Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vladimir Đukanović

Vladimir Đukanović

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.

Prvo bih želelo da pohvalim mladog kolegu Iliju Matejića. Imao je odličan govor i drago mi je što SNS ima ovoliko mladih ljudi i što imaju želju da se bore protiv, zaista, zastrašujuće pošasti.

To što vas vređaju ovi tzv. mediji i tzv. novinari, lažni novinari inače, to treba da vam služi kao orden. Svaki put kad vas napadne „Nova S“, „N1“, „Direktno.rs“ i slični, to vam je pohvala, ljudi, znajte da ste uradili dobru stvar. Recimo, meni odmah porastete u očima i svaka vam čast, samo napred.

Elem, kada govorimo o ovim tzv. kontrolorima vlasti, uzgred, uvažene mlade kolege, i to moram da kažem, uvek imajte svoj stav. Znači, uvek imajte svoj stav i razmišljajte svojom glavom. To je ono što je najvažnije i gledajte da budete prepoznatljivi kada držite govor, da budete prepoznatljivi po nečemu vašem sopstvenom. Ne morate napamet nikada ništa da učite, jer to je nešto što je najgore, nego imajte svoj stav.

Što se tiče tzv. kontrolora vlasti, a to je tzv. ta četvrta grana vlasti, ovde pričamo o njihovim tim izveštajima itd, ja lično da se pitam, ja sam veliki protivnik tih kontrolora vlasti, sve bih ih pogasio. To je potpuno jedna nepotrebna ta četvrta grana vlasti

Uvedena je inače da bi se nevladin sektor zapošljavao i to je uvedeno 2000. godine kao jedna kategorija, navodno, kao demokratizacija, a onda kada postavite pitanje, izvinite, a ko kontroliše kontrolore vlasti, e onda nikada nemate odgovor. Znači, njima su date neverovatne ingerencije. Iz ministarstva su uzete ingerencije i ministarstva su pretvorene u ikebane, a tim raznim agencijama, besmislenim, su date strahovite nadležnosti i oni mogu da vam zagorčaju život, mogu da rade šta god hoće, a vi njima ne možete nikad ništa.

Shodno tome, ovde imamo ovaj REM, žali bože što postoji, inače osnovan još pod drugim imenom još u vreme DS, imamo telo koje ne možete nikako da promenite, Zapravo, imate jedan besmislen član o mogućnosti smene nekoga u REM-u, koji vam kaže da prvo REM mora da vam podnese izveštaj da li je neko savesno radio svoj posao, a postoji jedina mogućnost da zamenite člana REM-a ako je nesavesno radio svoj posao. Hajde vi podvedite šta je to „nesavesno radio svoj posao“? Kad god biste nešto rekli nekom članu REM-a, on bi odmah skočio – evo, to je pritisak izvršne ili zakonodavne vlasti itd. i vi suštinski ne možete tog člana nikada da smenite. On kad tu bude izabran, on je tu, otprilike, zakucan za tu stolicu i oni mogu da rade, naravno, šta god hoće.

Ja imam strahovite zamerke na REM. Mislim da je to telo koje je u mnogo čemu se ogrešilo u ovoj državi o, recimo, mnoge televizije koje ovde plaćaju porez. Mislim da je koleginica Milanka jako lepo pričala o tome.

Mi ovde imamo bar dve televizije koje nisu televizije. To su prekogranični kanali koji nam kažu da se navodno emituju u Luksemburgu ili u Sloveniji, a da se ovde reemituju, pa me je uvek zanimalo da li građani Luksemburga uživaju dok gledaju Olju Bećković u direktnom prenosu u Luksemburgu, da bi mi ovde građani Srbije to gledali.

Zašto to govorim? Zato što vi kad tužite te televizije, recimo, mogu da vas oklevetaju na najgori mogući način te televizije. Vi kada ih tužite ne možete u Srbiji da vodite postupak protiv njih, niti možete da se naplatite za naknadu ne materijalne štete. Zašto? Zato što njihovi advokatski timovi dođu i kažu – mi nismo registrovani u Srbiji. Sud, naravno, nema nadležnost da se bavi time i oni mogu da o vama kažu šta god požele i ne mogu nikada da snose nikakvu konsekvencu zato što ne možete da ih tužite i REM nikada na to nije reagovao. REM dopušta da takvi sisaju novac ovde građana Republike Srbije, da ga isisavaju, da imaju firme koje, navodno, kao stoje iza njih, a koje su večito u gubicima i namerno prikazuju gubitke kako bi isisavali novac iz Srbije i to konstantno tako traje.

Da ne kažem kolika je to šteta za druge komercijalne televizije, koje ovde plaćaju reklamu. Za svaku reklamu koju emitujete na vašoj televiziji vi morate da platite porez Republici Srbiji. Oni ne plaćaju nikom ništa. Nikom ništa ne plate. To je kriminal šta oni rade, a REM ćuti na taj kriminal. Reč jedinu im nikada nisu rekli.

Sada bi mi kao trebalo da podržimo Izveštaj REM-a? Ne, ja sam, lično, da se pogase sve te agencije i ta četvrta grana vlasti. Potpuno nepotrebno postoje.

Nikada neću podržati… Juče je bila Agencija za borbu protiv korupcije. Pa, to je žali bože što postoji ta agencija. Osim što maltretira poslanike, ovde oni ništa živo ne rade.

Veliki sam protivnik tih četvrtih grana vlasti. Ja sam za to da se vrati ministarstvima ingerencija, da ovo ipak bude neka država, a ne da nevladin sektor maltretira ovde svakoga.

Ponavljam, sve te agencije služe isključivo da se zapošljava nevladin sektor, ni za šta drugo ne služe, da bi oni udomili sebe, da bi bili večito na nekim funkcijama i da država isplaćuje enormne plate tim ljudima koji apsolutno ništa ne rade, sem što se trude da kao pijavice ovde se prikače na budžet.

Nažalost, imaju veliku podršku i EU, mnogih zapadnih zemalja i upravo su uvedeni da bi se preko njih kontrolisala država.

Zašto ova gospoda o kojima je koleginica Milanka pričala, govorim o Đilasu, Šolaku i ovoj ekipi, zašto oni žele taj REM? Njih ništa drugo ne zanima sem tog REM-a. Pa, zato što bi preko REM-a mogli jako lepo da kontrolišu sve ostale medije i reklamni prostor.

Pazite sada taj skandal. Recimo, imate kablovskog distributera u Srbiji, govorim o SBB-u, koji je vlasnik ove dve televizije i građani koji plaćaju pretplatu kablovskom distributeru ujedno plaćaju na taj način i te dve televizije. Da li ste vi svesni koji je to kriminal da kablovski distributer je vlasnik televizija i REM ne reaguje? Ćuti. Zašto to radite, gospodo? Koga se plašite? Da li se plašite da ćete tamo biti razapeti, na tim televizijama? Pa, ja uživam kada o meni nešto kažu. Ja sam srećan zato što znam da sam nešto ispravno za svoju zemlju uradio kad god me oni napadnu. Čast je da vas napadnu „N1“ i „Nova S “. To je odlikovanje. Umesto da se ponosite time što ste nešto korisno uradili za svoju zemlju, recimo sankcionisali te televizije, ne vi ćutite, plašite se, kalkulišete i mi bi kao trebalo da vaše izveštaje ovde podržavamo?

Ja ću još nešto da kažem, a to je ovo što se dešava vezano za pandemiju korona virusa. Znate, ja nisam glasao za onaj Zakon o zaštiti od zaraznih bolesti. Mislim da je taj zakon u mnogo čemu i protivustavan i mislim da je taj zakon vrlo sporan u mnogo čemu, ali hajde da sada ne ulazimo u to. Ali, znate, jednom bi ovaj REM morao da reaguje. Ovakvo širenje panike preko medija prema građanima, to je jezivo.

Ljudi moji, svaki put kada gledam ove konferencije Kriznog štaba ja se štipam posle, da li sam živ. Mi svaki dan u svim informativnim emisijama slušamo o korona virusu, bre! Preko glave nam je to više. Prekinite sa tim!

Nema ništa gore. Ako ćemo čak i na imunitet ljudi, pa, strašno deluje kada im izazivate paniku i strah. Zašto to neko radi? Kao da ovde ne postoji nijedna druga tema. Kada govorimo o umrlima, iako je čak i gospodin Tiodorović nedavno rekao da je negde smrtnost od korone 0,90%. To je znači ispod 1%.

Mi ovde svaki dan slušamo samo kako je neko umro od korone. Ne daj bože, ali, znate, ovde se i u svetu i svuda umire i od srčanog udara i od šloga i od nekih drugih bolesti, od karcinoma. Mi o tome ne možemo nigde ništa da čujemo. Mi ne možemo da čujemo da li se neko leči slučajno od karcinoma negde. Mi samo slušamo kako se umire od korone.

Ja molim Vladu Srbije da ne prihvati mere Kriznog štaba i dosta više sa tim iživljavanjem prema ljudima.

Zašto da se zatvaraju privrednici? Koji je smisao toga da zatvaramo privrednike? Izvinite, danas je objavljeno da će ta vakcina doći u Englesku za pet dana, za sedam dana. Polako te vakcine dolaze u Evropu. Zašto da se ovde bilo ko zatvara, tim pre što je ovoliko već prošlo od pandemije i koliko ljudi se već možda i zarazilo?

Pa čekajte, jel pita neko da li će taj privrednik nekom platu da podeli? Kažu – pa, nije čitava privreda ugostiteljstvo. Ja i ne govorim samo o ugostiteljstvu, ali taj ugostitelj, on kupuje pivo od pivara, on kupuje sokove, koka-kolu, on kupuje od raznih drugih dobavljača, pa hoćete i njih da uništavamo onda? To je čitav jedan lanac ovde. Koji je smisao toga što se radi?

Molim Vladu Srbije da raspusti Krizni štab, ovakav kakav jeste, i molim Vladu Srbije da ne prihvati mere koje su predložene, a to je da se vikendom sve živo zatvara i da se skraćuje radno vreme.

Naprotiv, potrebno je da se unormali sve ovo u ovom društvu, da se vrati normalno radno vreme, a da se pooštre kontrole ko krši mere. Ne možete zbog lošeg Nikole da mrzite Svetog Nikolu, pa ako je neki loš onda hajmo sad sve da zatvaramo. Nego fino, onda mu naplatite kaznu, a ne svi živi da trpe zbog nekog lošeg.

Izludeće ljudi više na ovakav način, a REM ne reaguje zato što se svaki dan širi panika. Ja molim da REM reaguje zato što se širi panika. Zaista apelujem na REM da to uradi.

Shodno tome, ovaj izveštaj ćemo svakako podržati, ali zamolio bih REM da bude agilniji i da na primedbe građana, koje su sasvim opravdane, ponekad i reaguju. Hvala vam.
Iskoristiću pravo na repliku, ova dva minuta.

Ja bih zaista voleo, uvažena koleginice Tomić, da ovaj idealizam ovakav kako ste vi rekli da je to tako, ja se zalažem za to i meni je drago da se mi kao stranka pre svega zalažemo za to, bilo bi sjajno da je takav idealizam.

Ja bih vas samo zamolio da probamo da zagrebemo po dubini ko su zaista ljudi u tim agencijama i videćete i sami da je to uglavnom mahom ako si član nevladinog sektora generalno možeš tamo da dođeš. I oni jesu, u teoriji i praksi to jeste četvrta grana vlasti koju niko ne kontroliše.

Malopre ste spomenuli princip regulatora u elektroprivredi, što se tiče EPS-a, pa, ja i jesam da se to izbaci. Nekada ministarstvo kad ste imali i te kako je vodilo računa o socijalnim kategorijama, nije nam bio potreban regulator, pa su mogli da formiraju cenu i bez regulatora. Znate, ako nam je potreban regulator da bi nam formirao cenu, ne vidim svrhu takvog tog postojanja. Na kraju krajeva, jel se zalažemo za kapitalizam ili ne, pa kažemo ljudima o čemu se ovde radi. Srbija inače plaća, zahvaljujući gospodinu Aleksandru Vučiću i uopšte uspešnoj politici, plaćamo najjeftiniju cenu struje u Evropi, ali to nije zahvaljujući regulatoru, nego zato što postoji neka politika da se misli na građane i to je suština.

Ja bih voleo i evo, hajde, da radimo zajedno na tome, pošto smo svi ovde parlamentarci, da radimo na tome zajedno da bude tako idealna slika kakvu ste nam predstavili. Sve bih dao na ovom svetu da je to tako, ali u praksi, sami ste svesni, da to nije baš tako. Hvala vam.
Hvala uvaženi predsedavajući.

Moram da kažem da sam slušao razne pridike zato što je prodat Sava Centar. Neki političari su nam govorili kako je prodat za male pare, pa mi nije jasno zašto oni koji su prijavili da imaju sopstvenu imovinu 25 miliona evra pričaju kako je Sava Centar prodat za male pare. Što ga oni nisu kupili? Dok je taj gospodin bio na mestu gradonačelnika Beograda mogao je makar malo da uloži u taj isti Sava Centar pa da postane atraktivan, pošto nam kažu kako je to simbol grada Beograda. Ne, ljudi, taj koncept tako, takve kongresne sale su nekada možda bile grandiozne u vreme druga Tita, danas to već nije više tako i ja sam surovi pristalica kapitalizma po tom pitanju. Smatram državu lošim vlasnikom. Uvek je bolje da bude privatnik, ali onaj pravi privatnik koji poštuje zakone, ne ovo što smo imali od 2000. godine, divljački kapitalizam, kada smo bukvalno imali pljačkanje preduzeća.

Zato ja želim da pozdravim što je prodat Sava centar, zato što je to nešto što je dobro za Beograd i dobro za državu i konačno ćemo dobiti objekat koji će imati neku svoju svrhu i neki svoj smisao i da će privatnik svakako ulagati novac da bi zaradio. To je logika valjda privatnog kapitala. No, ne bih o tome.

Rebalans budžeta, moram da priznam, ne volim što se radi, ali pandemija je upropastila čitavo čovečanstvo, pa je upropastila svakako i nas, to treba otvoreno reći, s tim što moram da priznam, sa rezervom gledam na taj Kovid i sve ovo što se primenjuje. Zamolio bih vas, gospodine Mali, vi ste ministar, lično bih zamolio Krizni štab da prekinu sa širenjem panike. Razumem opasnost od Kovida, nisam neko kao ovi na ekstremno desnom polu koji će reći da je zemlja ravna ploča, koji će reći da Kovid ne postoji, itd. Da, on postoji, jeste opasan, ali širenjem panike kako umiremo, kako će nas to sve osakatiti, kako će nas sve poseći itd, pa mi suštinski ubijamo našu ekonomiju, ljudi. Ispašće na kraju, ako ne umremo od Kovida, umrećemo zato što neće imati ko šta da radi. Mislim da je tu Tramp čak bio potpuno u pravu, kada je rekao – ljudi, više ljudi će umreti od recesije, odnosno uništenja ekonomije, nego što će umreti od pandemije.

Moramo da vodimo računa o ekonomiji, ovde ljudi moraju da rade. Mi ovde stalno pretimo kako će biti zatvaranja. Kakvog bre, crnog zatvaranja? A, izvinite, od čega neko da primi platu? Taj budžet se puni od tih ljudi koji rade, od tih ugostitelja, tih hotelijera. Šta, svaki dan ćemo da im pretimo kako ćemo da ih zatvorimo?

Moram da priznam, veoma sam rezervisan prema Zakonu o zaštiti koji će ovde doći, pri tom zato što sa pravnog aspekta ima jako velikih rezervi imam prema njemu, Zakon o zaraznim bolestima. Zamolio bih da se o tome i te kako razmisli. Podižimo svest koliko je Kovid opasan, a nemojmo pretiti ljudima kako ćemo ih kažnjavati, kako ćemo sankcije da uvodimo nekome, jer ova zemlja mora da radi, i ekonomija je nešto što je najbitnije.

Znate, uzmite samo sledeću situaciju, šta recimo ako ovo potraje 20 godina? Hoćemo 20 godina da zatvorimo škole, hoćemo 20 godina svaku kulturnu instituciju da zatvorimo, pozorište, stadione, itd? Uzgred, budi rečeno, potreban je stadion novi da se gradi, zato što taj stadion privlači druge investicije. Danas više nisu stadioni samo za igranje fudbala, nego se tu odvija apsolutna ekonomija u mnogim drugim oblastima, od ugostiteljstva, od raznih prodaja usluga itd, i nova naselja se grade oko tih stadiona. Pogledajte stadion, recimo Totenhema, milijardu i 100 miliona funti su uložili u taj stadion. Znate li koliko je Totenhem eksplodirao i koliko je taj kvart tamo eksplodirao? Svaki veći engleski klub je uložio i napravio veliki stadion. Zato što to privlači razne druge grane privrede i zato je to veoma važno.

Verujem da će Surčin, ukoliko bude tamo, koliko sam razumeo, stadion eksplodirati u smislu ekonomije, zato što će brojni investitori ići tamo, postaće najatraktivnije naselje i najatraktivniji možda deo Beograda. Zato je potrebno tako nešto izgraditi, uzgred, budi rečeno, da kažemo da naši klubovi ne mogu više da igraju na ovim stadionima. Evropska takmičenja zahtevaju neka nova pravila, novi stadion. Ne mogu više ni Zvezda, ni Partizan da igraju na ovakvim stadionima kakve imaju danas. To je tako, neminovno, svet se razvija, svet se menja.

S druge strane, želim da vam čestitam kako ste vi u eri pandemije i apsolutnog širenja panike održali našu ekonomiju, gospodine Mali. To na kraju krajeva priznaje čitav svet i tu moramo da kažemo - svaka čast. Samo vas molim da se dalje ulaže u infrastrukturu, u puteve, u nove fabrike, da se dovode novi investitori. Ništa lepše nema nego kad prolazite Srbijom i vidite dimi se dimnjak negde, i radi negde neko, ide na posao ujutru.

Znate, u njihovo vreme ljudi nisu išli uopšte na posao. Zašto? Zato što nisu imali gde da rade. Uništili su svaku fabriku, plaćali su ljudima da ne rade.

Mi smo imali državne firme koje su propale, ali onda da bi se kupovao socijalni mir, davali su novac u bunar bez dna ljudima koji nisu nigde radili. Danas ljudi rade, danas su ljudi zaposleni, idu na posao, proizvodi se nešto i izvozimo. Mi ljudi danas izvozimo u odnosu na njihov period kada ništa nismo izvozili. Bili smo u potpunoj propasti.

Želim zaista da vam čestitam, na kraju krajeva čestita vam čitava Evropa, čitav svet vam čestita. Sve međunarodne institucije kažu da ćemo imati najmanji pad. Strašno je kada moramo da kažemo da ćemo uopšte imati pad, ali mi ćemo imati najmanji pad i najveću šansu da se oporavimo. Pogledajte zemlje u regionu, u potpunom ekonomskom kolapsu. Ali ovde je neko vodio računa o ekonomiji i zato vas molim kao nekog ko pre svega vodi računa o našim finansijama, apelujte da ništa ne zatvaramo. Nemojte ljudi da zatvaramo nikoga, ni da sankcionišemo, ni da kažnjavamo. Dajte da ekonomija radi, a ovo ćemo izgurati.

Na kraju krajeva, vidimo da je taj Kovid u najmanju ruku, reći ću politički zloupotrebljen u čovečanstvu. Jer, kao što vidimo, odjednom posle izbora u Americi pojavila se vakcina. Pre izbora da je neko najavio, verujem da bi ove Bajdenove demokrate naredile bombardovanje te fabrike, samo da se ne bi pojavila ranije. A sada, kada vidimo da mediji proglašavaju pobednike, kada vidimo da mediji uspostavljaju ko će negde vladati, vidimo da odjednom ima i vakcine. Vrlo zanimljivo, ne bih da ulazim u teorije zavere, ali je krajnje onako simptomatično.

Kada smo već kod medija, znate, mi danas imamo jednu nenormalnu situaciju. Danas jedna politička opcija, zapravo sa jednom gospođom ide ispred jedne televizije da demonstrira zato što je neki pevač u emisiji izvređao ili šta je već radio novinarku, urednicu jedne televizije. Kako se tako nisu setili kada su pretukli baš pristalice te političarke što ide tamo da protestuje, kako se nisu setili da demonstriraju kada su prebili Gordanu Uzelac na primer? Ili Maru Dragović? Kako tada nisu išli da demonstriraju? Kako to odjednom kada imaju svoje projektovane novinare koji moraju da budu zaštićeni kao beli medvedi, kojima valjda niko ništa ne sme da kaže, e onda idu i drže proteste.

Inače sam apsolutno protivnik svih mogućih uvreda i bilo čega, ali znate šta, svi smo javne ličnosti, kada linčuju porodicu predsednika Vučića, to je valjda sasvim normalno. Kada mu sina prikažu kao kriminalca, to je valjda sasvim normalno. A zamislite kada bismo se mi organizovali da odemo da protestujemo ispred N1 televizije. Nama bi rekli – sram vas bilo, pritiskate nezavisne medije, ne znam šta radite, ali zato je sasvim normalno da oni dođu ispred jedne televizije i da prave protest.

Vidite ljudi, to je ono što je zastrašujuće. Mi danas imamo podobne i nepodobne medije i jedni mediji mogu da proglašavaju pobednike na izborima, da uspostavljaju vlade, da ruše druge vlade, a valjda ovi drugi nemaju pravo da dovedu ni gosta, niti bilo koga koji će negde nešto da kaže, što je suprotstavljeno mišljenju tih „mein strim“ medija.

Ne želim da živim u takvom čovečanstvu, želim da se borim protiv toga, zato što to nije normalno. Ne želim da mi mediji uspostavljaju predsednike, ne želim da mi mediji diktiraju koga ću da izaberem, to građani rade na izborima. Iskreno se nadam da ćemo se sa tim izboriti da ovde zaista prava demokratija vlada, a ne ono što mediji požele, bar ne ti „mein strim“ mediji.

Što se tiče samog rebalansa budžeta, voleo bih da se što manje sredstava odvaja, posebno preko ministarstva kulture za razno razne besmislene projekte upravo što su te neke nevladine organizacije i mediji davali. Inače sam veliki protivnik bilo kakvog finansiranja medija od strane države. Ako si na tržištu ko te gleda i ko te prati, tako zarađuj, a ne da tražiš od države, ali kako god, nadam se da će se to jednog dana urediti. Uglavnom, želim da vam čestitam što se tiče održanja ekonomije još jednom i nastavite samo ovako. Sve pohvale, svakako ću glasati za ovaj rebalans. Hvala.
Zahvaljujem se.

(Generalni sekretar upravlja mikrofonom, nemojte da mislite da vas ja nešto isključujem.)

Hvala.

Reklamiram povredu Poslovnika, član 107. povreda dostojanstva parlamenta.

Znate šta, mi smo ovde zaista slušali jednu neverovatnu tiradu o nejednakosti, o tome da nas neko uči šta je fašizam, šta antifašizam itd. Mogu da ulazim ovde u istorijske rasprave, ali postoji jedna istorijska činjenica, fakat. Znate, nijedan od naša dva pokreta, ona su i ideološki bila različita, ali nije bio deo Princ Eugen divizije. To su bili balisti, čiji se vođa i dan danas slavi, Šaban Poluža se slavi i dan danas širom KiM, a znate ovde ima nekih koji nas takođe uče ne znam čemu, a slave npr. Aćifa efendiju ili Hadžiahmetovića čuvenog, pa ga slave kao heroja Novopazaraca itd.

Ja vas molim da zaista prekinemo sa ovim, jer nema nikakvog smisla tako vređati srpski parlament i srpski narod koji je najviše postradao od fašizma i to da nas uče oni čiji narod najvećim delom podržava baš one koji su bili delovi Princ Eugen divizije, uz svo poštovanje. Naravno da smo nejednaki.

Svi mi ovde plaćamo i porez i struju i vodu, a neki to od 1989. godine nijednom nisu uradili. Hvala.
Hvala, predsedavajući.

Naravno da je ova vlada kontinuiteta, pre svega u tom antifašističkom i antinacističkom pogledu, jer svakako nikada niko u Vladi neće reći da je Aćif Hadžiahmetović antifašista, već naprotiv. Reći će da je to apsolutni nacista i kolaboracionista nacista, kao i Šaban Poluža, kao naravno i „Handžar divizija“ koja je postojala. Tako da, po tom pitanju ja apsolutno ovoj Vladi dajem podršku da nastavi u tom pravcu.

E sad, što se tiče same Vlade i što se tiče sastava njenog, prvo moram da kažem da to što naizgled nema opozicije ovde ili ne u nekom značajnom obimu, to ne znači da ćete vi ovde dolaziti kao na letovanje. Naprotiv. Ja mislim da ćete sada biti daleko kritikovaniji i neće vam biti ni malo lako kada dolazite ovde da branite određene zakone.

Ja moram tu, gospođo Čomić, sa vama da se složim. Vi ste godinama bili naš kolega poslanik, parlament mora da bude jači od Vlade. Vi zavisite od nas, a ne mi od vas. Prema tome, vi ćete ovde biti i te kako kritikovani i za razliku od nekih ranijih perioda kada ste od strane opozicije uglavnom imali čistu pljuvačinu bez ikakve argumentacije, ovde ćete imati argumentovanu raspravu i verujem da će vam biti mnogo teže da se branite. E sad, nemojte da očekujete ni malo da vam ovde bude lagano.

Gospođo Čomić, meni je drago što ste vi ušli u ovu Vladu, iako će mi sada to mnogi zameriti, ja se sa vama svakako ideološki ništa ne slažem pod milim Bogom i nikada se nećemo ni slagati, ali ste vi pokazali jednu određenu dozu hrabrosti, jer to što vi trpite poslednjih dana, ja se nadam da ste vi sada videli sa kim ste tolike godine sedeli.

Znači, oni koji su vas do juče podizali u nebesa danas o vama govore najgore moguće stvari. Ja zaista sa gađenjem to čitam. Prosto je neverovatno da su tako promenili mišljenje. Pri tome, vi niste promenili vaše političko mišljenje, čak ni ideologiju, ništa, nego ste samo shvatili da to što oni rade je potpuno štetno, dekadentno, nenormalno, apsolutno suludo. To je suicid u politici i vi ste se prosto opredelili da neke svoje stavove artikulišete na najbolji mogući način. Drago mi je da ste dobili šansu, mada moram da priznam to neko vaše liberalno shvatanje koje imate teško da ću ja ikada prihvatiti, ali lepo je da razgovaramo i sa vama je uvek bilo teško ići u bilo kakav duel jer ste za razliku od njih deset puta obrazovaniji i uopšte nije naivno razgovarati sa vama.

Ja moram da kažem da sam vrlo srećan danas što nisu neke restriktivne mere uvedene i to podržavam i apsolutno pozdravljam tu odluku da nema restriktivnih mera po pitanju korone. Znam da se mnogi u zdravstvu neće složiti sa mnom, ali ova država mora da misli na radna mesta i na ekonomiju.

Možemo mi da pričamo šta god hoćemo, bez ekonomije ova zemlja će apsolutno propasti. Tu sada moram da naglasim da mi je drago da gospođa Atanasković ulazi, ne kao ekspert, pošto ja tu reč ne podnosim. Ti eksperti koji su nama bili u Vladi, ja ne znam prvo ko im je svojevremeno davao tu licencu da su oni eksperti, ne znam gde se stiče licenca da si ekspert, nego žena dolazi iz privrede, kao neko ko je uspešno vodio firmu „Prva petoletka“ i sada dolazite kao neko iz privrede da vodite resor privrede. Ja to apsolutno pozdravljam i kako ste vodili „Petoletku“, verujem da će te voditi privredu, a to znači uspešno. Verujem da će to zaista biti dobro po čitavo građanstvo, i pre svega, po našu državu, tim pre, zato što u ovim nenormalnim uslovima koji vladaju u svetu, a po pitanju ekonomije, vi ćete zaista imati veoma, veoma, težak posao.

Za neke od vas, pravo da vam kažem, žalim što ste došli na ta mesta, ne zato što imam nešto lično protiv vas, nego mi vas je lično žao, zbog toga s čim ćete se suočavati. Ova borba protiv kriminala i korupcije, taj ko se dohvati sada mesta ministra unutrašnjih poslova i ministra pravde, taj je zaista nagrabusio, mora za glavu da se hvata, ali to vam je što vam je, nemate odatle gde, prosto, morate da se sa tim suočite. Ja, gospodine Vulin, pre svega vas tu zaista iskreno žalim, ali šta da vam kažem, to vam je što vam je i samo napred u borbu protiv kriminala i korupcije.

Što se tiče pravosuđa, čitao sam biografiju buduće ministarke i ona je zaista nešto što obećava, što zaista obećava, ali ta borba u pravosuđu će biti zastrašujuća. Moram da kažem na svom ličnom primeru i sada zaista moram da kažem nešto javno, koliko god da me možda neko i osudi, ali od kada sam postao predsednik skupštinskog Odbora za pravosuđa, ovo je danas negde šesti ili sedmi dan, ja ne znam koliko sam poziva, raznoraznih poruka dobio, posebno zbog ovih raznih biranja sudija, tužilaca itd.

Znači, molim svakoga, nemojte to da radite. Niti me interesuje ko će biti u Visokom savetu sudstva, Državnom veću tužilaca, ne interesuje me uopšte biti sudija. Ko je stručan, neka pobedi, neka bude u tom telu, mene to lično ne zanima, a verujem da će i vas opsedati. Tako da, znam šta vas čeka i kako je stanje uopšte u pravosuđu, to je rak rana srpskog društva. Nažalost, zbog nekolicine ljudi koji su potpuno uništili naše pravosuđe, ogroman broj čestitih sudija i tužilaca trpi i nažalost se ta borba protiv kriminala i korupcije ne odvija na pravi način.

Ja sam već rekao ovde u svom prvom izlaganju pre nekoliko dana, znači, džaba proklamovana borba protiv kriminala i korupcije, ako ne bude podrške tužilaštva, možemo slobodno da je zaboravimo, od toga neće biti ništa.

Što se tiče vojske, ja sam apsolutno neko ko se zalaže da se potpuno razvija naša armija, zato što je jača vojska, jača je ekonomija, jača je i privreda. I ovo što ste vi, gospodine Vulin, do sada radili, bilo je zaista dobro, a svakako da sve ono što je gospodin Vučić obezbedio sa, pre svega, državama nama prijateljskim, koje su pomogle razvoju naše vojske, to je nešto što je zaista fantastično.

Ja verujem da se ovde narod najviše raduje. Naš narod se najviše raduje kada vidi da nam vojska jača i ja sam apsolutno neko ko je pristalica toga. Vojska mora da bude zaista na vrhuncu, da uvek odgovori u potencijalnim izazovima. Vidimo šta se u globalnom svetu dešava. Znate, kada meni kažu - jao što se mi naoružavamo? Pa, naravno da se naoružavamo. Pa, samo lud čovek se, samo potpuno ljudi koji su odsutni od realnosti se ne naoružavaju. Pa, pogledajte svi oko nas, znate, niko neće da kaže kad Hrvatska kupuje ofanzivne helikoptere, da im kaže zašto se oni naoružavaju, ali zato mi ako kupujemo defanzivno naoružanje, da bismo se branili, to je strašno, to je onda militarizacija društva itd.

Samo vi, gospodine Stefanoviću, nastavite dalje u tom pravcu. Vojska mora da bude što jača i na svim poljima apsolutno da se razvija. Tako da, ja verujem da će to biti u pravom smislu u kontinuitet.

Gospođo Brnabić, vi ste opet ovde frontmen, odnosno lider ove Vlade. Drago mi je što ste pokrenuli nešto što naši ljudi nisu najbolje shvatali sve ovo vreme, to je tzv. IT, odnosno digitalizacija našeg društva. Mogu samo da kažem da naši IT resursi, odnosno ljudi koji se bave tim segmentom, spadaju u top 20 u svetu i mi tu moramo ogroman novac da zaradimo. Verujem da ćemo u tome uspeti. Od nekih država koje su mnogoljudnije, koje imaju bolje čak resurse da razvijaju taj sektor, te države su slabije od nas, zato što mi imamo zaista darovitu omladinu. I u tom segmentu vam želim i dajem punu podršku.

Ono što bih vas zamolio, a to su tzv. ti hakerski napadi na naša javna preduzeća, koja se odvijaju poslednjih nekoliko meseci, koja su zaista zastrašujuća, da imamo što bolju obmanu u virtuelnom svetu. Znate, ako se granice štite fizički na terenu, mi moramo da štitimo i te virtuelne granice. Prema tome, molim vas da u tom segmentu budemo što jači.

Sve u svemu, pozivam, naravno, sve da glasaju za ovu Vladu. Ovo će biti Vlada dijaloga. Ovo će biti Vlada koja će se ovde znojiti, ja vam garantujem, kad dođete u parlament. I ovo će svakako biti Vlada, što je neko rekao, kontinuiteta. Oročeni ste na godinu i nešto dana. Dajte u tih godinu i nešto dana da uradite nešto veoma kvalitetno za ovu državu. Gospodine Momiroviću, tu, pre svega, mislim na vas, zato što ćete dobiti segment da se nastavi dalje izgradnja infrastrukture, puteva, da se gradi. Meni je drago da se u Beogradu, Kragujevcu, Novom Sadu, ovoliko gradi. Nikada bolja stanogradnja nije bila. Prema tome, samo napred. I što više i ovih stanova za snage bezbednosti naše i za neke druge segmente, ukoliko to bude moglo.

Sve u svemu, pozivam sve da glasaju za ovu Vladu i da ova država nastavi dalje sa reformama. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Vrlo je zanimljivo da se na izborne uslove žale oni koji su u nekim lokalnim samoupravama vlasti, koji direktno sprovode izbore i imaju čak većine u izbornim komisijama i u biračkim odborima. Nije to samo slučaj Sjenice, Tutina itd, imate u Šapcu. To je neverovatan, zaista neverovatan primer gde čovek izgubi sa 12 ili 13 hiljada glasova, ali kaže da je imao strašne uslove, a on formira gradsku izbornu komisiju, ima većinu u gradskoj izbornoj komisiji i u svim biračkim odborima. Tako onda kukumaču, plaču.

Jedino im je problem i suštinski glavni problem ime i prezime - Aleksandar Vučić. To kad bi mogli da sklone na nekim narednim izborima, ja mislim da bi oni postigli svoj cilj. Zato traže tzv. razdvajanje izbora.

Zašto o ovome govorim? Mi ovde pričamo o ljudskim i manjinskim pravima. Ja sam apsolutno veliki pristalica nacionalnim manjinama da se da što više. Želim da mi ovde razvijamo apsolutno multikulturalnost, multietničnost, pluralizam u političkom mišljenju, dijalog, dobro je da se otvara ministarstvo koje je vezano za dijalog, ali znate, ponekad se postavi pitanje – a ko nam to nudi dijalog?

Pogledajte šta se dešava, recimo, sa Gordanom Čomić, koja je bila simbol demokratije kada je svima nama ovde uskraćivala reč, oduzimala mogućnost da govorimo, zloupotrebljavala čak Poslovnik sa tog mesta tu gde vi sedite. Ona je tada bila sunce demokratije, nešto najbolje što smo mogli da imamo, zato što je nas uskraćivala. Sada kada je, nije žena promenila političko mišljenje, nego je videla da su njeni politički saborci apsolutno zalutali, potpuno promašili politiku, ona je sada hulja, izdajnik, smeće, đubre. To sve možete da pročitate na pojedinim portalima, posebno kad pustite one komentare pa, kao, slobodno građani razmišljaju a njihovi administratori pišu komentare ispod svih tih vesti.

Vidite, to je nešto što je zastrašujuće. Sa takvima bi trebalo da razgovaramo. To je nečuveno iz samo jednog razloga – ti ljudi da su, ne daj bože, vlast, oni bi streljali ljude po ulici. Oni se zalažu za principe „Antife“, koja danas svuda hara po svetu i maltretira kompletno građanstvo i samo ako nisi slučajno u njihovom vinklu, odnosno ako ne razmišljaš kao što oni razmišljaju, bićeš streljan, bićeš obrukan, porodica će da ti preživljava sve i svašta. To da li ti imaš većinu, to nije ni bitno. Većina se više ne gleda. Bitno je da li ti imaš 2% ili 3% medijsku logistiku, tajkune.

Pogledajte šta se dešava u Crnoj Gori. Imate tamo jedan zastrašujući interes tajkuna koji vode podgoričke „Vijesti“. To je jedna gomila kriminalaca tamo, koja želi da sastavi crnogorsku Vladu, gori Dukljani od Mila Đukanovića, tri puta gori. Njih podržava odavde medijska mašinerija Dragana Đilasa sa sve Mlađanom Đorđevićem. Oni po kome pljunu? Pljunu po Andriji Mandiću, po Demokratskom frontu, zato što ne žele Srbe u vlasti, jer ti Srbi bi ih negde sputavali, ti Srbi bi rekli – ne možete više da nas maltretirate, ali je poenta, naravno, da se podrži tajkunski interes kriminalaca iz podgoričkih „Vijesti“.

To se danas radi i u Srbiji. Kriminalci koji drže medije vam pričaju o političkom dijalogu, oni isti koji su nacrtali metu predsedniku države. Pogledajte kakav je to obračun sa porodicom predsednika države! To je strašno! Nacrtate mu sinu da je kriminalac i stavite ga još na onaj led ekran u studiju, raspravlja se o kriminalu i mafiji, a onda nacrtate sina predsednika države da je on kriminalac. Zašto? Pa, da bi, ne daj bože, jednog dana kada bi došlo do neke promene vlasti, on bio legitimna meta. Znate, ako obeležite nekog da je kriminalac, onda je on legitimna meta. Sutra padne sa vlasti, možete da ga ubijete na ulici i nema veze. I onda će sve to biti opravdanje – pa, zašto da ne, sklonili smo kriminalca.

Takvi vam nude društveni dijalog i još vas uslovljavaju, pa oni hoće da pričaju sa onim, neće da pričaju sa onim. Otprilike, morate stalno da im izlazite u susret. E, vidite, ja sam apsolutni protivnik kompromisa sa takvim ljudima. Ako hoćete da pričate, pozvani ste. Evo, i ministarstva su otvorena, nemamo ništa protiv. Ako vi hoćete da ucenjujete društvo ovde i da uz pomoć vaše medijske mašinerije sve nas ovde maltretirate, tu nećete imati apsolutno partnera u razgovoru. Na kraju krajeva, mi ovde predstavljamo većinski narod. Mi smo dobili podršku građana za izbor.

Daću vam moj primer. Zastrašujuću kampanju su poveli, ne znam ni ja sam zašto, zato što sam izabran za predsednika Odbora za pravosuđe. Valjda se plaše da će te njihove sudije i tužioci koje su stalno ubacivali u sistem, negde su se možda uplašili da to baš više tako neće prolaziti. I, naravno, ide odmah priča – to je konflikt interesa, on ucenjuje, ne znam šta će da radi, itd, itd. A nije smetalo kada je Boško Ristić bio predsednik, isto kao advokat, predsednik skupštinskog Odbora za pravosuđe i takođe član Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca. Pa ne samo to, nego je onda i svog kuma doveo da bude ispred advokata tamo. I to je valjda bilo super, sjajno, tada nije bio konflikt interesa, tada je to sve bilo po volji.

Vidite, dok se vodi takva licemerna kampanja, ovde ćemo da imamo ljude koji će se tome suprotstavljati. Ne plašimo ih se. Mogu da prete sto puta da će da dođu ovde ispred Skupštine da nas spale, da nas vešaju, mogu da nas vređaju do mile volje, mi ćemo ih na izborima pobeđivati. A to da će nasiljem nešto da urade, to da nam stavljaju izgled kako će oni da upadnu unutra, pa nam preko ovih društvenih mreža prete kako će da nas ošišaju, kako će da nas polivaju katranom, kako će da nas vešaju ispred Skupštine itd – samo neka probaju. Jedva ih čekam da vidim tako hrabre.

Protiv koga god i protiv koje god negativne pojave ova vlast da krene da se bori, oni krene da brane tu negativnu pojavu. Ako Vučić proglasi borbu protiv kriminalaca i protiv mafije, oni skoče preko svojih portala da brane te iste kriminalce i tu istu mafiju. I onda se zapitate – o čemu se ovde radi? Šta god vi da uradite, oni će naći negde nešto negativno. Zašto? Zato što nemaju nikakvu ideju. I, naravno, poenta je obrukati negde nekog, izvređati ga, pljunuti ga.

Valjda je njihova programska opredeljenost – pljuni po Vučiću. A da ih pitate – pa, dobro, kako biste vi rešili pitanje poljoprivrede, da li biste negde neki put izgradili, pazite, ovde vam pričaju o putevima, o izgradnji infrastrukture, oni koji u Beogradu za vreme svoje vlasti dve ulice ljudski nisu zakrpili! Dve ulice nisu zakrpili! Sada vam takvi pričaju o tome kako bi trebalo da se gradi infrastruktura. Onda se prosto zapitate – da li su ti ljudi normalni? Da li oni zaista smatraju da ovde građani imaju kratku pamet?

Ponudite im izbore, oni kažu da neće da idu na izbore, hoće razdvojene, hoće onakve, ovakve. Pazite, to je jedina opozicija na belom svetu koja neće da ide na izbore. Opozicija valjda jedva čeka da ide na izbore, ako smo mi tako loši, najgori na svetu, prljavi, neobrazovani, zatucani, nismo pročitali nigde ništa, neće nas narod, pa, valjda će onda oni da nas pobede na tim izborima. Jer, ko će da glasa za nas takve kakvi jesmo, kako nas zapravo oni obeležavaju. Ne, mi imamo ovde strah, izgleda, od nas takvih, kako su nas oni obeležili.

Zato kad govorim ovde o ljudskim pravima, uvek treba govoriti ko podnosi taj amandman. Ukoliko je neko iskren i ako hoće da pričamo o pravom društvenom dijalogu, to može i ja sam uvek za. Ali, ako neko hoće da uslovljava taj društveni dijalog, pa još da kaže ko sme da priča a ko ne sme, pa koga smeš da kandiduješ na izborima a koga ne smeš – manite se ta ćorava posla, od te priče nema ništa. Tu nećete naći sagovornika i ja nemam ništa protiv, pošto oni najavljuju bojkot i za naredne izbore, slobodno bojkotujte do mile volje. Ja vam ne bih izašao nikada u susret, možete da bojkotujete od jutra do mraka. Svaki dan možete da bojkotujete. Samo je ovde, izgleda, jedan drugi problem po njih. Njih bojkotuje narod i oni su toga duboko svesni.

Zato, zaključiću sa ovim, molim, pre svega, naše članstvo, naše ljude, nemojte da imate strah od takvih, prete praznom puškom. To su kukavice. Imaju medije, nije baš lako preživljavati tu medijsku harangu koju oni preko svojih portala rade i preko društvenih mreža i preko svih televizija, ali, znate kako, da imaju bilo kakvu argumentaciju, oni bi to upotrebili. Kada moraju da lažu, da izmišljaju, a najsmešnije mi je kada vas prvo obrukaju negde preko tog njihovog portala ili preko njihovih tih priloga, a onda vas zovu i pitaju da li biste dali komentar. Pogledajte koje je to dno novinarstva.

Vidite, nema straha, protiv takvih odlučno u borbu, protiv takvih odlučno u bitku. Naravno, uvek će ona normalna, pristojna, neekstremistička i nenormalna Srbija pobeđivati. Hvala vam.
Hvala gospodine Dačiću.

Kao izvestilac skupštinskog Odbora za pravosuđe, državnu i lokalnu samoupravu, želeo sam da kažem par reči vezano za ovaj zakon. Pozivam vas, naravno, da glasaste za njega. Zakon o ministarstvima kao i pre formiranja svake Vlade menja se u određenim stvarima u zavisnosti šta Vlada proklamuje kao svoj cilj. Moram da istaknem da mi je nešto veoma važno, jedno ministarstvo, na primer koje se uvodi, a mislim da dugo nismo imali prilike da govorimo o srpskom selu, mislim da je veoma važno da uvedemo ministarstvo koje će brinuti o srpskom selu.

Ono što meni smeta i to ću pokušati u najkraćem crtama da kažem vezano za sam ovaj zakon i uopšte za formiranje čitave Vlade, a svakako ću u daljoj polemici tokom rasprave o tome govoriti, a to je natpisi u medijima o samom formiranju Vlade. Znate, predsednik Srbije Aleksandra Vučić je proklamovao nekih šest ciljeva, veoma važnih za ovo društvo, za ovu državu. Mi nismo ni svesni sa čim ćemo se suočavati u nekom narednom periodu, sa kojim poteškoćama.

Ono što je strašno o tome niko ne piše. O tome niko ne govori i plašim se da smo kao društvo oboleli zato što jedino što nam je bitno i što mediji pišu, a to je ko će na koje mesto, kao da je to najvažnije koja će ličnost zauzeti neko ministarsko mesto. Koga bre ljudi briga za to! Valjda se gleda ko je sposoban da nešto uradi, ko ima neku stručnost da negde nešto učini, da je dovoljno operativan, da može nešto da doprinese državi. Ne, mi samo pričamo o tome ko će zauzeti koje mesto, kojoj stranci nešto pripada, ko će da uzme neki resor.

To je ono što smo posle 2000. godine nažalost, nasledili i nažalost i danas se to preslikava. Znam koliko je teško formirati Vladu i svakome negde nešto udovoljiti zato što svako smatra da je bogom dan i najbolji na svetu, samo on da bude ministar. Još šta mi je strašnije kad vidim kad podmeću jedni drugima u medijima, pa da bi izvršili pritisak onda kažu, daju nekom novinaru, pa kažu – ja ću biti taj ministar, ovog drugog ćemo da sklonimo i tako dalje, ne govorim o ovim ambasadama koje malo-malo pa pokušavaju da pritiskaju, da stave negde nekog svog čoveka i slično.

Zato sam se javio, zato što se iskreno nadama da kada budemo u nedelju saznali koga će gospođa Brnabić predložiti ovde, da to neće biti oni koji malo-malo pa stave u novine ili na neki od portala svoj lik kako su oni jedini bogom dani da budu ovde ministri, nego da će to biti nešto sasvim drugačije. Sam Zakon o ministarstvima nam daje široku mogućnost da možemo da zaista imamo kvalitetne ljude, dovoljno operativne i dovoljno obrazovane i svakako ljude sa velikim političkim iskustvom koji će moći negde nešto da urade.

Još jednom ponavljam, uopšte nije važno koja stranka će koji resor uzeti, nego je mnogo važnije koji ministar zna nešto da uradi za ovu državu i za ovaj narod. Hvala vam puno i pozivam vas da glasamo za ovaj zakon.
Bogu hvala, na tome što ste mi dali reč.

Elem, ja moram da kažem da prezirem tu reč – politička korektnost, na primer, ili kad moramo da govorimo o kompromisima i ne znam čemu. Ja nisam osoba baš sklona kompromisima, moram da kažem. Ne podnosim kompromis nešto posebno, ali, naravno, to u politici mora da se događa, pa tako i kad sastavljate Vladu, pa čak i kad imate ovako ogromnu većinu. Ali, posebno što prezirem u polici je demagogija, a ovo što mi slušamo o ličnoj vlasti Aleksandra Vučića i ne znam čemu, to je klasična demagogija.

Znate, ljudi koji su, na primer ovde u Srbiji imamo ogroman broj ljudi koji su, ajde da kažemo, onako proruski nastrojeni i onda će oni ovde zamerati na ličnoj vlasti Aleksandra Vučića, ali nikad ne bi rekli kako je lična vlast Putinova, na primer, u Rusiji, a činjenica jeste. Zašto? Zato što je to lider koga ruski narod voli. Ili, nikad neće, na primer, osuditi Orbana koji na neki način zaista, kao veliki lider, ima najveći uticaj u Mađarskoj. Ovi što su, pak, pa prozapadno orjentisani nikad neće osuditi Makrona, na primer, koji suštinski zaista je frontmen, lider Francuske. Ili, recimo, Trampa.

Hajde, molim vas, nemojte mi reći da zaista bez njega može, na neki način, nešto da se značajnije utiče u SAD, mada pokušavaju. To su ti takozvani, moram da kažem, po meni, odvratni, oni krajnje liberalni krugovi koji, valjda, smatraju da ne bi smeo da postoji nikav sistem u nekom društvu, pa možemo anarhiju da dopustimo. Onda u državama, na primer gde su demokrate na vlasti u Americi, ne sme policija da reaguje, smeš da napadaš policiju, moraš da zatvaraš radnje, da prebijaš ljude, ako suprotno misle. To je ta demokratija koju bi oni nama ovde da unesu.

Zašto ovo govorim? Zato što se ovde javlja jedna velika opasnost po ovo društvo i zato ova Vlada mora da bude sa tim suočena. Ovde više izgleda više nije važno, ni u svetu izgleda više nije bitno koliku imaš podršku naroda, nego je važno da ti imaš dva ili tri posto podrške, ali da imaš medijsku strukturu iza sebe, da imaš novac i onda je dopušteno da urušavaš sistem i da urušavaš vlast. To će se ovde dešavati.

Ja vam sada tvrdim, evo, verovali ili ne, možda vama ovo deluje paradoksalno, kada budu predsednički izbori, mi ćemo dobijati razne zahteve, pošto već imamo zahteve od onih koje niko živ u ovom društvu ne podržava, ali već imaju zahteve za naredne izbore da moraju da budu razdvojeni. Ako čak i budu razdvojeni, evo, ja vam sad kažem, sledeći zahtev će biti da Vučić ne sme da se kandiduje na predsedničkim izborima. A svakako na svim ostalim listama ne sme da bude, recimo, na parlamentarnoj listi ili na lokalnoj listi, ne sme da bude ime Aleksandar Vučić.

Zašto? Pa, zato što znaju da će ih on pobediti. Onda vam oni prosipaju demagogiju, a inače to nisu tada za vreme Tadića, pošto na svakoj lokalnoj listi je bilo DS – Boris Tadić, ali tada to nije smetalo, a sada smeta ako stoji SNS ili ne znam šta – Aleksandar Vučić, zato što to ime Aleksandar Vučić pobeđuje svuda. E, sada hajde da uklonimo Aleksandra Vučića u potpunosti. Pa, evo, zapamtite šta sam vam rekao da na predsedničkim izborima, ako on bude odlučio da se kandiduje, da će stići zahtev da on ne sme da se kandiduje.

To će ići tako stravičan pritisak od onih koji nemaju nikakvu podršku u ovom društvu, osim što imaju nenormalan novac, osim što imaju zastrašujuću medijsku podršku. To će ići tako silovanje javnosti i ova Vlada mora da se pripremi na takve izazove koji će definitivno se stavljati pred nju.

Ključni izazov ove vlasti, a to je od ovih šest ciljeva koji su proklamovani, pored Kosova i Metohije i svakako daljeg ekonomskog napretka, jeste borba protiv kriminala. Ljudi moji, mi ako se sa ovim ne uhvatimo u koštac, mi ćemo nastradati.

To već više nije samo borba protiv uličnog kriminala, već je to ozbiljna borba sa paralelnim državnim strukturama koje taj kriminal podržavaju, i oni su u našem društvu, oni su u našim institucijama.

Za njima prvo mora da se počisti, ali da bi to funkcionisalo, prvo mora da se dobije podrška pravosuđa, pre svega, Tužilaštva, mora da priznam, rak rana srpskog društva je srpsko pravosuđe. To je potpuna katastrofa. Ti tužioci koji ne budu dali podršku borbi protiv kriminala, džaba mi to proklamujemo, od toga neće biti, nažalost, ništa.

Znate, nije baš normalno da slušate priče kako se ovde otimaju određeni građani, kako se nekima seku glave. Ko to seče glave po Srbiji? Ko to otima ljude, kako to neko nestane i ne zna se gde je čovek?

Znate, ako predsednik države mora da postavi to pitanje, javno, u jednoj televizijskoj emisiji, ako to zameni dokaze u određenom sudskom postupku, postavlja se pitanje šta se onda ovde radi? Kako se tužilac ne žali na takvu presudu?

Pošto mi stalno ovde imamo izazove iz EU, pošto, oni su Bogom dani, da nam kažu kako bi trebalo da bude naše pravosuđe, pa nam konstantno govore kako bi sudije i tužioci sami trebalo da se biraju, da mi ovde nemamo vezu sa njima.

Izvinite, plašim se zaista da tu može da dođe do ozbiljnog otuđenja te grane vlasti od same države i naroda, i da imamo jedan potpuni haos, jednu potpuno paralelnu državnu strukturu, koja će zaista ovo društvo razarati. Izvinite, veliki sam protivnik toga da se sudije u potpunosti same biraju, i to ću stalno isticati. Zašto? Zato što je jedina veza naroda sa državom je parlament. Narod na nas ovde prebacuje svoj suverenitet, ako sud donosi odluku u ime naroda, onda je nemoguće baš da sudije same sebe u potpunosti biraju, nego, ipak, mora tu parlament da učestvuje.

I, nemojte da mi pričaju o nezavisnom pravosuđu, i ne znam čemu to što se trenutno radi u dobrom delu našeg pravosuđa nema nikakve veze sa nezavisnošću. To ima samo veze sa tim da oni budu bogovi u ovom društvu i da pojedine strane ambasade koje im finansiraju seminare, koji im finansiraju putovanja, napredak itd, imaju uticaj na ovo društvo, tako što će preko pravosuđa da ga kontrolišu. To je jedan jedini razlog zašto se pred nas stavljaju nenormalni zahtevi koje ni u jednoj drugoj državi nemate.

Borba protiv organizovanog kriminala, drago mi je da je predsednik nju proklamovao, mora da bude takva da se pripremimo kao bukvalno, u rat da idemo, zato što to je uzelo ozbiljnog maha, i ovo društvo mora da bude jedinstveno u toj podršci prema toj borbi. Jedva čekam da ona počne, zato što ćemo imaćemo ozbiljnih problema ukoliko se sa tim ne krene.

Ono što me posebno iritira u čitavoj priči oko sastavljanja vlade, to sam već jutros napominjao, i napomenuću i sada, a to je što mediji isključivo pišu o tome ko će uzeti koji resor. Kao da je to mnogo važno, ko da je to bitno koja će stranka u nekom resoru biti. Valjda je važno šta taj ministar zna da uradi, a to je prvo što moramo da postavimo kao pitanje, za šta si sposoban?

Znate, u našem društvu postoji jedan ozbiljan problem što mnogi ljudi koji uđu u politiku sebe smatraju da su Bogom dani za svaku moguću funkciju, pa bio ministar u jednom momentu može da bude ministar poljoprivrede, u drugom može da bude ministar pravde, dešavalo se, recimo imali smo Dušana Petrovića kao klasičan primer toga. Nije bitno, samo je bitno da si u nekom ministarstvu. Nije ni čudno što je pravljena „Bela lađa“, po uzoru, u principu, na takve ljude. Nekima da ponudite da budu astronauti, oni bi rekli da mogu da budu i astronaut, zašto da ne.

Znate, mora da postoji ta vrsta odgovornosti za šta si sposoban, koliki je tvoj domet. Plašim se da to kod nas u čitavom društvu ne postoji, zato što kod nas postoji strahovito glupo razmišljanje, a, to je - ako uđem u politiku ušao sam da ostvarim svoju ličnu korist. Mi se, nažalost, tako i ponašamo i teško je to iskoreniti, gotovo je nemoguće to iskoreniti. Mislim da ova vlada će morati da se bavi time da to iskoreni kod ljudi, da nije poenta ući u politiku da bi sebi napravio ličnu korist, nego da nešto uradiš za državu i za narod.

Da li ćemo konačno to, u nekom sledećem sastavljanju vlade imati? Nadam se hoćemo. Razumem uticaj stranih ambasada, pokušavaju svoje ljude da stave, to je njihov posao, ali mi je drago da konačno imamo nekoga ko se tome odupire, i koji kaže – ne, možete da utičete, ne možete da sastavljate vlade.

Nažalost, ranije smo imali situaciju da su pojedine vlade podnosile izveštaj određenim ambasadama, šta su uradili, kako je bilo na sednici Vlade. Ova Vlada to neće raditi.

Svakako, nemam nikakvu dilemu da je bilo raznih pokušaja da pojedini ministri budu određeni ljudi, favoriti određenih ambasada, ali, drago mi je da se polako sa tim prekida. Tačno možete da vidite po pojedinim medijima kako ko izbaci, ovaj će biti ministar, ili ovaj neće, ili ovaj je viđen, tačno vidite ko za koga navija, koja lobi grupa za koga navija, i to je zaista užasavajuće.

Moram da priznam, pratio sam poslednjih dana razne izjave ranijih nekih političkih lidera, danas onih na margini, ali koji opet utiču preko medija na kojima pričaju o zaduživanju ove države.

Znate, priča vam o zaduživanju ove države čovek koji je ostavio Grad Beograd u dugovima od milijardu i 200 milione evra. Ej, ljudi! Taj vam priča danas da li se Srbija zadužuje. Taj koji je ostavio Beograd sa dva krana, danas imate na hiljade kranova, radi se, gradi se, danas imate na hiljade kranova, radi se, gradi se, Beograd se razvija, nikad se ovoliko nije gradilo.

Taj koji je ostavio onakav vozni park u Gradskom saobraćajnom preduzeću upropastio je to preduzeće. Danas imate nikad bolji gradski prevoz. E, takvi vam danas izlaze i pričaju kako bi Srbija trebalo ekonomski da funkcioniše, oni koji su sa mesta gradonačelnika Beograda sebi i svojoj firmi nameštala i da bude monopolista u reklamnom prostoru. I takvi sebi daju za pravo da pričaju o nekakvom kriminalu, ili da pričaju o tome kako bi trebala ekonomija da ide. To je zaista paradoks.

Sačekaću sutra i narednih dana da vidimo ko će biti novi ministri, pa da li da onda dajemo podršku ili ne kao Skupština, videćemo.

Što se tiče samog Zakona o ministarstvima mogu da kažem da je veoma dobro koncipiran, dobri su resori. Meni je lično žao, ja se lično zalažem da se vrati i uvede, iako postoji Kancelarija koja je u Ministarstvu pravde, ali bih voleo da se uvede ministarstvo vera, mislim da je to veoma važna društvena delatnost, nadam se da će se to jednog dana vratiti, jer to je veoma bitan segment i Srbija je hvala Bogu bogata sa verskim zajednicama i one imaju ozbiljan društveni uticaj i trebalo bi jednom takvom ministarstvu da postoji, ali videćemo u nekom narednom periodu.

Pozivam narodne poslanike da glasaju za ovaj zakon i pozivam vas da svi budemo jedinstveni u toj teškoj borbi protiv organizovanog kriminala koji nam predstoji i koji je proklamovan, jer zaista ukoliko to ne pobedimo plašim se da će Srbija biti pobeđena, a Srbija ne sme da bude pobeđena, naprotiv, mi moramo da idemo napred i isključivo da gledamo kao pobednici. Hvala vam.
Hvala.

Nemam nameru da repliciram. U životu isključivo sam donosim odluke, ne pitam nikoga. Nekad pogrešim, nekad sam u pravu, takav sam kakav sam, ko me voli voli, ko me ne voli baš me briga, to je njegovo pravo, ali bitno je da svako ima svoj stav i da radi ono što smatra da je ispravno u datom momentu i da se bori za svoja uverenja. To je ono što je najvažnije.

Odgovoriću ako je baš potrebno to i više puta sam rekao, što se tiče tih baklji nažalost nisam organizator, voleo bih da jesam, a svakako sam podstrekač i podstrekavam i dalje. Tako da uopšte nemam taj problem da to kažem.

Sad, ovde smo čuli jednu argumentaciju što se tiče izbora, da zbog zdravstvenih razloga ne bi trebalo da se održe itd. Znate, tu logiku kada bismo sledili možda izbori nikada ne bi bili, zato što mi nemamo pojma kada će se završiti uopšte pandemija Koronavirusa. Možda se nikada neće pronaći lek. Da li to onda znači da nikada ne bi trebalo da imamo izbore?

Poenta je kontrolisati da se ne raširi epidemija, a mi moramo da naučimo da živimo sa Koronavirusom, jer ako bismo, kažem, sledili logiku da zbog toga što Vlada i što Svetska zdravstvena organizacija još uvek nije povukla da postoji pandemija u svetu, možda je neće povući nikada, možda će ovo doveka da vlada. To ne znači da možete da imate Vladu, Skupštinu ili, šta ja znam, kojoj istekne mandat, vi jednostavno morate da imate izbore, jer život ide dalje, nastavljate život sa tim, morate da se naviknete na to. Šta da radite, to je tako.

Tako da sam taj argument je potpuno izlišan, jer se u mnogim drugim državama takođe održavaju izbori. Na kraju krajeva, pa opozicija može da bude odličan argument. Recimo, nemamo veliku izlaznost ili šta god, mada ja iskreno verujem da će građani izađi, jer cilj im je valjda i želja da izaberu vlast kakvu oni žele, ali ako bude manja izlaznost kažu – eto, nemate legitimitet.

Zar im to nije negde čak i nešto što im dobro dođe? Mi snosimo rizik kao vlast zato što ćemo te izbore organizovati 21. juna. Jednom moraju da se dogode. To je tako. I naravno mi ćemo preuzeti tu vrstu rizika na sebe i odgovornost na sebe zato što ne postoji alternativa tome. Kada ne bismo dali izbore onda biste nam rekli da smo diktatori, da želimo doveka da vladamo, da nećemo da pružimo nikome šansu da glasa itd.

Naslušao sam se tokom same pandemije, odnosno dok je trajalo vanredno stanje – prvo je bila strašna kritika prema Aleksandru Vučiću zašto se ne uvodi vanredno stanje, pa onda kada je uvedeno vanredno stanje, onda je bilo – evo ga, zatvorio nas je u kuće i želi da nam onemogući da slobodno razmišljamo, da se slobodno krećemo, pa sada kada je ukinuto vanredno stanje sada ne valja ni što je ukinuto vanredno stanje.

Tako da postoje ovde ljudi kojima nikada ne možete da udovoljite. Šta god da uradite, oni će reći – pa to ne valja. Ne razumem tu vrstu logike, ali šta ćete, neko izlazi sa takvom ponudom pred birače.

Ono na šta bih se ja zaista osvrnuo i što jeste veoma važno to je ta medijska slika u Srbiji. Tvrdim da je ona katastrofalna zato što jesu mediji podeljeni. To je činjenica. Užasno su podeljeni i meni se nimalo ne dopada. Međutim, mi imamo jedno telo, navodno nezavisno, koje ne reaguje kada su u pitanju televizije koje čak ovde nisu ni registrovane u Srbiji i koje krše flagrantno zakon, a reaguje tako što meni skine emisiju. Pričamo o Vučićevoj diktaturi i cenzuri gde meni kao delu te vlasti skinu emisiju, iako čak u toj njihovoj preporuci televizija na kojoj sam vodio emisiju nije ni pod nadzorom, ali valjda tu mora da se iživljava i da se pokazuju ne znam kakvi mišići, ali zato prema ovima što krše zakon u ovoj zemlji njima ne smeju ništa da kažu i onda pričamo o cenzuri i diktaturi, gde sam ja kao predstavnik vlasti cenzurisan. To zaista nema nikakvog smisla.

Ne radi se ovde više o medijima, o gostovanjima i slično, radi se o tome šta nudite. Kada bi oni imali šta da ponude, verujte mi, to bi došlo do birača. Nemojte da potcenjujete ovo što se dogodilo prekjuče i što je kolega poslanik Nogo, šta god ja mislio o njegovom delovanju, zaista to što zagovara zaista nije dobro i da je to nešto što je van svake pameti, ali on kakav je takav je je nešto ponudio i za to su se ljudi uhvatili, zato što ljudi traže da im ponudiš kakvu takvu alternativu koliko god da je to sumanuto što nudi, koliko god da je to van svake logike i pameti, ali ljudi su se uhvatili za nešto i on je uspeo preko alternativnih medija da dođe do birača i da dođe do ljudi koji izlaze na proteste.

Zašto ne mogu to Đilas i Obradović itd? Zato što ne nude ništa, osim – ua Vučiću, mrzimo te Vučiću. To je već viđeno i to ljudi neće.

Nisam neko ko potcenjuje te ljude. Ti ljudi koji su nešto protestvovali, pokušavam da uđem u njihove cipele. Morate da shvatite da ne mali broj ljudi u Srbiji uopšte ne gleda televiziju. Ja sam jedan od njih. Uopšte ne gledam televiziju. Gledam sport kada mi se gleda zato što smatram da su pre svega naše političke emisije, „tok šoui“ tzv. i uopšte to što se nudi na televizijama dosadne i sterilne. Glupo mi je to da gledam. Ne dopada mi se. I gde se ljudi onda sele? Sele se na društvene mreže i na „Jutjub“. Ono što je problematično kod tih kanala alternativnih tzv. je zato što najveću gledanost ima nešto što je ekstremno. Vi ćete recimo uvek naći onoga ko će na primer da preti preko Fejsbuka, „Jutjuba“, Tvitera, nije bitno, Vučiću i reći će – ubićemo te. Taj će da ima sto hiljada gledanost, ali od tih sto hiljada ljudi koji su to kao pogledali bar 95% će reći – pa ovaj je lud, ovaj nije normalan, ali će to svako da gleda.

Morate da znate da ti alternativi mediji imaju sve veći i veći uticaj posebno među mlađom populacijom i da bezmalo televizije su gotovo postale nebitne. Mi to moramo da prihvatimo. Potpuno su postale nebitne. Mi smo na kraju krajeva, evo i gospodin Martinović je ovde, bili svedoci, išli smo na Fakultet političkih nauka, razgovarali smo sa ljudima koji su nešto nezadovoljni, odnosno tražili su i da se izmeni REM i birački spiskovi i tako dalje. Nikada nisu doneli ni jedan predlog šta bi to trebalo promeniti što se tiče medijske scene, REM-a, nije ni važno.

Samo su znali da kažu da to ne valja. Da ih pitate – pa dobro kako biste vi to izmenili, tim pre, jer su baš taj REM oni napravili takav kakav jeste, i tu su stavljali isključivo svoje ljude, i kada su njihovi ljudi tamo bili i to direktno po partijskoj liniji, od Gordane Suše, do ne znam koga, tada je to valjda bilo super. A, u njihovo vreme, podsetiću vas, kada nisu do te mere bile razvijene društvene mreže, imali ste dva medija, dnevni list „Pravda“ i „Radio Fokus“ koji su negde nešto govorili protiv njih. Sve ostalo je bilo ravno staljinističkom, najprimitivnijem staljinističkom metodu u medijima i upravljanju, gde ste imali danas jednog lidera, političkog koji je tada bio vlasnik jednog medija, govorim o Đilasu koji je bio vlasnik u „Presu“.

Prema tome, danas kada su društvene mreže do te mere razvijene, pričati o medijskoj cenzuri i blokadi to može samo da priča onaj ko ne zna da dođe do birača, ko ne ume to da iskoristi. Nećete mi reći da neko ko ima preko 100, 200 hiljada pregleda na „Jutjubu“, da je on sada nešto manje gledan od nekoga ko gostuje na nekoj televiziji, a možda i više pregleda.

Pitanje je samo - šta nudiš? Inače, ja jesam rekao, mislim da je gospodin Milićević me spomenuo, nisam ja rekao – da im se, ne znam, ponudi, ja sam zamolio sve vlasnike televizija, urednike, javno, evo i sada ih molim, zovite ljudi ove iz opozicije što više. Nama je u interesu da se oni pojavljuju, zato što svako njihovo pojavljivanje, posebno Saveza za Srbiju za koje se inače slažem da nije u kompletu opozicija, i pravo da vam kažem, ja to otvoreno i pričam, to šta oni rade i kako se ponašaju ja neretko izražavam sumnju da neki od nas rade za nas, jer to potpuno nije normalno kako se ponašaš.

Ali, naš je cilj da se oni pojavljuju što više i mi bi voleli da se pojavljuju što više, zato što svako njihovo pojavljivanje nama je 5% više. Apelujem, zaista apelujem na vlasnike medija da ih zovu. Ali, ima tu nešto drugo. Oni neće da idu. Ne žele da gostuju ni na „Pinku, ni na „Prvoj“, ne žele da gostuju ni na „B 92“. Neće nigde. Zašto? Zato što im je komotna pozicija da glume žrtvu. Iks puta su pozivani, slučajno znam. Zvao sam ih i ja u svoju emisiju, nisu hteli nikada da dođu zato što im je komotno da glume žrtvu. Oni onda kažu – pa, mi ćemo ispasti da smo Vučićevi.

Ma nije tačno, nego nemate šta da kažete, a lepo je glumiti žrtvu i naravno ići na nameštena pitanja na „N1“ ili na „Novu S“. A kada pogledamo o medijskoj slobodi, pogledajte samo te dve televizije. Pogledajte samo nedeljnike „Vreme“, „NIN“, „Novi magazin“ itd. pa to su partijski bilteni. Od korice do korice svaki tekst je uperen protiv Aleksandra Vučića. Najgori partijski bilteni Đilasove partije Stranka slobode i pravde, kako se to zove.

Tako da, što se tiče medija, nemojte da se žalite, jer ne postoji apsolutno nikakva cenzura, niti vas iko išta cenzuriše. Čak, evo u REM-u što je tražila Tanja Fajon, nažalost i tu su dobili većinu, pa mi nije jasno više šta žele, šta hoće. Taj REM, još jednom ponavljam skida moju emisiju, a ne reaguje na druge stvari.

Na kraju krajeva, pogledatje koliko imate tih alternativnih emisija po „ju tjubu“, to su ozbiljni kanali. Vi imate emisije koje imaju po 300, 400, neke čak milion preglada. O čemu pričate, kakva cenzura? Samo je poenta šta nudiš ljudima.

Ako imaš šta da ponudiš, ljudi će se zakačiti za tebe. I ono što moram da kažem, šta mi potcenjuju, mi ovde neretko neke ljudi koji kažu – nismo ni za jedne ni za druge, ni za treće, mi smo sami za sebe i to smo imali situaciju u petak, mi to potcenjujemo ljudi. To ne smemo da potcenjujemo.

Imate ovde jedan deo ljudi koji šta god da im pričate imaju dve teme, to je 5G mreža i migranti i šta god pokušate racionalno da im kažete – ljudi, to ne postoji u Srbiji, to nije realan problem, ne oni imaju 5G mrežu i migranti. To je onda opasno zato što se sa tim ljudima manipuliše i ne postoji racionalan razgovor sa njima i ti ljudi mogu da dovedu zaista do ozbiljnih društvenih tenzija iako to nije brojna grupacija, ali mora da se prihvati da postoje.

Kao što znate, kada izađete pa kažete da ste protiv vakcine, slažem se ne mora da to bude obavezujuće, ali oni ne prihvataju nikakav racionalan razgovor o tome da čekajte ljudi, ako se ne vakcinišemo da može da dođe do zaista nenormalne zaraze, da možda mogu deca da nam umiru. Ne, ne postoji kod njih racionalan razgovor o tome.

I mi te ljude moramo negde da shvatimo. To vam je situacija Belog Preletačevića na izbora. Taj čovek je osvojio 10%. Bio je treći na izborima, iz protesta zato što su pojedini ljudi glasali protiv čitavnog sistema. Mi te ljude moramo da razumemo, da probamo da pričamo sa njima, da probamo da ih dovedemo u situaciju da makar racionalno pokušaju da razmišljaju, a ne samo nabacaju deset tema, od toga ove dve su udarne, 5G mreža i migranti i nema šta više sa njima da se priča. Njima je to jedina tema kojom barataju i koliko god da im kažete – ljudi, u Srbiji postoji 7.000 migranata, svi žele da odu iz Srbije, uopšte ne žele da ostanu u Srbiji, ne vredi, nema šanse da se priča sa njima. Oni znaju da su ovde migranti svaki dan, da će oni da nas nasele, da zauzmu sela, ne znam šta da rade i ne vredi. Ne možete da pričate sa njima.

To moramo da sprečimo. Te društvene, koliko su korisne, mogu da budu jako, jako opasne zato što se preko njih stravično manipuliše i to dovodi do tih tenzija u društvu, što neko ovde pokušava da kaže. Tvrdim da srpsko društvo nije podeljeno, imate jednu većinsku ogromnu Srbiju koja gleda da normalno, pristojno sve prati, gleda, ali imate ekstremno i levo i desno. Ti ljudi su na društvenim mrežama najaktivniji, oni smatraju da samo oni imaju pravo na mišljenje, oni smatraju da su samo oni Bogom dani, oni ne izlaze sa „tvitera“, ne vide sa strane da postoji nešto drugo, osim „tviter“ zajednice i onda kažu – mi smo narod. To je veoma problematično.

Molim vas da u predizbornoj kapmanji se toga zaista držimo da i tim ljudima pokušamo racionalno da se obratimo. Hvala.
Evo, ja bih da ukažem na jednu skandaloznu manipulaciju koja se od jutros vrši i to se sve koristi vezano za izbore i na konferenciji ovde za štampu sam to ukazao. Nisam u početku imao razumevanje zašto je gospodin Ševarlić odjednom izašao i počeo sa tim štrajkom glađu, ali sada ću pokazati ljudima o kakvoj se manipulaciji radi.

Naime, sporna izjava, inače istrgnuta iz konteksta o tome gde se navodno priča kako će Kosovo dobiti nezavisnost, a vezano je za ono što je Aleksandar Vučić govorio, nije data juče, iako je neko na YouTube kanalu pokušao i stavio datum 9. maj 2020. godine. Ta izjava je data prošle godine, imate zapisano na N1 portalu, 5. maja 2019. godine. Izjava je tada data istrgnuta iz konteksta i stara je godinu i nešto dana. A onda vidite kako je neko prevarom, pošto imam i snimak na YouTube, i evo to mogu i da pokažem, stavio je da je data 9. maja 2020. godine.

O čemu se ovde radi? O kakvom bezobrazluku se ovde radi? Onda kao idemo i štrajkujemo glađu i glumimo, ne znam šta. E, o tome se radi zato što neko bestidan način manipuliše, pri tom, vi vidite snimak gde Aleksandar Vučić je u džemperu i košulji. Pa, zar zaista neko smatra da je neko luda da će na 26 stepeni koliko je juče bilo ili prekjuče, da bude u džemperu i košulji.

Pogledajte čime se sve neko služi. Imali li ovo više ikakvog smisla? Onda štrajkujemo glađu i glumimo cirkus i onda navodno Boško Obradović kada je video, videla žaba da se konj potkiva, pa hoće i ona, pošto mučenik nema više gde da nađe podršku, pa ako može i u gradskom prevozu da je traži, onda se i on kao pridružuje štrajku glađu zbog toga.

Najgorom manipulacijom su pokušali da prevare ljude. Ovo zaista nema nikakvog smisla i bio sam dužan da reagujem, evo vam kako se vodi predizborna kampanja. To je zaista sramota.
Moram da kažem da sam neko ko, pre svega kao verujući čovek, nikada nije podržavao štrajk glađu, nikada. S tim što, naravno, razumem kada to ljudi primene, kada imaju određeni politički motiv. Sam gospodin Šešelj je u Hagu se borio za svoja prava. Gospodin Nikolić je to radio kako bi dobio izbore, zato što zaista jedna ohola vlast nije želela nikako da čuje glas naroda.

Međutim, imati štrajk radi štrajka, čisto da praviš predstavu kao što je to uradio gospodin Obradović je pomalo bezveze. Podsetiću vas, današnji štrajk glađu gospodina Ševarlića, a to je ono što sam pričao u toku prvog dela zasedanja, krenuo je zbog manipulacije putem društvenih mreža. Čovek je naseo da je gospodin Vučić juče dao nekakvu izjavu o KiM, iako je izjava stara godinu dana, istrgnuta iz konteksta i čovek je otišao bez ikakvog razloga, izmanipulisan, pretpostavljam da je izmanipulisan, počeo štrajka glađu, a onda Boško Obradović je video da mu se možda krade ideja ili šta god i seo je i on da štrajkuje glađu.

Ono što moram da kažem, duboko se slažem, ovo je svima nama jedna jedina zemlja i mi svi u njoj živimo i isti hleb jedemo, isti vazduh dišemo i najmanje što je potrebno to je ta priča o tim građanskim nemirima, ratovima, sukobima. To se neće dogoditi u Srbiji. Neće i ne sme nikada da se dogodi.

Malopre sam, pošto vidim da se pristalice gospodina Obradovića skupljaju ispred Skupštine Srbije, sišao među njih. Razgovarao sam sa njima. Jesu me u početku vređali, nije sporno, ali sam pričao sa njima. Mislim da može da se razgovara. Pokušavam da uđem u njihove cipele, da vidim šta hoće. Mislim da su došli u jednu fazu kada su shvatili i kada je gospodin Obradović shvatio da šta god da je promenio nije uspelo i sada traži negde neku izlaznu strategiju. Znate, kasno se toga setio. Sto puta su mu nuđeni razgovori, sto puta mu je nuđen dijalog, i njemu i Đilasu i svima njima. Oni su izbegavali svaku vrstu dijaloga. Oni su rekli da će bojkot da im pobedi. Kao što vidite došlo je, kao što bi se reklo, kod njih – caru do duvara. Tako da im ništa nije uspelo. Nisu uspeli ni milimetar da vlast pomere, a oni su sebe urušili i sada su došli u tu fazu da pokušaju da budu pomiritelji.

Nemam ništa protiv, ja sam uvek za razgovor. I kao što sam malopre sišao među njih da razgovaram, tako ću sići svaki sledeći put i mogu sto puta da me vređaju i svakog od nas da vređaju. Naš je posao da trpimo uvrede zato što smo narodni poslanici, ali ne smemo nikada da dozvolimo da dođe do sukoba. Uvek sam za to – neka se poslanici pobiju u parlamentu. Neka se mi žestoko ovde sukobljavamo. Ne sme narod da se bije, nikako i nikada.

Molim, pošto vidim da i neke pristalice naše stranke dolaze, ljudi, molim vas, napravite neki razmak, probajmo da pričamo, razgovaramo. Nemojmo da pravimo bilo kakav cirkus, bilo kakav sukob. Političkih igrarija biće uvek, ali pokušajmo da budemo racionalni i normalni i da se izborni proces privede do kraja na jedan najnormalniji i ljudski način. Hvala vam.
Ja sam možda pogrešno protumačen ili kako god, ali u svakom slučaju želim da vam pokažem kako to izgleda kada se napada i zašto ovde teško dolazi do dijaloga, kako izgleda kada se napada Aleksandar Vučić?

Profesor Ševarlić, još jednom ponavljam, štrajkuje zato što je neko sa društvenih mreža, sa opozicione strane, ne sa naše, izmanipulisao javnost tako što je predstavio da je Aleksandar Vučić izjavio da će navodno Kosovo biti nezavisno, navodno juče. Izjava je stara godinu dana i veze nema sa nezavisnosti Kosova. I čovek sada, potpuno izmanipulisan štrajkuje ispred zgrade parlamenta. Štrajkuje glađu.

Sa druge strane, imate danas u današnjem „Danasu“ napad na Vučića zato što se ljute Vilijam Engdal čini mi se i Medlin Olbrajt zato što je mnogo uradio da Kosovo ostane u Srbiji. I vi više ne znate odakle vas napadaju i zbog čega vas napadaju.

To vam je ova situacija, znate, oko toga što sada tražite da razgovaramo. Iks puta im je nuđen razgovor, koliko puta smo ih pozivali, hajde ljudi dođite na dijalog, dajte da pričamo o čemu se radi.

Sada su se setili kada su videli da su sve izgubili. Nemam ništa protiv, kažem, malopre sam sišao među njih i uvek sam spreman da pričam i hoću da pričamo, ali znate, kasno Marko na Kosovo stiže.

Vi ste naelektrisali toliko vaše pristalice da oni pre nego što krenu da pričaju sa vama prvo vas izvređaju i ne znam šta onda da očekujte, kako druga strana da reaguje.

Nadam se da će se ovo spustiti i samo hoću da kažem da Srbija nije podeljena zemlja. Imate jednu manjinu prilično agresivnu, koja je isfrustrirana i koja svakako ne može da dobije na izborima, koja na kraju krajeva i luta negde, jer nema političku opciju gde bi mogla da kanališe to svoje nezadovoljstvo. Ali, nemojte molim vas da tražite od većine da se sada spušta, ponižava i ne znam šta da radi, zato što eto, oni su nečim nezadovoljni.

Slobodno ljudi izađite na izbore, skupite potpise, imajte listu, nije sporno, pričajte, razgovarajte, uđite u dijalog, ali nemojte da tražite hleba na takav način, jer to nikada zaista u životu nećete dobiti. Jednostavno mora da se zna neki red. Izborima se dolazi na vlast, nikako prelaznim vladama, nikako besmislicama, nikako nasiljem i dobro je da su možda sada ljudi koji su u pokretu Dveri shvatili da to što su sve radili potpuno uzaludno i potpuno nenormalno. Hvala.
Znate, ako pričamo o kriminalu, jedan lider opozicije je sedeo direktno do čoveka koji je sedeo 60 kg marihuane, uhvaćen sa 60 kg marihuane. Sedeo je Dragan Đilas do tog čoveka, to je bio njegov aktivista, mislim da je iz Kuršumlije. To je prosto. Znate, pričamo o kriminalu. Pa, ti ljudi najmanje imaju pravo da nam negde nešto kažu.

Nismo podeljeno društvo. Ja hoću da razumem šta ta grupa ljudi, odnosno manjina, želi. Problem je u tome što ljudi koji su nezadovoljni, a postoji ovde objektivno nezadovoljan svet, nema gde da kanališe svoje nezadovoljstvo, jer nema adekvatnu političku opciju s druge strane. Ti ljudi koji njih predstavljaju, ili koji se trude da ih predstave, kad god smo ih pitali - čime ste nezadovoljni, donesite negde neki predlog, evo, imali smo na Fakultetu političkih nauka onolike razgovore, nikada nisu doneli ništa, osim što su govorili - ovo je diktatura, Vučić je diktator, Vučić je ovo, Vučić je ono. Ali, to je besmisleno. Šta onda vi tu sa njima da razgovarate i da pričate?

Ja razumem njihovu političku akciju. Oni su smatrali da će, navodno narodnim buntom, revolucijom, ne znam čime, pokušati da podignu narod. Kad su videli da je to propalo, sada dolaze na stepenište Skupštine i nude nekakav dogovor. Ne znam samo oko čega da se dogovorimo? Šta god smo pokušali sa njima, nisu hteli da se dogovaraju, smatrali su da će narod da nas sruši na ulici.

Sada smo došli u fazu da oni tu svoju frustraciju sa ljudima koji ih negde možda podržavaju pokušavaju možda na neki nasilan način da urade. Pa, na kraju krajeva, ako smo mi toliki diktatori, zašto nam nudite prelazne vlade? Prelazna vlada se inače formira kada je neki revolucionarni period.

Ljudi, ovde nema toga. Ovde imamo stabilnu većinu, imamo narod koji glasa, kakva crna prelazna vlada. Ali, ovde imate ljude koji insistiraju na tome samo da bi svoje zadnjice nekako ubacili u fotelje, čak i bez izbora. E, to je ono što nećemo da dozvolimo. A uvek smo spremni, što se tiče izbornog procesa. Pa, mi smo jedini koji su donosili tamo rešenja, to će čak i ovaj nevladin sektor da vam potvrdi. Jedini smo nudili rešenja, i oko biračkih spiskova i oko izbornog procesa, apsolutno oko svega. Sve smo nudili. Nikada nismo čuli s druge strane čime su oni to konkretno nezadovoljni i šta bi oni to da isprave. Hvala vam.
Hvala uvažena predsedavajuća.

Morali ste da reagujete, gospođo Gojković. Član 107. kršenje dostojanstva ovog parlamenta. Ovde neko priča da smo mi kolonija i vređa našu zemlju na jedan veoma ružan način.

Srbija je slobodna i nezavisna zemlja i može sama da odlučuje ko će joj biti njeni prijatelji i saradnici, a posebno je sramno da nas neko proziva za globalizam, čiji lider se zalaže baš za sve one globalističke vrednosti, od abortusa, preko istopolnih brakova i usvajanja dece kod istopolnih brakova.

Prema tome, nemojte oni da nam pričaju o globalizmu, a vas molim da reagujete u buduće. Još jednom ponavljam, Srbija je slobodna i nezavisna država gde narod i građani biraju slobodno svoju vlast, a neko ko želi možda da bude zavistan od nekog drugog on to verovatno preko interneta ili gledajući u kuglu traži po belom svetu nekakvu podršku. Toliko, hvala.
Hvala, predsedavajući.

Odmah da kažem, ja sam imao tu čast i priliku da budem član RIK i najveći broj birača koji smo do sada imali ustanovljen bio je baš 2012. godine. Tada je bilo 6.770.000 i još koji birač i tada se niko nije pitao kako to imamo toliki broj birača, ali je sada valjda poželjno da se vrži manipulacija. Uzgred budi rečeno, uvek u svim sledećim izbornim procesima imali smo manji broj birača, jer se spisak ažurirao.

Mi smo ovde svakakve teorije slušali, kako navodno neko preseljava određen broj birača iz opštine u opštinu, što je, naravno, notorna laž, jer to možete da proverite, prosto da odete u policijsku stanicu, pa da vidite ko se tamo evidentirao sa prebivalištem. Mislim, potpuno je neverovatno šta je sve ovde izmišljeno.

Znate, to vam je ono kad nemate nikakav argument, onda posegnete za lažima. Zaista je birački spisak, i to je bila jedna od tema kada smo išli na FPN da razgovaramo sa predstavnicima opozicije, to im je bila jedna od prvih tema, gde su rekli da su izbori lažni, ovakvi, onakvi, zato što je birački spisak loš, a onda su se i sami uverili, a uverili su ih čak i međunarodni predstavnici, a na kraju krajeva, uverile su ih i ove nevladine organizacije da je to jedna besmislena tema i da tu ne postoji nikakve zavere, pa su odustali od te priče. Onda si posle prešli na REM, na sve ono ostalo itd.

Sad, kada smo kod REM-a, pošto mi ovde pričamo o diktaturi, o cenzuri u medijima, o ne znam čemu, sada da vidite kako to izgleda. Znači, taj REM jedino se iživljava nad nama koji smo, recimo, deo vlasti. Oni ne reaguju nijednom kada televizija N1 ili televizija Nova S, flagrantno krši zakon ove zemlje, zato što su to strane televizije, to nisu televizije registrovane u Srbiji, vi njih ne možete da tužite, šta god objave, zato što kad god dođete pred sud, oni kažu - mi ne podležemo zakonima Republike Srbije, mi smo registrovani u Luksemburgu, gde god, a emituju politički program, što inače ne bi smeli, jer po našem zakonu, oni bi morali taj program da emituju u Luksemburgu, pa onda da ga u istom momentu reemituju ovde u Srbiji. Znači, da bi, recimo, Olja Bećković morala da ima studio u Luksemburgu, ili u Sloveniji, kako su nam rekli, ali u Luksemburgu, pa da u istom momentu to isto reemituje ovde.

Nikada ih REM nije ni opomenuo, da ne govorim o reklamama. Televizija na kojoj ja vodim program plaća uredno porez ovoj državi za svaku reklamu. Ovi emituju reklame, ne plaćaju nikome porez. Nikada ih REM nije opomenuo, ali zato je REM naložio da se skine moja emisije, iako televizija na kojoj radim, tj. na kojoj vodim emisiju, nije u fokusu REM-a, nije čak ni u onim preporukama REM-a, da bude pod nadzorom, ali su dali preporuku da se skine moja emisija. To je tako u Vučićevoj diktaturi. Ovi mogu da krše zakon, mogu da rade šta god hoće, mogu da ne plaćaju porez državi, i pri tom da emituju politički program.

Zamislite, recimo, situaciju da mi sad ovde napravimo televiziju u Srbiji, a emitujemo program u Nemačkoj i pričamo protiv Angele Merkel. Znate, koliko bi tamo ta televizija mogla da radi, ne bi mogla dve sekunde da radi. Upali bi vam specijalci tamo i ugasili bi vas iste sekunde, ili u Francuskoj da emitujemo tako program da emitujemo protiv Makrona. A ovde, kao što vidite, to je dozvoljeno, a pričaju o diktaturi.

Pričamo o diktaturi, gde dođu oni što govore da je diktatura, stanu ispred Skupštine, ispred vrata skupštinskih, prebiju poslanika vlasti. I mi pričamo o diktaturi. Znate li gde bi se smelo bilo gde u svetu da stanete ispred skupštinskih vrata i da ne date poslanicima da uđu, još da prebijete poslanika? Zamislite u Americi ispred Kongresa da dođete da sednete i da, recimo, pretučete kongresmena. Vi biste bili uhapšeni, robiju bi dobili, bela dana ne biste videli, mislim jedno 10 godina, brat bratu, onako. Ovde, kao što vidite, sve može. Sve može. Upadnete u policijsku stanicu. I mi pričamo o diktaturi. Oni se žale na izborne uslove.

Sećam se perioda te baš 2012. godine, postojali su Radio Fokus, gde sam ja vodio program, i koje su stalno ometali, ili sekli mu kablove, ili šta god, i dnevni list „Pravda“. To su bila dva medija gde si smeo da nešto kažeš protiv Tadića i Đilasa. Svi ostali mediji su apsolutno bili kao u Sovjetskom savezu u vreme Staljina, npr. Apsolutno kako vam ova dvojica nalože, Tadić ili Đilas, i zavisili su od Đilasovih reklama, jer ako vam njegova firma ne da reklamu, vi ne možete da opstanete kao medij i propadate, i morali ste da slušate kako vam gazda svira.

U toj njihovoj Srbiji, vi ste imali gradonačelnika, funkcionera, potpredsednika partije, koji je bio vlasnik medija, zvanično upisan u registar zajedno sa Miškovićem, vlasnik dnevnog lista „Pres“. Zamislite samo danas situaciju, gospodine Arsiću, pošto tu sedite, zamislite samo tu situaciju, recimo, da je Aleksandar Vučić vlasnik nekog medija gde je upisan negde u APR. Možete da zamislite samo tu situaciju. Pa, pogledajte. I sad oni vam pričaju o demokratiji, o cenzuri, o ne znam čemu. To je paradoks svoje vrste.

Moram samo nešto da kažem. Ovo što se jutros dogodilo, nemojte da se šale više. Ja sam prošao kroz njih, vrlo ponosno sam prošao kroz njih. Oni su zečevi. Odmah su se pomerili, zato što su kukavice. Ali, da su slučajno nasrnuli, možda bih ja dobio batine, ali bi neko od njih bio nokautiran. Nemoj da se šale. Ja sam narodni poslanik i dolazim na svoj posao. Ovo je gomila huligana i ludaka koja je došla ovde da nas sprečava da uđemo u zgradu Skupštine.

Ja ne bih čekao reakciju policije, koje izgleda nije ni bilo i moram da zaista kritikujem policiju, to je sramno kako je policija reagovala, jer je pretučen kolega, a kunem vam se, sasuo bih nekome zube u grlo i ne bih se igrao sa time. Niko nema pravo da mi to radi i bio bih spreman da zaštitim sebe.

Izbegavam svaki konflikt u životu, ne volim, nisam konfliktna ličnost, ali kad bi mi neko tako nešto uradio, ne bi se lepo proveo. Ne kažem, možda bih i ja dobio batine, što je normalno, više ih je, ali sigurno bi neko od njih nastradao.

Ja bih zaista zamolio policiju, obezbeđenje ovog parlamenta da se više ne igra, nego da spreči divljake koji dolaze na vrata Skupštine i zabranjuju poslanicima da uđu.

Moram još nešto da kažem. U toj Vučićevoj diktaturi vi imate proteste gde nema policije. Možete da zamislite protest, nemate nigde policije, radite šta hoćete, okružite predsedništvo. Mene su proglasili huliganom zato što sam zapalio baklju na sopstvenoj terasi, a proglasili su me huliganom oni koji su u RTS ušli sa testerom, koji su zapalili i čitavu bakljadu napravili ispred RTS-a. Valjda su to demokratske baklje.

Proglasili su me huliganom oni koji su ovde pokušali nasilno da uđu lupajući sa zastavom Republike Srbije na vrata Skupštine, pokušali su nasilno da uđu pre nekoliko meseci, oni koji su okružili predsedništvo i rekli – zarobićemo predsednika države. Oni vas proglašavaju huliganom. Oni koji su na onom snimku, setite se, naredili da se napadne policijsko vozilo, da se izbaci policajac i da se uzme kamion itd. Oni vam pričaju o huliganizmu, a danas su došli, evo, ostvarili su ono što su izgleda želeli, da prebiju poslanika.

Inače, tvrdim, Marijan Rističević, on ovako deluje, onižeg je rasta, da jedan na jedan izuo bi iz cipela Boška Obradovića i kukavicu, pobegne redovno. Jak je kad je u čoporu, ovako kad dovede njih kao hordu neku. I nasrnuli su na slabijeg, naravno, zato što su videli starijeg čoveka. Kad im neko snažniji priđe, beže kao zečevi. Srce zečije imaju.

Zato pozivam naše članove da ih se nikako ne plaše. Izbegavajte ih, naravno, u širokom krugu, nema razloga sa njima da se konfrontiramo, nema potrebe, ali ako vas neko napadne, pa naravno da ćemo da se branimo. Pred takvima ni za milimetar nikada ne bih ustuknuo, apsolutno nikada, zato što takvi su danas učinili nešto strašno, u predvorju kada slavimo pobedu nad fašizmom, 75 godina, oni su danas pokušali da nam sprovode metode iz minhenskih pivnica, i to iz 30-ih godina, naravno. E, to, vala, nećemo im dopustiti.

Taj oblik delovanja političkog, to im nikada nećemo dopustiti, zato što to nije Srbija. Srbija je jedna normalne zemlja u kojoj je, pre svega, svetosavski narod i Svetosavlje nam je negde u srcu i duši i to se uvek suprotstavlja takvim ideologijama kao što su ta fašistička, pa i nacistička kao podvrsta fašističke ideologije. Bitna je razlika. Ovo što radi Obradović, to je čist nacizam. Ovo čak SS-trupe, one SS jedince nisu radile.

Prema tome, gospodine Arsiću, ja se nadam da će u nedelju, pošto vidim da nam najavljuju da će opet da dolaze ovde, neko zaštititi ovo zdanje i da ćemo moći normalno da radimo. To što oni najavljuju pobune, na ulici nikada vlast neće da dobiti. To vam garantujem, nikada.

Pošto više ne znam ko od njih izlazi na izbore, jer vi sada… Samo moram građanima nešto da pojasnim. Imate jednu nenormalnu situaciju, vi imate juče bivšeg predsednika države koji poziva da se glasa za listu za bojkot, a sada zamislite paradoksalnu situaciju i, recimo, ta lista pobedi na izborima, jel bi bojkotovali sopstvenu vlast? Jel vama to normalno da neko do te mere se igra sa državom?

Drugo, imate ovog jednog koji je pozivao na bojkot, sada izlazi na izbore. Oni su, recimo, iz čitave Demokratske stranke izbacili apsolutno svakog uglednog čoveka, iz te partije, koji je bio protiv bojkota, a danas se oni zalažu da izađu na izbore. To je potpuno ludilo. Oni su napravili konfuziju kod svojih birača i nije mi žao zbog toga, ali samo hoću ljudima da prikažem kakvi su to ljudi i šta bi Srbiju moglo da očekuje kada bi takvi vladali. Oni bi se razračunavali sa političkim protivnicima tako što bi ih tukli, oni ne bi trpeli drugačije mišljenje.

Još jednom ponavljam, znate šta, ako bih ja trebao da budem izgleda žrtva te Vučićeve diktature, pa meni da skidaju emisiju, taj po njima zloglasni REM, a REM je zloglasan isključivo prema nama koji smo deo vlasti, onda je to zaista strašno. Ja moram da pitam - o čemu se ovde radi? Kako je moguće da neko krši zakona, kao što to rade N1 i „Nova S“ i da ih REM nikada ne opomene, a da jednoj televiziji koja kako kažu slabo se gleda, nije mu gledana emisija, pa što onda tražite da mi je zabrane, ako nije tako gledana?

Sve u svemu, ja pozivam građane 21. juna da izađu što masovnije na ovo glasanje, upravo da se ovakve pojave, kao što smo imali jutros, više nikada ne dogode, da takvi odu na smetlište istorije i da ovo bude jedna normalna, prosperitetna, civilizovana zemlja u kojoj će se svakako poštovati sloboda mišljenja i u kojoj će se zauvek reći – stop nasilju. Hvala.