Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Olena Papuga

Olena Papuga

Liga socijaldemokrata Vojvodine

Govori

Hvala, predsedavajući.
Svoje pitanje postavljam Ministarstvu energetike, odnosno ministru Antiću i premijeru Vučiću.
Troškovi osvetljenja Beograda za Novu godinu za 90 dana će koštati oko 30 miliona dinara, uz dodatnih 120 miliona opredeljenih iz rebalansa, kako je naglasio gradonačelnik Mali. Već je ukrašena 51 lokacija. Novi Sad će takođe potrošiti 30 miliona dinara za kupovinu osvetljenja za Novu godinu.
Na salašu između Sivca i Crvenke, na salašu Dragice i Danila Kaluđerski nema struje. Oni su na tom salašu rođeni i žive tu već ko zna koja generacija su. Salaš nije zabačen jer se nalazi svega 40 metara od regionalnog puta Kula-Sombor, a na 200 metara im je prva bandera, odnosno najbliži električni stub koji je stvarno malo udaljen i može da im se uvede struje. Na dva-tri kilometra nalazi se Fabrika „Jafa“ u Crvenki i Šećerana. U delu gde je njihov salaš, znači, to je salaš broj jedan, njihov salaš nije usamljen jer se oko njega nalaze i vikendice i još mnogo salaša do tog regionalnog puta, tako da su stanari tih salaša i vikendica pisali peticiju i njih 86 su potpisali uredno peticiju i poslali su još pre nekoliko godina tada Elektrodistribuciji, sada Elektromreži i opštini Kula. Elektrodistribucija, sadašnja Elektromreža je rekla da nije rentabilno uvesti struju tim salašarima jer jednostavno oni su mali potrošači, tako da neće puno plaćati struju i Elektromreži to ništa ne znači, tako da im je to mali novac.
Uvođenje struje i tok te trafo stanice za nisku struju bi koštalo oko milion 500 hiljada dinara, tako da pitam šta je to prema 30 miliona dinara za 90 dana koje će se u našim gradovima potrošiti za Novu godinu? Znači, država samo zna da naplati troškove, a kada treba da u 21. veku obezbedi ljudima struju, to gleda samo kroz novac. Ne znam da li su to ljudi zaslužili. Pitam ministra privrede – da li će da pomogne tim ljudima da im Elektromreža Srbije uvede struju? Da li u budžetu za 2017. godinu ima sredstava da se tim ljudima omogući normalan život na salašima? Da li će hoteli na Kopaoniku ostati bez struje? Da li će tamo Elektromreža uvesti struju ili će ih ostaviti bez struje jer su možda mali potrošači? Da li ljudi sa tih salaša treba da se isele, da odu u gradove, da žive u malim garsonjerama i da rade za 200 evra, koliko im strani investitori nude za plate, jer znamo da svim investitorima naša država obezbeđuje ne samo struju nego im obezbeđuje sve što im je potrebno da bi došli u našu državu da rade. Nemam ništa protiv njih, ali jednostavno pitam – da li naši građani zaslužuju u 21. veku da im država uvede struju? Pitam premijera Aleksandra Vučića šta će da preduzme da građani Republike Srbije isto budu tretirani po Ustavu. Ustav predviđa da svi imamo jednaka prava na život, a život u 21. veku je i pravo da imamo svi struju.
Drugo pitanje postavljam ministru obrazovanja i ministru finansija. Zaposleni u studenskim i učeničkim domovima nisu dobili plate za drugu polovinu oktobra koja je trebala da bude isplaćena do 30. novembra 2016. godine. Pitam – kada će zaposleni u učeničkim i studenskim domovima dobiti platu za drugu polovinu oktobra, za novembar i kada će dobiti za decembar? Da li su u budžetu za 2016. godinu, koji već ističe, predviđena sredstva za zaposlene u studenskim i učeničkim domovima? Ako jesu, zašto oni nisu dobili plate? Koliko sredstava je predviđeno za plate tih zaposlenih u 2017. godini, odnosno da li će oni dobijati redovne plate u 2017. godini? Zaposlene u studenskim domovima interesuje zašto su spojeni sa zaposlenima u institucijama za visoko i srednje obrazovanje jer pripadaju učeničkom standardu i za njih se predviđa Zakon o učeničkom i studenskom standardu. Svi zaposleni u prosveti su primili plate za oktobar mesec 5. decembra, a za srednje 6. decembra.
Hvala predsedavajući.
Amandmanom se predviđa da se smanje sredstva u iznosu od 60 miliona dinara koja su opredeljenja za rad Kancelarije za upravljanje javnim ulaganjima gde je direktor Marko Blagojević.
Amandmanom se takođe predviđa da se ova sredstva preusmere na rad Kancelarije za zaštitnika građana i Poverenika za informacije od javnog značaja, da im se dodeli po 30 miliona i jednoj i drugoj kancelariji.
S obzirom da su to nezavisne kancelarije koje prate rad javnih organa, a znamo u svojim izveštajima, ja sam članica Odbora za ljudska i manjinska prava, oni se suočavaju sa time da imaju jako puno posla, jako puno predmeta, ali i malo zaposlenih. Donedavno su radili u kancelarijama jako nepristojnim, malim gde su svi zaposleni maltene bili smešteni u dve kancelarije.
Zato smo i predvideli ne da im se povećaju sredstva, jer se ovim budžetom sredstva njima umanjuju, ali da se nekako ta sredstva preusmere za njihov rad, jer znamo da bez tih nezavisnih regulatornih tela jednostavno ne možemo da radimo. Oni kontrolišu rad ne samo Narodne skupštine, nego i Vlade i svih organa u ovoj državi.
Hvala.
Pitanje postavljam Ministarstvu poljoprivrede i Ministarstvu finansija. Ovih dana su građani Republike Srbije dobili poreska rešenja, odnosno rešenja iz poreske uprave kojima se obavezuju da plate naknadu za odvodnjavanje za dve godine, odnosno za 2015. i 2016. godinu u roku od 15 dana. Pitam – zašto za dve godine, za jednu unazad, a za jednu unapred? I zašto taksa za odvodnjavanje, odnosno naknada za odvodnjavanje nije bila naplaćena prošle godine? Zašto građani tu naknadu ne mogu da plate kvartalno, kao i porez na imovinu?
Građani su ogorčeni. Dobili su i po 70, 40, 50 hiljada dinara da plate u roku od 15 dana, pa me interesuje zašto to nisu mogli da plate kvartalno? Zašto je naknada za odvodnjavanje drastično poskupela i koliko je to u dinarima, a ne u procentima u odnosu na prošli period? Zašto visina naknade varira od opštine do opštine, pošto se plaća po klasi zemljišta? Koliko je konkretno po klasi zemljišta po hektaru? Molim da mi se odgovor da u dinarima, a ne u procentima.
Kolika je naknada za odvodnjavanje npr. za prvu klasu zemljišta po hektaru u Kuli i u Valjevu, pošto se naknade od opštine do opštine razlikuju?
Pravo žalbe je praktično ukinuto. Prvo treba da se plati ta naknada za odvodnjavanje, jer posle 15 dana kreće prinudna naplata i kamata, a onda može paor ili već ko, građanin, da se žali Upravnom sudu, pa ako Upravni sud presudi, država refundira taj novac. U nedostatku informacija građani obijaju šaltere poreskih uprava po svojim opštinama, traže raznorazne informacije ili rešenja, a znamo kakav je odnos naših službenika prema građanima, tako da tu stvarno postoje velike neprijatnosti.
Prinudna naplata se sprovodi u posebnom administrativnom postupku poreske uprave, dakle, ne preko suda i privatnih izvršitelja. Šta to konkretno znači? Rešenje o naknadi za odvodnjavanje nisu izdale opštine, gradovi, već Ministarstvo finansija, odnosno poreska uprava, jer naknada za odvodnjavanje ide u republički prihod. Ali, interesuje me šta je npr. u Ruskom Krsturu, u selu u kome ja živim, odvodnjeno od 2015. do 2016. godine? Ko je zadužen za održavanje primarne, a ko je zadužen za održavanje sekundarne mreže odvodnjavanja?
U kulskoj opštini, iz koje dolazim, to nije slučaj. Paori se bore sa podzemnim vodama, koje im uništavaju njive. Kanal Dunav-Tisa-Dunav je zagađen i nisu prečišćeni kanali sa njiva koji odvode vodu do velikog kanala, pa zato interesuje za šta su zadužena vodna preduzeća, za šta su zadužene opštine, odnosno još jednom pitam ko je zadužen za primarno, a ko za sekundarno održavanje?
Poslednje pitanje koje pitam je šta je naknada za odvodnjavanje? Ko kontroliše da li je vodno preduzeće potrošilo novac koji su građani uplatili za odvodnjavanje?
Hvala, predsednice.

Poštovani predsedniče Vlade, ministri, poštovane kolege poslanici, moja pitanja su uglavnom socijalna, ali postavljam ih premijeru. Hoću da pitam o nekim životnim stvarima. Možda su nam špijuni važni u ovoj državi, ali važnije to da u Novom Sadu, na primer, usluge narodnih kuhinja koristi čak 3.000 građana. Takođe, znamo da nam je jako sumorna statistika po selima. Od 4.709 sela, 1.200 sela je u propadanju, 50.000 praznih kuća imamo, imamo 150.000 kuća u kojima niko ne živi. Pitam vas – kako ćemo se izboriti sa tim životnim stvarima?

Takođe, pitam vas – kada ćete vratiti građanima zarađene penzije i kada ćete vratiti plate?

Takođe, postavljam jedno pitanje koje se odnosi na Vojvodinu. Izgradnja Moravskog koridora, od Pojata do Preljine, i autoput od Novog Sada do Rume je davno naglašen kao prioritet. Tunel kroz Frušku Goru je, takođe, najavljen kao prioritet i da će se to u budućnosti uraditi. Od idejnog rešenja, koje je sastavljeno i urađeno još 1982. godine, se do dana današnjeg ništa nije uradilo.

Pitam premijera – da li će se u budžetu za 2017. godinu naći sredstva za izgradnju fruškogorskog koridora sa tunelom kroz Frušku Goru, koja su to sredstva, da li se zna?

Dužina autoputa Novi Sad – Ruma sa tunelom iznosi oko 27 kilometara, a prolazi kroz tri opštine – Novi Sad, Irig, Rumu i na dužini tog autoputa živi 400.000 stanovnika, što znači da tu ima oko 30.000 privrednih subjekata, 12 industrijskih zona i nekoliko slobodnih zona. Time pokazujem da je taj autoput od velikog prioriteta, ne samo za Vojvodinu. Taj tunel i taj autoput bi povezao Srbiju sa Rumunijom i sa Hrvatskom.

Drugi problem koji hoću da istaknem je problem građana koji žive na tom delu autoputa, sada još puta Novi Sad – Ruma. Znamo dobro da, nažalost, grad Irig postaje grad ruševina, da kroz taj grad prolazi dnevno oko 15.000 vozila, građani su očajni, ne znaju šta da rade, jer se na očigled njih ruše kuće, deca ginu i jednostavno život u tim sremačkim selima postaje nezamisliv.

Vi ste premijeru više puta naglasili da je ovaj put prioritetan i da ne treba praviti leks specialis kao za „Beograd na vodi“, jer to možemo sami izfinansirati, pa me interesuje kada će to biti?
Hvala.

Ja bih vas još molila samo da mi kažete - koliko će u budžetu za 2017. godinu biti izdvojeno za Fruškogorski koridor i koliko će biti izdvojeno za tunel kroz Frušku Goru? Da smo ranije doneli Zakon o finansiranju AP Vojvodine, možda bi Vojvodina sama svojim sredstvima mogla da izgradi taj koridor. Jednostavno, ne bi tražila sredstva od Republike. Zato, sada nema nadležnosti, pa je došlo do toga do čega je došlo.

Tih ustavnih 7%, znamo do čega nas je dovelo i da je Republika za nekoliko milijardi Vojvodinu zakinuta i možda stvarno od tih sredstava ne bi došlo do toga da Vojvodina živi tako kako živi.

Pitam vas, možda još i to - kada će biti donesen Zakon o finansiranju AP Vojvodine i da li se priprema novi ustav?
Žao mi je što se priča o tome da se Vojvodini daje. Vojvodini se ne daje, nego se Vojvodini vraća. Ne razumem sada, kao da Vojvođani ne plaćaju porez, kao da Vojvođani ne plaćaju struju. Znamo da su Vojvođani najveće platiše svega. Svaki račun koji dođe, to je u mentalitetu vojvođanskom da se plaćaju svi računi.

Tako da to što vi govorite da se Vojvodine daje, ne, Vojvodini se vraća ono što je zaslužila, ali i to samo deo.
Hvala. Pitanje postavljam Ministarstvu poljoprivrede, odnosno ministru Branislavu Nedimoviću. Pitanje se tiče Opštine Kule iz koje sam jedina poslanica u ovoj Narodnoj skupštini.
Pitam ministra Nedimovića – koje mere stoje na raspolaganju u Ministarstvu poljoprivrede kako bi se razrešila situacija u Opštini Kula, imajući u vidu da je od 144 opštine jedino Kula nije dobila transferna sredstva, odnosno 49 miliona dinara, zbog ne donošenja programa davanja u zakup državnog zemljišta.
Neću ovo da obrazlažem, ali pitam da li će neko da odgovara i kada će se razrešiti situacija u Kuli oko izdavanja državnog zemljišta?
Drugo pitanje takođe postavljam istom ovom ministarstvu, a tiče se restitucije i opet Opštine Kula. Kula je po nekim informacijama najgora u vraćanju zemlje starim vlasnicima pa me interesuje koliko je u Kuli vraćeno zemlje starim vlasnicima? Po svakom mestu me interesuje ponaosob i koliko je u stvari upisanih starih, odnosno novih vlasnika u katastar kao novi vlasnici? Hvala.
Predsedavajući, ministarko Udovički, saradnici ministarstva, kolege poslanici, Predlog zakona o zaposlenima u AP i u jedinicama lokalne samouprave je nivo AP Vojvodine, tu sada govorim pošto dolazim iz Vojvodine, a iz LSV je sveo AP Vojvodine na jedinicu lokalne samouprave, a to govori i sam naslov ovog zakona.
Na prava dužnosti i položaj izabranih, imenovanih, postavljenih i zaposlenih lica u AP Vojvodini trenutno se primenjuje zakon iz 1991. godine, koji je star 26 godina, a krovni propis iz ove oblasti sada se nalazi pred nama i napravljen je kako sam čula bez saradnje sa organima AP Vojvodine.
Suština predloženog jednog jedinog amandmana LSV odnosi se na mogućnost da položaji u drugim organima AP Vojvodine, a koje osniva Skupština, znači tu spada Pokrajinski zaštitnik građana Ombudsman, služba Skupštine itd, budu uređeni aktima tih organa budući da su odredbom člana 48. ovog zakona stav 2. definisani samo položaji u pokrajinskim organima uprave i drugim službama i upravama koje osniva Pokrajinska Vlada.
Upoređujući slična rešenja u Zakonu o državnim službenicima, vidimo da je određeni broj funkcionera na republičkom nivou izuzet od primene pomenutog zakona i da je data mogućnost da pojedini republički organi samostalno uređuju ovu oblast, tako da je opravdano da tu istu mogućnost imaju i organi u AP koji nisu obuhvaćeni predloženim zakonom.
Takođe, članom 31. alineja 11 Statuta AP Vojvodine propisana je nadležnost Skupštine da svojim propisom uredi prava dužnosti i položaj izabranih imenovanih i postavljenih i zaposlenih lica u organima AP Vojvodine, a koja nisu uređena zakonom što je ovde slučaj.
Članom 191. zakona Pokrajini je data mogućnost da samo kozmetički uredi pitanja koja nisu od suštinske važnosti za ovu oblast. Takođe, u prelaznim i završnim odredbama predloženog zakona dat je rok od 60 dana od dana stupanja na snagu donošenja zakona da se u tom periodu donesu podzakonski akti od strane AP, što se poklapa u ovom vremenu sa izbornim postupkom i znači da će u tom vremenu, u tih 60 dana najverovatnije, pošto zakon stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja, AP Vojvodina će imati tehničku Vladu, neće još biti konstituisani organi na nivou AP Vojvodine, neće biti konstituisana Vlada AP Vojvodine, Skupština AP itd.
Zakon će stupiti na snagu osmog dana i tih 60 dana će biti baš taj izborni proces. da li ste možda o tome razmišljali i o tome da će tu biti ponovljenih izbora na nekim izbornim jedinicama i da to po ovome svemu izlazi da do 10. maja to sve treba da se uradi, a to je nemoguće da se u tom periodu to uradi?
Po stanovištu LSV trebalo je da se naprave dva zakona, odnosno lokal je po našem mišljenju trebao da bude regulisan jednim zakonom, a Pokrajina drugim zakonom. Očigledno je da se ovde desilo to da je taj nivo lokalne samouprave samo prekopiran na AP, u ovom slučaju AP Vojvodinu. Zato mislimo da AP Vojvodina to ne zaslužuje, s obzirom na tradiciju i iskustvo koje ima u Vojvodini.
U delu ovog Predloga zakona koji se odnosi na data rešenja o državnim službenicima treba istaći da su narodni poslanici i članovi Republičke Vlade izuzeti od primene ovog Zakona o državnim službenicima, dok su izabrana lica u organima AP Vojvodina, što znači pokrajinski poslanici, članovi Pokrajinske Vlade, njihovi zamenici, funkcioneri itd, ovim predloženim zakonom su izuzeti to jest taj zakon se ne odnosi na njih kao da su poslanici u Republičkom parlamentu i poslanici u AP Vojvodini, Skupštini AP Vojvodine drugačiji poslanici. Ne znam po čemu se oni razlikuju ako se ne primenjuje na njih Zakon o državnim službenicima.
Na taj način se ponovo na neki način obezvredila institucija Pokrajinske skupštine, a i same autonomije Vojvodine.
Hvala predsednice.
Ministre Udovičiću, saradnici Ministarstva za sport, kao prvo, hoću da vas na neki način pohvalim zato što ste sve sugestije od Pokrajinskog sekretarijata za sport i pokrajinske sekretarke Marinike Tepić usvojili i što ste bili u jako dobroj komunikaciji u svoj toj izradi konačnog Predloga zakona o sportu.
Prvo mali osvrt na to da je Predlog zakona o sportu još u nekoj fazi nacrta, kada je predstavljen na javnoj raspravi širom Srbije, pa i u Novom Sadu, u organizaciji je Pokrajinskog sekretarijata za sport i omladinu, nudio rešenja koja ne samo da su narušavala Zakon o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine, time i pokrajinsku autonomiju, a time i ništa manje nadležnosti jedinica lokalne samouprave u celoj Republici i tada ponuđena rešenja bila su u suprotnosti sa nizom drugih zakonskih propisa.
Zato i kažem da je dobro što ste prihvatili sve te sugestije koje se odnose na nadležnosti u sportu, a odnose se na nadležnosti u AP Vojvodini. Konkretno, nadzor koji je trebalo da vrši Ministarstvo preko republičkih sportskih inspektora bio je definisan na taj način da je Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu, ali i sve jedinice lokalne samouprave, dakle, sve opštine i gradove, sveo na organizacionu jedinicu resornog ministarstva. Šta više, republičke sportske inspektore Ministarstva promovisao je u republičke, u budžetske inspektore, državne revizore, pa i ministre, dajući im protivzakonita ovlašćenja da nadziru i realizuju programe, projekte i ugovore preko kojih se zadovoljavaju potrebe i interesi građana u oblasti sporta u našoj pokrajini i jedinicama lokalne samouprave.
Zadirući direktno u nadležnosti upravnog nadzora i nadležnosti drugih ministarstava i organa državne uprave, tom odredbom je predviđeno bilo da republički sportski inspektori vrše nadzor nad izvršnim organima čiji je osnivač Skupština AP Vojvodine nad izvornim poslovima koji se finansiraju iz budžeta AP Vojvodine i još više da republički sportski inspektor novčano kažnjava pokrajinske i lokalne izvršne organe, dajući mu na taj način protivzakonitu nadležnost drugostepenog organa i ovlašćenja ministra. Time se potpuno derogiraju nadležnosti teritorijalnih autonomija i lokalne samouprave u oblasti sporta i svode se na izvršioce ministarstva, gde republički inspektor ministarstva povremeno i sa ovlašćenjima ministarstva nadzire svaki posao resornih, autonomnih i lokalnih organa. Da ne bude zabune, i one su pod nadzorom, ali stručnim i zakonskim nadzorom, te za poslove, odnosno pod nadzorom budžetske inspekcije i DRI, a ne republičkog sportskog inspektora. Dakle, dobro je što se na ovo reagovalo.
Takođe, ističemo da je obim izvornih nadležnosti i poslova u oblasti sporta optimalan, netaknut u odnosu na dosadašnja ovlašćenja, što takođe cenimo kao objektivni odnos prema potrebama Vojvođana u oblasti sporta, naročito u daljem opremanju i izgradnji sportske infrastrukture kojom Vojvodina može da se podiči za svaku granu sporta, posebno olimpijskih, imajući u vidu da veliki broj olimpijaca jesu upravo ponikli u vojvođanskim klubovima, prepoznati, godinama stipendirani od Pokrajinskog sekretarijata za sport i omladinu, još dok su bili juniori i kadeti, jer je ovaj naš vojvođanski sekretarijat jedini u državi koji stipendira juniore i kadete, upravo u tom prelomnom uzrastu, u toj dobi kada naši perspektivni sportisti odlučuju hoće li se profesionalno dalje baviti sportom i da li će im to biti zanimanje.
Trenutno se najtrofejniji sport u zemlji kajak-kanu, njime se mahom takmiče deca ponikla u vojvođanskim klubovima. Oba Marka, i Novaković i Dragosavljević, bili su prepoznati i stipendirani još kao mali u Vojvodini. Ivana Španović, osim što nas raduje što je pokrajinska Vlada njoj, kao i svim atletskim reprezentativcima Srbije, još dok su imali svetske medalje, pružila krov nad glavom i prvu zatvorenu atletsku dvoranu u zemlji. Ona, kao i Mihail Dudaš, višebojac, olimpijac, ostali su verni vojvođanskim klubovima.
Za nas Vojvođane možda staro, a za neke i novo ime – Anja Crevar je 15-godišnja plivačica, koja dolazi iz Pančeva, a nije mogla da joj se obezbedi staza za plivanje, pa joj je Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu pomogao i pored stipendije obezbedio zakup staze na bazenu Taš u Beogradu. Borislava Perić Ranković proglašena je za najbolju paraolimpijku stonoteniserku sveta. Zatim, tu dolazi rvački prvak, takođe iz Vojvodine, olimpijac Davor Štefanek, i da ne nabrajam sve druge sportiste olimpijce koji su potekli iz Vojvodine, a nekim svojim zalaganjem im je Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu pomogao da napreduju i da se opredele za svoj životni put.
Ono što bih za Vojvodinu htela da naglasim je razvoj školskog sporta, koji prepoznaje ovaj zakon. Neće sva deca biti vrhunski sportisti, neće se uopšte ni takmičiti, a njih je najviše, oni su zapravo svi, osim 1% populacije, koja pripada vrhunskom sportu. Zbog tih preko 97% dečaka i devojčica čiji je obuhvat najveći u obaveznim osnovnim školama, Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu sprovodi jedinstvenu u zemlji Strategiju razvoja školskog sporta u AP Vojvodini, koju su jednoglasno podržali svi poslanici i pozicije i opozicije u Skupštini AP Vojvodine i čiji su delovi i mere aktivnosti, ciljevi, takođe prepoznati u ovom zakonu.
Tako školski sport ima svoje značajno mesto u ovom novom zakonu, daje mogućnost školama da se novim sportskim programima i sadržajima dobije status organizacije i da budu uvažavane za nove programe po Zakonu o sportu.
Pokrajina je sačinila prvu temeljnu bazu podataka o stanju školske sportske infrastrukture i školskog sporta uopšte u AP Vojvodini, bazu koja dalje služi upravo onome, pa se tako težište kapitalnih ulaganja Pokrajinskog sekretarijata za sport i omladinu ulaže u školske sportske objekte, a bazu je o svemu ovome dostavila Ministarstvu na uvid. Na osnovu te baze i novih podataka da 103 osnovne škole u opštinama i gradovima u Vojvodini ima fiskulturnu salu, Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu obezbedio je za sve ove 103 škole neophodnu sportsku opremu i rekvizite. Preko 100 škola je dobilo svlačionice, toalete itd.
Ono što bih još htela da pohvalim, a vi ste na to isto obratili pažnju i pohvalili to, da je od 2014. godine Vojvodina, odnosno Pokrajinski sekretarijat vratio SOŠOV posle 25 godina u sistem školskih takmičenja u Republici Srbiji, i uspelo je. Dakle, SOŠOV je Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu vratio na velika vrata. Održan je u Somboru 2014. godine, uz učešće 3.000 đaka i njihovih profesora kao nezaboravni sportski vikend drugara i vršnjaka, kakvi su bili i svi oni koje je SOŠOV negovao pre mnogo godina, a onda je naprosto prestao, izbrisan je iz školskog sporta i sistema školskih sportskih takmičenja, a to je bilo 1989. godine.
Treba znati da je SOŠOV sportska školska olimpijada omladine Vojvodine, prva školska olimpijada u Evropi. Njen model su preuzele potom i druge evropske države, a Srbija ju je 1989. godine ugasila. To za Vojvodinu, koja je takođe bila prva, zahvaljujući profesoru Đorđu Natoševiću, uvela fizičko vaspitanje kao obavezan predmet još 60-ih godina 19. veka. Zbog obećavajućeg tretmana školskog sporta kao prioriteta i sportske nacionalne strategije i zakona, u čijem su pisanju učestvovali predstavnici sekretarijata i Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu je podržao ovaj tekst zakona.
Takođe, hoću da obratim pažnju na zdravstvene preglede. Jedna od bitnijih stvari na koje je Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu ukazao, a na koju je Ministarstvo takođe pozitivno reagovalo i izborilo se da Ministarstvo zdravlja to podrži, jesu lekarski pregledi. Naime, još 2013. godine, Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu dao je veliki značaj zdravstvenim pregledima dece u sistemu, ne samo klubskog sporta, već i školskog sporta. Problem sa obaveznim utvrđivanjem zdravstvene sposobnosti među učenicima u velikoj meri onemogućava šire učešće dece u školskom sportu, što je jedan od osnovnih ciljeva i interesa države na svim nivoima. Troškovi ovih lekarskih pregleda koji ne spadaju u primarnu zdravstvenu zaštitu padaju na teret roditelja, što ih u velikoj meri odvraća od toga da svoje dete i dalje usmeravaju na bavljenje sportom. Na taj način, ideja afirmacije školskog sporta, koja podrazumeva da bavljenje sportom u školi bude besplatno, pada na prvom koraku.
Sigurni smo da u interesu unapređenja i očuvanja zdravlja učenika, kao i razvoja školskog sporta, potrebno je pronaći pravu meru i kompromisno rešenje koje, s jedne strane, neće dodatno opterećivati roditelje učenika koji žele da se bave školskim sportom, a s druge strane pokazati konkretnu brigu države za zdravlje učeničke populacije.
Ovaj Predlog zakona o sportu uvažio je i sve ove iznete argumente Pokrajinskog sekretarijata za sport i omladinu i možemo reći da ponuđeno rešenje da za decu do 14 godina svi zdravstveni i sportski pregledi besplatni, odnosno ulaze u režim redovnog ili vanrednog sistematskog pregleda, jedan od najvećih benefita ovog zakona.
Rad sa decom. Zadršku smo izrazili prema rešenju koje ovaj predlog zakona daje u odnosu na rad sa decom. Naime, ukoliko smo se opredelili da nam rad sa decom bude dragocen, te u tom smislu insistiramo na obrazovanju i visokom obrazovanju. Sadašnji zakon dozvoljava rad sa decom do 14 godina samo sportskim stručnjacima sa višom ili visokom stručnom spremom. Zašto se sada pojavljuje opcija stručnog osposobljavanja za poseban rad sa decom, odnosno zašto spuštamo već utvrđene standarde? S obzirom na specifičnost rada sa decom i u najosetljivijim fazama njihovog razvoja i neophodnost stručnosti u svim segmentima trenažnog procesa, ovo rešenje moglo bi da unazadi kvalitet rada sa decom. S druge strane, kolege koji su profesori fizičkog vaspitanja, koji su četiri do pet godina ulagali u sebe bez ikakvih problema drže nastavu.
Podsetiću vas da je osnovna škola obavezna, obuhvat školske dece u Srbiji je skoro 97%, što znači da im kroz ruke prođu skoro svi nadareni, manje sposobni, gojazni, pothranjeni, neuhranjeni, deca iz inkluzivnih škola i sa različitim problemima, da su sadržaj tih sportskih grana koje su u programu vrlo zahtevni, od usvajanja osnovnih elemenata do prikaza sastava, razmatranja taktike itd.
Ako kojim slučajem trener radi u nekom klubu treba da ima licencu i tu nastaju ozbiljni problemi. Vrlo često i za najužu licencu mora da se prolazi određena edukacija bez ikakvog stručnog opravdanja. Licenciranje je zamišljeno kao permanentno usavršavanje koje važi za sve saveze i koji žele da napreduju i imaju rezultat neophodno i logično bez zakonske obaveze, a nije licenciranje novi prostor za punjenje budžeta. U tom smislu i u ovom Predlogu se ne vide jasna rešenja, osim da u okviru sticanja licence može da se istovremeno i stručno osposobi kadar, što svakako nije usavršavanje.
To su možda naše zamerke. Amandmane nismo davali iz nekog razloga, jer je postojala dobra komunikacija i zakon je na neki način napravljen po meri Pokrajinskog sekretarijata za sport. Pošto dolazimo iz Vojvodine pa znamo kako to sve tamo funkcioniše, ali možda u tim našim zamerkama, ako imaju neki drugi poslanici svoje amandmane, eto možete ih usvojiti da bi ovaj zakon bio još bolji.
Poštovani potpredsedniče, prvo svoje pitanje postavljam Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, odnosno ministarki Zorani Mihajlović, a odnosi se na legalizaciju po starom i novom zakonu. Naime, po starom zakonu, legalizacija od npr. sto kvadrata kuće ili nekog objekta koštala je i do 200.000 dinara, što je bilo jako puno ljudima. Vlada Republike Srbije je dala mogućnost da ta legalizacija po starom zakonu može da se plaća ili u tri rate ili sa nekim popustom od 30% da se plaća u jednoj rati. Mnogi naši građani koji su, da kažem, svoju građansku dužnost prema Republici Srbiji hteli da obave s tim da legalizuju svoje objekte su pouzimali kredite, zadužili su se da bi legalizovali svoje objekte i da bi možda ispunili poneki tu mogućnost da manje plaćaju sa tih 30%, da budu oslobođeni od tog nekog dela legalizacije.
Hoću da pitam i to da po novom zakonu cena legalizacije je mnogo niža. Sada oko sto kvadrata legalizacije objekta košta oko 3.000 do 5.000 dinara, a rekla sam već, nekada, po starom zakonu, to je koštalo od 160.000 do 200.000 dinara. Pitam ministarku Zoranu Mihajlović – da li su građani koji su legalizovali svoje kuće po starom zakonu, koji su za sto kvadrata platili 160.000 dinara, kažnjeni zato što su na neki način poslušni, savesni i dobri građani ove države?
Ponoviću pitanje ministarki Mihajlović. Da li su građani koji su legalizovali svoje kuće po tom starom zakonu na neki način kažnjeni zato što su hteli da obave neku svoju građansku dužnost i da legalizuju svoje objekte platili znatno višu cenu za legalizaciju od ovih koji to sada rade? Da li država planira da im vrati određenu sumu novca od tih npr. 160.000 dinara, a sada legalizacija košta 5.000 dinara, da li ministarka i Ministarstvo planiraju da im vrate taj dug i da ih na neki način nagrade zato što su bili savesni i pošteni građani ove države?
Drugo pitanje postavljam ministru kulture i informisanja Ivanu Tasovcu, a odnosi se na ukidanje radio i televizijskog programa Radio-televizije Vojvodine preko tornja na Avali. Odlukom regulacionog tela za elektronske medije, Radio-televizija Vojvodine skinuta je sa predajnika na tornju Avala, čime je signal ove kuće postao nedostupan ne samo u nekim delovima u Republici Srbiji, nego i gledaocima iz Srema i npr. Južnog Banata koji su gledali programe Radio-televizije Vojvodine preko Avale. Signal Radio-televizije Vojvodine ne emituje se sa predajnika na Avali od maja, jula. Ovom odlukom dobar deo građana, kao što sam rekla, ispod Save i Dunava, ne samo u Vojvodini, su oštećeni jer ne mogu da prate programe, između ostalog, Radio-televizije Vojvodine koja emituje na Prvom programu, posebno na programu Radio-televizije Vojvodine na Drugom programu, koja emituje programe na deset jezika nacionalnih manjina.
Znači, Radio-televizija Vojvodine na Drugom programu emituje program i na bugarskom jeziku i na makedonskom jeziku, na romskom jeziku, koje su npr. mogli da gledaju građani Zapadne Srbije, Južne Srbije jer Radio-televizija Srbije na svim svojim programima ne emituje nijednu emisiju na tim jezicima, odnosno Javni servis Radio-televizije Srbije nema programe na jezicima nacionalnih zajednica.
Odlukom REM-a bez nekog tumačenja je ukinuto emitovanje programa RTV preko Avale, pa pitam ministra Tasovca, zašto je to urađeno, da li misli da je oštetio građane Republike Srbije da se informišu na jezicima, na svom maternjem jeziku i da li misli nešto da uradi po tom pitanju.
Drugo pitanje postavljam takođe ministarstvu, kada će biti izgrađena zgrada RTV koja je srušena u NATO bombardovanju 1999. godine.
Poštovana predsednice, ministre Stefanoviću, saradnici Ministarstva unutrašnjih poslova, Liga socijaldemokrata Vojvodine, nakon člana 22. Predloga zakona o policiji, predlaže da se doda član 22a, koji glasi: „Policijski sekretarijat za Vojvodinu je organizaciona jedinica u sastavu Direkcije policije obrazovana za koordinaciju policijskih uprava i policijskih stanica na području AP Vojvodine. Sedište Policijskog sekretarijata je u Novom Sadu. Radom Policijskog sekretarijata za Vojvodinu rukovodi sekretar koga na predlog Vlade AP Vojvodine imenuje ministar“. Zašto smo napravili ovakav amandman?

Zakon o kome sada raspravljamo u članu 22. stav 5. govori da radi obavljanja policijskih i drugih poslova u skladu sa karakterističnim svojstvima određenih područja mogu se utvrditi i unutrašnje organizacione jedinice za koordinaciju rada policijskih uprava i policijskih stanica na područjima za koje su obrazovane. Znači, mi držimo do toga, a zna se da je Vojvodina specifično područje, ne samo više zbog višejezičnosti, nego i zbog toga što se graniči sa državama koje su u EU, da ne nabrajam sve specifičnosti AP Vojvodine, tako da vodeći se ovim članom, u stvari stavom 5. u članu 22, smo i napravili ovakav amandman.

Drugo, ovo pitanje Policijskog sekretarijata za Vojvodinu je na neki način ispolitizovano. Možda se tu nije gledalo na sve te specifičnosti, na ono što je možda Vojvodina imala u godinama kada je imala punu autonomiju i svoju policiju, u kakvim je uslovima policija radila, kako su se rešavali sporovi oko svega. To smo iz praktičnih razloga naveli.

Obrazovanjem Policijskog sekretarijata za Vojvodinu ne narušava se osnovni koncept Predloga zakona, jer bi takav sekretarijat bio u sastavu jedinstvene Direkcije policije …

(Aleksandar Marković, s mesta: Nema od toga ništa.)

Molim vas, predsednice, da poslanici ne dobacuju.

Smatram da je u interesu građana Vojvodine, kao i svih građana Srbije da se organizuje Policijski sekretarijat za Vojvodinu, kako bi svako bio u funkciji jačanja stabilne bezbednosne situacije, kako u Vojvodini, tako i Republici Srbiji.

Odmah da objasnim. Ovim amandmanom ne želimo paralelne policijske snage u Vojvodini, već posebnu organizacionu strukturu MUP Srbije na teritoriji AP Vojvodine, što i predviđa i ovaj stav člana 22.

Pored organizacionih razloga i razloga vezanih za specifičnosti Vojvodine, posebno mislim na višenacionalnu strukturu stanovništva, višejezičnost, koja je svakako veoma zastupljena u Vojvodini, na prvom mestu, veoma je važno priznati da ima i nekoliko političkih razloga.

Policijski sekretarijat unutrašnjih poslova AP Vojvodine je već postojao i ukinut je 1988. godine. U godinama do 1988. godine Vojvodina je imala svoju policiju, ali je tada oko dve hiljade krivičnih dela, od kojih je svako ubistvo, bilo razjašnjeno i procesuirano. Preko 90% razbojništva i razbojničkih krađa bilo je razjašnjeno i procesuirano. Policajci su postojali u svakoj mesnoj zajednici. Policajci su bili plaćeni od 50 do 70% više nego u ostalim delovima države. Danas znamo da su po selima ljudi primorani da organizuju seoske straže. To je strašno, zato što u selima, opštinama jednostavno nedostaju policajci.

U nekim opštinama fali, nedostaje i po 30 policajaca. Oni nemaju goriva, nemaju zimske gume, nemaju opremu. Strašno je da u 21. veku građani ne mogu da stanu na put krađama, tim seoskim krađama. Jednostavno, krade se od stoke, ovaca. U jednom selu je pokradeno 40 ovaca. Ja ne znam šta tu može da se desi. Građani upućuju svoje opštinske policijske uprave da reaguju na to. Policija na to jednostavno ne reaguje, jer nije opremljena ili ih nema dovoljno da bi reagovali i pratili šta se dešava po selima.

Seoske straže još uvek, možda to neko i ne zna, postoje po selima u Vojvodini. Ne znam kako je u ostalim delovima Republike Srbije, ali u Vojvodini su ljudi primorani da organizuju seoske straže.

Koristim vreme poslaničkog kluba.

Zato mi tražimo, na neki način, decentralizovani sistem javne bezbednosti, jer se pokazalo, kada je bila decentralizovana policija, da je to bilo sasvim drugačije.

Drugo što bih htela da navedem je taj kontakt komunikacija MUP Republike Srbije sa Pokrajinskim savetom za bezbednost. Pokrajinski savet za bezbednost je stručno savetodavno telo u koje je ulazi pokrajinski Ombudsman, pokrajinski premijer, predsednik Skupštine AP Vojvodine, itd. Postoje raznorazna razmišljanja o toj komunikaciji između. Ako već mislite da policija treba da bude centralizovana, ali taj kontakt između MUP i tog Pokrajinskog saveta za bezbednost, pokazalo se da ne funkcioniše kako bi trebalo.

Prošli ministar je uveo pravilo da jednom u šest meseci podnosi izveštaj o stanju bezbednosti u AP Vojvodini. Znači, imao je neki kontakt sa Pokrajinskim savetom za bezbednost. Vi, ministre Stefanoviću, ste 27. februara 2015. godine poslednji put bili u Skupštini AP Vojvodine, podnosili ste izveštaj za maj-novembar 2014. godine o stanju bezbednosti u Republici Srbiji, bez nekih statističkih podataka. Ja sam tražila po internetu, kontaktirala sa raznim ljudima, da mi daju podatke koliko i šta se dešava u Republici Srbiji i AP Vojvodini, koliko ima ubistava, krađa, malih, velikih razbojništva.

Pošto sam članica u Odboru za ljudska i manjinska prava, Komisije za kontrolu i izvršenje krivičnih sankcija, videla sam po maloletničkim zatvorima da ima jako puno maloletnika iz Vojvodine. Nekada je bio to mali broj, bilo je 15, 16%, a sada u tim ustanovama ima preko 40% maloletnika iz Vojvodine. Mi nemamo podatak šta se dešava. Zašto se ne vodi statistika o tome.

Rekla sam već da je Pokrajinski savet za bezbednost stručno savetodavno telo. Ministar je samo jednom bio i na skupštinskom odboru, koje je drugo telo. To je telo koje je sastavljano od poslanika. U Skupštini Vojvodine je bio samo jednom i na tom odboru, kada su se uništavale pekare u AP Vojvodini. Tu komunikaciju i centralizaciju ne možemo da opišemo. Ako već mislite da nije dobro da Vojvodina ima svoj policijski sekretarijat, onda treba da se poboljša statistika i da se poboljša uvid u to šta se dešava u bezbednosnoj situaciji u Vojvodini i Republici Srbiji, jer statistika ne postoji.

Predlog LSV je da se formira Policijski sekretarijat za Vojvodinu, kao nova organizaciona jedinica u sastavu Direkcije policije koji će biti obrazovan za koordinaciju rada policijskih uprava i policijskih stanica na području AP Vojvodine.

Mi predlažemo da sedište policijskog sekretarijata za Vojvodinu bude u Novom Sadu, a da radom policijskog sekretarijata za Vojvodinu upravlja sekretar, koga na predlog pokrajinske vlade imenuje ministar unutrašnjih poslova Vlade Republike Srbije. Vojvodina treba da ima svoju policiju. Treba da se zna ko je odgovoran za nasilje koje se dešava. Veliki je kriminalitet. Znamo da, nažalost, svi veliki kriminalci, Šarića itd. su baš ordinirali po Vojvodini.
Niko ministre nije ni rekao da je sporno, sekretarijat bi postojao, ali bi bila nadležna direkcija policije. Razumem gde je efikasnost. Mislim da se to ispolitizovalo. Ne pravi se nikakva paralelna policija, to je jedno.

Kažete da se na sajtu MUP može naći statistika, ne može se naći statistika. Možete mi dati tačno gde, ali mi smo tražili, nema statistike na sajtu Ministarstva.

Drugo, kažete da će Ministarstvo određivati gde će se i šta otvarati, raditi, itd, ja mislim da ipak treba građani o tome da odlučuju, a građani Vojvodine vape za tim da se o njima više brine, da policija bude ta koja im je bliska, kao što je nekada bilo. Znači, Ministarstvo jeste to koje samo brine, ali ne i da određuje. Određuju građani. U tom slučaju građani Vojvodine su već odredili da im treba više policije i drugačija organizaciona struktura policije na teritoriji AP Vojvodine.
Samo hoću da pitam, ministre, Policijska uprava u Novom Sadu nije imala šest godina načelnika. Pričate o karijernom itd. zar u Novom Sadu nema adekvatnog kadra za to da šest godina nemamo načelnika? To je jedno.

Drugo, da sa Vračara dođe, dovedete kadar sa Vračara, kome treba „GPS“ da bi rasporedio policajce po Novom Sadu po ulicama itd, da bi se snašao jer ne živi ni na teritoriji AP Vojvodine ni u Novom Sadu. Zašto je kadar iz Beograda sa Vračara adekvatniji kadar da bude načelnik policije, u Policijskoj upravi u Novom Sadu nego neko ko je iz Vojvodine ili ko je iz Novog Sada? Ne znam, kažite mi koji su to kriterijumi za to?

Ne mogu da se pomirim sa činjenicom posle te izjave da ne treba liti suze za nacionalnim manjinama koji je rekao kolega – neću da mu spominjem ime. Rekao je od tačke do tačke tako – ne treba liti suze za nacionalnim manjinama. Imamo mi ovde u Skupštini jednu nacionalnu manjinu koja je, naravno nije dalje rečeno, podržava Vladu RS, premijera itd. Kakva je to izjava da ne treba liti suze za nacionalnim manjinama u RS koji ovde, moja nacionalna manjina je ove godine proslavila 265 godina od kada je na ovim terenima.

Kakva je to izjava? Predsednice da li mogu da kažem? Poslanik Krlić je to rekao.
Poštovana predsednice, ministarko, predstavnici AP Vojvodine, amandmanom o kojima je već raspravljano, imamo i mi amandman, u članu 1. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu menjamo stav 2., a naš stav 2. koji menjamo treba da glasi – u stavu 3. koji postaje stav 4. nakon reči „vlasnik“ dodaju se reči „ili zakupac“.
Znači, ovde mislimo ne samo na vlasnika nego mislimo i na zakupca. Amandmanom se određuje da ne samo vlasnici kako glasi postojeće zakonsko rešenje nego i zakupci poljoprivrednog zemljišta ne mogu biti strana fizička, odnosno pravna lica. U zakonu se predviđa da samo domaći poljoprivrednici mogu da budu vlasnici zemlje. Mi ovde govorimo o tome da nekim zakonskim rešenjima možda će doći da i strani investitori ako uzmu zemlju u arendu na 30 godina vremenom postanu vlasnici te zemlje, zato smo dodali da i zakupci, jer zakonom je još uvek određeno da stranci ne mogu da budu vlasnici poljoprivrednog zemljišta u našoj zemlji ali mogu da budu zakupci. Ali, sa tim zakupom vremenom oni će pošto zakon to ne predviđa i možda će to neka podzakonska akta predvideti, mogu vremenom kao zakupci da postanu vlasnici poljoprivrednog zemljišta.
U zakonu je predviđeno da poljoprivredno zemljište je dobro od opšteg interesa ali to treba referendumski uneti u Ustav, jer ovim Sporazumom o pridruživanju od 1. septembra 2017. godine stranci će moći da kupuju zemlju. Druge zemlje koje su se pridruživale EU koje su članice EU su Ustavom odredile da stranci ne mogu da budu vlasnici njihovog poljoprivrednog zemljišta, odnosno nekog dobra koje je od opšteg interesa, a mi ovde mislimo na poljoprivredno zemljište.
Tako da je LSV tim skupljanjem 100.000 potpisa i predvidela da se posle održavanja referenduma u Ustav unese ta odrednica da posle pridruživanja, posle tog 1. septembra 2017. godine stranci ne mogu da budu vlasnici našeg poljoprivrednog zemljišta, ali oni ovim zakonom mogu da budu zakupci, ali u tih 30 godina oni će vremenom da postanu vlasnici.