Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Marković

Aleksandar Marković

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, nadam se da me prethodni govornik neće danas pljuvati i psovati, kao što je to radio juče.

Moje poslaničko pitanje se odnosi na MUP, upućeno je MUP-u. S obzirom da sam na jednoj od prošlih sednica postavio poslaničko pitanje tom Ministarstvu u vezi sa zloupotrebama i sa nesavesnim poslovanjem javnih ustanova i preduzeća čiji je osnivač gradska opština Vračar, a kako sam dobio odgovor od tog Ministarstva da je istraga u toku, odnosno kako oni to kažu, prikupljanje obaveštenja od strane policijskih službenika, ja bih želeo da iskoristim priliku da pitam isto Ministarstvo, MUP, da li je tom istragom obuhvaćeno i poslovanje vrlo sumnjivo SROC-a, tzv. Sportsko-rekreativno-obrazovni centar Vračar, koji je svoj saldo u proteklom periodu završio sa minusom od čak 27 miliona dinara?

Dakle, radi se o periodu od 2014. i 2015. godina, za te dve godine 27 miliona dinara, s tim što ima i u 2016. godini, pa ukupni gubici na dan 30. jun 2016. godine prema državi, dobavljačima i zaposlenima iznose 32 miliona dinara. Dakle, gubitak za 2014. godinu iznosio je 15 miliona, gubitak za 2015. godinu 12 miliona i to je to u ukupnom zbiru.

U decembru 2015. godine na budžetski račun SROC-a Vračar prebačena su sredstva od strane opštine Vračar u iznosu 7,2 miliona dinara, koja su nenamenski potrošena, a dugovi i kamate rastu i prete da blokiraju poslovni račun toj ustanovi. Bivša direktorka, neću navoditi ime, nije to naročito značajno, nije opravdala trošenje oko pola miliona dinara sa budžetskog računa koje je navodno potrošila na radove na nekakvoj kotlarnici.

Pored katastrofalne finansijske situacije doneta je odluka da se kupi polovna kontejner kućica, koja je plaćena 3,2 miliona dinara, a čija je tržišna vrednost čak tri puta manja. Uprkos zabrani zapošljavanja, bez saglasnosti, primljeni su u radni odnos, nekoliko lica je primljeno na neodređeno vreme, neki bivši funkcioneri, pogađajte koje stranke, DS itd. Od dečijeg odmarališta na Šupljoj steni napravljen je privatni posed bivšeg direktora i njihovih najbližih saradnika.

Dakle, nesavesno poslovanje, zloupotrebe u poslovanju, štetno poslovanje, to je nešto što je postao manir jedne stranke, stranke koja je upravljala opštinom Vračar, a iz svega ovog proizilazi, a ako se nadovežemo i na onih 800 miliona duga u javnom preduzeću za poslovni prostor Vračar, onda iz svega toga proizilazi da je lopovluk na Vračaru bio zaista epskih razmera, ogromnih razmera, a uz to prisutna je i neviđena bahatost bivše vlasti. Doduše, ne onolika bahatost kakvu je ovaj što voli pivo radio u Smederevskoj Palanci, ali tu su razlike u nijansama.

Dakle, želeo bih da se nadovežem i na izjavu, koju smo danas mogli da čujemo od gradskog menadžera, da će se od 1. decembra izvršiti objedinjavanje poslovnih prostora na teritoriji Grada Beograda. Zaista želim da pohvalim tu inicijativu, mislim da će na taj način grad domaćinski održavati, odnosno rukovoditi poslovnim prostorima u centru grada, imajući u vidu da su najveći gubici, da su najveći dugovi upravo zabeleženi u gradskim opštinama Savski Venac, Stari Grad i Vračar. Ne moram da naglašavam koja je stranka bila na vlasti i na Savskom Vencu i na Starom Gradu i na Vračaru sve ovo vreme.

Sada, umesto da vinovnici odgovaraju, umesto, ako ništa drugo, barem da se sakriju u mišje rupe od stida, koji očigledno ne poseduju, šta oni rade? Organizuju nekakva okupljanja na Kalenić pijaci, neka vikend okupljanja, nekakav putujući cirkus, na koji, eto, ponekad zaluta i jedan bivši stečajni upravnik, zaluta tu, dođe na Kalenić pijac, a onda ga tamo narod izviždi, ismeje ga narod. Evo, i prošlog vikenda na Kalenić pijacu došao je bivši stečajni upravnik, pokušao da napravi neki skandal i narod ga izviždao. Građani Vračara su ga oterali sa Kalenić pijace. Ja sam siguran da mu više neće pasti na pamet da dolazi na Vračar. Siguran sam da se nećemo gledati jedno vreme.

Još jedna stvar za kraj, nemojte nas uvlačiti u sukob u vašoj stranci…
Zahvaljujem predsedavajući, po amandmanu.
Dakle, apsolutno je neprihvatljivo brisanje člana 28. iz onog obrazloženja zapravo koje je Vlada u svom mišljenju nama dostavila. Ali, problem je kada prethodni govornik pokuša da na tako nesuvislo obrazloženje da neki svoj komentar i da pečat celoj ovoj raspravi i zamislite on se drznuo ovde danas da spominje korupciju.
Od svih ljudi koji sede preko puta nas, baš on. Pa, bilo bi bolje da je bilo ko drugi pokušao nešto da prigovori, a ne prethodni govornik zato što, kada ukucate njegovo ime i prezime na internetu dobijete neverovatno mnogo materijala koji ukazuju na korupciju. Svaki dan može jedna tema da se otvori. Ja bih želeo, s obzirom da je tema korupcija koju je on inicirao, da ukažem na slučaj kako su, ja sad citiram jedan medij, kako su Kena i Šutanovac oštetili Smederevsku Palanku da bi mi „Maksi“ izgradio supermarket. Objavljeno 23. avgusta ove godine.
Čelnici opštine Smederevska Palanka nakon dobijanja saglasnosti Ministarstva odbrane kupili zgradu Doma Vojske Srbije. Međutim, odmah donose odluku o rušenju zgrade i prodaji zemljišta, koju na tenderu kupuje kompanija „Delez Srbija“ i gradi svoj objekat. Kad su sve transakcije obavljene u opštinski budžet je završio u minusu od 14 miliona dinara. To sve govori, i govori o tome koliko je zapravo on pozvan da nama spočitava ovde nekakvu korupciju. Koristi priliku da na naj, da kažem, neprikladniji način pokuša da uvuče u to blato i taj mulj ministra koji danas ovde sedi.
Još jedna stvar samo kada je reč o, spomenulo se u raspravi u ovom amandmanu privatizacija „Luke Novi Sad“, ne vidim uopšte način kako su povezali privatizaciju „Luke Novi Sad“, valjda zato što je jedina luka koja je ostala neprivatizovana. Moram da kažem da ovaj zakon, Zakon o plovidbi i lukama na unutrašnjim vodama propisuje vrlo jasno da su luke dobra u opštoj upotrebi, i da s tim u vezi lučno zemljište i lučka infrastruktura da je u javnoj svojini i da njima upravlja država.
S druge strane, lučku delatnost će obavljati privatne kompanije, ali samo delatnost i to one privatne kompanije koje steknu pravo na obavljanje lučke delatnosti, po osnovu koncesije, da li javnog privatnog partnerstva ili nekog drugog modela. Ja ne vidim nikakav problem sa tim. Čak bih dodao i to da kada bude privatizovana da će to biti na najtransparentniji mogući način.
Za razliku od prethodnih privatizacija, zašto nismo krivi mi? Neke druge stranke su privatizovale i „Luku Beograd“ i ostale luke i znamo kako se to vršilo i na koji način. Dakle, nemojte nama stavljati nešto u odgovornost što nikakve veze nema ni sa ovom Vladom, ni sa ovom vladajućom većinom, ni sa SNS.
Sve i da neko nije čitao ovaj zakon, da nije učestvovao ni u načelnoj raspravi, dovoljno je da je samo nekad pročitao nešto, neki natpis o tome, da shvati da ovaj model je upravo najefikasniji i najtransparentniji.
Ne znam šta je sa poslanicima jedne poslaničke grupe, verovatno su se tek sada probudili. Iz svih ovih razloga predlažem da se odbije amandman na član 28. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajuća.
Dame i gospodo narodni poslanici, naravno predlažem da se odbije ovaj amandman. S tim što ovde pokušaj da se prikaže kako je Vlada nezainteresovana za dijalog po ovom pitanju, da se prikaže kako je ne znam, da se iskoristi prilika naravno što resorni ministar nije tu, pa je Vlada delegirala drugog ministra, pa u tom da kažem, vakumu pokuša da se prikaže kako mi zapravo nismo za dijalog i kako mi ne želimo da vodimo argumentovanu raspravu.
Naravno da želimo, ali ono što je nedostaje, nedostaju argumenti i obrazloženje koje je prethodni govornik selektivno čitao, moram prosto zbog građana Srbije da pročitam pa će valjda neke stvari biti jasnije. Dakle, amandman se ne prihvata iz razloga što se obavljanje lučke delatnosti može vršiti jedino u okviru proglašenog lučkog područja zarez, zarez, prethodni govornik je tu napravio tačku.
Pričamo o lučkom području. Uvek obuhvata područje graničnog prelaza koji se utvrđuje u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje zaštita državne granice. Imajući u vidu da, osim u slučaju luka i pristaništa brodovi mogu da komuniciraju s obalom, jedino još u okviru međunarodnih graničnih prelaza za rečni saobraćaj na kojim se zadržavaju određeno vreme iz razloga celishodnosti i mogućnosti dodatnog upošljavanja privrednih subjekata, specijalizovanih za ovu vrstu lučkih usluga, Predlogom zakona se omogućava da se i na područjima međunarodnih graničnih prelaza za rečni saobraćaj gde je pravno dozvoljeno komuniciranje broda sa obalom pruži jedna od lučkih usluga. Za pružanje isključivo ove lučke usluge nije potrebno proglašenje lučkog područja.
Dakle, ovde je vrlo lepo objašnjeno, dakle, za pružanje ove lučke usluge nije potrebno proglašenje lučkog područja, naročito ako se ima u vidu mogućnost pružanja usluge snabdevanja brodova pogonskim gorivom, po sistemu brod – brod. O čemu se radi ovde? Potpuna zamena teza. Sve je lepo objašnjeno u ovom obrazloženju a mi smo malopre u diskusiji čuli neke stvari koje uopšte nemaju veze ni sa zakonom, a posebno ne sa ovim članom 31, i o nekim ugostiteljskim objektima, pumpama. Dakle, ovo nije slučaj o kome smo malopre slušali.
Ja vas pozivam da, ako ništa drugo, barem pažljivo pročitate obrazloženje, jer sve lepo piše. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajuća.
Naravno da nisam razumeo kada prethodni govornik uporno govori o stvarima koje nisu predmet ovog amandmana.
Dakle, predmet ovog amandmana je nešto sasvim drugo, odnosno ovog člana zakona. Niko ne planira da snabdeva brodove naftom o čemu se ovde pričalo. Uopšte to nije intencija, uopšte to ne sadrži ovaj član.
Ovde je u pitanju snabdevanje broda po sistemu brod – brod. I to nakon što se brod udalji na bezbedno rastojanje. Dakle, nikakva benzinska pumpa, nikakvo snabdevanje naftom, ništa od toga navedenog. Insistirao sam da to pojasnim zbog građana Srbije. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajuća.
Naravno da predlažem da se odbije ovaj amandman. Čuli smo od gospođe Tomić ključne argumente zašto bi to i učinili. Međutim, postaje već praksa ovog predlagača da predloži amandman, a onda u svom usmenom obrazloženju načne neke druge teme, i ono što je karakteristično, sve vreme provejava tema privatizacije. Mi kao poslanici SNS nemamo nijedan razlog da bežimo od teme privatizacije. Mislim da su neki drugi poslanici, mislim da je njima možda korisnije da izbegnu temu privatizacije.
Malopre smo čuli, i drago mi je što postoji konsenzus kod još nekih i opozicionih poslaničkih grupa oko teme kako će biti izvršena privatizacija Luke Novi Sad. Drago mi je što smo postigli tu vrstu konsenzusa. Drago mi je i priznanje da će to biti urađeno na transparentan način. Ali, tema privatizacije luka na najbolji način oličava kako su to oni uradili kada je reč o Luci Beograd. Pa je Savet za borbu protiv korupcije pisao u svom redovnom izveštaju, koji se inače bavi pojedinačnim slučajevima, jedino ukoliko oni ukazuju na neku širu pojavu koja posebno ističe izvore krupne korupcije u privredi i politici, a jedan od takvih slučajeva je koncentracija vlasništva koja je obavljena u a.d. Luka Beograd krajem 2005. godine, što je u javnosti ostalo gotovo nezapaženo, ali čiji efekti tek počinju da se osećaju i osećaće se svakako i u narednim decenijama.
Taj slučaj je posebno interesantan, jer poseduje sve karakteristike tzv. sekundarne privatizacije, odnosno procesa u kome dolazi do prenošenja akcija od zaposlenih na najbogatije ljude u zemlji koji imaju dobar kontakt, pod znacima navoda, sa političarima i državnim organima. Koji je to kontakt, koji su to političari? Sami možete zaključiti.
Luka Beograd je privatizovana u procesu preuzimanja akcija od strane preduzeća „Vorldfin“ iz Luksemburga. Pogađajte ko su vlasnici tog preduzeća? Marko Mišković, Ivana Mišković, Ivana Veselinović. Dakle, potpredsednica „Delte“ i članovi porodice Mišković, zatim Milan Beko drugu polovinu, itd. Preuzimanjem akcija preduzeće „Vorldfin“ kupilo je 40% akcija koje su pripadale državi i 1.745.521 akciju tzv. akcijski fond. Vrednost akcije je frizirana od strane države tada, tadašnjeg Ministarstva za privredu i Agencije za privatizaciju, i iznosila je 300 dinara, dok je knjigovodstvena vrednost iznosila 490 dinara, a stvarna vrednost 1.700 dinara po akciji. To je primer kako su oni vršili privatizaciju. Zato kažem, mislim da je korisnije nekim poslanicima da uopšte ne pominju danas reč privatizaciju. Ne bih dalje i pozivam da se odbije amandman.
Zahvaljujem predsedavajući.
Nekoliko članova Poslovnika je povređeno, dakle, najstrašnije je zloupotrebljen član 103. kod prethodnog govornika, ali on konstantno povređuje i član 109. i to stav 3. i stav 5.
Stav 3. jer prekida govornika u izlaganju i dobacuje, odnosno ometa govornika, maše ovde i rukama i nogama ceo dan, galami, dobacuje, vređa itd.
Gospodine predsedavajući, razumem njegovu frustraciju, apsolutno razumevanje za neku frustraciju imam, oni su navikli da gube, ponovo su izgubili na jednim izborima, ne oni direktno, ali tamo gde su njihovi predstavnici učestvovali izbaksuzirali su čak i američke izbore. Evo, ga Balša Božović iz kancelarije Demokratske stranke u Americi, pravi selfije, izbaksuzirao je i doveo do još jednog gubitka. Ali, molim vas poručite mu da se navikne na te gubitke da Demokratska stranka će svuda gubiti i na svakom mestu. Zahvaljujem.
(Radoslav Milojičić, s mesta: Najstrašnije sam uvređen.)
Zahvaljujem predsedavajući.
Član 107. grubo je narušeno dostojanstvo Narodne skupštine od strane gospodina Milojičića, ali ono što je bitnije grubo su povređena ….
(Branka Stamenković, s mesta: Bio je član 107, ja sam ga reklamirala.)
Ja vas molim da ih obuzdate, molim vas. Jako je važno. Grubo su povređena osećanja i građana Srbije i hiljade i hiljade dece sa smetnjama u razvoju od strane gospodina Milojičića, koji se na najmizerniji mogući način poigrao sa osećanjima dece sa smetnjama u razvoju i uvredio ih. I da ima imalo morala, izvinio bi se sada momentalno svoj deci u Srbiji sa smetnjama u razvoju.
Dakle, on nije negirao da je došlo do krađe, do pljačke „Heterlenda“, izgradnje doma za decu sa smetnjama u razvoju. Nije negirao da je došlo do najmonstruoznije krađe, već mu smeta kako je gospodin Martinović definisao pojam dece sa smetnjama u razvoju.
Ponavljam, da ima imalo morala, kao što nema, momentalno bi se izvinio i razmišljao da podnese ostavku, dakle. Ali, ja sam navikao, ja znam da on nema morala i da ga to ne zanima. Čime se on bavi? Bavi se izlascima, druženjem sa starletama, otprilike ovako to izgleda, gospodine predsedavajući.
(Poslanik pokazuje fotografiju.)
Ovo je jedna karakteristična njegova slika sa starletom, gde troši novac opštine Smederevske Palanke. Sramota da vas bude.
Zahvaljujem predsedavajuća.
Iako sam negde u jednom delu možda i saglasan sa prethodnim govornikom, moram da istaknem da ne možemo prihvatiti amandman kojim se predviđa brisanje ovog člana.
Želeo bih samo da razjasnimo jednu nejasnoću. Da, jeste ovaj pojam unesen prevashodno zbog „Železare Smederevo“, dakle, zbog naših kineskih partnera, zbog situacija koja je jako teška bila u tom preduzeću. Ono što je sigurno, sigurno je da ako je to svojevrstan ustupak, ustupak je u svakom smislu unesen u ovaj predlog zakona iz najbolje namere, da se izađe u susret kineskom partneru zbog 5.000 zaposlenih u „Železari“.
Stoga mislim da je to dobro, mislim da je to nešto što je dobro za Srbiju i svakako iz tog razloga bi to trebalo da ostane predmet ovog zakona, odnosno da se ne prihvati amandman kojim se briše određeni član. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Predsedavajući, predstavnici ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, pa ovaj amandman je zapravo paradigma situacije u kojoj smo se danas našli. Ovaj amandman glasi „briše se“ i nije jedini. Dolazi kao predlog jedne stranke koja je za ovaj zakon podnela više amandmana u istovetnom tekstu, a taj tekst glasi „briše se“. Kažem, upravo je to paradigma.
Ono što ne čudi, ne čudi kada se politika jedne stranke, isključivo i jedino svodi na laž, onda zapravo i ne čudi što mi danas imamo gomilu ovakvih amandmana, što imamo ovakva bezlična obrazloženja i što imamo ovakvu diskusiju.
Dakle, amandman „briše se“, obrazloženje još besmislenije, a o čemu je i kolega Orlić malopre govorio, a argumenti nikakvi, apsolutno nikakvi. Hajde da pogledamo i da analiziramo to obrazloženje.
Kaže, uvođenje privatnika u tako važan sektor, kao što je održavanje hidrograđevinskih objekata u trenutku dok direkcija nema dovoljan broj stručnih kadrova smo videli šta donosi kao rezultat. Znači, sada su protiv privatnog sektora, sada su protiv uvođenja privatnih privrednih društava, sada smo ponovo za samoupravni socijalizam. U redu, samo to kandidujte na sledećim izborima i recite narodu da se zalažete za samoupravi socijalizam.
Posle kaže, videli smo kako uspešno vrše obnovu nakon tog njihovog rezultata poplava iz 2014. godine. Samo vi nemojte da nas upozoravate i da nam spočitavate rezultate i priču oko poplava.
Dakle, videli smo u Šapcu kako ste se vi pripremali za poplave. Šabac je najbolji primer i za vašu spremnost, tj. nespremnost, i za zainteresovanost za probleme vezane za poplave. Onda ide niz još nekoliko rečenica gde kaže na kraju – za godinu dana može mnogo toga da se uništi. Da, tu se slažem. Za godinu dana može mnogo toga da se uništi. Imate kolegu pored sebe, mislim da vam sedi sa leve strane, nije trenutno u sali, on je najbolji primer kako za godinu dana može mnogo toga da se uništi.
Dakle, po pitanju Smederevske Palanke smo videli kako za kratko vreme može potpuno da se uništi i da se ojadi jedna opština. Samo još jedna rečenica, da iskoristim priliku kad sam se već javio. Kad smo već po pitanju laži. Jutros smo čuli jednu laž od vašeg kolege, ja moram, upravo mi je stiglo, dakle, zbog građana Srbije, da kažem da ovaj dopis predsedniku veća Gradske opštine Vračar – Povodom odluke veće Gradske opštine Vračar od 2. septembra kojom sam upućen na službeni put u London Velika Britanija, ovim putem vas obaveštavam da imajući u vidu da su mi svi troškovi puta, smeštaja, ishrane obezbeđeni od strane organizatora, odričem se prava na dnevnice i iste neću podizati, Uglješa Mrdić koga je vaš kolega malopre neosnovano i lažno optuživao za nešto.
Predlažem da se odbije ovaj amandman i izvinite što sam malo izašao iz teme dnevnog reda. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.
Koristiću vreme ovlašćenog predstavnika.
Svašta smo čuli u proteklih nekoliko minuta u dosadašnjoj raspravi, samo nismo čuli ni jedan mogući argument zašto da obrišemo član 2. Niko nije ni pokušao da ponudi neko objašnjenje. Čula se priča o mostovima, čula se priča o „Beogradu na vodi“, o kulama, o prugama, koridorima, putevima, samo ne o onome što je tačka dnevnog reda i o onome što bi trebalo da bude predmet amandmana koji glasi, ponavljam zbog građana, „briše se“.
Najgore od svega je to što smo to slušali od predstavnika jedne stranke koja je prva u tome, koja najviše reklamira povredu Poslovnika kada neki poslanik izađe iz teme dnevnog reda, a mi minutima od nje nismo čuli ništa. Sve, kako je i ministar rekla, i da smo u načelnoj raspravi, elementi koje je ona pobrojala i o čemu je pričala nisu obuhvaćeni ovim predlogom zakona.
Dakle, ja bih samo zbog građana još jedanput podvukao ono što je najvažnije, a tiče se ovog amandmana, dakle amandmana na član 2. koji glasi „briše se“, ponavljam, vrlo kreativan amandman člana 2. koji menja postojeći, odnosno dosadašnji član 14. postojećeg zakona, a odnosi se na propisivanje mogućnosti da se određeni poslovi iz delokruga Direkcije za vodne puteve prepuste, odnosno povere privrednim društvima, privatnim privrednim društvima. U kom cilju? U cilju efikasnijeg obavljanja delatnosti, u cilju da napravimo benefit Direkciji za vodne puteve, u cilju da promenimo nešto nabolje.
Ja mogu da se složim da dosadašnji rezultati možda nisu bili najbolji. Sada ovim izmenama pokušavamo da uradimo nešto dobro, a oni predlažu brisanje toga. Opet ne navode ni jedan jedini argument. Ja ne vidim ni jedan jedini razlog zašto bi obrisali ovaj član, odnosno zašto ne bi podržali zakonom već predložene izmene i predložena rešenja. Zato pozivam da usvojimo zakon u predloženom tekstu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.
Reklamiram povredu člana 106. Poslovnika – govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres.
Gospodine predsedavajući, malopređašnji govornik je najavio da će govoriti pet minuta. On ima po Poslovniku pravo na pet minuta, ali pet minuta jednu rečenicu o amandmanu i o temi dnevnog reda nije rekao. Ja imam razumevanja za vašu toleranciju. Uvideo sam da ste pokušali da ga opomenete, skrenuvši mu pažnju da nije sudija, ali moram da vam kažem, on očigledno jeste sudija, ili je bar navikao da bude i sudija, navikao je da bude i sudija i tužilac i policajac i da hapsi ljude u „Sablji“, da zatvara i ko zna šta radi.
Ali, gospodine Živkoviću, nema više „Sablje“, nema više vanrednog stanja …
Zaboravite na to.
(Zoran Živković, s mesta: To se samo ti nadaj!)
I nikad se više neće ponoviti.
(Zoran Živković, s mesta: To se samo ti nadaj! Sablja dva tačka nula, spremi se!)
Zahvaljujem predsedavajući.
Najgrublje je prekršen član 107. dostojanstvo prethodnog govornika, prethodnog govornika koji je poznat samo po jednoj stvari, a to je da je uništio Smederevsku Palanku.
Moram zbog građana Srbije samo jednu rečenicu ministra za državnu upravu i lokalnu samoupravu koja je upravo u Smederevskoj Palanci danas, da je citiram, a to je Ana Brnabić. Dakle – jako teška finansijska situacija u Smederevskoj Palanci i prvo što mora da se pripremi je plan finansijske konsolidacije, sledi ozbiljna i hitna racionalizacija, reprogram dugova i rad na povećanju prihoda opštine. Pomoć Vlade Srbije je moguća, ali tek nakon pripreme plana sanacije na kome ćemo raditi zajedno sa opštinom.
Dakle, uništio Smederevsku Palanku, zavio u crno, ostavio milionske dugove za pivo, uzgred budi rečeno.
Grubo je zloupotrebljen član 103. važećeg Poslovnika. Prethodni govornik je pokušao da jednu lažnu optužbu na račun opštinske Gradske opštine Vračar iznese malopre. Ja moram samo zbog građana Srbije da pročitam zvaničan dopis, dakle, predsedniku Veća gradske opštine Vračar. Povodom odluke Veće gradske Opštine Vračar od 2. septembra 2016. godine, kojom sam upućen na službeni put u London - Ovim putem vas obaveštavam da imajući u vidu da su mi svi troškovi puta, smeštaja, ishrane obezbeđeni od strane organizatora, odričem se prava na dnevnice i iste neću podizati, Uglješa Mrdić 2. septembra.
Dakle, to putovanje nije koštalo građane Vračara, nije kao što su neke bahanalije gospodine iz Smederevske Palanke koštale građane Smederevske Palanke.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, naravno da predlažem da se odbije član odnosno amandman na član 21. koji glasi – briše se, i ne bih čitao, iako sam potpuno saglasan sa mišljenjem koje je Vlada dostavila.
Dakle, ono što želim zapravo da kažem, kada je reč o članu 21. i uopšte o amandmanu „briše se“, kao i svim ostalim amandmanima „briše se“, da je to bio zapravo danas pokušaj…
(Nemanja Šarović dobacuje.)
Nemojte, molim vas, gospodine Šaroviću.
…pokušaj da se prikaže ili da se veštački napravi privid neke kritike, neke kritike bez realnih argumenata, ali ono što nismo čuli osim gomile neistina, osim gomile uvreda koje slušamo čitav dan. Dakle, ni jedan jedini razlog, ni jednu suštinsku zamerku. Ja sam pažljivo čitao obrazloženja, pogotovo onih amandmana koji imaju tekst „briše se“, i nigde nisam mogao u tom obrazloženju da pročitam ni jedan jedini suštinski argument zašto bi obrisali bilo koji član, u ovom slučaju član 21.
Svi primećujemo, gospodine predsedavajući da je danas velika žuč iskazana u ovoj raspravi, dakle, i svi se pitamo zašto je to tako. Ja verujem da je gospodin Martinović zapravo dao odgovor na to u svojoj konstataciji da je danas u ovoj sali ujedinila i ove levo i ove desno jedna jedina stvar, a koja im je zajednička, a to je mržnja prema premijeru koju oni ispoljavaju danas prema prisutnoj ministarki. Ta mržnja polako, ali sigurno poprima karakter patologije. Zbog čega je ta mržnja?
Premijer je juče gostovao na nacionalnoj televiziji gde smo čuli neke od dosadašnjih rezultata. Čuli smo i da je konačno uređeno stanje javnih finansija, čuli smo da konačno imamo pod kontrolom javne finansije, čuli smo da je deficit drastično manji, da nikada nije bio manji u poslednje vreme. To su fakti, to su činjenice. Mogu da vas bole te činjenice, ali to su fakti.
Čuli smo i da je nivo stranih investicija u ovoj godini 1,38 milijardi evra. Čuli smo i da je naplata poreza nikada bolja, čak rekordna, možda. I, od toga ne možete da pobegnete. Oni koji politiku doživljavaju na način što gore za Srbiju, to bolje, naravno da im smeta ovakav razvoj situacije.
Čuli smo i da je stopa nezaposlenosti spala između 16 i 15%. Čuli smo i za napredak na svetskoj Duing listi, za 44 mesta, i povećanje penzija i plata koje će uslediti i jednokratna isplata, i ono što je najvažnije, iz realnih osnova, iz realnih izvora, iz realnih sredstava. Dakle, to su konkretni rezultati. To je ono što njih boli, zato što oni, ponavljam, svoju politiku doživljavaju na način što gore za Srbiju, to bolje po njih, ali u praksi se ispostavlja da što je bolje Srbiji, to je njima gore. Zahvaljujem.
(Radoslav Milojičić, s mesta: Poslovnik.)