| 04.02.2020. | Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o izboru narodnih poslanika |
odbačen
|
| 20.02.2019. | Predlog Zakona o finansiranju Autonomne pokrajine Vojvodine |
odbačen
|
| 20.02.2019. | Predlog Rezolucije Narodne skupštine Republike Srbije o Vojvodini |
odbačen
|
čeka se odgovor 6 godina i 4 meseca i 26 dana
Poštovana gospođo Papuga, U proceduri Narodne skupštine Republike Srbije nalaze se dva predloga zakona od velikog značaja za izborni proces - Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sprečavanju korupcije
čeka se odgovor 7 godina i 7 meseci i 21 dan
Poštovana, Pišem Vam u ime udruženja Sloboda za životinje, a povodom pitanja zakonske zabrane uzgoja životinja isključivo radi krzna koje je trenutno aktuelno u našoj zemlji. Zanima me kakav je Vaš stav po pitanju uzgoja životinja isključivo radi krzna u Srbiji i kako biste glasali ukolik...
čeka se odgovor 8 godina i 5 meseci i 29 dana
Poštovani/a, Obraćamo Vam se, kao predstavniku/ci građana, da na sednici za postavljanje poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu (26. oktobra 2017. godine), iskoristite vaše poslaničko pravo i postavite ova pitanja predstavnicima Vlade Republike Srbije u ime nas građana.
Hvala, predsednice.
Poštovani svi, pandemija, naravno, to smo čuli danas i juče, ne može da se predvidi, ne može da se predvidi sve ono što će se dešavati u pandemiji, ali svaka država, po preporuci Svetske zdravstvene organizacije mora da donese zakone koji se tiču zaraznih bolesti i raznoraznih pandemija.
Narodna skupština Republike Srbije je 2016. godine, donela Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Taj Zakon u članu 9. definiše izradu programa za sprečavanje zaraznih bolesti, a član 14. se definišu mere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti i način njihovog sprovođenja. Ja se pitam da li je Ministarstvo zdravlja formiralo komisije i da li su te komisije izradile taj program i da li su izradile mere za zaštitu stanovništva od eventualnih zaraznih bolesti, odnosno pandemija.
Ministar zdravlja po tom zakon je taj koji vodi celu priču i njemu je dato ekskluzivno pravo da se brine o tome. Danas stalno ministar zdravlja pita struku, jednostavno znam da o tome treba da odlučuju epidemijolozi i struka koja je zadužena za te bolesti, ali ipak mislim da svu priču o današnjoj pandemiji COVID – 19 u Republici Srbiji je trebao da bude možda vidljiviji ministar zdravlja.
Pitam da li smo u tim merama i u tom programu postupili i da li smo edukovali stanovništvo kako treba da se ponaša u pandemiji, kako medicinski radnici treba da se ponašaju, ne samo na svojim radnim mestima, nego i u svom okruženju jer ipak imaju mnogo više znanja o tome šta čini ta bolest?
Drugi zakon koji treba pomenuti je Zakon o smanjenju rizika od katastrofa u upravljanju vanrednim situacijama, a Zakon je donesen 2018. godine i predviđa opet izradu strategije za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje u vanrednim situacijama, a član 12. predviđa procenu rizika od katastrofe.
Da li mi imamo sve to urađeno? Ja nisam iz medicinske struke, ali me interesuje da li je Republika Srbija, Ministarstvo zdravlja, Vlada, na neki način, Komisije, sve to oformila i da li mi to imamo urađeno?
Postavljam, takođe, pitanje – da li su ta dokumenta bila dostupna našem stanovništvu da bi se onom ko je već zainteresovan na neki način o svemu tome edukovao? Zato u današnjim diskusijama vidimo da su se ljudi kad se pojavila pandemija, kada smo saznali šta ona sve donosi, kako zemlje u regionu ili zemlje u svetu, u našem okruženju, prvo i prvo Italija, reaguje, šta se dešava, u našem stanovništvu je preovladao u prvim tim momentima strah jer nismo znali kako da se ponašamo i šta nas čeka. Rekla sam na početku da ne znamo šta nas čega, ali je možda ranije ipak trebalo da se radi na toj edukaciji stanovništva.
Pitam ministra zdravlja – kako misli da reši taj problem? Jer, mislim da će biti možda i nekih tužbi i nezadovoljstva ljudi, 400.000 ljudi je došlo, da kažem, iz sveta, na granicama, kada su ulazili, u tom momentu kada je već bilo vanredno stanje nisu dobijali uputstva kako treba da se ponašaju, čak su se vratili kući, pa su posle tri dana saznali da trebaju da budu u izolaciji i tako dalje.
Znači, zašto nisu odmah na granici preuzete te mere i nije rečeno ljudima šta kada dođu kući treba da preduzmu i gde treba da budu i koliko vremena itd?
Danas smo jako malo pričali o rebalansu budžeta zato što smo u toj situaciji pandemije, pa na neki način hoćemo svi da se to što pre reši, a nadamo se da će to biti ubrzo, ali nekako u podsvesti svi znamo da će to još dugo da traje. Nismo razgovarali o onoj strani rebalansa.
Ja ću se osvrnuti na rebalans budžeta koji se donosi u AP Vojvodini, a koji je umanjen. Najveći gubitnik u budžetu za 2020. godinu je bila AP Vojvodina, jer znamo da je budžet AP Vojvodine bio manji skoro za polovinu od budžeta Beograda. Danas pričamo o tome da će budžet AP Vojvodine ovim rebalansom sa 77,8 milijardi dinara biti umanjen na 73,6 milijardi dinara. To znači da će AP Vojvodina dobiti ne samo manje sredstava, nego ne može da računa na transferna sredstva koja su joj preko potrebna. Lokalne samouprave ne mogu da računaju na svoja sredstva koja treba da potroše za poljoprivredno zemljište, za kulturu, itd.
Svi smo svesni da, jednostavno, sada ne možemo da razgovaramo o nekim sferama života koje se tiču sporta, kulture itd, da nam je najvažnije da deo stanovništva koji je siromašan, koji je bolestan itd, da mu se pomogne, ali mislim da nije trebalo to sve da se zalomi na neki način na Vojvodini, a posebno mislim da će u svemu ovome jedan deo stanovništva od koga cela država zavisi, a to je poljoprivreda, da će u AP Vojvodini najveći udar osetiti poljoprivrednici koji su i ovako i onako, da kažem, na neki način svim ovim ubijeni u pojam.
Prvo i prvo, nisu mogli da u ovoj setvi da ulože određeni novac u đubrenje zemlje. Velika je suša već sada. Mnogo voćnjaka je smrzlo zato što znamo kakvo je bilo vreme pre dve nedelje, tako da nećemo sigurno očekivati toliki rod koji bi mogao da pomogne našem stanovništvu na neki način na jesen. To što se zakida poljoprivredi i poljoprivrednicima, mislim da je jako pogrešno jer ćemo videti na jesen da ćemo na neki način od te poljoprivrede zavisiti.
Vidimo da Amerika ovih dana izjavljuje da nema dovoljno mesa. Mislim da i naše stanovništvo će sve više na jesen videti da smo više trebali da pomognemo baš poljoprivredi, jer u poljoprivredu ne treba toliko da se ulaže kao u neke druge grane koje možda će počinjati posle ove pandemije od neke nule. Poljoprivredi je trebalo više da se pomogne, jer, kažem, još jednom ćemo imati veliki problem.
Pokrajini se umanjuje i iznos, a to su planirana sredstva za pronatalitetnu politiku u iznosu od 288 miliona dinara. Znamo šta to znači, znamo koliko se stanovništvo iseljava, da su nam porodice male, koliko imamo starog stanovništva, tako da mislim da je ova mera jako pogrešna.
Materinski dodatak će i dalje iznositi 15.000 dinara, ali se smanjuje iznos opet na porodicama koji je namenjen za poboljšanje uslova stanovanja za porodice sa troje ili četvoro dece, i to sa 300 miliona na 100 miliona dinara, tako da tih 100 evra koje će Vlada dati stanovnicima, mislim da neće uopšte pomoći, da su sva ona sredstva… Ne znam odakle će se obezbediti po tih 100 evra svakom stanovniku? Bolje da se nije smanjivao budžet i da se tim rebalansom nisu umanjivala sredstva poljoprivredi i porodicama. Hvala.
Hvala, predsedavajući.
Poštovani ministri, prvo ću govoriti o Predlogu zakona o pravima boraca i vojnih invalida i hoću na samom početku da naglasim da Liga socijaldemokrata Vojvodine će glasati protiv ovog zakona.
Ne slažemo se sa svim zahtevima boraca i vojnih invalida, ali prvo ću obratiti pažnju da država mora da vodi računa o ljudima koji su se žrtvovali za nju i ne sme njihove porodice ostaviti na ulici kao nevidljive građane ove zemlje.
Ratni veterani i vojni invalidi su nevidljivi za ovu državu, prepušteni su sami sebi, jer država već 29 godina nema rešenje za njihov status. Država zatvara oči pred njihovim pravima i potrebama što vidimo i po tome da od 5. oktobra 2019. godine vojni invalidi i borci borave u Pionirskom parku u Beogradu, u šatorima sa namerom da privuku pažnju, nateraju državu da se uvede borački dodatak od 60 godina života, a posle 60 godina penzija bez obzira na materijalni i socijalni status.
Problem je što to i sada postoji, ali se pravi diskriminacija pa neki dobijaju te dodatke, a neki ne. Takođe, ratni veterani i vojni invalidi traže posebno ministarstvo, a i to da budući ministar bude dokazani ratni veteran, traže dan ratnih veterana koji će biti na Vidovdan, te da se dokazanim dezerterima zabrani obavljanje bilo kakve javne funkcije. Na kraju traže da se povuče ovaj predlog izmena zakona i da radna grupa napravi novi predlog.
Ratni veterani u Srbiji zahtevaju malo više poštovanja, ali i adekvatan zakon koji bi pre svega priznao taj status svima koji su se za nacionalne interese borili devedesetih godina.
Ratni veterani i vojni invalidi kažu da se 9. decembra 2018. godine pojavio nacrt radne grupe i onda je u javnoj raspravi pušten predlog zakona koji nije izradila ta radna grupa. Ministarstvo je po njima dostavilo sasvim nov nacrt zakona, datiran sa 1. avgustom 2019. godine, konačni predlog zakona definitivno nije verzija koja je bila u javnoj raspravi u kojoj su ti vojni invalidi i borci učestovali.
Ovaj predlog zakona je gotovo identičan sa nacrtom radne grupe iz decembra 2018. godine.
Dosadašnjim nadoknadama i pravima, obuhvaćen je period od 18. avgusta 1990. do 29. aprila 1992. godine, i koje bio u ratu u Hrvatskoj ili od 15. maja 1992. godine, ko je bio u Bosni i za celo vreme NATO agresija i od 24. marta kada je počelo bombardovanje, do 29. juna. Znači, ta dva perioda se računaju. Sve ono između, svi oni ljudi koji su bili 1993, 1994. ili 1995. godine po ratištima nisu obuhvaćeni zakonom. Oni ljudi, vojnici i policajci koji su bili 1996, 1997, 1998. godine na Kosovu i 2000. godine, su bili ranjavani i ginuli su, nisu obuhvaćeni zakonom. To je primedba tih koji se danas nalaze ispred Skupštine.
Jedina prava koja imaju, a koja su obuhvaćena zakonom, inače Ustavom Republike Srbije gde piše da su ratni veterani, ratni vojni invalidi i članovi porodica poginulih i nestalih, civilni invalidi rata imaju posebna prava regulisana zakonom. Znači, od toga što piše u Ustavu primenjuje se samo to da ratni vojni invalidi, članovi porodica poginulih i nestalih i civilni invalidi rata imaju prava regulisanih zakonom, dok ratni veterani nemaju apsolutno nikakva prava.
Jedino pravo koje bi mogli ostvariti je poseban radni staž u tom periodu koji se uračunava kao ratni veteran, koji se ostvari pravo na penziju po nekom drugom osnovu ili starosnom i invalidnom. To je jedino pravo.
No, to međutim nije u svim gradovima isto i u praksi se razlikuje, jer se često dešava da iz PIO stigne informacija da vojska u tom periodu nije uplaćivala tako da je to pravo uglavnom mrtvo slovo na papiru. Iz tog razloga borci i vojni invalidi su nezadovoljni i traže da se povuče zakon iz procedure.
Drugi zakon koji je danas na dnevnom redu je Predlog zakona o igrama na sreću. Prema važećem zakonu 40% prihoda od sprovođenja igara na sreću koristilo se za finansiranje Crvenog krsta Srbije, pomagalo se u organizacijama i udruženjima osoba sa invaliditetom, onda se koristilo za potrebe stanja socijalnih potreba, socijalne zaštite, sporta, omladine i za lečenje dece i osoba od retkih bolesti.
Pošto država u jednom delu, videli smo jedan drugi predlog ovog zakona, ni sa kim neće da deli deo prihoda koji ih sleduje od igara na sreću, u prvoj varijanti ovog zakona je to bilo ukinuto da bi se na sreću svih nas ovo opet, tih 40% pojavilo u zakonu, što podržavam.
Navodi se da novim Zakonom o igrama na sreću država zavodi red u kockarnicama, jer je čak 1,5 miliona Srba navučeno na kocku.
Da li je to jedini razlog što se donosi ovaj zakon, videćemo u njegovoj primeni. Možda ta oblast treba da se uredi i zbog toga što igre na sreću državi donose veliki novac. U našoj državi je registrovano 2.107 kladionica, a u 2019. godini od igara na sreću u budžet uplaćeno je 71,7 miliona evra. Nadajmo se da je država odlučila da ograniči rad kockarnicama, kladionicama i automat-klubovima zbog zabrinjavajućeg porasta patoloških zavisnika od kockanja. Ovaj zakon će, nadajmo se, doprineti tome da opstane samo nekoliko, ti najjači lanci, dok će svim onim manjima biti onemogućeno da opstanu, jer vidimo da će biti jako puno sredstava potrebno da se uloži i ispuni mnogo obaveza. Nadam se da će i kockarnice koje rade na crno biti zatvorene.
Stari zakon je zakazao. Ne poštuje se odredba koja se odnosi na udaljenost između škole i kladionice. U kladionicama niko ne poštuje zakonsku odrednicu da se maloletnicima ne sme dozvoliti da se klade. Stručnjaci upozoravaju da se u Srbiji više od milion i po odraslih kocka, a nimalo bolja situacija nije ni među srednjoškolcima, jer se svaki treći svakodnevno kladi. Poražavajući je podatak da se 35% srednjoškolaca kocka. Nadajmo se da će državi biti važnije da stane u koštac sa tom pošasti i sa tom zavisnošću, a ne da joj na prvom mestu bude zarada i ulivanje sredstava u budžet.
Da se od igara na sreću ubire veliki novac koji mora da dođe u Beograd je i taj da je, na primer, „Lutrija Vojvodine“, nekada profitabilno preduzeće, moralo da bude ugašeno i preseljeno u Beograd. Do te 2004. godine su postojale tri lutrije, objedinjene danas u jednu „Lutriju Srbije“. Na teritoriji su postojale tri lutrijske organizacije, „Lutrija Srbije“, „Lutrija Vojvodine“ i „Lutrija Beograda“. Danas je sve to centralizovano u Beograd i vidimo da je to još jedan dobar primer da se sve sliva u državni budžet, a ostali delovi znamo kako se regionalno razvijaju.
Hvala, predsedavajući.
Poslanici LSV u Skupštini AP Vojvodine su predložili za kandidata REM-a Slavišu Grujića iz tog razloga što je iz Vojvodine, a ostavku je dao jedan kandidat koji je takođe iz Vojvodine – Đorđe Vozarević, pa su mislili da bi dobro bilo da predstavnika u REM-u iz Vojvodine zameni predstavnik koji dolazi iz Vojvodine i koji živi u Vojvodini, nije možda samo prijavljen na adresi ili je trenutno tamo.
Slaviša Grujić je u biografiji naveo da je snimatelj, da je završio Filmsku akademiju u Moskvi, da se zanima filmom, da je vrsni snimatelj, ali i da je bio pokrajinski sekretar za kulturu i javno informisanje u AP Vojvodini, što ga čini na neki način merodavnim da bi radio dobro taj posao u REM-u i predstavljao na neki način vojvođansko informisanje.
Podržaću to iz razloga što mislim da predstavnik u REM-u treba da bude iz Vojvodine, iz tog razloga što na neki način samo predstavnici iz Vojvodine mogu da razumeju tu multikulturalnost, jer se dešava da naši javni servisi, na primer RTS, Pink itd. iz godine u godinu, od izbora do izbora, nisu nikada pratili izbore, to govorim iz iskustva, nisu pratili, na primer, izbore za nacionalne savete nacionalnih manjina. Znamo dobro da se javni servisi finansiraju iz budžeta i zašto pripadnici nacionalnih zajednica ne mogu da budu predstavljeni na javnim servisima državnim, jedino na RTV, koja i obuhvata samo teritoriju regiona AP Vojvodine?
U Republici Srbiji ne žive samo nacionalne manjine koje pokrivaju AP Vojvodinu, nego žive i drugi pripadnici nacionalnih zajednica koji bi sigurno voleli da budu predstavljeni na javnim servisima kao što je RTS ili Pink, na primer. Jednostavno, pripadnici drugih nacionalnih zajednica koji, kažem, žive u drugim delovima Republike Srbije nemaju svoje programe na javnim servisima i to, po mom mišljenju, nije dobro.
Zato smo mislili i predlažemo i podržaćemo Slavišu Grujića iz tog razloga što poznaje multikulturalnost, što poznaje informisanje na jezicima nacionalnih manjina i sigurno bi se založio u REM-u da se više prati informisanje i život nacionalnih zajednica, multikulturalnost u Republici Srbiji, a ne samo, da kažem, u Vojvodini.
Nema govora na sednicama odbora.
(Ruski Krstur, 07.06.2016.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 70320.00 | RSD | 16.04.2014 - 03.06.2016. |
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 27210.00 | RSD | 16.04.2014 - 03.06.2016. |
| Član Saveta za nacionalne manjine | Opština Kula | Opština | Bez nadoknade | 0.00 | RSD | 11.12.2013 - |
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 70320.00 | RSD | 03.06.2016 - |
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 27210.00 | RSD | 03.06.2016 - |