Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Aleksandar Vučić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se ne bih li reklamirao povredu Poslovnika. Naime, predsednik Narodne skupštine Republike Srbije često koristi mesto predsedavajućeg za odgovore, odnosno za repliku narodnim poslanicima SRS. Nije ovo malopre bio prvi put, u pitanju je član 90. Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije, ako me pitate za taj član.       
Želeo bih na nešto da vam ukažem u nekoliko rečenica, i da, čini mi se, učinimo jedan napor da se u ovoj Narodnoj skupštini ubuduće radi drugačije. Naime, reći ću vam nekoliko stvari koje su potpuno neverovatne, a o kojima novine ne pišu. Danas, na naslovnim stranama, centralni stranama nekih novina, kažu - dr Vojislav Šešelj isključen zbog verske mržnje. Izađite, pa mi kažite koja je to reč, nijednom rečju nijednu veru ni naciju juče nije uvredio, nijednom rečju, ali ću vam reći nešto drugo. Svi drugi su to činili, niste reagovali, gospodine predsedniče, čak ste mene, kad sam vam ukazivao na to, opominjali zbog toga što vam na to ukazujem.
A molio bih vas da insistirate, kao što ja sada insistiram, da izađe poslanik DOS-a, Meho Omerović, i da kaže Narodnoj skupštini šta je rekao dr Vojislavu Šešelju. To što mu je rekao, to nikada, garantujem vam, svi poslanicima koji ne znaju, nikada niko nikome, nigde, van zgrade Skupštine nije izgovorio, nikada niko, nikome i nigde. Takve reči, takve rečenice, takve zastrašujuće uvrede, koje ne možete da sanjate da je neko bio u stanju da izgovori, i sa takvim pretnjama, koje su potpuno neverovatne.
Zato bih vas molio, meni ne smeta, gospodine predsedniče, možete i da psujete majku, nije to na verskoj i nacionalnoj osnovi, nećemo tražiti vaše udaljenje zbog toga, niti mi možemo, već to možete vi da učinite, i možete to svim poslanicima da činite, a ne samo poslanicima DOS-a, i nećemo reći da je to bilo na verskoj osnovi, nećemo tražiti od medija da vas hapse zbog toga ili da sprovode najgoru moguću hajku i harangu na vas, ali ono što tražim od vas, kao ljudi, ne kao naših političkih protivnika, već kao ljudi, da čujete, ako ne znate, a tvrdim da ne znate, a može se videti na televizijskom video snimku, šta je to izgovoreno i šta je to rečeno predsedniku SRS.
Garantujem vam da takve reči nikada i ni od koga ni na jednom mestu niste čuli, toliko su zastrašujuće, da ne mogu da ih izgovorim uopšte. Hvala vam.
Naravno, javio sam se za diskusiju, to je razumljivo jer do sada nisam učestvovao u tome.
Čitajući stenografske beleške zaključio sam da oni koji su govorili u ime predlagača zakona o radnim odnosima su uglavnom držali političke tirade, ne trudeći se da uđu u suštinu izmena i dopuna, ne trudeći se da pokušaju da objasne građanima Srbije zašto se menjaju neki od ključnih članova, menjaju na gore, na lošije, i čini mi se da je to nešto o čemu mi danas treba da govorimo ovde, kao što smo pokušali da govorimo juče, dok nas predsednik Narodne skupštine nije sprečio u tome.
Naime, zanimljivo je, kada je reč o otpremninama, da oni koji su govorili o većoj socijalnoj sigurnosti građana, o obezbeđenju socijalne egzistencije svakom čoveku u našoj zemlji, da će to učiniti na neuporedivo bolji i kvalitetniji način nego što je to doskora bilo, da skraćuju zarade i isplatu sa šest do 12 na dva do pet meseci, što zaista predstavlja ugrožavanje elementarnih radničkih prava.
Zbog čega se to događa? Zato, malopre, predsedavajući Narodne skupštine nije razumeo kada su neki naši narodni poslanici govorili o nekim drugim sistemskim zakonima koji su povezani....
Dakle, ni predsedavajući a verovatno ni neki drugi nisu razumeli zašto se govori i o nekim drugim bliskim, srodnim sistemskim zakonima, vezanim za Zakon o radnim odnosima, jer je ovakva otpremnina predviđena upravo zbog činjenice da se priprema drugačije sprovođenje privatizacije od one kakva je najavljena.
Tom drugačijom privatizacijom trebalo bi veliki broj ljudi da ostane bez hleba, bez posla ali ne bi trebalo poslodavac da se optereti i trebalo bi mu smanjiti izdatke što je više moguće, a šta će biti sa radnicima, sa onima koji dobiju otkaz, koji moraju da napuste svoja radna mesta, da li će za dva ili pet meseci moći da pronađu neki drugi posao, da se izvrši bilo kakva vrsta prestruktuiranja ili nešto slično - to se ostavlja radnicima, da sami svoje probleme rešavaju.
Čini nam se da to nije ni demokratski, ni reformski i da ne liči na ono što ste govorili i narodu objašnjavali.
Dalje, primetio sam i nekoliko nelogičnosti u samom tekstu predloga. Možete proveriti dobro različitost u predloženom tekstu zakona i samom obrazloženju teksta zakona. Naime, govori se u tekstu zakona u članu 6. stav 2. da je minimalna zarada 35% od prosečne zarade u privredi Republike, a u obrazloženju se kaže da minimalna zarada iznosi 40%. (Ministar, sa mesta: - Greška.)
Evo, sad ministar kaže da je to greška. Ali, to je ipak neverovatna greška i nešto što ne bi smelo da se dogodi nekom ko u Vladi na tome radi. Ne bi trebalo sa takvim predlozima ili obrazloženjima izlaziti pred narodne poslanike u ovoj skupštini.
Da pređem na meritum i suštinu.
Može li se živeti sa 35%? Reći ćete - nekada je bilo sedam maraka, a danas je 60 maraka. Ali, cene su ne udvostručene, ne utrostručene, troškovi života, potrošačka korpa, nego je najmanje upetostručena u međuvremenu. Najmanje upetostručena. Danas, samo da bi se za 1.850 dinara, koliko iznosi minimalna zarada, ili nekada garantovana zarada, kako god hoćete, ne možete da kupite dnevno hleb, mleko i litar jogurta. Samo to ne možete. A kamo li nešto drugo da neko u narodu sebi priušti.
To je suština. Dakle, ne može se govoriti o nominalnom iznosu novca, već o realnom novčanom iznosu. Ne možete reći - povećali smo platu sa 80 ili 90 maraka na 130 maraka. Jeste nominalno. Postoji u našem pravu i ekonomiji princip tzv. monetarnog nominalizma, ali se mora posmatrati da li su realno skočile plate, da li su realno skočile zarade. Ne, naprotiv.
One su realno znatno niže nego što su bile zato što su troškovi neuporedivo veći i čini mi se da to svi građani na najbolji mogući način osećaju na svojoj koži. Drugo, ne znam na koji će način sve što je sada obračunato u bruto primanja moći država da obezbedi. Čini mi se da i ovo što se moraju plaćati porezi i doprinosi na sve, ne mora se isplaćivati plata, ali se moraju plaćati porezi i doprinosi i razumem kao potrebu da se budžet napuni, ali bih voleo da je mnogo više dato prilike radnicima, onima koji će biti otpuštani, posebno u njihovim pravima za otpremninu, i da je trebalo poslodavca sa mnogo više stvari obavezati.
Na kraju, nadam se samo da mi nećete zameriti što ću reći da je potpuno neverovatno, a to smo saznali jutros, ono što se dogodilo, pa bih apelovao na vas da to zaista ne činite, da pogledate šta se dešava. Uhapšen je predsednik GO SRS Beograd, zato što je lepio nalepnicu "DOS je najgori".
Ljudi moji, na šta smo to spali i šta se to događa u ovoj zemlji. Ovakve se stvari nikada u Srbiji nisu dešavale.
Dame i gospodo narodni poslanici, nije čuo predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, bio je odsutan, pa nije čuo da je gospodin Jovanović dobio pravo na repliku, iako ničim nisam uvredio poslaničku grupu DOS-a. Govorio sam o zakonu pet, pet i po minuta, a na kraju sam samo rekao da je protivzakonito ili, vi me obavestite ako je drugačije, uhapšen predsedndik Gradskog odbora SRS Dragan Ljubojević, zato što je lepio nalepnicu - DOS je najgori. Ni po kom osnovu, po članu 96. stav 2. niste imali pravo da pružite pravo na repliku Čedomiru Jovanoviću. Ni po kom osnovu. Mogao je da se javi po povredi Poslovnika, ali nikakve povrede Poslovnika nije bilo, jer sam se javio i učestvovao isključivo u diskusiji i ni o čemu drugom nisam pričao.
Suština je u sledećem: u stanju ste kao malo pre, da date reč povodom povrede Poslovnika, ali da se pozove na repliku, malo pre gospođa predsedavajuća. Kada govore poslanici iz DOS-a, onda više nije važno ni o čemu se govori, ni da li se pozivaju na Poslovnik ili se pozivaju na repliku. Kada govori neko iz Srpske radikalne stranke, onda može sve i svako da govori šta hoće. Ja ću vam sad reći, pošto su malo pre govorili ovde predstavnici DOS-a, pa su rekli da jesu dobacivali, a svaki put kad izađem za ovu govornicu, vi dobacujete.
Ranije sam vam govorio dobar dan, u hodniku, a više neću ni dobar dan da vam govorim, zato što će vam to biti uvredljivo ili ne znam šta. A, ne mogu više da vam govorim ni dobar dan, kada sami kažete za ovom govornicom da ste krvoločni. (Glas iz sale: Ja sam to rekla.) Dobro, to je pohvalno za ovu Narodnu skupštinu i za vladajuću većinu, to što ste vi krvoločni, ali za jednu damu to nije pohvalno. Znate, meni se bar tako čini. Čini mi se da nijedna dama ne bi trebalo time da se ponosi i time da se hvali.
Samo vas još jedanput pozivam da ne upotrebljavate dvostruke aršine, da nemate različite pristupe prema narodnim poslanicima. Ovde se, verovali ili ne, dogodila još jedna stvar koja se nikada nije dogodila, a sad se dogodila. Tomislavu Nikoliću izrečena je opomena zato što je onima koji su mu dobacivali s mesta, dakle, brutalno kršili Poslovnik, rekao da su džaftare. Zbog toga mu je izrečena opomena.
Pa, to nikada nije bilo ni u jednoj skupštini. Molim vas da razmislite o tome i da to ne radite, da pustite da teče rasprava na najnormalniji način. Ako je normalno da ona kaže da je krvolok, da je krvoločna i da bi čupala kose i to nije uvreda, a uvreda je ako joj kažete da je džaftara i zbog toga se izriču opomene i udaljavanja sa sednice, to onda zaista više nema nikakvog smisla. Hvala vam.
Želim da vam ukažem, gospodine predsedniče, pošto ste ponovo govorili o tome, pričali ste o onome što se dešavalo juče, iako je narodni poslanik Srpske radikalne stranke govorila o onome što se događalo danas. Moram da vam kažem nekoliko reči.
Prvo, vi ste nama sada priznali da zbog toga što se o zakonu o radnim odnosima govorilo toliko i toliko minuta, da ste zbog toga izbacili Vojislava Šešelja, jer niste mogli da pronađete ni jednu jedinu reč o veri, naciji ili bilo čemu drugom. Kao što ste to rekli i kao što ste pričali juče i danas ceo dan, pozivam vas da još jedanput kažete na koji način je on to ugrozio bila čija nacionalna i verska prava, čime, kojim izrazima, a reći ću vam da niste..... (Glas iz sale: Tri puta to pričaš.) (Predsednik: Nemojte dobacivati, nema potrebe.) A, njega nećete da opominjete? (Predsednik: Upravo sam to učinio ako ste dobro čuli.)
Samo vam još jednaput govorim, izbacili ste čoveka sa potpuno pogrešnim obrazloženjem, ni sa kakvim obrazloženjem i povredili ste Poslovnik i u materijalnom i u formalnom smislu. Evo ga stenogram, ne mogu se falsifikovati stenografske beleške. Može da ide na autorizaciju ako je bila neka korektorska greška, ali ne falsifikat da se donosi, ne da se potpuno promeni sadržaj. U tom stenogramu ste mogli da pročitate brojne najteže i najgore moguće uvrede izrečene na račun poslanika Srpske radikalne stranke na koje nijednog trenutka niste reagovali.
Govorite o toleranciji, o čijoj toleranciji govorite, gospodine predsedniče. Najgore izraze, najgore reči ste ovde upotrebili, a naše poslanike izbacujete, ni krive ni dužne, još kažete kako ste tolerantni, pa ćete nastaviti da izbacujete. Koliko ćete danas da izbacite, jednog, dvojicu ili trojicu, kada budete zakazali neku pauzu, pa se budete dogovorili za to. Nemojte samo, molim vas, više da govorite o vašoj toleranciji, jer ste vašu toleranciju pokazali.
Radimo svoj posao na najbolji mogući način, za razliku od dobrog dela vaše većine, čitamo zakone, trudimo se da izađemo da o njima smisleno govorimo, ali nemojte nam držati pridike, nemojte nam držati pridike o onome gde mesta nema, a posebno ne o toleranciji i da nam o toleranciji govore oni koji udaljavaju narodne poslanike iz Narodne skupštine, što se zaista nije dešavalo još od 1990. godine.
Nerviraju se, gospodine predsedniče, zato što im ne pada na pamet da izađu za govornicu, niti da čitaju Poslovnik, ni zakone koje predlaže Vlada, nego samo da se što pre završi i da idu kući. Izašao sam za ovu govornicu da vam ukažem na nekoliko stvari, pomenuću vam i član Poslovnika, ali bih pre toga želeo da govorim o Ustavu, u kome se govori da mora biti obezbeđena javnost rada nadležnih državnih organa. Ovo je vrhovno telo Republike Srbije. Mi postavljamo pitanje ko je i po čijem nalogu ukinuo TV prenos ove sednice Narodne skupštine Republike Srbije? Za one koji to ne znaju, to se dogodilo i sve što se desilo u popodnevnom zasedanju niko nije mogao da čuje ni da vidi.
Kada govorim o javnosti, znam da će mi predsednik reći da će biti obezbeđena time što će mnogi napraviti svoje izveštaje i reportaže u raznim dnevnim TV emisijama i sutra u novinama. Imajući u vidu naša iskustva i imajući u vidu iskrivljavanje istine, falsifikovanje istine, prećutkivanje onoga o čemu govore radikali, a favorizovanje onoga o čemu govori režim, pozivam vas da se obezbedi TV prenos. Vi ste se u to zaklinjali kao poslanička većina, a nama prebacivali kada smo govorili da u Poslovniku nema te odredbe o direktnom TV prenosu, da to nikada ne biste ukinuli, da to nećete ukinuti. Treba da nam kažete šta je to važnije danas posle podne zbog čega građani Srbije ne mogu da gledaju TV prenos, zbog čega ne mogu da gledaju svoje narodne poslanike? Čini mi se da je ipak važniji posao ovde nego bilo kakva sportska manifestacija. (Glas iz sale: Vi ste kao redari na utakmicama.) Čini mi se da ćete se sa tim složiti. Znam da vama nije, ali mi se činilo da bi to trebalo da bude nešto što se pretpostavljalo. (Predsednik: Narodni poslanik će dobiti odgovor.) Molio bih vas još jedanput i da se ustanovi kvorum. Hvala vam.
Samo da ukažem na jednu grubu neistinu koju je izrekao predsednik Narodne skupštine gospodin Maršićanin. Tačno je, gospodine Maršićanin, vaši poslanici i mi smo se nekada zajedno zalagali za direktne TV prenose u Narodnoj skupštini Republike Srbije, i nismo ih imali dok nisu uvedeni početkom 1996. godine, ako se ne varam. Da li je tako bilo, gospodine Nikoliću? Kada smo bili mi u Vladi, od 1998, bio je direktan prenos svake skupštinske sednice. To je ono što je istina, a to je ono u čemu se prevario gospodin Maršićanin i vi koji ste ga u tome podržavali. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče, u članu 208. u prvom delu rečenice se kaže da narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenje i objašnjenje od predsednika Narodne skupštine.
Molio bih vas, a slušam od jutros jedan neprimeren odnos prema poslanicima opozicije, posebno poslanicima SRS-a, a dozvoljava se sve i svašta poslanicima vlasti, posebno vaše poslaničke grupe, odnosno vaše stranke - DSS-a, koji mogu da izađu da govore o bilo čemu i nikada im nije problem to što je na dnevnom redu. Što se tiče poslanika, gde se nalaze, svi poslanici iz SRS-a sa Kosova i Metohije i tamo i žive. A, za razliku od vas, nikada nisu prihvatili Plan Ahtisari-Černomirdin i bili su protiv okupacije Kosova i Metohije.
Još bih nešto rekao gospodinu Batiću, što gospodin Batić ne zna. Pre nego što se obratim gospodinu Batiću, samo ću vam ukazati na činjenicu da to što je vaša stranka uradila za Kosovo i Metohiju, jeste da ste pustili đakovičku grupu šiptarskih terorista, jeste da se pustili Fjoru Brovinu, ali zato hapsite Srbe, redom, po Srbiji i to vam je jedini posao. Ništa drugo za srpski narod na Kosovu i Metohiji niste uradili. Dole su Šiptari juče ili prekjuče ubili jednu ženu, teško ranili jednog čoveka, svakoga dana se to dešava, a vi puštate đakovičku grupu. Puštate najgore šiptarske kriminalce. To je ono gde se vi zalažete i način na koji se zalažete za srpski narod. (Predsednik: Sada, kad vas opomenem da se ne držite onoga zbog čega ste se javili, ja ću ispasti nekorektan prema vama.)
Ja ću završiti u još jednoj rečenici. Gospodine Batiću, na prethodnim republičkim izborima u Crnoj Gori smo dobili manje glasova i to kada nije bilo polarizacije, a u Srbiji smo ubedljivo pobedili na izborima. Trebalo je da se raspitate. U Podgorici smo ovoga puta imali skok čak od 500%, a u Srbiji nam je dovoljno ovoga puta i 51%, vrlo lako ćemo vas skloniti sa vlasti i našem narodu će biti mnogo lakše i mnogo lepše. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, molio bih vas da sledeći put kada dajete reč uvažena predsedavajući da objasnite narodnim poslanicima po kom osnovu dajete reč. Da li zbog replike, da li ....
Ne govorim o mom slučaju već o prethodnom, da obavestite i poslanike u Narodnoj skupštini ali i javnost kojim povodom se neko javlja za reč.
Naravno, ja neću vikati niti histerisati u Narodnoj skupštini kao što je to činio gospodin Jovanović. Ne pada mi na pamet da urlam ne bi li mi to bila argumentacija. Nisam čovek koji bi se na takav način služio političkim činjenicama, ali moram nekoliko stvari da vam kažem kada već govori o tome.
Ukazao sam vam na Poslovnik, i samo ću završiti...
Na član 96. Pogledajte ga dobro pa ćete videti.
Ili predstavnik poslaničke grupe, a ja sam predstavnik poslaničke grupe.
Gospodin Jovanović je zaboravio, odmah ću, nemojte da budete nervozni, da kaže kako je 117 hiljada prebačeno na račun Demokratske stranke Srbije u lekovima iz Galenike a dobio je to u papirima. To zaboravljaju.
Zaboravljaju šta su sve drugo uradili, a imam i repliku gospodinu Veljkoviću, kaže da RTS emituje nešto, ili da objavi nešto. Sve što kažu lažu. Sinoć prekidaju program zato što je pušten Dragoljub Milanović, ali vole svoj program najviše na svetu kada im dođe Havijer Solana, vole svoj program kad puštaju Đakovičku grupu na slobodu. Tada aplaudiraju. Tada neće da prekidaju program, ne pada im na pamet.
Nemojte da govorite o tome kako je stanje mnogo bolje. Samo od tog perioda za 150 posto su skočile cene na malo, a vi govorite o iznosima. Svega 5% ljudi je primilo garantovane zarade. Preko 300 firmi je bilo oslobođeno plaćanja poreza i doprinosa. Vi ćete da govorite o tome. I, ko da živi od 35% prosečne neto zarade u privredi.