Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, Milija nije tu, pa je meni pripala čast da u ime poslaničke grupe pokušam da završim.
Postoji poslovica da je lako biti izdašan tuđim novcem. Lako je biti izdašan tuđim novcem, ta poslovica se verovatno, to je stara poslovica, i onda odnosila na javni sektor. Lako je u javnom sektoru biti izdašan novcem, jer je on tuđi novac.
Vi ste zato tu da to kontrolišete. Budžet je dokument sa planom prihoda i planom rashoda. Vi ste uglavnom tu da svojim mišljenjem, svojom profesijom, svojom strukom pokažete da li se taj novac troši u skladu sa ciljevima koji su zacrtani budžetima Republike, pokrajine, gradova, lokalne samouprave, javnih preduzeća, ustanova. Vi ste ti koji treba da čuvate taj novac i da svojim mišljenjem ukažete da se on troši namenski ili nenamenski.
Ja ću da krenem od Vuka Jeremića. Ne znam da li su se revizori koji su se bavili, ali danas je jedan poslanik govorio o tome kako smo mi finansirali nekog Klintona ili neku kampanju u Americi. Taj poslanik, gospodin Ševarlić, nijednim argumentom to nije potvrdio, ali ja imam dokument koji govori sasvim drugačije.
U vreme dok su njegovi vladali, a to je bio jedan udruženi zločinački poduhvat, savez lopuža Srbije, dakle, da su za konsultantske usluge u SAD od strane firmi „30 Point Strategies“, „Podesta“ itd. ukupno uplatili 2.369.000 dolara.
Ovo je dokument Ministarstva spoljnih poslova, gde se tvrdi da posle 2013. godine takvih uplata u Ameriku više nije bilo, a da uplate koje su tada, verovatno revizori to nisu mogli da iskontrolišu, urađene na osnovu potpisa Vuka Jeremića, a u govor je zaključio Mirko Stefanović.
Hajde pogodite ko je Mirko Stefanović? To je stari iskusni diplomata još iz Slobinog vremena. Sticajem okolnosti je stric Borka Stefanovića.
Otac Borka Stefanovića, Vasilije, bio je jedan od direktora NIS, a Borko Stefanović je bio pregovarač prilikom prodaje NIS za onu jeftinu cenu. Toliko su se oni borili protiv Miloševića, toliko su oni pošteni.
Dakle, uplatili su Amerikancima 2.369.680 dolara. Imaju i firme, ima sve. Znači, nijedan revizor ne može da utvrdi koliko su oni opljačkali. Nama bi trebala revizorska kuća gde bi osoblje stalo na Marakanu. Toliko bi nam trebalo ljudi da utvrdimo šta su sve pokrali.
Takođe, ono što vi ne možete da kontrolišete, a to tvrdi organizacija koja se zove „Financial Integrity“ ili tako nešto, od 2001. do 2010. godine na razna Britanska, Devičanska ostrva, Kukova ostrva, ukupno je izneta 51 milijarda dolara. Znači, udruženi zločinački poduhvat, zajedno sa stečajnim upravnicima, je u prvih deset godina u ovom novom milenijumu izneo ukupno, mimo zakona, od građana 51 milijardu dolara na osnovu privatizacije, odnosno divlje grabizacije koja je usledila posle 2000. godine. Taj novac je štekao negde napolju. Ne samo da je pokraden, proizveo je siromaštvo koje je bilo veoma teško za gledanje. Taj novac kada se štekuje, on se povlači iz platnog sistema. Prema tome, prouzrokuje siromaštvo, male plate itd, jer se ne troši u našoj zemlji. On se troši na Devičanskim, Britanskim ostrvima, Kukovim ostrvima, belosvetskim destinacijama itd. On je otet od građana Srbije. Dakle, nije u sistemu, pravi dvostruku štetu.
Svako štekovanje preteranog bogatstva prouzrokuje preterano siromaštvo. Oni su u proizvodnji preteranog siromaštva, malih plata, otpuštanjem 600 hiljada radnika bili šampioni. Tu im nije bilo ravnog na svetu.
Ne znam da li se neki revizor bavio Draganom Đilasom, riđom lopužom. Dakle, to je onaj koji se hvali da je on mogao da napravi metro daleko jeftinije nego što se planira sada da se napravi. Umesto podzemne železnice, napravio je podzemne kontejnere.
Most na Adi je trebao po prvoj projekciji da košta 90 miliona evra, po drugoj, pred samu izgradnju, trebao je da košta 116 miliona evra, a na kraju je koštao 450 miliona evra. Dakle, koštao je pet puta više od prve projektovane cene ili četiri puta više od druge projektovane cene, jer je on to radio na osnovu projekcije cene čelika, pa je to sa 90 uvećano na 116, a potrošio je 450 miliona. Gle čuda, spojio je dve mesne zajednice u Beogradu i da bi taj most sada bio u funkciji, treba nam, po proceni arhitekata, 2,4 milijarde.
Dakle, to je savez lopuža koji nije u zatvoru zahvaljujući sudijama tipa Majić. Dakle, to su one iste sudije, a u nastavku ću reći, koje su išle u zajedničke programe USAID itd, u američku ambasadu.
Idemo dalje, Goran Ješić. Vi ste radili kontrolu u opštini Inđija 2013. godine. Ja sam već rekao da ste to uradili na profesionalan način. Tamo ste našli svašta. Tamo ste napisali sedam krivičnih prijava, ja se nadam da nisu zastarele i tražim od tužioca, zahtevam sa punim pravom da to procesuira, odnosno da optužnice prosledi sudstvu i da se to procesuira, jer to što je urađeno na teritoriji opštine Inđija nije urađeno nigde u Srbiji, to vi svakako znate.
Da krenemo redom. Napisali ste krivičnu prijavu protiv predsednika opštine Gorana Ješića, sa pravom. Do avgusta 2012. godine bio je predsednik opštine, a onda ga je nasledio Petar Filipović protiv koga ste, takođe, podneli krivičnu prijavu, sa pravom. Podneli ste krivičnu prijavu i protiv predsednika skupštine opštine Aleksandra, ne mogu sada tačno da se setim prezimena, ali ću se setiti. Podneli ste krivičnu prijavu sa pravom protiv Uroša Ćuruvije, direktora Direkcije za izgradnju opštine Inđija, podneli ste krivičnu prijavu protiv načelnika uprave Steve Milaković, podneli ste krivičnu prijavu protiv direktora vrtića, čini mi se da se zove gospođa Uzelac i podneli ste krivičnu prijavu protiv direktora, čini mi se kulturnog centra. Podneli ste krivičnu prijavu protiv svih koje ste kontrolisali, dakle toliko su bili ogrezli u kriminalu i podneli ste još četiri prekršajne prijave.
Dakle u Inđiji je, recimo „Trejd junik“ centar. Opština je kupila poslovni prostor u sirovom stanju, to znači izgrađeno, omalterisano, neokrečen, bez instalacija, itd, za kvadratni metar po ceni 1.954 evra bez PDV. Sa PDV je to preko 2.300 evra. I dan dan danas u Beogradu možete kupiti potpuno opremljen poslovni prostor za manje pare. Još čudo, taj poslovni prostor je bio pod hipotekom. Dakle opština je kupila poslovni prostor koji je bio pod hipotekom za cenu od 2.300 evra i verovatno ste zbog toga podneli krivičnu prijavu. Taj isti nabavljeni prostor, zaključkom opštine Inđija, takav nedovršen, izdaje se Univerzitetu u Novom Sadu bez naknade iako za njih nije bio kupljen na 20 godina bez ikakvih naknada. Dakle, kriminal koji je na 1.000 m2 vredeo dva miliona evra.
Taj „Trejd junik“, odnosno TKU centar kako se zvao, u nastavku vašeg izveštaja piše da je dobio pravo da komunalije i građevinsko zemljište plati na 60 rata, mimo zakona. Na konto toga je predsednik opštine zatečen u pent hausu od 250 kvadrata. Samo mu je terasa imala 50 kvadrata, i to govori o poštenju Gorana Ješića i naravno zahvaljujući tome što je bio u programu USD zajedno sa sudijom Majićem i sa još nekim ljudima kao mladi lider, verovatno ima neko pokriće, jer koliko ja vidim nama su SAD 2009. godine gotovo preuzeli potpunu kontrolu nad tužilaštvom i nad pravosudnim organima, otuda čudne presude i otuda ovi ljudi na slobodi, bez obzira što ste vi podneli krivične prijave i verujem da je to za zloupotrebu položaja, i verujem da nisu zastarele, i verujem da će se naći pravosudni organi, neki, koji će konačno to procesuirati.
Takođe, moram i da ukažem da ste izvršili nedavno kontrolu Dveri. Dakle, ja sam pisao prijavu za nenamensko trošenje 30 miliona dinara, koje su iz predsedničke kampanje neutrošene, umesto da vrate u budžet Republike Srbije, gospoda iz Dveri ispumpali na lažne preduzetničke radnje za fiktivne poslove i tako oštetili budžet Republike Srbije za preko 250.000 evra. Vi ste kontrolisali jedan period jedne godine, niste iskontrolisali sve, ali ste nedvosmisleno naišli na takve prekršaje.
Zato pozivam, s obzirom da krivična prijave već postoji, nadležno tužilaštvo i sudove da procesuiraju, bez obzira što se radi o Boškiću Ljotiću Žutiću Đilasovom pomoćniku da konačno uzmu i da procesuiraju taj slučaj, jer je budžet Republike Srbije oštećen za taj novac i da zajedno sa njim odgovaraju sva ona lica koja su registrovana te preduzetničke radnje, a radi se sa osobama koje su bili na izbornoj listi Boškića Ljotića Žutića političke stranke koja sebe zove Dveri.
Na kraju da kažem, da nije nama problem revizija, nama su problem pravosudni organi, pravosudni organi koji su zamislili da sem što političari ne trebaju da se mešaju u sudstvo, ja s tim mogu da se slažem, ali ne mogu ni sudije da se mešaju u politiku. Nezavisno sudstvo nije nezavisno zato što su nezavisni od nas koji se profesionalno bavimo politikom. Oni su nezavisni od politike. Znači nije samo da ja ne smem da se mešam u njihov posao, već je to dvostrano. Ne smeju ni oni da se mešaju u naš posao, ne smeju da idu u političke emisije da ocenjuju rad Skupštine, poslanika, itd.
Kad su to učinili digli su sve sudije, Visoki savet sudstva, Vrhovni kasacioni sud itd, a pri tome zaboravili da kažu da su sudije zajedno sa advokatima napravili lobističku kuću, zajedno sudije i advokati, upravo zato da spreče da oni koji su ih postavili. Mi imamo sud žute partije, mi imamo sudije 2009. godine koji su čuvenom reformom sudstva, u stvari deformu sudstva, deformisanjem, dakle koji su dovedeni od strane onih koje bi sada trebalo da gone. Zato ne želim da se razočarate, ali morate imati strpljenja da konačno to pravosuđe bude uistinu nezavisno i da goni počinioce koje sam opisao u ovom svom govoru. Hvala.