Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8773">Slavica Đukić Dejanović</a>

Slavica Đukić Dejanović

Socijalistička partija Srbije

Govori

Ima reč gospodin Buha, u skladu sa čl. 93. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, a u sklopu prijavljenih članova poslaničke grupe SRS.
Dakle, Milorad Buha, a neka se pripremi gospodin Veselinović.
MILORAD BUHA: Dame i gospodo narodni poslanici, koliko Vlada i aktuelna vlast brinu o Zaštitniku građana i zaštiti građana, najbolje govori podatak da smo mi poslednja država u Evropi koja je dobila Zaštitnika građana.
Onda, kada se to dete rodilo, za očekivati je da će država, odnosno vlast, obezbediti sve personalne, kadrovske, tehničke i sve druge preduslove da taj Zaštitnik građana bude u funkciji zaštite građana.
Prvo su čekali nekoliko meseci da se usele u određeni prostor. Dobili su određeni prostor, normalno, neadekvatan. Posle toga dolazi obezbeđenje tehničkih preduslova – ni dan-danas nisu tehnički obezbeđeni.
Da ne govorimo dalje, o personalnim rešenjima, jer to upravo govori o karakteru ove vlasti. Dopis kojim se od Zaštitnika građana traži da Skupština Republike Srbije izabere četiri zamenika došao je u ovu skupštinu 19. oktobra prošle godine.
Evo, gotovo godinu dana. Godinu dana ova skupština, odnosno ova država se ne udostoji da stavi na dnevni red da popunimo taj državni organ, vrlo značajan državni organ, i da se krene u normalan rad ovog organa.
Kada govorimo o zaštiti građana, iskoristiću ovu priliku da Zaštitnika građana upozorim na jednu kategoriju građana koja je najugroženija. To su ljudi iz Republike Srpske Krajine, prognana i izbegla lica koja su u ovom periodu, u poslednjih 15 godina, najveći tragičari političke i društvene scene u Srbiji i na prostoru Balkana.
S obzirom da je to u nadležnosti Zaštitnika građana, zatražiću i zamoliti u ime Krajišnika one kategorije koje inače spadaju u zakonom utvrđene kategorije, a to su osuđena lica, deca, invalidi. Kada govorimo o osuđenim licima, Srbima iz Republike Srpske Krajine koji tavore u hrvatskim zatvorima, imamo ih nekoliko kategorija. Lica koja su uhapšena u toku ratnih događaja u periodu od 1991. do 1995. godine, koja su i dan-danas u zatvoru, trenutno imamo, čini mi se, pet Srba, pa evo prilike Zaštitniku građana da se zainteresuje za te slučajeve, da vidi po kom osnovu, da preispita, pre svega, presude hrvatskih organa koji su diskriminatorski sprovodili postupak i osuđivali Srbe za najmanju sitnicu. Bilo je dovoljno da uhvate Srbina i odmah da ga strpaju u zatvor i tako je već 17-18 godina.
Druga kategorija su lica sa tzv. ratnih spiskova koje Hrvati imaju. Svaki njihov državni organ ima svoj spisak, iščupa ga onda kada mu zatreba i nemilice hapsi. Imamo na stotine Srba uhapšenih za "učinjen ratni zločin". Dovoljno bi bilo da neko od hrvatskih građana upre prstom u Srbina koji uđe u tu evidenciju ratnih zločinaca i on dolazi na određene liste, privodi se, hapsi itd.
Sledeća kategorija su lica koja se u ovom periodu od 1995. godine, od najvećeg egzodusa Srba sa prostora Republike Srpske Krajine i Republike Hrvatske, vraćaju u Hrvatsku, koja idu da obiđu svoje zapaljene kuće i uništena imanja, žele da ih obiđu, obnove itd., nailaze tamo na državne organe Republike Hrvatske koji ih saslušavaju, pozivaju na informativne razgovore, organizuju politička suđenja, u kojima mnogobrojni nastradaju i završe u zatvoru. Brojni su primeri, vi to jako dobro znate.
Evo odlične prilike da Zaštitnik građana zaštiti ove građane, koji su građani Republike Srbije (dobili su državljanstvo, dobili su ličnu kartu, punopravni su građani Republike Srbije), koje ova državna institucija Republike Srbije mora zaštititi. Jer, sve ono što se organizuje od strane hrvatskih državnih organa su diskriminatorski sudski postupci koji nemaju veze ni sa međunarodnim pravom, a očito je da se radi o odmazdi prema Srbima.
Kada govorimo o penzijama, moramo reći da se Zaštitnik građana time takođe mora pozabaviti. Dobili smo informaciju od Ministarstva rada i socijalne politike da se trenutno u međudržavnim organima Hrvatske i Srbije paralelno vode postupci za one Srbe koji su otišli iz Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom kod njihovih državnih organa, ali paralelno teku postupci i u Republici Srbiji. Dvadeset četiri hiljade Srba koji su ostvarili pravo na penziju ne može dobiti tu penziju zato što hrvatski organi ne žele završiti postupak ostvarivanja prava na penziju.
Izvodio sam, ja i vlada Republike Srpske Krajine u progonstvu, računicu da je to ukupna svota od stotinak miliona evra. Ti ljudi, građani Republike Srbije, ostvarili su to pravo, treba da im se dodeli ta penzija, ali je ne mogu dobiti. Radi se samo o jednoj godini. S obzirom da su ljudi smrtni, nakon izvesnog vremena oni i umiru. Ti Srbi, Krajišnici prognani, koji su ostvarili to pravo, ne mogu ga dobiti zbog toga što hrvatski državni organi ne žele završiti postupak i dati im zasluženu penziju. Radi se o ogromnim sredstvima i, normalno, ta sredstva bi došla u Republiku Srbiju i oplođivala bi se u normalnom postupku u Republici Srbiji. Evo još jednog zadatka za Zaštitnika građana.
Pored toga, moramo reći za ogromne probleme koje imaju porodice, a posebno porodice koje imaju invalide. U nekoliko navrata sam za ovom govornicom govorio o problemima koje imaju invalidi u postupku pred državnim organima Republike Srbije. Na koji način? Ima tu nekoliko kategorija.
Oni koji su to pravo stekli u Republici Hrvatskoj pre 1991. godine to pravo su dobili u Republici Hrvatskoj, a penzija im je isplaćivana od strane penzionog organa u Republici Srbiji.
Kada je usvojen i ratifikovan sporazum o socijalnom osiguranju između dve države, trebalo je da ti penzioneri penziju ostvare u Republici Hrvatskoj. Hrvatski penzioni organ je izdao rešenje o penziji, ali penzija ne stiže. Evo, prošlo je pet godina, u nekim slučajevima, ne u svim, ali u nekim slučajevima, na desetine je takvih slučajeva, da ti ljudi koji su 1991. godine ostvarili to pravo, sada ga ne mogu materijalizovati zato što hrvatski organ, jednostavno, u proceduralnom smislu, odbija stranku, odbija da joj izađe u susret i dodeli ono što joj po zakonu pripada.
Imamo invalide koji su postali stvarno invalidi u periodu ratnih sukoba 1991-1995. godine. Postupci traju i pred hrvatskim organima i pred srpskim organima. Na stotine i hiljade je takvih slučajeva i ljudi ne dobijaju nikakvu naknadu bez obzira što su stvarno invalidi. I tako dalje.
Zato pozivam Zaštitnika građana da uzme u određeni prioritet sve one Krajišnike koji imaju takva nerešena pitanja. To su kategorije penzionera, invalida, lica koja se nalaze na izdržavanju zatvorske kazne u Hrvatskoj. Čak i oni koji dolaze ovde sada, prebačeni su u Mitrovicu. Njih, čini mi se, osam izdržavaju kaznu na temelju političkih procesa u Republici Hrvatskoj, a to su procesi koji su organizovani na način da vas optuži bilo ko od strane Hrvata i vi se danas nalazite u zatvoru, a to je već 15, 16, 17 godina. Hvala.
Po Poslovniku, gospodin Krasić.
Tri minuta je prošlo.
Po Poslovniku, gospodin Čolaković.
Reč ima gospođa Vjerica Radeta, pa onda Zoran Krasić, po Poslovniku.
Prošlo je tri minuta.
Reč ima gospodin Zoran Krasić, po Poslovniku.
Prošlo je tri minuta.
Gospodin Momir Marković.
Gospodin Jadranko Vuković.
Gospodin Ognjen Mihajlović.
Gospodin Krasić.
 Prošlo je tri minuta.
Reč ima gospodin Đuro Perić.
Gospodin Buha.
 Oprostite, gospodine Buha, koji...       
 Samo mi recite, rekli ste da je povređen član 104. Poslovnika. Koji stav?