Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, na današnjem dnevnom redu imamo Predlog zakona kojim treba da se utvrde činjenice o novorođenoj deci za koju se sumnja da su nestala iz porodilišta.
Mislim da je ovaj zakon pored „Tijaninog“ i „Zojinog“ zakona najosetljiviji zakon koji se našao u ovom visokom domu i nezahvalno je govoriti o težini ovog zakona jer on proizilazi iz boli i roditeljske patnje. Složiću se sa vama gospođo ministarka da je prethodna govornica, odnosno koleginica Slavica na jedan iskren i emotivan način svima nama ovde, u stvari ispričala suštinu i osnovu ovog zakona.
Živeti život pokušavajući da pronađete svoje dete i boriti se čak i onda kada su svi izgledi uzaludni, hrabrost je koja je dovela do toga da mi danas u ovom visokom domu raspravljamo o Predlogu zakona koji je inače Srbija u obavezi da donese. Na osnovu presude Evropskog suda za ljudska i manjinska prava iz 2013. godine koja je doneta i na osnovu tužbe jedne hrabre i uporne majke mi danas pokušavamo da povratimo veru u pravdu. Mi smo dužni da tu majku, kao i sve roditelje koji su ovaj teret i bol sami nosili podržimo i da rešimo ovaj problem i zakonski i institucionalno.
Ja kao roditelj ne mogu da zamislim i ne mogu da prihvatim činjenicu da vam neko u porodilištu uzme zdravu bebu iz naručja, proglasi je mrtvom i koliko god to grubo zvučalo proda. Dešavalo se, ne ponovilo se.
Postavljam pitanje, da li je moguće da su u tom celom procesu učestvovali ljudi koji su upravo položili Hipokratovu zakletvu i obavezali se da će svoj život staviti u službu humanosti? Pitam se, kako su mogli svoju decu pogledati u oči i zagrliti ih, znajući da su nekom roditelju upravo to roditeljsko pravo uskratili?
Jedina pravda za roditelje nestalih beba bila bi da možemo da vratimo vreme. Na žalost to je nemoguće. Ne možemo gumicom izbrisati more njihovih suza, ne možemo izbrisati njihovu bol. Ono što moramo i ono što možemo jeste da damo nadu, nadu da te suze nisu bile uzalud, da će država stati uz njih i da će počinioci ovih zlodela biti izvedeni pred lice pravde.
Ohrabruje izjava ministra Stefanovića da su MUP i Ministarstvo pravde usaglasili stav po kojem će tužilaštvo moći da nastavi sa gonjenjem osumnjičenih za potencijalnu krađu dece, jer je reč o krivičnom delu koje još uvek traje i da će se istražiti rad svih institucija koje su bile dužne da čuvaju podatke koji se odnose na svako dete.
Inače, 13. februara je Apelaciono javno tužilaštvo u Novom Sadu usvojilo prigovor jednog roditelja iz Rume na rešenje koje je Više tužilaštvo u Novom Sadu prethodno odbacilo, njenu krivičnu prijavu za krađu deteta kao zastarelo, i dalo obavezno uputstvo tužilaštvima u Vojvodini da se slučajevi nestalih beba ispitaju.
Jedinstvena Srbija veruje u pravosudni sistem Srbije i želimo da svi koji su imali bilo kakvu umešanost u ovu aferu, u aferu ukradenih beba odgovaraju i budu najstrožije kažnjeni.
Meni je žao što pojedini političari koriste ovu osetljivu temu u dnevno-političke svrhe, skupljajući poene i nažalost zloupotrebljavajući roditelje nestalih beba zarad svoje političke promocije.
Na dnevnom redu imamo i Predlog zakona o potvrđivanju konvencije o međunarodnom ostvarivanju izdržavanja dece. On predstavlja još jedan način da se unapredi saradnja između država u pogledu ostvarivanja izdržavanja dece i drugih članova porodice.
Inače, međunarodno ostvarivanje izdržavanja kod nas je regulisano Njujorškom konvencijom koja je usvojena još davne 1956. godine, a dopunjena je Haškom koja je usvojena 2007. godine i sa njom su se modernizovali sistemi saradnje među državama.
Mislim da je glavni problem u Srbiji, kada govorimo o ostvarivanju izdržavanja dece, predstavlja naplata alimentacije kako u Srbiji, tako i u inostranstvu. Naime, u Srbiji između 57 hiljada i 75 hiljada samohranih roditelja, među kojima je više od 75% majki, alimentaciju ne ostvaruje, odnosno ne dobija više od 85% dece. Kako bi naš narod rekao – muškarac kada se razvede od žene, razvede se i od dece i zbog toga imamo ovakve poražavajuće podatke.
Jedini spas je osnivanje alimentacionog fonda. Inače, komisija koja je osnovana još 2006. godine za vreme Vlade Vojislava Koštunice je trebala da radi na izradi građanskog zakona, skupo je koštala građane Srbije. Em što je skupo koštala, em što ništa nisu uradili i sa pravom je ukinuta. Upravo je ova komisija i trebala da kroz građanski zakon uvede sistem alimentacionog fonda kojim bi se u slučaju nesavesnih roditelja deci iz fonda isplaćivala alimentacija.
Verujem da ćemo prateći mnoge zemlje, koje su osnovale alimentacioni fond uskoro i kod nas ostvariti i osnovati ovaj fond i tako pomoći samohranim roditeljima, ali i samoj deci da ostvare svoje pravo na izdržavanje i tako ih poštedimo dugih sudskih procesa.
Tužno je kada sud treba da naredi roditelju da izdržava svoje dete i da podseti koje su obaveze roditeljstva, a još tužnije kada imamo slučaj gde nije problem alimentacija, niti staranje jednog roditelja, već izostanak odgovornosti oba roditelja, ali i odgovornih lica u institucijama koji bi time trebali da se bave.
Najsvežiji primer je primer dece iz Alibunara gde se postavlja pitanje – ko je sve zakazao u lancu odgovornosti i kako će se rešiti ovaj slučaj? Šta će se preduzeti da se Alibunar nikad ne ponovi?
Država Srbija u poslednjih nekoliko godina puno radi u oblasti populacione politike i podsticanju rađanja, jer bez dece i njihovog bezbrižnog detinjstva ne možemo da govorimo o Srbiji u budućnosti.
Zato ne smemo da dozvolimo da pojedinci na odgovornim mestima ne rade svoj posao. Izdržavanje dece i njihova zaštita i pravo na normalan život mora da bude prioritet svih nas.
Jedinstvena Srbija će uvek podržavati zakone kojima se deca štite i koji garantuju sva prava dece. Kroz naš rad se može videti direktna pomoć i samohranim roditeljima i porodicama sa više dece i socijalno ugroženim porodicama. Treba da radimo na tome da svaki grad u Srbiji stvori maksimalne uslove za lakši i sadržajni život mladih bračnih parova sa decom, da nam deca ostaju u Srbiji, da njihova budućnost bude budućnost Srbije.
S toga, u danu za glasanje poslanička grupa JS će podržati oba predložena zakona koja su na dnevnom redu današnje sednice. Zahvaljujem.