Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Elvira Kovač

Elvira Kovač

Savez vojvođanskih Mađara

Govori

Hvala.
Poštovana predsedavajuća, predsedništvo, gospodine ministre, saradnici, dame i gospodo narodni poslanici, poslanici SVM su podneli amandman na Predlog zakona o kojem danas raspravljamo. Naime, naša zamerka se odnosila na sastav kontrolnog organa, komisiju za javno-privatno partnerstvo.
Naime, ova komisija ima devet članova i od tih devet članova AP ima pravo da predloži svega jednog, grad Beograd ima pravo da predloži svega jednog, a ostali članovi, znači sedam članova, Komisije za javno-privatno partnerstvo bi bili predloženi na predlog najpre kabineta predsednika Vlade i na predlog svih ostalih ministarstava.
Naša zamerka se odnosila na to da je udeo Vojvodine u privredi Srbije mnogo veći od ovog procenta, jedan od devet. Mene zanima, gospodine ministre, zaista je za svaku pohvalu kako danas učestvujete u raspravi, odgovarate na pitanja, da vi kao ministar koji dolazi iz jedne stranke koja se zalaže za decentralizaciju, kako objašnjavate da Vojvodina, iz koje ide 40% izvoza naše zemlje, zaslužuje sveta jedno mesto u ovoj komisiji?
Naš predlog je bio da se, umesto jednog člana komisije koji bi išao na predlog kabineta predsednika Vlade, ubaci još jedan na predlog AP. Znači, ne bi rušili taj koncept, ostalo bi devet članova, s tim da bi Vojvodina imala dva, a kabinet predsednika Vlade ne bi imao ni jednog, jer je i ne razumljivo šta znači kabinet predsednika Vlade. Hvala.
Zahvaljujem na odgovoru.
Slažem se delimično sa vama, ali morate i vi razumeti da procentualno AP nije ovde dovoljno zastupljena.
Ono što je moj problem, zaista se zahvaljujem na odgovoru, radi javnosti, neke stvari su svima nama jasnije, ali bih zamolila predstavnike Vlade ili one koji kucaju obrazloženje kada nam dolaze odgovori iz Vlade, narodni poslanici predlažu amandmane, to ide do Vlade, Vlada donosi mišljenje o tim amandmanima i onda nama na jednom papiru stiže mišljenje – odgovor zašto je naš amandman, amandman poslanika SVM na ovaj zakon odbije je zato što ga predlagač nije obrazložio ili zato što iz obrazloženja nije jasno.
Molim vas da se u budućnosti malo više potrudite oko odgovora zašto naši amandmani bivaju odbijeni. Hvala.
Zahvaljujem. Poštovani predsedavajući, saradnici, žao mi je što gospodin ministar trenutno nije u sali. Dame i gospodo narodni poslanici, poslanici SVM su podneli amandman na član 25. Predloga zakona o komunalnim delatnostima, tačnije na stav 1. tačku 1). Radi javnosti ću ga pročitati - da se posle reči "finansijskim izveštajima" dodaju reči: "na osnovu metodologije, obrazovanja i korekciji cena komunalnih usluga".
Naime, osnovna zamerka naša, poslanika SVM koju smo formulisali u amandman se odnosi na određivanje cena komunalnih usluga. U Predlogu zakona o komunalnim delatnostima stoji, odnosno predlaže se elementi za određivanje cena komunalnih usluga budu 1) poslovni rashodi iskazani u poslovnim knjigama i finansijskim izveštajima, 2) rashodi za izgradnju i rekonstrukciju objekata komunalne infrastrukture i nabavku opreme prema usvojenim programima i planovima vršiocima komunalne delatnosti na koje jedinica lokalne samouprave daje saglasnost, sa čime se slažemo i smatramo da je izuzetno značajno, 3) namena za određivanje cena je sama dobit vršioca komunalne delatnosti.
Slažemo se sa drugim i trećim elementom određivanja cena, ali želela bih još jednom da naglasim - ovaj predlog zakona predlaže da jedan od elemenata za određivanje cena komunalnih usluga budu upravo poslovni rashodi iskazani u poslovnim knjigama i finansijskim izveštajima, što je, kada pogledamo, u potpunosti u redu i prihvatljivo. Međutim, stručnjaci ekonomisti smatraju da ovakav predlog bez speciziranja ostavlja mogućnost da korisnik komunalnih usluga bude nepotrebno opterećen dodatnim troškovima i samim tim da korisnik bude nepotrebno opterećen višim cenama komunalnih usluga.
S toga smo mi predložili da se posle dela "poslovni rashodi iskazani u poslovnim knjigama i finansijskim izveštajima" doda da se ovi stvarni troškovi ustanove metodologijom o obrazovanju i korekciji cena komunalnih usluga i na ovaj način bi se došlo do stvarnih troškova i da se na osnovu tih istih stvarnih troškova odredi i cena komunalnih usluga. Naš osnovni cilj je bio da ne opteretimo dodatno korisnika komunalnih usluga eventualnim povećanjem cena.
Naš amandman nije prihvaćen. Odgovor Vlade, odnosno obrazloženje zašto nije prihvaćen amandman je sledeće. Između ostalog, u njemu piše: "poslovni rashodi su ona vrsta rashoda koji su isključivo vezani za poslovanje i kao takvi se iskazuju u poslovnim knjigama". Zaista se nadamo da će to tako biti i u budućnosti i da ovaj naš apel da korisnike komunalnih usluga ne opteretimo višim cenama je zaista stigao do Vlade. Hvala.
Zahvaljujem.
Poštovana potpredsednice, predsedništvo, gospodine ministre, saradnici, dame i gospodo narodni poslanici, kao ovlašćeni predstavnik poslaničkog kluba Manjina i SVM ću se u svom izlaganju bazirati na jedan od dva zakona o kojima raspravljamo, predloga zakona o kojima raspravljamo zajedno. Baziraću se na Predlog zakona o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama.
Pred nama se nalazi jedan predlog zakona koji treba, kao što smo čuli, da sveobuhvatno obezbedi pravni okvir za uspostavljanje partnerstva između javnog, sa jedne strane, i privatnog, sa druge, sa jednim osnovnim ciljem, a to je zadovoljenje potreba stanovništva.
Svi mi smo svedoci da se u našem okruženju, ovde najviše mislim na susedne zemlje, već u njima vidimo sve veći broj uspešnih projekata, o kojima se upravo kroz ovaj model javno-privatnog partnerstva uspešno izgrađuju ili obnavljaju infrastrukturni i drugi objekti. Na ovaj način se otvaraju mnoge nove mogućnosti za razvoj.
U Republici Srbiji, međutim, kao što smo čuli, do sada, nažalost, nije postojala adekvatna zakonska potpora u povezivanju javnog i privatnog, u oblasti zajedničkog projektovanja, finansiranja, izgradnje, rekonstrukcije,upravljanja ili održavanja kako infrastrukturnih, tako i drugih objekata, koji su od javnog značaja i pružanja usluga od javnog značaja.
Trenutno važeći Zakon o koncesijama, koji je, kao što smo čuli iz uvoda gospodina ministra, donet 2003. godine i koji će prestati da važi donošenjem ovog novog predloga zakona o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama, taj zakon nije zadovoljavao potrebe. S toga su vlasti veoma često bile primorane da primenjuju ostale brojne zakone koji su doticali navedenu oblast, u slučajevima kada su nameravali da uspostave saradnju javnog i privatnog ili ugovore koncesiju na korišćenje dobara ili na obavljanje delatnosti od opšteg interesa.
Predlog zakona o kojem raspravljamo treba da otvori zaista nove mogućnosti za razvoj, kao i da omogući upravo pravu institucionalizaciju javno-privatnog partnerstva, jer saradnja između javnog i privatnog može da ima kako trenutne, tako i dugoročne pozitivne rezultate, kroz korišćenje sposobnosti privatnog partnera ovde najpre mislimo kako u tehničkim, tako i u upravljačkim inovacijama privatnog partnera. Svakako je od presudnog značaja, svi ćemo se tu složiti, privlačenje privatnog kapitala.
Mi iz SVM imamo jednu manju zamerku na ovaj predlog zakona. Predali smo jedan amandman, o kojem ću kasnije vrlo kratko, ali ovde moram da naglasim da se, pošto se naravno zalažemo za pristupanje naše zemlje EU, nadamo da će usvajanje i primena ovog zakona olakšati za Republiku Srbiju i korišćenje fondova EU, koji nažalost još uvek nisu u potpunosti otvoreni za Republiku Srbiju.
Pošto svi znamo, radi javnosti želim da naglasim, kada naša zemlja dobije status kandidata, pored prve dve komponente IPA pretpristupnog fonda, koje se odnose na projekte prekogranične saradnje i projekte za izgradnju institucija, sledi treća komponenta koja se odnosi na regionalnu saradnju i za čije korišćenje ćemo biti sposobni, mi, Republika Srbija, jedino ako ćemo umeti da sprovodimo projekte upravo ovim delatnostima, delatnostima od opšteg interesa, kao što je izgradnja saobraćajne infrastrukture, infrastrukture u oblasti životne sredine i komunalnih usluga.
Sve to je moguće jedino kroz suštinsku regionalizaciju, za koju se SVM zalaže i suštinska regionalizacija je jedina prava razvojna mogućnost, kako EU, tako i nama koji smo pred vratima EU.
Dobar zakon treba da pruži adekvatne podsticaje za razvoj, a ovaj predloženi zakon će svakako to učiniti i zbog toga ga podržavamo.
Kao poslanica Saveza vojvođanskih Mađara, moram da naglasim da sam regionalno, tačnije, mogu to nazvati vojvođanskim aspektom, da možemo sa olakšanjem zaista konstatovati da je ovaj predlog zakona jedan od retkih koji je u potpunosti dosledan, da su u ovom predlogu zaista ispoštovani svi nivoi vlasti, od Republike Srbije preko autonomne pokrajine, do lokalnih samouprava, kako po pitanju davanja saglasnosti za odobravanje projekata, tako i po pitanju kontrole, odnosno nadzora nad realizacijom javnih ugovora, u smislu ovog zakona i u potpunosti ispoštovan i Zakon o javnoj svojini.
Dobro je, znači, pozitivna strana Predloga je što koncesionu naknadu koju plaća koncesionar, ona je prihod budžeta Republike Srbije, ali i budžeta autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave, kao i da upravo po prestanku koncesionog odnosa, objekti, uređaji, postrojenja i druga sredstva iz okvira predmeta koncesije postaju svojina, kako Republike Srbije, tako autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave.
Ukratko bih možda mogla da kažem da je ovaj predlog jedan vrlo dobar, pošto smo čuli da je usklađen sa međunarodnim standardima, dobro je proveden, primenljiv zakon koji se primenjuje u mnogim zemljama Evropske unije i nadamo se da će ta primena pozitivno uticati i kod nas.
Naša zamerka se odnosi na Komisiju za javno i privatno partnerstvo koju je uvaženi gospodin ministar spomenuo. Naime, u Predlogu zakona o javnom privatnom partnerstvu i koncesijama stoji – stručnu pomoć pri realizaciji projekata javnog, privatnog partnerstva i koncesija u skladu sa ovim zakonom vrši Komisija za javno i privatno partnerstvo. Komisiju obrazuje Vlada na predlog raznih ministarstava, najpre na predlog Kabineta predsednika Vlade. Tu sam želela da postavim pitanje – šta znači Kabineta predsednika Vlade, ali delimično smo dobili odgovor od vas. Nadalje, na predlog ministarstva nadležnog za poslove ekonomije i regionalnog razvoja, pa ministarstva nadležnog za poslove finansija, za poslove infrastrukture, za poslove rudarstva, komunalnih delatnosti, zaštite životne sredine, autonomne pokrajine i grada Beograda.
Verovatno se nadzire da je naša osnovna zamerka što ovaj kontrolni organ, znači takozvana komisija, ima devet članova, a od tih devet članova, autonomna pokrajina ima pravo da predlaže svega jednog, tako da smo mi u našem, pošto smatramo da to nikako, znači ovo učešće nikako nije u srazmeri, udelu Vojvodine u privredi Republike Srbije, amandmanom smo predložili da ne želimo da srušimo ceo koncept i svesni smo da Komisija treba da ima devet članova. Predlog je da se briše taj jedan član na predlog Kabineta predsednika Vlade, a da se doda – da na predlog autonomne pokrajine Komisija može da ima dva člana. Vidim da ću dobiti odgovor od gospodina ministra.
Toliko o zamerci. Svesni ste da zaista taj broj, jedan mali, ali smo svesni da je nažalost važeća praksa takva da u većini takvih i sličnih komisija autonomna pokrajina ima svega jednog člana, i vi ste verovatno svesni toga da smo mi oni koji smo trebali da predložimo bar povećanje, da se ne zaboravi da zaista autonomna pokrajina čini veći udeo privrede Srbije.
Osnovni elementi javno privatnog partnerstva su minimalni - zahtevan kvalitet i standard usluga i radova u interesu javnosti korisnika usluga, kao i adekvatno obezbeđenje interesa javnog partnera. Prošle nedelje, kada smo raspravljali o Zakonu o komunalnim delatnostima i o Zakonu o rudarstvu i geološkim istraživanjima, razgovarali smo o tome da je zaista vrlo teško obezbediti javni interes i privući privatne investicije.
Stoga, u Predlogu stoji da se privatnom partneru garantuju prava utvrđena kako zakonom, tako i javnim ugovorom, odnosno ugovorom o finansiranju projekata, a ako je privatni partner strano lice, onda se njima, znači, stranim licima se pravo obezbeđuje međunarodnim ugovorima o podsticanju i zaštiti ulaganja, koji su na snazi.
Ovaj predlog zakona je nastao zbog potrebe, kao što smo čuli, za izgradnju nove infrastrukture, ulaganjem u dobra o opštoj upotrebi, kao i pružanjem usluga od opšteg interesa. Jedan od osnovnih razloga zašto je bilo potrebno doneti ovaj novi zakon je porast tražnje za privatnim izvorima finansiranja ovih navedenih projekata.
Usled nedostatka javnog finansiranja i nedovoljno sredstava državnih organa da dovoljno razviju i modernizuju putnu i komunalnu infrastrukturu, neophodno je zaista da se unapredi, kako pravni, tako i ekonomski razni mehanizmi, kako bi se privukle neophodne privatne investicije domaćih i stranih investitora, a tako i banaka za finansiranje i sufinansiranje ovih projekata.
Neophodno je omogućiti svim nivoima vlasti da realizuju projekte kroz javno privatno partnerstvo. Učešće privatnog sektora je, složićemo se, vrlo značajno. Kao što smo to ovde više puta naglasili, želela bih da kažem da Savez vojvođanskih Mađara podržava predlog, upravo zbog toga što je on u potpunosti usklađen sa međunarodnim standardima i najboljom međunarodnom praksom finansiranja izgradnje, rekonstrukcije, upravljanja ili održavanja infrastrukturnih i drugih objekata.
Ono što je vrlo zanimljivo i što moram da naglasim je, da u predlogu stoji i da koncesioni odnos može prestati oduzimanjem koncesije, a u slučajevima da koncesionar ne obavlja koncesionu delatnost duže od godinu dana, da ne izvršava ugovorom preuzete obaveze, ali i iz raznih drugih razloga, kao što su javna bezbednost, slučaj da se obavljanjem koncesione delatnosti ugrožava životna sredina, zdravlje ljudi, itd. Definisane nadležnosti ministarstva nadležnog za poslove finansija, odnosno organa autonomne pokrajine, ili jedinice lokalne samouprave, nadležne upravo za poslove finansija, da pokrenu postupak nadzora samostalno, u skladu naravno sa svojim zakonskim ovlašćenjima.
Nadalje je definisana i obaveza javnog partnera da konstantno, kontiuirano prati i nadzire realizaciju javnog ugovora, da prikupi periodične izveštaje privatnog partnera.
Naglašavam još jednom, da su izradi teksta zakona korišćena, analizirana uporedno-pravna rešenja i iskustva susednih zemalja u regionu, ali i druga međunarodna iskustva.
Pored zahteva za novom javnom infrastrukturom u Republici Srbiji, doprinela je razmatranje mogućnosti finansiranja projekata javne infrastrukture, privatnog finansiranja.
Osim toga, nekoliko govornika je već spomenulo nedostatak javnog finansiranja i nedovoljna sredstva državnih organa da razvijaju i modernizuju putnu i komunalnu infrastrukturu, upravo je dovela do potrebe da se bez odlaganja uspostave, znači, pod hitno uspostave neophodni pravni i ekonomski mehanizmi, kako bi se što pre privukle privatne investicije. Sa druge strane, neophodno je da se pruži sigurnost upravo ovom privatnom kapitalu, da će uspeti da povrati ove investicije.
Da sumiram, tri osnovna cilja donošenja zakona o javno-privatnom partnerstvu o koncesijama su, između ostalog, izgradnja javne infrastrukture i pružanje usluga u javnom interesu, obezbeđivanje kvalitetnih usluga od javnog značaja, kao i privlačenje domaćih i stranih investitora i banaka za finansiranje, sufinansiranje, i vođenje projekata od opšteg interesa.
Ukratko, suština je da će primenom ovog zakona budžetska sredstva biti korišćena na mnogo efikasniji način, a usluge koje se pružaju građanima će biti kvalitetnije. Ne zaboravimo da je javnom partneru neophodno da ima potpuno odgovornog privatnog partnera.
Osnovni cilj svih nas je da se zaštiti javni interes, ali da se obezbede neophodne privatne investicije. SVM ima jedan amandman i podržaćemo ovaj zakon. Hvala.
Zahvaljujem. Poštovana potpredsednice, predsedništvo, gospodine ministre, saradnici, dame i gospodo narodni poslanici, najpre moram da izrazim svoje veliko žaljenje što ovako izuzetni predlozi zakona u načelu raspravljamo u polupraznoj, da ne kažem skoro praznoj sali.
U svom izlaganju, u ime poslaničkog kluba Manjina i SVM govoriti o Predlogu zakona o komunalnim delatnostima i o Predlogu zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima. Ukoliko mi dozvolite krenuću od trećeg Predloga zakona. U važećem Zakonu o rudarstvu, naknada za korišćenje mineralnih sirovina koju plaća preduzeće koje vrši eksploataciju nafte i gasa, utvrđena je u visini od 3% ukupnog prihoda, a novim Predlogom zakona se predviđa visina od 7% od ukupnog prihoda. U ime SVM moram da naglasim da smo izuzetno zadovoljni što je povećan procenat sa 3% na 7%, ali bih želela da naglasim da smo mi ovom prilikom predali amandman kojim predlažemo da se ovih 7% poveća bar na 9%. Realni smo, svakako želimo da pohvalimo predlog Vlade o povećanju na 7%, razmišljali smo da tražimo povećanje na 10%.
Želela bih da podsetim javnost i gospodina ministra, da smo pre dve godine mi imali amandman kojim smo predlagali povećanje na 15% koji je nažalost bio odbijen, tako da ovom prilikom predlažem povećanje na 9%. I smatramo da je ono opravdano iz nekoliko razloga.
Eksploatacija mineralnih sirovina je stalan, kontinuiran proces koji vodi trajnom odlivu bogatstva, upravo opštine, a povećanje naknade za korišćenje mineralnih sirovina bi vrlo mnogo, čak i povećanje od 1%, vrlo mnogo značilo za naše opštine da bi se bar deo tog bogatstva vratio njima. Kao što svi znamo i kao što stoji u Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi, lokalne vlasti su jedan od glavnih osnova svakog demokratskog društva, očuvanje i unapređivanje lokalne samouprave je važan doprinos izgradnje Evrope zasnovane na principu demokratije i decentralizacije vlasti. Lokalni organi po ovoj povelji imaju pravo na adekvatna, sopstvena finansijska sredstva kojima mogu slobodno da raspolažu. Povećanje ovih prihoda ne bi značilo mnogo samo lokalnim samoupravama, znači ne isključuju interes lokalnih samouprava, na čijim područjima se nalaze ova mineralna bogatstva već kako Republike tako i AP Vojvodine.
Značajan deo ovih sredstava bi mogao da se upotrebi za finansiranje, odnosno sufinansiranje raznih razvojnih projekata opštine čija realizacija se planira u budućnosti. Ti projekti mogu da budu u oblasti obrazovanja, socijalne zaštite, kulture, sporta, komunalnih delatnosti, turizma, odnosno drugih veoma značajnih oblasti za stanovnike lokalnih samouprava.
Povećan iznos ovih sredstava ostvarenih na naknadu korišćenja mineralnih sirovina bi se mogao upotrebiti za otklanjanje štete na postojeću infrastrukturu, ovde najviše mislimo na puteve u opštini nastale upravo usled eksploatacije nafte. Iskustva drugih država takođe idu u prilog ovog našeg amandmana i inicijativi da se procenat naknade poveća, pošto je taj procenat npr. veoma različit u raznim evropskim zemljama, npr. u Mađarskoj je 14%, a u nekim državama dostiže čak i 30% od ukupnih prihoda ostvarenih eksploatacijom mineralnih sirovina.
Druga naša zamerka, odnosno naš amandman, se odnosi na problem što se sredstva ostvarena na ime naknade za korišćenje mineralnih sirovina prema postojećoj, trenutnoj važećoj zakonskoj regulativi u visini od 40% su prihod Republike Srbije, u visini od 10% su prihod AP, a u visini od 50% su prihod opštine na čijoj teritoriji se naravno vrši eksploatacija.
Međutim, ovim Predlogom zakona i njegovim članom 137. pak predviđa sledeći raspored, Republika 40%, opština 40% i nadležno ministarstvo 20%. Na ovaj način, bez obzira na činjenicu koja je svima poznata da se vađenje nafte i gasa drastično smanjuju upravo resursi opštine i da bi naknada trebala da se vrati upravo tamo gde se to osiromašenje vrši, predlaže se smanjenje učešća opštine sa postojećih 50%. Znači, na 40%, a pokrajinskom budžetu, prema ovom predlogu se ne predviđa apsolutno ništa.
Zbog iznetog, pošto su po ovom predlogu, bi bile oštećene opštine, a još više pokrajina, poslanici SVM su predložili amandman kojim zapravo predlažemo da se u suštini u celosti ostavi prethodni raspored, odnosno raspored koji je određivao trenutno važeći zakon na način: da se opštini daje 50% uz smanjenje dela da se opštini daje 50% uz smanjenje dela Republike predloženog sa 40 na 30% i da se 20% naknade, koja prema predlogu pripada ministarstvu, u slučaju da se ta eksploatacija vrši na teritoriji AP Vojvodine rasporedi pola, pola ministarstvu i nadležnom organu AP.
To znači da bi ministarstvo i nadležni organ AP dobili po 10% nakon ovih izmena, odnosno prihvatanjem našeg amandman srazmere bi bile sledeće: opština 50%, Republika 50%, ministarstvo 10%, a to je u suštini i bilo prethodno.
Naša poslednja zamerka na ovaj predlog zakona se tiče istog člana, članom 137. stavom 5. poslednjim stavom ovog člana Predloga zakona o rudarstvu i biološkim istraživanjima se predlaže način raspolaganja sredstvima ostvarenim upravo iz naftne rente opštini.
On se zapravo ovim predlogom ograničava donošenjem posebnog programa mera koje donosi nadležni organ opštine za unapređenje uslova života lokalne samouprave, a posebno za izgradnju infrastrukturnih objekata i drugih objekata u cilju poboljšanja uslova života i tu dolazi problem, na koju saglasnost daje nadležno ministarstvo, odnosno nadležni organ AP tako stoji u predlogu.
Ovom odredbom, ukoliko ona ostane ovako u Predlogu zakona bi se za razliku od rešenja koje je trenutno važeće, znači, iz prethodnog zakona predviđa se obaveza pribavljanja saglasnosti centralne vlasti, na program korišćenja naknade i ovim smatramo da se ograničava pravo na lokalnu samoupravu koja je zagarantovana Ustavom Republike Srbije i ova izmena, znači, zapravo centralizaciju, a ne decentralizaciju kojoj mi svi težimo i SVM se zalaže, predmetna odredba želela bih da naglasim da se ona protivi Evropskoj povelji i lokalnoj samoupravi, ratifikovan od strane Republike Srbije čiji član 9. stav 7. predviđa da provizija o subvencijama ne sme ukloniti osnovno pravo lokalnih organa vlasti, da u okviru svojih nadležnosti imaju slobodu političkog odlučivanja.
Naravno, u raspravi o pojedinostima, sledeće nedelje ćemo i detaljnije raspravljati o amandmanima, a iskreno se nadamo da će ministarstvo i Vlada imati sluha za njihovo prihvatanje.
Preostalo vreme bih želela da iskoristim da govorim o Predlogu zakona o komunalnim delatnostima. Na ovaj predlog zakona imamo samo jedan tehnički amandman.
SVM i poslanički klub manjina smatra da je novi Predlog zakona o komunalnim delatnostima, kao što smo to čuli od gospodina ministra, korak napred u regulisanju ove oblasti.
Zakonski tekst se prilagođava već postojećoj situaciji na terenu, što znači da će se donošenjem ovog zakona stvoriti zakonski okvir za postojeću situaciju, ali moram spomenuti da bi ovaj zakon mogao da bude još malo inovativniji.
Do sadašnji zakonski okvir kao što smo čuli, nije obezbeđivao nikakav osnov za efikasno i kvalitetno obavljanje komunalne delatnosti, kao ni sigurnost i predvidivost poslovanja privatnih investitora, što je bio jedan od osnovnih problema.
SVM svakako pozdravlja obezbeđenje zaštite transparentnosti javnosti u postupku poveravanja komunalnih delatnosti, kao i zaštitu prava korisnika što je izuzetno značajno, korisnika komunalnih usluga i proizvoda na kvalitetan, trajan i dostupan komunalnom servisu.
Komunalne delatnosti, kao što svi znamo, podrazumevaju delatnost proizvodnje i isporuke komunalnih proizvoda i od značaja za ostvarenje životnih potreba fizičkih i pravnih lica, kod kojih je jedinica lokalne samouprave, dužna da stvori uslove za obezbeđenje odgovarajućeg kvaliteta, obima dostupnosti i kontinuiteta, kao i nadzor nad njihovim vršenjem.
Razlika između ovog, novog Predloga zakona, i prethodnog zakonskog okvira je da novi Predlog zakona sadrži listu od 15 komunalnih delatnosti, a prethodni je sadržao listu od devet komunalnih delatnosti.
Novi Predlog zakona obuhvata upravljanje javnim parkiralištima, pijacama, obezbeđivanje javnog osvetljenja, dimničarske delatnosti i delatnosti higijene, što je vrlo dobro.
Razlika je i u određivanju vršilaca komunalnih delatnosti u novom Predlogu zakona, u njemu je uređenje, odnosno određivanje ko sve može da bude vršilac komunalnih delatnosti, zapravo šire, u važećem zakonu su obavljanjem komunalne delatnosti mogle da se bave javna komunalna preduzeća, kao i privredna društva i preduzetnici, samo ukoliko im bilo povereno obavljanje delatnosti pojedinih poslova.
Prema ovom novom Predlogu zakona koji podržavamo, komunalnu delatnost može obavljati privredno društvo, preduzetnik, javno preduzeće, ili drugi privredni subjekat.
Na ovaj način se obezbeđuje poboljšanje konkurentnosti, kao što smo čuli, javnih komunalnih preduzeća, povećava kvalitet usluga na tržištu komunalnih usluga, pošto u pružanju komunalnih usluga učestvuju i privredna društva sa privatnim kapitalom, što je od izuzetnog značaja.
Naša zamerka, odnosno naš amandman, što se tiče Predloga zakona o komunalnim delatnostima se odnosi na određivanje cena komunalnih usluga. U Predlogu zakona konkretno stoji, predlaže se da elementi za određivanje cena komunalnih usluga budu poslovni rashodi iskazani u poslovnim knjigama i finansijskim izveštajima, rashodi za izgradnju i rekonstrukciju objekata komunalne infrastrukture i nabavka opreme, kao i dobit vršilaca delatnosti.
Dakle, predlaže se da jedan od elemenata za određivanje cena komunalnih usluga budu poslovni rashodi iskazani u poslovnim knjigama i finansijskim izveštajima, što je u potpunosti u redu i razumljivo, ali smatramo, stručnjaci smatraju da ovakav predlog ukoliko ostane u ovoj formi, ostavlja mogućnost da korisnik komunalnih usluga bude nepotrebno opterećen neopravdanim troškovima i samim tim višim cenama komunalnih usluga.
S toga je naš predlog da se doda posle ovog dela, da su to poslovni rashodi iskazani u poslovnim knjigama i finansijskim izveštajima, da se metodologijom, obrazovanju i korekciji, cena komunalnih usluga ustanove, da se ustanove zapravo stvarni troškovi i da se na osnovu te metodologije odredi i osnov tih stvarnih troškova i cene komunalnih usluga. Svakako se trudimo da ne opteretimo nepotrebno korisnika.
Ono što Predlog zakona ne reguliše, a što bih volela još da naglasim , SVM, SVM smatra da bi bilo značajno regulisanje zaduživanja, kao i kapitalnih ulaganja javnih preduzeća u onim situacijama, kada bi njihovo preterano zaduživanje moglo da postane rizično ili bi ugrozilo makro ekonomsku stabilnost.
Jedan od predloga naših stručnjaka je da ne bi bilo loše usloviti zaduživanje javnih preduzeća odobrenjem od strane skupština opština ili skupštine grada, naravno ne svako zaduživanje pojedinačno, ali SO ili skupštine grada bi na primer mogla da odredi minimalan iznos zaduživanja od kojeg bi za podizanje kredita, od strane javnih preduzeća svaki put bilo potrebno tražiti odobrenje SO ili skupštine grada.
Naši saradnici su razmišljali o tome da li da predložimo da to bude gradsko ili opštinsko veće, ali SO i skupština grada … (ne razume se), ima i opozicije.
Slična pravila bi se odnosila na veća ulaganja javnih preduzeća. Izvršenje komunalnih delatnosti je, kada bolje razmislimo zaista svrsishodno poveriti privrednom preduzeću, ako je to povoljno iz makro ekonomskog ugla, a iz mikro ekonomskog ugla postoji sigurnost da će privredni subjekat kojem je povereno obavljanje komunalnih delatnosti, koji proizvodi, pruža komunalne usluge, zaista obezbediti bolji kvalitet usluga i proizvoda. U slučaju da privredno društvo obavi delatnost po tržišnim cenama, a prema njegovom bilansu uspeha posluje sa gubitkom u dve uzastopne godine, lokalna samouprava bi zaista trebalo da razmotri nastavak saradnje i da traži obrazloženje o razlozima gubitka.
Kada smo raspravljali o ovoj tematici dobili smo jedan vrlo zanimljiv predlog o kojem bi trebali svi mi zajedno da razmislimo, preko kojeg ćemo se nekad u budućnosti verovatno i svi složiti.
Činjenica je da zbog povećanja efikasnosti rada komunalnih preduzeća može da se desi da neka od tih preduzeća otpuste nekoliko svojih zaposlenih i da ti ljudi ostanu na ulici. Zbog toga bi trebalo, možda, razmisliti, razgovarati o utvrđivanju humanitarne rezerve od strane samih javnih preduzeća. Humanitarna rezerva bi bila okvir sredstava iz kojeg bi se uz odgovarajuću društvenu kontrolu mogla obezbediti nepovratna jednokratna pomoć onima koji bi se našli u najtežoj situaciji, kada bi se našli na ulici a sredstva bi se obezbedila od strane samih javnih preduzeća.
Još jedna manja zamerka, ali nismo predložili amandman. Samo moram da naglasim da je i u članu 25. ovog predloga zakona, gde se govori o prenosu komunalnih delatnosti, a posle određenim članom, Vlada ipak kontroliše rad lokalne samouprave, da je možda ovo deo člana delimično u suprotnosti sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi u kojoj piše da ovlašćenja data lokalnoj samoupravi nikako ne mogu biti narušavana ili ograničena drugom centralnom ili regionalnom vlašću.
Da sumiram, na kraju, poštovani gospodine ministre i saradnici, znači ovde se radi o dobrim predlozima zakona, ali vam predlažem da zaista razmotrite ozbiljno naše amandmane i da u raspravi u pojedinostima pričamo možda detaljnije o njima, pošto je rok bio sada nedavno, možda niste uspeli da vidite, mi smo inače predali te amandmane. Zahvaljujem se na pažnji.
Hvala. Poštovana predsednice ja bih koristila, ako dozvolite pravo na repliku, pošto je potpredsednica Skupština gospođa Judita Popović u svom izlaganju pričala o krizi u vladajućoj koaliciji, o ucenjivačima, ona nije direktno nazvala neke ali prozvala nas je time što je rekla da se interesi Vojvođana i nacionalnih manjina nisu zastupljeni.
SVM je poslednjih nekoliko nedelja, meseci od kada smo Skupštini u svom dosadašnjem radu proteklih 15, 16 godina dokazala da je principijelna stranka, mi smo prošle nedelje u raspravi u načelu, govorili o tome da imamo amandman na rebalans budžeta, koji se odnosi na već predviđeni novac za AP Vojvodinu, tačnije za kapitalna ulaganja i da je suština našeg amandmana da se taj obećani novac u tri rate, 1.-og i 15. novembra i 1. decembra, zaista prebaci Vojvodini.
Mi smo rekli da ćemo glasati za ovaj rebalans, ukoliko naš amandman bude prihvaćen.
Danas je održan Odbor za finansije i prihvatio je ovaj amandman i predsednik Vlade je prihvatio ovaj amandman, s toga ćemo mi glasati.
Mi nismo nikakvi ucenjivači, najmanje što želimo je da ugrozimo stabilnost ove Vlade. Hvala.
Uvažena predsednice, predsedništvo, gospođo ministarka i saradnici, dame i gospodo narodni poslanici, drago mi je što se vraćamo konkretno dnevnom redu i raspravi o konkretnim amandmanima. Danas je petak, dan kada po Poslovniku obično Narodna skupština ne radi i određeni poslanici imaju odborničkih obaveza i drugih obaveza kojima rade na sebi i poboljšavaju rad ovog visokog doma.
Stoga ću se na samom početku svog izlaganja izviniti i obavestiti predsednicu da ću koristiti vreme ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe i da ću se jednom obratiti obrazlažući sva tri amandmana koja su poslanici SVM podneli.
U raspravi u načelu smo rekli da je stav poslaničkog kluba Manjina i SVM da je ovo jedan moderan evropski zakon i da je potreban. Veoma nas raduje što se danas otvorila zanimljiva rasprava o tome da li je potreban poseban zakon o mladima i raduje me što je uvaženi prethodnik spomenuo da je ovo jedna od retkih prilika kada smo i od Odeljenja za informatičko-istraživačke poslove zaista dobili kvalitetnu analizu kako je ovo pitanje rešeno.
Stoga želim da odgovorim onima koji su malo pre spomenuli da možda nije potreban poseban zakon o mladima i da nije evropska norma, ako smo mi samo šesta zemlja koja donosi poseban zakon, to jeste, jer svaka zemlja nastoji i svaka ima neku vrstu zakona, možda ne poseban, zove se drugačije, ali svakako je značajan. Republika Srbija na ovaj način dokazuje da zaista brine o mladima.
Da se vratim na naše amandmane. Najpre želim da pohvalim ministarstvo i saradnike da je zaista bilo konstruktivne rasprave i na samom odboru i ovde i da je prihvaćen naš amandman koji se odnosi na vrednosti koje se tiču nacionalnih strategija za mlade, gde smo dodali toleranciju i demokratiju, jer zaista smatramo da suštinski doprinosi tekstu zakona.
SVM je organizovao pre dve nedelje jedno poslednje, to više zovem neformalno druženje sa mladim ljudima pripadnicima Mađarske nacionalne zajednice, gde smo razgovarali o ovom predlogu zakona. Amandmani koje smo formulisali su amandmani tih mladih ljudi koji, sticajem raznih okolnosti, nisu učestvovali u javnim raspravama koje je organizovalo ministarstvo.
I pored ovog amandmana, koji je prihvaćen, predložili smo amandman i za njih je to izuzetno značajno, zbog toga što se plaše da ne budu slučajno isključeni iz savetodavne uloge Saveta za mlade i stoga smo predložili da u Savet za mlade treba da se ubroje i predstavnici nacionalnih saveta nacionalnih manjina. Ovde smo najviše mislili na to što određeni nacionalni saveti imaju, pored odbora koji se bave obrazovanjem, informisanjem, službenu upotrebu jezika i kulturu, znači četiri najbitnije oblasti koje su bitne za opstanak nacionalnih manjina, određeni nacionalni saveti nacionalnih manjina imaju i odbor za omladinu. Na primer, Nacionalni savet Mađara ima Odbor za omladinu. Stoga smo mislili da i njih treba uključiti.
Naravno da smo ovim, s jedne strane, otvorili i pandorinu kutiju, jer ima 19 nacionalnih saveta nacionalnih manjina i treba rešiti kako njih sve uključiti. Stoga želim da obavestim i javnost i poštovane poslanike koji su dobili jutros ispravku našeg amandmana, koja glasi da ne predlažemo predstavnike nacionalnih saveta nacionalnih manjina, jer bi to bio veliki broj, već zajedničkog predstavnika nacionalnih saveta nacionalnih manjina i nadamo se da će ministarka reći da je amandman u ovoj formi prihvatljiv za ministarstvo i da će u danu za glasanje i ostali poslanici podržati ovaj amandman. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, uvaženo predsedništvo, gospođo ministarko, saradnici, dame i gospodo narodni poslanici, u ime SVM i poslaničkog kluba Manjina, zaista bih, na samom početku izlaganja, želela da naglasim i da pohvalim činjenicu da je ovo jedan od retkih predloga zakona koji je donet zahvaljujući vrlo dugom konsultativnom procesu u koji smo zaista svi bili uključeni.
Lično sam, najpre kao neko na lokalu, u Zrenjaninu, ima kancelariju za komunikaciju narodnih poslanika sa građanima, bila pozvana na jednu od javnih rasprava, okruglih stolova. Kasnije, kao predstavnica naše vrlo aktivne radne grupe za prva deteta. Mislim da ćemo se ovde danas svi složiti da je donošenje zakona o mladima zaista potrebno i da se ta potreba prepoznala još pre nekoliko godina kad je, takođe, isto ministarstvo vrlo aktivno radilo na donošenju Nacionalne strategije za mlade. Tada sam još kao mlada, učestvovala u tim procesima. Konačno, zaista ove godine je doneta Nacionalna strategija, mada ja lično ne volim te dokumente kad samo pričamo sa njima, a na terenu se može ne oseti njihova primena.
Ono što je zanimljivo i što bih želela na početku da naglasim da ovaj predlog zakona se zaista temelji na evropskim vrednostima i on se bazira na harmonizaciji pravnog sistema sa EU. Zanimljivo je da smo mi jedna od retkih država, šesta ili sedma, mislim da smo šesta, koja donosi poseban zakon o mladima. S jedne strane, to je za svaku pohvalu, jer to samo dokazuje dobru volju i želju Vlade RS da naglasi koliko su za nas značajni mladi ljudi. Može da bude i negativno, zato što kad donosite krovni zakon, on je dosta apstraktan, uopšten i možda iz njega nedostaju neke stvari. Svakako je značajno da govorim o ovoj temi, jer mislim da u proteklih nekoliko godina smo vrlo malo u ovom parlamentu govorili o ovim ljudima, mladim ljudima, pričamo o marginalizovanim grupama, o ženama sve više i više, o mladima nismo dovoljno u ovom parlamentu.
SVM je, kao stranka, posle svih ovih konsultativnih procesa, kad je već predlog zakona bio u proceduri i očekivali smo raspravu, organizovao, ne bih to nazvala javnom raspravom, to sam zamislila više kao neformalno druženje sa mladim ljudima, pripadnicima mađarske nacionalne zajednice. Bile su pozvane nevladine organizacije, kao i Odbor za omladinu Nacionalnog saveta Mađara, da i oni prostudiraju ovaj tekst. Neki od njih su ga videli, a neki nisu i da zajedno formulišemo komentare i napišemo amandmane.
Posle ovih konsultacija formulisali smo tri amandmana i nadamo se da će ministarska imati sluha. Iskoristiću ovo vreme da spomenem amandmane, nadam se da će saradnici narednih nekoliko dana pogledati. Prva zamerka konkretno Nacionalnih saveta nacionalnih manjina je što na samom početku zakona u članu 3. st. 1. gde se definišu subjekti omladinske politike, znači, RS, AP, jedinica lokalne samouprave kao nosioci omladinske politike i kao i ustanove, udruženja koja sprovode omladinske aktivnosti i drugi subjekti koji učestvuju u sprovođenju omladinske politike. Smatramo da je potrebno dodati, posle nabrajanja RS, AP, lokalne samouprave i – nacionalne saveta nacionalnih manjina, jer možda neki misle da se nacionalni saveti nacionalnih manjina bave isključivo pitanjima kao što su obrazovanje, kultura, službena upotreba jezika i pisma i informisanje. Na primer, Nacionalni savet Mađara ima i Odbor za omladinu, koji je itekako aktivan i značajan nosilac omladinske politike. Juče sam informisana da i drugi od pre godinu dana formiranih nacionalnih saveta imaju odbore za omladinu.
S druge strane, zaista su za pohvalu ova načela na kojima se bazira zakon, načelo podrške mladima, jednakosti i zabrane diskriminacije, vrlo značajan, jednakih šansi, jačanje svesti o značaju mladih u društvu i njihovoj uopšte društvenoj ulozi, aktivnog učešća mladih, kao i odgovornosti i solidarnosti mladih. Sva ova načela su značajna ali smatramo da nisu dovoljno izrađena. Mi svakako podržavamo zakon, samo uvek je problem što krovni zakon ne može da bude detaljniji i ne može da baš detaljno reguliše, ali smatramo da ova načela možda su mogli detaljnije izraditi.
Naš drugi amandman se odnosi na član koji definiše šta uređuje Nacionalna strategija mladima. Vrlo lepo je formulisan član. Mi bismo dodali – vrednost tolerancije i demokratije. Vrednost tolerancije koja je značajna, naročito u multinacionalnim i multikulturalnim sredinama, kao i u svetu punom različitosti, a vrednosti demokratije kao osnovne evropske vrednosti i vrednosti u našem društvu. Mislim da ne moram da obrazlažem. Mada je naš poslednji amandman, poslanika SVM, odnosi se na član koji definiše i koji je i ministarka i predstavila, ko ulazi u savet za mlade, kao savetodavno telo. Vrlo je sličan kao i prethodni. Pored predstavnika organa državne uprave, u čijem su delokrugu oblast iz interesa za mlade, pokrajinskog organa uprave nadležnog za pitanje mladih i udruženja, saveza, kancelarija za mlade i uglednih stručnjaka, mi bismo želeli da se tu dodaju nacionalni saveti nacionalnih manjina, upravo zbog ranije naglašene činjenice da neki nacionalni saveti već imaju odbore za omladinu, koje smatram izuzetno bitnim činiocima omladinske politike, a naročito među pripadnicima nacionalnih manjina.
Smatramo da su ove naše predložene izmene u skladu sa evropskim vrednostima i da bi njihovim usvajanjem čak ojačali načelo jednakosti zabrane diskriminacije, a inače smatramo da bi se usvajanjem ovog zakona pokazala dobra volja da brinemo o mladima i da bismo dobili jedan relativno moderan evropski zakon.
Naravno, uvek ostaje pitanje u kojoj meri će se ovaj zakon primenjivati, to kažu skeptici, jer Narodna skupština naročito u poslednje dve-tri godine zaista donosi vrlo kvalitetne zakone, međutim, imamo problem sa tom našom kontrolnom ulogom i primena u praksi je veći problem. U kojoj meri će se primenjivati ovaj zakon, to će praksa da pokaže. Skeptično je kako će se isfinansirati, kako od strane centralne vlasti tako i AP i lokalne samouprave, jer, bez adekvatnog finansiranja se neće postići opšti cilj zbog koga se i donosi ovaj zakon.
Pošto mi vreme dozvoljava, dozvolite mi da zbog javnosti kažem par stvari. Javnost slabo prati rad naših poslanika, svih nas, kao i naših delegacija u međunarodnim telima, ali, vrlo je značajna sledeća stvar, pošto je usko vezana za ovu temu. Naime, prošle nedelje je Parlamentarna skupština Saveta Evrope imala letnje zasedanje u Strazburu i ovo zasedanje je bilo posvećeno uglavnom pravima i konkretno malo ženama a više omladini i mladima. Pored vrlo zanimljivog izveštaja sa predlogom da se smanji pravo glasa na 16 godina, poslednjeg dana zasedanja, 24. juna, u petak, Parlamentarna skupština SE je usvojila Izveštaj na temu ka mogućoj okvirnoj evropskoj konvenciji o pravima mladih. Ja sam bila izvestilac Parlamentarne skupštine SE na ovu temu, jer sam u poslednjih godinu-dve jako puno radila sa mladim ljudima iz cele Evrope i tamo sam naglasila da sam vrlo srećna što sada, kada iz Strazbura dođem kući u Beograd, mi ćemo na dnevnom redu imati zakon o mladima kao jedna od retkih, šesta zemlja koja donosi poseban zakon o mladima.
Želela bih da naglasim da je cilj ovog izveštaja koji je usvojio plenum, a koji je sastavio Odbor za kulturu, obrazovanje i nauku Parlamentarne skupštine SE, zapravo kako se pristupa mladim ljudima i njihovim pravima, koja prava oni uživaju, koji su postojeći mehanizmi zaštite njihovih prava, koji su problemi koji se javljaju u praksi. Predložena su određena rešenja kako mladi ljudi mogu da prevaziđu ove probleme. Dosta smo raspravljali o definiciji šta su to prava mladih. Ja bih najjednostavnije definisala da su prava mladih ona prava koja u periodu tranzicije između detinjstva dozvoljavaju i olakšavaju mladim ljudima da preguraju taj period između detinjstva i odraslog doba.
Osnovni cilj ovog izveštaja u Parlamentarnoj skupštini SE je bio da se priznaju prava mladih. Mladi imaju dosta prava zagarantovana već opštim mehanizmima, ali osnovni cilj je da se poboljša participacija kako ovog našeg zakona koji se nalazi na dnevnom redu, znači, da se poboljša participacija i društveni angažman mladih i da se skrene pažnja na adekvatne izazove sa kojima se mladi ljudi između 15 i 30 godina suočavaju i da se pokaže, da se da konkretna politička podrška mladima. Jer, ja lično i svi mi u SVM i u poslaničkom klubu Manjina smatramo da je svaka država dužna da garantuje i zaštiti prava mladih, naravno, shodno njihovim godinama.
Potrudila sam se da malo uporedim to što se radilo u Evropi, u 47 zemalja članica SE i ono što je u ovom našem predlogu zakona i ono što po meni malo nedostaje, a naravno, bilo je možda nemoguće to staviti u zakon i ne znam ni kako bi to izgledalo, ali to pita javnost, pitaju novinari – kažu da su budući zakon o mladima zamišljali kao predlog koji ima konkretne teme. Znači, konkretni problemi mladih: ogromna nezaposlenost među mladim ljudima, problemi obrazovanja itd. Naravno, krovni zakon ne može da nudi adekvatna rešenja i to treba rešiti zakonski ili primenom već dobrih zakona određene tematike, ali, ne mogu a da ne spomenem da smatram da jedan od osnovnih problema sa kojima se mladi ljudi suočavaju i iz kojeg proizilaze svi ostali jeste možda još uvek neadekvatan obrazovni sistem. SVM se zalaže za mobilnost mladih ljudi.
Ogromni problem sa kojima se suočavaju naročito pripadnici nacionalnih manjina je problem sa nostrifikacijom diploma. Moram da naglasim da je neophodno obezbediti što lakšu i što jeftiniju nostrifikaciju, da sva stečena znanja i profesionalne kvalifikacije koje mladi ljudi steknu gde god budu priznata širom Evrope ali, naravno, da budu priznata i u Srbiji.
Iz problema sa obrazovnim sistemom proizilazi drugi najveći problem, a to je problem ogromne nezaposlenosti. Nažalost, trenutna situacija u Srbiji svi znamo kakva je što se tiče nezaposlenih, ali, poražavajuća je činjenica da je nezaposlenost među mladim ljudima, upravo te kategorije od 15, 18 do 30 još veća nego među ostalima.
Jedan od osnovnih problema na koji se mladi ljudi žale, čak i oni koji su visoko obrazovani, završili fakultete, jeste da dosta dug period čekaju na posao a zatim svi traže od njih iskustvo i da oni nemaju prilike da dođu do tog radnog iskustva. Zbog toga taj njihov period tzv. tranzicije od obrazovnog sistema do zapošljavanja nije linearan, vrlo je težak. Mladima je izuzetno teško ući na tržište rada i ono sa čime se svi suočavaju je da, iz očaja ili iz potrebe da steknu bilo kakvo radno iskustvo, oni vrlo često moraju da volontiraju, znači, rade, bez toga da dobiju bilo kakav novac ili dobijaju vrlo niske plate.
Treća stvar koja je ogroman problem u Evropi a i kod nas, kod nas se o tome čak i ne priča dovoljno, je da i mladi ljudi imaju pravo na kvalitetan i pristupačan dom, da se što pre osamostale od svojih roditelja, ali je i širom Evrope zanimljiva činjenica da se danas već podiže granica, to je sada već 30, 32 ili 34 godine, kada mladi ljudi imaju mogućnost da zaista kupe svoju kuću, svoj stan, svoj dom.
Ono o čemu smo u Narodnoj skupštini jednom govorili na javnoj raspravi i nažalost nisu se posle učinili adekvatni koraci, a nadam se da u budućnosti to nećemo zaboraviti, je da kada pričamo o obrazovanju, zdravstveno obrazovanje je nešto što je značajno i što bi takođe trebalo da uđe u školski program. Naravno, postoje tu argumenti za i protiv, da li reproduktivno zdravlje i u kakvoj formi, ali, smatram da je to vrlo značajno upravo za ovu populaciju o kojoj danas razgovaramo.
Da bi mladi ljudi razumeli svoja prava, ali i prihvatili odgovornosti koje proističu iz njihovih prava, vrlo je značajno omogućiti njihovo efektivno učešće u društvenom životu i u donošenju odluka. Smatram da je njihovo adekvatno učešće osnovni faktor u obezbeđenju socijalne kohezije i funkcionisanja demokratije.
Ono što nedostaje i vrlo me raduje što danas pričamo o ovoj temi je da se podiže svest javnosti i donosioca odluka o značaju mladih ljudi kod nas. Naravno, svi kažu da su mladi ljudi naša budućnost i da su oni ključni faktor našeg društva, ali ništa se konkretno ne čini na tom polju. Sa druge strane, možda i oni ne znaju dovoljno o svojim pravima i zbog toga mi političari, javne ličnosti itd, treba da radimo na tome da ih dodatno osnažimo, da zaista mogu da uživaju u svojim pravima.
Želela bih još jednom da naglasim da time što se na dnevnom redu nalazi Predlog zakona o mladima, što ćemo za nedelju dve izglasati, nadamo se novi krovni zakon o mladima, mi pokazujemo volju i napore da poboljšamo, olakšamo život mladim ljudima i pokazujemo koliko su nam oni značajni, naravno, ovde će spomenuti danas verovatno nekoliko puta koji su osnovni ciljevi donošenja ovog zakona, koji mi podržavamo je izgradnja potencijala mladih ljudi i izgradnja uticajnog okvira za to aktivno učešće zajednice.
Ono što je takođe značajno i što je ministarka spomenula u uvodnom izlaganju je da ovaj predlog zakona pokazuje značaj civilnog sektora i udruženja, baš kao neformalne gripe mladi i zahvaljujući ovom će se što više njih uključiti i aktivirati u društvenim tokovima, ono što mene izuzetno raduje, znam da je bila borba i predlog sa svih strana da u ovaj predlog uđe i pojam neformalnog obrazovanja, koga nikad nije bilo, a mladi ljudi kažu da su oni naravno na terenu suočavaju, jer svi učestvuju u nekoj vrsti neformalnog obrazovanja, stiču razne veštine i znanja i onda niko to ne prepoznaje i ne prihvata.
Naravno, definicija omladinskog rada je vrlo dobra. Predlog zakona afirmiše princip nediskriminacije i podržava institucionalni okvir za participaciju dece i mladih.
Pošto mi vreme polako ističe, želela bih da naglasim još dve stvari. Jedna je, juče sam pročitala, da je zanimljivo da u BiH Vlada Republike Srbije godišnje podnosi izveštaj svom parlamentu o položaju mladih sa predlozima budućih mera kako možemo da poboljšamo život mladih ljudi i mislim da to nije loša ideja i da bi možda i Vlada Republike Srbije mogla i nama da dostavlja takve izveštaje. Zanimljivo je bar godišnje pratiti situaciju na terenu.
Ono što sam još želela da spomenem je značajno, u ovom predlogu zakona se naglašava da se iz budžeta AP finansiraju uslovi za izradu akcionog plana za mlade, podsticanja mladih da aktivno učestvuju, dakle, u društvenim tokovima, šta sve AP može da finansira i ovde je naglašeno da će AP to finansirati, a ja se samo pitam iz kojih para, jer znamo da pokrajinski organ zadužen za sport i omladinu nikada nema dovoljno para za ove projekte, bez obzira na razne najave, ni Zakona o finansiranju AP Vojvodine, ni Zakona o javnoj svojini još uvek nema, ni predloga u skupštinskoj proceduri i mi se nadamo da će oni uskoro stići, da Vojvodina ne zavisi samo od para koje dobija od države.
U danu za glasanje ćemo podržati ovaj zakon. Hvala.
Zahvaljujem. Gospodine potpredsedniče, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, povređena su dva člana Poslovnika, član 106. stav. 1 – da govornik treba da govori o tome što se nalazi na dnevnom redu, ali ja bih želela više da ukažem na povredu Poslovnika u članu 81. stav 1 – da u radu Narodne skupštine, pored narodnih poslanika, učestvuje i ovlašćeni predlagač. (Član 89.)  Gospodin ministar nije u sali više od pola sata.

Želela bih da podsetim sve vas, a i javnost, da smo mi narodni poslanici danas ovde od 10.00 sati dali kvorum, od 10.00 do 11.30 čekali smo ministra, koji je došao i koga nema. Ja, kao neko ko je učestvovao u ''široj'' Radnoj grupi u izradi ovog zakona, zaista sam razočarana, jer sam očekivala kvalitetnu raspravu, koja ne može da bude a da ovlašćeni predlagač ne bude sa nama. Pred nama se nalazi, još uvek, više od 120 amandmana i mi koji smo ovde, neko je rekao, retki od vladajućih, ali ipak ima i onih od vladajućih koji su podrobno analizirali ovaj zakon i žele da raspravljaju o amandmanima, ne možemo na taj način da radimo.

Molim da se gospodin ministar pozove, pošto je ovde negde. Želela bih da naglasim da bi članovi Vlade zaista mogli malo više da poštuju narodne poslanike, koji svakog dana dolaze na svoj posao, željni rasprave i kvalitetnog rada rasprave o tome što se nalazi na dnevnom redu, a oni su i juče došli u 12.00 časova, kao i prekjuče, svakog dana ih čekamo sat i po, a kada su ovde uopšte ne učestvuju u raspravi. Mi sami moramo da branimo zakone, dok je predlog došao od Vlade. Želim objašnjenje i samo više poštovanja prema našem radu.

Molila bih sve da se vratimo dnevnom redu i da pričamo kratko o amandmanu. Nemoguće je prihvatiti da se radi o finansiranju političkih stranaka, pošto se ceo koncept zakona bazira na finansiranju političkih stranaka. (Aplauz)
Poštovani predsedavajući, nismo još stigli do tog amandmana, koristiću vreme ovlašćenog predstavnika Poslaničke grupe Manjina. Samo radi javnosti da razjasnim, jutros u pola deset zasedao je Odbor za pravosuđe i upravu, koji je matični odbor za ovaj zakon, i doneo je nekoliko amandmana. Radna grupa, o kojoj sam ja govorila i u načelu i danas, koja je radila na ovom zakonu, što se tiče novca za kampanju, sredstava iz javnih izvora za kampanju, izbornog jemstva, zaista, imala je drugu zamisao, ali na Vladi je doneta ovakva odluka. Trenutni predlog koji je došao pred narodne poslanike jeste takav da se 20% sredstava deli svima.

Zaista je bila ta prva formulacija nejasna, koji je zapravo iznos jemstva koje stranke moraju da polože, ali se amandmanom Odbora za pravosuđe i upravu klarifikuje to, zato što se objašnjava da će se ova sredstva uplaćivati u roku od pet dana od dana proglašenja svih izbornih listi, tako da će tada biti jasno koliko je učesnika u izborima i 0,1% rashodne strane. Iz toga se vrlo jednostavno može izračunati koji je to iznos, pa koliko je 20% od tog iznosa, to se podeli sa brojem učesnika na izborima i znaće se konkretno koji je iznos izbornog jemstva. Hvala.
Vrlo kratko poštovana predsedavajuća, gospodo narodni poslanici, smatram da ovaj amandman ne treba nikako prihvatiti, zato što je velika većina nas, mislim na koalicione stranke, u raznim međunarodnim udruženjima, Savez vojvođanskih Mađara je u Evropskoj narodnoj partiji, kao na primer SPS, G17 plus i ostali sa drugim udruženjima.

U raspravi sam u načelu naglasila da smatramo da je izuzetno bitno učestvovati u političkim odlukama da naši sadašnji i budući članovi, simpatizeri, kako mladi, tako i stariji, žele politički da se edukuju, da postanu politička elita treba da prihvate međunarodnu pomoć.

Dobro je što je u ovom članu zakona u drugom stavu naglašeno da ti prilozi od međunarodnih udruženja nikako ne mogu biti u novcu i ovim se zapravo najviše misli upravo na te obuke i na rad sa članstvom, kao jedan od kasnijih članova naglašava da je bitno i deo sredstava, čak iz javnih izvora koje dobijamo, koristiti za rad sa članstvom za seminare, konferencije baš zbog obuka. Hvala.
Hvala. Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, zanimljivo je da neke stvari različito tumačimo, ali radi javnosti želela bih da objasnim. Trenutno, još uvek važeće finansiranje, koje će važiti, najverovatnije, do jula sledeće godine, jeste da se sredstava dele, kao što smo čuli, 30% sredstva ravnomerno svim parlamentarnim strankama, a 70% sredstava se deli na osnovu broja osvojenih mandata. Da bi to bilo jasnije, pošto se time dosta bave i mediji i javnost da li su oni ''manji'' bolje prošli i da li su gore prošli oni ''veći'', osnovica problema je baš u tome, o čemu se vrlo malo govorilo, a to sam rekla i u raspravi u načelu.

Posle prošlih parlamentarnih izbora je u ovaj cenjeni dom ušlo svega pet lista i tri manjinske, bez obzira na to, u jednom momentu 23 parlamentarne stranke su primale novac. Dakle, oni koji imaju jednog poslanika, odnosno svi na osnovu toga što su parlamentarna stranka mesečno primaju 830.000 dinara, i na osnovu svakog poslanika još 150.000, što znači da ona parlamentarna stranka koja ima samo jednog jedinog predstavnika u ovom domu mesečno prima 984.000 dinara, skoro milion dinara, a oni koji imaju više 830.000 dinara, plus tih 150, pa, puta toliko koliko ima poslanika. Složićemo se da nije u redu da budu nagrađeni oni koji su ušli ovde u većoj koaliciji pa da se novac deli na deset manjih entiteta, a možda najveći entitet na osnovu koga su oni uspeli dobije manje.

Ne želim da ulazim u to, želim da sa stanovišta Poslaničke grupe manjina, Saveza vojvođanskih Mađara, i svih manjinskih stranaka, koje samostalno izlaze na izbore, naglasim da je nefer isto tretirati one koji su samostalno sa svojom listo izašli na izbore i one koji su ušli zahvaljujući nekome drugom, a nagrađeni su novčano na isti način. Zato mi smatramo da je ovaj način raspodele sredstava, da se sredstva iz javnih izvora dele na osnovu broja osvojenih glasova, dakle, kako je ko nagrađen glasovima birača na izborima, dobije novac.

Jedno od najznačajnijih novina upravo u ovom članu o kome razgovaramo, o članu 17, je, po nama, stav 3. ovog člana: ''Sredstva iz člana 16. ovog zakona koji dobija politički subjekat koji je na izborima nastupao kao koalicija dele se prema koalicionom ugovoru.'' Dakle, sama koalicija koja je kao jedan entitet imala više sitnijih entiteta odlučiće kako će nagraditi one koji su na njenoj izbornoj listi ili su sa tim većim entitetom u koaliciji.

A, što se tiče famoznog stava 2, o kome smo razgovarali u raspravi u načelu, i razgovaramo i danas, da se broj glasova do 5% važećih glasova množi koeficijentom 1,5, a broj glasova iznad 5% koeficijentom jedan, možda je teško ovako imaginarno zamisliti kako će se to zapravo računati, ali svi mi koji učestvujemo na izborima, ukoliko smo manjinska stranka najverovatnije ćemo osvojiti manje od 5% glasova, a ukoliko želimo da uđemo u parlament a nismo manjinska stranka osvoji ćemo više od 5%.

Međutim, želim još jednom da naglasim, svačiji broj glasova do 5%, znači u zavisnosti od izlaznosti videće se koji će se broj glasova množiti sa koeficijentom 1,5%, svačiji, ako je neko osvojio 30% glasova i tu će se taj iznos do 5% množiti koeficijentom i zaista smatramo da je na ovaj način obezbeđena ravnomernija raspodela sredstava. Hvala na pažnji.
Zahvaljujem. Poštovana predsednice, uvaženo predsedništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, SVM i Poslanički klub manjina pozdravlja i podržava što danas raspravljamo i za nekoliko dana donosimo novi zakon o finansiranju političkih aktivnosti, naravno, kao jedan od uslova za dobijanje statusa kandidata, ali i kao jedan od uslova na putu evropskih integracija. Međutim, ne samo zbog toga.
Smatramo da je potrebno doneti novi zakon koji reguliše ovu oblast zbog nas samih, da bi zaista finansiranje političkih stranaka bilo transparentnije i radi što bolje kontrole istog. Smatramo da je zajednički cilj svih nas razvoj političkog sistema, razvoj parlamentarizma, razvoj višestranačkog sistema i da je vrlo značajno da političke stranke imaju novac unapred, kako za kampanju tako i za svoje radne aktivnosti.
Zanimljivo je i zahvaljujem ministru što je spomenuo rad, kako ''šire'' tako i ''uže'' Radne grupe. Lično sam bila član ''šire'' Radne grupe koja je radila na izradi ovog zakona, ali, želela bih da postavim vrlo zanimljivo pitanje. Radnu grupu su, kao što smo čuli, činili predstavnici Ministarstva za ljudska i manjinska prava, državnu upravu i lokalnu samoupravu, Ministarstvo finansija, Ministarstvo pravde i predstavnici Agencije za borbu protiv korupcije, a ''širu'' Radnu grupu činili smo svi mi, predstavnici različitih parlamentarnih stranaka, ja kao predstavnica SVM i nevladine organizacije, tj. predstavnici raznih nevladinih organizacija koje se bave ovom tematikom. Zanimljivo je da je Radna grupa radila celo prošlo leto i da je, zapravo, konačni tekst, koji je Radna grupa predložila Vladi, bio gotov pred kraj prošle godine. Prvobitni radni plan je bio da se on nađe pred Vladom u oktobru, novembru, onda su novinari, mediji, nekoliko puta spomenuli da će se on naći pred Vladom, pa da nije prošao Vladu, da bi konačno 28. aprila Vlada poslala delimično izmenjen Predlog zakona u skupštinsku proceduru. Za svaku je pohvalu, što je danas već praksa, da Narodna skupština organizuje javno slušanje, naročito kada se radi o temama koje su od izuzetne važnosti.
Što se tiče ovog predloga zakona o finansiranju političkih aktivnosti, javno slušanje je bilo održano 12. maja. Zanimljivo je da danas, kada se nalazimo na plenumu i kada zaista treba da raspravljamo o nekim detaljima, nema ministarke pravde, ovde je vrlo malo ljudi iz Radne grupe koji su nekoliko meseci prošle godine radili na ovom predlogu i ne znam ko može da odgovori na neka naša pitanja. Ali, nadam se da ćemo, ako ne danas, bar u raspravi u pojedinostima, dobiti odgovore.
Predlog zakona o finansiranju političkih aktivnosti je vrlo sličan, odnosno bazira se na Predlogu zakona o finansiranju političkih stranaka iz 2003. godine, uz manja ili veća proširenja obuhvata. Zašto kažem da je proširen obuhvat? Baš zbog toga što ovaj predlog zakona ne reguliše finansiranje samo političkih stranaka, već, kako se to naziva, političkih subjekata, odnosno grupa građana i koalicija koji imaju svoje predstavnike, kako u Narodnoj skupštini i Skupštini AP Vojvodine ili u skupštini jedinica lokalnih samouprava.
U svom obraćanju najviše ću se bazirati na to šta smo mi kao Radna grupa uradili, šta je Poslanička grupa Manjina, a šta je SVM tražio i zašto i kako i koliko je to uključeno u ovaj predlog? Zbog toga ću se najviše bazirati na finansiranje iz javnih izvora. Što se tiče finansiranja iz javnih izvora ili iz budžeta i tzv. starog, odnosno trenutno još uvek važećeg finansiranja, odnosno raspodele sredstava, zanimljivo je da je na primer na prošlim parlamentarnim izborima učestvovalo više lista. Ali, šta se dogodilo?
U parlament je ušlo svega pet lista posle proglašenih rezultata i tri manjinske liste. Međutim, bez obzira na to, u jednom trenutku se iz budžeta finansiralo 23 parlamentarne stranke, a to znači da je u većim koalicijama na većim listama ušlo jako puno manjih političkih entiteta, i oni su kod finansiranja iz budžeta, svi tretirani kao pojedinačni entiteti.
Novi predlog donosi velike novine, samo radi javnosti da razjasnim, po trenutno važećem Zakonu, finansiranje, znači, tih 0,15% tada ne još rashodne strane, a sada je već predlog da bude rashodna strana, delilo se tako što je 30% sredstava ravnomerno išlo svim parlamentarnim strankama, a njih je uvek oko dvadesetak, odnosno trenutno 21 ili 22, i tih 30% sredstava se deli ravnomerno, a 70% sredstava se delilo na osnovu broja osvojenih mandata, što znači da je parlamentarna stranka koja ima samo jednog poslanika, odnosno koja je imala, dobijala mesečno blizu 900.000 dinara.
Novi predlog, prvobitni, koji je bio pred Radnom grupom prošlog leta, predviđao je da se ukine linearna raspodela sredstava iz javnog izvora i da raspodela izgleda tako da se ceo iznos, sada 0,15%, sada već rashodne strane, deli na osnovu broja osvojenih glasova i da oni koji u parlament ulaze u koaliciji, bez obzira koliko ima posebnih političkih entiteta u koaliciji, taj novac dele na osnovu koalicionog ugovora. SVM podržava to da novac treba da se deli na osnovu koalicionog ugovora, a ne da se ti entiteti smatraju pojedinačnim, ali na ovaj način nije došlo ni do kakvih promena, ponovo bi se diskriminisale manjinske stranke, jer je do sada u praksi takva situacija da se skoro potpuno isto tretiraju manjinske stranke koje pojedinačno sa samostalnom listom ulaze u parlament, ili one male stranke koje sa nekom većom koalicijom izlaze na izbore.
Zbog toga smo mi tražili da se primeni načelo pozitivne diskriminacije, rešenje koje se našlo i koje se, zahvaljujući nama, insistiranju manjinskih stranaka, sada nalazi u ovom predlogu zakona, jeste da se tih 0,15% rashodne strane deliti na osnovu broja osvojenih glasova na izborima, ali s tim da će se broj glasova do 5% množiti koeficijentom 1,5%.
Još jednom želim da naglasim da Poslanički klub manjina i SVM samo žele da ukažu na specifičnost organizovanja manjinskih stranaka, na težinu samostalnog izlaženja na izbore, na samostalnom učestvovanju u izbornoj trci i tu bih želela da naglasim kako je izgledao predlog Radne grupe, a kako ovaj predlog koji se nalazi pred nama. Prema tome, finansiranje rada na ovaj način je dobro regulisano, međutim, kada pričamo o finansiranju kampanje, predlog Radne grupe i eksperata iz nevladinih organizacija koje se bave ovom tematikom bio je da svi učesnici na izborima dobiju jednak iznos sredstava posle proglašenja izborne liste, u zavisnosti od toga koliko ih ima, na koliko delova se deli 0,1% budžeta koji je pripremljen za izbore.
Međutim, kada je ovaj predlog prošao na Vladi i kada je došao do nas, onda je ostao stari način finansiranja izborne kampanje, dakle, onaj stari, postojeći, a on izgleda tako što se 20% sredstava od ovih 0,1%, daje ravnomerno svim učesnicima u izbornoj trci, a 80% naknadno, posle proglašenih rezultata na osnovu broja mandata, na osnovu toga kako su prošli na izborima.
Ne želim da ulazim u detalje da li je ovo dobro ili ne, ali moram da prenesem komentare stručne javnost, a to smo čuli i na samoj raspravi kada smo imali javno slušanje, direktorka Agencije za borbu protiv korupcije i određeni predstavnici nevladinih organizacija, kada su pokušali da odgovore na razna pitanja vezano za izborno jemstvo, da su rekli da Radna grupa, ni ''šira'' ni ''uža'', nema odgovor, zato što ovaj predlog nije predlog Radne grupe, već je on ušao u ovaj predlog zakona na osnovu kompromisa koji je postignut na Vladi.
Kada sam već pomenula izborno jemstvo, želela bih da naglasim da je to jedna od najvećih novina i gospodin ministar je u svom obraćanju pomenuo isto jemstvo. Naglasio je da izborno jemstvo može da se da u formi gotovog novca, bankarske garancije, hartije od vrednosti ili stavljanja hipoteke na nepokretnu imovinu, on je samo kratko pomenuo da je izborno jemstvo vrsta garancije i da oni koji na izborima dostignu rezultat od 1% ili ako se radi o manjinskim strankama 0,2%, što je dobro, a na tome smo gospodin Riza Halimi i ja nekoliko puta insistirali na Radnoj grupi, da se ponovo napravi razlika, jer nije isto 1% za malu stranku i 1% za manjinsku stranku,, dakle, ako postignu taj rezultat, ne moraju da vraćaju novac koji su dobijali.
Međutim, ukoliko ne postignu, moraće da vrate taj novac ili ako ne mogu da ga vrate on će se naplatiti iz te garancije, iz tog izbornog jemstva, što je dobro. Postavljalo se pitanje, čemu to izborno jemstvo, mi smo svi svesni činjenice da se dešavalo u prošlosti da bude jako puno proglašenih izbornih lista, da svi oni učestvuju, imaju kampanju, a posle na izborima ne dobiju ili jedva dobiju 10.000 glasova, koliko je bilo potrebno potpisa podrške da bi predali liste, a dobijali su novac iz budžeta za finansiranje njihove kampanje.
Predlog Radne grupe je da se ovim uvođenjem izbornog jemstva, zapravo, izbegnu zloupotrebe i da zaista u izbornoj trci učestvuju oni koji mogu da postignu rezultat bar od 1% ili 0,2%, što se tiče manjinskih stranaka.
Kao što je uopšte poznato, ja sam se najviše bazirala na finansiranje iz javnih izvora, ali politički subjekti mogu da se finansiraju kako iz javnih, tako i iz privatnih izvora. Prema ovom predlogu zakona, privatne izvore finansiranja čine članarina, prilog, nasledstvo, legat, prihod od imovine, ali najnovije što je uvedeno jeste da može da se uzme i kredit.
Ono što bih još želela da naglasim i ono što se promenilo od prvobitnog predloga koji je izradila ''uža'' Radna grupa vezano je za korišćenje sredstava za finansiranje redovnog rada političkih subjekata.
Prva formulacija je bila vrlo nejasna, ali kasnije se proširila, što je vrlo dobro i biće primenjivan član 19, koji se odnosi na ovu temu. A, ono što je zaista značajno ukazuje na to da sredstva dobijena iz javnih izvora u iznosu od 5%, treba da se koriste za obuku članstva i za stručno usavršavanje, osposobljavanje sa međunarodnom saradnjom, za obuku članstva i to je vrlo značajno. Smatram da svi koji učestvuju i rade po političkim strankama, treba da prođu obuke.
Ono što smo, takođe, čuli u uvodnom predstavljanju Predloga zakona i o čemu se manje pričalo u javnosti jeste da je ovo predlog sličan prethodnom – što se tiče zabrane finansiranja od strane stranih država, ali ovog puta se napravila razlika, pošto je većina naših parlamentarnih stranaka koje su ovde predstavljene, u raznim međunarodnim asocijacijama, SVM je u Evropskoj narodnoj partiji.
Značajno je da od tih udruženja možemo da dobijemo pomoć, ne u formi gotovog novca, već učešća na konferencijama, stručnog usavršavanja, saveta itd.
U preostalih nekoliko minuta, koliko mi je ostalo, želela bih da se osvrnem na ono što sam rekla na samom početku. Donošenje ovog zakona je bitno, ne samo zbog EU i zbog toga što je to jedan od uslova za sticanje statusa kandidata, već zbog nas samih, da bi se rešilo transparentnije, vidljivije finansiranje političkih stranaka, političkih subjekata i zbog kontrole.
Znamo da je donošenjem Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije kontrola finansiranja političkih subjekata sa Odbora za finansije Narodne skupštine Republike Srbije prešla na Agenciju za borbu protiv korupcije, međutim, u Agenciji su se žalili da nisu imali zakonsku osnovu, nisu imali uslove, novac itd. za vršenje ove kontrole.
Ovaj zakon donosi nekoliko novina za Agenciju za borbu protiv korupcije, a konkretne novine su da Agencija može da izriče opomene i da podnosi prekršajne prijave protiv raznih političkih subjekata, ukoliko utvrdi da je došlo do određenih nepravilnosti u finansiranju. U ovom predlogu su konkretno, egzaktno regulisane visine raznih kazni i one su veće, kao što smo čuli, od 200.000 do dva miliona, ali regulisano je i pod kojim uslovima može da se izgubi pravo na finansiranje iz budžeta. Naravno, to može da se desi od 10% pa nadalje, čak može i 100%.
Ono što je još značajno i što se tiče kontrole javnih evidencija, odnosno odgovornosti političkih subjekata, politički subjekti koji imaju predstavnike u predstavničkim telima dužni su da vode posebnu evidenciju o svim poklonima, prilozima, pruženim uslugama, bez nadoknade, dakle, bilo kojim uslugama koje su im pružene, bez određenih tržišnih uslova. Naravno, politički subjekti su dužni da vode evidenciju o imovini. Sve priloge i poklone koji su na godišnjem nivou veći od jedne prosečne plate, politički subjekat, stranka je dužna da objavi na svom sajtu. Politička stranka je dužna da predaje godišnji finansijski izveštaj Agenciji za borbu protiv korupcije, koja će ga objavljivati na svom sajtu, a tako i u "Službenom glasniku RS". Slično tome, ukoliko je izborna godina i politički subjekt dobija novac za kampanju, on je dužan da evidenciju troškova izborne kampanje dostavi Agenciji, koja je ponovo dužna da to objavi na svom sajtu.
Mi smatramo da će se na ovaj način finansiranje učiniti transparentnijim i dostupnijim javnosti, jer često stižu kritike da se finansiranje, kako redovnog rada tako i troškova kampanje političkih stranaka, nekako uvek drži pod velom tajne i da javnost, članstvo, birači nemaju uvida u to. Ovaj zakon to treba da obezbedi.
Pomenula sam da Agencija za borbu protiv korupcije može da izriče opomene i da pokreće prekršajni postupak. Prema ovom novom zakonu, ona može da izriče mere upozorenja političkom subjektu ukoliko u postupku kontrole utvrdi da je došlo do nekih nepravilnosti. Data je mogućnost da se do okončanja pravosnažnog krivičnog, odnosno prekršajnog postupka obustavi prenos sredstava iz javnih izvora.
Nadam se da sam u ovom kratkom vremenu uspela sve da kažem i da će, kako ministar, tako i ostale kolege aktivno učestvovati u ovoj raspravi. Nadam se da ćemo u danu za glasanje dobiti jedan zaista kvalitetan i dobar zakon, kako zbog nas samih, tako i zbog građana Republike Srbije. Hvala. (Aplauz)
Hvala poštovana predsednice, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, član 76. Ustava garantuje da se ne smatraju kao posebne mere, odnosno diskriminacijom one mere koje dozvoljavaju ravnopravnost, ali želela bih samo da odgovorim ukratko, jer izgleda kao da mi ne čitamo isti predlog zakona, zato što u ovom predlogu zakona član 17. stav 2.  stoji: ''Broj glasova političkog subjekta koji se uzima kao osnovica za raspodelu sredstava obračunava se tako što se broj glasova do 5% važećih glasova množi sa koeficijentom 1,5, a broj glasova preko 5% važećih glasova množi se koeficijentom 1.'' Dakle, svačiji, ne samo broj glasova koje osvoje stranke nacionalnih manjina i ovo želim da objasnim radi javnosti da ne misle da se naši glasovi drugačije obračunavaju. Svačiji glasovi do 5% množe se sa koeficijentom 1,5, a oni iznad 5% množe se koeficijentom 1 i ovo pomaže svima, a ne samo strankama nacionalnih manjina.
S druge strane, želim da naglasim, da smo mi na ovom zakonu radili nedeljama, mesecima i da su sve parlamentarne stranke bile pozvane da učestvuju u ''široj'' Radnoj grupi. Vrlo malo njih je dolazilo redovno i problem određenih parlamentarnih stranaka jeste što nisu učestvovali, nisu radili na tome. Mi smo poslali čak i pismo GREK-u, gde smo tražili da se stranke nacionalnih manjina pozitivno diskriminišu i posle sastanka u GREK-u, jer do tada niko nije imao konkretno rešenje, došlo je do ovog rešenja koje nije diskriminatorno ni prema kome drugom i ne možete reći da mi uzimamo pare, prema tome, za nas, samim tim oštećujući nekog drugog.
Dakle, zarad javnosti želela bih ovo da naglasim i trebalo bi da pročitate bolje član 17. stav 2. ovog predloga zakona. Hvala. (Aplauz)
Ne želim da ulazim u diskusiju, samo ponovo da naglasim, ne množe se samo naši glasovi sa 1,5 već svačiji. Piše da se broj glasova ispod 5%, svačiji broj glasova, množi koeficijentom 1,5, a broj glasova iznad 5% samo koeficijentom 1, odnosno ostaje taj broj glasova koji je. To je rešenje koje je prihvatljivo za sve. Molim vas da pogledate, dakle, to nije naš broj glasova.
Sa druge strane, na početku obraćanja rekli ste da mora da se postigne 5% glasova, cenzus je smanjen, odnosno za stranke nacionalnih manjina postoji prirodni trag zato što svi građani ove zemlje jesu ravnopravni, kako pripadnici mađarske, tako i bošnjačke, albanske itd. nacionalne zajednice imaju prava da njih predstavljaju autentični predstavnici, odnosno političke stranke nacionalnih manjina, možda neki glasaju za neke druge stranke, ali oni koji glasaju za te stranke imaju pravo da imaju svoje predstavnike ovde koji se zaista zalažu za njihove interese.
Ja sam kao deo Poslaničke grupe manjina zamenik člana u jednoj od naših delegacija i tamo radim kao predstavnica Narodne skupštine Republike Srbije, stranke kojoj pripadam i Poslaničke grupe manjina, gde se u Savetu Evrope zalažem za prava manjina, najpre za prava nacionalnih manjina. Svako ima svoj politički program i taj politički program pokušava da realizuje, da se bori za te građane i za te ljude koji su glasali za tu stranku i trudi se da ih predstavlja na najbolji mogući način. Zaista ne želim da ulazim u diskusiju, ali, molim vas, da se prvo upoznate sa zakonskim predlogom. Hvala.