Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Marija Jevđić

Marija Jevđić

Jedinstvena Srbija

Govori

Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik, prof. dr Jahja Fehratović. Izvolite.
Zahvaljujem.

Reč ima narodna poslanica Danijela Veljović.

Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodna poslanica Zagorka Aleksić.
Hvala, koleginice.
Reč ima narodna poslanica Jelena Mihailović.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Borisav Kovačević. Izvolite.
Zahvaljujem.

Reč ima narodna poslanica Olivera Ognjanović.
Zahvaljujem.
Poštovani narodni poslanici, u skladu sa članom 87. Poslovnika Narodne skupštine, određujem pauzu u trajanju od jednog časa i sa radom nastavljamo u 15.00 časova.
(Posle pauze)
Zahvaljujem, kolega.

Isteklo je vreme za vašu repliku od dva minuta. Nastavljamo dalje.
Zahvaljujem potpredsednice.

Poštovana premijerko, poštovane ministarke, Jedinstvena Srbija pozdravlja otvoren i transparentan pristup promeni Ustava. Znajući da već godinu i po dana, imamo javna slušanja koja su organizovana širom Srbije, u koju su uključeni svi relevantni društveni faktori sa ciljem da se čuju stavovi i predlozi i da se na taj način obezbedi što je moguća veća saglasnost oko budućeg ustavnog teksta.

Promena Ustava nije, niti treba da bude lak posao, jer Ustav predstavlja najviši pravni akt jedne zemlje i zato promeni Ustava treba prići sa posebnom pažnjom i upravo smo to mogli i videti danas kroz diskusiju mojih kolega da je svako na svoj način izneo svoje mišljenje oko promene Ustava, ali vidimo da je tu i široka saglasnost i da će narodni poslanici glasati za pokretanje inicijative za izmenu teksta Ustava.

Imam potrebu da zbog nekih nedoumica, koje su se pojavile u javnosti razjasnim upravo ono što sam sada rekla, da mi samo pokrećemo inicijativu za izmenu onih odredaba Ustava, koji se tiču izbora pravosudnih funkcija, odnosno nosilaca pravosudnih funkcija i ni o kakvim drugim promenama danas ne govorimo, niti ima o tome reči.

Tu se među građanima diže jedna vrsta tenzije i to je jedna, po meni, politička igra nekih tzv. političara koji ne poznaju niti žele da upoznaju proceduru kojom se predviđa promena Ustava, jer prilikom poslednje promene Ustava, kada su ti neki političari bili na vlasti, imali smo primedbe Venecijanske komisije, pošto, kao što sam i rekla, nije ih zanimala procedura, prvo su promenili Ustav, a zatim su tražili mišljenje komisije.

Danas imamo potpuno drugačiju situaciju. Uključili smo svu javnost, tražili smo mišljenje komisije, javno raspravljamo, tako da građani prilikom referenduma će znati jasno za koju promenu Ustava glasaju.

Referendum je važan, jer on predstavlja jedan od ključnih elemenata izražavanja mišljenja građana u demokratskom procesu. Osnovni argumenti za promenu Ustava u delu pravosuđa jeste činjenica da važeći Ustav ostavlja veliki prostor uticaju zakonodavne i izvršne vlasti na izbor nosilaca pravosudnih funkcija, ali odgovornost ubuduće treba da dele i Skupština i Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaštva, jer polovinu sudija, odnosno tužilaca predlaže Narodna skupština, a drugu VSS, odnosno Državno veće tužilaca.

Mislim da ovakvim izbalansiranim načinom izbora možemo imati nezavisno i nepristrasno pravosuđe, što je i cilj svih nas koji smo ovde.

Ova vlada želi da osnaži domaće pravosuđe i ta namera je izražena i kroz Nacionalnu strategiju reforme pravosuđa koju smo i usvojili pre nekoliko godina u Skupštini i ona predviđa nezavisnost, nepristrasnost, stručnost i efikasnost pravosuđa kao osnovna načela, reforme pravosuđa i ja bih se dotakla najviše efikasnosti, jer mislim da je nedopustivo da neki procesi traju decenijama, da neko u nasledstvo pored imovine, nasledi i sudske procese.

Pričali smo ovde puno o reformi iz 2009. godine, dotakla bih se i tu te efikasnosti, jer ne treba zaboraviti ni podatak da od 1. januara 2010. godine, odnosno mislim 1. maja 2010. godine, sudovi nisu radili, nije zakazano nijedno ročište, jer tada u tim mesecima su se novoizabrane sudije trebale upoznati sa novom reformom pravosuđa.

Kada sam pomenula reformu pravosuđa, želim da uporedim sadašnju sa onom iz 2009. godine, čuli smo nekoliko puta u toku dana, u dva dana je ostalo bez posla skoro 800 sudija i javnih zamenika tužioca, iako im je Ustav tada garantovao stalnost funkciji i to za vreme vlasti onih koji danas, spočitavaju nezavisnost sudstva, a te 2009. godine, ta nezavisnost se ogledala u političkoj pripadnosti ili u članskoj karti nekog od sudije ili zamenika tužioca.

Danas oni izmišljaju afere, podižu tenzije među građanima, zloupotrebljavaju i maltretiraju žene, etiketiraju nečije majke, ćerke, sestre, zbog čega? Zbog političke afirmacije ili ne znam nekih političkih poena, ili ne znam kojeg razloga. Znam samo da je žalosno da u nedostatku političkog programa i vizija koristiš izmišljene afere kroz koje provlačiš nepostojeće žrtve, izmišljaš nepostojeće situacije, i zloupotrebljavaš problem i brigu jedne majke.

Eto i danas smo od predstavnika opozicije videli kako koriste i pogrešno tumače današnji dnevni red, jer nemaju niti težinu, niti šta konkretno da kažu, da zamere, jer ovakav pristup promene Ustava mogu samo da hvale.

Da se vratim na ovu reformu iz 2009. godine, koja je ovu državu koštala 44 miliona evra, a mnoge sudije koje nisu izabrane su imale ozbiljne zdravstvene probleme, imali smo smrtne slučajeve i samoubistva, i pitanje je koliko košta jedan ljudski život.

To nema cenu.

Da li je to vladavina prava o kojem pričaju oni koji prvo izmaltretiraju i prebiju svoje najrođenije, pa onda dođu i pričaju nama ovde i spočitavaju i pričaju o nekoj vladavini prava.

Ali, dobro, mi se protiv toga borimo delima i istinom, činjenicom, i ja stalno kažem – psi laju, a karavani prolaze. I današnja inicijativa za promenu Ustava je nešto što su i druge države koje su članice EU, morale da menjaju, morale nekoliko puta čak da menjaju tekst Ustava, kako bi uspešno privele kraj procesa pristupanja EU, pa je tako i Srbija u statusu kandidata za članstvo i predstoji Ustavna reforma, koja se odnosi na pravosuđe sa ciljem jačanja sudske nezavisnosti, i tužilačke samostalnosti, kao jednim od osnovnih načela vladavine prava i time još jednom Srbija potvrđuje opredeljenost u sprovođenju reformskih procesa, ispunjavanju aktivnosti, iz revidiranog akcionog plana iz Poglavlja 23.

Samo treba da budemo svesni da je Srbija u proteklih 10 godina prošla kroz sveobuhvatne reforme u pogledu pravosuđa, a sve u cilju da nova organizacija, sudova iznese sav teret reformi, a kao krajnji cilj je vidljiv samo razvoj u samom pravosuđu u našoj zemlji.

Jedinstvena Srbija smatra da principi sudske nezavisnosti i nepristrasnosti predstavljaju centralni osnov za razvoj demokratskog i modernog društva koje je zasnovano na vladavini prava i da je sudska nezavisnost institucionalno sredstvo za zaštitu ljudskih prava i sloboda.

Tu ne sme doći do zloupotrebe ni po kojem osnovu jer jedini interes ove države treba i mora da bude jednakost i ravnopravnost za sve građane i pre nekoliko nedelja smo usvojili zakon o zabrani diskriminacije, i Zakon o ravnopravnosti, i oko tog zakona su se pojavile neke nedoumice.

Zakon može da tumači ko kako hoće, i da li će se zakon menjati i to ćemo videti, ali ja prosto samo želim da kažem da to nije ženski zakon, da je to zakon koji daje jednake i ravnopravne šanse i muškarcima i ženama.

Smatram da smo kao društvo odgovorni i zreli da gradimo zemlju upravo na ovim principima, i jedna od bitnih uloga za izgradnju upravo ovakvog društva imaju sudije, i dobar sudija je onaj koji je položio zakletvu da će suditi po pravdi i zakonu, koji nije potčinjen samovolji, već pošteno i časno radi svoj posao.

Za Jedinstvenu Srbiju, jedini motiv, nije jedini motiv promena Ustava samo zbog obaveza koje imamo zbog pristupanja EU, već i potreba da naš ustavni sistem bude takav da omogući maksimalnu zaštitu, jednakost građana pred zakonom, pri čemu će garancija tih prava biti upravo jedan savremeniji izbor nosioca pravosudnih funkcija.

Za svaku državu koja pretenduje da bude demokratska, važno je da ima najpre dobar i efikasan pravosudni sistem, iz kog proizilaze dobri pokazatelji i za ostale stubove vladavine prava, i Srbija je zemlja koja tome teži.

Na putu ka EU, čije osnovne vrednosti obuhvataju vladavine prava i poštovanje ljudskih prava, Srbija u procesu pristupanja ovu oblast regulisala je kroz Poglavlje 23. Opšti zaključak Evropske komisije jeste da je pravosudni sistem Srbije ostvario izvestan nivo pripremljenosti.

Ja ću se nadovezati na današnje izlaganje premijerke Brnabić. To svakako nije izlaženje iz teme. Kada je govorila o tome da nema zaštićenih u borbi protiv korupcije. Kao jednim od osnovnih ciljeva ove Vlade, pošto ja dolazim iz Kraljeva, gde je pre nekoliko godina otvoren sud protiv organizovanog kriminala, time smo pokazali da težimo decentralizaciji, da smo pokazali decentralizaciju u pravosuđu, ja sam sigurna da širom Srbije, u svakom gradu u Srbiji postoje sudije, postoje tužioci koji su spremni da se uhvate u najtežu borbu, ne samo u Srbiji, nego problem koji ima ceo svet, a to je borba protiv organizovanog kriminala.

Jedinstvena Srbija podržava svaki napor ove Vlade da ojača vladavinu prava i da zajedno stvorimo jednu modernu i jaku Srbiju sa velikim međunarodnim poštovanjem.

Poslanici poslaničke grupe Jedinstvene Srbije u danu za glasanje podržaće pokrenutu inicijativu.

Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedniče, ispred poslaničke grupe Jedinstvene Srbije koristim svoje poslaničko pravo da zatražim informacije i odgovor od nadležnih institucija o sledećem.

Naime, u ovom Visokom domu svakog dana donosimo zakone kojima poboljšavamo život u našoj zemlji, za nas su svi građani jednaki i ravnopravni, pre neki dan smo i podržali Zakon o ravnopravnosti, ali da li treba da ostanemo nemi kada neki političari koristeći svoju moć i novac žele da budu ravnopravniji od običnih građana.

Neki žele da budu jednakiji od drugih, što bi rekao Džordž Orvel, odnosno ravnopravniji od običnih građana što je slučaj sa Draganom Đilasom.

Mi ne želimo da se borimo za društvo u kojem postoje jednakiji i ravnopravniji, već za društvo u kojem su svi jednako ravnopravni i imaju podjednako ravnopravan tretman pred zakonom i pred svim institucijama u zemlji.

Jedinstvena Srbija, već neko vreme od kada smo dobili informaciju da je 2014. godine u policijskoj stanici Vračar, napravljena službena beleška, a po prijavi bivše supruge Dragana Đilasa da je dotični izvršio nasilje u porodici tražimo i od sudstva i od Tužilaštva i od policije, razlog zbog kojeg nije reagovano napravljeno službenu belešku. On je udario svog bivšeg tasta, naneo mu teške telesne povrede, pretio, maltretirao svoju tadašnju suprugu.

Da li kao društvo možemo da prihvatimo ovakvo nasilničko ponašanje, neko ko se samo rečima zalaže za građane Srbije, za njihovo bolje sutra, za bolju moderniju Srbiju?

Ako Dragan Đilas se nasilnički ponaša prema svojima najmilijima prema najrođenijima šta mogu da očekuju sutra građani Srbije? Koja je to moć, koji je to novac koji može da te amnestira od nasilja i maltretiranja sopstvene porodice? Koja je to pokvarenost da najpre u zemlji uvrediš 400 žena, ne 400 žena, nego jednu jedinu ženu, zbog čega? Sa kojim pravom? Zbog svoje političke promocije?

Koja je to izopačenost da iskoristiš problem i brigu jedne majke i njenog deteta, da bi skupio par političkih poena, a pri tom sve što kažeš nema veze sa istinom?

Ako Dragan Đilas smisli da ima pravo da laže koliko hoće i šta hoće i da pri tom ne odgovara, ako misli da ima pravo da tuče, preti, ucenjuje, demolira institucije i da za to ne odgovara, ako on pravdu vidi kroz prizmu svojih laži i te laži uzima kao činjenice, kojima on podiže optužnicu, on daje zaštitu lažnim svedocima glumeći tužioca, on daje, on pri tom podiže neke optužnice glumeći sudiju ako je to pravda, onda je to Đilasova pravda, a ne pravda za koju su se vekovima građani ove zemlje borili.

Srbija je uređena zemlja, u Srbiji se poštuje vladavina svih prava, pravda je jedino u institucijama države Srbije, nije ni u jednoj političkoj stranci, niti može da deli nijedan političar, a pogotovo ne Dragan Đilas koji zahvaljujući novcu i političkom uticaju verovatno uz nečiju pomoć uspeo da abolira ne samo od krivičnog dela, odnosno krivičnog gonjenja, već same istrage porodičnog nasilja i pretnji koje je uputio svojoj bivšoj supruzi.

Slučaj zataškavanja ove prijave mora biti istražen, ovaj slučaj još jednom pokazuje Đilasovu sklonost ka zloupotrebi državnih resursa, što pored sklonosti ka nasilju jednu osobu čini apsolutno nepodobnom za bavljenje politikom i obavljanje odgovornih državnih funkcija.

I zbog toga tražimo da organi, nadležni organi reaguju za slučaj porodičnog nasilja i nasilja nad ženama u situacijama gde imamo žrtve, gde imamo svedoke, gde imamo počinioce odnosno krivce Dragana Đilasa.

Zato tražimo da nadležni organi privedu Dragana Đilasa, kako ne bi uticao na svedoke i ne bi ponovio delo, da mu se oduzme pasoš kako ne bi iskoristio situaciju i pobegao na neko egzotično ostrvo. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Marković.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima ministar Aleksandar Vulin.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik prof. dr Marko Atlagić. Izvolite.
Zahvaljujem.

Reč ima predsednik Poslaničke grupe JS, Dragan Marković Palma.

Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima ministar, Vulin.