Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan D. Marković

Dragan D. Marković

Jedinstvena Srbija

Govori

Gospodine Aligrudiću, očigledno ste vi mene pogrešno protumačili, ono što sam govorio. Rekao sam da nam se ovaj tekst ne sviđa, ali ako ste me pogrešno protumačili, nadam se da vas pamćenje dobro služi, da kada je Havijer Solana prvi put došao u Srbiju posle NATO agresije vaš predsednik i predsednik tadašnje SRJ je rekao – dozvolite da pozdravim našeg prijatelja. Šta je to tada bilo?

Tada je još bila u našim glavama ona vrela krv. Sada smo se valjda malo ohladili. Probali smo da ratujemo, nismo uspeli, mali smo da ratujemo sa velikim silama, ne smemo da palimo ambasade, nije to način za ulazak u EU.

Takođe, želim da vas podsetim da je preko 2000 Šiptara terorista pušteno iz zatvora pomilovanjem tadašnjeg predsednika Jugoslavije, Vojislava Koštunice, i predsednika vaše partije, kada je još bila vrela krv u našim glavama.

Danas smo se ohladili i rekli smo – nisam oduševljen što je došla gospođa Hilari Klinton, ali znate šta, vi ličnu ideologiju možete da zastupate kući kod porodice, a ne ideologiju koja će imati štetu osam i po miliona građana Srbije. Rekao sam da mi se sviđa ono što je ona rekla, da je Srbija mnogo bliža EU i da je predsednik Tadić, kao i svi mi koji sedimo ovde, a veliki broj opozicije, rekao da nikada neće priznati nezavisnost Kosova i Metohije da bi Srbija ušla u EU.

Takođe, onda ste rekli – eto, dogovorili se Palma i SPS da bi glasali za Deklaraciju o Srebrenici, nikada na dnevni red neće doći Deklaracija o zločinima nad srpskim narodom. Vidite da je to danas došlo na dnevni red.

Molim vas, nemojte moja tumačenja vi da govorite i da vi mislite šta sam ja mislio, jer ako bih danas rekao šta sam sve mislio, i ako se podsetim šta je bilo do 2008. godine, ove demonstracije koje su bile pre neki dan, to su deca koja imaju od 16 do 18 godina, a vi ste do 2008. godine bili na vlasti, što znači da su se ta deca vaspitavala u to vreme.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministri, gospodine predsedniče Vlade, ne bih mogao da se složim sa činjenicom i sa konstatacijom da je ova Vlada rekla da je ovo pobeda ili poraz. Ovo nije ni pobeda, ni poraz, ali ova Vlada nije davala autogolove kada je u pitanju problem KiM.

Prethodni govornici, gospodin Čedomir Jovanović je rekao da ne želi da sledi kontinuitet. Kontinuitet se misli na Vladu od 2008. godine, gospodine Jovanoviću, i niko ne može da ospori da prvi put od 2000. godine se desilo 2008. godine da ova Vlada i država Republika Srbija su poslale nešto Generalnoj skupštini UN-a, a da Generalna skupština UN-a to prihvati. Tamo ima 192 zemlje. Deset sudija je glasalo protiv, da je prekršena međunarodno pravo pri proglašenju nezavisnosti KiM.

Da li nam to daje za pravo da se i dalje borimo diplomatskim putem, kako da ubedimo one koji do sada nisu priznali nezavisnost KiM da je Kosovo sastavni deo Srbije? Da pitamo Generalnu skupštinu UN-a i Savet Bezbednosti – da li je još uvek na snazi Rezolucija 1244? Da, jeste. Da li po Rezoluciji 1244 je Kosovo sastavni deo Srbije? Da, jeste.

Da li možemo da postavimo pitanje sebi i drugima – da li je neko iz ove Vlade govorio jedno, kada je u pitanju biračko telo u Srbiji, a drugo kada ode u Evropu? Ne, nije, što nije bio slučaj ranijih godina. Da pitamo – da li je nekada predsednik Srbije Boris Tadić, bilo da je to tema ili nije tema, kada su bili veliki međunarodni skupovi govorio – Srbija nikada neće priznati nezavisnost KiM?

Hajmo da vidimo tog čoveka u Srbiji koji neće to da podrži. Da li je nekada Vuk Jeremić rekao na velikim skupovima i Generalnoj skupštini UN-a – Srbija nikada neće priznati KiM i da država Republika Srbija nikada neće prihvatiti ucenu za ulazak u EU da bi priznala nezavisnost KiM. To je kontinuitet koji mi treba da nastavimo.

Ne želim da se mi danas vraćamo unazad i danas ne želim da kritikujem one koji su bili na vlasti do 2008. godine, ali hoću da premijer Cvetković vodi građane Srbije, predsednik Tadić, ministri, da građane Srbije vode u Evropu, a ne da me vodi u crkvu posle proglašenja nezavisnosti KiM, da se molim bogu, da bog poništi odluku o nezavisnosti KiM i pošalje Ban Ki Munu, tadašnjem visokom funkcioneru, tu odluku.

Možete vi, dame i gospodo, danas da se bavite ovim pitanjem, jer ovo pitanje je pitanje emocija građana Srbije. Upravo kada su emotivna pitanja na političkoj sceni, na taj način se direktno dobijaju glasovi i mislite da ćete na taj način politički profitirate. Ali, nećete. Zašto?

Evo, još jedna činjenica – u Srbiji protekle dve godine je bilo u 30 opština vanrednih izbora. Da li je većina iz ove vlade pobeđivala na tim izborima? Jeste. Da li na KiM možemo da kažemo da oni Srbi koji žive na KiM su jedini kompetentni koji mogu da kažu da li ova vlada dobro radi ili ne radi. Da, jesu rekli i poslanički klub SPS-JS i PUPS, naš koaliciono partner, pobedili smo u nekoliko opština na KiM.

Da li je tačno da na više javnih skupova, gde je bilo pitanje sudbina KiM, Vuk Jeremić napustio te skupove zato što je bila tabla samo Kosovo, a ne UMNIK Kosovo? Da li je tačno da je predsednik Tadić to isto uradio? Veliki broj vas ga je tada kritikovao – vidite, pogrešna politika itd. Da li je Ivica Dačić, potpredsednik Vlade, takođe napustio skup u Briselu gde je bila tabla Kosovo, a ne UMNIK Kosovo? Da, jeste.

Šta da im zamerimo zbog toga što su to činili? Ne, ne možemo da im zamerimo. Da li politika ove vlade treba da bude u ovom smeru da dolaze predstavnici velikih država, da razgovaramo s njima, da se diplomatskim putem borimo? Jesmo li imali rat? Jesmo.

Neko kaže – nije Skupština razgovarala, nije donosila rezolucije. Pa koliko je rezolucija ova skupština donosila od 2000. godine do dana današnjeg 2010. godine? Da li je neko iz međunarodne zajednice ikada raspravljao o tim rezolucijama? Ne, nije. Sada ova vlada na čelu sa predsednikom Srbije je na dobrom putu i ne smemo da stanemo.

Jedino što mogu da zamerim gospodinu Tadiću je to što ne govori na svim skupovima, pored toga sve što kaže da bi informisao građane, da nema vanrednih izbora. Izbori su 2012. godine, a do tada mi moramo da dovodimo strane investitore u Srbiju.

Da li je tačno da gospodin Tadić nije otišao u Hrvatsku, u posvađanu zemlju sa Srbijom, kada je bila inauguracija predsednika Hrvatske? Da, jeste. Da li su ga kritikovali? Da, jesu. Taj isti predsednik Hrvatske shvatio je da je Srbija u pravu, kasnije pozvala predsednika Tadića da ode u Hrvatsku i taj hrvatski predsednik došao u Srbiju. Mi nikada nećemo da zaboravimo ono što se desilo, ali moramo da sarađujemo.

Neću se složiti niti kao predsednik JS, niti kao član koalicije SPS-PUPS-JS, niti kao neko ko je pomogao da se napravi ova vlada, da neko kaže kada je u pitanju Kosovo i Metohija da se loše radi. Šta mi treba da uradimo dalje? Naravno, ovo što je predložila Vlada, da podržimo kontinuitet, da razgovaramo.

Haški tribunal, to sam više puta govorio, to je sud politike, a ne sud pravde i prava kada je u pitanju Srbija. Pa šta ste očekivali? Da će da donesu neku drugačiju odluku, a mi da sedimo skrštenih ruku? Ne, nego smo uradili ono što je granica naše moći.

U tom trenutku i danas pokazatelje da Hag oslobađa ratne zločince, kao što je to uradio sa Haradinajem, pa sada da bi se iskupio, u trenutku kada se donosi jedna velika odluka, odvodi Haradinaja u Hag da bi mu se tobože nastavilo suđenje. Da li je tačno da je Naser Orić, jedan ratni zločinac, osuđen dve godine pa oslobođen? Da, jeste. Šta sada mi treba da radimo?

Da li je kontinuitet politike da palimo ambasade? Neko je rekao – nije Skupština raspravljala o prethodnom stavu Vlade Republike Srbije. Nismo raspravljali ni da li ćemo da palimo ambasade. Ko je vama dozvolio da palite ambasade, da nas svađate sa celim svetom? U čije ime to radite i u čime ste to radili?

Ova skupština mora da da saglasnost o svim ključnim pitanjima. Dozvolite, hteli mi da damo saglasnost ili ne Tadiću ili Vladi, oni imaju ustavna ovlašćenja. Ne mogu da potpišu nešto što odvaja Kosovo od Srbije, jer je Kosovo po Ustavu sastavni deo Srbije. Ne mogu to da urade. Postoji Rezolucija 1244, u kojoj se takođe kaže da je Kosovo sastavni deo Srbije.

Na kraju, pošto smo se dogovorili da i gospodin Ružić iskoristi ostalo vreme, da vas zamolim da podržimo Vladu Republike Srbije, predsednika Tadića, i da se danas ne svađamo. Ako hoćete da kritikujete i dalje i da ceo svet gleda kako se mi Srbi svađamo, podsetiću vas na još neko vreme, šta je neko radio u prošlom vremenu. Hvala lepo.
Članovi 225. i 226. Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, juče se desio jedan događaj u Crnoj Gori i mi koji sedimo u ovom parlamentu moramo da, kao narodni poslanici, tražimo od Vlade da nas obavesti šta će uraditi u narednom periodu. I, šta mi to predlažemo kao narodni poslanici?

Podsetiću vas da je Srbija izdržavala Crnu Goru 50 godina. Moj deda je plaćao preko platnog spiska zbog zemljotresa koji je zadesio Crnu Goru ne znam koje godine, pa smo onda mi preuzeli da to radimo od 2000. godine. Kada je napravljena ona nakaradna država Srbija i Crna Gora, Srbija je plaćala 95% finansijske obaveze što se tiče izdržavanja Srbije i Crne Gore, odnosno Crne Gore, a Crna Gora 5%. Imali su obavezu od 5% koju nisu ispoštovali prema Srbiji.

Šta su još uradili? Čoveka koji je razbio Jugoslaviju, Stipu Mesića, proglasili su za počasnog građanina Podgorice. Mi smo i tada ćutali, ali ja sam znao da Svetozar Marović nije bio predsednik Srbije i Crne Gore, on je bio predsednik Crne Gore i zastupao je interese Crne Gore i zalagao se, još tada, da Kosovo dobije nezavisnost.

Predlažem, pošto se to juče desilo, a nisu građani Crne Gore o tome odlučivali, već dva čoveka, Filip Vujanović i Milo Đukanović, da oni budu "persone non grata", da Vlada Srbije već sutra donese takvu odluku, da se zamrznu ekonomski odnosi između ove dve republike, da prestanu avioni da lete za Crnu Goru do daljnjeg, sve dok ne vidimo šta će reći narod Crne Gore. Ne možemo tek tako, skrštenih ruku, da gledamo ono što se juče desilo. Ovaj parlament bi morao da zakaže sednicu sa jedinom tačkom dnevnog reda – ovaj problem koji se desio u Crnoj Gori.

Molim vas da ovaj moj predlog prihvatite, gospođo predsedavajuća, da prenesete gospođi Slavici Đukić-Dejanović, koja trenutno nije ovde. Mislim da je ovo najhitnije u ovom trenutku i da mi o tome treba da razgovaramo. Zašto? Ako su nas izdali oni koje smo izdržavali godinama... A, moram da vas podsetim da ima mnogo mešovitih brakova između Srba i Crnogoraca; nadam se da će crnogorski narod osuditi jučerašnju odluku i da će Milo Đukanović i Filip Vujanović promeniti odluku koju su doneli, da priznaju nezavisnost Kosova i Metohije. Možda je ovo ucena Mila Đukanovića zato što se pominje u duvanskoj aferi, ali ne treba mi da budemo žrtve zbog toga. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre Dačiću, dobar dan, evo već nekoliko dana se priča o ovoj žirafi i imam obavezu, stvarno, da odgovorim o čemu se radi, a posebno bivšem ministru Velimiru Iliću, koji već mesecima plače na mitinzima, za govornicom, kako se on bori za bolje sutra građana Srbije. Gospodine Velimire Iliću, vi ste iskoristili da pričate o meni kada nisam bio tu, da vas samo podsetim da 19. februara 2008. godine, Vlada čiji ste vi bili ministar donela je odluku, i to je objavio "Službeni glasnik" broj 20, da 25 miliona ide za Jagodinu za SKI stazu.

Pošto, kao dobar domaćin, uvek gledam šta su to prioriteti za jedan grad, odlučio sam da ne pravim SKI stazu jer bi Jagodina trebalo da još tri puta više uloži novca u SKI stazu, započeo sam da pravim tri dečja vrtića. A pošto sam već dobio od Vlade, čiji ste vi bili ministar, 25 miliona, imam na to pravo, ponovo sam uputio zahtev da sredstva umesto da idu za SKI stazu idu za razvoj turizma, za ZOO vrt, gospodine ministre Velimiru Iliću. Te pare ne idu sve za žirafu.

Vi ste pre neki dan rekli ovde - svaka šuša pravi vladu. Znate šta, gospodine Velimire Iliću, možda vi imate naviku da budete ministar, ali navika nije kriterijum da bi neko u životu nešto postao. Kriterijum donose građani Srbije kada izađu na izbore. Možda je navika za pivo i rakiju. To niko ne može da vam ospori.

Gospodine Velimire Iliću, sada se predstavljate kako ste najveći nacionalista i patriota svih vremena.

Da vas podsetim da je vaša vlada, čiji ste vi bili ministar, isporučila 16 Srba Haškom tribunalu, da je čovek s kojim ste vi bili u koaliciji amnestirao 1.300 Šiptara, Albanaca koji su ubijali srpski narod na KiM.

Gospodine Velimire Iliću, pomenuli ste "Magnohrom" Kraljevo, sram vas bilo, pa imali ste predsednika opštine dva mandata u Kraljevu i vi ste bili ministar. Cela vlast je bila u vašim rukama, pa zašto niste pomogli tim ljudima, za dva sata ste mogli da im pomognete.

Pričate o meni kako sam loš čovek, a znate kako ste me kumili...

(Predsednik: Vreme.)

Izvinjavam se, prvi put se javljam...

I neću reći sada za ono što znamo vi i ja, a ne znaju građani Srbije. Ako me naterate, i to ću reći.

(Predsednik: Vreme.)

Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici,  na osnovu član 145. Poslovnika Narodne skupštine, podneo sam amandman na Predlog zakona o budžetu Republike Srbije za 2008. godinu, u ime poslaničke grupe SRS-a. Predlažem da se u članu 5. razdeo 12, funkcija 110, ekonomska klasifikacija 622 briše.
Da podsetim narodne poslanike, u okviru funkcije 110 planirana su sredstva za članski ulog u kapitalu Evropske banke za obnovu i razvoj. To nisu mala sredstva. Za članski ulog treba platiti 200 miliona dinara.
Krediti koje dobijamo od raznih evropskih i svetskih banaka, pa i od Evropske banke za obnovu i razvoj, sve su samo ne povoljni. Setimo se samo zakona koje smo ovde donosili, Zakona o potvrđivanju Ugovora o garanciji između Republike Srbije i Evropske investicione banke (Projekat obnove železnice) i Zakona o potvrđivanju Ugovora o garanciji, Železnice Srbije - vozna sredstva, između Republike Srbije i Evropske banke za obnovu i razvoj.
I pored budžetskog izdvajanja, ekonomske klasifikacije 622 i dobijanja kredita po ovim ugovorima, građani Niša, odakle dolazim, ne mogu da dobiju deo pruge koja bi bila izmeštena iz samog gradskog područja, za pravac Dimitrovgrad, na Koridoru 10. Enormnim zaduženjem dovodimo zemlju u opasnost od ekonomskog ropstva, ali ovu vladu to ne zanima. Ovoj vladi je jedini cilj da što duže zadrži vlast. Svesni su i ministri iz ove interesne vlade da će mnogi od njih, promenom vlasti, biti na optuženičkoj klupi.
Dok narod sve gore živi, dok su milioni nezaposlenih u Srbiji, dok 600 hiljada ljudi živi ispod donje granice siromaštva, dok štrajkuju profesori, lekari, radnici, a tajkuni iz redova stranaka na vlasti postaju sve bogatiji, Vlada tvrdi da živimo sve bolje i sve više i više zadužuje zemlju. Nema više domaćih banaka, nema proizvodnje, nema zapošljavanja, a sve više mladih i obrazovanih ljudi napušta Srbiju. Nažalost, takva je trenutna situacija, koja nas srpske radikale ne čini sretnima.
Predstojeći predsednički izbori, na kojima će ubedljivo pobediti Tomislav Nikolić, zauvek će sa političke scene ukloniti i Borisa Tadića i Vojislava Koštunicu i sa njima će otići i ova neuspešna vlada. Vreme je za vredne, uspešne i poštene, vreme je za Tomislava Nikolića i SRS.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 145. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, kolege Jevremović podneo je amandman na Predlog zakona o osnovama uređenja službi bezbednosti Republike Srbije i amandman glasi - član 10. se briše.
U članu 10. Predloga zakona o osnovama uređenja službi bezbednosti Republike Srbije navodi se u stavu 1: ''Savet donosi Poslovnik o svom radu.'' Stav 2: ''Poslovnikom i drugim opštim aktima Saveta bliže se uređuju ostala pitanja koja su značajna za rad Saveta, Biroa za koordinaciju i Kancelarije Saveta, kao i način na koji se obavljaju administrativni i tehnički poslovi za Savet.''
Brisanje člana 10. ovog predloga zakona predloženo je zato jer je članom 3. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srbije predviđeno da se donese zakon o službama bezbednosti, a ne zakon o osnovama uređenja službi bezbednosti Republike Srbije, kako je predloženo.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj predlog zakona nije dobar i teško da ga amandmani mogu popraviti, ali poslanička grupa SRS pokušava da ispravi ono što se ispraviti može. Svima nama je sasvim jasno zašto je ovaj predlog zakona donet na brzinu, to je samo iz razloga da bi se što pre raspisali izbori za predsednika Republike Srbije i da se sprovedu pre nego što se reši status Kosova i Metohije, a kao što znate, bar se nadam, u Ustavu jasno piše da je KiM sastavni i neotuđivi deo Republike Srbije.
Ovim zakonom je trebalo mnogo toga da se reši i da je urađeno na pravi način ništa ne bi bilo sporno. Ovako kako ste ga vi sastavili na brzinu, mnogo je nelogičnosti i nedostataka. Navodi se da je u Republici Srbiji zabranjeno osnivanje i rad službe bezbednosti mimo odredbi ovog zakona. Valjda se podrazumeva da ne može niko mimo zakona osnivati službe bezbednosti.
Takođe se navodi da službe bezbednosti deluju na osnovu i u okviru ustava i zakona, i to nije ništa sporno. Ali, kada kažete na osnovu propisa i drugih opštih akata, to postaje sporno, jer niko od predstavnika Vlade nije objasnio koji su to drugi propisi i opšti akti.
Ovim predlogom zakona propisuje koje su to službe bezbednosti, a to su Bezbednosno-informativna agencija, kao posebna organizacija, Vojno-bezbednosna agencija i Vojnoobaveštajna agencija, kao organi uprave u sastavu Ministarstva odbrane. Ali, ovim predlogom zakona mi nemamo jasno definisanu saradnju ove tri službe. Takođe, ovim zakonom se moglo i trebalo razraditi i organizacija ovih službi.
Kroz ovaj zakon vidljivo je i ponavljaju se ljudi u organizacionoj strukturi, a to znači koncentraciju moći, što nikako nije dobro. Zakon o osnovama uređenja službe bezbednosti Republike Srbije ili pravilnije rečeno zakon o službama bezbednosti, kako bi ovaj zakon u Ustavnom zakonu trebalo da se zove, trebalo bi da uredi pored toga koje službe postoje, koje su njihove nadležnosti organi i tela u ovim službama, kao i način na koji ove službe sarađuju sa drugim službama, a posebno da se uredi i njihov nadzor.
Kada govorite o nadzoru nad radom ovih službi bezbednosti, on treba da se zasniva nad određenim načelima, a vi kažete: podređenosti i odgovornosti službi bezbednosti demokratski izabranim vlastima Republike Srbije.
Postavlja se pitanje koje su to demokratski izabrane vlasti, a posebno se postavlja pitanje ko će o tome da sudi. Da neće možda Havijer Solana ili možda Nataša Kandić, a može to da bude i zločinački Haški tribunal, na čelu sa Karlom del Ponte.
Dame i gospodo narodni poslanici, govori se o političkoj neutralnosti u radu službi bezbednosti, a u tim službama su svi kadrovi su iz Demokratske stranke, DSS i G17 plus. Srpska radikalna stranka, odnosno poslanici SRS su pokušavali amandmanima da isprave nelogičnost ovog zakona. Na narodnim poslanicima i vladajućoj većini je da to prihvate i time isprave ono što njihovi nadređeni nisu bili u stanju da urade kako treba. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas i nije potrebno biti stručan za oblast železničkog saobraćaja da bi se shvatilo u kakvom je položaju Železnica Srbije: ruinirana, napuštene železničke stanice, pruga i koloseci na najvećem delu uslovljavaju uvođenje tzv. laganih vožnji, tako da se vreme putovanja voza višestruko povećava u odnosu na predviđeni red vožnje.
Lokomotive su malobrojne i u jadnom stanju, svakodnevno se otkazuju polasci putničkih vozova na raznim pravcima zbog nedostatka lokomotiva i putničkih vagona. Sredstva za sporazumevanje su dotrajala, a stanje sigurnosnih uređaja su u sličnom stanju.
Broj zaposlenih sa visokom stručnom spremom ne prelazi 3% i oni su raspoređeni na rukovodeća radna mesta, uglavnom po političkoj pripadnosti. Plate zaposlenih na železnici su najmanje od svih javnih preduzeća, ne stimulišu zaposlene da daju maksimalni doprinos u radu.
Važeći Zakon o železnici, na koji je u postupku donošenja i usvajanja u Narodnoj skupštini republike Srbije, SRS imala mnogobrojne primedbe i uložila veliki broj amandmana, dodatno je otežao položaj železnice. Na primer, javno preduzeće odnosno upravljač može obustaviti javni prevoz putnika i robe na železničkoj infrastrukturi ili delu železničke infrastrukture na kojoj javni prevoz putnika i robe nije rentabilan, uz saglasnost Vlade.
Sa druge strane, Vlada Republike Srbije ili jedinica lokalne samouprave može na pojedinim relacijama u javnom prevozu putnika i robe u železničkom saobraćaju utvrditi prevozniku obavezu prevoza, koju prevoznik, kada bi uzeo u obzir svoje komercijalne interese, ne bi preuzeo ili ne bi preuzeo u istom obimu i pod istim uslovima.
U takvom slučaju, Vlada Republike Srbije ili jedinica lokalne samouprave dužna je da prevoznicima, kojima je utvrđena obaveza javnog prevoza, nadoknadi razliku između utvrđene cene od strane Vlade Republike Srbije ili jedinice lokalne samouprave i opravdane putne cene koštanja prevoza.
Sada postavljam pitanje, koja to jedinica lokalne samouprave, bilo opština bilo grad, može u svom budžetu da izdvoji sredstva za takve namene, ako upravljač zbog nerentabilnosti obustavi javni prevoz putnika i robe na određenom delu železničke infrastrukture, a jedinica lokalne samouprave ima potrebe za tim prevozom? Naravno, to ne može nijedna. Zato se javno ne objavljuju obustave javnog prevoza putnika na pojedinim relacijama, ali se svakodnevno otkazuju polasci vozova na pojedinim pravcima.
Navešću vam primere koji su meni kao poslaniku iz Niša poznati, na pruzi Niš-Kuršumlija i Niš-Dimitrovgrad putnički vozovi gotovo da ne saobraćaja, a svakako da postoji potreba za takvim saobraćajem.
Današnji predlozi zakona koji se tiču pitanja železnice Srbije neće rešiti te probleme. Iz obrazloženja jednog od ponuđenih zakona, jasno se vidi svrha gde će za korisnike kredita garant biti Republika Srbija.
Naime, u Predlogu zakona o utvrđivanju ugovora o garanciji između Republike Srbije i Evropske investicione banke, Projekat obnove železnice - dva, u obrazloženju stoji: ''Razlozi za donošenje zakona o potvrđivanju Ugovora o garanciji između Republike Srbije i Evropske investicione banke, potpisanog 8. 12. 2006. godine u Beogradu, sadržani su u činjenici da je Evropska investiciona banka spremna da odobri zajam od 80 miliona evra za obnovu prioritetnih železničkih pruga na Koridoru 10 i nabavku voznih sredstava i opreme.''
Dakle, zajmodavca interesuju samo glavni pravci, prevesti što veći broj putnika i što više robe po najpovoljnijim uslovima, znači, brzo, efikasno i jeftino. Oni će dati pare, Železnice odnosno država Srbija će to vraćati sa odgovarajućom kamatom. Znači, niko nam ništa ne poklanja.
A onda će tako izgrađenu infrastrukturu dati na korišćenje dodelom trasa.
Dodeljivanje trasa upravljač vrši pod jednakim uslovima i imaćemo situaciju da gledamo kako za male pare na železničkoj infrastrukturi, koju smo sami izgradili, jer kredit se zaboga vraća, tutnje tuđi vozovi bez zadržavanja i prerade, a naši problemi će ostati isti.
Kako danas stoje stvari?
Sa stranačkim direktorima Javnog preduzeća Železnice Srbije, sa ministrima u Vladi Republike Srbije, kao što su Đelić, Velimir Ilić, Mlađan Dinkić, Đilas i ostali, sa stranačkim guvernerom Narodne banke Republike Srbije, umešanim u mnogobrojne afere, sa ovakvom celokupnom Vladom Republike Srbije, SRS nije spremna da podrži ove predloge zakona, kojima se Srbija zadužuje, a novac vraćaju svi osiromašeni građani Srbije.
Treba podsetiti građane Srbije na afere vezane za Železnice Srbije, koje se odnose na uvoz elektromotornih vozova iz Švedske, lokomotiva iz Slovenije, remonta 1.000 vagona, nabavke skretnica, gde su bili umešani generalni direktor Milenko Šarančić i ministar Velimir Ilić. Ovo napominjem zato jer je na utvrđivanju zakonitosti ovih poslova radio i UBOPOK, ali zvaničnog izveštaja još uvek nema ili se nalazi u nekom od radnih stolova učesnika afera.
Čak i premijer ćuti o svim ovim aferama, iako su sve ove afere u svim sredstvima informisanja objavljene. Bezbroj puta su građani Srbije, od onog 5. oktobra, kada su Dosovci, koji danas čine vlast u Republici Srbiji, pučem došli na vlast, bili prevareni, da bismo im sada mogli da verujemo.
Što više obećavate, što nam više nudite Evropu, građanima Srbije je sve gore. Sve je više radnika na ulicama, sve je više mladih, sposobnih i školovanih ljudi koji napuštaju Srbiju i zauvek odlaze van zemlje. Jednostavno, vama se ne može verovati.
I na kraju, moram da vas podsetim na član 2. odeljka 2.01, garancija Predloga zakona o potvrđivanju ugovora o garanciji između Republike Srbije i Evropske investicione banke za obnovu i razvoj Železnice Srbije, vozna sredstva, u kome se kaže: ''Garant (a to je Republika Srbija) ovim bezuslovno garantuje, kao primarni dužnik, a ne samo kao garant, propisno i pravovremeno plaćanje svih iznosa plativih po osnovu Ugovora o zajmu, bilo po navedenom dospeću, po osnovu ubrzanja ili po nekom drugom osnovu, i pravovremeno izvršenje svih ostalih obaveza Zajmoprimca, a sve kako je navedeno u Ugovoru o zajmu.''
Da li ste vi sposobni i spremni da nešto bezuslovno garantujete? Mi srpski radikali mislimo da niste sposobni ni da građanima Srbije obezbedite minimum egzistencije. Ali, ko zna, možda i uspete, ali zato ćete građanima Srbije oguliti i kožu sa leđa. Sreća da neće još dugo to da traje.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, gospođo Čomić, ako ste legalista ja vas molim da prekinete ovu sednicu. Član 94. stav 3. kaže da onaj o kome se raspravlja treba da bude ovde. Međutim, pošto Nataša Mićić ne želi da sluša diskusiju o njoj, a ima još jedan prijavljeni govornik iz Stranke srpskog jedinstva, neće govoriti ukoliko gospođa Nataša Mićić ne dođe u salu, ali predlažem sutra policiji, koja će biti na mitingu, da izvrši državni udar, da uđe u sve institucije, jer zato što je toliki broj generala na spisku za Hag najveću odgovornost ima Vlada Republike Srbije i pojedinci iz Vlade, jer su oni izmišljali masovne grobnice po Beogradu, hladnjače i oni su najveći krivci. Oni nemaju većinu. U ovoj zemlji vlada troje ljudi. Ne može ovom zemljom da vlada troje ljudi, ne postoji narodna volja više u ovom parlamentu. DOS nema većinu. Gospodo policajci, ja vas molim, uđite u sve institucije sutra, izvršite državni udar, pozovite vojsku i spasite Srbiju.
Dame i gospodo, očigledno da je gospodin Pajtić u velikom strahu za sva dela koja je radio DOS, ali ovo što sam ja izrekao za ovom govornicom, to nije poziv na građanski rat. Ovo što sam ja rekao za ovom govornicom je mnogo blaže nego što ste 5. oktobra zapalili Skupštinu koju nije ni Hitler srušio, zapalili Televiziju itd. Kako ni sada vi ne želite da raspišete izbore, a nemate većinu u ovom parlamentu, pokazalo se, ne možete vi da se bijete u grudi kako imate podršku, kako je narodna volja tako htela.
Narodnu volju vi nemate, nemate 126, pokazalo se na poslednjem glasanju kada je Vlada Republike Srbije podnela veći broj tačaka dnevnog reda, te tačke su odbijene od strane poslanika koji misle dobro ovoj Srbiji.
Kako da se spasi rasprodaja dobrostojećih preduzeća i kriminal u Srbiji koji vršite vi i vaša Vlada - prodajete samo dobrostojeće fabrike, prodali ste dve fabrike duvana koje imaju tržište u Srbiji, prodali ste Amerikancu koji će odrediti da cena cigareta bude isto kao "Marlboro" u Nemačkoj, Austriji, Švajcarskoj itd.
Kako da zaustavimo da ljudi više ne gube posao u Srbiji, kada vi ne poštujete ništa. Zakon primenjujete samo kada vam treba, a kada vam ne treba zakon, onda ste primenjivali većinu do pre jedno 15 dana, a danas većinu nemate.
Kako da zaustavimo da u Hag idu samo Srbi, oni koji su morali da brana srpski narod, a sa druge strane Čeku uhapšen juče, a noćas ga pustili gospodine Pajtiću, a vi tražite da svi oni koji su imali neku komandnu ulogu, da odu u Hag. Da li je neko gospodine Pajtiću, kada su šiptari napali Srbe na Kosovu i Metohiji, da li je neko do policajaca smeo da ne brani te Srbe?
Gospodine Pajtiću, izmislili ste više masovnih grobnica u Beogradu, nego što ima pravoslavnih groblja na teritoriji opštine Beograd. To je sramota, gospodine Pajtiću. Šta je vaša Vlada uradila da pomogne narodu u Srbiji?
Ovde, gospodine Pajtiću, krali ste glasove, dokazano je da ste ukrali, da je gospođa Neda Arnerić bila u Turskoj na moru, da nije bila prisutna, gospodin Rafailović je rekao - nisam bio tu! U ovoj državi nešto mora da profunkcioniše, nešto mora da vas zaustavi da više ne kradete i ne pljačkate srpski narod!!
Shvatite, ovo ne govorim kao političar, govorim kao porodičan čovek i kao privatni preduzetnik koji trenutno ima 100 ljudi koji su zaposleni u preduzeću. Narod Srbije to misli. Pa, kako to da general Lazarević bude neko ko će da ode u Hag, kako to da general Lukić bude neko ko će da ode u Hag? Pa, vi upotrebite ljude samo za jednokratnu upotrebu i posle ih šutnete. Da li je to vaša obaveza - 79 miliona dolara koje ste uzeli u izbornoj kampanji, a to je rekla Madlen Olbrajt u onom filmu "B92", pa sada odrađujete, morate Srbe da isporučujete Haškom tribunalu. Gde su te pare gospodine Pajtiću....
.... gde su 79 miliona dolara, kome ste dali? Narodu Srbije?...
.... nego ste kupili svi automobile, bili ste slepci, niste imali, farmerke jedne, samo ste imali, a danas imate svi dva, tri automobila....
.... kuće, stanove, sram vas bilo....
.... jedino policija može mirnim putem da ....
.... i još jednom, ja molim građane Srbije - nikada ne pozivam na rat i na krvoproliće, mirnim putem policija da uđe i (mikrofon je isključen)...
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, neprijatno mi je da govorim o jednoj dami, a još o dami koja nije tu, ali ću ipak reći biranim rečima ono što sam hteo da kažem.
Gospođa Nataša Mićić je odgovorna za mnogo stvari u ovoj Srbiji koje su se dešavale. Gospođa Nataša Mićić je oduzela pravo narodnim poslanicima, i ne samo da im je oduzela pravo, više puta je vređala narodne poslanike i ovaj najviši dom u zemlji. Parlament Srbije je pretvorila u servis Vlade Republike Srbije. Parlament Srbije je ustanova gde se donose zakoni, a te zakone treba da sprovodi Vlada Republike Srbije i da ih poštuje. To nije bilo do sada tako. Ovde su donošeni zakoni i kada je zakon bio neophodan i koristan primenjivali su, a kada im zakon ne odgovara onda su primenjivali većinu stavljajući na glasanje pojedine tačke predložene u prethodnom periodu.
Predsednik Skupštine Republike Srbije, koja nije izabrana za predsednika Srbije i nije imenovana, samo je konstatovano po Ustavu da je ona od tog dana vršilac dužnosti predsednika Srbije, uvela je vanredno stanje, dame i gospodo, u Srbiji. Uhapšeno je 11.500 ljudi u Srbiji. Od toga, preko 11.000 nevinih ljudi je bilo u zatvoru, a ovih dana ova pravna država, Vlada koja se naziva pravnom vladom, odnosno izjavljuje da će poštovati zakon u Srbiji, pustila je iz zatvora dvojicu ubica koji su izvršili trostruko ubistvo u "Interkontinentalu" i osuđeni na 20 godina zatvora. To je uradila ova DOS-ovska vlada na čelu sa predsednikom Zoranom Živkovićem.
Nemojte da dobacujete vi koji ste lagali kako je na sednici bila Neda Arnerić, i mahali sa onim avionskim kartama. Kao kada se kaže detetu - daću ti čokoladu, a čokolada nije kući. Treba da se stidite zato što ste lagali celu Srbiju, ceo svet ste lagali sa onim avionskim kartama, ali pošto vi niste nigde putovali ne znate da omot od avionskih karata ostaje kod putnika, a isečak je trebalo da pokažete, gospodine, onaj isečak koji je na aerodromu ostao. Lažima se ne može ništa postići. U laži su kratke noge, a i onaj ko mnogo laže kod vas ima kratke noge, a znate ko je.
Svako od vas ko bude dobacio imam priču za njega, da znate, i ne možete nikada da me dekoncentrišete, jer ja sam nešto u životu radio, za razliku od vas, a vi ste se samo bavili politikom. Tako je gospođa Nataša Mićić prekršila Ustav i dozvolila pojedincima da uhapse 11.500 nevinih ljudi i čak su rekli da su pojedine stranke učestvovale, neću imenovati koje su to stranke, one su organizovale ovo, one su organizovale ono.
Prozivam i potpredsednika Vlade Republike Srbije - pre par dana izašao je "Nedeljni telegraf" u kome se kaže da je ubica premijera sedeo u Vladi, a taj urednik "Nedeljnog telegrafa" nije uhapšen, što znači da možemo da sumnjamo da li je to istina ili nije, a čuli smo šta je rekao telohranitelj pokojnog premijera.
To je ta pravna država u kojoj se donose zakoni. Tema je smena Nataše Mićić, odnosno ona je već smenjena, samo da se stavi na glasanje. To se pokazalo kada je trebalo da usvojimo ovaj dnevni red. Više puta je Nataša Mićić kršila Poslovnik u ovom parlamentu. Nataša Mićić, koja sada nije tu, najbolje da podnese ostavku i da spasi Srbiju, jer ona ima najveću odgovornost za sve ono što je bilo loše u ovoj državi. Nataša Mićić, koja je vodila sednicu kada je bio izbor guvernera Kori Udovički, na početku sednice je rekla - otvaram tu i tu sednicu, a na današnjoj sednici neće biti prisutna Neda Arnerić. Kaže - nisam mogla da vidim za 16 sekundi, malo je vremena da mogu da vidim ko je tu, a ko nije. Dva sata tog dana ste čekali kvorum i kako vas nije sramota da lažete, a ona na čelu sa vama. Ja nisam bio tu da izaberem nekog ko će štetu naneti srpskom narodu i nikada neću glasati za predloge DOS-a i za funkcionere DOS-a, tako da je to poštenje, dame i gospodo, što se tiče rada predsednika Skupštine.
Gospođa Nataša Mićić imala je obavezu da zakaže sednicu Administrativnog odbora kada smo tražili da se trima izdajnicima, plaćenim poslanicima, koji su kupljeni, oduzmu mandati, ako to već ne zakaže predsednik Administrativnog odbora. Nije to uradila. Ona i DOS čekali su odluku Ustavnog suda, a odluka Ustavnog suda nije pravna nego politička; i, tada im je to odgovaralo, da vlasnici mandata budu poslanici, a ne političke partije i koalicije. To nigde nema na svetu - da na izbore izađu partije i koalicije, a da vlasnici mandata budu poslanici. To vam je odgovaralo sve do trenutka dok nisu počeli poslanici iz vaših redova da odlaze u druge partije i tada ste izgubili većinu, pre sedam dana, u ovom parlamentu. Toliko još jednom o poštenju DOS-a i Nataše Mićić.
Opoziciji su oduzeta sva prava u ovoj skupštini. Ja sam peti poslanik po redu u ovoj skupštini koji je dobijao najviše opomena i pet puta sam platio kaznu po tri hiljade dinara. To nije problem. Nisam došao u ovu skupštinu da zarađujem platu, nego sam došao da predstavljam narod Srbije i narod Pomoravskog okruga, za razliku od mnogih drugih poslanika koji su u ovu salu došli da klimaju glavom i da glasaju za ono što im neko naredi.
To nisu radili poslanici Stranke srpskog jedinstva, niti će ikada raditi. Kada smo pominjali vitalne teme, Nataša Mićić bi rekla - nije to danas tema, a ja kažem - gospođo, vi koji ne smete da odete u vaš grad, kada budete izgubili vlast moraćete da odete u neki drugi grad da živite. To kažu oni vaši iz Požege. Pazite, nemojte da me vučete za jezik, nisam mislio da kažem sve ono što ste radili. Svako vaše dobacivanje, reći ću sada ono što nisam...