekamo Uskrs u slobodnoj i demokratskoj Srbiji, i svim verujućim građanima ove zemlje, čestitam predstojeći praznik onim našim tradicionalnim - Hristos voskrese.
Dame i gospodo narodni poslanici, danima slušamo uvrede, klevete, laži, optužbe koje se izriču na račun Vlade Republike Srbije, na račun pojedinih ministara i pošto je predlagač ovog zakona koji je na dnevnom redu gospodin Đelić, i na račun gospodina Đelića i neprestano se lamentira o sudbini građana ove zemlje, humanizmu, socijalnoj pravdi kao da živimo u nekoj zemlji čuda, izuzev SSJ, koja je opoziciona stranka a nije participirala u prethodnoj Vladi, a druge dve stranke koje su bile u prethodnoj Vladi su i dovele zemlju do ovog stanja i ove tuge i žalosti u kojoj se danas Srbija nalazi.
Dame i gospodo narodni poslanici, svaka demokratska zemlja bila bi srećna i zadovoljna da se u njenoj vladi nađe takav ministar kao što je gospodin Đelić, takav ekspert svetskog glasa. (Aplauz)
Dame i gospodo, gospodin Đelić je došao u Srbiju isključivo iz patriotskih razloga. Dakle, ostavio je posao koji je stotinama puta bolje plaćen da pokuša da ovde iscedi nešto iz ove "suve drenovine" u kojoj ste kao pirane opustošili Srbiju.
Kada je bilo reči o dohotku, porezu na dohodak, prihodima, dame i gospodo, evo vam priče o dohotku u današnjem "Nedeljnom telegrafu". Gospođa Mira Marković je ostala dužna za izgradnju kuće u Požarevcu 2.200.000 maraka. Evo vam ugovora, potpisa, pečata, računa. To je priča o dohotku i o porezu na dohodak. Navodno, prethodna Vlada nije nabavljala kola u 1998, 1999. i 2000. godini, a ovde su računi o nabavci kola u 1998, 1999. i 2000. godini. Dame i gospodo to su isključivo automobili strane proizvodnje. Ni jedan jedini automobil nije domaće proizvodnje. To je 24 vozila. Prema tome, imaćemo i te kako interesantnih podataka da obznanimo javnosti. Dakle, nemojte vi da brinete o humanizmu i socijalnoj pravdi.Ona koja je neprestano sricala o humanizmu i socijalnoj pravdi nema ni jednog poslanika u ovoj skupštini, a mnoge stranke ubrzo će krenuti tim njenim putem. (Aplauz)
Samo istine radi moramo da kažemo da ovde nije nijedno domaće vozilo kupljeno. Radi se o 24 vozila strane proizvodnje: "audi A6", "audi A6", "audi A6", "audi A6", "audi A3", "audi A6", "fiat uno", "fiat marea", "fiat lančia", "škoda oktavija", "fiat uno", "fiat uno", "fiat uno", "škoda oktavija", "hjundai i sonata", "škoda oktavija", "hjundai i sonata", "škoda oktavija", "hjundai i sonata", "škoda felicija", "škoda kombi", "audi A6, 2, 4", "audi A6, 2, 4". Hoćete registarske brojeve kola?
Što se imena tiče možemo i po imenima, 24. maj 2000. godine - dopis Izvršnog odbora Srpske radikalne stranke Vladi Srbije. Ja predviđam šta ćete vi da pitate gospodine Šešelj i zato ne kažem odmah sve. Zato je bolje da ništa ne pitate.
Dakle, evo šta kaže Srpska radikalna stranka koja je brinula o socijalnoj pravdi, o humanizmu, o sudbini građana Srbije. Traži od Vlade Srbije na osnovu razgovora Živke Knežević, to je čuvena Cica Knežević, sekretar Vlade i Dragana Todorovića, šalje podatke o vozilima. Onda šalju Vladi Republike Srbije spisak četiri vozila Srpske radikalne stranke da Vlada Srbije, evo imamo, "jugo tempo" BG-446-536, "jugo-tempo", "jugo tempo", "jugo florida". Benzinska pumpa Jugopetrola, Jove Marinovića za šefa pumpe i onda upravnik autoservisa u Upravi za zajedničke poslove republičkih organa, Nemanjina 22-26 moli blagajnu Vlade Republike Srbije da za dole navedena vozila se izdaju benzinski bonovi po istom principu kao za ostala vozila. Onda stiže dopis kako da se toči to gorivo.
Naš narod ima onu poslovicu - ko o čemu, baba o uštipcima. Ne znam zašto je mnoge zabrinuo izbor nosilaca pravosudnih funkcija. Verovatno ima tu nešto. Moram da otklonim sve dileme. Dakle, nije bilo nikakvog, apslolutno nikakvog uticaja izvršne vlasti, Ministarstva pravde i lokalne samouprave i Vlade Republike Srbije, na dosadašnje predloge za izbor nosilaca pravosudnih funkcija. Dakle, apsolutno nikakve. Predlagač je Odbor za pravosuđe. Sad sam prvi put čuo da su predloženi neki nosioci pravosudnih funkcija, upravo iz razloga što ima ovlašćenje i ministar pravde da predlaže, ali upravo iz razloga nemešanja u rad slobodnog i nezavisnog sudstva i pravosudnih organa uopšte. To je jedna stvar.
Druga stvar, prethodni put kada su birani nosioci pravosudnih funkcija nije bilo ni jedne jedine reči primedbe na, recimo, izbor predsednika Vrhovnog suda, gospođe Leposave Karamarković, jer je najbolja. Nije bilo ni jedne jedine primedbe na izbor gospođe Vide Šekro za predsednika Okružnog suda u Beogradu, jer je očito najbolja. Nisam čuo ni jedne jedine reči primedbe ni za druge tada predložene kandidate za nosioce pravosudnih funkcija. Dakle, ako koza laže, rog ne laže. Ne znam o čemu se radi. Morate argumentovati te svoje tvrdnje da je ovako ili onako itd.
S druge strane, nije Vlada krenula brže bolje u promenu nosilaca pravosudnih funkcija. Da je bila želja da to bude odmazda, da to bude neka amputacija, to je moglo da bude urađeno na Prvoj sednici Republičkog parlamenta, ali nije upravo iz razloga što se želelo da se izvrši odabir najboljih, najstručnijih i moralno nediskreditovanih ljudi. To je verovatno i rukovodilo Odbor za pravosuđe, jer, ponavljam, nije ministar pravde ni prethodni put ni sada, niti je Vlada bila predlagač ni jednog nosioca pravosudne funkcije, iako je mogla da bude, preko ministra pravde. Još nešto, kandidate za sudije i predsednika Ustavnog suda ne predlaže ni Ministarstvo pravde ni Vlada. Zna se ko ih predlaže. Dakle, nema veze ustavni sud.
Dalje, u pogledu postupka koji se vode, dajte ime jednog tužioca, jednog sudije u Srbiji, čiji je telefon okrenuo ministar pravde, jednog jedinog čoveka. Slobodno, stojim na raspolaganju u svako doba dana i noći, do te mere da izuzev što sam pročitao u štampi da postupak protiv Slobodana Miloševića, i istragu vodi gospodin Goran Čavlina, ne znam uopšte koje sudije vode ostale postupke, ne znam njihova imena, ni sudija ni tužilaca. A to je primer nemešanja izvršne vlasti u rad pravosudnih organa.
Takođe, i u ime Ministarstva pravde, i u ime Vlade, rado prihvatamo da se formira anketni odbor. Niko ne beži od toga da se formira anketni odbor Republikog parlamenta povodom rasvetljavanja okolnosti hapšenja Slobodana Milošveića. Raspoloženi smo da se formira anketni odbor, da se vidi ko je šta radio. Dakle, Ministarstvo pravde, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Vlada, vojska, paravojne formacije, aktivisti pojedinih stranaka, sve lepo anketni odbor da rasvetli. Vrlo nam je stalo do utvrđivanja istine. Tako da nemojte mnog da brinete o radu pravosudnih organa. Oni koji su krivi ili koji se osećaju krivim, vrlo brzo će se naći pred pravosudnim organima.
Ne bih da se bavim polemikom, kako su policajci bili naoružani i obučeni prilikom hapšenja. Gledamo svako veče slike iz sveta, sa Sicilije, Korzike, Španije, iz Amerike, da su ljudi u sličnim akcijama obučeni na sličan način, kako je to sada izgledalo. O tome će nešto reći MUP i anketni odbor ako bude formiran, ali podsetiću vas, ti ljudi nisu išli tamo da beru cveće ili da hvataju leptire, na njih su pucali neki naoružani, na njih su pucali izunutra neki naoružani ljudi.
Nadam se da će to sve utvrditi anketni odbor. Koliko sam pročitao u novinama, ranjeni su policajci, objavljena su njihova imena. Dakle, nije tačno da nisu objavljena njihova imena (Šešelj, sa mesta: Kada?) ... u dnevnoj štampi, ali o tome će se izjasniti, naravno, MUP, anketni odbor, i vrlo nam je stalo da se sve te okolnosti razjasne. Prema tome, niko ne beži od svega toga.
Pominje se neprestano, vidim i u ovom predlogu za tačku 25. dnevnog reda, nekakva banda, koju sam ja formirao, imena ljudi koje nikada u životu nisam video, nikada upoznao, nikada čuo, nikada sreo. Dakle, nikada u svom životu reč nisam progovorio sa Petrom Panićem. Znam iz štampe, da je bio u nekoj drugoj stranci ranije. Nikada u životu, do ovog predloga, nisam čuo, video, upoznao, reč progovorio sa ljudima koji su označeni imenima ili nadimcima "Limun", "Stakleni" i tome slično.
Jednostavno, to su najobičnije budalaštine, ali sve je dopušteno ovde, zato što se tako ponašaju neke stranke koje polako nestaju sa političke scene. Uostalom, o efektima rada pravosudnih organa treba pitati građane Srbije - šta oni o tome misle? Misle sve najbolje, a dozvoljavam da opet ovde vredi ona narodna: "Svako se češe tamo gde ga svrbi".
(Poslanik Šešelj traži reč, povodom Poslovnika.)
Dame i gospodo narodni poslanici, možda je postojeći predlog budžeta restriktivan, skroman, možda ne pruža velike nade, možda se mora stezati kaiš, nažalost to je tako, jer smo zatekli praznu kasu, jer kasa bivšeg režima i bivše vlade nije bila u ovoj zemlji, nego je bila na Kipru, u Libanu, u Singapuru, u Kini,  svuda je bila kasa, ali nije bila u Srbiji i svaki dan se otkriva iz dana u dan. Zbog toga će naravno mnogi morati da snose odgovornost, zato što su pare ovog naroda izneli u beli svet, milijarde dolara. Mislim na one koji su odlučivali o tome gde će biti pare iz bivše kase. Ima ih, saznaće se i naći će se na mestu gde se utvrđuje odgovornost.
Dame i gospodo, ukupni prihodi budžeta Republike Srbije za 2000. godinu utvrđuju se u iznosu od 28 milijardi i 930 miliona dinara. Deo prihoda iz člana 1. ovog zakona u iznosu od samo 80 miliona prenosi se na Autonomnu pokrajinu Kosovo i Metohiju. To je predlog budžeta za prošlu godinu, predlog koji je obrazložio Narodnoj skupštini tadašnji ministar finansija gospodin Borislav Milačić, isti onaj koji je odgovoran za prodaju u bescenje kuće Slobodanu Miloševiću u Užičkoj ulici. Ministar finansija prodavao bagatelno kuću predsedniku Savezne Republike Jugoslavije. To je vaša briga o finansijama.
O Kosovu mislim da nikada ne bi smeli da pričaju oni koji su dozvolili da budu u vlasti i u vladi onda kada je nad Kosovom izgubljen suverenitet, onda kada je Kosovo okupirano. Neki su se zaklinjali da kada strana čizma stane na svetu srpsku zemlju Kosovo oni nikada više neće ući u Republičku vladu. Naravno, pas laje, a vetar nosi. Ništa od svega toga nije bilo i dogodilo se to što se dogodilo.
Što se tiče koordinacionog tela, ono je zajedničko telo Republičke i Savezne vlade. Ono je uspelo jednom mukotrpnom strategijom, jednom dobrom politikom, upornošću, diplomatijom da korak po korak vraća izgubljeni deo suvereniteta Republike Srbije, a taj suverenitet bio je izgubljen u Kopnenoj zoni bezbednosti. Ona će za nekoliko dana u celosti biti integralni deo Srbije i Savezne Republike Jugoslavije, pod punim suverenitetom ove zemlje. Ako bog da, onda dolazi red na Kosovo i vraćanje izgubljenog suvereniteta na Kosovu.
Dame i gospodo narodni poslanici, malo čas je jedan poslanik rekao da je Razdeo pravde u budžetu uvećan za 6 do 7 puta u odnosu na projekciju budžeta za 2000. godinu, što nije tačno. Ukupan Razdeo pravde za 2000. godinu bio je 1,8 milijardi dinara, a za 2001. godinu je plan 4,4 milijarde dinara, što je 2,4 puta više, koliko je i projektovan rast budžeta. A ne 6 do 7 puta, uz napomenu da je Ministarstvu pravde pridodato i ranije Ministarstvo za lokalnu samoupravu i deo Ministarstva informisanja, koga više nema.
Jednostavno, to nije tačno. Kad se već pominje Minstarstvo pravde, čini mi se da su projektovana i planirana srestva zaista na jednom krajnjem minimumu, imajući u vidu da je ovde sudstvo, jedan od stubova demokratske vlasti, zaista dovedeno, statusno, na najniži mogući nivo. Srbija je, valjda, to sam već govorio, jedina zemlja u svetu u kojoj Vrhovni sud te zemlje nema svoju zgradu, Srbija je jedina zemlja u svetu u kojoj Ustavni sud te zemlje nema svoju zgradu. (Glas iz sale: Pa ne postoji Vrhovni sud.) Postoji.
Srbija je jedina zemlja u svetu, verovatno, u kojoj je predsednik Ustavnog suda do sada bio ekonomista. Pa kako su pisani ustavi, tako nam je i bilo. Inače, svuda u svetu, predsednik Ustavnog suda i sudije Ustavnog suda moraju da ispunjavaju samo dva kriterijuma, da budu najviši pravni stručnjaci i da budu ličnosti sa najvišim moralnim kredibilitetom. Svuda ta pravila važe, sem u zemlji Srbiji.
Nema potrebe da pričamo o tome da sudije okružnog suda, oni koji su donosili smrtne presude, koji odlučuju o životu i smrti, koji odlučuju o slobodi drugih ljudi, koji rade najdelikatnije predmete, imaju platu 200-250 maraka. Prema tome, ono što je projekcija budžeta za razdeo pravde i pravosuđa, zaista je na ivici nekog elementarnog minimuma.
I još nešto, pošto se ovde najčešće od sadašnje opozicije javljaju oni koji su prethodnih godina bili gospodari života i smrti, koji su vršili vlast, pa da vidimo kakvi su bilansi te višegodišnje vlasti bili - najniži društveni proizvod u Evropi, najniži nacionalni dohodak, najmanje devizne rezerve, najniža stopa rasta proizvodnje, najmanji izvoz, najniže plate, najniže penzije, najniža trudnička i porodiljska bolovanja, najniži dečiji dodaci, najveća stopa korupcije, najveća stopa kriminala, najviše nerasvetljenih teških krivičnih dela, najveći procenat samoubistava, najveći broj obolelih od kancerogenih oboljenja, najviše nezaposlenih, najviše izbeglica, najviše prognanika, najviše beskućnika, najviše prosjaka, najviše opljačkanih građana u Evropi, zajam za preporod Srbije, stara devizna štednja, Jezda i Dafina, najviše mladih, pametnih i obrazovanih koji su u beli svet otišli, zbog blagostanja koje im je ranija vlast pružala, izgubljeni srpski etnički i istorijski prostori, bruka i sramota, nacionalna izdaja, beznađe i strah, politički, državni i nacionalni sunovrat, duhovno i moralno propadanje, uspostavljanje sistema poremećenih vrednosti.
Govorilo se da će Srbija moći da hrani i da greje pola Evrope, a ispade da ne može da hrani i da greje samu sebe. To su bilansi prethodnih vlada, projekcija njihovih budžeta, njihove priče o blagostanju, njihove priče o švedskom nacionalnom dohotku i o švajcarskom standardu. Dakle, od svega toga, imali smo doskora, dok DOS nije preuzeo vlast, redove u Srbiji, za hleb, za ulje, za šećer, za kafu, za benzin, redovi i samo redovi. Ima i sada redova, i biće redova, ali za neka druga mesta i za neke druge stvari. Već su počeli da se prave redovi.
Dakle, tezge na sve strane, kartonske kutije, buvlje pijace. Ovako nije ni Rumunija izgledala, kako izgleda Srbija, nažalost, sa minulom vlašću i minulim režimom, sa milionima uvređenih, postiđenih, obespravljenih i, s druge strane, silnih, bogatih i moćnih.
Mi ovim budžetom, naravno, ne planiramo i ne obećavamo ni med ni mleko, ni blagostanje, ne obećavamo, s druge strane, ni krv, znoj i suze. Obećali smo suzbijanje sive ekonomije, pravdu, štednju, oživljavanje privrede, saniranje teške socijalne situacije. Stvorićemo prilike i stvorićemo poziciju da se vrate perspektive, nada, vera, budućnost. U srećnim zemljama nova vlast nasledi od svojih prethodnika pune kase, pune fondove, visok standard, razvijenu infrastrukturu.
Mi smo nasledili uništenu privredu, razorenu infrastrukturu, ruinirane fondove. Tako je to, jer su nam prethodnici bili raspikuće, prevaranti, kriminalci, izdajnici. Dogodilo se - ne ponovilo se. Na DOS-u je da Srbiju vrati na pravi put, da u Srbiji ljudi žive životom dostojnim čoveka, i tako će biti.
Prvo, na onu prethodnu upadicu, malicioznu potpuno, nikada nisam zastupao nikakve švercere benzina iz Šapca, čak kad sam i bio advokat. Ne znam nikave JUL-ovce da su prešli u Demohrišćansku stranku. Mi ne primamo takve, pošto na logotipu naše stranke ima krstić, a oni beže  od toga kao đavo od krsta. Hvala Bogu, nema ih. Što se tiče aluzija na nekakve pretnje, niko ovde, čak ni ja, nismo izricali nikakve pretnje, ni jednu jedinu pretnju, niti je zatvor u mojoj diskusiji malo pre pomenut. Te aluzije svakodnevne, i u parlamentu i u štampi, neka služe na čast onima koji  ih izriču. Pošto sam ja sticajem okolnosti ministar pravde, nisam ni pismeno, ni telefonom, pozvao ni jednog sudiju, ni jednog istražnog sudiju, ni jednog javnog tužioca, ne znam, jer nisam hteo da znam, upravo da bismo pokušali sistem slobodnog i nezavisnog sudstva. Ni jednog istražnog sudiju, ni jedno ime bilo kog istražnog sudije, ni tužioca koji nastupa u svim ovim predmetima koji su na dnevnom redu. Naš je cilj da stvorimo ambijent za slobodno i nezavisno sudstvo. Pa da podignemo odgovornost na nivo Jevanđelja. Moraju odgovorni biti pred zakonom svi, i čelnici  bivše vlasti, i sadašnje i buduće. Samo ako usvojimo principe odgovornosti i smenjivosti, u političkom smislu, onda smo napravili demokratiju u zemlji. A to što je puno ljudi iz bivšeg režima bilo upleteno u kriminal i što zbog njih Centralni zatvor mora da radi kao dragstor, nisu za to krivi ni ministar pravde ni nova Vlada.
Dame i gospodo narodni poslanici, bez obzira što formalno ministar pravde  Republičke vlade nije predlagač kandidata koji treba danas da budu izabrani za predsednike sudova, mogu da izrazim svoje zadovoljstvo što se nije čula ni jedna primedba na ličnost predloženih kandidata. To je najbolji znak da je Odbor za pravosuđe Narodne skupštine Republike Srbije predložio zaista kvalitetne kandidate, ljude koji su veliki pravni stručnjaci i ljude koji imaju visok moralni integritet.
Kao ministar pravde nisam ni na koji način uticao na predlaganje kandidata. Do te mere da se čak nisam ni sreo sa predloženim kandidatima. Možda nekome liči na demagogiju, ali želja je i nove Vlade i mene kao ministra pravde da stvarno stvorimo sistem slobodnog i nezavisnog pravosuđa. S druge strane, pošto po logici stvari snosim odgovornost za resor pravosuđa, obavio sam niz konsultacija i, verujte, iz reda sudija, advokata, ljudi koji imaju različite veze sa pravosuđem, dobio sam apsolutno uveravanje, pogotovo za ličnost predloženih kandidata za predsednika Vrhovnog suda i predsednika Okružnog suda, kao i za sve druge predložene kandidate, da je zaista najbolji mogući izbor.
To je na neki način potvrđeno i činjenicom da niko od poslanika nije prigovorio na ličnost predloženih kandidata. Zašto se pošlo od Beograda? Zato što je ovde broj predmeta u sudovima najveći, što je koncentracija i finansijske moći, kapitala i kriminala, po logici stvari, ovde najveća. Mi nismo želeli da juče, prilikom donošenja odluke o razrešenju predsednika sudova, unedogled iznosimo primedbe na rad tih sudova, jer bi ova sednica trajala danima. Verujte, dobijam na tone materijala uopšte na rad pravosuđa. Gospodin Jojić je malopre, kao čovek koji je bio ministar pravde, govorio o ažurnosti, odnosno neažurnosti, koja je dramatična, a da ne govorimo o drugim stvarima koje zadiru već i u pitanja različitih vrsta odgovornosti.
Dakle, prilikom izbora predsednika sudova, prilikom izbora sudija neće biti nikakvog revanšizma, neće biti nikakve odmazde, nikakve veze ovo nema sa bilo kakvom partijskom, stranačkom ili bilo kakvom drugom pripadnošću. Najveći broj sudija u Srbiji, ogroman broj, 90% ljudi je časno i pošteno obavljalo svoj posao i neće ti ljudi biti smenjeni. Jednostavno, oni su bili demotivisani, uhvatila ih je apatija, imali su bedne i mizerne plate. Čoveka morate podstaći i motivisati da radi posao. Da bi čovek mogao biti slobodan i nezavisan on i materijalno mora biti slobodan i nezavisan.
Rekao sam juče, ovde su sudije okružnih sudova koji su izricali smrtne kazne, koji su odlučivali o nečijoj slobodi, životu i smrti, imali plate ispod 200 maraka. Nema tu slobodnog i nezavisnog sudstva. Dakle, nema odmazde, nema revanšizma i u pogledu izbora nosilaca pravosudnih funkcija koji će uslediti na redovnom zasedanju, bez obzira na priče o kadriranju, čuo sam ih i ja i dobio gomilu raznoraznih predloga od svih i svakoga. Neće biti toga, neće biti partijskog sudstva, jednostavno Vlada Republike Srbije, i o tome smo se dogovorili na predlog ministra pravde na današnjem kolegijumu, formiraće neku vrstu komisije u koju će ući i predstavnici Ministarstva pravde, i Odbora za pravosuđe Republičke skupštine, i sudskih kolegijuma, i lokalnih advokatskih komora i društva sudija, Udruženja pravnika, ako treba i pravnih fakulteta, i lokalnih organa vlasti, bez obzira ko je u lokalu na vlasti i pokušaćemo da za nosioce pravosudnih funkcija izaberemo zaista stručne i kompetentne ljude.
Dakle, svi ti prigovori će moći da se istaknu, ali onda kada izbor tih nosilaca pravosudnih funkcija dođe na red. Jednostavno, stručnost i moralni integritet moraju biti dva osnovna i dva jedina kriterijuma pri izboru nosilaca pravosudnih funkcija. Spočitavano je, naravno ministru pravde sve i svašta. Niti hapsim, niti sudim i, verujte, sada sam od gospodina Vučića, verovali ili ne, čuo ko je zatražio pritvor za gospodina Milanovića. Dakle, ne znam ni ko je zatražio, kaže gospodin Andrija Milutinović. Nema DOS, hvala Bogu, sa Andrijom Milutinovićem nikakve veze. Podneo je zahtev za razrešenje, razrešen je Andrija Milutinović i dakle, ne znam ni ko je podneo zahtev za sprovođenje istrage, ne znam ni ko je tužilac, ne znam ni koji je sud nadležan.
Možda to vama zvuči neverovatno, ali poenta svega je slobodno i nezavisno sudstvo. Mi smo na nivou Vlade utvrdili jedan kodeks ponašanja i svi članovi Vlade su se obavezali da niko neće intervenisati ni u pravosuđu, ni u policiji, ni u javnim preduzećima, ni u finansijskoj policiji, ni bilo gde. Može svaki član Vlade da zatraži i dobije izveštaj o svemu i svačemu, ali niko nema pravo da bilo gde interveniše. I, slobodno recite da li postoji i jedan predsednik suda ili jedan sudija u Srbiji kod koga je ovaj ministar pravde bilo šta tražio, po bilo čemu intervenisao, bilo koga protežirao da bude kao kandidat za predsednika suda, sudiju, javnog tužioca itd. Slobodno ću svima pogledati u oči, jer toga nema. Moramo stvoriti sistem slobodnog i nezavisnog sudstva i moramo podići taj stub, koji čini slobodno i nezavisno sudstvo ne samo praznom retorikom i ne samo sporadičnim izborom.
Vlada će uskoro ponuditi jedan novi, savremeni zakon o sudovima. Ovaj zakon je potpuno anahron. Mi smo o njemu juče raspravljali. Može da se tumači i ovako i onako, jer je bio takav i bio je u funkciji neke druge vlasti i nekih drugih potreba te vlasti. Donećemo dakle, novi zakon o sudovima, novi zakon o javnom tužilaštvu, novi zakon o advokaturi, učinićemo ih savremenim, shodno potrebama ovog naroda i ove države, kao i kompatibilnim sa propisima Evropske unije, jer hoćemo u Evropu. Hoćemo da živimo kao sav normalan svet. Da bi to postigli, moramo da imamo slobodno i nezavisno sudstvo, da podignemo plate sudijama i javnim tužiocima, nosiocima pravosudnih funkcija, da zaista budu slobodni i nezavisni.
Rekao sam juče gospodo, ovde je predsednik Ustavnog suda ekonomista Ratko Butulija, to može da bude samo u Srbiji. Ovde Vrhovni sud ove zemlje nema svoju zgradu, to može da bude samo u Srbiji. Ovde 13 sudija Vrhovnog suda je steklo uslov za starosnu penziju, a imamo sjajnih, mladih kadrova, velikih kapaciteta, koji su uključeni na Internet, koji prate uporednu praksu. Upoznao sam nekoliko ljudi koji su bez ikakve šanse bili do sada. Treba nam sveža krv, treba nam ta mladost i pamet da ostane ovde, a ne da po belom svetu tumaraju, da tamo traže svoju sreću. Oni će ostati ovde, oni će biti stub novog, slobodnog i nezavisnog sudstva. Hvala vam. (Aplauz.)
Nemam posebno namere da polemišem, ali de fakto Vrhovni sud Srbije nema svoju zgradu i Vlada Republike Srbije će, nadam se, vrlo brzo obezbediti da Vrhovni sud Srbije, jer to je simbol pravnog sistema, simbol pravne države, uskoro dobije svoju zgradu.
Druga stvar, nadam se da je prošlo vreme kada će neki ljudi postajati ministri pravde, jer su bili scenaristi izbornih krađa, da je prošlo vreme kada će neki ljudi, kao predsednici Vrhovnog suda ,biti predsednici Republičke izborne komisije, na kojoj se utvrde brojne nepravilnosti, brojne stvari koje ne smeju da se događaju.
Što se tiče odgovornosti, ona mora da bude aksiom, odgovornost svih, i bivših nosilaca vlasti, i sadašnjih i budućih. Odgovornost mora da bude paradigma. Neće ni Vlada, neće ni parlament raspravljati o bilo čijoj pojedinačnoj odgovornosti. Mislim da se tu, slušao sam na radiju, dolazeći kolima ovamo, i gospodina Šabića i druge predstavnike DOS-a, tu se potpuno slažemo. Odgovornost će utvrđivati pravosudni organi, i nema tu šta da traži ni ministar pravde, ni Vlada, ni parlament. Jednostavno, to je slobodno i nezavisno sudstvo.
Dame i gospodo narodni poslanici, svuda u svetu su sudovi jedan od stubova pravne i demokratske države. Svuda u svetu, gde postoji sistem podele vlasti, sudovi su slobodni i nezavisni. Svuda u demokratskom svetu sudije imaju ogroman ugled i izuzetno visoko mesto u društvu. Takav status sudija i sudova omogućuje da se svuda u demokratskom svetu na optuženičkoj klupi nađu i nosioci najviših državnih funkcija. To su predsednici država, predsednici vlada i ne treba da nabrajamo primere takve prakse, jer su brojni i danas, od Klintona, Kola i svih redom.
Dakle, nema privilegije ni za ljude koji su na čelu najvećih država na svetu, jer sudovi su slobodni i nezavisni i terazije pravde su ravne i jednake za sve. Samo je u Srbiji sa prethodnim režimom sudstvo i pravosudni sistem bio srozan ispod najelementarnijeg nivoa. Pojedini nosioci pravosudnih funkcija bili su, nažalost, produžena ruka vlasti i u pravosuđu je carovao princip famozne moralno - političke podobnosti: "kadija te tuži, kadija te sudi". Najbolji primer za to je tekst ostavke Okružnog javnog tužioca u Beogradu, original je malopre držao u ruci i pročitao šef poslaničkog kluba SPS.
Kakve veze ima ostavka Okružnog javnog tužioca, koja je prosleđena vršiocu dužnosti Republičkog javnog tužioca, sa šefom poslaničkog kluba SPS-a?
Naravno da ima.
Dakle, u pravosuđu je do danas poštovano kao Jevanđelje ono poznato Brozovo geslo - zašto se sudije drže zakona kao pijan plota. E, pa mi gospodo želimo da se u ovoj novoj demokratskoj državi, u pravnoj državi Srbiji, sudije upravo drže zakona kao pijan plota.
Kakav je odnos bio bivšeg režima prema sudovima i sudijama najbolje svedoči činjenica da su sudije okružnih sudova, koji su odlučivali o slobodi okrivljenih, o životu i smrti, izricali smrtne kazne, imali plate ispod 200 maraka.
Kakav je odnos bivše vlasti bio prema sudovima najplastičnije govori činjenica da je Srbija verovatno jedina zemlja u svetu gde Vrhovni sud nije imao svoju zgradu. Može li iko da zamisli u modernom svetu da najviša sudska institucija u jednoj zemlji nema svoju zgradu, nego sudije Vrhovnog suda borave u zgradi u kojoj su sva ministarstva. Niko nema svoj zaseban kabinet. Po dvojica, trojica, četvorica sede u malim kancelarijama. Ako im neko dođe, ona trojica moraju da izađu da bi čovek mogao da obavi razgovor.
Bio sam prisutan na mnogo sednica Vrhovnog suda, u drugom stepenu, po žalbi, i ničega nema nažalost. Uđete u jednu sobu, ne zna se gde sedi tužilac, ko je izvestilac, gde je sudsko veće. Katastrofa. Jer, tako je hteo minuli režim. To je bio odnos prema sudovima, prema pravosuđu i nosiocima pravosudnih funkcija.
Pomenuto je da se neko ovde iza nečega skriva. Ne. Ne skrivam se ja iza bilo čega. Moja biografija je čista i časna. Zalažem se da se objave svi dosijei da vidimo ima li bilo čega nečasnog u biografijama ljudi koji sada vrše funkciju vlasti. Ja se za to zalažem. Pa neka se vidi, slobodno neka se sve objavi.
Dakle, nije bilo nikakvog skrivanja, nego je želja da se odabir nosioca pravosudnih funkcija ne vrši od strane jednog jedinog čoveka, nego da to upravo čini jedan širi krug. Napravićemo mi jedan validan zakon o sudijama, potpuno drugačiji od dosadašnjeg, da se uključi što širi krug kompetentnih u izbor sudija, da ta selekcija bude takva da biramo zaista najbolje.
Da vrede samo dva kriterijuma: najviša stručnost i visoki moralni kredibilitet.
Ja nisam, gospodine Nikoliću, izgubio skoro ni jednu parnicu, nisam mnogo postupaka ni imao, nisam se otimao i nisam bio neko ko je korumpirao sudije, tužioce, istražne sudije, veštake. Bio sam jedan od advokata koji je imao najveći broj uspešno rešenih sporova. To je javna tajna. Tako da sam nekih 17 godina proveo u pravosuđu. Doktor sam prava. I, eto, slučajno sam kompetentan da obavljam funkciju ministra pravde.
Što se tiče predloga i konstatacije da je povređen Zakon o sudovima - nije tačno. Bio bi povređen da se predsednici sudova, koji treba da budu razrešeni, a koje je poimenično pomenuo gospodin Hiber, razrešavaju i sa sudijske funkcije. Član 29. Zakona o sudijama, stav 6., lepo kaže da će se isti postupak primeniti i za predsednike sudova kao i za razrešenje sudija, ako zakonom nije drugačije utvrđeno.
Ali, stavom 7. istog tog člana je zakonom drugačije utvrđeno za predsednike sudova. Postoji, znate gospodine Nikoliću, to pravnici znaju, vi to ne možete znati, tumačenje pravne norme koje može biti semantičko, etimološko, gramatičko, logičko, dakle postoje razni načini tumačenja pravne norme i ovo je u sferi uređenja upravnih statusa u pravosuđu i zato je to tako moguće. Ne zato što nikada do sada u srpskoj praksi nije slučaj razrešenja predsednika sudova iznošen na sednicu Vrhovnog suda, na opštu sednicu Vrhovnog suda.
Dajte mi jedan primer, dajte mi primer da je to učinjeno kada su razrešene sudije, koji su tema sledeće tačke dnevnog reda. Nisu. Dakle, nema povrede zakona o sudijama, a kada se već pominju predsednici tih sudova, jedan od njih je pre neki dan lično potpisao rešenje o ukidanju pritvora Miodragu Zečeviću, za koga saznajemo iz dnevne štampe da je pobegao u inostranstvo, da je viđen negde u Budimpešti kako u nekoj banci pokušava da podigne neke pare.
Čije pare? Opljačkane pare građana ove zemlje.
Dakle, .... (žagor) bio mu je određen pritvor, pa mu je lično predsednik suda potpisao rešenje o ukidanju pritvora, čije se razrešenje traži.
Dakle, nadam se da je prošlo vreme kada su se pravdom i pravosuđem bavili laici, da je prošlo vreme kada su bivši grobari gradili pravnu državu. Zato što su je oni gradili, zato je i umrla pravna država u Srbiji.
Dakle, moramo se izboriti da pravda zavlada na ovim prostorima. Moramo se izboriti da se ispoštuje ono geslo koje piše ispod Boginje Justicije, sa povezom na očima, sa mačem u jednoj ruci i terazijama u drugoj ruci, a ispod Justicije piše - neka bude pravde pa makar i svet propao.
Dame i gospodo narodni poslanici, pomenuto je da su, svojevremeno, sudije razrešene odlukama koje danas treba da se stave van snage zbog toga što su povredile odredbe člana 5. Zakona o sudovima. Aludiralo se na neke njihove privatne poslovne aražmane, na njihovu političku, odnosno stranačku pripadnost. Nigde to nije pomenuto u tim odlukama. Nijedan od tih sudija nije bio član nijedne političke stranke, tako da su to samo paušalne konstatacije, da je to razlog. Svi ti ljudi su, manje više, bili članovi Društva sudija, jedne esnafske, jedne cefovske organizacije u osnivanju. Moram da vas podsetim da postoje međunarodne konvencije o zaštiti slobodnog i nezavisnog sudstva i da je Jugoslavija bila potpisnik jedne od takvih konvencija i da je tim konvencijama dozvoljeno udruživanje sudija, radi zaštite kodeska profesionalne etike, radi zaštite, jednostavno, zakonitosti i ustavnosti, koji su oni pozvani da štite. Sve je to ignorisano. Ignorisano je, jer nisu bili po volji tadašnje vlasti. Dakle, nije ispunjen ni jedan od uslova iz člana 5. Nije tačno, i neka neko pokaže, da je tom prilikom održana Opšta sednica Vrhovnog suda Srbije, koja je neophodna kada se radi o razrešenju sudija, a ne predsednika sudova. Mi danas nismo razrešili ni jednog sudiju, od ovih koji su pomenuti kao bivši predsednici sudova. Oni su samo pomereni sa mesta predsednika sudova na sudije. Tačno tako.
Dalje, pomenute su konstatacije da Skupština ne može da stavi van snage odluku. Gospodo, Skupština je vlasna da to može da učini. Skupština je najviše predstavničko i zakonodavno telo. Skupština, svojom odlukom menja zakone, stavlja van snage zakone. Prema tome, apsurdno je tvrditi da može da stavi van snage zakon, a ne može da stavi odluku. Ko može više, može i manje. To je jedno od osnovni pravnih načela. Ali, tako je to kad se pravom bave svi, i oni koji su možda ponekad prošli pored Pravnog fakulteta.
Dakle, uklonjeni su, i to oterani na ulicu, ostali bez posla i bez hleba, nekoliko najeminentnijih, najuglednijih sudija u Srbiji. Voljom vlasti pogaženi su i Ustav i zakon.
Ovo što mi sada radimo, i na kraju ovog trećeg zasedanja, moram da kažem u ime Republičke vlade jednu rečenicu povodom svih ovih zakona koje smo predložili. Tačno je, i to su mnogi ljudi uočili, da je to stavljanje van snage. Jeste, gospodo, jer gasimo požare. Požare koje ste izazvali svudu i na svakom mestu. I Zakon o javnom informisanju je bio požar, nezabeležen u tom domenu u Evropi. Srbija je pretvorena u koncentracioni logor javne reči, u jedan medijski gulag. Zakon o radio televiziji, u delu u kojem je uvedena taksa na brojilo, takođe, nezabeleženo u praksi. Stepen privilegija i povlastica predsednika Republike, kao da je Egipatski faraon, kao da je Ramzes II. To je, takođe, nezabeleženo u praksi evropskih demokratskih zemalja. Odredbe Zakona o svojinskoj transformaciji, koje smo morali da izmenimo, jer je počela država da se prodaje kao Alajbegova slama, na doboš. Bivši nosioci vlasti, ujedno i predsednici upravnih odbora ili direktori velikih preduzeća, požurili su da privatizuju ta preduzeća.
Dakle, gasimo požar, a kad ga saniramo stavljanjem van snage tih zakona, onda ćemo steći mogućnost da gradimo kuću, da donesemo nove, ozbiljne, validne zakone. Povodom ove tačke dnevnog reda, znate, postoji još iz Rimskog prava jedno pravo koje je starije od svih pozitivnih zakona, tzv. prirodno pravo. Kaže se: "Aeljum et bonum est ledž legum" - "Pravičnost i poštenje su najviši zakon". Moramo da ispravljamo istorijske nepravde koje je prethodna vlast učinila. Zato smo ovo predložili.
Dame i gospodo narodni poslanici, 15. jula 1993. godine donet je Zakon o izmenama i dopunama Zakona o radio-televiziji, kojim je uvedena taksa na brojilo, kao poseban vid finansiranja Radio televizije. Tadašnji ministar informisanja, gospodin Milivoje Pavlović, rekao je da postoje dva cilja za donošenje tog zakona. Jedan je da se unapredi rad RTS-a. Kako je unapređen, svi smo imali prilike da vidimo. Drugi je da se to učini na način koji je funkcionalniji, racionalniji i pravedniji od dotadašnjeg. Naravno, da su i jedan i drugi cilj bili prazna demagogija. Pri tome je gospodin Pavlović rekao da se predlaže jedan model koji se tada, navodno, koristio u Grčkoj, gde je taksa bila 7,5 maraka. Jedino je gospodin Pavlović u tom momentu zanemario da je prosečna plata u Grčkoj tada bila preko 1.500 maraka, a da smo upravo tada bili na pragu galopirajuće inflacije, i da je vrlo brzo nakon toga prosečna plata u Srbiji bila 7,5 maraka.
Sticajem okolnosti, za istom ovom govornicom, kao poslanik, tada sam se protivio donošenju Zakona o izmenama i dopunama Zakona o radio televiziji, odnosno uvođenju takse na brojilo. Upravo iz ovih razloga koje je danas pomenuo gospodin Đelić. Radi se o nečemu što je i neprirodno i nepravično. Radi se o zakonu koji je odmah bio u koliziji sa odredbom člana 12. stav 3. Ustava Republike Srbije i sa odredbom člana 34. stav 1. Ustava Republike Srbije. Radilo se o zakonu koji je odmah bio u koliziji sa Zakonom o obligacionim odnosima, koji predviđa načelo uzajamnih davanja. Nešto možete da kupite i da platite. Ali ne može niko da vam nametne da vam nešto proda, ako vi to nećete. To je elementarno načelo u Zakonu o obligacionim odnosima. Konačno, bio je u koliziji sa tada važećim Zakonom o elektroprivredi, sa članom 27. tadašnjeg Zakona o elektroprivredi.
Prema tome, ovim se samo ispravlja jedna od brojnih zakonskih nelogičnosti, i upravo ova dva razloga koja su pomenuta, da je to neprirodno i nepravično, očito postoje do danas, iz prostog razloga što ima ljudi koji nemaju TV prijemnike, koji ne mogu iz ovih ili onih razloga da prate TV program ili neće da prate program, a ima koji imaju po pet TV prijemnika, satelitske antene i ko zna šta sve. Sad, stavljati i jednog i drugog i nametati im obavezu da plaćaju istu taksu na brojilo, odnosno TV pretplatu, zaista zvuči apsolutno nelogično.
Ovde, na žalost, ponovo slušamo ono što se slušalo juče. Ponovo se ispredaju i povodom ukidanja takse na brojilo, priče o patriotima i izdajnicima, o Medlin Olbrajt i Havijaru Solani. Gospodo, nemojmo to stalno potencirati. Slučajno je ovaj ministar za vreme NATO intervencije bio svih onih tri meseca u svojoj kući, sa svojom decom, svakog dana pisao krivične prijave, za razliku od vas, protiv komandanata NATO avijacije, koji su bombardovali i civilne ciljeve i činili ratne zločine. Slučajno je ovaj ministar podnosio, za razliku od vas, krivične prijave i protiv Adema Demaćija i protiv Hašima Tačija, ali tadašnji tužioci na to nisu reagovali. Apelovao bih da se stvarno koncentrišemo na ukidanje takse na brojilo. Drugo, može se naravno koristiti skupštinska govornica za sticanje političkih poena, ali se oni ne mogu sticati tvrdnjom da nešto ne valja, a onda glasanjem za to što ne valja. To nigde još u parlamentarnoj praksi nije postojalo.
Poštovani predsedniče, poštovani narodni poslanici, predloženim zakonom o izmenama i dopunama Zakona o posebnim pravima i dužnostima predsednika Republike želelo se da se suze privilegije predsednika Republike, u skladu sa nekim standardima koji postoje u demokratskim državama Evrope i sveta. Pre svega, u skladu sa standardom građana Srbije, koji je nažalost delovanjem i politikom dosadašnjeg predsednika, srozan na minimum, doveden na ivicu prosjačkog štapa. Pa su očekivanja građana, da će se ubuduće mnogo više voditi računa upravo o tom standardu, da će nosioci najviših državnih funkcija živeti bar približno isto kao i građani ove zemlje. Dakle, na tom, približno istom nivou standarda, jer neće nam se valjda nikada više dogoditi da, dok su nečija tuđa deca ginula na Kosovu, deca bivšeg predsednika Republike prave zabavne parkove ili televizijske stanice.

Da, dok stotine hiljada naših sunarodnika žive kao prognanici ispod elementarnog dostojanstva čoveka u nekakvim straćarama, fiskulturnim salama, jedan bivši predsednik svojata i otkupljuje u bescenje tuđe kuće na Dedinju. Dakle, ne očekujem, neće nam se više nikada dogoditi da zbog jedne nakaradne politike jednog bivšeg predsednika, koji je doskora, a možda i danas živeo poput faraona, u zemlji gde zbog te njegove politike ima najviše nezaposlenih, najviše izbeglica, prognanika, prosjaka, gde su najniže plate u Evropi, najniže penzije u Evropi, najniži društveni proizvod u Evropi, najniži nacionalni dohodak u Evropi, najveći stepen korupcije u Evropi itd.

Dakle, licemerno je govoriti, u takvim okolnostima, o zadržavanju nekih beneficija, nekih privilegija ranijeg predsednika Republike i pošto su mnogi pominjali da to nema, i naravno da nema, veze sa bilo kakvom personifikacijom, jer nećemo više kao nova Vlada štiti bilo čiji lik i delo. I uskoro predstoje izmene Krivičnog zakona Republike Srbije, gde postoji jedan član koji je štitio lik i delo najvišeg nosioca državnih funkcija, i taj član će biti ukinut jer hoćemo da svi dele sudbinu građana ove zemlje. (Aplauz.)

A, kada već pominjete odnos prema ranijem predsedniku, pa treba se upitati kakav je bio odnos bivšeg režima prema ranijem predsedniku Republike Srbije Ivanu Stamboliću, ili da li je raniji ministar unutrašnjih poslova, u skladu sa odredbama zakona koje stavljamo van snage, brinuo o bezbednosti Ivana Stambolića.

Dakle, ovo je samo nešto što je u skladu sa očekivanjima građana Srbije i nešto što je još više u skladu sa niskim nivoom standarda građana Srbije. Nosioci vlasti moraju deliti taj nivo koji imaju građani ove zemlje. (Aplauz.)