Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Arpad Fremond

Arpad Fremond

Savez vojvođanskih Mađara

Govori

Hvala gospodine predsedniče.

Gospodin Balint Pastor, šef naše poslaničke grupe, je već detaljno izneo naše stavove, a samo ću da se osvrnem na izuzetno značajnu temu za sve nas – na oblast poljoprivrede.

Istakao bih, na samom početku, da je za poslanike Saveza vojvođanskih Mađara tema poljoprivrede jedna od najvažnijih za boljitak ove zemlje. S toga buduća republička, a i pokrajinska vlada treba da zajedničkim planiranim akcijama pomogne poljoprivredi.

Odmah na početku treba da kažem, da je dobro što će budući ministar poljoprivrede biti iz Vojvodine. Smatramo da kada pričamo o poljoprivredi prvenstveno treba da mislimo na Vojvodinu jer je 80% teritorije AP Vojvodine obradivo poljoprivredno zemljište. Vojvodina je poljoprivredni kraj naše zemlje. Smatramo da budući ministar, gospodin Knežević, zna šta se dešava na terenu i zna koji su najveći problemi poljoprivrednih proizvođača.

Ono što je sigurno je da ministar poljoprivrede neće imati lak posao i da je u jednoj izuzetno teškoj situaciji zbog trenutnog stanja u poljoprivredi.

Prošle jeseni je zasejana izuzetno mala količina pšenice, što je nezapamćeno u proteklih 50 godina u Srbiji. Zato zbog suše prošle jeseni i u toku 2012. godine su štete ogromne, sa time se svakodnevno suočavamo.

Vlada AP Vojvodine je već pokrenula inicijativu da se proglasi elementarna nepogoda na teritoriji AP Vojvodine. Ovu inicijativu podržavamo i mi poslanici Saveza vojvođanskih Mađara. Prema trenutnim procenama, šteta koju je suša i visoka temperatura nanela usevima kukuruza u Vojvodini iznosi najmanje oko 60%, a nije bolje stanje ni sa suncokretom, ni sa sojom i šećernom repom.

Lokalnim samoupravama u Vojvodini je upućen dopis da u saradnji sa poljoprivrednim stručnim službama procene situaciju na terenu i nakon toga upute i zahtev za proglašenje elementarne nepogode. Nadamo se da će se taj proces brzo završiti. Naime, procena je u toku i na primeru opštini Bačka Topola, iz koje ja dolazim.

Sigurno vam je poznato da je plan da Vlada AP Vojvodine izvesti Vladu Republike Srbije o stanju useva po opštinama i gradovima u pokrajini republike. Vlada jedina ima ovlašćenje da proglasi elementarnu nepogodu i donese mere kojima će pomoći ugroženim sredinama. Smatram da nova vlada hitno to treba i da uradi.

Predstavnici Vlade AP Vojvodine su vodili razgovore i sa predstavnicima asocijacija poljoprivrednika koji su podržali inicijativu Vlade Vojvodine. Sigurno da je ovo svakako jedna od najdramatičnijih godina kada je poljoprivredna proizvodnja u pitanju. Verujem da budući ministar zna za ovaj problem i nadam se da će se baviti ovim pitanjem.

Smatram da nova Vlada Republike Srbije treba ozbiljno da se bavi rešavanjem ovih pitanja. Zbog ovog problema država gubi milijarde evra, kako smo čuli u ekspozeu gospodina Dačića.

Potrebno je izaći u susret proizvođačima i olakšati im ovu i sledeću proizvodnu godinu. Najpre bi trebalo otpisati poreze, naknadu za odvodnjavanje i naravno obezbediti svim poljoprivrednim proizvođačima povoljne kredite sa izuzetno malim kamatnim stopama. Oni računaju na subvencije koje još uvek nisu dobili.

Svestan sam da je to bila obaveza prethodne vlade, ali ipak sam na stanovištu da program koji je prihvaćen na početku ove godine treba da se nastavi. Poljoprivredni proizvođači treba da dobiju ono što im je obećano za 2012. godinu.

Što se tiče programa buduće vlade, zadovoljni smo sa programom za poljoprivredu. Slični program smo imali mi poslanici Saveza vojvođanskih Mađara, odnosno Partija Savez vojvođanskih Mađara. Najvažnije je da nova vlada obezbedi dvostruko veći budžet za poljoprivredu. Potrebno je postepeno stvoriti uslove da se najmanje 5% republičkog budžeta izdvaja za poljoprivredu. Slažemo se i sa time da agrarna politika mora biti predvidiva a sistem podsticaja zagarantovan najmanje pet godina. Dobro je što planirate da kroz zakon o podsticajima utvrdi agrarnu politiku. Treba izdvajati planove u vezi subvencija uz široku javnu raspravu te da on obuhvati period narednih pet-šest godina jer agrarna politika mora da podrazumeva izvesnost i poljoprivredni proizvođači moraju znati kakva će biti politika subvencija.

Dobro je i to da će se ukinuti uslovljavanje isplate subvencija poljoprivrednicima, plaćanje doprinosa za penzijsko invalidsko osiguranje. Po pitanju doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje naš osnovni zahtev je da se obaveza plaćanja doprinosa po veličini obradivog zemljišta odnosi samo na one vlasnike poljoprivrednog zemljišta koji žive od poljoprivrede. Neophodno je i rešenje zdravstvenog osiguranja poljoprivrednih proizvođača i članova njihovih porodica.

Podržavamo stimulisanje investicija u poljoprivredi kroz beskamatna sredstva. Treba vratiti podršku i staračkim domaćinstvima.

Savez vojvođanskih Mađara očekuje da sistem poljoprivrednih subvencija bude lišen političkih aspekta i da Ministarstvo poljoprivrede objavi njegove detalje,svake godine još pre početka proizvodne godine.

To su samo neka od važnih pitanja kojima ćemo se posvetiti. Savez vojvođanskih Mađara se odlučio da bude konstruktivna opozicija te nećemo podržati Vladu, ali smo spremni za saradnju i u odboru za poljoprivredu kao i po svim onim pitanjima koje doprinose boljitku i napretku ove ključne grane privrede. Bićemo tu da podržimo svaki dobar predlog, svaki dobar zakon, akt, ali ćemo i kritikovati sve one mere koje nisu dobre za napredak poljoprivrede. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, postavio bih pitanje u vezi prekršajnih prijava koje stižu poljoprivrednim proizvođačima nakon šest meseci od protesne vožnje, a pitanje bih uputio prvenstveno ministru poljoprivrede, gospodinu Dušanu Petroviću i ministarki pravde gospođi Snežani Malović.
Odmah na početku želim da istaknem da se poslanici SVM iznad svega zalažu za poštovanje zakona i smatramo da zakone koje donesemo moramo i ispoštovati. Ipak smatramo da u nekim slučajevima kada postoji dogovor između dve strane, taj dogovor treba ispoštovati.
Posle protesne vožnje poljoprivrednim proizvođačima obećano je da je protiv njih neće biti vođen postupak. To im je obećao lično ministar poljoprivrede Dušan Petrović. Kako je to moga obećati, nije mi poznato, ali ipak je činjenica da pre šest meseci postignut dogovor između predstavnika Vlade Republike Srbije i između poljoprivrednih proizvođača, nakon čega su poljoprivredni proizvođači obustavili protest.
Podsećanje radi poljoprivrednicima nije bilo dozvoljeno da dođu do Beograda i da mirno protestvuju. Na primer u Bugarskoj u Sofiji je to dozvoljeno, a o tome smo mogli čitati nedavno i u štampi. Kod nas je policija sama zaustavila poljoprivredne proizvođače i nije im dozvolila da nastave do Beograda i sa poljoprivrednim proizvođačima koji su zaustavljeni od strane policije stižu prijave. Mogu da razumem poljoprivredne proizvođače što su nezadovoljni jer protiv njih su podnete prijave zbog proletošnje blokade, kojoj je zapravo izazvala sama policija.
Na žalost i nadležni ministar njih sada upućuje na najrazličitije adrese, od one u Nemanjinoj pa do lokalnih samouprava i sudova. Smatram da nakon ovih dešavanja hitno treba da reaguje ministar poljoprivrede koji treba da pregovara sa poljoprivrednicima i da ovaj problem reši što pre. Lideri i udruženja poljoprivrednika koja su učestvovala u protestu tvrde da je tada dogovoreno da se tada ne podnose prekršajne, krivične mere protiv učesnika protesta.
Pitanje je dakle, da li svaki poljoprivredni proizvođač koji je učestvovao u protestu može da računa na prekršajne prijave ubuduće. Interesuje me da li malinari koji su takođe imali protesnu vožnju u raznim opštinama po Srbiji mogu da računaju za nekih četiri, pet meseci na ovakve prijave. Interesuje me, da li je neki poljoprivredni proizvođač dobio takvu prijavu južnije od Beograda ili se prijave za protesnu vožnju dele samo na teritoriji AP Vojvodine.
Imam još jedno pitanje u vezi subvencija poljoprivrede za 2012. godinu i uputio bih ga predsedniku Vlade Republike Srbije, gospodinu Mirku Cvetkoviću, ministru poljoprivrede, gospodinu Dušanu Petroviću. Ovo pitanje sam postavio i pre dve nedelje ali nažalost u roku koji je predviđen Poslovnikom niko od nadležnih nije odgovorio. Interesuje me da li svaki registrovani poljoprivredni proizvođač može da računa na subvencije po hektaru u 2012. godini i koliko će iznositi subvencija po hektaru. Interesuje me da li će država sledeće godine, uopšte dati subvencije po hektaru poljoprivrednim proizvođačima.
I ovog puta apelujem na gospodina ministra Dušana Petrovića da što hitnije odgovori na ova pitanja i da što pre održimo sednicu Odbora za poljoprivredu i da nam prezentuje koji su planovi Ministarstva poljoprivrede za 2012. godinu. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, želim da postavim pitanje u vezi subvencija poljoprivrednih proizvođača i u vezi subvencija u poljoprivredi za 2012. godinu. I uputio bi to i predsedniku Vlade Mirku Cvetkoviću i ministru poljoprivrede Dušanu Petroviću.
Mi poslanici SVM više puta smo pričali o problemima u poljoprivredi, pa i konkretno i o ovom problemu. Na početku želim da kažem, kao narodni poslanik SVM smatram da je problem u tome da mi našu stratešku granu privrede, poljoprivrede, uređujemo, odnosno kreiramo na bazi uredbi i pravilnika, a ne zakona.
Na šta konkretno mislim? Mislim, na primer, na subvencionisanje poljoprivrednih proizvođača. Nije fer prema njima da subvencije dobijaju kroz uredbe. Uredbu Vlada može promeniti često, čak i na telefonskoj sednici. To po meni nije dobro. Zakon je ipak druga stvar.
Šta se desilo, na primer, ove godine? Protest poljoprivrednih proizvođača je svima nama poznat. Do njega je došlo zbog promene načina subvencionisanja u toku godine. Poljoprivredni proizvođač jednostavno nisu imali drugog izbora. Čekali su pare, čekali su subvencije, a od Ministarstva poljoprivrede su dobili materijale, čak i na početku godine, u kojima je bilo šta ih čeka u toku godine.
Nažalost, od toga se vrlo malo ostvarilo. Smatram da je trenutno u poljoprivredi najveće zlo neizvesnost. Neizvesno je cena, neizvesna je subvencija, neizvesna je podrška države.
Posle protesta, gospodin ministar Petrović najavio je da ćemo u toku avgusta ili septembra održati sednicu Odbora za poljoprivredu, na kojoj će saopštiti program Ministarstva poljoprivrede za 2012. godinu da bi naši poljoprivredni proizvođači znali unapred šta ih čeka u sledećoj godini.
Smatram da je izuzetno važno znati unapred da li će uopšte biti subvencija po hektaru, jer svi znamo da postoji ogroman rizik u ovoj proizvodnji. Smatram da je potrebno subvencionisati poljoprivredne proizvođače i dati im podršku po hektaru.
Pitanje je samo da li će to biti do 100 hektara, do 50, do 30 hektara. Lično smatram da bi država trebala da daje subvencije minimum do 50 hektara. Za četvoročlanu porodicu je potrebno barem toliko da bi živeli po nekom standardu.
Interesuje me – da li svaki registrovani poljoprivredni proizvođač može da računa na subvencije u 2012. godini? I, interesuje me koliko će Ministarstvo poljoprivrede dati tim poljoprivrednim proizvođačima po hektaru?
Priča da subvencionisanje nije imalo efekta smatram da je nerealna, pošto u okruženju svaka država to tako radi i svaka država u oblasti poljoprivrede ima napretke. To je dokazni metod i EU.
Naravno, oni poljoprivredni proizvođači dobijaju i više subvencija od naših, pa ako ovako nastavimo, naši poljoprivredni proizvođači neće biti konkurentni na tržištu EU. A mi sa subvencijama barem možemo da držimo poljoprivredu na nekom nivou, dok neće biti otvoreni fondovi EU i prema našim poljoprivrednim proizvođačima.
Moramo sačuvati naše male poljoprivredne proizvođače i ako to uspemo, možemo reći da će im biti lakše u toku pridruživanja naše države EU. Naravno, naši poljoprivrednice, najviše ih je iz Vojvodine, računaju na sredstva koja ih čekaju u januaru. Svi oni poljoprivredni proizvođači koji imaju u svom gazdinstvu više od 30 hektara, nažalost, situacija na terenu nije baš najbolja jer ima proizvođača koji nisu dobili sredstva ni do 30 hektara. Interesuje me – kad će biti oni isplaćeni? Interesuje me i to da li će budžetom za 2012. godinu biti predviđena sredstva od 30 do 100 hektara? To je izuzetno važno. To je obećano poljoprivrednim proizvođačima.
To su neka pitanja na koja čekamo odgovor, ne samo mi, nego verujem i svi poljoprivredni proizvođači.
Ovog puta apelujem na gospodina ministra Dušana Petrovića, da što hitnije odgovori na ova pitanja i da održimo što pre i sednicu Odbora za poljoprivredu i da nam prezentuje koji su planovi Ministarstva poljoprivrede u 2012. godini da bi poljoprivredni proizvođači znali kako da registruju, odnosno kako da obnove registracije svojih poljoprivrednih gazdinstava i da bi znali otprilike unapred koja sredstva mogu da računaju u 2012. godini. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, jedna od najstarijih delatnosti čoveka u oblasti biotehnologije je upravo stvaranje novih biljnih sorti. Biološki postupci stvaranja biljnih sorti obuhvataju selekciju i ukrštanje biljaka. Sorte stvorene ovim postupcima koriste se za ishranu, odevanje, ali i za druge ljudske potrebe.
Ove tradicionalne metode su davale i još uvek daju izuzetne rezultate. Ako danas uporedimo sorte koje su stvorene ovim metodama i njihove divlje srodnike, teško da možemo na prvi pogled uočiti bilo kakvu sličnost. Ono što karakteriše ove metode i njihova neponovljivost, naime ponavljanjem istog postupka se ne može dobiti isti rezultat.
Međunarodnom konvencijom o zaštiti novih biljnih sorti uspostavljena je Međunarodna unija za zaštitu novih sorti biljaka. Unija predstavlja sestrinsku organizaciju Svetske organizacije za intelektualnu svojinu. Zakon o zaštiti prava oplemenjivačima biljnih sorti reguliše zaštitu biljnih sorti kao oblik zaštite prava intelektualne svojine gde je zaštićena sorta intelektualno dobro. Zakonom se uređuju uslovi za dodeljivanje prava oplemenjivača, postupak dodeljivanja prava, sadržaju prava oplemenjivača, prenos i ustupanje prava korišćenja zaštićene sorte, prestanak prava oplemenjivača, kao i građansko - pravna zaštita.
Na dnevnom redu je Predlog izmena i dopuna pomenutog zakona. izuzetno je značajno da će stupanjem na snagu ovog zakona Republika Srbija ispuniti uslove da postane punopravna članica Međunarodne unije za zaštitu novih biljnih sorti, a ispuniće se i jedan od uslova da Republika Srbija pristupi Svetskoj trgovinskoj organizaciji.
Oplemenjivanja bilja, odnosno stvaranje novih biljnih sorti je rad koji zahteva veliko znanje i trud, kao i značajna ulaganja u zemljište, opremu i obuku ljudi. Ovo je dugotrajan proces sa visokim rizikom. U našoj zemlji trenutno je priznato oko 1.800 domaćih novo stvorenih poljoprivrednog bilja u čijem stvaranju je učestvovalo više od 20 instituta i selekcionih kuća, sa velikim brojem oplemenjivača. Nažalost, od ukupnog broja domaćih sorti za 35 godina stvoreno je samo 130 sorti voćaka i vinove loze. Zbog same prirode tih biljnih vrsta veoma je teško sprečiti neovlašćeno umnožavanje, što je destimulisalo oplemenjivača voćaka i vinove loze. Rešenje za ovaj problem je uvođenje sistema zaštite biljnih sorti, odnosno zaštita prava oplemenjivača.
Šta mogu da očekuju poljoprivredni proizvođači od donošenje ovog zakona? poljoprivrednim proizvođačima se omogućava pristup velikom broju novih zaštićenih biljnih sorti, što dovodi do povećanja prihoda od proizvodnje. Cilj predloženih izmena ovih zakona jeste ispunjenje uslova za članstvo Republike Srbije u Svetskoj trgovinskoj organizaciji. Ove izmene će se pozitivno odraziti na celokupnu biljnu proizvodnju i prerađivačku industriju, što je i preduslovom za slobodnu razmenu reprodukcionog materijala, kao i proizvoda nastalih upotrebom zaštićenih sorti, što je izuzetno važno.
Članstvom Srbije u UPOV – u će se omogućiti pristup velikom broju zaštićenih sorti koje su sada nedostupne, a koje se sada odlikuju povoljnim proizvodno - tehnološkim svojstvima, većim prinosima, otpornostima na bolesti štetočina. Na ovaj način će se povećati i konkurentnost domaćih proizvoda na svetskom tržištu.
Regulisanje zaštite prava oplemenjivača daje podstrek stvaranja novih biljnih sorti. Ovde je značajan interes države koja treba da podstiče oplemenjivače na intelektualno stvaralaštvo u oblasti stvaranja novih biljnih sorti. Ulaskom naše zemlje u UPOV omogućava se domaćim oplemenjivačima da zaštite svoja prava i u drugim državama pod istim uslovima, ali i stranim oplemenjivačima da zaštite svoja oplemenjivačka prava u našoj zemlji. Primenom zakona očekujemo i pozitivne efekte, prvenstveno u podsticanju stvaranja novih domaćih biljnih sorti i šire upotrebe stranih kvalitetnih sorti, čime će se unaprediti biljna proizvodnja.
Izuzetno je važno spomenuti da je u izradi Predloga zakona učestvovala i radna grupa koju su sačinjavali predstavnici Ministarstva poljoprivrede, uvaženi domaći stručnjaci koji se bave oplemenjivanjem i predstavnici organizacija koja se bave ispitivanjem sorti. Važno je pomenuti da će se usvajanje zakona stvoriti uslovi za ostvarivanje međunarodne saradnje i razmenu rezultata ispitivanja sa organizacijama i institucijama i drugim članicama UPOV-a koje obavljaju poslove zaštite prava oplemenjivača biljnih sorti.
Gospodine ministre, možemo konstatovati i to, nažalost, da ove godine na dnevnom redu nije bilo zakona iz oblasti poljoprivrede. I ovaj zakon koji se trenutno nalazi na dnevnom redu, je samo izmena i dopuna Zakona koji smo doneli 2009. godine.
Smatram da je potrebno da donosimo više zakona iz oblasti poljoprivrede. Kao narodni poslanik Saveza vojvođanskih Mađara, smatram da je problem u tome da mi našu stratešku granu privrede – poljoprivredu – uređujemo, odnosno kreiramo na bazi uredbi i pravilnika, a ne zakona. Ne mislim da uredbe i pravilnici nisu potrebni, ali smatram da treba da damo veći značaj zakonima.
Šta konkretno mislim? Na primer, mislim na subvencionisanje poljoprivrednih proizvođača. Nije fer prema njima subvencije dobijaju kroz uredbe. Uredbu možete promeniti često, čak i na telefonskoj sednici Vlade. To, po meni, nije dobro. Zakon je ipak druga stvar.
Šta se desilo, na primer, ove godine? Protest poljoprivrednih proizvođača je svima nama poznat. Do njega je došlo zbog promene načina subvencionisanja u toku proizvodne godine. Poljoprivredni proizvođači, jednostavno, nisu imali drugog izbora – čekali su pare, a od Ministarstva poljoprivrede su dobili čak i materijale u kojima je bilo šta ih čeka u toku godine. Nažalost, od toga se vrlo malo ostvarilo. Smatram da je trenutno u poljoprivredi najveće zlo neizvesnost. Neizvesna je cena, neizvesna je subvencija, neizvesna je podrška države. Verujte mi, gospodine ministre, neizvesnost trenutno najviše muči naše poljoprivredne proizvođače. Šta da proizvode, na koji način, šta će biti sledeće godine, očekuju odgovor.
Posle protesta ste, gospodine ministre, najavili da ćemo u toku avgusta ili septembra održati sednicu Odbora za poljoprivredu na kojoj ćete saopštiti, otprilike, program Ministarstva poljoprivrede za 2012. godinu, da bi naši poljoprivredni proizvođači znali unapred šta ih čeka u sledećoj godini. Za to još nije kasno.
Inače se u zemljama u okruženju poljoprivrednicima deli akontacija, to je već počelo. Poljoprivredna proizvodna godina, dobro znamo svi, za 2012. godinu je počela već 1. oktobra 2011. godine, ona upravo traje. Važno je znati unapred da li će uopšte biti subvencija po hektaru jer, možda, taj ko planira da kupi nešto, da razvije svoje gazdinstvo, neće to da uradi ako sazna da nema subvencije za njega. Postoji ogroman rizik u ovoj proizvodnji i to je svima nama poznato.
Apelujem na vas, gospodine ministre, da se što hitnije sastanemo i da nam predstavite konkretne mere i planove vezane za 2012. godinu. Smatram da je potrebno subvencionisati poljoprivredne proizvođače i dati im podršku po hektaru. Pitanje je samo da li će to biti do 100 hektara, do 50, do 30 hektara, ali to nije ni važno. Jeste važno, po meni, najmanje do 50 hektara subvencionisati poljoprivredne proizvođače. Za četvoročlanu porodicu je potrebno barem toliko, po meni, da bi živeli po nekom standardu. Znači, poželjna je subvencija po hektaru.
Ono što je izuzetno važno i što treba da spomenem, to je da poljoprivredne proizvođače ne zanima predizborna kampanja i obećanja iz predizborne kampanje. Nažalost, biće tih obećanja. Smatram da sa predizbornim obećanjima ne možemo unaprediti ovu granu naše privrede. Dobro se sećamo da je pre izbora 2008. godine Ministarstvo poljoprivrede dalo subvencije svakom registrovanom poljoprivrednom gazdinstvu i to nedelju dana pre izbora. Bojim se da to može da se ponovi. Ali me interesuje baš konkretno na šta mogu da računaju registrovani poljoprivredni proizvođači? Da li oni mogu da računaju na subvencije po hektaru u 2012. godini? Interesuje me i kako razmišlja Ministarstvo poljoprivrede po tom pitanju.
Priča da subvencionisanje po hektaru nije imalo efekta smatram da je nerealna, pošto u okruženju svaka država to tako radi i svaka država u oblasti poljoprivrede ima napretke. To je dokaz za metod i EU. Naravno, oni poljoprivredni proizvođači dobijaju i više subvencije od naših. Tako da, ako ovako nastavimo naši poljoprivredni proizvođači neće biti konkurenti na tržištu EU. Mi sa subvencijama barem možemo da održimo poljoprivredu na nekom nivou dok neće biti otvoreni fondovi EU i prema našim poljoprivrednim proizvođačima. Moramo sačuvati naše male poljoprivredne proizvođače i, ako to uspemo, možemo reći da će im biti lakše u sklopu pridruživanja naše države EU.
Znam, gospodine ministre, da ste izjavili da je nerealno trenutno govoriti o tome koliko sredstava će biti u budžetu Republike Srbije u 2012. godini namenjeno poljoprivredi, ali smatram da to nije trenutno ni pitanje, nego da li će biti subvencija po hektaru. Mislim, važno je znati poljoprivrednim proizvođačima kako razmišlja Ministarstvo poljoprivrede. Interesuje me za koje poljoprivredne proizvođače će to biti, znači subvencije, i do koliko hektara? To je izuzetno važno za njih. To je izuzetno važno za njih, to najviše interesuje naše poljoprivredne proizvođače.
Naravno, naši poljoprivrednici najviše ih je iz Vojvodine, računaju na sredstva koja ih čekaju u januaru. Svi oni poljoprivredni proizvođači koji imaju na svom gazdinstvu više od 30 hektara, mislim, nadam se da će to biti predviđeno budžetom za 2012. godinu, tih sredstava, zato što im je to obećano. To su neka pitanja i sugestije, gospodine ministre, sa naše strane, što se tiče poljoprivrede u globalu, sa trenutne strane.
Na kraju, želim da kažem, da ćemo mi poslanici SVM glasati za ovaj zakon. Pozitivno je da će se donošenjem ovog zakona ispuniti uslovi da Republika Srbija postane članica Međunarodne unije za zaštitu novih biljnih sorti. Ispuniće se jedan od uslova da Republika Srbija pristupi Svetskoj trgovinskoj organizaciji.
Znači, još jednom želim da kažem, da poslanici SVM će glasati za ovaj zakon, imate našu podršku, gospodine ministre, po ovom pitanju. A sa druge strane, apelujem na vas, gospodine ministre, da održimo što pre sednicu Odbora za poljoprivredu i da nam prezentujete koji su vaši planovi u Ministarstvu poljoprivrede u 2012. godini. Hvala na pažnji.
Poštovana predsedavajuća, poštovano predsedništvo, gospodine ministre, poštovani saradnici, dame i gospodo narodni poslanici, u obrazloženju stoji da se ne prihvata amandman iz razloga što se njime predlaže definicija poljoprivrednika osiguranika u obaveznom zdravstvenom osiguranju, koja nije usaglašena sa uspostavljenom definicijom u drugom sistemu obaveznog socijalnog osiguranja.
Ono što je za nas važno, gospodine ministre, da mi upravo se protivimo da iz Zakona o PIO pređe i da se napravi isto tako, da se pređu rešenja u Zakon o zdravstvenom osiguranju. Zbog toga želimo da prihvatite naš amandman. Poreska uprava i Fond, ako sad u ovakvoj formi se prihvata Zakon, Poreska uprava i Fond po službenoj dužnosti će tražiti od svakog poljoprivrednog poljoprivrednog proizvođača da plati i PIO i zdravstveno osiguranje, PIO iznosi 42. 818, 00 dinara, a zdravstveno osiguranje jednog građana iznosi, poljoprivrednog proizvođača iznosi oko 25.000,00 dinara.
Kakvo je sad trenutno stanje? Izračunao sam kako živi jedno poljoprivredno gazdinstvo. Ako jedno poljoprivredno gazdinstvo ima tri člana i gazduje na dva hektara, on sad ima prihoda oko 300.000 dinara. Ako je sad prodao, na primer, pšenicu, od toga ima 100.000 dinara izdatka. Znači, možemo da izračunamo da ostaje oko 200.000 dinara. Po osobi u toj porodici to je 70.000. Ako to podelimo na godinu dana, to je svega 6.000 dinara za jednog običnog poljoprivrednog proizvođača.
Ako gledamo na to da od toga mesečno za penzijsko-invalidsko osiguranje jedan poljoprivredni proizvođač treba da izdvoji 3.500 dinara, a za zdravstveno osiguranje oko 2.000 dinara, onda mu samo ostaje oko 500 dinara što, siguran sam, a i verovatno se slažete da je to izuzetno mala suma. U ovakvoj formi ne možemo da prihvatimo Predlog zakona, zato što smatramo da ćemo mala poljoprivredna gazdinstva dovesti do bankrota.
Ovo je nemoguća misija. Smatramo da ipak treba da prihvatite naš amandman. Ono što je za nas izuzetno važno, prvi amandman koji smo podneli, preko tog amandmana želeli smo da samo plaća jedan član poljoprivrednog gazdinstva zdravstveno osiguranje. Druga star je da dete koje ima 15 godina ne bude obavezno da plati penzijsko i zdravstveno osiguranje. Treća stvar je bilo da barem svako u poljoprivrednom gazdinstvu ima više od pola hektara zemlje, znači, ne porodica ukupno, nego svako posebno.
Ono što je važno za nas, jednostavno želim da podvučem da mi poslanici SVM smatramo da je ovo nemoguća misija i članovi malih poljoprivrednih gazdinstava nemaju iz čega da isplate toliko sredstava na godišnjem nivou. Nažalost, nismo došli do dogovora. Znači, nismo imali dogovor i zbog toga smo predali ispravku amandmana, a tom ispravkom tražimo da se povuče ovaj član 3. i sve da ostane po starom. Ono što je važno da biste vi sada, gospodine ministre, sa prihvatanjem ovog našeg amandmana omogućili da zajedno promenimo Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju poljoprivrednih proizvođača.
Naravno, niste samo vi, gospodine ministre, nadležni za to, nego tu je i gospodin Ljajić, gospodin Krkobabić, tu je i gospodin Cvetković, kao i gospodin Petrović, i svi mi treba zajedno da sednemo, da vidimo i da rešimo penzijsko i invalidsko osiguranje poljoprivrednih proizvođača i zdravstveno osiguranje poljoprivrednih proizvođača nakon toga. Molimo vas, gospodine ministre, još jednom da prihvatite ovaj amandman iz navedenih razloga i tražimo od vas da zajedno pomažemo naše poljoprivrednike. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, gospodine ministre, dragi saradnici, dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi da kao narodni poslanik SVM iznesem naše sugestije u vezi Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju, u vezi onog dela koji se odnosi na poljoprivredne proizvođače.
O ovim izmenama smo već vodili razgovore sa predstavnicima Ministarstva zdravlja. Ove nedelje već dva puta, a na žalost, još nismo došli do kraja dogovora.
Znate dobro da za nas poslanike koji dolazimo iz vojvodine je poljoprivreda izuzetno važna, zbog toga što 50% naših građana koji žive na teritoriji AP Vojvodine je na neki način povezan sa ovom granom privrede.
Nadam se da ćemo se složiti oko toga, da poljoprivreda trenutno nije baš u najboljem stanju. Mogli smo pre dva meseca videti kako su nezadovoljni poljoprivredni proizvođači blokirali celu Vojvodinu za par sati.
Na žalost, ova vlada ne vodi računa o poljoprivrednim proizvođačima. Ponekad se posete samo neka sela po Srbiji, ponekad neki voze neke poljoprivredne mašine na pet do deset minuta, a posle toga se ne desi ništa i podsticaji za poljoprivredne proizvođače se jednostavno smanjuju. Stalno se nešto traži od poljoprivrednih proizvođača. Traži se od njih da proizvedu, a na kraju krajeva država im nudi sve manje i manje.
Na žalost, ovoj vladi trenutno poljoprivreda nije prioritet. Samo ovu granu privrede hvalimo kada treba da saopštimo izborne rezultate, odnosno prihode koje dobija država od poljoprivrede.
Naravno, gospodine ministre, zbog trenutnog stanja niste vi krivi, kao i Ministarstvo zdravlja, ali ipak smatramo da preko donošenja nekih zakona koji se tiču poljoprivrednih proizvođača, treba da vodimo brigu o njima.
Smatramo da poljoprivreda i poljoprivredni proizvođači treba da imaju specifično stanje. Oni hrane celu državu i stalno rizikuju jer im opstanak zavisi od vremenskih prilika, odnosno od vremenskih neprilika. Mogli smo videti pre dve nedelje šta se desilo u nekim delovima Srbije, kada su u pitanju vremenske neprilike.
Mislim da ako stvarno želimo da unapredimo poljoprivredu, ako država stvarno želi da bude više poljoprivrednih proizvođača, onda moramo donositi takve zakone koji pomažu naše poljoprivrednike, koji daju podsticaje našim poljoprivrednicima.
Nije dovoljno samo da preko zakona, kao što sam rekao, iz oblasti poljoprivrede da unapredi ovu granu privrede, nego moramo da pazimo i preko nekih drugih zakona koji se ne odnose na poljoprivrednike. Na primer preko Zakona o PIO i Zakona o zdravstvenom osiguranju, da vodimo računa da to bude korisno za naše poljoprivredne proizvođače.
Trenutno imamo problema sa Zakonom o PIO, odnosno sa primenom zakona o PIO, sa tim delom koji se odnosi na naše poljoprivredne proizvođače. Zašto sve to kažem? Na žalost, ovaj Zakon o zdravstvenom osiguranju želi da prenese rešenja sa poljoprivrednih proizvođača iz Zakona o PIO poljoprivredni proizvođači.
Šta je u stvari problem sa ovim rešenjima? O tome želim malo više da govorim. U Predlogu zakona u članu 3. se navodi ko su osiguranici. Citiraću ove članove zakona, odnosno stavove 3, 4. i 5. Poljoprivrednim domaćinstvom, porodičnim poljoprivrednim gazdinstvom, odnosno mešovitim domaćinstvom u smislu ovog zakona se smatra zajednica života, privređivanje i trošenje prihoda bez obzira na srodstvo između njega i članova na poljoprivrednom domaćinstvu, odnosno gazdinstvu sa najmanje 0,5 ha poljoprivrednog zemljišta, odnosno sa manje od 0,5 hektara poljoprivrednog zemljišta, drugog zemljišta ili građevinske celine na kojoj se obavlja stočarsko – povrtarska i vinogradarska proizvodnja, uzgoj ribe, gajenje pečurki, puževa, pčela i drugi uzgoj.
Šta to znači? To znači da po ovom članu svi koji su članovi porodice i koji žive na poljoprivrednom gazdinstvu od 0,5 ha, oni su svi obavezni da plaćaju zdravstveno osiguranje. Svi su oni članovi tog lica koji žive na 0,5 ha, što je izuzetno malo. Nosilac poljoprivrednog domaćinstva, odnosno porodičnog poljoprivrednog gazdinstva u smislu ovog zakona jeste lica koji je obveznik poreza na imovinu na osnovu poljoprivrednog zemljišta i poreza na prihod od poljoprivrede i šumarstva u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na imovinu i porez na dohodak građana. To znači da postoji mogućnost da bude više nosilaca poljoprivrednog gazdinstva, zato što ima više njih koji su obveznici poreza na imovinu na osnovu poljoprivrednog zemljišta. Smatramo to jako lošim rešenjem.
Dalje ide član poljoprivrednog domaćinstva, porodičnog poljoprivrednog gazdinstva, odnosno mešovitog domaćinstva u smislu ovog zakona je lice koje živi i radi na poljoprivrednom domaćinstvu, porodičnom poljoprivrednom gazdinstvu, odnosno u mešovitom domaćinstvu. Za nas je problematično, članovi su oni koji žive i rade. Znači, ne samo oni koji rade u poljoprivrednom gazdinstvu, nego svi oni koji žive u toj porodici.
Ove odredbe zakona prelaze u Zakon o zdravstvenom osiguranju iz Zakona o PIO. Imam par pitanja u vezi ovih rešenja.
Interesuje me na osnovu čega može da se utvrdi da ko živi i radi na poljoprivrednom gazdinstvu? I šta ako je neko samo prijavljen na toj adresi, a ne živi tamo, ali šta je sa onima koji žive tamo, ali se ne bave poljoprivredom. Zašto to pitam? Zato što se u Zakonu o penzijsko-invalidskom osiguranju u članu 132. navodi i samo citiram onaj deo koji se odnosi na poljoprivredne proizvođače – prijave podataka za matičnu evidenciju podnose Fondu, organ nadležan za poslove javnih prihoda, prijave podataka za osnovice osiguranja koje služe za utvrđivanje godišnjeg koeficijenta i visinu uplaćenog doprinosa za osiguranike samostalnih delatnosti i osiguranike poljoprivrednike kao prijavu promene tih podataka.
Ono što za nas nije dobro rešenje, ono što još postoji u ovom članu zakona da fond po službenoj dužnosti sačinjava prijavu na osiguranje, odjavu osiguranja kao i prijavu promene podataka osiguranja za osiguranike poljoprivrednike na osnovu podataka iz javnih isprava i evidencija organa nadležnog za vođenje katastra nepokretnosti organa nadležnog za utvrđivanje poreza na katastarski prihod od poljoprivredne delatnosti, organa nadležnog za vođenja registra poljoprivrednih gazdinstva i opštinskog organa uprave.
Šta se dešava ovde u praksi? Znači, trenutno poreska uprava i to na osnovu ovog zakona svakog člana poljoprivrednih domaćinstava tu ima ili nema zemlju na svom imenu i nezaposlen, primoran da plaća penzijsko-invalidsko osiguranje. Znači, po osobi to iznosi 42.800 i nešto dinara. Znači, šta može da se desi? Odnosno, desilo se to već da i oni koji izdaju pod zakup svoje poljoprivredno zemljište naterani su da plaćaju PIO. Znači, bojim se da će se ista stvar desiti i kod ovog zakona jer poreska uprava neće pitati nikog samo će tražiti od članova poljoprivrednog domaćinstva da plati 17.000 dinara po osobi za zaštitu osiguranja. Znači, interesuje me ko je nadležan za to, da kaže ko su članovi kog poljoprivrednog gazdinstva, ko su oni koji rade u poljoprivrednom gazdinstvu? Znači, da li će to opet poreska uprava da uradi ili fond.
Da vam kažem jedna primer, znači može da se desi da jedna porodica sa četiri člana mora da plati po osobi za PIO 42.800 dinara to je oko 170.000 ukupno, imaju samo 0,5 hektara zemlje, još na to ako dodamo da će svako morati, zato što se bave poljoprivredom, svako će morati da plati 17.000 dinara to je ukupno za jednu porodicu 240.000 dinara. Smatram da je ova nemoguća misija i želimo da ne dođe do toga, da poreska uprava šalje uplatnicu poljoprivrednim proizvođačima i oni da budu primorani da putuju i da kažu da se oni jednostavno ne bave poljoprivredom, da daju neke izjave, jednostavno da opravdaju da se ne bave poljoprivredom.
Postoji bojazan da ćemo mi sada ova ista rešenja preneti u Zakon o zdravstvenom osiguranju pa me interesuje kako će se postupiti, ko će da utvrdi ko se bavi poljoprivredom i ko treba da plati zdravstveno osiguranje? Ono što je najgore, da poljoprivredne proizvođače niko neće da pita uopšte. Šta je sa onima koji se vode kao domaćice? Šta ako je neko studirao medicinu, završio medicinski fakultet, nije još našao posao, živi u toj porodici, ima malo poljoprivrednog zemljišta na svom imenu jer je nasledio, nije to još prodao, da li će on morati da plati zdravstveno osiguranje ili ne? Znači, možda se ide na to da sada svi oni koje se ne bave poljoprivredom, da prodaju svoje poljoprivredno zemljište.
Smatramo, da što hitnije treba da se promeni Zakon o PIO i da se pravilnik i uredba o tome ko se smatra poljoprivrednim proizvođačem. Znači, što se tiče Pravilnika u zakonu PIO i do dan danas još nije donet, mi smo raspravljali o tome na Odboru za poljoprivredu i pre dva ili tri meseca nam je rečeno da će ipak biti donešen podzakonski akt o Zakonu o PIO. Čuli smo od vas, da vi nameravate da donesete podzakonske akte i tamo da vidimo ko treba da plati zdravstveno osiguranje, ali ipak smatramo da je izuzetno važno da bude u zakonu, budu kriterijumi u zakonu i da znamo već u zakonu ko treba da plati zdravstveno osiguranje, a ko ne? Ono što je problem sa podzakonskim aktima da to mi narodni poslanici jednostavno ne možemo da vidimo, to samo vide samo članovi Vlade i mi ne možemo da utičemo na te podzakonske akte.
Ono što je isto važno da smo vodili razgovore sa ministrom poljoprivrede o toj temi i on je rekao da treba da promenimo Zakon o PIO, da to nije baš najbolje rešenje, što se tiče poljoprivrednih proizvođača, znači oni delovi koji se odnose na poljoprivredne proizvođače i nažalost ništa se nije desilo i evo sada mi usaglašavamo jedan zakon koji treba da se promeni sa nekim drugim zakonom.
Zbog svega ovoga, podneli smo i amandman kroz koji želimo da pojasnimo situaciju, zato mi dozvolite da kažem nešto i o sadržaju našeg amandmana. Znači, u članu 17. stav 1. tačka 27. želimo da se menja i da stoji "Poljoprivrednici stariji od 18 godina života koji se bave poljoprivrednom delatnošću, kao nosioci poljoprivrednog domaćinstva ili porodičnog poljoprivrednog gazdinstva ako nisu osiguranici zaposlenih, osiguranici samostalnih delatnosti, osiguranici iz tačke 17. ovog stava korisnici penzija, lica na školovanju".
Stav 3. menja se i glasi: "Poljoprivrednim domaćinstvom ili porodičnim poljoprivrednim gazdinstvom smatra se zajednica života privređivanja i trošenja prihoda bez obzira na troškove između njegovih članova na poljoprivrednom domaćinstvu odnosno na gazdinstvu sa najmanje 0,5 hektara poljoprivrednog zemljišta po članu domaćinstva odnosno gazdinstva odnosno sa najmanje 0,2 hektara poljoprivrednog zemljišta, drugog zemljišta ili građevinske zemlje po članu domaćinstva isto, odnosno gazdinstva na kojim se obavlja stočarska, povrtarska ili vinogradarska proizvodnja, uzgoj ribe, gajenje pečuraka, puževa, pčela ili dugih uzgoja i gajenja.
Ono što je isto važno, posle stava 4. i 5. koji sad stoji u predlogu zakona, predlažemo da se dodaje još jedan član 6. koji glasi: "ako je više članova poljoprivrednog domaćinstva odnosno porodičnog poljoprivrednog gazdinstva obveznk poreza na imovinu na osnovu poljoprivrednog zemljišta ili poreza na prihod od poljoprivrede i šumarstva u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na imovinu i porez na dohodak građana nosilac poljoprivrednog domaćinstva, odnosno porodičnog poljoprivrednog gazdinstva u smislu ovog zakona jeste lice koje je vlasnik imalac prava korišćenja, zakupac ili plodouživalac koristi zemljište najveće površine". Zašto smo predali takav amandman? Zato što je danas ne prihvatljivo da će svi morati da plaćaju zdravstveno osiguranje.
Dosadašnja praksa je drugačija, dosad je bio dogovor samo jedan član, znači nosilac poljoprivrednog gazdinstva da plaća zdravstveno osiguranje i ostali svi su dobili bili na osnovu toga osigurani. Takva je praksa i kod drugih zaposlenih, ako u porodici ima nekog nezaposlenog ostali na osnovu na njega dobijaju zdravstvenu zaštitu.
Ono što je za nas drugi problem, donošenjem ovog zakona, svako dete koje ima 15 godina, a nije na školovanju, nezaposleno je, moraće samo da plati zdravstveno osiguranje. Dosadašnja praksa je bila da to mora od svoje 18 godine da učini, smatramo da to rešenje treba da ostane i dalje.
Treći problem je u tome šta se smatra poljoprivrednim gazdinstvom. Mislim, smatram i rekao sam, npr. četvoročlana porodica sa 0,5 hektara ne može da radi i da preživi proizvodnu godinu iako svi moraju da plaćaju PIO i zdravstveno osiguranje, onda će biti u velikoj nevolji i sad amandmanom smo pokušali da povećamo ovu cifru, tako da svaki član mora da bude, mora da ima 0,5 hektara.
Rešenje predviđeno Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju, smatramo da ne vode račna o interesima poljoprivrednih proizvođača i zbog toga mi ne možemo da damo podršku onim rešenjima koji po našoj proceni ne vode računa o našim poljoprivrednicima. Pošto je poljoprivreda strateška grana naše privrede, posebno treba da unapređujemo položaj poljoprivrednih proizvođača i to ne samo zakonima iz oblasti poljoprivrede već nekim drugim propisima, podzakonskim aktima koji u nekoj meri mogu uticati na uslove njihovog privređivanja.
Amandmanom smo želeli da preciziramo, da definišemo ko se smatra osiguranikom i smatramo da je naš amandman u skladu sa deklarinisanom socijalnom i zdravstvenom politikom Vlade. Čuli smo i to da ipak, možda ćete prihvatiti naš amandman sa nekim promenama. Stojimo vam na raspolaganju. Tu smo i danas i u ponedeljak i tražimo od vas, ako treba i sa izmenama da prihvatite ovaj amandman i tražimo od vas da dođemo do zajedničkog rešenja. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, želim da postavim više pitanja kao narodni poslanik SVM u vezi poljoprivrede i uputio bih pitanja gospodinu premijeru Mirku Cvetkoviću i gospodinu ministru Dušanu Petroviću, ministru poljoprivrede, trgovine, vodoprivrede i šumarstva.
Pitanja se odnose na meteorološke prilike, odnosno elementarne nepogode koje pogađaju Srbiju i Vojvodinu i čiji smo svi svedoci. Nažalost, znamo da je došlo do teških elementarnih nepogoda proteklih nedelja u Srbiji, kada je jako nevreme praćeno olujnim vetrom i gradom zahvatilo više opština po Srbiji i pričinilo je veliku materijalnu štetu. Stradali su poljoprivredni usevi, a najviše su uništeni malinjaci i voćnjaci.
Pomoćnik ministra poljoprivrede, Miloš Milovanović, izjavio je po obilasku područja pogođenih nevremenom, da je pomoć koju će Vlada Srbije uputiti pogođenim opštinama samo prvi vid pomoći i slediće i drugi, pošto opštinske komisije sa poljoprivrednim inspektorima do kraja juna procene štetu.
Vrlo brzo, Vlada Srbije usvojila je odluku da pomogne opštinama sa 36,7 miliona dinara, odnosno poljoprivrednicima čiji su usevi uništeni gradom. Najviše sredstava je obećano Arilju, 14 miliona dinara, jer su na tom području neki zasadi u potpunosti uništeni. Aleksincu je obećano 8 miliona, Merošini 7 miliona, Nišu 4 miliona, Ivanjici 3 miliona, a Kruševcu 700.000 dinara. To je jedan dobar primer kako treba reagovati, po meni, kada dođe do elementarnih nepogoda.
Interesuje me, od obećanih 36,7 miliona dinara, koji je tačan iznos koje su dobile opštine po Srbiji posle ovakvih elementarnih nepogoda do današnjeg datuma? Dalje me interesuje, šta će dobiti opština Vršac od Vlade, zato što je i u toj opštini bilo grada, i ogromna šteta je nastala prošle nedelje. Nažalost, o tom nevremenu nismo čuli u medijima.
Znamo dobro i to da je prošle godine u Vojvodini tokom cele godine dolazilo do elementarnih nepogoda u mnogim opštinama zbog podzemnih voda. U Vojvodini je bilo velikih problema, u opštinama Kanjiža, Senta, Ada, Nova Crnja, Temerin, Žitište i Sečanj. Samo neke da spomenem. Kuće su se srušile u Novoj Crnji. U Temerinu su neke ulice bile pod vodom. U Adi je ceo grad bio pod vodom.
Pošto dolazim iz te sredine, interesuje me koji je bio tačan iznos pomoći tim gradovima, koje su ove opštine dobile od Vlade Republike Srbije prošle godine, koji je to iznos? Šta su dobile od Vlade oni poljoprivredni proizvođači koji žive i gazduju u tim opštinama? Postavljam pitanje – da li su ove opštine uopšte dobile pomoć od Vlade Republike Srbije?
Pre godinu dana sam postavio isto pitanje o tom problemu, ali nažalost, adekvatnog odgovora nije bilo.
Na kraju, interesuje me šta Vlada namerava po pitanju zaštite od grada da uradi, obzirom da je ovakva vrsta zaštite veoma važna, kada je u pitanju poljoprivredna proizvodnja? Smatram da je protivgradna zaštita neophodno, a da bi bila još efikasnija, država mora da iznađe rešenja, da zaštita poljoprivrednih dobara bude još efikasnija. Ne sme se desiti, da na primer, ne bude dovoljne količine raketa u protivgradnim stanicama. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovano predsedništvo, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, želeo bih da postavim pitanje kao narodni poslanik Saveza vojvođanskih Mađara u vezi s penzijskim i invalidskim osiguranjem poljoprivrednih proizvođača.
Krajem prošle, 2010. godine usvojene su izmene i dopune Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. U 3. stavu člana 13. ovog zakona se definiše ko se smatra članom poljoprivrednog domaćinstva – član poljoprivrednog domaćinstva, porodičnog poljoprivrednog gazdinstva, odnosno mešovitog domaćinstva u smislu ovog zakona je lice koje živi i radi na poljoprivrednom domaćinstvu, porodičnom poljoprivrednom gazdinstvu, odnosno u mešovitom domaćinstvu.
Moje pitanje upućujem ministru poljoprivrede, pošto je on prisutan. Inače, ova problematika se ne tiče samo Ministarstva poljoprivrede, nego i nekih drugih, ali ipak ste vi tu, gospodine ministre, i ovde se radi o poljoprivrednim proizvođačima. Na osnovu čega može da se utvrdi da li neko radi na poljoprivrednom domaćinstvu? Kako se postupa ukoliko neko samo živi na toj adresi, ali se ne bavi poljoprivredom? Šta se dešava ako je neko izdao zemljište u zakup?
Kako se utvrđuje da neko radi u poljoprivredi? To je ključno pitanje, a to možemo, prema ovome zakonu, samo da pretpostavimo. Da li su konsultovani poljoprivredni proizvođači po tom pitanju? To me interesuje. Šta se dešava ako je neko, na primer, studirao medicinu, ne želi da se bavi poljoprivredom, ali ima zemlju na svom imenu jer ju je nasledio, živi u tom domaćinstvu, nije se još zaposlio, a država ga vodi kao poljoprivrednog proizvođača? Ovo je samo jedan od problema.
Drugi je da Poreska uprava i Fond na osnovu ovog zakona traže od svakog člana poljoprivrednog domaćinstva, bez obzira da li ima ili nema zemlju na svom imenu, da plaća PIO, koji na godišnjem nivou iznosi 42.818 dinara za poljoprivredne proizvođače.
Fond i Poreska uprava po službenoj dužnosti obavezuju članove domaćinstva da plate PIO, bez ikakvog konsultovanja poljoprivrednih proizvođača. Može da se desi, na primer, da cela porodica sa četiri člana mora da plati po osobi 42.000 dinara, ukupno 170.000 dinara državi, a imaju ukupno samo tri hektara zemlje.
Mi iz Saveza vojvođanskih Mađara smatramo da je ovo nemoguća misija i da članovi malih poljoprivrednih gazdinstava nemaju od čega da isplate toliko sredstava na godišnjem nivou.
Šta se dešava na terenu? Nažalost, traži se plaćanje PIO od onih koji poljoprivredno zemljište izdaju u zakup. U nekim poreskim upravama, kao što je Bačka Topola, neće da izdaju rešenje o uplaćenom doprinosu ako je samo jedan član platio PIO. Traže da plaćaju svi, svaki član porodice poljoprivrednika, i kažu da neće dobiti ni subvenciju ako svi ne plate PIO. Siguran sam da zbog ovoga ogroman broj proizvođača nije ni registrovan trenutno.
Mi smo o ovom problemu pričali već na Odboru za poljoprivredu. Predstavnici Ministarstva poljoprivrede su rekli da će ipak dobiti subvenciju svi. Znači, samo je dovoljno da jedan član plaća. Sad tražim od vas, gospodine ministre, da s gospodinom Ljajićem, gospodinom Krkobabićem i premijerom nađete nekakvo rešenje za ovo pitanje i interesuje me vaš stav o tom pitanju. Hvala vam na pažnji.
Hvala gospodinu ministru na odgovoru. Tražim od vas da budete inicijator rešenja ovog problema. Ono što je još izuzetno važno jeste da bi trebalo da nađemo nekakvo rešenje za PIO. U stvari, da li će subvencije, na primer, za sledeću godinu da budu vezane za plaćanje penzijskog i invalidskog osiguranja? To je isto ključno pitanje za ubuduće. To se samo od 2008. godine primenjuje.
Nije u redu ni da neko sa 0,5 hektara plaća isti iznos za PIO kao onaj koji ima 100 hektara. Na ovome isto treba da insistiramo i nekako to da promenimo. Hvala vam na odgovoru i tražim od vas da budete inicijator rešenja ovog problema. Hvala vam najlepše.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, poštovana ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi da iznesem sugestije narodnih poslanika Saveza vojvođanskih Mađara u vezi s Predlogom zakona o sportu, koji smatramo izuzetno važnim. Na samom početku želim da naglasim da ću govoriti kao ovlašćeni predstavnik naše poslaničke grupe i ovom prilikom ću iskoristiti vreme i pričaću o svim amandmanima koje smo predali.
Mi poslanici Saveza vojvođanskih Mađara predali smo nekoliko amandmana na Predlog zakona o sportu. Između ostalog, predlažemo da se u članu 23. stavu 2. Predloga zakona posle reči „visoko“ dodaju reči „ili više“. U ovom članu radi se o stručnjacima u sportu i njihovoj stručnoj spremi. Smatramo da je neophodno dodati i više obrazovanje, jer je u našem obrazovnom sistemu do pre dve godine to postojalo. Sportski stručnjaci su se većinom obrazovali u višim trenerskim školama koje su trajale dve godine. Prema ovakvom predlogu, stručno osposobljavanje u višim školama koje je trajalo dve godine je izostavljeno.
Potrebno je, takođe, proučiti šta se smatra sportskim srednjim školama, odnosno sportskim gimnazijama, da li su one školovale kadrove za stručni rad u sportu ili samo za organizacioni rad u sportu.
Sledeći amandman koji imamo odnosi se na član 29. stav 3: „Sportski stručnjak, odnosno stručnjak u sportu koji se stručnim radom bavi kao član sportskog udruženja bez naknade mora imati potpisan ugovor o volontiranju i u tom slučaju ima prava utvrđena ugovorom, sportskim pravilima i opštim aktima sportskog udruženja.“
Ovde je naglasak na tome da mora imati potpisan ugovor. Smatramo da je neophodno da svaki sportski stručnjak ima potpisani ugovor o radu, ali i u slučaju da radi volonterski mora postojati pismeni ugovor kojim se regulišu obaveze sportske organizacije prema sportskom stručnjaku, ali i obaveze sportskog stručnjaka u odnosu prema sportskoj organizaciji i sportistima.
Neophodno je postojanje pismenog traga organa upravljanja sportskom organizacijom iz kojeg su vidljive obaveze sportskog stručnjaka.
To su samo neki od amandmana poslanika Saveza vojvođanskih Mađara. Nadamo se da ćete ih prihvatiti, kao i da će poslanici svih poslaničkih grupa glasati za ove amandmane.
Pošto nisam govorio u raspravi u načelu, dozvolite mi da sada kao ovlašćeni predstavnik iznesem osnovne primedbe i pohvale vezane za Predlog zakona o sportu. Smatramo da je u globalu Predlog zakona dobar, pošto nam treba sveobuhvatni zakon, ali moramo naglasiti da, nažalost, ne možemo biti zadovoljni svim predloženim rešenjima.
Izuzetno je važno da ostvarivanje sportskih aktivnosti i sportskih delatnosti, kao i uloga svih nosilaca javne vlasti, bude u skladu sa ratifikovanim konvencijama u oblasti sporta: Evropskim kodeksom sportske etike, Evropskom sportskom poveljom, Evropskom poveljom o sportu za sve i Evropskom urbanom poveljom Saveta Evrope.
Dobro je što ćemo sada imati piramidalnu strukturu sporta sa jasnim definisanjem nadležnosti, prava, obaveza i odgovornosti, u zavisnosti od odgovarajućeg nivoa. Savez vojvođanskih Mađara pozdravlja i decentralizaciju pojedinih državnih funkcija u oblasti sporta. Smatramo bitnom blisku saradnju sa sportskim organizacijama, kao i obezbeđenje autonomije sportskog pokreta. U tom cilju treba podržati razvoj duha dobrovoljnosti i pokretljivosti u sportu, to smatramo izuzetno važnim.
Predlog zakona utvrđuje liberalan i jednostavan sistem osnivanja sportskog udruženja. Sportsko udruženje se osniva potpisivanjem osnivačkog akta i statuta i izborom, odnosno imenovanjem lica ovlašćenog za zastupanje. Ono što je još dobro, kako nema pravnog lica bez imenovanja, tako i Predlog zakona utvrđuje. Sportsko udruženje može sticati sredstva od priloga, članarina itd., i to je izuzetno važno.
Propisuje se da se sportske organizacije, teritorijalni granski savezi, samostalni profesionalni sportisti i stručna udruženja u određenoj grani sporta mogu, radi uređivanja pitanja od zajedničkog interesa, zajedničkog reprezentovanja, udruživati u granske sportske saveze za jednu ili više sportskih grana.
Pored toga, sportska organizacija, sportski savez i druga pravna i fizička lica mogu radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva i interesa u oblasti sporta osnovati druga dobrovoljna neprofitna udruženja. To smatramo izuzetno važnim i dobrim.
Dozvolite sada da u nastavku svog izlaganja postavim neka pitanja, možda ne direktno upućena vama već Vladi Republike Srbije, vezano za finansiranje AP Vojvodine, a imam i jedno pitanje u vezi s rekonstrukcijom nekih fudbalskih stadiona. Ove dve teme tiču se sporta, interesuje me vaše mišljenje o ovim temama.
Naime, u nekim medijima je pre izvesnog vremena objavljena vest da počinje rekonstrukcija stadiona po standardima UEFA. To je bilo u decembru. Tamo se navodi da će naredne godine u nekoliko gradova u Srbiji biti rekonstruisani fudbalski stadioni, koji će ispunjavati standarde propisane od strane UEFA, i tako će se omogućiti da se međunarodna takmičenja održavaju i van Beograda. Ministar životne sredine i prostornog planiranja Oliver Dulić izjavio je da će za tu namenu biti utrošeno oko dve milijarde dinara. Rekonstruišu se stadioni u Nišu, Užicu, Čačku, Kruševcu i Novom Pazaru, što podržavamo, što je pozitivno. Interesuje me da li i kada će se rekonstruisati stadioni na teritoriji AP Vojvodina? Smatram da, na primer, fudbalski klub „Spartak“ iz Subotice zaslužuje to; oni su igrali u UEFA kupu, oni najpre zaslužuju da im se rekonstruiše stadion, a da ne pominjem geografski položaj našeg grada, Subotice. Zašto nije tako, zar nijedan grad, tačnije klub, u Vojvodini ne zaslužuje to? Sve ovo se finansira iz državnog budžeta.
Što se tiče druge teme, u Predlogu zakona stoji, što je jako dobro, da autonomna pokrajina preko svojih organa, u skladu sa zakonom, obezbeđuje ostvarivanje potreba i interesa građana u oblasti sporta na teritoriji autonomne pokrajine; uređuje i vodi evidencije od značaja za autonomnu pokrajinu; utvrđuje sportske objekte od značaja za autonomnu pokrajinu; obezbeđuje uslove za rad, odnosno obavljanje delatnosti pokrajinskog zavoda za sport i drugih organizacija u oblasti sporta čiji je osnivač autonomna pokrajina. Dalje, utvrđuje preko kojih se pokrajinskih sportskih saveza zadovoljavaju potrebe i interesi građana na teritoriji autonomne pokrajine kada je u jednoj sportskoj grani registrovano više pokrajinskih granskih sportskih saveza i utvrđuje koje sportske grane su od posebnog značaja za autonomnu pokrajinu; uređuje bliže uslove za korišćenje javnih sportskih terena na teritoriji autonomne pokrajine; vrši inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog zakona na teritoriji autonomne pokrajine; vodi registar pokrajinskih sportskih saveza, što je izuzetno važno i dobro.
Međutim, pitanje je kako će AP Vojvodine sve to postići? Mi iz Saveza vojvođanskih Mađara se nadamo da će se, za početak, ovim zakonom ostvariti strategija AP Vojvodine što se tiče sporta, konkretnije od 2011. do 2015. godine. Šta treba uraditi? Dovršiti uređenje funkcionisanja pokrajinskih granskih saveza po svim pitanjima koja su od značaja za njihov rad; stvoriti uslove za postizanje što boljih uslova za rad kako pokrajinskih granskih saveza tako i klubova koji su nosioci kvalitetnog sporta na nivou AP Vojvodine; uspostaviti i dovršiti funkcionisanje sistema sporta na nivou AP Vojvodine.
Pitanje je od kojih para će se finansirati sve ovo, kako Vojvodina da ispoštuje sve ove obaveze? Kada će se konačno doneti zakon o finansiranju AP Vojvodine? Zašto ga nemamo, kada će se konačno naći pred nama i kada ćemo ga usvojiti?
Nažalost, nije donet ni zakon o javnoj svojini, ni o restituciji. Srbija je još uvek jedina država gde ni lokalne samouprave ni autonomne pokrajine nemaju svoju imovinu.
Zbog svega navedenog, jako je teško da AP Vojvodina izvršava svoje obaveze, da funkcioniše, da zaista preuzme svoje zakonom zagarantovane nadležnosti. Jako je teško, kad su skoro jedini izvori njenog funkcionisanja republički izvori, kojih ili ima ili nema.
Za kraj, da se vratim na dnevni red, nadam se da će doći do prave decentralizacije i da ćemo donošenjem ovog zakona o sportu unaprediti sport u našoj državi. Mi ćemo podržati ovaj zakon, a sad pozivam vas da još jednom razmotrite naše amandmane i da ih prihvatite, ako je to moguće. Naravno, očekujem i vaše odgovore, odnosno vaše mišljenje o ovim stvarima. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovano predsedništvo, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, želim da postavim više pitanja kao narodni poslanik Saveza vojvođanskih Mađara gospodinu premijeru Mirku Cvetkoviću.

Pitanja su vezana za poljoprivredu, za stanje u poljoprivredi i elementarne nepogode u Srbiji i Vojvodini. Nažalost, znamo da je proteklih nedelja došlo do teških elementarnih nepogoda u Srbiji i Vojvodini. Poljoprivrednici su trenutno u velikim nevoljama i samo od Vlade mogu da očekuju pomoć.

Znamo da je Vlada na prethodnoj sednici 24. juna usvojila zaključak da će pomoći svim opštinama i područjima koja su pogođena elementarnim nepogodama, poplavama i podzemnim vodama, gde su ne samo kuće već i celo poljoprivredno zemljište pod vodom. Dobro znamo da je u nekim opštinama u Srbiji stanje kritično, a ovim putem bih pitao za neke opštine koje se nalaze u Vojvodini.

Stanje je kritično u opštinama Kanjiža, Ada, Temerin, Sečanj, Kikinda, Žitište (samo neke da navedem). U ovim opštinama je toliko kiše palo u proteklim nedeljama, da to nije zapamćeno u proteklih 50 godina. Kuće su se srušile u Novoj Crnji, a u tom selu je, nažalost, i podzemna voda ušla u bunar gde je voda za piće. U Temerinu su neke ulice bile pod vodom, a tako je i u gradovima Ada i Kikinda.

Interesuje me, pošto dolazim iz te sredine, šta namerava Vlada preko nadležnih ministarstava da uradi u ovim opštinama i šta će biti sa poljoprivrednim proizvođačima ne samo u ovim opštinama, nego u celom regionu Vojvodine.

Znamo da Ministarstvo poljoprivrede namerava da pomogne poljoprivrednicima kojima je voda ušla na njive, da im otpiše naknadu za odvodnjavanje. Da li će Vlada poljoprivredne proizvođače, kao i 2007. godine, osloboditi poreske obaveze i doprinosa za odvodnjavanje?

Mi, poslanici SVM, smatramo da to neće biti dovoljno, nego svi poljoprivredni proizvođači koji imaju štetu od poplava moraju dobiti pomoć i odštetu od države. Nažalost, oni godinu dana neće imati od čega da žive. Šta da prodaju kada uopšte neće imati plod na svom zemljištu ili će imati znatno manje od proseka? Ima li Vlada Srbije konkretne ciljeve i poteze za njih?

Ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu Milan Marković je ove nedelje opštini Ub obećao 40 miliona dinara. Da li neke druge opštine mogu da računaju na takvu pomoć?

Dalje me interesuje šta će biti sa cenom žita i otkupom. Da li znamo otkupnu cenu žitarica? Žetva je počela, a poljoprivredni proizvođači i dan-danas ne znaju cene.

Interesuje me da li Vlada uopšte namerava da pomaže našoj poljoprivredi. Podsećam da je poljoprivreda najvažnija grana privrede u Srbiji, koja ima strateški značaj, pa i zbog toga apelujem na Vladu da učini što pre konkretne mere za zaštitu naše poljoprivrede. Ako sada ne pomognemo našoj poljoprivredi, u ovoj situaciji, onda od sledeće godine možemo očekivati da ćemo poljoprivredne proizvode uvoziti, a ne izvoziti iz Srbije. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, poštovani saradnici, dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi da iznesem sugestije poslanika SVM na predložene zakone vezane za poljoprivredu.
Ovi zakoni su jako važni za nas i ni jednom nismo bili protiv nijednog zakona koje je Ministarstvo poljoprivrede predložilo. Međutim, imamo i neke sugestije i predali smo i nekoliko amandmana na predložene zakone.
Znamo svi dobro da je kriza u toku, ali se možemo složiti da poljoprivreda ima ključnu ulogu u izlasku iz krize. Srbija je poljoprivredna zemlja, a poljoprivreda grana privrede kroz koju možemo unaprediti našu zemlju.
U proteklom periodu, između ostalih, i u poljoprivredi imamo razne velike probleme. Najveći problem je nedostatak finansijskih sredstava. Poljoprivrednici jednostavno nemaju ušteđevinu za pokretanje proizvodnje.
Smatramo da poljoprivreda zaslužuje više pažnje i znatno više novca. Za nas su svi proizvođači isti i ne smemo praviti razliku između poljoprivrednika. Poljoprivrednu proizvodnju moramo jednako subvencionisati, jer samo tako možemo je unaprediti.
Naravno, ovakvim budžetom za 2010. godinu, za koji poslanici SVM nisu ni glasali, ne možemo unaprediti našu poljoprivrednu proizvodnju i ne možemo, nažalost, izmiriti ni osnovne potrebe u poljoprivredi. Ne zaboravimo na činjenicu da sa najmanjim ulaganjima u poljoprivredi možemo stvoriti radna mesta i omogućiti porodicama da prežive ekonomsku krizu.
Približavamo se EU, pa je stoga veoma važno da pojačamo našu poljoprivredu. Značajno je doneti evropske zakone, ali je daleko od dovoljnog. Poljoprivreda treba biti razvijena po evropskim standardima, pre nego što uđemo u EU. Ako ne budemo postepeno razvijali i unapređivali poljoprivredu do približnog standarda EU, onda nećemo biti spremni na tržišnu utakmicu koja nas tamo čeka. Biće kao trka fiće i mercedesa.
Imamo dosta pozitivnih primera u EU. Neke zemlje su maksimalno iskoristile šansu u EU, pre nego što su ušle, ojačale su svoju poljoprivredu, stanje u poljoprivredi i sada, za vreme krize, nisu imali većih problema.
Što se tiče zakona, poslanička grupa Manjina većim delom će podržavati zakone koji su na dnevnom redu. Ove zakone smatramo dobrim i potrebnim za približavanje Srbije prema EU.
Put do EU je još veoma dug, ali treba krenuti tim putem. Nemamo alternativu. Na tom putu Srbija treba još dosta da uradi. Naravno, treba nam i dosta finansijskih sredstava.
Za nas je veoma značajno što u ovim zakonima Vojvodina ima svoj značaj. To nije za nas važno samo zbog toga što dolazimo iz te regije, nego i zbog toga što 18% obradive poljoprivredne površine se nalazi u Vojvodini.
Što se tiče izmene i dopune zakona o veterinarstvu, treba da znamo da se ovde radi samo o nekim pozitivnim izmenama koje će olakšati proizvodnju u stočarstvu. Zakon o sorti poljoprivrednog bilja je takođe značajan zakon. Smatramo da treba da sačuvamo naše sorte, nemodifikovane. Budućnost vidimo u ovoj grani poljoprivrede, kao i u bioproizvodnji.
Zakon o organskoj proizvodnji je jedan od najvažnijih zakona. Naša zemlja ima budućnost u organskoj proizvodnji hrane. Ministarstvo poljoprivrede ima veoma značajnu ulogu po tom pitanju. Ministarstvo mora da stvara takve propise, uradi akte i pravilnike koji će omogućiti razvoj organske proizvodnje, u realizaciji i prodaji tog proizvoda.
Poštovani saradnici, važno je da pravilnike koje ćete doneti posle donošenja ovog zakona budu po evropskim standardima. U EU su bioproizvodi veoma traženi, stoga ima budućnosti u tome. Veoma je značajna i malim poljoprivrednim gazdinstvima bioproizvodnja, jer možda u organskoj proizvodnji leži njihov opstanak ili nova šansa za poboljšanje stanja malih gazdinstava. Iz te proizvodnje proizilaze i nova radna mesta.
Zakon o pivu je isto značajan zakon. Pozdravljamo poseban zakon o pivu, jer smatramo da ova proizvodnja to zaslužuje i jeste jako važna. Znamo da je Srbija veliki potrošač piva i veliki izvoznik. Budžetu je to značajan prihod. Važno je da proizvodimo kvalitetnu i dovoljnu količinu piva.
Važan je i zakon o šumama, jer znamo, nažalost, da stojimo jako loše ako gledamo evropske proseke po površini šuma. Najkritičnije stanje je u Vojvodini, gde ima svega 6% do 7% površine pod šumama, što je jako malo. I ono malo šumskih pojaseva u Vojvodini je u proteklih 15 godina nemilosrdno posečeno.
Evropski prosek pošumljenih površina je 47%. U Srbiji je to, nažalost, ukupno 29. Šume su čistači vazduha. Potrebne su za ljude, životinje, imaju značajnu ulogu u lovstvu, pčelarstvu i naravno u turizmu. Važno je da posadimo što više sadnica u što kraćem vremenu jer smo u zaostatku proteklih godina. Važno je da sačuvamo sadnice, i ne samo sadnice nego i preostale zaštitne pojaseve i šume.
U ovom poslu, značajnu ulogu ima i Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje mora da reaguje da ne dođe do seče šume. Bitno je da svaka opština u Vojvodini da poljoprivredno zemljište namenjeno za pošumljavanje. Neophodno je obnoviti zaštitne pojaseve, jer zaštitni pojasevi čuvaju proizvode od vremenskih neprilika i imaju važnu ulogu u poljoprivrednoj proizvodnji.
Ovim zakonom će Vojvodina imati značajne koristi, ali imamo i neke amandmane koje želimo da prihvatite. Suština tih amandmana je da uspostavimo normativno-pravnu vezu između Predloga zakona o šumama, kao osnovnog materijalnog zakona kojim se na sveobuhvatan način reguliše oblast šumarstva, i člana 183. Ustava Republike Srbije koji propisuje da autonomne pokrajine, u skladu sa zakonom, uređuju pitanja od pokrajinskog značaja u oblasti šumarstva i člana 18. Zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine, kojim se utvrđuju nadležnosti AP Vojvodine u ovoj oblasti.
Članom 86. Ustava Republike Srbije je propisano postojanje javne svojine, koja može biti državna svojina, svojina AP i svojina jedinice lokalne samouprave. Članom 2. Predloga zakona o šumama propisano je da se odredbe ovog zakona odnose na šume i šumsko zemljište u svim oblicima svojine.
Predlagač zakona nije iskoristio ustavno ovlašćenje da zakonom, tačnije u oblasti šumarstva ovim zakonom utvrdi imovinu AP u oblasti šuma, nego je samo utvrdio pravo upravljanja i gazdovanja šumama u državnoj svojini od strane nadležnog organa AP - javnog preduzeća za gazdovanje šumama čiji je osnivač AP.
Dopunom teksta Predloga zakona samo želimo da otklonimo eventualne buduće svojinsko-pravne sporove između Republike Srbije i AP Vojvodine u oblasti šumarstva.
Zakon o vodama je značajan, utoliko pre što Vojvodina ima i ovde svoj udeo. I na ovaj zakon imamo neke amandmane koji su za poboljšanje ovog zakona i za umanjenje nekih doprinosa, jer ih smatramo prevelikim. Ovim amandmanima tražimo da na vanmelioracionim područjima ne uređujemo i ne naplaćujemo naknadu za odvodnjavanje suvišnih voda, jer istih i nema, kao ni atmosferske odnosno površinske kanalizacije ili dovođenje vode za navodnjavanje.
Drugim amandmanom samo tražimo da se smanji naknada za odvodnjavanje, odnosno da ne bude veća od 400 dinara po hektaru, a svaka naredna godina da bude uvećana za stopu inflacije. U više navrata smo pričali o ovom problemu. Nažalost, u ovakvim teškim vremenima ovaj porez veoma teško pada poljoprivrednim proizvođačima. U važnosti navodnjavanja i odvodnjavanja u Vojvodini, znamo svi i slažemo se, to je budućnost opstanka poljoprivrede.
Jako je teško sada, u ovako velikoj krizi, da nadoknadimo ono što smo propustili poslednjih 20 godina. Za vreme ove krize šta je ova država uopšte uradila za poljoprivredu kako bi olakšala poljoprivrednim proizvođačima proizvodnju? Preko ovih amandmana možemo zajednički jedan dobar korak da uradimo.
Smatramo da zakonom možemo da poboljšamo stanje i da umanjimo doprinose, a to je trenutno veoma važno za naše poljoprivredne proizvođače, koji jednostavno nemaju od čega da plate ove naknade. Nadam se da ćete prihvatiti naše amandmane, da bi zajednički podržali i pomogli našim poljoprivrednicima, a najviše malim poljoprivrednim gazdinstvima.
Poslednji zakon u vezi poljoprivrede je zakon o stručnim i savetodavnim službama. Stručne službe imaju veoma značajnu ulogu, ne samo u Srbiji nego i u Vojvodini. U Vojvodini već postoje neke savetodavne službe i poljoprivredne stanice koje treba zajednički da podržavamo. Postoje područja gde jednostavno ovi stručnjaci ne obilaze teren.
Smatramo da službenici koji savetuju stalno moraju biti na terenu i da poljoprivrednici ne putuju ceo dan do grada. Ove službe su u gradovima, što nije dobro. Bitno je da svaka opština naše zemlje i preko opština svaka naša mesna zajednica ima barem jedan dan u toku nedelje svoje poljoprivredne savetnike koji treba da daju podršku, savete našim poljoprivrednicima na terenu.
U sadašnjem modernom vremenu ove savetodavne službe moraju da pružaju najsvežije informacije poljoprivrednim proizvođačima, a to je neizbežno u sadašnjoj proizvodnji.
Spomenuo bih ovde veliki broj mladih stručnjaka koji završavaju poljoprivredni fakultet, nezaposlene, koji se teško zapošljavaju u privatizovanim poljoprivrednim dobrima. Svakako bi njihov potencijal trebalo iskoristiti. Stalno imamo nove uredbe, pravilnike, razne propise koji nisu pristupačni običnim seljacima, paorima, jer Ministarstvo poljoprivrede ih objavljuje najviše preko Interneta. Oni koji ne dođu do savetodavne službe, ponekad i ne znaju propise.
Nažalost, ima i nejasnih uredbi gde jednostavno poljoprivredni proizvođači ne znaju šta treba da urade. Treba im pomoći kad se obnavlja registracija, kad se predaje dokumentacija u vezi subvencija, premija itd. Greške moraju da pronađu savetodavne službe i da ih isprave, jer samo tako možemo unaprediti i pojačati našu poljoprivredu.
Što više dobijenih subvencija i premija, to više zadovoljnih poljoprivrednih proizvođača. Kod kredita, kod konkursa seljak treba da pribavi raznu dokumentaciju, a u tome treba imati iskustva. Ako neko to nema, jednostavno neće moći ostvariti svoje zahteve. Savetodavne službe, po našem mišljenju, moraju da podržavaju i Pokrajina i opštine.
Poslanici Saveza vojvođanskih Mađara podržavaće sve zakone i sve dobre pokušaje i akcije Ministarstva poljoprivrede, a tražimo od vas da budete više na terenu. Nadamo se da će ovi zakoni doprineti razvoju i unapređenju poljoprivrede i otvoriti neke nove mogućnosti.
Dobro znamo da zakoni neće dati odgovore na sve probleme u poljoprivredi. Nažalost, svedoci smo da je u proteklih nekoliko godina dosta poljoprivrednih proizvođača postalo socijalni slučaj, što nije dobro za našu državu. To ne možemo dopustiti. Zajednički moramo da radimo na poboljšanju stanja u poljoprivrednoj proizvodnji i više sredstava i kadra treba uložiti u poljoprivredu.
Cela Vlada mora da shvati značaj poljoprivrede, jer dosta prihoda Srbija ima od ove oblasti. Pred nama je Novosadski sajam. Nadam se da će tu biti popusta za naše poljoprivrednike. Tražimo hitno od Vlade da se smanji PDV na kupovinu poljoprivrednih mašina 8%. Naši poljoprivrednici moraju da obnove mehanizaciju, moraju da se razvijaju.
Ministarstvo poljoprivrede mora oštro da reaguje prilikom raspodele budžeta, da država što više sredstava uloži u poljoprivredu. Šansu koja Srbija ima u poljoprivredi moramo da iskoristimo. Donosimo evropske zakone, pa moramo i našu poljoprivredu evropski da podižemo, da bi poljoprivrednici postigli što pre evropske standarde.
Ove zakone smatramo dobrim i korisnim za našu državu, za naše poljoprivrednike. Poslanici SVM podržavaju zakone i glasaće za predloge, odnosno Zakon o šumama, ukoliko prihvatite naše amandmane, kroz koje samo želimo da otklonimo eventualne buduće svojinsko-pravne sporove između Srbije i AP Vojvodine.
Dragi saradnici, stojimo vam na raspolaganju. Imamo vremena. Imamo i Odbor za poljoprivredu. Siguran sam da ćemo naći rešenje. Siguran sam da ćemo zajednički naći rešenje. Poštovani saradnici, savetnici, poslanici SVM uvek će biti partneri kad se radi o razvijanju poljoprivrede u našoj zemlji. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, poštovani ministre, dragi saradnici, dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi da iznesem sugestije narodnih poslanika SVM u vezi predloženih zakona vezanih za poljoprivredu. Imamo i neka pitanja u vezi poljoprivrede, pa bih želeo pod ovom tačkom dnevnog reda da iznesem i neke naše sugestije, vezane za rad koji sprovodi Ministarstvo poljoprivrede.
Da krenemo redom, što se tiče Zakona o divljači i lovstvu, svi dobro znamo da je osnovni razlog za donošenje ovog zakona potreba da se otklone određeni problemi i nedostaci koji su uočeni u dosadašnjoj primeni Zakona o lovstvu i da se poboljšaju njegova rešenja. Bitan razlog za donošenje ovog zakona je nezadovoljavajuće stanje populacije divljači, kao dobro od opšteg interesa u Republici Srbiji.
Sadašnje stanje, između ostalog, jeste posledica nedoslednog i nepotpunog određivanja države prema pitanjima svojine nad divljači, imovinsko–pravnih problema, koji proističu iz prava gazdovanja divljači i svojinskim pravima na prostorima na kojima se divljač razmnožava i gaji.
Po našem mišljenju populacija divljači se mora trajno unapređivati i koristiti, odnosno njima gazdovati u skladu sa ukupnom nacionalnom, razvojnom politikom i prioritetima, nacionalnim razvojima, ciljevima u skladu sa nivoom društveno–ekonomskog razvoja.
Ovim zakonom, u odnosu na sadašnja rešenja jasno je iskazan svojinski oblik nad divljači, državni, a titular državnog oblika svojine nad divljači je Ministarstvo nadležno za poslove lovstva. Primena, često i neprimenljivi planovi ukazali su na neophodnost iznalaženja primerenih rešenja za divljač i za njena staništa, a samim tim i primerenijeg upravljanja populacijama divljači. Smatramo da su ova važna pitanja rešena ovim zakonom.
A, ono što smatramo jako dobrim i važnim je da su u pisanju ovog zakona učestvovali predstavnici Lovačkog saveza Vojvodine i Srbije i predstavnici pokrajinske vlasti. Navedenu praksu smatramo dobrom i glasaćemo za ovaj zakon.
Sada da pređem na konkretna pitanja. Ono sa čime nismo zadovoljni i što smatramo prevelikim i nepotrebnim nametom jeste naknada za odvodnjavanje. Naknada za odvodnjavanje je jedna vrsta poreza koja već davno postoji. Uređena je Zakonom o vodama u Republici Srbiji. Doprinosi se prebacuju pokrajini, odnosno država je zatražila od "Voda Vojvodine" da prikupe sredstva i da ih ulaže u poljoprivredne svrhe u Vojvodini. Nažalost, u ovim teškim vremenima ovaj porez veoma teško pada poljoprivrednim proizvođačima, s toga je nama interesantno i da propratimo potrošnju prikupljenih sredstava. Za nas je važno da ova sredstva budu potrošena na najfunkcionalniji način u korist proizvođača.
Važnost navodnjavanja u Vojvodini, znamo svi dobro, izazvana je vezano za budućnost opstanka poljoprivrede. Jako je teško u krizi u kojoj se nalazimo da nadoknadimo ono što smo propustili u poslednjih dvadeset godina. Znamo da građani Vojvodine redovno plaćaju poreze i to treba imati u vidu u preraspodeli sredstava. Po sadašnjim zakonima poljoprivrednici nemaju nikakve mogućnosti da te nadoknade ne uplaćuju i da im se otpišu naknade za navodnjavanje. Zato vas pitam – šta ova država može uopšte u vreme krize da uradi u ovakvim konkretnim slučajevima?
Profesionalizovali smo poljoprivredu za vreme svetske ekonomske krize. Sve se plaća. Svake godine imamo nove uredbe, obnovu registracije, cene idu gore. Poljoprivredni proizvođač plaća rešenje iz katastra, naknadu plaća za odvodnjavanje, plaća PIO, zdravstvo, razne dažbine. Jedino još ne plaća za vazduh koji diše. Pitam – šta država može da uradi u konkretnim slučajevima? Kako Ministarstvo poljoprivrede, u ovakvim teškim vremenima, može da olakša život poljoprivrednim proizvođačima?
Takođe, nezadovoljni smo položajem protivgradne zaštite. Naime, znamo da se u Hidrometeorološkom zavodu Srbije sprema racionalizacija, koja najviše udara Sektor protiv grada. Za 2010. godinu nije naručena dovoljna količina protivgradnih raketa, pa me stoga interesuje šta Ministarstvo poljoprivrede po tom pitanju namerava da uradi i da li uopšte želi da pomaže u ovom slučaju? Znam da treba da radimo na tome da proizvođači osiguraju poljoprivredno zemljište protiv elementarnih nepogoda, ali, ipak, smatram da treba očuvati sistem protivgradne zaštite, jer ako dođe do nepogode, naknadu za štetu poljoprivredni proizvođač će dobiti, ali neće imati proizvoda za prodaju, za izvoz, neće imati ni država koristi od toga.
Kao treći problem izdvajamo problem zdravstvenog osiguranja. Prosečno poljoprivredno gazdinstvo ima nosioca poljoprivrednog gazdinstva, nosilac plaća PIO i zdravstvo i nakon toga dobija zdravstvenu knjižicu do 2010. godine, tako dobija cela porodica na osnovu te uplate. Naime, od 2010. godine neki članovi porodice ne dobijaju zdravstvenu knjižicu, tj. nisu osigurani, na primer, ako imaju na svoje ime poljoprivredno zemljište, makar samo i jedno jutro.
U Ministarstvu zdravlja postoji instrukcija po kojoj se sprovodi zdravstveno osiguranje poljoprivrednih proizvođača. Znajući da između Ministarstva zdravlja i Ministarstva poljoprivrede postoji jedna izuzetno dobra saradnja, apelujem na vas da po tom pitanju napravite određene korake i da zajednički rešite ovaj problem.
Na kraju, želim da kažem da će poslanici SVM podržati zakon o divljači i lovstvu i međunarodnu Konvenciju o zaštiti novih biljnih sorti, a ne samo ove zakone, nego i one koji su na neki način vezani za poljoprivredu, a to su zakon o izmenama i dopunama Zakona o državnom premeru katastra, koji je u suštini jedan tehnički zakon, i Zakon o oznakama geografskog porekla. Ove zakone smatramo dobrim i korisnim za našu državu i za naše poljoprivrednike. Poslanici SVM podržavaju ove zakone i glasaće za predloge, a, takođe, očekujem vaše odgovore na postavljena pitanja. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovano predsedništvo, poštovana ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsednice pre nego što nastavim svoje izlaganje želim da vas obavestim da ću kod ovog amandmana u nastavku koristiti vreme svoje poslaničke grupe kao ovlašćeni predstavnik Poslaničke grupe manjina. Podržavam smisao amandmana g. Krstina i dozvolite mi da kao član Odbora za poljoprivredu iznesem određene sugestije, primedbe na Predlog zakona o budžetu za 2010. godinu na deo koji se odnosi na agrar.
Prošle nedelje na Odboru za poljoprivredu diskutovali smo sa predstavnicima Društva agrarnih ekonomista Srbije, sa predstavnicima Instituta za ekonomiku poljoprivrede i sa predstavnicima Udruženja za poljoprivredu Privredne komore Srbije i Vojvodine. Diskusija je trajala tri sata. Na kraju diskusije zaključili smo da nijedan prisutan stručnjak nije zadovoljan predviđanim budžetom za poljoprivredu u predstojećoj 2010. godini.
Budžetom ne mogu biti zadovoljni ni predstavnici Asocijacija poljoprivrednika Vojvodine koji su tražili od predsednika Republike Srbije, od Vlade Republike Srbije, od premijera, od ministra poljoprivrede da učine sve da bi budžet namenjen poljoprivredi u 2010. godini iznosio najmanje 6% nacionalnog budžeta.
Poljoprivreda Srbije je od 2003. do 2008. godine dobijala prosečno 4,3% nacionalnog budžeta, a u 2009. godini, kao i ovim predlogom za 2010. godinu, nije predviđen iznos ni blizu ovog proseka. Budžetu se predviđa za poljoprivredu oko 3% u odnosu na nacionalni budžet, što je upola manje od onoga što su predstavnici poljoprivrednika, predstavnici struke i naravno i Odbor za poljoprivredu tražili.
Ovim predlogom budžeta država će opet pustiti na slobodno tržište naše poljoprivrednike nespremne i neosposobljene. Ako analiziramo ovogodišnji podsticaj od 12.000 dinara po hektaru možemo zaključiti da država ne finansira poljoprivrednu proizvodnju, već obratno, poljoprivredni proizvođači finansiraju državu i pune budžet Republike Srbije. Poljoprivredni proizvođač u zemljama u okruženju ostvaruje subvencije oko 35.000 dinara po hektaru i više, dok je kod nas taj iznos 12.000 dinara. Pripadamo istom tržištu i ta činjenica poljoprivrednike čini neravnopravnim u poslovanju.
Ako smo na putu integracija ka EU, onda moramo voditi računa i o našoj poljoprivredi koja je najjača privredna grana trenutno u Srbiji. Jedino poljoprivreda ostvaruje pozitivni bilans kod uvoza i izvoza. Mi poslanici Saveza vojvođanskih Mađara smatramo da je to omogućeno ogromnim naporima poljoprivrednika koji se slobodno mogu nazvati iscrpljujućim. Već u predstojećoj setvi vidi se da nema dovoljno sredstava za kupovinu repromaterijala, što će dovesti do manje proizvodnje iduće žetve u 2010. godini.
Kada je reč o raspodeli budžeta, poljoprivreda je zadnja rupa na svirali, a kada je reč o rezultatima ostvarenim u 2009. godini, onda je poljoprivreda prva violina. Ovaj uspeh je uspeh jedino naših radnih i vrednih poljoprivrednika koji ako treba pozajmljuju novac, ali zaseju proizvode, žanju do svojih krajnjih mogućnosti.
Mi poslanici SVM smo i prošle godine tražili kod budžeta i kod rebalansa budžeta veća sredstva, da se poveća iznos namenjen za poljoprivredu, samo treba izračunati koliko bi prihoda imala država kad bi duplirala budžet namenjen za subvencije, a da ne računam koliko bi poljoprivrednici više trošili, kupovali.
U 2009. godini kupljeno je dva puta manje traktora nego u 2008. godini, a nažalost, kako vidim, u 2010. godini biće još gore. Postavljam pitanje - zašto Vlada ne želi da poveća subvencije i sredstva namenjena za poljoprivredu? Državu ne interesuje poljoprivreda i šta je u pitanju. Zašto se predstavnici ministarstva i Vlade nijednom nisu sastali sa predstavnicima poljoprivrednika i stručnjacima poljoprivrede?
Nažalost, vidi se da je poljoprivreda važna samo u izbornim godina kada svakome dobro dođu glasovi iz Vojvodine, gde se poljoprivredom bavi više od 16% stanovnika. Ovih dana kada Vlada Republike Srbije razmatra novi budžet, pojedinci u Vladi smatrali su da ne treba povećati budžet namenjen poljoprivredi, jer u poljoprivredi nije kriza, što nije tačno.
Prošle godine je Ministarstvo poljoprivrede znatno umanjilo broj poljoprivredna gazdinstva i dan-danas ne znamo koliko registrovanih poljoprivrednih gazdinstava imamo u državi. Imamo više od 300 hiljada gazdinstava registrovanih, od kojih su više od pola nekomercijalna, znači, ne dobijaju subvencije, a ima i onih koji ne ispunjavaju uslove, ali su registrovana.
Po računicama stručnjaka Udruženja poljoprivrednika, ima oko 70-80 hiljada poljoprivrednih gazdinstava koja dobijaju subvencije. Nažalost, ove brojke su tajne i za nas poslanike, jer zvanično u izveštaju Ministarstva poljoprivrede za 2009. godinu nije tačno navedeno koliko je poljoprivrednih gazdinstava ostalo.
Pokušaću sad da izračunam koliko u stvari dobijaju poljoprivrednici za subvencije koji su registrovani, a za šta je to dovoljno. Ove godine 75% sredstava za subvencije su dobili poljoprivredni proizvođači i to po hektaru za tri inputa, za mineralno đubrivo, za dizel gorivo i za seme. Ukupno je bilo 12.600.000.000, znači 70% tih sredstava je 9.400.000.000. Kad to podelimo sa 12.000 dinara po hektaru dobijamo cifru od 780 hektara poljoprivrednog zemljišta. Ako to dalje delimo sa 70.000 poljoprivrednih gazdinstava, onda dobijamo 11 hektara zemlje u proseku.
Znači, naš prosečan poljoprivredni proizvođač koji dobija subvenciju ima 11 hektara zemlje. Možemo lako izračunati da ukupna subvencija za našeg prosečnog poljoprivrednika je 130.000 dinara. Od toga poljoprivredni proizvođač da bi dobio subvencije mora da plati državi 50.000 za PIO, 30.000 za zdravstvo i 11.000 dinara kao vodni doprinos.
Ako sve to uplati ostaje mu 39.000 dinara. Kad to podelimo sa 11 hektara dobijamo da jedan prosečan poljoprivredni proizvođač za jedan hektar zemlje dobije 3.545 dinara. Kad uzmemo u obzir da treba registrovati traktor, održavati poljoprivredne mašine, a da ne računam rad našeg poljoprivrednika, možemo zaključiti da mu ništa ne ostaje za pokretanje poljoprivredne proizvodnje. Samo za to su dovoljne subvencije, a šta je sa onima koji uopšte ne dobijaju subvencije, ni dinara, jer ne ispunjavaju uslove, a nažalost njih ima tri puta više.
Znamo da u EU svi koji su registrovani dobijaju subvencije, kad znamo da oni dobijaju veća sredstva, zašto ne povećamo broj poljoprivrednih gazdinstava? Kvote koje imamo i ne iskorišćavamo biće važeće i kad uđemo u EU.
Na primer, ako sad izvozimo samo četvrtinu "bejbi bifa ", znači ispod kvote smo. Što ne ispunimo, postaće važeće kad uđemo u EU. Povećati izvoz nećemo moći. Imamo za izvoz i trenutno uslove, a nažalost naša država ne ispunjava kvotu za izvoz kad su u pitanju poljoprivredni proizvodi, jednostavno ne stimulišemo naše poljoprivrednike.
Ovakvim budžetom i predlogom finansiranja poljoprivredne proizvodnje u 2010. godini nije sadržan nijedan pokazatelj konkurentnosti naše poljoprivrede u odnosu na druge zemlje. Ako tako nastavimo sa finansiranjem poljoprivrede, ulaskom u EU bićemo najsiromašnija poljoprivredna zemlja. Zadatak države je da omogući razvoj poljoprivrede kroz podsticaje naprednim proizvođačima i razvojem određenih projekata.
Jedini kriterijum prilikom stimulisanja proizvodnje treba da bude uspešnost, bez obzira da li se radi o velikom ili o malom proizvođaču. Dobar primer za to je Hrvatska koja subvencioniše i stimuliše ratare sa 300 evra po hektaru, a proizvođače svinja sa 15 evra po tovljeniku, odnosno 27 evra po krmači, kako bi na vreme pripremila svoje poljoprivrednike za ulazak u EU i tržišnu utakmicu koja ih čeka.
Mere koje će biti donete za 2010. godinu moraju biti poznate do kraja 2009. godine, kako bi poljoprivrednici mogli planirati sledeću proizvodnu godinu. Ministarstvo poljoprivrede mora da donese uredbe i pravilnike za 2010. godinu i stavi ih na sajt Ministarstva poljoprivrede u najbržem roku. Nadam se da smo nešto naučili ove godine kad su uredbe i ostali pravilnici izašli tek u aprilu.
Nažalost, poljoprivredni proizvođači nisu informisani na adekvatan način. Svaka opština gde se bave poljoprivredom mora da ima svoje poljoprivredne stanice i poljoprivredne savetodavne službe. Posebnu pažnju treba posvetiti poljoprivrednicima nacionalnih manjina koji svoje savetnike moraju da imaju i na svom maternjem jeziku u opštinama u kojima žive.
Poslanici SVM ovim sugestijama samo žele da ukažu na nedostatke ovog predloga budžeta, bez 6% agrarnog budžeta, poljoprivreda ne može da funkcioniše na tržišnoj osnovi. Mislim i stojim iza toga da će se svaki dinar uložen u poljoprivredu desetostruko vratiti, jer poljoprivreda je glavni faktor naše zemlje, naravno, glavni faktor ka izlasku iz svetske ekonomske krize.
Kao poslanik SVM želim da se ovaj problem reši dijalogom jer mislim da to poljoprivrednici zaslužuju. Smatram i dalje da je najveći problem mali budžet namenjen poljoprivredi iz koga je nemoguće pomoći poljoprivrednicima. Poslanici SVM i ubuduće će se zalagati za veći agrarni budžet.
Na kraju moram da podvučem još jednom, u ovakvoj formi, poslanici SVM ne mogu da podrže predlog budžeta za 2010. godinu.
Iskoristio bih, poštovana predsedavajuća, sve vreme kao ovlašćeni predstavnik naše poslaničke grupe. Poštovana predsedavajuća, gospodine ministre, poštovani saradnici, dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi da u ime poslanika SVM iskoristim priliku i iznesem naše sugestije u raspravi u pojedinostima vezane za ove zakone o kojima još nismo pričali.
U načelnoj raspravi smo istakli neke zakone koji su za nas, za naše poljoprivrednike najvažniji, a to su: Predlog zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju, Predlog zakona o javnim skladištima za poljoprivredne proizvode i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, za koje smo već istakli sugestije.
Dozvolite mi da u ime Poslaničke grupe manjina iznesem naše stavove, primedbe, da postavim neka pitanja u vezi ostalih zakona i da obrazložim naše amandmane.
Prvo bih počeo sa Predlogom zakona o zdravlju bilja. Ovim zakonom se uređuje zaštita i unapređenje zdravlja bilja. Smatramo da je dobro da se donese zakon koji će na jedinstveni način regulisati oblast zdravlja bilja, kao i posebni zakon o sredstvima za zaštitu bilja i sredstvima za ishranu bilja. Ovakav pristup regulisanja oblasti već je usvojen u zemljama EU. Ono što smatramo dobrim je da je ovim zakonom obezbeđeno i organizaciono i funkcionalno jačanje fitosanitarne službe.
Što se tiče Predloga zakona o sredstvima za ishranu bilja i oplemenjivačima zemljišta, ovim zakonom se uređuje razvrstavanje, kvalitet, obeležavanje, fitosanitarna kontrola i uzorkovanje u prometu, uvoz i primena sredstava za ishranu bilja i oplemenjivača zemljišta, po našem mišljenju na dobar način.
Smatramo da je Predlog zakona o sredstvima za zaštitu bilja važan za nas i odgovarajući. Usaglašavanje postojeće zakonske regulative u oblasti sredstava za zaštitu bilja sa važećim direktivama EU dovelo je do potrebe za donošenjem novog zakona koji će regulisati ovu oblast kao samostalnu.
O Predlogu zakona o rakiji i drugim alkoholnim pićima, Predlogu zakona o etanolu i Predlogu zakona o vinu želim da naglasim da ih podržavamo. Najvažnije je da svaki građanin može da proizvodi rakiju i vino za sopstvene potrebe.
Ovim zakonom reguliše se oblast koja ima veliki značaj u poljoprivredi Srbije, koja obuhvata od proizvodnje, odnosno upisa u registar proizvođača rakije i drugih alkoholnih pića, preko kvaliteta, oznake i geografskog porekla, deklarisanja, kao i prometa.
Ovim zakonom nameće se obaveza svakom ko želi da se bavi proizvodnjom i prometom rakije i drugih alkoholnih pića da mora da se upiše u registar proizvođača rakije i drugih alkoholnih pića. Uvođenjem registra sprečava se nelegalna proizvodnja i promet, eliminiše se proizvodnja falsifikata i omogućava se praćenje svih puteva, što je za nas jako važno i smatramo dobrim.
Dalje ću da pričam o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o reproduktivnom materijalu šumskog drveća. U postupku usaglašavanja nacionalnog zakonodavstva sa propisima EU donet je Zakon o reproduktivnom materijalu šumskog drveća koji je stupio na snagu krajem 2004. godine. Zakon je najvećim delom urađen na osnovu uputstva Evropske zajednice o prometu šumskog reproduktivnog materijala.
U zakonu o izmenama i dopunama Zakona o reproduktivnom materijalu šumskog drveća dodate su odredbe o pravilnicima i potpune implementacije propisa Evropske unije u oblasti proizvodnje i prometa šumskog reproduktivnog materijala.
Nastavio bih sa Predlogom zakona o dobrobiti životinja. Ovim zakonom uređuje se dobrobit životinja, postupanje sa životinjama i zaštita životinja od zlostavljanja. Ovim zakonom posebno se ističe odgovornost, obaveze i dužnost vlasnika, odnosno držaoca životinja u cilju zaštite dobrobiti životinja, čime se želi sprečiti okrutnost, kao i neodgovarajuće postupanje sa životinjama.
Sledeći je zakon o stočarstvu. Ovde imamo više primedbi. Što se tiče ovog zakona interesuje me da li je Ministarstvo poljoprivrede održavalo sastanke sa veterinarskim komorama, kakva je saradnja između Ministarstva poljoprivrede i veterinarskih komora, da li su veterinari uputili neke primedbe na ovaj zakon i posebno nas interesuje uloga naših veterinarskih tehničara i veterinara u zakonu.
Naše primedbe su da pri izradi Predloga zakona nije vođeno računa o našoj specifičnoj situaciji stočarske proizvodnje, da 80-90% ukupne nacionalne proizvodnje daju sitni proizvođači i fizička lica. Fali definisanje subjekata proizvodnje, nivo primarne proizvodnje.
Ovde predlažemo da to budu udruženja odgajivača, registrovana interesna zajednica odgajivača po vrstama stoke, kao pravno lice, farme industrijske proizvodnje, kao pravno lice, i integratori i organizatori primarne proizvodnje, kao pravno lice.
Udruženje odgajivača treba da bude glavni subjekat, obuhvatajući vitalnu masu sitnih proizvođača na nivou primarne proizvodnje. Inače, 80% proizvođača neće participirati od budžetskih sredstava izdvojenih za razvoj stočarstva.
Fali i definicija strukture proizvodnje, odnosno proizvođača. Naš predlog je da to bude industrijska proizvodnja, sitna robna proizvodnja, naturalna proizvodnja i bioproizvodnja.
Definisanje ovih pojmova je važno, ne samo pri koncipiranju generalne agrarne politike, već i pri usaglašavanju zakonskih regulativa, kao što je Zakon o zaštiti domaćih životinja.
Nejasna mi je definicija još nekoliko pojmova, kao što je odgajivačka organizacija.
U Predlogu zakona je jedna vrsta selekcija, međutim, u EU to je jedna vertikalna integraciona struktura proizvođača u cilju selekcije, gajenja i prometa stoke. Selekcija je danas kontrola i obezbeđivanje kvaliteta.
Reprodukcija kao zootehnička mera treba da bude definisana po segmentima, po našem – prirodno parenje, veštačko osemenjivanje unutar odgajivačke organizacije, veštačko osemenjivanje unutar industrijske farme i, kao četvrto, komercijalni centri za proizvodnju i promet semena.
Naše generalno mišljenje je da je Predlog zakona tendenciozno naklonjen industrijskoj proizvodnji stoke, centralni položaj u raspodeli budžetskih sredstava su zauzele naučne institucije i fakulteti.
Cilj zakona treba da bude čuvanje identiteta i tradicije našeg stočarstva, a uz to omogućiti sitnim proizvođačima da kroz udruživanje poboljšaju svoj ekonomski status i da budu i dalje nosioci preko 50% nacionalne proizvodnje stoke.
Ono što želimo da naglasimo je da i pčelarstvo pripada ovom zakonu. Interesuje nas šta je plan Ministarstva poljoprivrede po tom pitanju. Poslanici Saveza vojvođanskih Mađara smatramo da možda ne bi bilo loše da pčelarstvo dobije poseban zakon. Tražimo od vas da kontaktirate udruženja pčelara po tom pitanju i da razmislite u tom pravcu.
Što se tiče Predloga zakona o bezbednosti hrane, za ovaj zakon je pristiglo dosta amandmana. Izuzetno je važan jer se njime uređuju opšti uslovi za bezbednost, higijenu i kvalitet hrane i hrane za životinje. Značaj donošenja zakona o bezbednosti hrane jeste prvenstveno u zaštiti života i zdravlja ljudi. Po našem mišljenju, osnovno je pravo potrošača da hrana koju kupuje i konzumira ne ugrožava njegovo zdravstveno stanje.
Podneli smo amandmane na čl. 11, 12. i 48. ovog zakona. Za nas je jako važno da Pokrajina ima svoje nadležnosti po svim zakonima u oblasti poljoprivrede. Naša primedba u članu 11. se odnosi na deo o nadležnostima gde stoji „ministarstvo“, predlažemo da se doda „nadležni pokrajinski organ“. U okviru prenetih nadležnosti Autonomna Pokrajina Vojvodina treba na svojoj teritoriji da vrši monitoring primene ovog zakona putem svoje inspekcije, po našem mišljenju.
U članu 12. poslove organa države, u smislu ovog zakona, u oblasti bezbednosti hrane obavlja fitosanitarna inspekcija, veterinarska inspekcija, a mi tražimo da to obavlja i poljoprivredna inspekcija, odnosno inženjer prehrambene tehnologije, jer uloga i mesto inspektora inženjera prehrambene struke izuzetno je važna u svim fazama proizvodnje i prometa hrane, zato što su to najkompetentniji kadrovi.
Podneo sam amandman i na član 48. stav 2, gde se posle reči "isti" dodaju reči "odgovarajuće stručne spreme". Primedba u članu 48. odnosi se na stručnost lica koja će biti odgovorna za promenu dobre proizvođačke i higijenske prakse u primeni HCCP, pošto je veoma bitno da to bude lice prehrambene struke, jer se u praksi neretko za odgovorna lica imenuju postojeći radnici koji su nekompetentni za obavljanje ovih zadataka. Što se tiče Predloga zakona o genetski modifikovanim organizmima, u naš zakonodavni okvir se uvode novi elementi kada su u pitanju genetski modifikovani organizmi, a to je - obavezno obeležavanje, upoznavanje javnosti, odgovornost za štetu, ispitivanje i troškovi ispitivanja, plaćanja republičkih administrativnih taksi.
Takođe, podneo sam amandman na član 32. stav 1, gde se posle reči "uništi" dodaju reči "uz prisustvo ovlašćenog fitosanitarnog inspektora". Smatramo da je stvaralac, korisnik i njihov ovlašćeni zastupnik dužan da se otpad koji sadrži GMO, kao i otpad koji je nastao upotrebom GMO uništi uz prisustvo ovlašćenog fitosanitarnog inspektora, tako da GMO ne bude više sposoban za razmnožavanje i prenos genetičkog materijala na druge organizme. Inače, na Odboru bio je podnet jedan amandman na ovaj član i smatram da će to biti rešen ovaj problem.
Što se tiče zakona o poljoprivrednom zemljištu, nama poslanicima iz Saveza vojvođanskih Mađara ovaj zakon je takođe jako važan, naročito zbog toga što podržavamo male poljoprivredne proizvođače kojih ima najviše u Srbiji. Smatramo da oni zahtevaju najveću pomoć.
Međutim, imamo par sugestija vezane za ovaj zakon. Dali smo amandmane na čl. 21, 22, 26. i 27. ovog zakona. Smatramo da se poljoprivredno zemljišta u državnoj svojini može dati na korišćenje, uz naknadu pravnim i fizičkim licima za nepoljoprivrednu proizvodnju, samo za naftne bušotine i vetrenjače - a ovim zakonom to nije definisano. Za nas je važno da ribnjaci i vinogradi budu izdati u zakup i na manje od 40 godina. Takođe smatramo da treba uzeti u obzir da prosečna cena zakupa na teritoriji jedinice lokalne samouprave može da se smanji, a ne samo da se poveća, kao što je to u jednom članu.
Na kraju, želim da kažem da smatram da je izveštaj o uplati sredstava ostvarenih od davanja u zakup poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini treba da se preda do 28. februara tekuće godine. To su naši amandmani na ovaj zakon.
Samo na kraju još želim da istakne i kažem još jednom, kao što smo i pre kazali, da će poslanici i Poslanička grupa manjina podržati ovaj set zakona, bez obzira da li podržavate naše amandmane ili ne.
Ipak, tražim od vas da ih prihvatite i da ih obrazložite. Takođe, drago nam je da posle dužeg perioda imamo set zakona o poljoprivredi i nadamo se da će ovi zakoni samo olakšati položaj naših poljoprivrednika i ubrzati približavanje Srbije EU. Hvala vam.