Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miodrag Đidić

Miodrag Đidić

Demokratska stranka

Govori

Apsolutno sam ja razumeo šta ste vi rekli, ali i tačno je da ste vi predložili i da je sada to smanjeno, ali znate, postoji u narodu jedna izreka "Dabogda imao, pa nemao". E, to smo mi sada uradili sa lokalnim samoupravama. Podsećam, oni su ukalkulisali taj novac, imaće problema. Probajte da nadoknadite, znam da svi moraju da podnesu teret nemanja, ali nemojmo sve da prebacimo na lokalnu samoupravu, pogotovo što mislim da će lokalne samouprave koje su najsiromašnije, ponovo podneti najveći teret. Za njih je jedan dinar mnogo veći, nego za Beograd 100 dinara.
Pošto se vi, kao i mi, zalažete za decentralizaciju, razmišljajte o tome. Danas sam govorio i ponovo govorim, moramo ljudima u krajevima južnog i istočnog Beograda da pomognemo da prevaziđu krizu. Njih je kriza više pogodila nego bilo kog drugog. Ukoliko tako ne uradimo, imaćemo priliv stanovništva u Beogradu, isprazniće nam se Srbija i svi ćemo biti u velikom problemu.
Dakle, probajte barem one, ako ne možete, i to mogu da razumem da ne možete svima sada da pomognete, ali probajte da pomognete onima kojima je pomoć u ovom momentu najpotrebnija, a to su male lokalne samouprave na jugu i istoku Srbije.
Kratko.
Mislim da se mi nismo razumeli. Tačno je sve što ste rekli, samo me niste razumeli kad sam ja rekao da je jedan dinar za Trgovište mnogo više nego hiljadu dinara za neki veći grad, da ne pominjem koji.
Dakle, i jedan dinar kada uzmete onome ko nema, to je mnogo.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, moram da kažem da advokatura, kao i druge navedene profesije, Zakonom o izmenama Zakona o porezu na dohodak građana, deli sudbinu društva. Dakle, danas se u Srbiji jako teško živi, ekonomija je u dosta teškoj poziciji i ne može advokatura da bude u nešto povlašćenom položaju.
Govoriću o advokaturi, a mislim da se to odnosi i na sve ostale profesije. Hoću da kažem da je advokatura danas u Srbiji u izuzetno teškoj poziciji, odnosno advokati koji rade nisu u poziciji od pre par godina, jer jednostavno novca više nema.
Vi sada ministre možete pogledati, izašao je spiska poreskih dužnika i nažalost videćete da na tom spisku ima dosta advokata. Nisu advokati na tom spisku zato što ne žele da plate. Advokatura je jedna časna profesija i siguran sam da prvo trče da izmire porez pa onda ostalo, ali jednostavno ljudi nemaju novca. To mora da se shvati.
S druge strane, država, ja znam do prošle godine, a ne verujem da se bilo šta tu promenilo je enormno dužna advokatima za službene odbrane. Radi se i čini mi se o milijardama dinara.
S jedne strane, država ne može da izmiri advokaturu, a sa druge strane traži poreze. Sad još dodatna obaveza da oni koji do šest miliona ostvaruju prihod, mora da vode knjige. Mislim da je to zaista bespotrebno i da to ne vodi ničemu.
Vi ste ovde rekli – nije problem platiti 30 evra knjigovođu i rešio je problem. Verujte mi, za mnoge advokate u Lebanu, Žitorađi i manjim mestima gde jednostavno nemate od koga da naplatite bilo šta i 30 evra za advokata je mnogo. Mnogo je. Nemojte da gledate samo u vrhunske advokate, njih naravno ima, ali oni nisu neki problem, oni su svi čini mi se u sistemu PDV-a. Dakle, oni koji dobro rade, dobro zarađuju oni vode knjige u sistemu su PDV-a i nemaju nikakvih problema. Mislite o onim malim advokatima koji žive u malim gradovima.
Garantujem vam ministre da dobar zanatlija u Beogradu bio frizer, obućar, vi ste se na obućara pozivali, zarađuje više od prosečnog advokata u manjim gradovima u Srbiji. To vam garantujem i to sam siguran, i zašto onda ne bi oni vodili knjige?
Ne, oni ne treba, a advokati treba da vode knjige. Dakle, nemojte im stvarati obavezu, nema potrebe za tim, čini mi se da Poreska uprava dobro procenjuje poresku snagu advokata i oni mogu da odrede to paušalno oporezivanje na pravi način.
Dakle, na ovaj način, čini mi se, da se na neki način advokatura suprotstavlja drugim profesijama što naravno nije cilj niti želja. Advokati su ljudi koji rade posao, koji rade posao od posebnog interesa i značaja za građane Srbije i kao takve ih treba tretirati. Ponavljam, oni koji dobro rade oni plaćaju porez na dodatnu vrednost, oni su u sistemu knjiga i nemaju nikakvih problema.
Mnogi advokati danas jedva sastavljaju kraj sa krajem, to sam već rekao, ali isto tako moram da kažem da danas nažalost mnogi pravnici koji nikada ne bi zašli u advokaturu su morali da odu u advokaturu jer su njihove firme propale, izgubili su posao i ljudi moraju od nečega da žive. Probaju sa advokaturom, stvara se velika konkurencija i nema dovoljno posla za sve. Nema dovoljno posla za sve i mnogi advokati kubure, jedva sastavljaju kraj sa krajem, o njima moramo da vodimo računa jer ipak oni su sišli sa leđa države i pokušavaju sami da zarade sebi za život. Poštujmo to što ljudi pokušavaju da opstanu u ovim teškim vremenima.
Mislim da treba ovaj amandman da se uvaži, da i dalje ostane paušalno oporezivanje, a onaj ko želi da vodi knjige i smatra da će na taj način manje ili više da plati poreza, pa dozvolimo mu to. Ali, nemojmo apriori sve da guramo u isti koš jer ne zaslužuju svi da budu u istom košu.
Uvažena predsedavajuća, nema ministra, poštovane kolege narodni poslanici, pred nama se nalazi set poreskih zakona koji između ostalog imaju za cilj da smanje budžetski deficit, koji za prethodna četiri meseca iznosi čak 78 milijardi, što je dosta veliki iznos s obzirom na činjenicu da je planirani deficit za celu godinu 120 milijardi.
Normalno je i logično što Vlada želi da smanji taj deficit, mi je u tome podržavamo, ali ne možemo da podržimo način na koji to radi. Po ko zna koji put, ponovo će se platiti oni koji su najslabiji, oni koji imaju najmanje novca. U ovom slučaju, to su pre svega većina građana Srbije, zatim određeni preduzetnici i lokalne samouprave.
Reći ću vam da smanjenje poreza na zarade sa 12 na 10% će recimo pogoditi moj Kruševac za nekih 300 miliona. To znači da grad Kruševac neće moći da realizuje zacrtane projekte, mnogi građani će ostati bez asfaltnog puta, neki bez vode, neko bez ovog, neko bez onog.
Vi možete reći da to može da se nadoknadi porezom na imovinu, ali ja vam odgovorno tvrdim da to ne može da se nadoknadi, tih 300 miliona ne može da se nadoknadi iz poreza na imovinu iz prostog razloga što građani jednostavno nemaju novca. Oni bi možda i želeli da plate taj porez, jer će od tog poreza biti finansirani njihovi projekti, ali jednostavno novca nema. Vi sada imate primer da u Kruševcu ljudi štrajkuju glađu jer ne mogu da se prehrane, ne mogu da prehrane svoje porodice, a sada novi namet poreza na imovinu.
Dakle, ovo ne može da bude dobro i mi vam predlažemo da ove zakone skinete sa dnevnog reda. Takođe vam poslanička grupa ZZS predlaže način na koji možda možete smanjiti budžetski deficit, a da ne ugrozite građane Republike Srbije. Pre svega, veliki prostor imate u smanjenju rashoda i u uštedama, to samo zavisi od političke volje, političke hrabrosti pre svega. Ako imate političke hrabrosti, mislim da tu možete doći do dobrog izvora sredstava.
Finansijska disciplina je na vrlo niskom nivou. Dakle, brža, bolja i efikasnija naplata poreza može da takođe smanji deficit i to je druga mera koju je moguće sprovesti. Ja sam u poslednja dva meseca puno putovao Srbijom osnivajući stranku ZZS i tada sam video da postoji jednakost u jednom delu između Beograda i ostalih gradova Srbije. Jednakost se ogleda u tome što većina ugostiteljskih objekata i u Beogradu, ali u Srbiji ne izdaje fiskalne račune. Dakle, apsolutno na štetu države, više hrabrosti, uđite u kontrolu i doći ćete do novca.
Ono što ostavlja najviše prostora i gde takođe treba puno hrabrosti da se uradi, to je suzbijanje sive ekonomije. Nikada u Srbiji siva ekonomija nije bila na većem nivou nego što je to danas. Dakle, u svakom gradu, na svakoj pijaci možete nabaviti, kako bi narod rekao "od igle do lokomotive". Dakle, roba široke potrošnje, sve se može naći na pijacama, što znači da su granice Republike Srbije postale jako porozne.
Dakle, uvozi se bez carina, bez poreza ogromna roba i to naravno ima direktan uticaj na budžet Republike Srbije, jer ponavljam, ne plaćaju se ni porezi, ne plaćaju se carine. S druge strane, na ovaj način ubijate i one koji plaćaju poreze, a to su mali privrednici koji bi želeli da pomognu, koji bi želeli da plaćaju i koji plaćaju, ali jednostavno više nemaju prometa, neki ne plaćaju, a neki odjavljuju svoje radnje.
Dakle, suzbijanje sive ekonomije je vaš prioritetni interes i nadam se daćete imati snage i hrabrosti da to uradite. Nema ministra Dinkića, ali ja ću reći, pošto se on zalaže za centralizaciju da imam utisak da se ovim setom zakona vrši fiskalna centralizacija. Kada se vrši fiskalna centralizacija, nema govora o drugim oblicima decentralizacije i zbog toga će za ZZS u danu za glasanje glasati protiv Zakona o porezu na dohodak građana, odnosno njegovim izmenama i protiv izmena Zakona o porezu na imovinu. Može još puno da se priča, ali naša grupa ima malo vremena, pa ću ostaviti nešto da kaže i gospođa Sanja Čeković.
Uvaženi predsedavajući, uvažena ministarko, poštovane kolege narodni poslanici, poslanička grupa Zajedno za Srbiju će podržati ovaj amandman i ukoliko ministarka do kraja rasprave ne promeni svoje mišljenje malopre izrečeno da neće prihvatiti amandman, a ne vidim ni jedan jedini razlog da to ne uradi, jer, posle diskusije svih poslanika apsolutno se vidi da većina poslanika zastupa ovaj stav da ovaj amandman treba prihvatiti. Mislim da ministarka treba poslušati volju većine u ovom parlamentu i da čak ne moramo u danu za glasanje ići na glasanje, ali ukoliko ministarka to ne prihvati, ponavljam mi ćemo glasati za ovaj amandman, jer smatramo da je amandman jako dobar, i da ga apsolutno treba usvojiti.
Argumentaciju su iznele moje kolege, nemam puno štošta da dodam. Rekao bih da lokalne samouprave treba podržati i dati im pravo da podnesu inicijativu državnim organima za zaključenje međunarodnih ugovora, jer ako to mogu da rade udruženja građana, sportski klubovi, udruženje pecaroša, kako je ovde rečeno, ne vidim ni jedan jedini razlog zašto to ne mogu raditi i lokalne samouprave, koje su u svakom slučaju na malo višem nivou od udruženja građana.
Dakle, u danu za glasanje mi ćemo podržati ovaj amandman, ali još jednom apelujem na ministarku da usvoji ovaj amandman jer svima nama su ovde puna usta decentralizacije i svi se deklarativno zalažemo za decentralizaciju i da se povećaju nadležnosti lokalnih samouprava, jer svi vidimo da bez toga nema boljitka društvu, nema napretka Srbije.
Kada konkretno treba nešto da se uradi, kada ta decentralizacija treba da bude deo nekog zakonskog teksta onda svi tu zatajimo, odnosno tada se ne pokazuje volja za decentralizacijom, dakle ona postoji samo deklarativno, a kao što znate, poslanička grupa Zajedno za Srbiju u smislu svog programa će imati decentralizaciju Srbije, jer smatramo da Srbija ne može ići napred ukoliko vrlo brzo ne učinimo brze korake da ovo uradimo i da ispravimo, i da omogućimo ravnomerni regionalni razvoj svih delova Srbije. Hvala vam.
Poštovana predsedavajuća, uvažene kolege poslanici, poslanička grupa Zajedno za Srbiju ima pitanje za ministarku za regionalni razvoj i lokalnu samoupravu, gospođu Vericu Kalanović, koja je istovremeno zadužena za izgradnju autoputa Pojate - Preljina.
Do pre par meseci, u žiži javnosti je bilo da počinje izgradnja autoputa Pojate – Preljina. O tome sa na veliko govorilo i bilo je rečeno da će izgradnja tog autoputa početi marta ove godine. Danas je kraj marta, a od početka izgradnje autoputa nema ničega, čak se prestalo o tome i govoriti. Autoput Pojate - Preljina trebalo bi da poveže Koridore 10 i 11, odnosno da prođe pored nekada velikih industrijskih centara, kao što su Kruševac, Kraljevo i Čačak. Od velikog značaja bi bilo da taj put što pre bude završen, jer se ovi gradovi, kao i uostalom drugi gradovi u Srbiji, nalaze u velikim problemima.
Najveći problem ovih gradova, jeste ogromna nezaposlenost i odlazak mladih ljudi iz tih gradova. Izgradnjom autoputa bi se pokušalo da se privuku novi investitori, jer bez toga teško da će se iko usuditi od ozbiljnih investitora da dođe u ova tri grada.
Nije samo pitanje ovog autoputa, Pojate – Preljina. Mislimo i smatramo da država Srbija treba što pre da počne, ne da razmišlja, nego da počne da gradi i druge autoputeve kroz Srbiju. Pre svega, mislim na put Paraćin - Zaječar, odnosno povezivanje Zaječara i Bora sa Koridorom 10. Zatim, na put Niš – Prokuplje - Kuršumlija, koji je od izuzetnog značaja. Dakle povezivanje Kuršumlije i Prokuplja sa Koridorom 10, kao izgradnja autoputa Koridor 10 - Šabac, jer je taj put u jako lošem stanju i izgradnja autoputa Ruma - Šabac.
Dakle, izgradnja ovih puteva je od vitalnog interesa za građane Srbije, jer bojim se da će, ukoliko to ne bude brzo bilo u izgradnji, ovi gradovi zapasti u još veće teškoće, nego u kojima se sada nalaze. Mislim i smatram da je izgradnja infrastrukture samo jedan od preduslova za regionalni razvoj Srbije, a pre svega mora da se krene sa ravnomernim regionalnim razvojem, koji zaista u ovom momentu ne postoji u Srbiji i sa suštinskom decentralizacijom. Bez toga Srbiji bolje biti neće. Sa tim u vezi bih postavio nekoliko pitanja ministarki Kalanović.
Prvo – kada će biti potpisan ugovor za izgradnju autoputa Pojate - Preljina i kada će konačno početi izgradnja tih puteva?
Drugo pitanje – da li Vlada razmišlja, i kada namerava da krene sa projektom izgradnje i onih drugih puteva o kojima sam govorio, a pre svega mislim na put Niš – Prokuplje - Kuršumlija, jer je to od vitalnog značaja, ponavljam za zemlju Srbiju, jer se ljudi iseljavaju sa tog prostora i moramo sve učiniti da ih tamo zadržimo?
Sledeće pitanje – kada će se početi sa ravnomernim regionalnim razvojem, jer jug jako zaostaje u odnosu na sever Republike? Mislim da je krajnje vreme da neko time počne ozbiljno da se bavi.
To su pitanja za ministarku od koje očekujem konkretne odgovore, ali ne samo odgovore, nego da se krene sa realizacijom ovih projekata koji su dugo najavljivani u javnosti, ali za sada od toga nema ništa. Hvala.
Uvažena predsedavajuća, poštovani gospodine ministre, kolege i koleginice narodni poslanici, ja i DS apsolutno  podržavamo amandman koji je podnela poslanička grupa LDP, pre svega zbog pravne sigurnosti. Kao što je koleginica rekla, mi smo pre manje od godinu dana usvojili zakonsku odredbu, normu po kojoj proizvodne firme koje rade u slobodnim zonama će biti oslobođene poreza na dobit, a danas, manje od godinu dana, mi to ukidamo.
Podsetiću vas da je Zakon o slobodnim zonama donet 2005. godine; da je 2008. godine formirana Uprava za slobodne zone; da je 2010. godine usvojena na Vladi Republike Srbije Strategija razvoja slobodnih zona koja je između ostalog obuhvatala i poreske podsticaje koji bi trebali u budućnosti da dovedu nove strane investitore. To je bio pokušaj da na neki način rešimo najveći problem Srbije, a to je nezaposlenost. Dakle, poreskim podsticajem dovedemo nove ulagače koji bi radili u slobodnim zonama, koji bi zaposlili novu radnu snagu i na taj način bi, em rešili problem, em bi imali nove poreske prihode, ovako od toga ako i to ukinemo, neće biti ništa.
Reći ću vam da danas imamo 10 slobodnih zona u Srbiji; da najveći srpski izvoznici danas rade u slobodnim zonama; ministar je bio predlagač otvaranja slobodne zone u Kragujevcu gde radi Fijat koji je sada najveći srpski izvoznik, ali pored njega u slobodnoj zoni Subotica radi jedan Simens, u Pirotu radi Mišelin, odnosno Tigar-Tajers, u Svilajncu radi Panasonik.
Dakle, ozbiljne firme koje su prilikom otvaranja svojih fabrika imale u vidu i ovu odredbu i sada bi zaista bilo jako loše da se to posle 10 meseci ukine. Kakvu to mi poruku šaljemo svetu, da na svakih 10 meseci menjamo zakonske propise koji direktno utiču na profit tih kompanija? Dakle, moje je mišljenje, a i mišljenje poslaničke grupe DS, da ovaj amandman LDP treba da bude usvojen.
Takođe ću vas podsetiti, mislim da je veoma važno da znate, da u Pirotu, u slobodnoj zoni se predviđa da naredne 2013. godine Mišelin uloži dodatnih 180 miliona evra da napravi dodatnu fabriku za proizvodnju guma koja će zaposliti oko 700 radnika. Takođe, možda manje od mesec dana, ne znam da li je ministar Dinkić bio, ali je bio Tomislav Nikolić na otvaranje firme Drekster-Majer u Zrenjaninu, pošto znam, učestvovao sam u tome, njihov uslov da bi otvorili novu fabriku i da zaposle oko 700 radnika jeste bio da rade u slobodnoj zoni.
Dakle, slobodne zone imaju perspektivu. Mali je rok od 10 meseci da vidimo kakve pozitivne efekte daje ovaj zakon i zato treba pružiti šansu prethodnom zakonu da u narednom periodu vidimo kako će to izgledati. Da ne ukidamo oslobađanje poreza na dobit, jer kažem ako ukinemo postavlja se pitanje, a kakvu mi to poruku šaljemo investitorima i da li će iko ozbiljan želeti da ulaže u Srbiju kad se ovako važni zakoni menjaju na svakih 10 meseci.
Dakle, ministre, apelujem na vas da imate razumevanja za slobodne zone. Kažem, u vaše vreme je donet Zakon o slobodnim zonama i dajmo šansu, kažem još jednom, ovom zakonu da vidimo da li će biti novih investitora, jer znam da je Uprava za slobodne zone dosta radila na promociji ove zakonske odredbe, da je dosta investitora upoznato sa tim. Zamislite, ljudi, sada upoznati sa jednom zakonskom normom, dolaze da otvore fabriku u Srbiji, a mi kažemo – žao nam je gospodo, ali više ne važi ono oslobađanje poreza, morate plaćati porez na dobit kao i svi ostali.
Dakle, mi nemamo ovde šta da izgubimo. Dakle, da buduće firme koje budu osnovane u slobodnoj zoni ovo će važiti, a od nule porez na dobit je nula. Dakle, ako niko ne dođe, ništa neće ni platiti, a ako dođe, biće oslobođen poreza na promet, ali će zato i te kako imati korist i lokalne samouprave, od poreza na zarade, drugih poreskih prihoda i kažem da ovaj amandman apsolutno treba usvojiti. Hvala.
Svejedno, hoću da kažem da ovaj zakon, ove izmene iz 2011. godine uopšte nisu imale u vidu izbore, niti je to bilo u cilju izbora. Rekao sam da je Strategija doneta 2010. godine i da je u Strategiji bilo predviđanje, između ostalog, radi razvoja slobodnih zona, razni poreski podsticaji i jedan od tih poreskih podsticaja jeste i ovaj. Tako da to stvarno nema veze sa izborima i nije bilo lako, verujte mi ni tada ubediti premijera Cvetkovića i Dianu Dragutinović, koja je bila ministar finansija, jer smo sa njom počeli da razgovaramo o tome, da se uvede ovo poresko oslobođenje. Dakle, nije to bio jednostavan zadatak, mi smo pokušavali da te slobodne zone, ja koji sam bio nadležna za te slobodne zone, da ubedimo tadašnjeg ministra finansija, a vidim da danas nećemo uspeti.
Tako, hoću samo da kažem, da zaista nema veze sa izborima. Ovo što je ministar govorio sve je tačno što se tiče oslobađanja PDV, naravno to je osnovni faktor zbog koga dolaze, ali to su velike kompanije. Naša ideja je bila da probamo da privučemo i manje kompanije upravo sa ovim poreskim oslobođenjem i čini mi se, a nisam 100% siguran da je to Makedonija uvela, tako da mi imamo konkurenciju u okolnim zemljama.
Naša ideja je bila da budemo najpovoljniji, jer znamo šta nam je problem. Problem je zapošljavanje, a jedan od načina privlačenja stranih investitora, pa i manjih, jeste rad u slobodnoj zoni, jeste oslobađanje poreza na dobit, a sa druge strane dobili bi porez na zarade i što je najvažnije zaposlili bi radnike, ali ministar će odlučiti da li će prihvatiti amandman, ili ne.
Još samo da kažem, znajući da ministar verovatno neće prihvatiti amandman, nisam ni bio podnosilac amandmana, to je uradila LDP, ali sam osećao obavezu da kažem ovo što sam govorio.
Na član 1. Predloga zakona, amandman je podneo moj kolega Janko Veselinović, koji je o tome govorio i u načelu. Sada ću ga zameniti, pošto  nije tu.
U predlogu zakona, rokovi izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama, prema našem predlogu, član 1. menja se i glasi: "Ovim zakonom uređuju se rokovi izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama između javnog sektora i privrednih subjekata".
Izbacujemo da se ovo primenjuje na ugovore, na odnose između samih privrednih subjekata. Navedene odredbe koje ograničavaju slobodu ugovaranja preduzetnicima i privrednim subjektima, u suprotnosti su sa članom 83. Ustava Republike Srbije, kao i sa Zakonom o obligacionim odnosima, član 516. i ostali članovi koji obezbeđuju slobodu ugovaranja, koja je osnov Zakona o obligacionim odnosima.
Prema Zakonu o obligacionim odnosima, ugovor je zakon za stranke i mislimo da među privrednim subjektima ne sme da bude drugog ograničenja osim onog što stranke ugovorom predvide.
Osim toga, navedene odredbe koje se odnose na ugovore između privrednih subjekata, nisu u skladu sa Direktivom EU 2011/7, od 16. februara 2011. godine, koja ograničenje roka plaćanja između privrednih subjekata predviđa samo ako nije drukčije propisano ugovorom između privrednih subjekata, i ukoliko nije to pravedno prema ugovoriocima, upravo onako kako sam malopre rekao, da je i po našem zakonu ugovor zakon za stranke i one mogu apsolutno slobodno da ugovore rokove u kojima će plaćati svoje obaveze. To je njihova stvar.
Ovom odredbom, u njene velike kazne za njihovu ne primenu, dovelo bi do ozbiljnih poteškoća za privredne subjekte, koji posluju na ivici likvidnosti. Za veliki broj njih, ovo bi moglo da znači i prestanak obavljanja delatnosti, naročito što bi svako kašnjenje moglo da proizvede ozbiljne ekonomske posledice za njih.
Problem monopola velikih dobavljača, moguće je rešiti izmenama i striktnim primenama postojećih antimonopolskih zakona, a ne uvođenjem novih državnih ograničenja, koja ne sagledavaju trenutnu ekonomsku sposobnost privrednih subjekata.
U obrazloženju predloga zakona se navode kao primer dve zemlje koje su donele slične propise, Hrvatska i Slovenija, ali ove zemlje su zakonom ograničile samo rokove plaćanja za odnose između javnog sektora i privrednih subjekata.
Na kraju da kažem da apsolutno stojimo na stanovištu da privredni subjekti, u skladu i sa postojećim Ustavom, i sa pozitivnim zakonskim propisima i sa direktivama EU, imaju pravo i slobodu ugovaranja rokova plaćanja, to je njihova stvar. Mislimo da država ne treba da zadire u te odnose, jer će to proizvesti više štete nego koristi. Dakle, ukoliko stranke ugovore rok plaćanja 90 dana, to treba ispoštovati, a posle toga, ukoliko se to ne desi, primeniti ove odredbe koje se odnose na njihovo kažnjavanje i slično. Hvala.
I dalje mislim da ne smemo ni na koji način dirati u slobodu ugovaranja. Ako stranke ugovore rok plaćanja 90 dana ili 150, kako ste vi rekli, to treba tako da bude i ne treba da bude zakonom propisano da poverilac obezbeđuje svoje potraživanje, da li bankarskom garancijom ili avaliranom menicom, iz prostog razloga što to košta. Dakle, onog ko pribavlja bankarsku garanciju košta. Ionako znamo u kakvim uslovima posluje danas naša privreda i da je svaki dinar privrednicima izuzetno težak.
Dakle, ukoliko stranke ugovore i njima to odgovara da je rok plaćanja 150 dana, neka bude 150 dana, a posle isteka 150 dana hajde da primenimo sve kazne koje su predviđene zakonom. Mislim da je to dobro rešenje i da to pogoduje privredi.
Ponavljam, vi ste učinili jedan korak u slobodi ugovaranja, ali ste ih ograničili bankarskom garancijom, avaliranom menicom. To košta. To neko mora da plati. U ovim teškim uslovima moramo da vodimo računa o privrednicima. Znate kako se budžet puni i kako se doprinosi plaćaju. Dakle, umesto da plati doprinose za radnike, on će morati da da novac za avaliranu menicu. To nije u redu i mislim da treba da prihvatite ovaj amandman, jer je on u interesu svih.
Biću vrlo kratak. Dakle, mislim da se nismo razumeli. Mi apsolutno podržavamo ovo što se radi, ali moramo ostaviti slobodu privrednicima da ugovaraju kako to njima odgovara. Zašto bismo se mi mešali u odnose privrednih subjekata kada i jednom i drugom odgovara da rok plaćanja ne bude 60, nego 90 dana? Ne vidim zašto bismo mi sada uslovili nekog da plati za 60 dana kada njegov poverilac kaže da može da plati za 90 dana. Kada istekne 90 dana, nije sporno da se primene sve zakonske odredbe, jer nije ispoštovan dogovor. Ne vidim tu privredne subjekte da im nešto šteti.
Ono što je važno jeste da ste predvideli sredstva obezbeđenja. Opet kažem, to košta. Mislim da je mnogo bolje da to što će umesto da ode bankama, ode u državnu kasu, jer može da se desi da nema da plati doprinose, jer mora da plati bankarsku garanciju. Ne vidim ni jedan jedini razlog i nema nikakve šećerne vodice. Apsolutno je ovo u duhu ovog zakona. To što neki privrednici traže 60 dana, u redu je, ali neka se dogovore sa svojim dužnikom. Onda neće dati rok od 60 dana, daće kraći ili duži rok. Nemojmo mi da ograničavamo i da nalažemo privrednim subjektima da moraju da plate za 60 dana. Šta ćemo uraditi, ako on zadnji novac da da bi izmirio tu zakonsku obavezu prema poveriocu, a sa druge strane, onda neće imati novac da plati plate radnicima, neće imati novca da plati obaveze prema državi? O tome govorim, da ne teramo ljude da rade nešto što ne moraju da rade, a u interesu je i jedne i druge ugovorne strane.
Dakle, razmislite o tome. Mislim da je ovo zaista dobar amandman i da biste trebali da ga usvojite, jer privredni subjekti ništa ne gube. To je njihov dogovor. Ukoliko ne ispoštuju dogovor, onda se primenjuju sve sankcije koje su navedene u zakonu.
Kolega Janko Veselinović je predložio da se posle člana 8. doda novi član 8a koji ću pročitati i čiji naslov glasi – pravo na beneficiju za redovno izmirenje poreskih obaveza i doprinosa za zdravstveno osiguranje. Taj član glasi – svi poreski obveznici koji su zaključno sa 31. oktobrom 2012. godine redovno plaćali poreske obaveze i doprinose za zdravstveno osiguranje, imaju pravo na beneficiju u vidu dinarskog novčanog iznosa identičnog visini bankarske kamate koju bi imali kao deponenti kod svoje komercijalne banke na oročena sredstva, kao da su oročena na godinu dana, a osnovica da taj obračun je uplaćeni iznos poreza pojedinačno za svaku obračunatu uplatu. Period obračuna je od dana uplate poreske obaveze i doprinosa za zdravstveno osiguranje a zaključno sa 31. oktobrom 2012. godine.
Ovaj zakon je u principu dobar i mislim da ukoliko budu usvojen ovaj amandman da ćemo i mi glasati za taj zakon. Suština ovog amandmana je da oni koji redovno isplaćuju svoje poreske obaveze, a takvih ima i kod pravnih i kod fizičkih lica, na neki način, ne budu diskreditovani, jer im se poštovanje zakona na kraju nije isplatilo, jer po ko zna koji put, na neki način budu nagrađeni oni koji nisu poštovali zakon, odnosno koji nisu plaćali svoje dospele poreske obaveze u roku.
To je i ministar prepoznao kao manu ovog zakona i to je napisano u obrazloženju, ali sa druge strane, pozitivne odredbe ovog zakona su prevagnule i to apsolutno razumem. To nije sporno, ali mislim da bi trebalo da na neki način, ponavljam, nagradimo one koji redovno izmiruju svoje poreske obaveze, bilo da su to pravna lica, bilo da su to fizička lica, jer su i u jednom i u drugom slučaju podneti amandmani. Što se tiče pravnih lica, da oni koji su redovno isplaćivali svoje poreske obaveze, sada dobiju povlašćeni položaj u smislu da im se PDV umesto 45 dana vrati za 15 dana. Mislim da to nije veliki trošak za državu, a predstavljalo bi veliku stimulaciju za one koji su redovno uplaćivali, da i na njih neko misli i da se na kraju krajeva u ovoj državi poštovanje zakona isplati.
Iz tog razloga, mislimo da bi ste ova dva amandmana trebalo da usvojite i da bi onda zakon bio dobar. Odmah da kažem, da budem pošten do kraja, 2008. godine, prethodna vlada je predložila sličan zakon i ona nije imala rešenje za ovaj problem. Sada smo mi pronašli neko rešenje. Nadamo se da je to prihvatljivo za ministra i za Vladu. Opet da ponovim, poštovanje zakona u ovoj državi se isplati.
Na kraju, hoću da prenesem jedno svoje iskustvo iz primene prethodnog zakona. Skrenuo bih pažnju ministru gde smo imali problem i da taj problem može u narednih mesec i po dana da se ispravi. Najveći problem smo imali jer su ljudi dolazili i pričali da nisu ni znali za zakon. Kažu – mi nismo znali. Zato vam predlažem da u narednom periodu sprovedete jednu dobru medijsku kampanju, da ova informacija, da ovakav zakon dospe do svakog građanina, svakog pravnog lica, a najbolje bi bilo kada bi Poreska uprava, mislim da to nije veliki trošak, svakom poreskom obvezniku poslala jedno uputstvo, odnosno jedan dopis u kome bi naglasila da je donet ovakav zakon, koje su prednosti za one koji izmire svoje obaveze za novembar i decembar.
Mislim da bi tada argument da nisu znali bio izbijen iz ruku, jer iz iskustva znam da su mnogi dolazili, pa tražili odlaganje plaćanja poreza uz obrazloženje da nisu znali da takav zakon postoji. Mislim da je tok dosta kratak, jer ipak idu novogodišnji i božićni praznici i da odmah po usvajanju zakona Poreska uprava svima pošalje jedan dopis. Tada bi otpao izgovor da nisu znali da takav zakon postoji. Zato kažem, ako možete usvojite ove amandmane da bi DS glasala za njih.
Uvaženi predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, zbog kratkoće vremena i pošto posle mene ima još prijavljenih govornika iz DS, govoriću samo o jednom zakonu, mada ima mesta kritici i o ostalim zakonima, ali ja ću govoriti o Zakonu o izmenama Zakona o privatizaciji o čemu je govorio i moj prethodnik i koji je rekao da nije bilo puno govora o veoma važnom zakonu, mislim na ovaj. Slažem sa njim i zato ću ja nekoliko reči reći o tom zakonu.
Ministar je juče u uvodnom izlaganju naveo razloge zašto proces restrukturiranja preduzeća treba da se završi do 30. juna sledeće godine i tu se nema šta puno dodati i svi govornici koji su o tome pričali, takođe su se usaglasili da to treba da se uradi do tog datuma i ja nemam dileme da to treba da se uradi, opet kažem, iz razloga koji su ovde puno puta izrečeni i ne bih da ih ponavljam.
Ne bih se složio sa jednom konstatacijom ministra, a to je da će donošenje ovog zakona asocirati direktore i menadžmente preduzeća u restrukturiranju, da brže i bolje rade. Znam puno direktora koji rade u preduzećima koja su u restrukturiranju, jako dobro rade, maksimalno se trude da obezbede plate, jer problem je u tim preduzećima isplatiti platu, začas dođe prvi u mesecu, a plate nema. Problem je na drugoj strani.
Dakle, preduzeća u restrukturiranju su izgubila svoja tržišta, preduzeća u restrukturiranju imaju zastarelu tehnologiju, ta preduzeća su izgubila najbolje kadrove koji su otišli da rade u firmama gde je plata bolja, gde su uslovi bolji i to su razlozi zbog čega preduzeća u restrukturiranju ne mogu da postignu željene rezultate.
Siguran sam da većina od tih preduzeća neće moći da izađe iz krize do 2014. godine, a to znači da će ta preduzeća otići u stečaj, odnosno da će biti likvidirana. To je proces koji mora da se dogodi. Mene više interesuje ono o čemu ministar juče nije govorio i nismo čuli jasan plan šta će se desiti sa 50.000 radnika koji u ovom momentu rade u tim preduzećima. Odgovor na to nismo dobili i nadam se da Vlada ima jasan plan i jasnu viziju šta će uraditi sa 50.000 ljudi koji će se pridodati armiji nezaposlenih u državi Srbiji.
Sada ću nešto reći o gradu iz koga dolazim, s obzirom da, na žalost, grad Kruševac je bio industrijski centar u staroj Jugoslaviji, u SFRJ, a danas zbog tranzicije, zbog loših privatizacija je daleko od tog imidža, ali nadam se da rukovodstvo Kruševca i Vlada imaju način i želju da vrate taj imidž gradu Kruševcu.
U ovom momentu u Kruševcu je čak sedam preduzeća restrukturiranju i reći ću zbog građana Kruševca koje su to firme. To su "14. oktobar", sa 1.700 radnika, "Župa", "Branko Perišić", to je mlinsko-pekarska industrija, fabrika ulja, fabrika maziva, Savremeni dom i NIP Pobeda.
Ono što je važno, ovih sedam kompanija zapošljavaju preko tri hiljade ljudi. Zamislite da 2014. godine, sve ove kompanije odu u stečaj, još tri hiljade ljudi i Kruševac neće da postoji. Kruševac, ukoliko se nešto ne preduzme, a ne mogu ove kompanije, nažalost, same da izađu iz krize, jer da su mogle, one bi to do sada uradile.
Ponavljam, interesuje me šta Vlada namerava da učini sa gradom Kruševcom, ali i sa ostalim u centralnoj Srbiji, jer većina ovih firmi u restrukturiranju se upravo nalazi u centralnoj Srbiji? Šta će biti od regionalnog razvoja, vi ste ministar regionalnog razvoja, ukoliko se pogase firme? Naravno da od tog posla neće biti ništa.
Osim "14. oktobra", proces restrukturiranja u ovim firmama je upravo nastao zbog loše privatizacije. Tu mogu pridodati i kompaniju "Trajal" sa dve hiljade zaposlenih, koje je takođe loše privatizovano i da nije bilo intervencije Vlade Republike Srbije u maju mesecu ove godine, dve hiljade ljudi bi već bilo na ulici, jer je bio otvoren pred stečajni postupak. Zahvaljujući konverziji od 22 miliona evra, radnici "Trajala" su preživeli. Dokle, videćemo.
Ono što hoću da potenciram i što je jako važno, opet kažem za građane Kruševca, jer sam njihov predstavnik, sve ove sporne privatizacije su izvršene u periodu od februara 2004. godine to maja 2007. godine. Dakle, u vreme kada DS i na republičkom i na lokalnom nivou je bila u opoziciji i ne može nikako biti odgovorna sprovedene privatizacije. Zamoliću, da li ministra Dinkića ili potpredsednika Vlade, Vučića, da se i ove privatizacije ispitaju i da se vidi ko je odgovoran za ovako loše privatizacije koje su dobre firme kao što je "Fam", dovele na ivicu propasti.
Podsetiću vas da je "Fam" kompanija koja posle restrukturiranja, a to važi za mlinsko-pekarsku industriju "Branko Perišić", rade jako dobro i redovno isplaćuju plate. "Fam", za razliku od onih kompanija o kojima sam govorio da imaju zastarelu tehnologiju, nemaju kadrove, "Fam" to sve ima, i dobru tehnologiju, ima tržište, što isto jako bitno i važno i ima dobre kadrove.
"Fam" je upropašćen zato što je prethodni vlasnik zadužio kompaniju "Fam" za 30 miliona evra, da bi spašavao svoje druge firme. Radnici "Fam" nemaju nikakve veze sa tim i mislim da država ne sme da dopusti da "Fam" ode u stečaj, jer, realno, za godinu i po dana oni ne mogu iz profita da vrate 30 miliona evra. To isto važi i za mlinsko-pekarsku industriju "Branko Perišić", koja danas solidno radi, koja redovno isplaćuje plate, ali, opet, ima višemilionske dugove koje je napravio prethodni vlasnik i koji se ne mogu vratiti iz profita "Branka Perišića". Mogao bih još da pričam, ali je malo vremena. Hvala.
Uvaženi predsedniče Skupštine, uvaženi ministre Dinkiću, kolege narodni poslanici, stavom 4. člana 7. dosadašnjeg Carinskog zakona bio je predviđen da obuku i polaganja stručnog ispita organizuje Uprava carina. Taj stav 4. je promenjen Predlogom zakona, tako da sada glasi – posebni stručni ispit za zastupanje u carinskom postupku polaže se pred ispitnom komisijom koju obrazuje ministar na predlog direktora Uprave carina. Ova izmena je dobra, ali ova izmena na neki način dezavuiše Upravu carina, jer ne stoji da Uprava carina organizuje obuku i polaganje stručnog ispita, a mi smo mišljenja da to treba da stoji u zakonu i da se jasno zna ko može da organizuje obuku i ko može da organizuje polaganje posebnog stručnog ispita, posebno što se izmenama u članu 21. kaže da carinski organ naplaćuje naknadu i zahteva nadoknadu troškova za pružanje posebnih usluga i to za organizovanje obuke za polaganje posebnog stručnog ispita za polaganje tog ispita. Logičnim tumačenjem dolazimo do toga da Uprava carina organizuje polaganje stručnog ispita i obuku, ali tome stoji i mislim da ne trebamo da se bavimo tumačenjem tamo gde ne moramo, a ovde mislim da ne moramo.
Mislim da bi ove promene trebale da glase da Uprava carine organizuje obuku i polaganje stručnog ispita, a posebni stručni ispit za zastupanje u carinskom postupku polaže se pred ispitnom komisijom koju obrazuje ministar na predlog direktora Uprave carina. Ne menjamo ovo što je predložila Vlada, ali samo dopunjujemo i mislim da je to dobro rešenje, da upotpunjujemo zakon i mislim da ministar treba ovo da prihvati. Hvala.
Članom 3. izmena Carinskog zakona predviđeno je da se rok od  pet godina za čuvanje carinske dokumentacije smanji na tri godine. Ovo smanjenje, odnosno smanjenje čuvanja, nije samo smanjenje čuvanja carinske dokumentacije, nego znači da se skraćuje i rok za kontrolu carinske dokumentacije.
Mislim da to u ovom momentu nije dobro, jer Uprava carina u ovom momentu nema kadrovskih, pre svega, tehničkih mogućnosti za brzo vršenje kontrole, s obzirom na broj privrednih subjekata koji se bave spoljno-trgovinskim poslovanjem i preti velika opasnost da budžet Republike Srbije bude znatno oštećen.
U načelnoj raspravi sam govorio o jednom primeru oko tarifiranja robe, a sada ću izneti još jedan bolji primer gde se jasno vidi kako može biti oštećen budžet Republike Srbije. Naime, imamo pojavu u praksi da se pojavljuju lažne fakture, da u fakturama stoji jedan iznos uvezene robe, a u stvari je taj iznos mnogo veći. Da bi se to utvrdilo potrebno je određeno vreme, odnosno potrebno je da dođe do razmene informacija i dokumentacije sa drugim carinskim administracijama.
Imali smo prilike da u ovom parlamentu usvojimo Sporazum o carinskoj saradnji sa Republikom Gruzijom pre desetak dana, kao i pre par dana Sporazum o graničnoj kontroli sa Republikom Mađarskom, ali postoji veliki broj zemalja sa kojima nemamo takav sporazum što znatno otežava tu razmenu dokumentacije, a bez te razmene dokumentacije ne možemo utvrditi ispravno činjenično stanje i na osnovu toga donositi odluke.
Imamo dosta slučajeva da građani Srbije osnivaju firme u drugim evropskim državama, da njih koriste za uvoz robe, pre svega tekstilne, iz Kine. Tu se pojavljuje veliki problem, jer su cene jako niske i mislim da nisu prave. Da bi se utvrdila prava cena, ogroman je postupak, moramo prvo sa tom zemljom odakle dolazi roba da stupimo u kontakt, pa onda i sa kineskom carinskom administracijom. To iziskuje puno vremena. Na ovaj način budžet Republike Srbije je višestruko oštećen, pre svega za smanjenu carinu, ali isto tako ova roba zna da završi na ilegalnom tržištu, pa država bude oštećena i za neplaćeni porez na dodatu vrednost.
Dakle, rok od tri godine, mislim da u ovom momentu nije primeren, jer ne možemo sve ove poslove završiti u tom roku. Nažalost, mnogi se nalaze u sivoj zoni i koriste svaku mogućnost da oštete budžet Republike Srbije. Umesto da zakonskim predlozima smanjujemo mogućnost zloupotreba, čini mi se da na ovaj način, baš ovakvim zakonskim predlozima, ohrabrujemo one koji su na ivici legalnog poslovanja da pređu u ilegalno poslovanje i da na taj način nanesu štetu budžetu Republike Srbije.
Sa jedne strane, borimo se za svaki dinar, jer znamo kakvo je stanje u državnom budžetu, a sa druge strane, ovakvim zakonskim propisima stimulišemo one koji se nalaze na ivici zakona da pređu na drugu stranu, da ilegalno posluju i nanose štetu budžetu Republike Srbije, ali i sebi.
Stoga, mislim da ovaj rok, odnosno ovaj član treba brisati. Treba ostaviti rok od pet godina dok se ne steknu uslovi da taj rok bude tri godine. Ne kažem da ne treba da idemo ka rešenjima koja su u većini zemalja EU, ali treba da se steknu uslovi da to možemo da primenimo u praksi u Srbiji, a da nema štete po državu Srbiju. Dakle, još jednom mislim da ovaj amandman treba prihvatiti zbog građana Srbije koji i onako žive u jako teškoj finansijskoj situaciji.
Razgovarao sam sa jednim carinikom koji je carinik od završetka fakulteta pa do današnjih dana, skoro 40 godina. On mi je rekao jednu stvar koju ću podeliti sa vama, a vi ćete sami prosuditi da li je taj čovek u pravu. Čovek mi je rekao da niko u Srbiji nije mogao da se obogati preko noći, a toga imamo u praksi od devedesetih godina pa do dana današnjeg, ko nije oštetio državu bilo putem poreza ili putem carine, svejedno je. Da li je taj čovek u pravu? Prosudite sami.

Whoops, looks like something went wrong.