Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Šormaz

Dragan Šormaz

Srpska napredna stranka

Govori

Predsedavajuća, slažem se sa mojim kolegom Rističevićem koji je malopre rekao da se malo udaljilo od amandmana o kojem je govori gospodin Mihajlov. Zaista ne vidim gde se ovde vidi nešto o zakonu o poreklu imovine i lica. Interesantno je da to čujemo, a DS je imala tri predsednika Vlade od prethodnih pet i to nikada nije došlo na dnevni red. Takođe mi je interesantno da takvi predlozi stižu od onih koji se zalažu za ulazak u EU. Treba pitati EU šta o tome misli, ali mi je najinteresantnije reći da se borba protiv kriminala i korupcije vodi samo u tabloidima i na naslovnim stranama novina. Koliko znam, "Agrobanka" se sada radi, "Razvojna banka Vojvodine" sada, "Galenika" – privedeni sada, ne u novinama, nego u pritvorskim jedinicama, gde su im tužioci odredili da budu, a to ranije nismo gledali…
(Predsedavajuća: Gospodine Šormaz, tema.)
Mislim da takve vrste kvalifikacija i vi treba da sprečite da se dešavaju, kada se raspravlja o amandmanu. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, žao mi je što sam primoran na ovako nešto, ali mislim da red da se uradi. Reklamiram povredu Poslovnika čl. 128. i 127.

Prvo, član 128. – narodni poslanici su dužni da identifikacione kartice nose sa sobom pri izlasku iz sale. Kolega Srđan Milivojević nije izneo karticu već 20 minuta dok govori narodni poslanik Popović on nije bio tu, znači, već više od pola sata nije u sali, a kartica mu stoji pored njegovog laptopa, sada bez slike.

Član 127. – narodni poslanici dužni su da koriste isključivo svoje identifikacione kartice, kao i da se identifikuju pri ulasku u salu ubacivanjem kartice u poslaničku jedinicu, odnosno da se odjave prilikom napuštanja sale.

Naime, mi dobijamo predavanja već nekoliko puta, ne kažem da kolega nije u pravu kad kaže da smo morali da počnemo u 11,00 časova. Ne osećam se prozvanim jer sam ja bio u sali već u 10,50 časova, ali isto tako, ne kažem da opozicioni poslanici treba da ubace kartice kad se utvrđuje kvorum. Ja kao opozicioni poslanik nikad nisam ubacivao karticu, osim kada se dogovorimo za to.

Znači, vlast je dužna da omogući početak rada i vladajuća većina je dužna da ima većinu. Ali, licemerno je da neko ko i ne ubaci karticu, posle toga se javlja po Poslovniku istom tom koji ne poštuje u tom trenutku, da to kritikuje. Evo, sad kažem, sad ću ja kritikovati kad se ne počne na vreme. Ali, ne treba sve da koristimo za politizaciju, a posle se pozivamo na ugled parlamenta i na to kako funkcioniše parlament. Mislim da je to flagrantno kršenje Poslovnika.
Javljam se po Poslovniku.
Mi zaista ne čujemo, prisustvujemo čitav dan, zbog greške koja nije greška gospođe Joksimović kao predsednika Odbora, ona je ovlašćeni predstavnik odbora po tački dnevnog reda, kao što je ministar po tački dnevnog reda Malija.
To što stručne službe nisu obavestile predsedavajućeg na pravi način i što to niste uradili na pravi način, nego vodite kao izvestioca odbora, što nije ista situacija, to je druga stvar, ovo je zaista greška i ja vas molim ubuduće će se valjda dešavati, mislim da je to član 27, kako se vodi sednica, ali zaista, valjda će se i drugi odbori setiti da treba da podnesu izveštaj Skupštini.
Mi sada dolazimo u situaciju da gospođa Joksimović ne može da komentariše, a njen rad se komentariše u toku i ona ne može da odgovori zato što neko iz sekretarijata nije dostavio papir ili iz tog odbora onako kako treba. Onda neka u sekretarijatu nauče svoj posao, ali ne može parlament zbog toga da trpi.
Malopre sam shvatio da radi poslanička jedinica, pošto sam danas govorio, a  nije bilo u TV prenosu, pa sam bio kao Čarli Čaplin - slika bez tona, ali izgleda da je popravljena u međuvremenu jedinica, pa verujem da se sada sve čuje. Ionako je to bila samo povreda Poslovnika. Ovo danas je mnogo važnije. Tačke dnevnog reda znamo koje su.
Prvo hoću da kažem da će SNS podržati izveštaje Odbora za kontrolu službi bezbednosti za 2012. godinu.
Želim da pohvalim uvaženu koleginicu Jadranku Joksimović, koja je to prva uradila u našem parlamentu. Niko to dosada nije uradio, iako je to obaveza svih onih koji vode svoje odbore, ne samo ovaj, nego i ostale odbore skupštinske, a na taj načni bismo bili svi mi transparentni i građani Srbije koji prate rad Skupštine bi mogli da vide šta se dešava i na odborima.
Želim da dam dva kratka komentara na ono što se čulo dosad u raspravi.
Drago mi je da sam čuo od nekih kolega da treba da se ugledamo na američki kongres i Senat i praksu kakva je tamo. Ja bih dodao i praksu evropskih parlamenata i da to primenjujemo i u našem parlamentu. Mislim da je to zaista najbolja praksa civilne kontrole rada bezbednosnih službi.
S druge strane smo čuli neke koji su pričali o narodnoj odbrani, o tome kako ne trebamo na to da se toliko osvrćemo, jer imamo tradiciju u nekim našim višedecenijskim uspešnim kontrolama bezbednosnih službi. Ne bih rekao da smo mi imali višedecenijske uspehe u kontroli ili u nekom totalitarnom društvu, gde su delegati jedne partije u Skupštini. Ne verujem da tu možemo imati bilo kakvu civilnu kontrolu, tako da se ne bih pozivao na tu istoriju. Možemo pričati samo ono što imamo od vremena kada je višepartijski sistem u Srbiji.
Činjenica je da je ovo jedan korak napred, a da sve ono ostalo je bilo mnogo lošije od onoga što imamo danas, a što ne znači da ne treba da budemo bolji u narednom periodu.
Što se tiče Predloga odluke o upotrebni i učešću pripadnika Vojske Srbije u Misiji EU za obuku vojnih i bezbednosnih snaga Malija u 2013. godini i tu odluku će podržati SNS. O tome ću malo više sada govoriti. Neke stvari koje smo već čuli u raspravi ću ponoviti, ali ću reći i neke koje do sada se nisu čule.
Prvo ću reći nešto o samoj državi Mali. Republika Mali je pustinjska država u zapadnoj Africi. Video sam, verovali ili ne, od nekih komentatora, analitičara u našim medijima koji su potpisali da se radi o Azijskoj državi, pa sam namerno zbog toga hteo ovo da potenciram, da kažem, čisto da vide ljudi u kom prostoru i gde se država nalazi.
Nezavisna je od 22. septembra 1960. godine. Inače se radi o državi koja je zaista stara i baštini više kao, recimo, i mi, kao Srbija. Postojalo je čak i Carstvo Mali svojevremeno u srednjem veku, Songajsko Carstvo.
Bili su kolonija Francuska do 1960. godine. Godine 1991. su uradili jednu bitnu reformu u svojoj državi. Doneli su novi ustav i od tada je nešto što se kod nas malo zna, Mali je bio jedna od politički i društveno najstabilnijih država Afrike. Međutim, januara 2012. godine desilo im se nešto što ni nama nije nepoznato. Naime, izbila je Tuareška pobuna sa ciljem dobijanja šire autonomije ili nezavisnosti za sever Malija u oblasti Azavad, tzv. Nacionalni pokret za oslobođenje Azavada, organizacije čiji je cilj da od Azavada napravi domovinu za narod Tuarega i ona tu oblast manje-više kontroliše od 2012. godine.
Inače, broj stanovnika Malija je preko 14 miliona stanovnika. Zvanični jezik je Francuski. Većina stanovništva živi na jugu države, 90%. Glavni grad je Bamaku, više milionski grad. Oko 90% stanovnika su Muslimani, 1% su Hrišćani i 9% su pripadnici nekih starih domorodačkih religija.
Ono što je takođe bitno reći to je da upravo u tom severnom delu, koji je problematičan i zbog kojeg se uvela Misija, a ja ću reći UN, po Rezoluciji 2085 iz 2012. godine, a poverena je EU i evropskim bezbednosnim snagama na sprovođenje te misije, reći ću još da upravo taj severni deo je problem i tu je potrebno uvesti kontrolu, jer u tom delu države, kao što smo čuli već od nekih ranijih govornika, se uveliko razvija islamski fundamentalizam i ono sa čime se svet trenutno suočava, a to je opasnost od terorizma. Taj ustanak je u stvari od strane radikalnih islamističkih grupa na severu i on je srušio tu sliku tolerancije i saradnje koja je postojala u Maliju, barem u onom delu sveta koji je to pratio i znao.
Sami neki verski lideri u Maliju govore da im je potrebna stabilna vlada, funkcionalna demokratija zbog kraja nepismenosti. Ovo citiram, tako da ljudi zaista mogu da čitaju Kuran sami za sebe, a ne da im ga neko drugi tumači.
Ove reči govore da su u stvari Malijci, što je činjenica, tj. sadašnja centralna vlast tražila pomoć prvo od Francuske zbog bliskosti sa tom državom, a kasnije i od EU i UN kako bi tu situaciju doveli pod kontrolu, tj. kako bi celovita država Mali bila zaista demokratska, suverena država na svojoj teritoriji.
Onda dolazimo na ono što je plan upotrebe, a što je Ministarstvo odbrane ovde i Vlada Republike Srbije nama poslala. Naime, ta Misija EU za obuku vojnih i bezbednosnih snaga, a ne za učešće u bilo kakvim borbenim operacijama, zove se EUTM Mali. To je Misija EU u Maliju. Ona je uspostavljena na osnovu Rezolucije 2085 Saveta bezbednosti i Odluke Saveta unije o uspostavljanju Vojne misije EU u Maliju i pokretanje Misije EU u Maliju. Mandat Misije EU je obuka pripadnika vojnih i bezbednosnih snaga Malija u cilju njihovog osposobljavanja za ponovno uspostavljanje teritorijalnog integriteta Malija, kao i borba protiv secesionizma, terorizma i organizovanog kriminala, savetodavna uloga oružanim snagama Malija u rukovođenju, komandovanju, logistici, ljudskim resursima, primeni odredaba međunarodnog humanitarnog prava, zaštita civila i ljudskih prava uopšte.
Ponavljam, Misija EU neće izvoditi borbena dejstva. Znači, posao ovih naših vojnika koji tamo ide je obuka malijskih snaga i oni će biti stacionirani na potpuno drugom kraju države, na jugu države, u okolini glavnog grada Bamakua, gde nema za sada opasnosti i nadamo se da ih neće ni biti.
Želim da kažem još par stvari. Tačno je da mi na ovaj način podižemo ugled države. O tome smo već ranije govorili. Tačno je da u multinacionalnim operacijama mi praktično prihvatamo međunarodno prihvaćene obaveze koje proizilaze iz članstva Republike Srbije u UN i drugim međunarodnim organizacijama.
Ako se već stalno pozivamo na UN kao neko gde tražimo prava za nas i za ono što je činjenica, a to je da je Srbija jedno zajedno sa Autonomnom Pokrajinom Kosovo i Metohija, onda moramo da učestvujemo i u ovakvim stvarima i da dajemo aktivno naše učešće kako bismo pomogli upravo ono što je međunarodno pravo, da branimo na određen način, i na ovaj način gde su naši vojnici prisutni sa našom zastavom, da pokazujemo da mi to poštujemo, a oni drugi, koji ne poštuju, opet imamo na taj način pravo da kažemo – ali, vidite, ovi to ne poštuju i rade na sasvim drugi način.
Koliko god to nekome naivno zvučalo, potrebno je svakog dana biti uporan i raditi na tome kako bismo došli do našeg krajnjeg cilja, a to je Srbija u EU, jedinstvena, sa bogatim građanima ili bar nešto bogatijim nego što su danas.
Učešće u misijama EU Republika Srbija potvrđuje svoju evropsku orijentaciju i spremnost da doprinese zajedničkoj bezbednosti i odbrambenoj politici EU.
Sve naše jedinice, a to je činjenica, ko god je razgovarao sa tim ljudima, čak je bio, mislim da li sinoć na Drugom programu RTS, jedan prilog gde su uživo govorili pripadnici Vojske Srbije koji učestvuju u Libanu o svojim, a tamo je mnogo opasnija ta naša misija nego ovo gde mi sad šaljemo ovih 13 vojnika u Mali, gde oni govore o svojim iskustvima.
Svi su rekli jednu stvar, da ne samo da se osećaju tamo upotrebljivim, da ne samo da im je drago što su otišli, neko je ovde rekao, meni je to malo zaparalo uvo da idu ljudi zato što su im tri puta veće plate, to baš i nije tačno. Većina tih ljudi je reklo da su tamo mogli da pomognu, da su upoznali nove kulture, neki su govorili da su posetili pravoslavne crkve za koje nisu znali ni da postoje tamo, a većina ih je rekla da se vraćaju u zemlju kao daleko obučeniji i sposobniji vojnici nego što su bili pre nego što su otišli i to je takođe činjenica. Mi prenosimo neka naša znanja, ali tamo prihvatamo i naši vojnici prihvataju neka nova znanja i vraćaju se daleko obučeniji i sposobniji u zemlju nego što su to bili pre nego što su otišli u te misije.
Nama se može dogoditi još jedna stvar. Mi imamo stend-baj aranžman koji je u onom opisu, a s obzirom na situaciju u Maliju nama se može dogoditi da kroz taj stend baj aranžman UN od nas traže još dodatan broj vojnika da tamo pošaljemo. Mi to možemo na osnovu naših akata, pravnih i odluka Vlade i u Skupštini ovde da sada uradimo. Ako se to desi, nadam se da ćemo i tome odgovoriti na pravi način.
Želeo bih još za kraj da kažem sledeću stvar. Da se vidi ko učestvuje u ovoj misiji, ali ponovo kažem obuke malijskih snaga. Učestvuje Francuska najviše sa 207 vojnika. Tu je Nemačka sa 73, Španija 59, Velika Britanija 40. Reći ću još neke države, vojno neutralne – Švedska 14, Finska 10, Austrija sedam. Znači, vojno neutralne države kao što smo i mi.
Vojno neutralna država ne znači vojno izolovana država. Mi imamo partnerstvo za mir. U okviru partnerstva za mir sarađujemo. Sutra kao ovaj parlament šaljemo delegaciju na Skupštinu parlamentarne skupštine NATO pakta od pet poslanika gde učestvujemo još od 2006. godine kao pridruženi član, s obzirom da radimo u okviru partnerstva za mir na istom nivou na kome je recimo Rusija. Oni imaju 10 poslanika u tom parlamentu, mi pet.
Moramo da sarađujemo sa svetom i ovo je jedan od dobrih načina i dobra politika Vlade Republike Srbije, a zbog toga kakav je naš Ustav, kažem – i ovog našeg parlamenta i drago mi je što vidim da je ogromna većina poslanika za to da podrži međunarodne misije. To je dobra stvar za Srbiju, ponavljam, a to što smo vojno neutralni ne znači da smo vojno izolovani. Naveo sam primer Švedske, Finske, Austrije. Samo vidim interese, ne vidim ni jednu štetu od ovoga što učestvujemo i treba da pošaljemo naše vojnike, a Bože moj, stend-baj aranžman, ako bude, onda ćemo brzo ovde doneti odluku, sastati se i doneti odluku za još. Ovo za sada je sasvim dovoljno i dobro. Zahvaljujem i ponavljam da će za obe ove odluke SNS glasati.
Zahvaljujem predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću za ovo preostalo vreme, kao ovlašćeni predstavnik SNS, da se kratko osvrnem na neke stvari koje smo čuli u diskusiji, da bi i pojasnili određene stavove, pre svega SNS po pitanju angažovanja u vojnim misijama, pa i konkretno u ovoj.
Naime, bilo je pitanje tipa – da li mi šaljemo vojnike u ovu misiju EU da bi dobili datum ili da nam Francuska ne bi pravila problem oko dobijanja datuma? Ja sam demokrata, to se zna, po ubeđenju, znam da je potrebno imati različitost mišljenja i sve to nije sporno, volim da ukrštam argumente, ali ovakvo pitanje mi deluje, baš onako kao, ne znam koju blažu reč da upotrebim, od podmetačine.
Prvo, svima je jasno da Francuska, čak i pre nego što je uopšte ovaj sporazum napravljen, je javno izrazila u više navrta, od više svojih, bilo poslanika, bilo ministara, da se ona zalaže da Srbija dobije datum za početak pregovora, čak i pre nego što smo potpisali ovaj sporazum ili dogovorili u Briselu. Oni čak ni to nisu uslovljavali sa tim da Srbija treba i da Srbija ispunjava sve uslove da dobije. Lično sam se to uverio i u francuskoj ambasadi, na jednom sastanku koji smo imali sa nemačkim i francuskim ambasadorima, nas nekoliko poslanika kao delegacija iz vlasti i opozicije smo bili tamo, poslanici koji su razgovarali dan pre u Vladi, posla smo bili u ambasadi Francuske, razgovarali sa njima, dok su nemački zaista imali tvrđi stav, francuski poslanici su, svi do jednog, bili za to da mi dobijemo datum i da smo ga zaslužili, čak i bez onih pregovora, a kamoli učešće u jednoj misiji. Onda Srbija nema nikakvu obavezu, da li je neko tera da učestvuje itd. Srbija treba da ima voljnost. Srbija ima voljnost, zar to nije pokazano. Ne samo što je Vlada donela odluku da učestvuje, nego 90% parlamenta se, na osnovu današnje rasprave, jasno izjasnilo da će podržati učešće Vojske Republike Srbije u ovoj misiji. Znači, Srbija ima i voljnost da učestvuje u svemu ovome.
Da li postoji rizik od osvete­? Kolega Drecun je lepo objasnio o čemu se radi ovde. Naravno da postoji rizik od osvete, šta je tu sporno? Ali, zar nije globalni terorizam jedan od najvećih opasnosti koje imamo trenutno u svetu. Srbija je bila ugrožena globalnim terorizmom i pre slanja vojnika u ovu misiju. To je sasvim sigurno. To se govori i u Nacionalnoj strategiji bezbednosti. Žrtve su pale širom sveta od globalnog terorizma, SAD, Španija koja nije priznala nezavisnost Kosova, Velika Britanija, Rusija, Moskva, koliko puta od istih tih ekstremista, uostalom, ovo je Rusija u Savetu Bezbednosti podržala.
Još jednu stvar bih takođe rekao. Slažem se, jedan kolega iz DS je o tome pričao, što nismo mi ovde govorili, a ni ministar, kao nešto što je činjenica, ali činjenica je da je u određenom trenutku nestabilnost iz Malija prenesena u Alžir i da je tamo bilo čak i žrtava. Alžir je verovatno naš najdosledniji partner prijatelj u Severnoj Africi i u ekonomskom i u političkom i u vojnom, u svakom drugom smislu Alžir dosledno je prijatelj Srbiji. Još jedna stvar je činjenica, da veliki broj naših građana radi i živi u Alžiru. Statistički podaci kažu sve više i više. Alžir se graniči sa Malijem, ako niste znali, rekao sam da je preneta odande nestabilnost, bilo je žrtava, ali vidim da ne znate to, pa nije vam zameriti.
Zbog toga treba da podržimo isto učešće u ovoj misiji, jer i Alžir je zainteresovan, kao naš prijatelj, da se u Maliju situacija stabilizuje.
Na kraju ću reći još samo jednu stvar, zbog građana Srbije. Ovo je moj lični stav, mada znam da ga deli i ogromna većina članova SNS. Moramo da se izmirimo sa zapadnim svetom. Koliko su dugo ratovali između sebe Francuzi i Nemci, Englezi i Nemci, Amerikanci su bacili dve nuklearne bombe na Japan, pa su danas SAD najveći spoljno-trgovinski partner sa Japanom i najveći diplomatski prijatelj. Ne možemo da idemo dalje ako se ne izmirimo sa zapadnim svetom. Moramo da sarađujemo sa svima u interesu Srbije, u interesu odbrane našeg suvereniteta, teritorijalnog integriteta, u interesu građana Srbije, privrednog razvoja Srbije, mi moramo da sarađujemo sa svima. Reći ću kratko samo jedan primer koji već postoji u EU. Država se zove Finska, član je EU, vojno neutralna i veliki prijatelj sa Rusijom, spoljnotrgovinski odnosi njihovi su daleko bolji nego naši…
(Predsednik: Vreme.)
…sa Rusijom. To znači da možemo i mi sve to da postignemo.
Zaključujem, SNS će ovo sve podržati u danu za glasanje.
Reklamiram član 27. Predsedavajuća, meni je zaista žao što moram da kažem ponovo, ali nekako vam se istrgla iz ruku rasprava. Tačno je da je ugled parlamenta najvažniji i da je udar na parlament uvek prvi udar na demokratiju, ali je isto tako tačno da je neozbiljno ponašanje unutar parlamenta, nekako uvek ide da oni koji su najmalobrojniji  su najbučniji, i to rade.
Zato vas molim da se vratimo na tačku dnevnog reda, jer to je ugled parlamenta. Jer postoji Poslovnikom tačno predviđen način rada. Postavljanje pitanja - koliko je potrošeno za put u Indoneziju, se postavlja u onom delu posle deset sati, kada je postavljanje pitanja, a ne po Poslovniku, jer onda mogu i ja da pitam koliko je koštala kupovina Fidelinke, recimo, po Poslovniku, a ne od deset sati ujutru kada je vreme za postavljanje pitanja.
Evo, sada se dobacuje dok ja uopšte ne komuniciram sa bilo kojim poslanikom nego sam vama, jer ukazujem na povredu Poslovnika. Povreda Poslovnika ne može da izazove repliku. Vi ste davali replike na obrazlaganje povrede Poslovnika zato što se neko direktno obraćao, a na to nema pravo. Molim vas, prekinite ovo, da se vratimo na tačku dnevnog reda, jer to je ugled parlamenta.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja ću, kao i svi ostali poslanici SNS, bez obzira da li prozivkom ili pritiskom na dugme, glasati za ovaj izveštaj koji je podnela Vlada i podržati Sporazum koji su pregovarači u ime svih nas napravili, dogovorili, parafirali u Briselu.
Nadam se da će Vlada u narednom periodu primeniti taj sporazum, tj. implementirati ga što pre i krenuti što pre u pregovore i potpisivanje još drugih sporazuma koji su nam potrebni, kako bismo našu državu Srbiju pripremili za sve ono što nam predstoji u narednom periodu.
Zašto mislim da je sve to potrebno? Zahvaljujući uvaženoj koleginici Dubravki Filipovski koja mi je dala ove podatke, mislim da je svako od nas poslanika ovo trebao javno da čita ovde na sednici, da bi građani koji ne mogu da gledaju prenos non-stop zbog obaveza koje imaju, u nekom trenutku kada uključe televizor i gledaju nas ovde, to čuli.
Ovo su podaci Odbora za poljoprivredu, Srpske akademije nauka i umetnosti. Srbija ima 4600 sela, u 86% njih se konstantno beleži pad stanovništva. Dvesta sela nema nijednog žitelja. U 702 seoska naselja živi manje od 100 ljudi, što ukazuje da je svako četvrto selo nestalo ili je na putu da bude izbrisano iz geografskih mapa. Više od 50 hiljada kuća u selima je potpuno prazno, 145 hiljada se vodi kao privremeno nenastanjeno, a 360 hiljada neženjenih momaka i neudatih devojaka, koji imaju više od, pričam o momcima i devojkama, 50 godina u tim srpskim selima, sa veoma malim izgledom da osnuju bračnu zajednicu i ostave potomstvo. To nam je Srbija danas i to je slika Srbije, pored svih onih ekonomskih podataka koje znamo, nezaposlenosti i svega ostalog.
Zato ovaj sporazum treba pod hitno prihvatiti i prestati da se obaziremo na pozive marginalnih grupa koje ne predstavljaju ni 10% biračkog tela u Srbiji, svi zajedno na gomili, koliko ih ima, koji pričaju bajke i epove o nečemu što u stvari nije život i nije ono što naši građani danas žive. Ovo je ono što naši građani danas žive.
Zato, predsedniče Vlade i gospodo ministri, u narednom periodu očekujem od vas, kao narodni poslanik, ne samo da krenete u ove nove i sledeće sporazume koje treba da uradite, nego popravku reforme pravosuđa koja je bila loša, što se čeka i od nas da završimo, što pre da završimo, da donesemo do leta strategiju o borbi protiv korupcije, da promenimo naše društvo na taj način i da uvedemo sve one standarde u svim oblastima, koji važe u državama članicama EU, jer su to najbolji standardi organizovanog društva u savremenom svetu. Kako god mi gledali i na koje god vi meridijane bacali poglede, nigde se ne živi tako dobro i nigde nije, uz sve probleme koje imaju, nigde društva nisu tako dobro organizovana kao u EU. Nastaviti pregovore i popraviti odnose u regionu na taj način što će dovesti do popravljanja privrednog ambijenta, jer nam je to obaveza, privući nove investicije i zaposliti građane Srbije. Samo dobijanje datuma o otpočinjanju pregovora će popraviti kreditni rejting Srbije. Samo taj čin će učiniti da imamo bolji kreditni rejting i da imamo više investitora.
Takođe, predsedniče Vlade i gospodo ministri, nemojte da se više dogodi da, kada imamo sednicu Odbora za evropske integracije i kada na sednicu dođe i sledeći put gospođa Grubješić, da nam podnese izveštaj o tome šta je urađeno u prethodnom periodu od onih obaveza koje imamo, u ispunjavanju obaveza koje imamo u evropskim integracijama i da nam kaže da postoji ministarstvo koje 100% nije ispunilo, a postoji. Ima ministarstvo i koje je 100% ispunilo, to ću pohvaliti i reći koje – Ministarstvo zdravlja, ali postoji i ministarstvo koje 100% nije ispunilo, to neću reći koje je, mada je ministar iz iste partije.
Nemojte da se više to dogodi. Odmah kada se vratite u Vladu, a to vam kažem kao narodni poslanik, jer vas mi ovde biramo, a nas narod, odmah kad se vratite da prvo pogledate šta je to što su vam obaveze i da to što pre završavamo, jer u istoriji čovečanstva ne postoji primer, time ću završiti, da je neka nacija ili država odbranila ili ostvarila svoj nacionalni ili državni interes, a da nije ekonomski jaka i da nema zadovoljnog pojedinca. U Srbiji to nije slučaj. Da bismo do toga došli, moramo da dođemo do ovih standarda, moramo da postanemo deo EU i onda ćemo mnogo jače i mnogo bolje moći da branimo naše nacionalne interese i da zastupamo interese srpskog naroda u celom regionu. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, danas se parlament Srbije bavi nečim što možemo nazvati životnim temama i što je bitno za sve građane Srbije, i ako govorimo da su to predlozi zakona koji treba da verifikuju neke međunarodne sporazume, često ni javnost ni mediji u Srbiji ne obraćaju toliko pažnje, mnogo su im neke druge, politikom nabijenije teme interesantnije, iako je ovo nešto što je veoma bitno i važno za građane Srbije.
Naime, radi se, kao što smo čuli celo popodne, o dva sporazuma, jedan sa Ruskom Federacijom, a jedan sa Kuvajtom, koji su u suštini ratifikacija kredita koje podižemo za razvijanje naše infrastrukture, pre svega u oblasti Železničkog saobraćaja, a četiri predloga zakona je nešto što je pravni okvir koji je potrebno da uradimo kao država, da bismo počeli mnogo veću i značajniju i u privrednom i ekonomskom smislu, što je važno za našu državu i sve naše građane, jednu mnogo širu i bolju saradnju sa jednom od najbogatijih država na svetu, a to su Ujedinjeni Arapski Emirati.
Ja ću kao ovlašćeni predstavnik SNS ukratko govoriti o svim ovim predlozima, ali najviše ću se osvrnuti na ovo što radimo sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Pre toga ću ukratko reći da već dosta znamo o ovom predlogu zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije. To traje već godinama. Da bismo došli do realizacije tih 800 miliona dolara kredita, povoljnog kredita, gde je, podsećam, godišnja kamata 4,1% za državu Srbiju i vidimo da se još odlučuje o tome u šta će sve biti uloženo, da li ono što je nekada pričano ili više u Koridor 10, Koridor 11, koji su veoma bitni za Srbiju.
Samo bih podsetio da u razvijenim državama Evrope, a težimo tome da uđemo u EU, Železnički saobraćaj i rečni saobraćaj i u prevozu i putnika, ali naročito roba je daleko, daleko zastupljeniji nego kod nas. Mnogo više se on koristi zato što je, naravno isplatljiviji i jeftinije. Kod nas vidimo na putevima i na auto-putevima veliki broj kamiona, a nažalost zbog ekonomske situacije i lošeg rada prethodne Vlade i sve veći broj pikapova, koji voze malo robe u prodavnice, jer naši građani, nažalost, imaju i malo novca da bi kupovali, a sve to ovim sporazumima treba i da promenimo.
Ono što je interesantno, kada pričamo i o prijateljima i o tome ko nam je veći prijatelj u svetu ili manji prijatelj u svetu, a novac inače nema boju i ne poznaje mnogo prijatelje nego samo interes i tako bi trebali u budućem periodu i mi da se ponašamo kao država, pre svega u interesu naših građana, podsetiću da u sledećem predlogu zakona o potvrđivanju Ugovora o garanciji između Republike Srbije i kuvajtskog Fonda za arapski i ekonomski razvoj, a čuli smo da se radi o čuvenoj železničkoj stanici Prokop i da je to naša međunarodna obaveza, znači Beograd 1, da to završimo, zbog toga što se nalazi na međunarodnom koridoru i ta stanica, fiksna kamatna stopa koju dobijamo od ovog kuvajtskog Fonda je 3%. Znači još niža na godišnjem nivou nego što smo dobili od prijatelja Rusa u onom prethodnom kreditu.
Period dospeća kredita je 18 godina. Četiri godine imamo grejs period, dok je period otplate kredita 14 godina u 28 polugodišnjih rata. Ono što je takođe veoma povoljno u ovom kreditu, naime, pravo zajmoprimca je da, tj. nas, da prevremeno izmiri obaveze uz saglasnost kuvajtskog Fonda, bez plaćanja posebne naknade od strane zajmoprimca. Znači, ono što se kaže u terminima kada građani dižu kredite, znači, ako pre vremena vratimo ovaj kredit ne plaćamo posebne penale, kamate, itd. na to, znači jedan veoma povoljan kredit.
Do sada kao država nismo dobili takvu ponudi za izgradnju železničke stanice Beograd 1, tako da, ja ne vidim zašto bi bilo ko ko je narodni poslanik učinio bila što suprotno od onoga što znači pritisak zelenog dugmeta, tj. "za" i glasanje za ovaj predlog zakona, jer on je samo dobar i niko do sada nije ovako nešto ispregovarao za Železnicu Srbije i za državu Srbiju.
Sad dolazimo na ova četiri predloga zakona koja se tiču Ujedinjenih Arapskih Emirata. Pre nego što nešto kažem o tim predlozima zakona, ja ću nešto reći o Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Naime, to je država koja se sastoji od sedam emirata. Nama su najpoznatiji Abu Dabi i Dubaji. Dobra ekonomska situacija u toj državi privukla je, verovali ili ne poštovane kolege, preko milion i po ljudi iz Indije i Pakistana. Današnji sastav države Ujedinjeni Arapski Emirati čini samo 11% lokalnog arapskog stanovništva. Pedeset sedam posto stanovništva čine stanovnici iz južne Azije ili iz predela Indije i Pakistana, kao što smo rekli, ali i drugih delova Azije. Ima dosta i Evropljana, itd.
Zamislite kakav je rast i kako je privukla ta država ljude, praktično sa tog kontinenta, ali iz nekih drugih kontinenata, kažem, ima i Evropljana koji tamo žive i rade i to je država koja potpuno funkcioniše kao država sa više vera, sa više nacija prisutnih i koja ima ekonomski rast kome možemo svi da pozavidimo, pa i neke mnogo poznatije ekonomske sile o kojima mi sanjamo ili govorimo da treba sa njima da sarađujemo. Znači, jedna država u kojoj je mir, stabilnost, politička stabilnost i naravno da onda privlače investicije i da imaju mogućnost da investiraju i širom sveta.
Privreda, naravno da je najveći privredni potencijal nafta i prirodni gas. Oni su inače treća zemlja po proizvodnji nafte i prirodnog gasa na Bliskom Istoku. Samo Saudijska Arabija i Iran više proizvode. Oni pored toga imaju ogroman rast u sektoru trgovine, finansija, zatim, industrije same kao što smo već i videli. Oni dosta ulažu i u tu preciznu industriju, danas savremenu IT tehnologiju i turizam. Njihov ekonomski rast je preko 3% već nekoliko godina za redom. Neki procenjuju, ali to je pre svega zbog situacije u Siriji ili Iranu, da će ove godine imati 4 – 4,5% rast. U svakom slučaju, konstantan rast industrijske proizvodnje i ekonomski rast je kod njih.
E sad, jedan podatak koji treba svi da čujemo, BDP po glavi stanovnika u Ujedinjenim Arapskim Emiratima je 48.158 dolara. Po tome su oni sedmi u svetu. Poslednjih godina nije zabeleženo da bilo ko živi ispod granice siromaštva. Znači, ovo što sam rekao govori samo jednu stvar, da se radi o veoma ozbiljnoj državi, naravno u toj državi se nalaze veoma ozbiljne kompanije i veoma ozbiljni investitori. Sa njima, Srbija može imati samo koristi da napravi ovakvu vrstu sporazuma, da ratifikujemo ove zakone i da počnemo sa radom. Ubeđen sam da ne možemo imati nikakve štete od toga.
Šta kaže jedan deo u obrazloženju zakona, koji nam je predala Vlada, sporazuma o saradnji između Vlade Republike Srbije i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji je prvi zakon koji ide, pa na osnovu njega svi ovi ostali? Strane će naročito podsticati bezbedonosnu, ekonomsku i trgovinsku saradnju i partnerstvo zasnovano na jednakosti i uzajamnoj koristi, kroz zaključivanje posebnih aranžmana između nadležnih organa ili pravnih subjekata, kao i kroz sprovođenje projekata i programa u državnom i privatnom sektoru.
Takođe, u cilju investiranja u razvoj poljoprivrede, proizvodnje i modernizaciju postojeće poljoprivrede, infrastrukture, Republika Srbija će vodećoj poljoprivrednoj kompaniji iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja bude predložena sa druge strane, ponuditi imovinu poljoprivrednim kompanijama u državnom vlasništvu, dugoročni zakup poljoprivrednog zemljišta ili poslovnu saradnju u skladu sa sporazumom. Saradnju u oblasti poljoprivrede obuhvatiće finansiranje irigacionih infrastrukturnih projekata, odnosno u ulaganje u razvoj sistema za navodnjavanje, kao i modernizaciju nabavke potrebne poljoprivredne opreme. Ne vidim šta ovde u ovom sporazumu i u ovome što piše može biti sporno za bilo kog narodnog poslanika Narodne skupštine Republike Srbije.
Takođe bih podsetio na još jednu stvar. Bilo je priče oko toga da treba sarađivati u namenskoj industriju. Podsetiću, za poslednjih šest meseci rada ove vlade, ministar odbrane i prvi potpredsednik Vlade, gospodin Aleksandar Vučić, a kada se ovde pominje, a niko da mu spomene ime, i neki lični odnosi koji su doprineli potpisivanju ovakvih sporazuma, ne vidim šta bi bilo sporno u tome, vidite da tako nešto može samo da pomogne.
Dobro bi bilo da takva prijateljstva širimo širom sveta, a i mi kao narodni poslanici kada putujemo raznim delegacijama širom Evrope i sveta, trebalo bi takva prijateljstva da sklapamo i da nam to bude dobar primer i na takav način da pomažemo državi Srbiji i da preko tih ljudi, a u parlamentima sede veoma uticajni ljudi širom sveta i Evrope, možemo da obezbedimo i mi možda na neki način, ne ovako bitne sporazume, ali bilo kakav posao ili rad za naše građane, dovođenje i sitnijih, manjih investitora, ali u svakom slučaju za sve nas veoma značajne.
On je za prvih šest meseci rada kao novi ministar odbrane posetio ruskog, nemačkog, engleskog i američkog ministra odbrane. Koji je to ministar odbrane, pa i u Titovo vreme uradio? Da li su nekome omogućene te posete? Da li su bili pozivi? Zašto je to tako? Zato što očigledno da i mi kao država sada sa takvim ministrom i potpredsednikom Vlade imamo šta da ponudimo i drugima u saradnji. Sigurno da ne biste posetili ovako četiri bitne države u tako kratkom roku da se ne radi o tome da je i te kako veliki interes u pitanju svih i želja da se Srbija uključi i integriše u ceo taj svet, pa i u EU.
Naravno da su i ljudi u Emiratima i poslovni ljudi tako nešto prepoznali. Tako nešto može samo da izazove stabilnost kod nas, a politikanstvo može da izazove političku nestabilnost i onda investitori u takvu zemlju ne dolaze. Posle pitamo zašto ih ima manje. Zato što novca ima manje širom sveta, a onda investitori, naravno, traže tamo gde je stabilnije da ulažu taj novac.
Dugoročni zakup poljoprivrednog zemljišta, ovde se govorilo o tome, čuo sam i prodaja zemljišta, kao nekom velikom problemu, sumnja, kao šteta koja se pravi vojvođanskim paorima itd, nije njima ponuđeno, a čuli smo da se radi o osam propalih kombinata. Čak nije sve zemljište koje se daje tu pod zakup, ima jedan manji deo koji se daje pod zakup. Za veći deo je, po Zakonu o privatizaciji, u pitanju kupovina imovine tog preduzeća.
Reći ću vam jedan primer, naročito zbog načina na koji često razmišljamo. Mislim da se radi o politikanstvu. Ujedinjeni Arapski Emirati, kao što smo čuli, najviše izvoze naftu, prirodni gas. Da li ste se zapitali koje su kompanije te koje eksploatišu njihovu naftu? Uglavnom američke. Imao sam priliku da budem u Azerbejdžanu dva puta. Čak sam bio gost velike "British Petroleum" rafinerije koja je koštala milijardu i po evra da bude napravljena. Azerbejdžan je država koja će takođe investirati kod nas i nadamo se da ćemo uskoro imati te sporazume ovde. "British Petroleumu" su dali 70% svojih nalazišta za eksploataciju, 10% "Lukoilu" ruskom. Njihova kompanija eksploatiše 20%. Sto posto eksploatacije gasa "Gaspromnjeft". O tome sam razgovarao sa predsednikom parlamenta Azarbejdžana. To je njihov najveći prirodni resurs, kao što je poljoprivredno zemljište naše, naš najveći prirodni resurs. Mi veći od tog poljoprivrednog zemljišta nemamo.
Znači, nije bilo sporno prodavati mađarskim kompanijama, hrvatskim kompanijama zemlju. Sada je odjednom problem da li će doći Emirati ovde i pita se da li ima biznis plana. Naravno da će ga biti.
Da li je neko postavio pitanje biznis plana Darku Šariću kada je kupovao ove kombinate koji su posle probadali? Da li ga je neko pitao da li će da sadi mak ili kanabis na tim njivama i zašto su ti kombinati posle propali?
Mnogo je bolji ovaj način pregovaranja, nego to što je nekada rađeno. Biće efekta za državu Srbiju. Niko nije izrazio sumnju zašto se tako razgovara vezano za opravdanost saradnje u oblasti IT tehnologije ili saradnje sa JAT-om ili izgradnje luke ili u oblasti turizma, nego samo za poljoprivredno zemljište.
Mislim da se radi o tome da neko želi da zaštiti one koji su do sada to radili, jer čini mi se da se plaše konkurencije, a to nije tržišne poslovanje i nije nešto za šta se zalažemo. Valjda se zalažemo za konkurencije i u oblasti poljoprivredne proizvodnje.
Mislim da neko ko sada radi u Vojvodini i ima, kao što smo čuli, tri puta manji prinos po hektaru nego Hrvatska ili 30 puta manji nego Holandija, se upravo plaši da će na toj maloj površini od 14.000 hektara, ako sam razumeo ministra, neko uraditi mnogo više nego oni, pa da će se pokazati da je ovo bilo i te kako opravdano i da na takav način svi u Srbiji treba da rade. Mislim da je to strah, a ne strah za vojvođanskog paora. Mislim da je to strah i da se neko plaši da će biti ugrožen na ovom tržištu na načinu poslovanja i izvozu posle iz Srbije, a hoćemo da budemo deo EU. Njima ne smetaju takve investicije. U EU bi bili presrećni da dođe "Al Dahra" u bilo koju zemlju, dočekali bi ih raširenih ruku, a mi postavljamo pitanje i kao štitimo naše paore.
Naši paori treba da znaju da takva kompanija treba da dođe. Sa njom će doći i kanali i navodnjavanje i tehnologija i svima njima će biti bolje. Niko im neće oduzeti zemlju, niko neće spakovati u te nove JAT avione tu zemlju i odvesti u Emirate. Ona će biti ovde. Ona je naša zemlja. Ovde će biti obrađivana. Oni će je obrađivati, naši paori. Oni će sarađivati sa tom kompanijom i oni će zarađivati mnogo više novca, nego što zarađuju danas kada rade sa onima koji su, neko koristi termin tajkuni itd, kupili mnogo zemlje u Vojvodini, a imaju najmanji prinos po hektaru u Evropi.
Mi smo dužni da učinimo sve da našim građanima bude mnogo bolje, i vojvođanskim paorima među našim građanima. Ja tvrdim da je ovo razlog, a oni neka razmisle da li sam u pravu ili ne. Neka izaberu kome će da veruju. Vidim da poverenje ima Aleksandar Vučić 80% i ubeđen sam da će se njemu više verovati kada se pravi ova saradnja, nego onima koji kritikuju ovakve sporazume.
Građani Srbije treba da budu mirni. Ovo će biti jedan od najboljih poslova koji će u Srbiji zaživeti. Voleo bih da tako nešto doživi i Smederevska železara. Za sada se to ne dešava, ali bih voleo da se tako nešto dogodi i da se pronađu tako ozbiljni investitori i za mnoge druge fabrike, projekte, pa i druge krajeve u Srbiji, jer ovde ne pričamo o tome da se voće izvozi iz šumadijskog kraja, iz podunavskog, iz istočne Srbije. To je nešto gde treba obratiti pažnju i na čemu treba raditi. Ti krajevi se prazne sa stanovništvom i zbog toga će SNS podržati svih ovih šest predloga zakona, glasati za njih i sve ostale projekte koji pomažu da se Srbija razvija i da na taj način što pre, sa jačom ekonomijom, konkurentnija, sa jačom privredom postane deo EU. Zahvaljujem.
Kao ovlašćeni, pošto je pomenuto nekoliko poslanika SNS, zalaganja, pa u jednom delu moj govor vezan za posetu prvog potpredsednika Vlade, gospodina Vučića i ministra odbrane u četiri veoma jaka ministarstva u svetu i ja u ime poslaničke grupe moram da repliciram.
Hoću da kažem da je tačno, da u prvih šest meseci i to niko nije uradio, posećene su SAD, Velika Britanija, Nemačka i Rusija i na to se nadovezao komentar da je neko u nekoj emisiji sinoć rekao da su posle toga odmah ispunjavani zahtevi. Ko? Neki novinari. Čiji zahtevi? Zahtevi SAD ili Rusije? Čiji su zahtevi ispunjavani?
Mogu da razumem da opozicija, bio sam i vlast i opozicija i sve vode u političkom životu i sve peći su me ispekle i skuvale, vrlo dobro znam kako se ponaša opozicija, a kako vlast, ali ovo je baš onako slabo.
Rekao bih kolegama iz DS da treba malo bolje da se potrude. Sujeta je omiljen đavolov greh. Opozicija ima pravo na oprez.
Kada 80% građana podržava to što radi gospodin Vučić, pa logično je da će ga pozvati i da će sa Srbijom dogovarati, jer to znači da je Srbija stabilna i da će ove države dogovarati sa Vladom Republike Srbije saradnju u oblasti vojne industrije.
Ali, isto tako, gde je bila oprez kada je 10% teritorije Vojvodine prodato Šarićevim firmama? Gde je on oprao dva miliona evra novca od prodaje kokaina? Pa tek kada je Američka DEA, razotkrila taj klan, saznali smo da je tim novcem 2008. godine kupovana zemlja u Vojvodini, a sad je problem 10 hiljada hektara za Emirate.
(Predsedavajuća: Vreme.)
Zaista, to je onako veoma slab argument i građani Srbije zato razumeju i podržavaju SNS.
To je vrlo jednostavno. Prvo, rečeno je nešto što ja nisam izgovorio. Očigledno da se i slabo sluša, kamoli razume. Znači, ja nikada nisam rekao nijednog trenutka da neko nema pravo da kritikuje. Iskreno, baš me briga da li ovo sluša i koliko je daleko Aleksandar Vučić. Nisam se njemu, recimo ja lično ni obraćao, iako sam rekao rejting, što je činjenica, ali slušaju građani Srbije.
Ono što sam ja rekao je da bez obzira na vaše kritike, građani Srbije ocenjuju nešto što radimo na potpuno drugačiji način. Znači, više veruju nama, nego vama koji kritikujete. Kritika, ja sam se baš obratio na ime kritike koju ste uputili, vezano oko zakupa zemljišta, oko prodaje zemljišta, itd.
Interesantno je da se ništa drugo ne kritikuje, nego to. U onom svom prvom govoru sam jasno rekao, sumnjam da se ne radi o tome da želite da zaštiti te vi koji to kritikujete, a niste samo vi, i neki drugi iz opozicije su to radili. Sumnjam da želite da zaštitite neke koji su ranije kupovali zemlju, sada imaju kompanije i čak iz nekih drugih država, zato što se plaše konkurencije koju će napraviti kompanija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, jer će na onom zemljištu koje oni obrađuju, verovatno prinos biti mnogo viši, nego na ovim koji ovi obrađuju. Neki od njih su i na udaru onoga što zovemo borba protiv kriminala i korupcije.
Znači, vi imate pravo da kritikujete, imate pravo na oprez, imate pravo na sumnju. Mi imamo pravo na hvalospeve, imamo pravo na to da predlažemo da se ovo usvoji, a na građanima je da ocenjuju ko je u pravu i to će reći na izborima. Onda će se videti procenti.
Kud pomenuste Šarića i mene i to direktno? Znači, 2009. godine sam u ovom domu govorio o privatizaciji zemljišta od strane Darka Šarića i tog klana, o "Metalsbanci", o današnjoj Razvojnoj banci Vojvodine, o toj saradnji. Tačno je da su te privatizacije poništene, koje je Darko Šarić napravio sa svojim prljavim novcem u Vojvodini i, ponavljam, kupio 10% teritorije Vojvodine. Tačno je sa su poništene, ali tek posle akcije američke DEE, inače agencije za borbu protiv narkoklanova i narkotika. Kada su ih razotkrili, kada su ih oni počeli juriti širom sveta, tek je onda ta vlast u Srbiji saznala, kobajagi, ko je Darko Šarić, a onda, naravno, se ispostavilo da je 2008. godine ta zemlja njima prodavana. Znači, u vreme iste Vlade koja je posle i poništavala.
Pogledajte malo više tu istoriju dešavanja, pa ćete videti da se sve vreme dešavalo za vreme Vlade Mirka Cvetkovića, i kupovina zemlje i poništaj privatizacije. To su ti propali kombinati koji sada treba da se prodaju.
Sve što sam ja rekao je da je čudno da tada nije bilo opreza i da tada nije bilo kritike, a danas ima kritike. A ko je iz ove vlasti, iz one vlasti, iz ove stranke, iz one stranke sarađivao sa Darkom Šarićem, taj sigurno neće biti zaštićen od strane institucija države Srbije koje danas funkcionišu zahvaljujući radu Vlade Republike Srbije, sada ću vas možda ponovo iznervirati, ali pre svega zahvaljujući energiji, hrabrosti i volji jednog čoveka u toj Vladi, a to je Aleksandar Vučić.
Dame i gospodo narodni poslanici, u prethodnom mandatu sam u više navrata postavljao pitanja vezana za poslovanje narko klana Darka Šarića u Srbiji, pranje novca, razne privatizacije, kupovinu zemljišta, ulaganje u građevinu i moram reći da sam najmanje pet pitanja, vezanih za tu temu, postavio i nikada, ponavljam još jednom, nikada od Vlade Mirka Cvetkovića, kome god da sam uputio pitanje, nisam dobio ni jedan jedini odgovor.
Međutim, nikada se takve stvari ne mogu ni zaustaviti, tako da, danas imamo situaciju da saznajemo da je taj novac, već je pokrenuta istraga u Holandiji, oko toga kako je oko 100 miliona evra uloženo u neke građevinske projekte, pre svega Belvil od tog novca.
Govorili smo više puta, postavljao sam pitanje za privatizaciju, recimo firme iz Beograda IKL, dokle se stiglo, šta se uradilo u istrazi? Niko nije ni na ta pitanja odgovorio. Kupovina zemljišta, došli smo do frapantnog podatka da je u jednom trenutku preko kupovine zemljišta, taj klan posedovao 10% teritorije Vojvodine. To je više od 10% obradivog zemljišta, kroz privatizaciju raznih poljoprivrednih kombinata ili direktnom kupovinom zemljišta. Sve se to dešavalo u periodu između 2008. i 2010. godine. Nikada nisam ni na ta pitanja dobio odgovor.
Postavljao sam pitanja na to ko je finansirao, ko je omogućavao, ko je davao bankarske garancije, ko je čak davao i neke kredite? Povezivao sam, govorio argumentovano i o tome šta je radila "Metals banka", pominjao čak i imena. Nikada nisam dobio odgovor. Na kraju je ta "Metals banka" rado te, po mom mišljenju, najlošije i najneodgovornije vlade u istoriji Srbije, postala "Razvojna banka Vojvodine".
Tada sam govorio da je sve to nemoguće, a sada vidimo da se radi o cifri od oko dve milijarde evra, koji su oprani kroz takve sisteme u Srbiji i na taj način, tako nešto nije moglo biti urađeno bez političkog kišobrana. Znači, bez nekih u sistemu države Srbije, a deo sistema Srbije je i administracija AP Vojvodine, da bez nekih koji su u tome učestvovali, apsolutno ne bi bilo moguće sve to uraditi.
Danas imamo primere kritike za neke investicije. Konkretno, za investiciju Ujedinjenih Arapskih Emirata, vezano za kupovinu nekih poljoprivrednih kombinata, zemljišta itd. Sada se odjednom, neko u AP Vojvodini setio da na primer, štiti paore. Gde su bili tih godina kada su prodavali zemlju narko klanu Darka Šarića? Ko je tada koga štitio u zemlji Srbiji?
Tada su kupovane iste firme za mnogo manje novca, ali niko nije uložio novac ni u zalivne sisteme, ni u čišćenje kanala. Svaki ozbiljni ekonomista u zemlji Srbiji zna da je potrebno ovo što radi Vlada Republike Srbije, ušteda, borba protiv kriminala i korupcije, ozbiljnije vođenje monetarne politike, ozbiljnije vođenje javih finansija itd. Svaki ozbiljniji ekonomista zna da Srbija može privredno da krene i da može biti bolje samo novim investicijama.
Zbog toga su čudna ovakva pitanja vezana za investicije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Sve investicije treba da podržimo ako rade za dobrobit naših građana, pre svega one koje se tiču infrastrukture, poljoprivrede i IT tehnologije, pošto tu najbrže možemo da razvijemo te oblasti.
Moje pitanje može da se uputi celoj Vladi ali postaviću ga predsedniku Vlade i ministru unutrašnjih poslova, gospodinu Dačiću - kada će i hoće li se pojačati, ubrzati istraga povodom pranja novca, privatizacije, kupovine zemljišta, gradnje, saradnje sa bankama u Srbiji i svega ostalog što je radio klan Darka Šarića?
(Predsednik: Vreme.)
Moje pitanje je hoće li se to ubrzati i kada ćemo imati optužne predloge?
Dame i gospodo narodni poslanici, ukratko ću ponoviti da sve ove tačke koje imamo, dva predloga odluka i predloge zakona u vidu sporazuma SNS podržava. Čuli smo zašto je opravdanost sporazuma između, od samog ministra, podpredsednika Vlade, sa Brazilom koji je verovatno trenutno ekonomija sa najvećim rastom u svetu opravdana u ovom slučaju, ovih godina čak veća nego kineski rast u ekonomiji.
Grčka je naš tradicionalni partner, saveznik u mnogim ratovima i sukobima, naš je saveznik i na putu ka EU i podržava nas, jeste da je država koja ima svoje probleme, kao i sve ostale, jer skoro da nema danas države koja nema probleme u ekonomskom pogledu na planeti, ali to nije razlog da govorimo o nečemu, da je manje bitno nego što u suštini jeste.
Ovakvim sporazumima gradimo i budućnost, zatim, Sporazum o Angoli je detaljno obrazložen zbog čega je bitan, pre svega iz ekonomskih razloga, kao i Sporazum sa Indonezijom, s tim što bih ja podsetio na još jednu stvar koja ovde nije rečena, Indonezija je najmnogoljudnija muslimanska zemlja u svetu koja podžava našu spoljnu politiku i koja nije priznala nezavisnost Kosova, tu proglašenost nezavisnost Kosova, i koja inače, što je veoma teško danas lobirati, lobira u islamskom svetu za to da se ne prizna ta nezavisnost, tako da je dokazano naš veliki prijatelj i država sa kojom, ogromna država, je veliki ekonomski interes da sarađujemo, kao što je rečeno, i za našu namensku industriju, takođe opravdano.
Želim da, pre nego što pređem na ova dva sporazuma koja su najvažnija, da se osvrnem na raspravu koja je do sada bila, u suštini, skoro da nije bilo primedbi na ove sporazume, barem ne neke ozbiljne. Čuo sam jednu primedbu koja kaže da je to nastavak starih misija, da nema nekih novih, ali u suštini bi bolje bilo da o ovome nikada i ne glasamo i da nemamo na dnevnom redu, bolje bi bilo da imamo na planeti opšti mir i da nemamo nestabilne situacije i da nema mirovnih misija, međunarodnih operacija, ali nažalost, dešavaju se i takve stvari. Kada ih imamo, treba da učestvujemo u njima. Ovo je to u čemu trenutno učestvujemo i naravno da ćemo se truditi, kao država i trebalo bi po mom mišljenju da se trudimo, zbog međunarodnog položaja, vojne, ekonomske i sveopšte ekonomske saradnje da učestvujemo, u što većem broju tih misija, gde god ih ima. Ima nekih diskutabilnih poput ISAF u Avganistanu, a to je takođe misija UN, ali poverena NATO paktu za vođenje.
Kada pogledamo šta se, baš smo o tome i govorili na Odboru za odbranu poslednji put, šta se dešava poslednjih par godina u okviru te misije, ako gledamo neki naš opšti interes, tamo se formiraju policijske snage koje se bore protiv narkokartela, odnosno trgovine opijumom i heroinom.
Znamo da su najveći trgovci opijumom i heroinom u Evropi albanska mafija, pre svega pripadnici te mafije sa KiM, iz Makedonije, ako protiv njih treba da se borimo, a treba da se borimo, ako su nečim finansirali oni separatisti borbu, sa tim su finansirali, onda bi trebalo protiv te mafije da se borimo, teško da možemo neučešćem u takvim operacijama, ali to je za budućnost da se razmisli da li treba ili ne učestvovati u svemu tome.
Rečeno je takođe da li ministarstvo može sve da isprati, nije mi jasno zbog čega je to rečeno, takvo nepoznavanje Zakona o budžetskom sistemu od strane nekih narodnih poslanika, zbog toga što ne raspolaže sopstvenim sredstvima.
To nije tačno. Raspolaže sopstvenim sredstvima, samo što po Zakonu o budžetskim i sopstvenim prihodima, u stvari, sopstvenim prihodima raspolaže, samo što po Zakonu o budžetskom sistemu, zbog kontrole javne potrošnje, koja nije bila u prethodnom periodu, samo na drugačiji način stiže do vojske, do ministarstva vojske ili nekih drugih javnih preduzeća, koja imaju sopstvene prihode i drugih ministarstava, proverava se opravdanost i svrsishodnost tih sredstava. Znači, prolazi se kao kroz neki protočni bojler, kroz trezor, da kažemo, ali se novac proverava i dolazi gde treba, znači, dolazi na pravo mesto.
Što se tiče ova dva sporazuma, apsolutno ih treba podržati. Meni je drago i što čitam da je u Libanu planirano da imamo sada 58 pripadnika Vojske Srbije. Mislim da to treba da bude naša praksa i u narednom periodu. Gospodin Mićo Rogović, narodni poslanik, moj kolega, prijatelj, je to dobro obrazložio, čak i sa ekonomskog aspekta, jer da to nije toliki trošak koliko se nama čini, kada pogledamo ona redovna primanja koja imaju pripadnici Vojske, pa onda ove dodatke na to. Čak mislim da treba naša politika u narednom periodu da bude i da imamo sopstvene kontingente, ne samo da učestvujemo u okviru nekih tuđih, nego sopstvene kontingente, naša zastava, naši amblemi, naše učešće, kao što smo to nekada radili.
Mislim da bi sve to bilo opravdano i svrsishodno za državu Srbiju i mislim da bi od toga država Srbija mogla da ima samo koristi. Zbog čega? Mi se na taj način zalažemo za mir i bezbednost u svetu, a to isto piše u ovim predlozima, što niko nije rekao. Takođe, potvrđujemo spoljnu politiku Republike Srbije, kojom se zalažemo za rešavanje svih sporova mirnim putem i poštovanjem međunardonih prava i drugih opšteprihvaćenih normi u međunarodnim odnosima, kao i jačanje uloge i kapaciteta institucija međunarodne zajednice, tj. UN.
Ako se pozivamo i želimo da i nama UN pomažu, onda moramo i mi da budemo potpuno savestan deo te organizacije i da u svemu učestvujemo maksimalno, kako bismo vratili, ipak moramo svi priznati ugrožen kredibilitet države u poslednjim decenijama i kako bismo postali kredibilan partner svim državama, članicama UN i naravno budućnosti i EU, kada postanemo njen član.
Zbog toga će SNS glasati za sve ove predloge zakona i podržati put Srbije ka EU, i naravno saradnju u multinacionalnim operacijama. Zahvaljujem.
Gospodine predsedniče, čl. 106. i 107. Poslovnika – dostojanstvo Narodne skupštine.
Mislim da se grubo na ovaj način krši dostojanstvo od strane nekih narodnih poslanika koji se žale što rade u subotu. Zaista ne vidim zašto? Meni kao narodnom poslaniku nije teško da radim u subotu…
(Predsednik: Moram samo da vam skrenem pažnju na povredu Poslovnika. Povredu Poslovnika može učiniti samo predsednik Narodne skupštine, ne poslanici koji se obraćaju.)
Da, vama i govorim. Mislim da to treba da prekinete. Ko sledeći bude tražio tako nešto, kažite mu da je to već ukazano kao povreda i da se više to ne radi.
Meni nije teško da se donose zakoni – krivični zakon i krivični postupak i sve ostalo što je potrebno u ozbiljnoj borbi protiv kriminala i korupcije, da radimo i noću i nedeljom. Ne vidim u čemu je problem danas da radimo, zaista?