Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Goran Bogdanović

Goran Bogdanović

Socijaldemokratska stranka

Govori

Hvala gospodine predsedavajući.
Poštovani ministre, poštovani gosti iz ministarstva, poštovani narodni poslanici, svakako da je jedna od osnovnih funkcija države da obezbedi odbranu i bezbednost Republike Srbije i njenih građana u miru, ratnom stanju i u situaciji vanrednog stanja. Iz tog razloga je dobro što danas raspravljamo o dopunama i izmenama Zakona o Vojsci Srbije i Zakonu o odbrani.
Poslanička grupa SDS podržava ona rešenja iz predloga zakona kojima se postiže obezbeđivanje jedinstvenog i efikasnost funkcionisanja sistema odbrane. Postoje određeni segmenti koji mogu da se poprave i unaprede u ovom zakonu. Trudiću se da ukratko, koliko mi vreme bude dozvoljavalo da objasnim pre svega stvari koje mi vidimo, koje bi mogle u ovom zakonu da budu popravljene. Pre svega, ovde imajući u vidu da je vrlo jako važno pitanje svakako unutrašnji sistem kontrole zakonitosti. Iz tog razloga pozdravljamo suštinu predloženih izmenama po kojima Inspektorat odbrane izveštava ministra o uočenim nepravilnostima i nezakonitostima, zato pozdravljamo načelo samostalnosti o radu inspektora.
Ima ovde nekoliko nedostataka. Moguće je da ministar naruši samostalnost inspektora. Naravno, da ne bi samo mi sumnjali u sve to iz tog razloga tražimo da se propiše da inspektor izvršava ne samo naređenja ministra tj. ne samo da ministar obaveštava ne samo ministra nego i Narodnu skupštinu. Iz tog razloga je poslanička grupa i podnela amandman gde tražimo da inspektor obaveštava Skupštinu tj. nadležni odbor bar jedanput u toku godine, u toku kalendarske godine, jer ovakvo rešenje već postoji i uspostavljeno je u slučaju generalnog inspektora vojnih službi. Tako da ne vidimo razlog da ovakvo rešenje ne bude i u ovom zakonu.
Da bi zakon bio efikasniji smatramo da je potrebno izmeniti i deo koji se tiče logističke podrške i iz tog razloga smatramo da na neki način je problematičan član 45. gde je predložena izmena koja reguliše logističku podršku vojske. U stavu 3. pomenutog člana predviđa se da logističku podršku mogu pružati samo vojne ustanove koje su funkcionalno vezane za Ministarstvo odbrane.
Mišljenja smo da u nekim od definisanih oblasti nije neophodno sužavati izbor isključivo na vojne ustanove, a ovde pre svega mislim na prevoz tj. obezbeđivanje prevoza za pripadnike Vojske. Neke delatnosti ne treba uopšte da budu u delokrugu vojske kao što je lovno-šumska delatnost. Prosto, ne vidimo potrebu da to stoji u ovom zakonu.
Iz tog razloga mi smo i podneli amandman i verujem gospodine ministre, da ćete jako pažljivo pročitati to i da ćete prihvatiti naše sugestije i predloge koje smo izneli u ovom amandmanu.
Što se tiče izmena i dopuna Zakona o Vojsci i kada je reč o nacrtu tog zakona izdvaja se nekoliko predloženih promena, ali takođe je primećeno da je zakonodavac propustio da predloži neke potrebne promene. Ovde je bilo reči, oko sindikalnog angažovanja pripadnika vojske i upravu pred početak ove sednice mi smo dobili jedan dopis od sindikata Vojske Srbije gde su nam poslali, ali na žalost kasno da predložimo određene amandmane na predloženi zakon. Prosto, ovde se vidi iz ovog dopisa da kada se radio ovaj zakon da je vrlo malo konsultovano ili nije ni malo konsultovan sindikat Vojske Srbije, što smatram da je jako loše.
Kažem vam, mi smatramo da je ovim zakonom obesmišljeno sindikalno angažovanje pripadnika Vojske Srbije. Jedan od propusta odnosi se na član 14. koji reguliše pravo na političku i sindikalno angažovanje profesionalnih vojnih lica. Izmene zakona u ovom članu predlaže promene naziva profesionalno vojno lice što apsolutno prihvatamo tj. zvaće se profesionalni pripadnik vojske što je u duhu profesionalizacije ove službe prelaskom na profesionalno vreme.
S druge strane, član 14. iako dopušta sindikalno delovanje svojim odredbama uskraćuje njihov domet i sprečava neka sindikalna pitanja. Sindikatima naime nije dozvoljeno da polemišu opremljenosti vojnom opremom niti rukovođenjem. Podsetiću vas da je ovakav član ili stav već regulisan u Zakonu o Ministarstvu unutrašnjih poslova tj. o Zakonu o policiji u članu 134. gde dozvoljava pravo na sindikalno delovanje na zakonom utvrđeni način. Znači, i tu je praksa pokazala, sećate se svi, da policija nažalost unazad nekoliko godina nije bila opredeljena, da su imali protest, da su imali sugestije, predloge i da je to na neki način urodilo plodom. Zato smatramo da i u vojsci treba da postoji takav vid otpora ili takav vid sugestije i predloga.
S druge strane, mišljenja sam da sindikat ima prvo da raspravlja o rukovođenju organizacionim jedinicama, ali da nema pravo da preispituje komandovanje, jer odnos zaposlenih prema rukovođenju jeste sindikalno pitanje koje se mnogo efikasnije može rešavati medijacijom preko sindikata nego u odnosu starešina podčinjenih jer ukoliko se potčinjeni žali na rukovođenje starešini, bojim se da to neće na neki način biti prihvaćeno. Podsetiću vas na jedan sličan slučaj koji se desio 2011. godine kada smo imali da je jedan obaveštajac iz VOA se žalio upravo na jedan sličan primer.
Sasvim na kraju reći ću da što se tiče SDS da li ćemo glasati za ovaj zakon zavisi od prihvatanja naših amandmana. Videćete da smo se stvarno trudili da sa ovim amandmanima poboljšamo ovaj zakon. Znači, nismo ni na koji način želeli da politizujemo ili bilo šta drugo nego da prosto poboljšamo i da unapredimo ovaj zakon koji će u budućnosti delovati dobro i prema pripadnicima Vojske Srbije, a i prema građanima Republike Srbije. Hvala vam.
Poštovani narodni poslanici, poštovani ministri, ja se nadam da ovaj moj amandman neće izazvati replike, salvu replika kao što je izazvao gospodina Đurišića, jer prosto ne znam kakva je bila reakcija vladajuće većine ako bih, ne daj Bože, predložili, ne punjenje budžeta, nego na koji način bi se taj budžet trošio i bili veći rashodi.

Znači, pre svega cilj podnošenja ovog mog amandmana je predlog za što boljom naplatom akciza na duvanske prerađevine i bolju naplatu kod ostalih akciza.

Kada sam predlagao ovaj amandman, kada sam pisao, upoređivao sam budžet iz 2014. godine i ovaj budžet. Do duše taj budžet je pisao prethodni ministar finansija i video sam da je tada bio predlog mnogo veći za punjenje budžeta i naplate akciza. Tako da, bukvalno sam istovetne brojeve stavio iz tog budžeta i došli smo do stava da 21,3 milijarde dinara bi imali veće prihode na osnovu punjenja, tj. naplate tih akciza.

Naravno motiv za ovakav amandman bio je isto i priče i izjave i premijera i vas gospodine ministre unazad nekoliko nedelja, pa ako hoćete i meseci, da je poreska uprava poboljšala naplatu akciza, da je uložila značajne napore na presecanju šverca duvanom. Međutim, kada sada pogledamo razlog zbog čega nije prihvaćen ovaj amandman, moram da budem iskren da pomalo i sumnjam u sve te izjave, jer ako je sve to tako, a kažem vam, ja sam poverovao u to, ne vidim razlog zbog čega je odbijen ovaj amandman.

Takođe, svi smo mi svedoci da puno akcizne robe danas imate, nažalost prodaje se, ne samo na ulici, nego i u maloprodajnim objektima. Pogledajte samo koliko je šverca cigaretama, koliko se švercuje sa alkoholnim pićima i drugom akciznom robom. Mislim da Ministarstvo finansija i sve inspekcijske službe treba da daju još više, maksimalni napor da spreče ovakav vid šverca i da na ovaj način što više doprinesu punjenju budžeta.

Znači, pre svega, ponavljam, namera moja i mojih kolega koji će posle mene govoriti je na koji način da povećamo prihod u budžetu i kako da smanjimo budžetski deficit, a samim tim i fiskalni deficit. Hvala.
Hvala gospodine predsedavajući.
Poštovani narodni poslanici, poštovana ministarko, moram da budem iskren da smo mi danas ovde očekivali da bude Zakon o planiranju i izgradnji, a ne dopune Zakona o planiranju, imajući u vidu činjenicu da ste u prethodnih nekoliko meseci, dana, nedelja pompezno najavljivali ovaj zakon. No, na kraju krajeva nije ni toliko bitno važno je da se mi skoncentrišemo na ovaj zakon i da ukažemo na sve manjkavosti, a i prednosti ovog zakona.
Mislim da, kao što sam rekao, da je mnogo bolje da je donet novi zakon, jer svi znamo koliko je kritikovan prethodni zakon. Svi znamo koliko je dopuna ovog zakona bila, ako se ne varam ovo je po treći put da u Skupštini Srbije od 2009. godine se vrši dopuna Zakona o planiranju i izgradnji.
Potpuno razumem razloge donošenja ovih dopuna, jer imajući u vidu da moramo da uskladimo sa zakonima, pre svega EU i naravno da donošenje ovog zakona i težnja ka većoj harmonizaciji sa sektorskim zakonima.
No, pored svega toga mislim da ovaj zakon ima dosta interesantnih i pozitivnih ponuđenih rešenja, ali ne vidimo baš kako će izgledati prečišćeni tekst zakona u primeni, jer neke procedure u ovom zakonu su dodatno produžene kao deo oko planiranja prostora umesto koncepta plana uvodite rani javni uvid koji će i onako dug proces donošenja plana produžiti bar za 15 dana, a imajući u vidu kakva nam je administracija i koliko vremena će nam trebati da administracija uobliči odgovore na primedbe i sugestije iz tog plana.
Međutim, nažalost, i ovim zakonom nisu rešeni drugi problemi koji postoje. Očigledno da druge probleme ste odložili za nove zakone koji regulišu drugu oblast kao što je konverzija zemljišta i naknadu, i to omogućujete možda i gradnju oblike svojine koji ne poznaje Ustav Srbije. Na primer, možda na odluku investitora da po konačnom rešenju o građevinskoj dozvoli započne gradnju na osnovu korisništva, a onda ne bude mogao da konvertuje uz nadoknadu ko će da plaća uvećane troškove i izgubljenu dobit u tom slučaju.
Ovo oko Ustava samo ću podsetiti da postoje svi oblici svojine nad građevinskim zemljištem i to pre svega državno, zadružno i privatno. Pa, onda kako ko može na regulisano korisništvo sa konverzijom da gradi u ovom slučaju?
Ovom izmenom ste požurili, verovatno zbog „Beograda na vodi“, što potpuno razumem, imajući u vidu činjenicu da je Vlada prihvatila „Beograd na vodi“ kao nešto što je opšte dobro za Srbiju.
Ponuđenim rešenjima sigurno ćete, na neki način, doskočiti i analizi Svetske banke, jer ovde su neke moje kolege govorile o svemu tome i mislim da ćemo se dopunama ovog zakona pomeriti za nekih 10-ak mesta na toj lestvici. Ali, nažalost, mi ne rešavamo probleme oko izdavanja ovih dozvola. Jer, očigledno da se ovde postavlja pitanje kako će investitor graditi, šta mu sve treba u tom slučaju, jel treba prihvatiti projekat za gradnju, ugovor za građevinsko zemljište, kao i uplatu po istom, prijavu radova, pa će tek onda početi da radi.
Međutim, po ovom ovde, po dopunama ovog zakona, možemo videti da kod građevinske dozvole nema obaveze zaključivanja ugovora o naknadi za uređenje građevinskog zemljišta, jer obično to traje najduže i najskuplja je stavka, bez dokaza o uplati ili bar dokaza o prvoj rati uplate.
Dobro je u ovom zakonu što odgovornost prebacujete na struku. Znači, odgovorne inženjere, ali, ja se bojim da li je Inženjerska komora Srbije u okviru koje su sud časti, kadrovski i organizaciono i primereno i suštinski, spremne za primenu ovog izmenjenog i dopunjenog zakona. Nažalost, ja mislim da nije. Jer, sigurno isključivanje administracije i dodatno zastrašivanje započinjanih prijavama i njihova odgovornost, stvorićete dodatnu zakočenost u procesu dobijanja dozvola, koja može potrajati kao što je, nažalost, i do sada bilo.
Pored toga, ne vidim da će Zakon o upravnom postupku moći da bude van primene, kako u administraciji kod donošenja akata po ovoj izmeni i dopuni zakona, tako i kod drugih državnih organa i institucija. To je verovatno predviđeno da se ovom izmenom kroz član 134. da odredbe drugih zakona kojima se na drugačiji način uređuje pitanje neće primenjivati ovim propisima iz životne sredine. Znači, jedini zakon koji je obuhvaćen oko toga.
Izmenom i dopunom Zakona predvideli ste oko 30-ak podzakonskih akata od strane Vlade i resornog ministra, članom iz te izmene i dopune Zakona da će se to doneti do 15. februara, a u pojedini slučajevima i do 15. oktobra 2015. godine. Lično se bojim da je neophodno da se ove izmene i dopune Zakona prolongiraju i budu odložene sa primenom, bar do 1. marta 2015. godine, jer, imajući u vidu kakva je naša administracija, ko je sve uključen, bojim se da to neće uspeti. Neće moći naše lokalne samouprave, znajući u kakvom su stanju i kako su kadrovski osposobljene, da donesu sve to. Iz tog razloga se bojim da bi trebalo ovaj zakon, ne osam dana po stupanju na snagu, nego barem od 1. marta 2015. godine da stupi na snagu. Iako se svi borimo za što kraće rokove i za što bržu primenu ovakve vrste zakona, nažalost, bojim se upravo onog što sam rekao, da naše lokalne samouprave nisu osposobljene da mogu da sprovedu taj zakon na samom terenu.
Sasvim na kraju, što se tiče ovog zakona, mislim da će biti donet u ovoj Skupštini, ali, ako prihvatite naše amandmane koje smo podneli, ima ih preko 20, poslanička grupa Socijaldemokratske stranke će glasati za ovaj zakon. U protivnom, bićemo protiv ovog zakona. Mi mislim da smo kroz amandmane pokušali da poboljšamo kvalitet ovog zakona i da će se kroz usvajanje amandmana svakako brže, bez obzira što se u ovom zakonu izdavanje dozvola ograničava na 28 dana, da će se na ovaj način olakšati i ubrzati proces izdavanja dozvola. Hvala.
Hvala, gospođo predsednice.
Poštovani ministre, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je set zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i vlada Poljske, Italije, Ruske Federacije, Republike Moldavije, Azerbejdžana, kao i Predlog zakona o potvrđivanju Memoranduma između Vlade Republike Srbije i UN, koji obezbeđuje resurse prelaznim snagama UN u Libanu.
Cilj ovog zakona ili sporazuma je da se na najvišem mogućem nivou postavi vojno obrazovanje i obuka, da se odbrambena i bezbednosna politika pojača, da se u vojnoekonomskoj i naučno-tehničkoj saradnji uspostavi što bolja saradnja. Iz tog razloga će poslanička grupa Boris Tadić – NDS – ZZS – ZS glasati za ove zakone, jer dajemo podršku uspostavljanju bilateralnih odnosa, tj. saradnje Republike Srbije ili Ministarstva odbrane sa drugim državama u oblasti odbrane.
Ne mogu a da ne napravim rezime kako se došlo do ovoga. Podsetiću vas da je za vreme dok je Boris Tadić bio savezni ministar odbrane, potom i predsednik Srbije, započeta sveobuhvatna reforma odbrane koja je završena profesionalizacijom oružanih snaga 2011. godine. U svemu tome je učestvovao i ministar u to vreme, gospodin Šutanovac, tako da je Vojska Srbije postala uređena po ugledu na najmodernije vojske u svetu, što joj je omogućilo da učestvuje u misijama UN i EU, budući da je Srbija postala spremna da odgovori na sve izazove koji stoje pred njom.
U to vreme potpisani su bilateralni sporazumi u oblasti odbrane sa preko 50 zemalja, a u okviru tog broja, sa svim zemljama u regionu, izuzev Albanije. Tu je najznačajniji sporazum sa Hrvatskom, imajući u vidu da smo sa Hrvatskom bili u ratu i da je to dalo veliki doprinos u normalizaciji odnosa i procesu pomirenja u regionu.
Ne mogu a da ne spomenem neke sporazume koje smo postigli, pre svega, saradnja sa Nacionalnom gardom Ohaja, koja danas učestvuje u obučavanju naših vojnika u bazi Jug u Bujanovcu, gde se vrše pripreme za učešće u mirovnim misijama.
Takođe, imajući u vidu da je naš sanitetski tim jako cenjen i prepoznatljiv u svetu, ne mogu da ne istaknem da je to doprinelo i formiranjem univerziteta odbrane i formiranjem medicinskog fakulteta na VMA, gde obrazuju naše lekare i oficire u tim sanitetskim timovima.
Po prvi put je ostvareno učešće u misijama EU u Africi, što je od posebnog značaja za Srbiju na njenom putu ka ulasku u EU, budući da na ovaj način Srbija preuzima obaveze i zajedničke i bezbednosne i odbrambene politike EU.
Ohrabruje i činjenica o spremnosti Srbije za učešće njenih vojnika u Misiji EU u Maliju. Za vreme ministrovanja Borisa Tadića i ministrovanja gospodina Šutanovca, višestruko je uvećano učešće Vojske Srbije u misijama UN. Posebno je bitna činjenica da smo upravo u tom periodu po prvi put imali u tim misijama vojnike sa oružjem. Do tada smo u misijama učestvovali kao posmatrači u okviru sanitetskih timova. Posebno su bile značajne misije UN u Libanu i u Kipru u kojima smo učestvovali.
Za vreme Vlade Mirka Cvetkovića, u kojoj sam i sam učestvovao, doneti su mnogi zakoni kojima su stvoreni pravni okviri za učešće naše vojske u multinacionalnim operacijama, kroz koje se ostvaruje odbrana zemlje, ispunjavaju međunarodno prihvaćene obaveze, koje proizilaze iz obaveze Republike Srbije u UN i drugim međunarodnim organizacijama.
Takođe, učešće Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama u UN i EU u međunarodnim bezbednosnim snagama je važan segment spoljne politike Republike Srbije koji uveliko doprinosi da se Srbija kao članica UN i partnerstva za mir tretira kao ravnopravni partner koji aktivno doprinosi miru i stabilnosti u svetu. Jako nam je drago da ste prepoznali ovakvu politiku i da ste nastavili kontinuitet ovakve politike, na čemu smo vam zahvalni. Očekujemo da u budućnosti nastavite sa izvršavanjem obaveza i zadataka koji se postavljaju pred našu vojsku.
Gospodine ministre, koristim vaše prisustvo da postavim neka pitanja vezano za vojnu saradnju sa Ruskom Federacijom. Mislim da je neophodno da se javnost upozna sa realizacijom planova koji su najavljeni 2012. godine o nabavci vazduhoplova i sistema PVO od Ruske Federacije, kao i ruskoj podršci našem izvozu naoružanja i vojne opreme na treća tržišta.
S tim u vezi je i pitanje – da li je rešen problem nabavke akumulatora za naše migove? Još jedno pitanje, verujem da ćete moći odmah da mi odgovorite, što se tiče Misije u Libanu. Svi znamo da trenutno imamo 143 pripadnika koji su angažovani u Libanu. Ovim sporazumom je predviđeno 185. Kada i da li će biti povećanja tog broja? Hvala.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Poštovani predsedniče Vlade, poštovani ministri, poštovani narodni poslanici, upravo ova zadnja replika koja je trajala nekoliko minuta pokazuje da mi danas najmanje govorimo o sporazumu koji je parafiran u Briselu. Upravo ove krilatice oko Trepče ili nepoznavanje situacije koja je trajala unazad 20, 30, pa i 40 godina, ko je tu krilaticu forsirao i ko je govorio, daje nam za pravo da pre svega Srbi na Kosovu i Metohiji budu zabrinuti za svoju budućnost i za svoj opstanak na prostoru Kosova i Metohije.
Ništa vam novo neću reći ako kažem da je pred nama jedan izuzetno težak period, kako za državu, tako pre svega za Srbe na prostoru Kosova i Metohije jer i danas smo mogli čuti i pesimističke i optimističke izjave, ali, verujte mi, poštovani narodni poslanici, da nama treba, Srbima na Kosovu pre svega, istina. Kada kažem istina, pre svega, šta je pre svega u Briselu dogovoreno? Iz ovog sporazuma koji je ovde pred nama, narodnim poslanicima, ne može se, nažalost, videti prava istina. Iz tog razloga, danas ću, zarad istine, zarad budućnosti i opstanka Srba na Kosovu i Metohiji, ovde morati da budem potpuno otvoren i da kažem kako Srbi na Kosovu i Metohiji, a kako lično ja, a verujem i svi vi, narodni poslanici, gledate na ovaj sporazum. Moramo da budemo iskreni pre svega prema sebi, a i prema građanima, da javnosti saopštimo da, nažalost, ovim sporazumom država Srbija nestaje sa prostora Kosova i Metohije.
Moramo takođe reći da po prvi put na jednom delu teritoriji Kosova i Metohije će zaživeti institucije države Srbije. Mi nigde ovde ne možemo da vidimo u ovom sporazumu kako će izgledati naše školstvo u budućnosti, kako će izgledati zdravstvo, kako će izgledati lokalne samouprave itd. Ali, ono što nažalost, što je istina, mi moramo da pogledamo u oči svemu tome da budemo hrabri i da sasvim jasno i decidno kažemo da će u narednom vremenskom periodu sve diplome u školama koje se budu izdavane nositi zaglavlje republika Kosovo. Da će nam zdravstveni sistem biti u sistemu tzv. države Kosovo. Da ćemo lokalne samouprave izbore održavati po zakonima države Kosovo i nigde ne možemo ovde videti i zato postavljam pitanje, ali znam unapred odgovor - da li će se lokalni izbori na teritoriji na severu Kosova i Metohije odigravati po Ahtisarijevom planu?
Poštovani poslanici, poštovani građani, reći ću vam da pre svega sever Kosovske Mitrovice gde imamo, gde se Ahtisarijevim planom oduzeta neka sela i mesta, pre svega Suvi Dol, Vitomirić i druga sela. Da li će ona biti obuhvaćena u toj novoj opštini severna Kosovska Mitrovica? To sve stvara dilemu kod tih ljudi i zato insistiram na istini i samo istini, kako god ona bila teška, kako god ona bila bolna, ali građani na Kosovu i Metohiji zaslužuju da im se kaže ta istina.
Mislim da u poslednjih dana se stvorila nekakva fama da kosovski Srbi žele da na neki način uspore dalji razvoj Srbije. Verujte mi da to nije istina. Mogu slobodno da vam kažem u ime kosovski Srba da Srbi bez jake države Srbije, bez razvijene države Srbije ne vide svoj opstanak, ne vide svoju budućnost, ne samo na prostoru Kosova i Metohije nego u čitavoj Srbiji. Iz tog razloga i ovo nezadovoljstvo i ovi protesti nisu usmereni na bilo koga ovde u centralnoj Srbiji.
Znate, ako živite duži niz godina u neizvesnosti, u strahu, kad očekujete svaki dan sve težim i težim onda treba razumeti donekle i te proteste i tu frustraciju i možda donekle neku retoriku sa kojom se lično ne slažem. Zato verujem, da ćemo pre svega uspeti da nađemo zajednički jezik sa našom Vladom, sa našom državom, jer mi smo svesni, bez podrške naše države, bez podrške naše Vlade, šta god ja mislio o toj Vladi, nama nema budućnosti.
Šta god bilo sa Kosovom i Metohijom ja znam da će veliki broj Srba ostati na tim prostorima. Lično ću ostati, šta god da bude. Zato vas molim da na bilo koji način i u svojim diskusijama i svojim ophođenjem ne podstičemo na neki razdor, da ljudi pomisle da je država Srbija digla ruke od svega toga i da više neće voditi računa o Srbima na Kosovu i Metohiji.
Zato je obaveza ove Vlade pre svega da potpuno jasno i decidno saopšti da li će dalje finansirati institucije ma u kojem sistemu bile, da li će finansirati zdravstvo, prosvetu, socijalu, lokalne samouprave, da li će preneti ovlašćenja na zajednicu opština što se tiče javnih preduzeća. Vi imate javna preduzeća EPS, imate PTT, vidim da se PTT nigde ne pominje u ovim sporazumima u ovim dogovorima. Na koji način i šta se podrazumeva pod transparentnim finansiranjem? Da li će novac ići preko budžeta vlade Kosova pa će dalje cenzurisati prema Srbima?
Moramo biti otvoreniji i reći pravu istinu da bi Srbi znali na čemu su. Da bi Srbi znali šta im valja činiti. Takođe moramo govoriti više šta raditi sa ljudima koji rade u upravi prihoda. Šta radimo sa ljudima koji su radili u inspekcijama? Da li ti ljudi ostaju bez posla? Moramo, ponavljam i do kraja izlaganja ću stalno govoriti da moramo reći istinu, ma kakva ta istina bila. Jer, neko će posle svega ovoga, možda napustiti Kosovo. Verujem da niko neće napustiti šta bude sa Kosovom. Ali, je obaveza ove Vlade, ove države da nastavi da i dalje pomaže pre svega opstanak i bezbednost Srba na prostoru Kosova i Metohije.
Spadam u možda one ljude koji će se kritički odnositi prema ovom sporazumu tj. principima koji regulišu normalizaciju odnosa. Nemojmo da se mi mnogo zamajavamo, da mnogo budemo optimistički, pre svega oko te zajednice opština. Gospodine predsedniče, ta zajednica opština je ovde kako je napisano u ovom sporazumu, verujte već postoji na prostoru Kosova i Metohije, te su u tu asocijaciju uključene albanske opštine. Imaju predsednika, imaju potpredsednika, imaju savet, znači, prosto, ne vidim ni jednu veću nadležnost u svemu ovome nego što imaju te albanske opštine, južno od reke Ibar.
Iz tog razloga ne treba gajiti neku veliku iluziju da ćemo sa zajednicom opština imati mnogo veće ingerencije, da će ta zajednica opština imati mnogo veće nadležnosti, da će ta zajednica opština uticati direktno na neke procese u samoj Prištini. Ne vidim potrebu, ne vidim razlog da lokalne samouprave prenose svoja ovlašćenja na tu zajednicu opština. Što bi prenosili ovlašćenja sa lokalnih samouprava na tu zajednicu? Valjda se treba izboriti za neka veća ovlašćenja ili nadležnosti koje ne postoje u tim opštinama, a da budu u korist Srba na prostoru, pre svega severa Kosova i Metohije, a svakako i južno.
Mnogo se ovde govorilo oko policije. Mi imamo dole jednu realnost, jedno stanje koje je i sada funkcionisalo što se tiče kosovsko policijske službe. Mi sada imamo da su Srbi na severu Kosova i Metohije 99% u KPS. Mi sada imamo četiri komandira policijskih stanica. Jeste novost regionalni komandir koji će biti zadužen za sever Kosova, ali kada imate u vidu činjenicu da tog komandira imenuje ministar MUP onda i to na neki način stvara zebnju. Neću svakako reći da će taj komandir policije biti Tačijev ili pod komandom i da će raditi protiv interesa kosovskih Srba, ali moramo otvoreno reći da nažalost sve ingerencije države Srbije koje je imala, da potpisivanjem ovog sporazuma prestaju pre svega na severu Kosova i Metohije.
Sasvim na kraju želim pre svega da se zahvalim i mojoj stranci koja mi je omogućila da glasam pre svega protiv ovog sporazuma, a drugo da imam i svoje mišljenje uvažavajući pre svega interese i Srba na severu Kosova i Metohije, u kojoj se situaciji nalaze. Glasaću protiv ovog sporazuma u nadi da ćemo naći zajednički jezik sa Vladom Republike Srbije, sa našom državom i da ćemo napokon početi normalno da živimo i da stavimo tačku na sve te nesporazume koji su nekoliko godina unazad postojali između kosovskih Srba i Vlade Republike Srbije. Hvala.
Hvala, gospodine predsedniče.
Poštovani narodni poslanici, mislim da je večeras pred nama jedna vrlo bitna tema i mislim da, pre svega, građani na prostoru Kosova i Metohije pomno prate sve ovo što se večeras dešava u Skupštini, upravo iz razloga i želje da saznaju šta se dešavalo unazad 12-13 godina oko trošenja novca, tj. transfera novca na prostore Kosova i Metohije, da li je Narodna skupština spremna da prihvati inicijativu da se formira anketni odbor i da se napokon stavi tačka ili, bolje reći, percepcija koja postoji u javnosti oko nezakonitog trošenja novca na prostore Kosova i Metohije.
Lično sam jako zainteresova da se ovaj anketni odbor formira. Iz tog razloga je i DS na skupštinskom Odboru za Kosovo i Metohiju izašla sa ovim predlogom i, na svu sreću, većinom glasova smo uspeli da taj predlog proguramo i da dođe ovde na dnevni red Skupštine Republike Srbije.
No, imajući sve ovo i vidu i slušajući prethodne sagovornike, ne mogu da se ne odam utisku da se, nažalost, i ovako bitna tema, koja svakako interesuje javnost u Srbiji, i večeras ne politizuje i ne koristi u neke dnevno političke svrhe. Mislim da ne postoji poslanik u ovoj skupštini, mislim da ne postoji nijedan građanin u Srbiji koji nije zainteresovan, ne samo za trošenje novca na prostoru Kosova i Metohije, nego i za trošenje novca iz budžeta u čitavoj Srbiji.
Iz tog razloga, želim, poštovani poslanici, da vas podsetim, pošto sam četiri godine bio ministar za Kosovo i Metohiju i imao tu sreću da za četiri godine svog mandata dve godine imam reviziju u svom ministarstvu, imali ste prilike sigurno, a i javnost je obaveštena kako je sve to prošlo, ne bih želeo o tome da govorim, da smo svaki skupštinski odbor u prethodne četiri godine izveštavali vrlo revnosno o trošenju novca na prostoru Kosova i Metohije.
Takođe, moram da podsetim na jednu činjenicu da je Ministarstvo za Kosovo i Metohiju, tj. njegov budžet, samo 8% sredstava koja država Srbija plasira na prostore Kosova i Metohije. To je isti slučaj bio i sa ranijim Saveznim komitetom, sa Koordinacionim centrom, to je slučaj sada i sa Kancelarijom za Kosovo i Metohiju. Zato je vrlo bitno da anketni odbor ima to u vidu, da i ostala ministarstva budu predmet kontrole, da i ostala trošenja, tj. transferi sredstava na prostoru Kosova i Metohije budu preispitani.
Mislim, da su neki ovde poslanici izrazili bojaznost da li će to moći da se sprovode. Mislim da može. Mislim, da postoje vrlo jasni principi i to se zna. Da li sredstva koja se obezbeđuju za infrastrukturu, da li je ta infrastruktura urađena, po kojoj ceni je urađeno, da li je bila javna nabavka i da li su bili aneksi ugovora? To su četiri stvari koji se tiču objekata gde anketni odbor, to će biti moja sugestija, našem članu koji bude u anketnom odboru, da prvo to proveri.
Što se drugih stvari tiče, mislim da moramo vrlo obratiti pažnju, tj. anketni odbor da obrati pažnju i za primljene novčane nadoknade. Tu je Nacionalna služba za zapošljavanje, koja takođe mora neke stvari ispitati, jer postoji komisija postoje neke uredbe, da vidimo da li je to na adekvatan način ispoštovano. Mislim da to građani, pre svega, na Kosovu koji žive u izuzetnim uslovima očekuju i ne treba niko da se iznenadi takvim pristupom, pre svega ove Skupštine, samim tim i DS, ponavljam, koja je jako zainteresovana da se pokaže ili dokaže ako je bilo, eventualno nepravilnosti ili zloupotrebe tih sredstava.
Prosto, mi moramo imati u vidu činjenicu da ne možemo deliti samo sever i stalno pominjati sever. Ravnomerna su išla sredstva i na sever i na jug. Ne bi se složio sa bilo kim koji razmišlja da na severu postoji nekakav kriminal, da je tu bilo zloupotreba ili ne znam čega drugog. Međutim, upravo iz tog razloga i tu akcenat mora da stavi anketni odbor, da obuhvati sve segmente finansiranja na prostoru Kosova i Metohije.
Molim vas, poštovani poslanici koji će te govoriti o svemu ovome, da na bilo koji način ne politizujemo, da budemo konkretni, da pomognemo svojim idejama, svojim sugestijama, na koji način će i kako će raditi anketni odbor. Naravno, stojim na raspolaganju, tu sam, bio sam inicijator formiranja ovoga anketnog odbora, jer ponavljam napokon moramo da stavimo tačku da se na Kosovu i Metohiji radilo unazad 12, 13 godina svašta.
Ne znam, da li su se takve stvari odigravale, ali tu postoje, pre svega državni organi, tu postoji, na svu sreću i ovaj anketni odbor, koji će imati odrešene ruke, da će moći da poziva svakog onog koji na bilo koji način spoznaje šta se dešavalo na prostoru Kosova i Metohije. Iz prostog razloga, biću kratak, i neću više o tome pričati, jer sam i sam, kažem bio ministar za Kosovo i Metohiju. Jako sam zainteresovan za te stvari, bilo šta drugo da kažem možda bi bilo suvišno, možda bi bilo neko pravdanje, ili ne znam šta. Hvala vam.
Poštovani predsedniče Vlade, poštovani narodni poslanici, poštovani ministri, trudiću se da ne držim političke govore ovde, a i da ne dajem blanko podršku premijeru dok ne vidimo šta će uraditi 2. aprila.
Gospodine predsedniče Vlade, pre svega vama se obraćam, pošto ste vi čovek koji trenutno vodi pregovore u Briselu, koliko god vi želeli i danas pokušavali na neki način da se pravdate da delite zajedničku odgovornost, ali sva odgovornost je na vama i jako mi je žao što imamo malo vremena da danas raspravljamo o vrlo bitnoj temi.
Tako da ću iskoristi ova tri minuta da postavim vrlo konkretna pitanja, jer iz dosadašnje rasprave nismo mogli da saznamo ništa o tome šta se dešavalo u Briselu sem da nema nikakvog rezultata. Niko ovde danas nije pominjao šta se dešava u pregovorima oko struje, niko nije pominjao šta se dešava oko telekomunikacijama, niko nije pominjao kada će zaživeti Fond za razvoj severa KiM. Šta je sa oficirima za vezu? Zbog čega nema razmene? Koji problemi postoje? Iz svega toga sa punim pravom su Srbi na KiM zbunjeni jer nemaju prave informacije i ono malo informacija koje dobijaju iz medija su kontradiktorne, kako vaše tako i predsednika Republike. Zato vas molim da budemo potpuno jasni, koncizni, kratki na ova moja pitanja.
Postaviću vam još jedno pitanje na koje ne samo po meni nego i Srbi na KiM žele da čuju konkretan odgovor – šta se nudi na briselskom papiru koji vam je ponuđen, iako vi danas ovde tvrdite da nikakav papir nije postojao, a svi znamo, poslanici i građani i mediji koji su objavili taj papir, od osam tačaka ili osam fraza. Stvarno jesu fraze. Čak ono što piše je manje od onoga što vam Ahtisari nudi. Iz tog razloga želimo da znamo da li je taj papir verodostojan, da li stvarno ponuđen? Drugo, da li postoji jasan plan i strategija u slučaju neuspeha pregovora?
Vidim da ste danas često koristili rečenicu da ništa niste dogovorili, da niste sigurni šta će biti 2. aprila i da li ćete postići dogovor…
( Predsedavajuća: Vreme.)
…a svi znamo da ako ne bude dogovora na šta su spremni Albanci. I sami ste rekli da nemamo prijatelja u međunarodnoj zajednici, da posebno one zemlje koje podržavaju nezavisnost KiM su spremne da urade nešto što može u ovom trenutku da bude loše za Srbe na KiM.
Ipak je postojao papir. Bez obzira što je gospodin Đentilini pisao taj papir, taj čovek je vrlo bitan u Evropskoj komisiji, u EU. Ne možemo sa nipodaštavanjem gledati na sve to.
Međutim, ipak ste neke stvari pojasnili ovde. Koliko sam razumeo, nikad dogovor nije postojao oko struje. Koliko sam razumeo, nikakav dogovor, čak se i nije razgovaralo o telekomunikacijama. Fond za razvoj severa Kosova, nisam najbolje razumeo, a bojim se ni građani nisu razumeli, koji je razlog da taj fond ne funkcioniše, sem što se niste složili da novac koji se uplaćuje na administrativnim prelazima ne ide preko budžeta vlade Kosova.
Ako, gospodine predsedniče, međunarodna zajednica tj. EU prihvati zajednicu opština po našem modelu sa sve nadležnostima, koje mi tražimo, koje smo ovde u Skupštini usvojili, interesuje me, ne samo mene, nego i građane na Kosovu, po čijim zakonima će funkcionisati ta zajednica opština? Malopre smo čuli od vas da država Srbija ne može na čitavoj teritoriji KiM da deluje niti njen Ustav i zakon deluju na čitavoj teritoriji. Rekli ste da Tači ne može, tj. zakoni Kosova ne mogu da deluju na severu, a sa druge strane, ni srpski zakoni ne mogu da budu južno od reke Ibar. Koji zakoni će biti?
Moramo da budemo potpuno jasni i precizni. To građani, pre svega na Kosovu, očekuju. To su dileme koje moramo da otklonimo. Zato smo mi, kao DS, tražili sednicu gde bi razmatrali sve to. Nažalost, niko nas nije, ne samo nas, nego i čitav parlament, udostojio da upravo ovakve dileme koje postoje, pre svega kod građana, otklonimo. Očigledno da mi danas nemamo mnogo vremena da damo sugestije, da damo predloge, iako niko, evo bar mene, niti bilo kog poslanika sa KiM, nije u bilo kojoj fazi pregovora konstatovao. Ako smo mi…
(Predsedavajuća: Vreme.)
…prethodna Vlada, pravili tu grešku, vi ste, znate, bili u prethodnoj Vladi i trebalo bi da otklonite to.
Ispraviću vas, gospodine predsedniče, na prostoru KiM postoji 10 opština…
Gospodine predsedniče Vlade, stvarno nisam postavio pitanje – kada će biti izbori, nego sam postavio konkretna pitanja vezano za KiM. Dobro znate ko priča o izborima. To priča predsednik Srbije, gospodin Nikolić. Dobro znate ko traži promenu premijera. Gospodin Stefanović, predsednik Skupštine. Prema tome, DS nije uključena u sve to, iako mi želimo izbore, želimo da ovu i ovako neozbiljnu Vladu što pre smenimo.
Samo ću vas podsetiti, počeo sam malopre, da bi znali, vrlo je bitna stvar, na KiM postoji 10 opština sa srpskom većinom, ne devet, nego 10. Novo Brdo, gospodine predsedniče, za vašu informaciju, po Ahtisarijevom planu, pošto su promenjene granice, sada ima 70% Srba, 30% Albanaca, jer su uključena sela iz opštine Gnjilane, iz opštine Kosovska Kamenica. Molim vas, to su vrlo ozbiljne stvari. Nije slučajno da se pominje devet opština, jer severna Kosovska Mitrovica, po Ahtisarijevom planu, se ne tretira kao posebna lokalna samouprava, nego ima nešto veća ovlašćenja nego što imaju mesne zajednice, po Ahtisariju.
Znam da ste vi vešti da premostite, pogotovo u ovakvim situacijama …
(Predsedavajuća: Vreme.)
… da optužite za bilo šta i bilo koga, ali budite sigurni, moje izjave i moje delanje oko KiM se nije menjalo od 2001. godine do današnjeg dana…
(Predsedavajuća: Hvala gospodine Bogdanoviću.)
… za razliku, možda, od nekih drugih.
Hvala, gospodine predsedniče.
Gospodine predsedniče Srbije, poštovani članovi Vlade, poštovani narodni poslanici, pošto sam predlagač ovog amandmana, pre svega želim da odgovorim premijeru, jer sam prozvan sa njegove strane, i da kažem da niti DS niti bilo ko želi da pravi cirkus u ovoj skupštini.
Smisao amandmana koji sam podneo je da u njemu javno kažete da li stojite iza platforme, koju je predsednik Nikolić ponudio Srbima na KiM i koju su Srbi sa KiM prihvatili. To je cilj ove platforme.
Drugi cilj je – da li uopšte postoji platforma? Danas treba da se izjašnjavamo o nečemu što ne znamo da li uopšte postoji. U prvoj rečenici ove rezolucije se pozivamo na tu političku platformu, koju je usvojila Vlada i Kabinet predsednika.
Ne vidim čemu nervoza, ne vidim ni potrebu za patetikom, ni za frustracije, ni bilo čim. Ovo je moja obaveza kao čoveka koji dolazi sa prostora KiM, da na čistinu isteramo neke stvari ovde - da li su Srbi ponovo dole, da li im je ponovo podmetnuta jedna lažna platforma za koju su se izjašnjavali. Znate svi da DS nije verovala u to i da su odbornici i predsednici DS sa KiM bili uzdržani, upravo znajući da ćemo doći u ovakvu situaciju, da niti vlada, a da će kasnije i predsednik Republike, nažalost, odustati od ove platforme. Hvala.
Od buke ne mogu da čujem ni svoje ime i prezime i da li sam na redu da govorim, ali očigledno da smo se danas naslušali svega i svačega, a najmanje smo govorili o rezoluciji, najmanje smo govorili o onim stvarima zbog kojih smo se danas sastali i u ovako kasnim večernjim satima raspravljamo.
Poštovani narodni poslanici, poštovani ministri, ipak amandman koji sam danas podneo je ispunio svoj cilj. Napokon će građani Srbije, narodni poslanici, a pre svega građani na Kosovu i Metohiji videti platformu po kojoj će pregovarački tim postupati i razgovarati u Briselu. Danas smo čuli razne optužbe na račun DS, da smo mi ovim amandmanom želeli da prekinemo tehnički dijalog koji traje u Briselu, da smo se igrali narodom. Naprotiv, mi smo sve ovo radili zbog naroda, da bi narod na kraju video platformu, da bi narod video ovde ko govori istinu, ko se poigrava pre svega sa Srbima na Kosovu i Metohiji i napokon smo tu golu istinu isterali na čistac.
Meni je jako žao što niko danas, niti od predlagača, niti posebno od pojedinih opozicionih stranaka nije govorio o rezoluciji. Govorili smo koliko je ko dobio glasova na Kosovu. Govorili smo neke patetične stvari, patriotske izlive, a u stvari građani Srbije, pre svega građani na Kosovu i Metohiji žele da čuju šta je realno u toj platformi, tj. rezoluciji i kakvu korist će imati pre svega od toga.
Poštovani narodni poslanici, rezolucija koja je pred nama već je viđena do sada barem 10 do 11 puta. Ona je mešavina već poznatih, već nedostižnih i već deklarativnih stvari koje smo unazad nekoliko godina donosili. Pitam se da li imamo toliko vremena da se vraćamo na dokumenta koja ništa ne menjaju, ništa ne učvršćuju i prepisana su iz tekstova o kojima smo bezbroj puta raspravljali i donosili tzv. istorijske odluke.
Ova rezolucija sadrži svega, ali najmanje sadrži u stvari na koji način treba zaštiti Srbe na Kosovu i Metohiji, kako rešiti problem telekomunikacija, električne energije, kako rešiti problem carina, suda u Kosovskoj Mitrovici, kako sačuvati naše institucije na Kosovu i Metohiji ili bolje reći kako sačuvati stečena prava koja su Srbi posebno na severu Kosova i Metohije sačuvali unazad 13 – 14 godina. Ovakva rezolucija u ovakvom vremenu, ne mislim večeras kasno što ćemo je doneti, nego vreme koje je trenutno takvo da nam ne ide na ruku, neće doneti ništa novo, ništa dobro i ništa trajno.
Poštovani narodni poslanici, poštovani građani Srbije, ova rezolucija je po meni površna. U ovom trenutku odlaže stvarnu akciju i dovodi u sumnju već više puta izabrani istorijsku orijentaciju države i naroda.
Danas nijednom našem građaninu nisu potrebne velike reči, niti pesimistički, ni optimistički pogledi na stvari, već potrebna nam je realnost. Ali, mi smo tu realnost već proverili pre nekoliko dana kada je predsedniku Republike Srbije zabranjeno da otputuje na Kosovo i Metohiju, tj. u Gračanicu. Nije slučajno da su kosovske vlasti zabranili ovu posetu pred novu rundu razgovora, tj. želeli su da pokažu celom svetu, a i nama ovde u Beogradu, a i kosovskim Srbima kakvo je stvarno stanje na Kosovu, ko je na vlasti na Kosovu, ko na Kosovu odlučuje i na čijoj strani je međunarodna zajednica.
Zato je poštovani poslanici i poštovani građani, Demokratska stranka na vreme tj. u vremenu dok je vodila Vladu krenula u pregovore sa Prištinom, imajući u vidu da za Srbe nije prihvatljivo da 21. vek treba provesti u istorijskom sukobu sa Albancima i međunarodnom zajednicom, koja na Balkanu želi mir po svaku cenu, ne vodeći preveliko računa ko je u pravu, a ko je u krivu.
Zato moramo biti svesni težine situacije, iz tog razloga moramo da budemo na visini zadatka i odgovornosti. No, lično se bojim da Vlada nema nikakvu koncepciju vezanu za rešavanje problema na Kosovu i Metohiji, jer svedoci smo ne samo danas, nego i prethodnih dana kontradiktornih poruka i reakcija koje dolaze sa obe strane, od strane predsednika Srbije i od strane Vlade. Najbolji primer je, do pre možda sat vremena je da li smo imali Platformu ili je nismo, da li je platforma tajna ili nije. Upravo, amandman koji smo podneli zahvaljujući tom amandmanu, mi smo došli u situaciju da danas građani Srbije, da danas poštovani poslanici znamo o čemu će se razgovarati.
Meni je jako žao što ovde nije ni premijer, ni predsednik, imao sam nekoliko pitanja, ali svakako ja ću zarad javnosti, zarad pre svega kosovskih Srba, koji još uvek žive u velikoj dilemi, da li će ova država i dalje stajati iza njih, postaviti nekoliko pitanja. Šta je naš nacionalni interes? Nažalost, u ovoj niti rezoluciji, niti Platformi koju smo dobili pre sat vremena, ne možemo da vidimo da li je autonomija za kosovske Srbe u nezavisnom Kosovu ili je autonomija u autonomiji, u sastavu Republike Srbije.
Voleo bih, ne ja, nego pre svega građani na Kosovu i Metohiji da dobiju jasan i precizan odgovor. Takođe, u rezoluciji se, a niti u Platformi ne vidi kako će se kada se okončaju pregovori i kojim završnim dokumentom će se verifikovati ti dogovori. Da li će to Skupština donositi odluku, da li neki drugi organ? Takođe, u rezoluciji, a i u Platformi se ne vidi mehanizam kontrole uspešnosti pregovora posebno do trenutka dok nismo znali kakva je Platforma, ali mislim da napokon moramo da uspostavimo taj instrument kontrole, da više ne populističkim, demagoškim izjavama, nego konkretno, da merimo rezultate uspeha i rezolucija i platformi i svakih odluka, koje ovaj najveći dom donosi.
Sasvim na kraju, reći ću da bez obzira što nismo sasvim zadovoljni sa ovom rezolucijom i Platformom, ali svakako smo ponosni da se kroz i ovu rezoluciju i kroz Platformu vidi nastavak pregovora sa Prištinom, da se vidi da li dalje integracije Srbije ka Evropskoj uniji, da se kroz ovu rezoluciju i Platformu vidi da ova vlada nastavlja politiku za koju se prethodna Vlada zalagala i koju je sprovodila. Hvala vam još jedanput.
Hvala gospodine predsedniče.
Poštovani narodni poslanici, kao što je poznato Ministarstvo za KiM je bitisalo pet godina i bez obzira na mnoge manjkavosti i na mnoge probleme sa kojima se suočavalo, nažalost, ova vlada je donela odluku da takvo ministarstvo više ne postoji u Vladi Republike Srbije.
Imajući u vidu činjenicu da postoji ogromna percepcija u javnosti i ovde u Srbiji i na samom KiM, da se što-šta dole dešava mimo znanja državnih organa, mislim da ovo ministarstvo koje je dalo svoj doprinos u prethodnih pet godina treba da nastavi sa tim aktivnosti i da ide u pravcu rešavanja problema. Pogotovo sada u ovoj situacija kada nas čekaju veliki izazovi, veliki problemi. Pogotovo sada kada očekujemo nastavak dijaloga i implementaciju postignutih dogovora iz Brisela. Poznat je stav, i moj, i DS da je Ministarstvo za KiM trebalo da bude jedna kapa za sve institucije koje postoje, koje deluju, na prostoru KiM da bi se na taj način objedinilo delovanje i jačanje srpski institucija na samom KiM.
Iz tog razloga sam podneo amandman da se u tački 18) dodaje, na osnovu člana 2, Ministarstvo za KiM. Moram, takođe, da vam kažem, moglo se čuti ovih dana, kada smo govorili zbog čega je ugašeno ministarstvo, da će kancelarija koja je u najavi imati iste nadležnosti, iste kompetencije. Onda se postavlja pitanje – zbog čega i ovih 17 ministarstava nisu kancelarije. Da bi bile veće uštede, kako vi kažete.
Podneo sam još jedan amandman, o kojem ću kasnije govoriti, o statusu radnika u samom ministarstvu. Poznato je da ti ljudi, za razliku od drugih ministarstava koja se gase, su ostali bez svojih radnih mesta, da im sutra prestaje radni odnos, da su ostali na milost i nemilost budućoj vlasti i da ponovo partijski kadrovi mogu da se zapošljavaju u ministarstvu.
Želim da iskoristim priliku da apelujem na poslanike vladajuće koalicije ipak izglasamo, pored svih ušteda, da Ministarstvo za KiM ostane, ali da to ministarstvo istinski bude kapa svim institucijama na prostoru KiM. Iz tog razloga pozivam poslanike da glasaju za ovaj amandman. Hvala.
Poštovani predsedniče, poštovani narodni poslanici, gospođo Tabaković, potpuno razumem to što ste rekli, ali to nigde ne piše u zakonu. Zbog čega su sva ministarstva koja se gase preuzeta od nekih drugih ministarstava, a samo je Ministarstvo za KiM, tj. radnici u Ministarstvu za KiM su ostali neraspoređeni. Potpuno razumem i verujem da će tako biti, ali prosto nigde ovde to ne piše. Hvala.
Hvala, gospodine predsedniče.
Ovaj amandman sam podneo imajući u vidu činjenicu, kao što sam u svom prethodnom izlaganju rekao, da jedino Ministarstvo za KiM koje se gasi u ovoj vladi, nije svoje radnike, svoju arhivu, svoje obaveze nikome drugome prepisao ili preveo. Iz tog razloga sam tražio da, dok se ne formira kancelarija, radnici Ministarstva za KiM pripadnu Ministarstvu pravde i državne uprave, imajući posebno u vidu činjenicu da je glavni posao Ministarstva za KiM upravo bila lokalna samouprava na prostoru KiM.
Nemam razloga da ne verujem da se to neće rešiti, ali ne mogu da shvatim zbog čega se ovaj amandman ne prihvata? Da ne bi pravili neke nove probleme, da ne bi tražili da Sekretarijat ili bilo koja ustanova preuzima te radnike, mislim da bi se ovim amandmanom olakšala situacija i samoj vladi.
Ni na koji način ovde ne želim da zloupotrebljavam brigu ljudi koji su unazad 10 godina radili, najpre, u Saveznom komitetu, u Koordinacionom centru, u Ministarstvu za KiM, jer su jako zabrinuti kakva će njihova dalja sudbina biti.
Nije dovoljno samo reći da ćemo to rešiti. Ovde, u ovom zakonu o ministarstvima, to se ne vidi. Gospodo, očekujem i nemam razloga da ne verujem gospođi Tabaković, očekujem papir koji će jasno definisati dalju sudbinu Ministarstva za KiM. Ne želim da se niko od nas ovde igra sudbinama ne samo 84 života, nego 84 porodice koje zavise od svog radnog mesta.
Zato apelujem na sve poslanike, i opozicije i pozicije, da glasamo za ovaj amandman, jer ovaj amandman daje mogućnost da postoji kontinuitet rada Ministarstva za KiM dok god se ne formira kancelarija. Svi znamo koliko je vremena potrebno da se formira kancelarija. To ne može da se uradi ni za dan, ni za dva, nego sigurno treba sedam ili više dana. Zahvaljujem se.
Poštovana predsednice, poštovani narodni poslanici, poštovati gospodine predsedniče Srbije, dozvolite mi da vas hronološki izvestim i ovim nemilim događajima koji su se u poslednjih pet dana dešavali na prostoru severa KiM.
Pokušaj preuzimanja administrativnih prelaza Jarinje i Brnjak u noći između 25. i 26. jula i kriza koja je tom prilikom otpočeta predstavlja do sada najveći izazov miru i stabilnosti, ali i najozbiljniji pokušaj Prištine da posle jednostrano proglašene nezavisnosti prodre sa svojim institucijama na sever KiM. Pripadnici specijalnih jedinica kosovske policijske službe su 25. jula posle 21,00 časa krenuli u koordiniranu akciju zauzimanja administrativnih prelaza Jarinje i Brnjak. Tom prilikom koristili su gotovo sve efektive svojih specijalnih jedinica koje su imali na raspolaganju.
Građani ovog dela Pokrajine su se samoorganizovali i blokirali magistralne puteve Kosovska Mitrovica – Ribariće i Kosovska Mitrovica – Raška radi sprečavanja daljih pokreta i pokušaja nasilnog preuzimanja administrativnih prelaza. Oko 23,00 časa 25. jula administrativni prelaz Brnjak, poznat kao kapija 31, je nasilno preuzet od strane specijalne policije privremenih vlasti u Prištini. Ubrzo posle toga Srbi iz ovog dela KiM blokirali su administrativni prelaz Brnjak, dok je na potezu ka Leposaviću blokada u potpunosti uspela. Nešto kasnije, oko jedan čas posle ponoći dolazi do okupljanja građana u Kosovskoj Mitrovici, a pripadnici KFORA i Euleksa radi sprečavanja eventualnih sukoba blokiraju glavni ibarski most. Tek oko tri časa posle ponoći građani severnog dela Mitrovice su se razišli, čime je i otklonjena opasnost od eventualno međuetničkih sukoba, te su se pripadnici KFORA i Euleksa povukli sa ibarskog mosta.
Odmah po dobijanju informacije o pokušaju nasilnog preuzimanja prelaza, zajedno sa šefom za dijalog sa Prištinom, Borislavom Stefanovićem, sam se po nalogu Vlade Republike Srbije uputio na sever Pokrajine.
Naš cilj je bio da na samom terenu smanjimo tenzije, sprečimo dalju eskalaciju, ali i da ostvarimo direktnu komunikaciju sa svim relevantnim statusno neutralnim akterima na teritoriji Pokrajine. Time smo želeli da jasno ohrabrimo srpsko stanovništvo u ovom delu Pokrajine, ali i da demonstriramo spremnost Vlade Republike Srbije da sva, pa i najsloženija pitanja i situacije rešava mirnim i diplomatskim sredstvima.
Tokom noći 25-og, kao i tokom jutra 26. jula, građani su uspeli da barikadama spreče ubacivanje pojačanja specijalnih jedinica prištinske policije. Od samog pristizanja na lice mesta, oko tri sata ujutru, bili smo u stalnom kontaktu sa komandantom KFOR-a generalom Milerom, ali nažalost, predstavnici ostalih misija, naročito UNMIK i Euleks su u početku pokazali znatno manju spremnost da se uključe u rešavanje ovog problema.
Istovremeno, trudili smo se da o svemu na licu mesta obaveštavamo građane, potpuno transparentno, bez ikakvog ulepšavanja i samo istinito. Upozoravali smo, pri tom, na činjenicu da se grubo krše odredbe Rezolucije 1244 i da ovakvo stanje preti da eskalira u nasilje sa teškim posledicama.
Uprkos svemu ovome, suočili smo se sa nizom otežavajućih faktora. Tokom čitave prve noći krize, predstavnici dobrog dela međunarodne zajednice su, uz retke izuzetke, bili nedostupni i pasivni. Tek kada je postalo jasno da je akcija Prištine bila neuspešna, jednostrana i avanturistička i pod maskom sprovođenja punog trgovinskog embarga i uspostavljanja kontrole na glavnim tačkama na severu KiM, počeli su da se oglašavaju i predstavnici međunarodne zajednice.
Ovako ponašanje pothranjuje naše sumnje da Priština nije povukla ovaj potez bez bar prećutne saglasnosti dela međunarodne zajednice. Bilateralne članice međunarodne zajednice, koje su priznale jednostrano proglašenu nezavisnost KiM, iznosile su dvosmislene stavove koji su implicitno podržavali Prištinu. Uglavnom se sve svodilo na to da ne odobravaju akciju Prištine, uglavnom, ali se potpuno razumeju u ovo što je uradila i što je povukla Priština kao jednostran akt.
Bivši specijalni predstavnik EU, a sada aktuelni međunarodni civilni predstavnik Piter Fejt je ovu avanturu eksplicitno podržao. Što se tiče samih međunarodnih misija na KiM, njihovo ponašanje je tokom najvećeg dela krize bilo prilično konfuzno i nekonzistentno. Inicijalne informacije sa terena su ukazivale da je nekoliko džipova Misije EU bilo u koloni u kojoj je tzv. "Rosa" krenula na sever KiM, da bi se posle inicijalnih reakcija Euleks u potpunosti povukao i tokom nastavka krize imao vrlo uzdržanu i slabo primetnu ulogu.
Jedini međunarodni činilac koji je u prvim satima krize uzeo aktivnu ulogu i uključio se u dijalog sa srpskim predstavnicima bio je KFOR. Upravo ovako nedovoljno jasno postavljanje međunarodne zajednice prema Prištini dovelo je do toga da Priština ovakav odnos shvati kao implicitno ohrabrenje za nastavak svojih akcija, pa je tokom popodneva 26. jula, odmah nakon povlačenja albanskih specijalaca sa administrativnih prelaza Brnjak, došlo do njihovog pregrupisavanja i ponovnog pokušaja da preuzmu ovaj prelaz. Tom prilikom su pregrupisani sa pojačanjem pripadnici tzv. "Rose" pucali na Srbe, koji su sa svojim vozilima učestvovali u blokadi i koji su tom prilikom odgovorili na vatru. Nažalost, taj epilog je krunisao da smo imali pogibiju jednog policajca kosovskih policijskih službi. Pripadnici ove jedinice su se zatim povukli posle okršaja u pravcu južnog dela Kosovske Mitrovice, a građani su nastavili sa blokadama magistralnog puta.
Posle ovog incidenta, tokom popodneva 26. jula, na administrativnom prelazu Jarinje, postignut je dogovor sa komandantom KFOR-a da se do srede, 27. jula, do 08,00 sati, sa svih administrativnih prelaza u svoje baze u južnom delu Kosovske Mitrovice i Prištini povuku svi pripadnici specijalne jedinice "Rosa" i da se izvrši potpuni povraćaj na pređašnje stanje. Nažalost, situacija se potom ponovo zakomplikovala, obzirom da je KFOR posle, u početku principijelne uloge, počeo ponašati se prvo nejasno, a zatim u potpunosti prekoračio okvire Rezolucije 1244 i zauzeo pozicije na liniji Prištine. Naime, uz pomoć svojih helikopterskih jedinica iz sastava KEJFOR-a, oni su prebacivali pripadnike KPS policije i carinika na administrativne prelaze Brnjak i Jarinje.
Uprkos tome što dogovor od prethodnog dana o povlačenju specijalnih jedinica i vraćanju na pređašnje stanje nije u potpunosti ispoštovan, ponovo je ostvaren susret sa komandantom KFOR-a tokom popodneva 27. jula. Nakon sastanka omogućen je prolaz koloni američkog kontingenta KFOR-a. Odmah po sastanku na administrativnom prelazu Jarinje, komandant KFOR-a, zajedno sa predsednikom opštine, obratio se prisutnim učesnicima blokade, apelujući da se sačuva mir i da ne ulaze u prostor administrativnog prelaza.
Obzirom na složeno stanje, predsednici opština na severu KiM proglasili su vanredno stanje i obavestili građane o svemu ovome. Srbi na severu KiM su ovakvo ponašanje KFOR-a protumačili kao podršku ciljevima Prištine. Moram, poštovani poslanici, to da vam kažem jer to je percepcija koju smo mi dole primetili kod građana.
Ovakvim postupanjem, umesto spuštanja tenzija, KFOR je praktično dopustio da se stvori utisak da je vojna misija instrumentalizovana od strane Prištine i da se na vrlo grub način krši Rezolucija 1244. Srbi na severu KiM su sve vreme strahovali od mogućnosti da Priština preko KFOR-a ostvari ono što nije uspela nasilnim akcijama. To je dovelo do toga da ekstremisti na srpskoj strani organizuju paljenje objekta na administrativnom prelazu Jarinje, koje se dogodilo oko 19,00 sati 27. jula. Tom prilikom je grupa od 50 maskiranih lica zapalila privremene objekte kosovske policijske službe i tzv. carine Kosova. U napadu su korišćeni molotovljevi kokteli, a nakon izazivanja požara objekti su srušeni. Prilikom napada čula se i rafalna paljba iz pravca gde su bile stacionirane snage KFOR-a.
Obzirom da Vlada Republike Srbije, po Rezoluciji 1244, nema ingerencije na tom području i da tamo nema pripadnika naših bezbednosnih snaga, na sprečavanje tog incidenta nismo mogli da utičemo. Desetak pripadnika kosovske policijske službe i Euleksa, koji su se zatekli u objektima administrativnog prelaza, evakuisano je na našu stranu administrativne linije i MUP Republike Srbije je ponudio Euleksu svu neophodnu pomoć. U toku noći, 27. na 28. jul, na blokadama magistralnog puta Raška-Priština dozvoljen je prolaz meštanima i pripadnicima KFOR-a i Euleksa. Oko 01,00 sat posle ponoći na administrativnom prelazu Jarinje okupljenim građanima samo preneli da je sa KFOR-om dogovoreno da njihovi pripadnici preuzmu kontrolu na administrativnom prelazu. Nakon toga, pripadnici američkog kontingenta KFOR-a raspoređeni su sa obe strane lokacije prelaza da bi nakon što je prelaz raščišćen, u čemu smo im pomogli, tj. pomoglo lokalno stanovništvo oko podneva, sem putničkih vozila, omogućen je saobraćaj autobusa i kamiona.
Istovremeno, između 14,00 i 14,30 časova, pripadnici KEJFOR-a uspostavili su totalnu blokadu na administrativnom prelazu Brnjak, tako da je saobraćaj na magistralnom putu Kosovska Mitrovica-Ribarić u tom vremenskom periodu bio u prekidu. Od 14,30 časova, omogućen je prolaz vozilima preko administrativnog prelaza, i to selektivno, uz pojačanu kontrolu. Blokada je i dalje važila za autobuse i za teretna vozila sa robom iz Srbije. Tom prilikom je uočeno prisustvo pripadnika KPS, tzv. granične policije i carinske službe Kosova albanske nacionalnosti, koji su za sada na prelazu samo posmatrači, bez aktivnog učešća u kontroli vozila i putnika.
Istovremeno, u delu pokrajine južno od Ibra došlo je do eskalacije nasilja i incidenata prema Srbima na KiM.
Dana 27. jula, oko 12,30 časova kod sela Sušice, okolina Štrpca, tri naoružana lica albanske nacionalnosti fizički su napali Radišu Milenkovića koji se vraćao kući posle branja pečuraka. Dana 28. jula, oko sedam časova ujutru, pripadnici specijalne jedinice KPS Rose fizički su zlostavljali Marković Duška i Svilanović Zorana iz sela Klokot na putu Uroševac – Skoplje. Njih je presrela patrola pripadnika Rose, sprečila im put i sa uperenim automatskim oružjem nasilno ih izvukla iz vozila. Istog dana maltretiranje od strane KPS u Lipljanu sveštenik SPC Igor Đokić je fizički napadnut i poručeno mu je da se vrati u Srbiju, pošto je sveštenik rođen u centralnoj Srbiji.
Situacija je dodatno iskomplikovana i otežana postupcima, izjavama predstavnika međunarodnih zajednica koji su izrazili spremnost da potpuno sprovode akte Prištine o trgovinskom embargu i raspoređivanju albanskih policajaca i carinika na administrativne prelaze.
Takođe, pretvaranje prelaza Brnjak i Jarinje u tzv. zabranjenu vojnu zonu u kojima je dozvoljena primena bojeve municije, pojačala je tenzije. Malo je reći da su ovakve izjave i postupci koji su dolazili iz Prištine i dela međunarodne zajednice bili u potpunoj suprotnosti sa svim garancijama o vraćanju u pređašnje stanje koje je naša strana dobijala u prethodna tri dana. Usled ovoga je narod sa severa KiM tokom noći, 28. i 29, blokirao na više mesta magistralne pravce Haraško i ka Ribariću, sprečavajući mirnim blokadama prolazak vozila KFOR-a, Euleksa, svaki pokušaj pomeranja KPS.
Tokom jutra 29. jula na administrativnom prelazu Brvnjak pokušalo se sprovođenje odluka vlasti u Prištini, ali s obzirom na mirne blokade i stanje na terenu oba prelaza ubrzo su bila zatvorena. Istovremeno, tokom popodneva 29. jula se pokušalo sa još jednom rundom razgovora sa komandantom KFOR i predstavnicima EU ne bi li se ponovo privoleli na poštovanje inicijalno datih garancija u potpunom povraćaju na pređašnje stanje. Ovi pokušaji nisu doveli do pomaka. KFOR je insistirao na uklanjanju blokada, dok mi sa naše strane ne nameravamo da odustanemo od mirnih protesta i blokada. Jučerašnja i noćašnja situacija je relativno mirno rešena tako što se KFOR povukao. Tokom noći nije bilo daljih tenzija.
Međutim, jasno nam je poručeno da će KFOR pribeći upotrebi sile svaki sledeći put. Zbog toga mi nastavljamo budno da pratimo razvoj događaja, jer ne možemo isključiti ni da u momentu dok ova sednica teče neće biti pokušaja upotrebe sile od strane KFOR. Jasno je da se Priština umirila pošto očekuje da vojna misija odradi njen posao.
Može se zaključiti, poštovani poslanici, da smo dosadašnjim razgovorima uspeli da izdejstvujemo da pripadnici specijalnih jedinica tzv. kosovske policije budu povučeni sa severa KiM. Međutim, potpuno je jasno da nisu ispoštovane garancije da će stanje biti normalizovano i vraćeno na situaciju pre incidenata. KFOR je evidentno počeo da postupa na linijama koje ne poštuje Rezolucija 1244. Usled toga, još uvek su prisutne tenzije među srpskim stanovništvom i ne mogu se isključiti pokušaji ekstremista sa obe strane da manipulišu građanima i da izazovu još teže incidente.
Moramo priznati da su naše aktivnosti bile izrazito limitirane i sa izrazito ograničenim manevarskim prostorom. Naše glavno oružje je bio dijalog i opredeljenje da ne povučemo ni jedan potez koji bi ugrozio opstanak Srba u našoj južnoj srpskoj pokrajini. Diplomatskom i pregovaračkom aktivnosti se samo privremeno i delimično otklanja opasnost od pokušaja da se nametnu neprihvatljiva rešenja. Uprkos tome, ostaju otvorena pitanja sa kojima ćemo morati da se suočimo i da definišemo nove odgovore kako bi što uspešnije odgovorili na spremnost međunarodne zajednice, prištinskih vlasti da postupaju suprotno okvirima Rezolucije 1244 UN kojima su ustanovljene. Obzirom na složenost trenutka, smatram da Narodna skupština Republike Srbije treba da podrži aktivnosti Vlade Republike Srbije na odbrani interesa države Srbije na prostoru KiM.
Sada na kraju, poštovani poslanici, želim da vam prenesem poruku građana, ne samo sa severa KiM nego i južno od reke Ibar, znači čitave teritorije naše srpske južne pokrajine, da danas pokažemo jedinstvo, ne jednoumlje, i da pokažemo svima da nam je istinski stalo da odbranimo KiM, da ovu tešku situaciju na KiM ne koristimo u strančarenja, u prikupljanju jeftinih političkih poena. Ovo je molba svih ljudi dole koji žive na KiM, ovo je molba ljudi koji sad u ovom trenutku stoje na barikadama.
Molim vas, želim i ovog trenutka da svi poslanici, pogotovo ovi sa KiM, bez obzira na partijske stavove i partijske razlike, podrže posebno ovu rezoluciju koju je Vlada Republike Srbije danas predložila. To je poruka svih građana KiM bez obzira kojoj stranci pripadaju, jer i ovih 4-5 dana smo bili u situaciji da se uverimo kakvo jedinstvo postoji i zašto se u stvari građani dole zalažu i na koji način svoje istinske, legitimne interese brane. Hvala vam još jedanput.