Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Dušica Stojković

Dušica Stojković

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem gospodine Marinkoviću.

Uvaženi ministre Ružiću sa saradnicima, drage kolege narodni poslanici, vratiću se ipak na raspravu o zakonu koji je danas na dnevnom redu i želim da kažem na samom početku sledeće – žene nisu ikebane u Srbiji, niti u politici, niti u ekonomiji. Usvajanjem ovog zakona mi ćemo omogućiti svim ženama u Srbiji da dobiju neophodne veštine i znanja koja su potrebna tržištu rada, ali koje su potrebne takođe i za lični razvoj svih žena u Srbiji, razvoj preduzetništva, afirmaciju preduzetničkog duha.

Na osnovu zvaničnih statističkih podataka 30% žena u Srbiji su vlasnice različitih preduzeća kada je reč o malim ili srednjim preduzećima i po tome smo na nivou EU. Vlada Republike Srbije, premijerka, predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić zaista afirmišu žensko preduzetništvo i da to samo nisu prazne reči svedoče i značajne finansijske budžetske podrške koje se daju upravo za razvoj ženskog preduzetništva, ali i za sve one inovacije i inovacione delatnosti.

Podsetiću vas samo da u 2016. godini jedan milion evra je dat za razvoj ženskog preduzetništva. U ovoj godini oko 400 miliona dinara se daje upravo za projekte iz oblasti inovacija u koje mogu da apliciraju i muškarci i žene u Srbiji.

Namera mi je bila zapravo da afirmišemo društvo znanja i da zaista u društvu u Srbiji uklonimo sve one rodne stereotipe kada je reč o muškim i ženskim poslovima. Žene danas u Srbiji zaista obavljaju i muške poslove. Usvajaju sva ona zanimanja koja su bila namenjena muškarcima. Žene su danas piloti, stručnjaci u IT sektoru, VEB dizajneri.

U danu za glasanje pozivam sve kolege narodne poslanike i moje kolege iz SNS da zaista podrže ovo odlično zakonsko rešenje, ali ne samo ovo nego sve reformske sistemske zakone koji su nam na dnevnom redu. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem.

Srbija je na 40. mestu na osnovu indeksa rodne ravnopravnosti. U ovoj oblasti zaista beležimo odlične rezultate kada je reč o dostupnosti obrazovanja, zdravlja, ali i rodnog budžetiranja. Po ovim rezultatima smo bolji i od mnogih članica EU.

Podnela sam amandman na član 3. Zakona o NOK, koji definiše same ciljeve. Svrha mog amandmana je da stvorimo društvo jednakih šansi, jednakih mogućnosti obrazovanja, celoživotnog učenja, karijernog napredovanja i učešća na tržištu rada. Želimo da žene i muškarci budu podjednako plaćeni za isti obavljeni posao.

Kada je reč o rodnoj ravnopravnosti, želim da kažem da su žene u Srbiji najmanje za 30% manje plaćeni od muškaraca za poslove koje obavljaju i protiv toga se kao društvo zaista moramo boriti.

Kada je reč o politici, situacija je bolja. Mi danas imamo i premijerku, i guvernerku, i predsednicu Narodne skupštine. I u lokalnim, gradskim, republičkim i zakonodavnim organima imamo veliki broj ženi. Delima pokazujemo da su SNS žene zaista prioritet i žene su nam zaista važne.

Mi pokazujemo kao stranka da su žene danas zaista ravnopravni partneri i u ekonomiji i u politici i uopšte u celokupnom društvu. Žene više nisu ikebane, žene nikako nisu ikebane ni u ekonomiji ni u politici.

Važno je da kroz sistem obrazovanja zaista unapredimo sve njihove neophodne veštine, znanja koja su važna za tržište rada, koja su važna za politiku, ali i razvoj preduzetništva.

Upravo, s tim u vezi, Vlada Republike Srbije, predsednik, gospodin Aleksandar Vučić su prepoznali da je žensko preduzetništvo naša razvojna šansa i da želimo da izdvajamo značajna budžetska finansijska sredstva upravo za afirmaciju ženskog preduzetništva.

U danu za glasanje SNS će podržati ovo zaista dobro zakonsko rešenje. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine Arsiću.

Srbija je deset godina čekala da se donese i definiše Zakon o nacionalnom okviru kvalifikacija. To ni jedna prethodna vlast nije uradila, želim gospodine Šarčeviću, ministre Šarčeviću, da vam zaista odam javno priznanje što ste sa svojim stručnim timom nakon deset godina uspeli da reformišete sistem obrazovanja i da Narodnoj skupštini Republike Srbije date ovo jedno zaista dobro zakonsko rešenje.

Kada se setim šta je sve radila prethodna vlast u godinama iza nas, dobro je što nisu reformisali obrazovanje. Sproveli su one nakaradne reforme, podsetiću vas na reforme u oblasti pravosuđa, tako da je zaista dobro za nas građane Srbije što nisu dirali u sistem obrazovanja u Srbiji.

Razlozi za podnošenje mog amandmana, koji se odnosi na član 1. Zakona koji definiše sam predmet Zakona o nacionalnom okviru kvalifikacija je zbog toga zato što nacionalni okvir kvalifikacija doprinosi unapređenju obrazovnog sistema Srbije uopšte, ali ne samo sistema obrazovanja, vi ste zaista jedne ključne aktere u ovom procesu uključili i privredu i Ministarstvo rada i sindikate i sva ona strukovna udruženja koja su vam pomogla, čija ste mišljenja inkorporirali i postali su sastavni deo ovog zakona.

Svrha ovog zakona je zapravo obrazovanje kompetentnih pojedinaca. Tim kompetentnim pojedincima moramo dati jednake mogućnosti, jednake šanse da se obrazuju u školama u Srbiji. Ti kompetentni pojedinci će moći na jedan adekvatan i profesionalan način da odgovore kako na potrebe tržišta, tako na potrebe privrede i društva u celini, ali samim tim oni će zadovoljiti i svoje lične potrebe. Oni će se razvijati, oni će negovati jedan koncept celoživotnog učenja.

Nacionalni okvir kvalifikacija je sastavni deo procesa evropskih integracija i naših poglavlja 26 koje se odnosi na obrazovanje i kulturu. To je planirano, zapravo osnovna suština je planirana u evropskom okviru kvalifikacija, odnosno povezivanja našeg nacionalnog okvira sa evropskim okvirom kvalifikacija.

Podsetiću vas, mi smo ovo poglavlje otvorili februara prošle godine i dat je prostor samim državama kandidatima da definišu po ugledu na evropski model svoj sistem obrazovanja.

S tim u vezi, obezbeđena su zaista značajna finansijska sredstva u iznosu od 27,4 miliona dinara, kako bi se obrazovali projekti i realizovali projekti u oblasti obrazovanja, usavršavanja nastavnika u svim osnovnim školama.

Na kraju, želim da citiram Vinstona Čerčila koji je rekao da su imperije budućnosti, imperije zasnovane na znanju. Znanje je jedno od naših najvećih kapitala za budućnost i ukoliko želimo da zaista kao društvo napredujemo, moramo obezbediti ravnopravnost, jednake mogućnosti, jednake šanse u sistemu obrazovanja u Srbiji. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine Marinkoviću.

Uvaženi ministre Šarčeviću sa saradnicima, drage kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, Srbija je na 48. mestu po pitanju rodne ravnopravnosti i kada je reč o kriterijumima Svetskog ekonomskog foruma. Zaista dobar rezultat imamo kada je reč o dostupnosti obrazovanja. Znači, imamo jednak apsolutno tretman i naših devojčica i dečaka, i muškaraca i žena kada je reč o dostupnosti obrazovanja u Srbija.

Inače, pored obrazovanja, merilo se i dostupnost ekonomije, politike i zdravstva. Zaista, merenje se odnosilo na skalu od 1 do 0 i što se tiče obrazovanja, jednake dostupnosti obrazovanja i muškaraca i žena, mi imamo ocenu 0,99 što je zaista fenomenalan rezultat i ja vam na tome zahvaljujem. Zaista imate pohvale sa moje strane.

Ja sam podnela amandman na član 2. koji se odnosi na osnovne pojmove i njihovo značenje koji definišu NOK. Da ne bi samo ostvarivali odlične rezultate po pitanju rodne ravnopravnosti u sistemu obrazovanja, moramo voditi računa i o ostalim kategorijama u društvu. Dešava nam se jedan specifičan fenomen. Naše žene, naše dame, naše devojčice zaista beleže odlične rezultate i u osnovnom i u srednjem obrazovanju i nakon toga i na fakultetu, specijalističkim studijama, postdiplomskim studijama, doktorskim disertacijama. Međutim, kada je reč o ekonomiji i politici, nekako oni ne izlaze u prvi plan. S tim u vezi, ja sam podnela ovaj amandman.

Takođe, želim da kažem da je Vlada Republike Srbije zapravo prepoznala da su žene ključni resurs neophodan za razvoj Republike Srbije i značajna finansijska sredstva, preko milion dinara, se zapravo ulaže u razvoj ženskog preduzetništva i nove start-apove gde su žene vlasnice novih preduzeća i firmi u Srbiji.

Možemo zajedno sa svojim kolegama muškarcima razbijati te staklene zidove koji postoje i u ekonomiji i u politici. Možemo kao žene zaista imati jednake plate za poslove koje obavljamo zajedno sa svojim kolegama. Možemo imati veće penzije kada za to ostvarimo kriterijume.

Takođe, želim da poručim svim ženama u Srbiji da mi kao društvo i kao politička partija kojoj pripadam, znači SNS, zaista negujemo jednake šanse jednake mogućnosti, bez obzira na bilo kakvu diskriminaciju na osnovu roda ili pola.

Moramo, gospodine Šarčeviću, ukloniti sve one rodne stereotipe koji vladaju u našim udžbenicima, u našim školama, ali i u medijima. Malopre ste rekli da ste kontaktirali urednika „Večernjih novosti“ i da ste negativne natpise po pitanju srednjoškolaca sa pravom kritikovali. Molimo vas da to radite i kada je reč o udžbenicima i ostalim elementima.

Ja dolazim iz Rakovice i mogu sa ponosom da kažem da će dve osnovne škole u ovoj godini biti obnovljene. OŠ „Vladimir Rolović“ na Petlovom Brdu, koja nakon 50 godina dobija zaista značajna finansijska sredstva od strane Vlade Republike Srbije.

Opština je uradila svoj posao. Opština Rakovica je pripremila projekat rekonstrukcije i obnove ove škole. Kancelarija za javna ulaganja je obezbedila značajna sredstva i tokom ove godine, tokom letnjeg raspusta, dve osnovne škole, OŠ „Vladimir Rolović“ na Petlovom Brdu i OŠ „Branko Ćopić“ će biti rekonstruisane.

Molim vas da ne stanemo na ovome i da Petoj ekonomskoj školi obezbedimo adaptaciju i obnovu, ali takođe i da izgradimo fiskulturnu salu koja joj nedostaje.

Takođe, želim da kažem i sledeće. Moramo našim devojčicama i dečacima, našim mališanima obezbediti jednake uslove za sticanje novih znanja, ali i kvalitetne nastavne programe, kvalitetne škole. Moramo poštovati i one pozitivne primere koje i drugi zakonodavni organi u zemljama EU zapravo usvajaju.

Evropski parlament je, podsetiću vas, 2015. godine usvojio tzv. „Rodrigez izveštaj“ koji govori o potrebi osnaživanja kroz obrazovanje devojčica na nivou čitave EU.

Srbija hvata korak sa razvijenim zemljama i aktuelni su koraci za razvoj, ne samo ženskog preduzetništva, već i ženskog inovacionog preduzetništva. Vlada Republike Srbije u ovoj godini je obezbedila više od 100.000.000 dinara upravo za IT sektor i razvoj ove oblasti.

Takođe, želim da kažem da je važno da sagledamo gde se kao društvo nalazimo, koje su naše realne mogućnosti u ovom trenutku i kada je reč o sistemu obrazovanja i kada je reč o tržištu rada i kada je reč o svim neophodnim reformama koje u narednom periodu želimo da ostvarimo da bi kao društvo mogli da idemo napred.

Takođe, zaista želim da kažem da su dame u Srbiji tokom školovanja često uspešnije, često su uspešnije od svojih muških kolega. Devojčice su bolje od svojih dečaka, ali moramo voditi računa i o ostalim kategorijama, kada je reč o politici, kada je reč o ekonomiji, moramo imati više dama u sistemu politike, u političkim partijama, moramo imati više dama kada je reč o donošenju važnih odluka za ovu zemlju. Moramo se boriti da dame u ovoj zemlji imaju veće plate i veće penzije.

Na kraju, ne želim da podilazim ženama, već želim da kvalitet ispliva na površinu i da žene prosto dobiju mesto koje zaslužuju. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovana predsednice gospođo Gojković, uvaženi ministre sa saradnicima, drage kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, ja neću govoriti danas o napadima fatamorgana na beogradskim izborima i na previđanju da li su bili migranti ili birači, kao što je moja koleginica prethodna iznela u svom izlaganju Reći ću, znači reč je o fatamorgani, nisu bili nikakvi migranti na beogradskim izborima. Građani naše prestonice, Beograda, su dali podršku politici SNS na ovim izborima i molim vas da prihvatite to kao rezultat.

Osvrnuću se sada na dnevni red i na predložena zakonska rešenja. Na samom početku, želim da kažem da je tokom ekspanzije migrantske krize u Srbiji prošlo više od milion migranata. Ogromnim angažovanjem Vlade Republike Srbije, pre svih MUP na teritoriji naše zemlje očuvana je kako bezbednost samih građana Republike Srbije, tako i bezbednost migranata. Učinjeni su zaista maksimalni napori da naši građani u Republici Srbiji ne osete nikakav teret ove migrantske krize.

Srbija je pokazala da zaista ima i adekvatan odgovor i efikasnu reakciju na migrantsku krizu. Pokazali smo humani odnos koji imamo prema migrantima koji su boravili na našoj teritoriji. Za sve to smo zaista dobili pohvale od relevantnih međunarodnih institucija, i od Saveta Evrope, i od OEBS-a i od UNHCR-a i od organa EU.

U cilju efikasnijeg suprotstavljanja iregularnih migracija i krijumčarenja ljudi preko teritorije Republike Srbije, podsećam vas, Vlada Republike Srbije sredinom 2016. godine usvojila je Odluku o obrazovanju zajedničkih policijskih i vojnih snaga o izvršenju zajedničkih zadataka u suzbijanju iregularnih migracija i krijumčarenja ljudi. Zaista, tešnjom saradnjom naših vojnih i policijskih snaga sa snagama Republike Makedonije i Republike Bugarske, mi smo zaista pokazali fenomenalne rezultate u borbi protiv krijumčarenja ljudi. Statistika ovih rezultata govori da je MUP, kada je reč o borbi protiv krijumčarenja ljudi, obavilo posao koji je za svaku pohvalu, gde je u saradnji sa Tužilaštvom registrovano više od 1.500 krivičnih dela od strane blizu 2.000 lica, protiv kojih je podneto više od 1.400 krivičnih prijava.

Usvajanje seta ovih policijskih zakona, odnosno ovih zakona koje su u nadležnosti MUP, koje je podnela Vlada Republike Srbije, mi zapravo želimo da napravimo jedan iskorak u podizanju standarda koji su do sada važili u Republici Srbiji, i kada govorimo o Zakonu o azilu, i o Zakonu o strancima, i o Zakonu o strancima, i o Zakonu o DNK registrima i o bezbednosti i saobraćaju na putevima, JMBG i graničnoj kontroli. Pored naših obaveza, podsećam vas, to je reč o obavezama o pristupanju Srbije EU i realizaciji i sprovođenju Akcionog plana za Poglavlje 24, koje se odnosi na migracije, važno je da ove standarde uvodimo zbog naših građana, zbog nas samih.

Ovim setom zakona mi zapravo želimo da povećamo efikasnost policije, da štitimo, pre svega, interese građana Republike Srbije, da smanjimo sve one barijere i sve one terete kroz uvođenje novih instituta u naš pravni sistem, ali moramo voditi računa i o zaštiti bezbednosti podataka o ličnosti, pre svega kada govorimo o podacima o ličnosti koji se odnose na strance.

Srbija nije nikakvo izolovano ostrvo u Evropi i bez intenzivne međunarodne policijske saradnje, pre svega mislim na saradnju sa Interpolom, Europolom, FBI, ali i svim policijama u okruženju, dakle, bez intenzivne međunarodne policijske saradnje, razmene informacija na svakodnevnom nivou, bolje komunikacije, nema ni dobro obavljenih poslova, a pre svega mislim na one poslove koji se odnose na zaštitu interesa Republike Srbije i na bezbednost naših građana.Ja ću danas govoriti u svom daljem izlaganju o Predlogu Zakona o strancima, koji je Vlada Republike Srbije uputila Narodnoj skupštini još 1. decembra prošle godine.

Na samom početku, želim da govorim o tome koji su razlozi za predlaganje novog Zakona o strancima. Podsetiću sve svoje kolege narodne poslanike da je stari Zakon o strancima i važeća podzakonska akta, da su usvojeni još davne 2008. godine, da oni od tada nisu menjani, da oni više ne idu u korak sa vremenom i da je potrebno i da su uočeni tokom primene starih zakonskih rešenja određeni nedostaci, određene nepreciznosti i da je upravo to sve dovelo do neophodnosti i potrebe za donošenje jednog novog Zakona o strancima, kako bi sve ove manjkavosti bile otklonjene.

Sama migrantska kriza, podsetiću vas, u mnogim zemljama EU je pokazala da su i njihove stare regulative loše i da je potrebno njihovo zakonodavstvo uskladiti sa novonastalim prilikama. Potrebno je iznaći nove odgovore na pojačane migracione talase u Evropi.

Država Srbija je usvojila mere radi usaglašavanja nacionalnog zakonodavstva u oblasti regularnih i iregularnih migracija sa propisima EU. Srbija je, podsećam vas, u Poglavlju 24 u oblasti pravde, slobode i bezbednosti, učinila veliki napredak, kome svedoče kako institucije EU kroz redovna izveštavanja o sprovođenju akcionih planova za Poglavlja 23 i 24, tako i jedan važan partner na putu evropskih integracija, a to je Nacionalni konvent, koji čini više od 600 strukovnih nevladinih organizacija u Srbiji.

Takođe, definisane su oblasti ovim novim zakonom koje su predstavljale neprihvatljiv rizik po bezbednost Republike Srbije u slučaju ulaska i boravka stranaca, kao i okolnosti u kojima se aktiviraju svi raspoloživi državni mehanizmi kako bi se Republika Srbija zaštitila od scenarija koji su pogodile mnoge zemlje EU.

Podsetiću vas na katastrofalne podatke. U periodu od godinu dana, od jula 2016. godine do avgusta 2017. godine, deset velikih prestonica, deset velikih gradova su bili pogođeni terorističkim napadima u kojima je ubijeno više od 150 ljudi. Znači, veliki evropski gradovi nisu ostali imuni na terorističke napade, poput Londona, Barselone, Pariza, Mančestera, Berlina, Nice i Stokholma.

Predloženim zakonskim rešenjem načinjen je i korak ka zaštiti ljudskih prava, pojačana je pravna sigurnost, procedure su učinjene transparentnim i jasnim, čime su otklonjene pravne praznine i pravni nedostaci starog Zakona o strancima, koje su se odnosile na primenu prava, dužnosti i obaveze stranaca tokom boravka na našoj teritoriji.

Zakonom su definisani i novi pojmovi, novi instituti koji se prvi put pojavljuju u novom zakonskom tekstu. Reč je o pojmovima kao što su zemlja porekla, uobičajeno boravište, razlozi zaštite bezbednosti Republike Srbije, nezakonit boravak, vraćanje stranaca, adresa stanovanja i mnogi drugi.

Po prvi put se u ovaj novi predlog Zakona o strancima uvodi rad BIA. Reč je o državnom organu, u čijoj nadležnosti je zaštita bezbednosti Republike Srbije, koji vrši bezbednosnu proveru stranaca.

Kao neko ko dolazi iz Beograda, iz prestonice koju svakog dana poseti veliki broj turista, veliki broj stranih naučnih radnika, studenata, volontera, sezonskih radnika koji traže posao u našim domaćim kompanijama, važno mi je da se osećamo bezbedno u našem dvorištu, u našem gradu, u našoj zemlji. Važno je da znamo kao građani da se neko brine o nama, da neko štiti našu decu, da se brine o našoj imovini.

Pored toga što ovaj novi predlog Zakona o strancima zapravo predstavlja inkorporaciju direktiva EU, u ovaj predlog zakona ušla je i Uredba o viznom kodu EU. Uvedeni su novi instituti koji nisu bili propisani zakonom o strancima, a koji se odnose na proveru uslova za izdavanje vize strancu i procenu rizika. Propisane su jasne procedure i radnje sva tri organa – Ministarstva spoljnih poslova, MUP i BIA. I nema dobrog rezultata, nema dobrog uspeha bez tesne saradnje upravo ova tri organa u Republici Srbiji, i kada je reč o izdavanju viza, i kada je reč o vraćanju stranaca, i mnogim drugim aktivnostima.

Važna je saradnja ova tri organa i kada su u pitanju zahtevi izdavanja viza koji dolaze iz migraciono visokorizičnih područja. Vlada Republike Srbije uzela je obavezu na sebe da u narednom periodu predstavi listu zemalja sa visoko-migraciono-rizičnih područjima.

Odluka o odbijanju zahteva za izdavanje viza dostavlja se na propisanom obrascu, to je isto novina u ovom novom Predlogu zakona o strancima, navode se razlozi za negativan odgovor, kao i pouka o pravnom leku. Takođe, novi instituti koji su inkorporirani u ovaj zakonski predlog je i direktiva o spajanju porodice, i to odobravanje privremenog boravka člana uže porodice stranca kojem je odobrena zaštita u skladu sa odredbama Zakona o azilu. Takođe, možemo odobriti i privremeni boravak u slučajevima humanitarnih razloga, uključujući i odobrenje privremenog boravka strancima koji su bili umešani u akcije za omogućavanje iregularnih migracija, bilo da sarađuju sa našim nadležnim organima, bilo da se u postupcima pojavljuju kao oštećeni ili svedoci. Takođe, u članu 62. Predloga zakona o strancima stoji i rešenje koje se odnosi na odobravanje privremenog boravka žrtvama trgovine ljudi.

Tokom postupka vraćanja stranaca, važno je da napomenem da je reč o postupcima veoma ugroženih lica. Moramo u svakom trenutku da sagledamo njihovo porodično i zdravstveno stanje i da se zaista ponašamo u najboljem interesu, kao jedna odgovorna država koja brine o strancima na svojoj teritoriji. Moramo da vodimo računa o maloletnim stranim licima.

Želim da kažem sledeće, pristupanje Srbije EU nije nikakav virtuelni projekat. To je projekat čitavog društva. Neke lekcije u tom procesu moramo savladati. To je zapravo proces jednog konstantnog usavršavanja, konstantnog učenja. Moramo naše pravne regulative da harmonizujemo sa procesima EU, ali isto tako moramo kao država da osvojimo neke nove slobode i prava koje do sada nismo imali, kako za naše građane, tako i za strance koji borave na našoj teritoriji.

Novi zakon definiše sam institut i pojam stranca, kao i to šta stranac nije. Važno je da definišemo prostor delovanja nadležnih organa u Republici Srbiji, zatim prava, obaveze i dužnosti stranaca tokom boravka, rada, studiranja ili proputovanja kroz našu zemlju kako bi kao društvo bili sigurniji i bezbedniji.

Tokom izrade ovog zakonskog predloga, pre nego što je ušao u Narodnu skupštinu Republike Srbije, održane su četiri javne rasprave. Sva relevantna strukovna udruženja, nadležne institucije, nadležna ministarstva su uključeni u predlaganje ovog zakonskog rešenja, i Privredna komora, i advokatska kancelarija, i Savet stranih investitora, strane banke i veliki deo njihovih komentara i predloga su postali sastavni deo Predloga zakona o kojem danas raspravljamo.

Nadam se da ćete biti otvoreni prema amandmanima koje su narodni poslanici podneli u ovom prethodnom periodu i da ćemo imati u toku rasprave u pojedinostima jednu dobru raspravu. Sigurna sam da kao potpredsednik Vlade, gospodin Stefanović, neće stati sa započetim reformama u srpskoj policiji i da će u narednom periodu razvijati sve one dobre servise za korist građana Srbije, kao što su „bebo dobro došla na svet“, kao što je uvođenje video nadzora u osnovnim školama, kao što je dalja reforma E uprave i on lajn pribavljanje ličnih dokumenata, ali i svim onim reformama srpske policije koje se tiču profesionalizacije policijskih službenika, karijerno napredovanje, nabavke nove opreme, novih uniformi za srpske policajce, da srpski policajac bude dostojan svog posla koji časno obavlja.

Dolazim iz Rakovice i sa ponosom mogu da kažem da je Rakovica jedna od beogradskih opština u kojoj je uveden video nadzor u svim osnovnim školama. Video nadzor je povezan sa policijskom stanicom u Rakovici. Iskoristila bih ovu priliku da vam prenesem, ministre, pozitivne komentare, kako direktora osnovnih škola, tako nastavnika, roditelja, učenika u svim osnovnim školama na teritoriji moje opštine.

Zaista se osnovci osećaju bezbednije, smanjena je stopa vršnjačkog nasilja, bezbedniji su naši osnovci, smanjen je rizik koji je postojao kod kriminalnih radnji u školama i školskim dvorištima u Rakovici i na tome vam se zahvaljujem.

Takođe, znam da ste sami lično velike napore učinili da bi ovaj sistem zaživeo u beogradskim opštinama i da je pored Rakovice sistem zaživeo i u opštinama Mladenovac i Voždovac. Dosta zaista očekujemo od implementacije druge faze projekta koji nosi naziv „Sejf siti“, kako bi se kao građani osećali bezbedno. Važno je da počinioci krivičnih dela budu brže i efikasnije privedeni pravdi.

Na kraju, iskoristila bih priliku da se zahvalim svim Beograđanima koji su svojim glasom dali podršku nastavka politike koju vodi Aleksandar Vučić i SNS i da vama lično, kao predsedniku Gradskog odbora SNS, čestitam na jednom fenomenalnom istorijskom rezultatu. Beograđani su prepoznali naše rezultate rada u gradskoj upravi i u svim našim beogradksim opštinama. Oni su prepoznali rezultate rada, a ne politiku mržnje koju su vodile pojedine opozicione partije, i to im je bio jedini program u ovoj političkoj kampanji.

Beograd je ogledalo Srbije i bez stabilnosti, bez rezultata koje smo ostvarili na ovim izborima, to sve zaista ima dalekosežne posledice, kako na međunarodnom, tako i na unutrašnjem planu. Potrebna nam je stabilnost u našoj prestonici, u našoj zemlji.

Ostavićemo po strani sve one prljave kampanje koje su protiv kandidata za naše gradske odbornike vođene u prethodnom periodu, i u medijima, i na društvenim mrežama, sve one mahinacije koje opoziciji treba služe na čast. Nastavićemo sa brigom o našim sugrađanima, nastavićemo sa svim onim dobrim stvarima koje smo u prethodne četiri godine uradili za Beograđane. O nama svedoče rezultati koji se ogledaju u izgrađenim kilometrima puteva, u izgrađenim kilometrima vodovodne i kanalizacione mreže, a podsećam da u 21. veku jedan Beograd nema kanalizacionu mrežu u svim opštinama.

Naši rezultati govore o tome koliko zaista volimo Beograd i te rezultate su upravo podržali Beograđani na ovim izborima. Na samom kraju bih iskoristila priliku da sve svoje kolege narodne poslanike, bez obzira da li dolaze iz pozicije ili opozicije, pozovem da podrže ova odlična zakonska rešenja. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Uvaženi predsedavajući gospodine Arsiću, drage kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, u skladu sa članom 287. Poslovnika Narodne skupštine želim da iskoristim svoje pravo i postavim pitanje ministarki Neli Kuburović i Ministarstvu pravde.

Za vreme vlasti DS radna mesta su se gubila na sat i u Beogradu i u čitavoj Srbiji. Podsećam vas, dugovi koje nam je žuto preduzeće ostavilo u gradu Beogradu iznosili su 1,2 milijarde evra. Ova vlast je uspela da ih smanji za 500 miliona. Svaki Beograđanin je manje dužan za 250 evra u ove prethodne tri godine. Ostavili su nam u Beogradu pustoš i u gradskoj kasi, ostavili su nam ogromne dugove i kada je reč o beogradskim opštinama, javno komunalnim preduzećima, bili smo na korak od bankrotstva.

Upravo ta koalicija na čelu sa Jankovićem, Šapićem, Đilasom i Jeremićem je koalicija DS u više kolona. Svi ovi ljudi su inače bili članovi DS ili su bili predstavnici najviših organa ove stranke kada je ona bila na vlasti. Vidim da je ta koalicija stvorena i danas i da je jedini njihov program upravo da se vrate na vlast. To nisu novi ljudi. Nije reč o novim ljudima na političkoj sceni Srbije. To nisu novi ljudi, ni Šapić, ni Jeremić, ni Janković, ni Đilas.

Podsećam vas da su Dragan Đilas i Šapić vodili i upravljali gradom Beogradom. Jedan je bio gradonačelnik, dok je Šapić bio pomoćnik. Oni su Beogradom vladali tako uspešno da su nam ostavili ogroman dug od 1,2 milijarde evra, povećali stopu nezaposlenosti, radnici u Beogradu su tokom noći ostajali bez posla, ostajali su radnici bez posla i u Rakovici, i u Mladenovcu, i u Grockoj, i u Barajevu.

Za to vreme šta smo imali sa druge strane što nam je ostavila DS u vreme dok je vladala Beogradom na čelu sa Draganom Đilasom i Šapićem? Imali smo propale investicije. Podsetiću vas samo na neke od propalih investicija. Imali smo maketu Terazija na Novom Beogradu koja je koštala 600.000 evra svakog građanina Beograda, umesto da ta sredstva budu utrošena pametnije, na izgradnju nekih škola, vrtića, bolnica, puteva, svega onoga što nam nedostaje. NJihove propale investicije i dan danas možete videti na svakom ćošku u Beogradu. Imate podzemne kontejnere, imate različite malverzacije, mahinacije oko rekonstrukcije Bulevara Revolucije, imate ogromne troškove i ogromne dugove koje su fabrikovali u vreme DS kada su upravljali javnim preduzećima u gradu Beogradu. Pomenuću samo neke od njih – Beogradput, Beogradski vodovod i kanalizacija imali su ogromne troškove i ogromne dugove koje su ostavili nama u amanet.

Podsećam vas, sa druge strane, dok su se zaduživali kao javnakomunalna preduzeća, nisu gradili i danas imamo situaciju da Beograd, znači okolina Beograda, pozivam vas da dođete i da vidite na šta liči okolina Beograda, nema ni kanalizaciju, ni put, ni vodu, ništa ono što građani jedne velike prestonice zaslužuju u 21. veku. NJih zaista nisu zanimali problemi građana Beograda. NJih je zanimalo nešto drugo.

Molim ministarku Nelu Kuburović da mi odgovori na sledeća pitanja. Do danas je ostala bez odgovora divlja gradnja žutog dr Šapića. Imali smo tako navode u medijima u aprilu 2013. godine, gde nas je jedan dnevni list izvestio, da je dr Šapić od grada Beograda dobio 18 ari zemljišta oko svoje vile na Dedinju, što pomenuti gospodin nikada do sada nije demantovao. Kako je moguće da je dr Šapić, desna ruka tadašnjeg gradonačelnika Beograda Dragana Đilasa, iskoristio svoj uticaj da od gradske uprave na poklon dobije tačno 1.884 m2 atraktivnog zemljišta oko Autokomande. Reč je o pet parcela koje nose broj kat. opštine Savski Venac. Prema tržišnoj vrednosti, zakup za ovo zemljište po kvadratu u delu grada u kome Šapić ima vilu bezmalo košta oko 140 miliona dinara ili 1,16 miliona evra. Pitam vas – koliko je grad Beograd mogao da prihoduje da je to zemljište bilo ponuđeno na licitaciji?

Takođe, postavljam pitanje, mediji su izveštavali u 2013. godini da je dr Šapić uzurpirao ulicu Laze Lazarevića da bi proširio plac svoje vile na Dedinju. Predsednik opštine Rakovica i nekadašnji šef beogradskog odbora DS Aleksandar Šapić izgleda da zaista voli konfor, pošto je praktično prisvojio celu jednu beogradsku ulicu u opštini Savski Venac kako bi proširio svoje dvorište. Naravno, za to nije odgovarao, divlja gradnja se ne zaustavlja ni sada i sada bez dozvole dr Šapić gradi 627 kvadrata stambenog i pratećeg prostora.

Na žalost, pet minuta nije dovoljno da nabrojim sve mahinacije, čitav spisak Šapićevih malverzacija i šarenih laža. Neću spomenuti da je nelegalno sazidao kuću i bazen, da je državi dužan 2,5 miliona dinara na ime poreza, da je plaćao zakupninu vrtića po trostruko većoj ceni od tržišne.

Samo je za gorivo, za svoje džipove i svoje automobile trošio 600 hiljada dinara. Plagirao je svoj doktorat, o čemu navodi Komisija Univerziteta Union; privatizovao je opštinu Novi Beograd, gde vi danas ne možete ni jedan papir na toj opštini da dobijete bez veze sa dr Šapićem; odbio je da sruši i drugi ujakov objekat. Od Dragana Đilasa je dobio pet parcela na poklon, dok je Dragan Đilas bio predsednik opštine.

Verovatno da sve ove…
Evo, završavam.
Verovatno da ga sve ove mahinacije kvalifikuju da ponovo bude kandidat ovog žutog preduzeća. Međutim, građani Beograda nemaju kratku pamet i neće im proći dalje uništavanje naše prestonice.
Stoga molim sve nadležne institucije da ispitaju ove medijske navode i da nas o tome izveste. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsednice.

Drage kolege narodni poslanici, u skladu sa članom 287. Poslovnika Narodne skupštine, želim da iskoristim svoje pravo da kao narodni poslanik uputim pitanje Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Nižu se afere čelnika Demokratske stranke i Dragana Đilasa.Do sada je uhapšeno i procesirano 44 najbliža saradnika Dragana Đilasa i visokih funkcionera Demokratske stranke, ali činjenica je da su neki ipak prošli nekažnjeno. Upravo oni koji nam danas govore o kolapsu i o uništavanju, su isti ti koji su uništili budžet Republike Srbije, budžet Grada Beograda. Izgleda da su neki od njih, ipak, izbegli ruku pravde da za svoja nedela i nenamensko trošenje državnih para.

Želim da mi odgovorite na pitanje, da li su tačni navodi da je Vuk Jeremić, koji je bio ministar spoljnih poslova opustošio budžet građana Srbije za 3,6 miliona evra, za svoja luksuzna putovanja, za svoje dnevnice, hotele i privatne avione? Tačnije, bivši ministar Jeremić potrošio je 3,4 milione evra, samo za svoje luksuzne letove, i preko 200.000 evra za noćenja po luksuznim hotelima.

Moje pitanje je, koja turistička agencija je radila aranžmane za ova luksuzna putovanja? Ko je potpisivao i odobravao ova putovanja? Šta vam je ta preskupa šatl diplomatija dobroga donela? Zar nije bezobrazluk da upravo taj Vuk Jeremić, koji je ruku pod ruku sa Đilasom, Šapićem uništavao Grad Beograd i vodio ga u ambis, upravo sada govori o nefunkcionisanju grada i sada nam priča o poštenju? Šta je sve moglo u Beogradu da se izgradi i u Srbiji za 3,6 miliona evra građana Republike Srbije? Kada će neko za to da odgovara? Skandalozno je da Jeremić i njemu slični kritikuju gradsku vlast, zato što se u Beogradu sada radi, zato što se grad razvija i menja na bolje. Očigledno je da im je jedini program, program mržnje i kritike radi kritike, a sve u cilju borbe za vlast, sve u cilju fotelje, za funkcije, za privilegije.

Sa ponosom mogu da kažem da je zahvaljujući SNS-u u Beogradu, naš Beograd, naša predstonica je grad kranova. Imamo više od 1.111 aktivnih gradilišta danas u Beogradu. Sada se infrastruktura obnavlja, Beograd se modernizuje i sređuje iz dana u dan, i zbog toga sam zaista ponosna.

Odgovorna vlast, predvođena SNS uspela je da pored svih benefita za Beograd i Beograđane da vrati nagomilani dug koje nam je ostavilo žuto preduzeće, pa je tako SNS uspela da dug od 1,2 milijarde evra prepolovi, da vrati sva dugovanja za trudnice i porodilje, socijalno ugrožene kategorije.

Pored vraćanja dugova žuto preduzeće nam je ostavilo u amanet i da vodimo računa i o našim gradskim opštinama. Važno nam je i da se gradske opštine u Beogradu ravnomerno razvijaju, da više nemamo građane prvog i drugog reda. Nama su isti i građani Vračara, Rakovice, Savskog venca, kao i građani Sopota, Barajeva i Grocke. Upravo u tome je razlika između nas i njih. Mi znamo da nemamo 3,6 miliona evra za bacanje. Mi znamo da nismo u mogućnosti da tek tako bacimo milione evra građana Beograda i Srbije. Mi znamo koliko je teško danas zaraditi taj novac da bi ga tako uzaludno trošili. Mi znamo koliko je teško vraćati njihove dugove, zato su nam sada budžetski prihodi, prihodi Grada Beograda uvećani i konstantno su u rastu, zato je budžet Grada Beograda u ovoj godini veći za više od 200 miliona evra. To je novac koji možemo pametno utrošimo, da gradimo naše škole, bolnice, vrtiće, parkiće, naše domove zdravlja, naše autoputeve i mostove po meri Beograđana, po meri građana Srbije. Nemojmo dozvoliti da nam žuto preduzeće i dalje kroji sudbinu u zemlji i sudbinu u gradu Beogradu.

Na samom kraju, molim nadležne organe da ispitaju trošenje budžetskih sredstava za luksuzna putovanja, hotelske troškove, dnevnice i avio karte Ministarstva spoljnih poslova u vreme dok je Vuk Jeremić bio ministar ali i svih ostalih ostataka tzv. žutog preduzeća koji su danas samo promenili dresove i zovu se drugačije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovana predsednice, uvaženi ministri sa saradnicima, drage kolege narodni poslanici i poštovani građani Srbije, ja ću vam večeras govoriti o Predlogu zakona o dualnom obrazovanju, kojoj je Narodnoj skupštini uputila Vladi Republike Srbije, 10. oktobra ove godine.

Zašto je važno da uvedemo dualno obrazovanje? Zašto je važno da uvedemo sistem dualnog obrazovanja u naše srednje škole? Šta je to zapravo dualno obrazovanje? To su samo neki od elemenata novog predloga zakona.

Dualno obrazovanje je obrazovanje koje je zasnovano na dva principa učenja. Imamo teorijsko znanje u školama i praktično znanje koje se uči u preduzećima. To je učenje kroz rad. Na koga se ovaj zakon odnosi? Šta o toga imaju učenici? Šta od toga imaju roditelji? Šta od toga imaju srednje škole u Srbiji? Šta od toga imaju lokalne samouprave, Privredna komora? Šta od toga ima privreda Srbije? To su samo neka od pitanja koji je ovaj zakon definiše.

Dualno obrazovanje je jedna od prioriteta SNS, predsednika Aleksandra Vučića koji je rekao da je pitanje dualnog obrazovanja zapravo naša strateška odluka jer želimo da iz korena menjamo našu zemlju, želimo da mislim o našim budućim generacijama, budućim pokoljenjima. Odluka ima dalekosežne posledice. To je odluka o budućnosti Srbije.

Srpska napredna stranka je odgovorno pristupila ovog zakonskog rešenja i u prethodnom ekspozeu gospodina Aleksandra Vučića i u ekspozeu gospođe Brnabić dualno pored ostalih tema ima zaista značajno mesto. U ovom prethodnom periodu Ministarstvo je zaista proučavalo primere dobre prakse u najrazvijenijim zemljama zapadne Evrope. Uzima ni su primeri Švajcarske, Austrije, Nemačke i inkorporirane su u predloženo zakonsko rešenje.

Ako planiramo da svake godine imamo privredi rast od tri do pet procenata, ako želimo da ova zemlja ima manju stopu nezaposlenosti, najčešće kada govorimo o mladim ljudima u Srbiji, onda moramo da reformišemo svoj sistem obrazovanja. Statistika pokazuje da mladi u zemljama EU nađu zaposlenje od 15 do 24 godine. Kod nas prvi put ljudi sa 30 godina dolaze na biro rada. Znači, prošla im je jedna trećina života i oni tek tada dolaze kod nas, u službe za zapošljavanje i traže posao. Nisu dovoljno spremni, nemaju dovoljno veština za rad. To su samo neki od problema sa kojima ovim zakonom želimo da se izborimo i da nađemo put na kraju tunela.

U Srbiji je 62% nezaposlenih mladih ljudi koje nema nikakvo radno iskustvo, 150.000 ljudi u dobi između 16 i 24 godine se niti školuje niti radi. To su zvanični statistički podaci za koje se moramo zamisliti. Upravo zato je tema dualnog obrazovanja najvažnija tema danas u Srbiji. Mi moramo naše mlade ljude obučiti da rade. Moramo da ih obučimo da rade dok su mladi, da posle ne bude kasno. Važno je da ih školujemo. Važno je da usvojimo princip permanentnog usavršavanja, više deceniskog usavršavanja. Znači, nije dovoljno da samo fabrikujemo određene diplome, određene Vukovce. Moramo zaista celog života da učimo i da se usavršavamo.

Šta kažu pozitivni primeri iz razvijenih zemalja u Evropi. U Švajcarskoj je najniža stopa nezaposlenosti u svetu upravo zahvaljujući dualnom obrazovanju. Ne treba da prekopiramo nijedan sistem. Ne treba samo puko da prepisujemo određene modele. To nije donelo nikakvog dobra, prepisivanje određenih zakonskih rešenja. Imamo negativne primere u Slovenije.

Imamo negativne primere u mnogih zemljama EU koje su puko prepisivale određene modele i nove sisteme obrazovanja. Mi moramo da prilagodimo zakonska rešenja potrebama naših đaka, naših nastavnika, potrebama naše privrede, našeg tržišta rada, ali i potrebama pojedinačnih lokalnih samouprava iz kojih dolazimo.

Postavlja se pitanje ko ima korist od uvođenja dualnog obrazovanja? Model stručnog obrazovanja, odnosno model dualnog obrazovanja od njega zaista koristi imaju svi. Korist imaju i đaci jer će steći neophodno znanje, učiće kroz rad, dobiće neku nadoknadu, biće zaštićeni ugovorom, biće im obezbeđena prava i obaveze. Ovo su sve sastavni elementi predloženog zakonskog rešenja.

Nakon održanih javnih rasprava u velikim gradovima. Nakon održanih tribina u Nišu, Beogradu i Novom Sadu. Uključene su zaista sve relevantne institucije u državi Srbiji i Savet za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih i Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, Uprava za nacionalne manjine, odnosno nacionalne zajednice i Unija poslodavaca i PKS i jedinice lokalnih samouprava i reprezentativni sindikati obrazovanja i granski sindikati. Znači, svi akteri su uključeni u donošenje predloga zakona pre nego što je zakon ušao u Narodnu skupštinu.

Apsolutno je bio transparentan postupak predlaganja otvorena je mejl adresa na kojoj su građani mogli, odnosno strukovna udruženja na koja su mogla da podnose svoje predloge, sugestije i 36 ukupno predloga je pristiglo preko Ministarstva i Ministarstvo je veći deo tih predloga inkorporirao i oni su postali sastavni deo Predloga zakona o kome mi danas raspravljamo.

Sistem dualnog obrazovanja treba da reši jedan veli nesklad koji trenutno postoji u sistemu obrazovanja. Ovde zaista ne izmišljamo toplu vodu, želimo za primer duelnog obrazovanja primenimo u praksi kako bi postali deo savremenog sveta, kako bi pratili svetske trendove i kako bi se približili makar malo najjačim svetskim ekonomijama.

Primeri pozitivni u praksi imamo u Švajcarskoj, Nemačkoj, Austriji. Kada smo kod Austrije. Austrijski model dualnog obrazovanja postao je po rečima Sebastijana Kurca jedan od glavnih izvoznih proizvoda Austrije.

U Srbiji činimo neki pomak još od 2013. godine. Pomeramo se sa mrtve tačke, idemo napred i uvodimo nove obrazovne profile, uvodimo elemente dualnog obrazovanja. Ono što nam je sve ovo vreme nedostajalo to je zakonodavni okvir.

Dolazim iz Beograda, iz opštine Rakovica, i mogu vam reći da pozitivni primeri, možemo naći u trgovačkoj školi u Beogradu - DM drogerija, „Univereksport“, „Deleze“, „Merkator“, VIP mobilni operateri, su samo primeri kompanija koji su uspostavili saradnju sa Trgovačkom školom u Beogradu i koji već sada imaju praksu, kao proveru sopstvenog znanja i primenu naučenog u konkretnoj situaciji.

Ali, niste ostali samo na Beogradu. Karavan obrazovanja je obišao i brojne druge gradove – Tehnička škola u Odžacima sarađuje sa fabrikom automobilske opreme „Magna“, uveden je obrazovni profil modnog krojača; srednja škola „4. juli“ u Vršcu, koja želi da uvede obrazovni profil vozača motornih vozila, su samo neki od primera srednjih škola.

Imamo veliki broj zainteresovanih kompanija. Taj broj je iz dana u dan sve veći i veći. Važno je da obrazujemo mlade ljude, mlade srednjoškolce koji će posle završene srednje škole naći svoj posao kod poznatog poslodavca.

Imala sam prilike da zajedno sa ministrom i saradnicima prisustvujem tribini koja je održana u opštini Rakovica. Zaista je tada bio veliki broj i direktora osnovnih škola i direktora četiri srednje škole koje postoje na teritoriji Rakovice. Opšti utisak sa te tribine je bio sledeći – svi oni su spremi i svi oni u ovom zakonu vide prosto šansu da se unapredi sistem obrazovanja u Srbiji. Svi oni vide šansu i priliku da se nešto zaista promeni. Oni su željni, vape za promenama u sistemu obrazovanja u Srbiji.

Neke škole u Rakovici su se odmah uhvatile u koštac sa sistemom dualnog obrazovanja. Srednja zanatska škola u Rakovici to je ona škola koja je najveća na Balkanu, najveća u Srbiji, kada je reč o obrazovanju osoba sa posebnim potrebama, znači, srednjoškolaca sa posebnim potrebama. Imamo studentsku zadrugu, imamo GIZ-ov projekat koji ova škola želi da obrazuje, imamo srednju mašinsku školu „Radoje Dakić“, koja zaista želi da se uhvati u koštac i da ovog trenutka u svojim programima uvede neki od elemenata dualnog obrazovanja.

U ova dva dana smo čuli od kolega iz opozicije da smo zatekli katastrofalno stanje u sistemu obrazovanja u Srbiji. Pitam vas, drage kolege narodni poslanici, ko je za to kriv? Da li je za to kriv Aleksandar Vučić? Nije, nije tada bio ministar, nije tada bio ni premijer. Da li je za to kriva Srpska napredna stranka? Da li je za to kriv gospodin Mladen Šarčević, koji je vodio jednu privatnu školu? Nije, naravno. Za to su krivi oni drugi koji sada na sva zvona kritikuju ovo zaista dobro predloženo zakonsko rešenje.

Kada je rađena poslednja reforma sistema obrazovanja, pitam vas? Kada je gospodin Aleksandar Vučić pokrenuo obnovu škola, bolnica, toaleta, fiskulturnih sala, učionica, mnogi su na društvenim mrežama sve te poteze ismevali, mnogi su se sprdali. Kada je pokrenuo da svaka opština u Srbiji dobije ili ambulantu ili dom zdravlja ili da veliki gradovi dobiju obnovljene ili novoizgrađene kliničke centre, neko je sa strane sedeo i kritikovao dobre rezultate politike Aleksandra Vučića, dobre rezultate Srpske napredne stranke.

Dolazim iz gradske opštine Rakovica. Slušali smo 40 godina o tome da se gradi jedan dom zdravlja. Ni jedna vlast, ni ona prethodna, ni ona pre te prethodne, nije postavila ni jednu ciglu, ni jedan kamen za dom zdravlja na Labudovom brdu. Mi smo to obećanje sada ispunili. Nakon 40 godina, opština Rakovica dobija moderan i funkcionalan dom zdravlja.

Želela bih da kažem da zaista imamo dosta nagomilanih problema, i po pitanju kanalizacionih mreža u Beogradu, i po pitanju pokretanja novih pogona, novih gradilišta u Beogradu. Nekako smo sve vreme bili u zapećku. Beograd sada ima preko hiljadu gradilišta u Srbiji. Beograd se zaista razvija iz dana u dan. Odgovorna politika Srpske napredne stranke, gradonačelnika Siniše Malog daje dobre rezultate.

Dragi građani Srbije, dragi Beograđani, pitam vas – koliko se to moglo bolnica, škola, vrtića, železničkih pruga, metroa, parking prostora, izgraditi u Beogradu na osnovu duga koji nam je ostavila prethodna vlast? Duga koji u gradu Beogradu iznosi milijardu i 200 miliona evra, koji nam je prethodna DS ostavila u amanet? Pitam vas – šta se moglo sve sa tim novcem uraditi? Zadužili smo svakog Beograđanina sa preko 600 evra, kada se uzme i ukupan dug beogradskih opština on iznosi 1.000 evra. Sada je taj dug smanjen i iznosi 500 miliona evra, što je zaista odličan rezultat odgovorne politike vlasti u Beogradu, na čelu sa gradonačelnikom.

Drage kolege, uvaženi ministri, na samom kraju želim da kažem sledeću situaciju. Zaključak se sam nameće fabrikovanjem vukovaca bez praktičnog i upotrebljivog znanja, fabrikovanje diploma bez veština i znanja potrebnih privredi. Mi zapravo tako spremamo đake samo za biro za zapošljavanje, ne spremamo đake za tržište rada.

Svakoga dana moramo raditi na temi dualnog obrazovanja, jer je to zaista najznačajnija tema koja će nam obezbediti smanjenje stope nezaposlenosti, dovešće do toga da se ceni kvalitet obrazovanog kadra, koji izlazi iz ovako reformisanih srednjih škola, negovaćemo dug preduzetništva kod mladih ljudi, to je nešto što nam je zaista dugo nedostajalo.

I na samom kraju, u danu za glasanje, pozivam sve svoje kolege narodne poslanike, bez obzira da li dolaze iz redova pozicije ili opozicije da podrže ovo zaista zakonsko odlično rešenje. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovana predsednice, uvaženi ministri sa saradnicima, drage kolege narodni poslanici, danas ću govoriti o izmenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu kao i razlozima za njegovo donošenje. Razlozi za izmene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu sadržani su u članu 63. Zakona o potvrđivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske zajednice i njihovih država članica.

Novim Predlogom zakona bliže se propisuju uslovi sticanja poljoprivrednog zemljišta u privatnoj svojini državljanima članicama EU u skladu sa važećim Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, između sa jedne strane evropskih zajednica i svih njenih država članica i sa druge strane Republike Srbije. Osnovne izmene i dopune postojećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu koje su date i u predloženim izmenama, sadržane su u članu 72đ. Ne bih, kao i moje mnogobrojne kolege koji su i juče i danas govorile preciznije o suštini ovih izmena, ali bih da kažem sledeće zašto mi danas zapravo raspravljamo, prethodna ova dva dana, zašto raspravljamo i zašto je neophodno izmeniti, doneti Zakon o poljoprivrednom zemljištu.

Naš zadatak je da ispravimo greške prethodnika, da ispravimo one greške koje su učinjene pre deset godina kada je usvajanja SSP, koji je podsećam, potpisan 29. aprila 2008. godine. Znači, niti je Aleksandar Vučić tada niti je SNS pisala taj tekst niti se dogovarala sa međunarodnim zvaničnicima, činili su to oni koji se sada kriju u mišije rupe. Imali smo juče konferenciju za štampu na kojoj aktuelni narodni poslanik iz tadašnjeg perioda, iz perioda dos-a nije se udostojio da odgovori na pitanje novinarima, da li je i zašto je loše ispregovaran SSP. Upravo smo mi zato danas ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije da upravo te greške, stare greške, dosove greške ispravimo.

Predlagač zakona je zaista vodio računa o svim detaljima. U zakon je uključio sve one kumulativne mehanizme ugledajući se na dobru praksu nekih zemalja EU. Takođe, sve te dobre primere je inkorporirano u ovaj predlog postojećih izmena datog zakona. Znači, slični mehanizmi su mnoge zemlje koji su bili kandidati uključili u svoje zakonodavstvo.

Usvajamo zapravo ovaj zakon, jer želimo da zaštitimo interese srpskog seljaka, ali i interese Republike Srbije.

Tako da, zaista se vodilo računa o svemu, o svim detaljima, da je potrebno da potencijalni kupci budu rezistenti konkretne lokalne samouprave kada kupuju određeno poljoprivredno zemljište, zatim da imaju registrovano aktivno poljoprivredno gazdinstvo, znači ne ono koje je u pasivnom sastavu, koje je pasivnom statusu, nego ono koje je aktivno, koje zaista obrađuje i proizvodi poljoprivredne proizvode, zatim da ima vlastitu mehanizaciju.

Takođe, tačno smo predvideli da stranac može kupiti zemlju u određenoj visini, ta visina je dva hektara, znači predmet kupovine može biti zemlja do dva hektara. Da je predlagač zakona zaista vodio računa o svim detaljima, govori o tome da je u ove predloge zakona inkorporirao određene bezbednosne aspekte. Tako na primer predmet kupovine ne može biti zemljište koje pripada i koje se graniči sa vojnim postrojenjima, vojnim kompleksima, vojnim poligonima. Stranac zapravo ne može kupiti zemljište koje se nalazi u blizini vojnih poligona, jer prosto želimo i da zadovoljimo i taj bezbednosni aspekt.

Još jedan kontrolni mehanizam je uključen u ovoj izmeni i dopuni Zakona o poljoprivrednom zemljištu, je pravo preče kupovine poljoprivrednog zemljišta u poljoprivrednoj svojini. To pravo zapravo ima Republika Srbija, formirana je i komisija koja odobrava kupovinu Vladi. Tu komisiju čine resorna ministarstva Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo finansija. Znači, vodilo se računa zaista da se mi kao država, koja je kandidat za članstvu u EU, zaista zaštitimo i na sve načine nedozvolimo apsolutnu liberalizaciju tržišta poljoprivrednog zemljišta.

Kao što sam već rekla, Sporazum, podsećanja radi, zarad istine i zarad podsećanja građana Republike Srbije, SSP je potpisan dalekog 29. aprila 2008. godine, imamo punih deset godina od primene ovog međunarodnog ugovora.

Podsećam vas, SSP ima snagu međunarodnog ugovora, on vam je odmah ispod Ustava. On je samim usvajanjem u Skupštini i njegovom ratifikacijom, on postaje sastavni deo domaćeg zakonodavstva i izvor domaćeg prava. Imali smo prilike da u ova dva dana slušamo zašto niste izmenili SSP, mogli ste da izmenite SSP, a podsećam vas, sve izmene SSP zahtevaju saglasnost svih zemalja članica EU.

Jedno elegantno rešenje je upravo to. Ne možemo da izmenimo SSP, ali možemo da izmenimo Zakon o poljoprivrednom zemljištu i prosto da uskladimo taj prelazni rok koji u njemu postoji, a koji ističe 1. septembra 2017. godine. Znači, zaključak koji se nameće je da je SSP loše ispregovaran, da je pre deset godina donet u cilju jedne predizborne kampanje za izbore 2008. godine i da mi upravo danas ispravljamo ono što je DOS-ova vlast potpisala, što se obavezala u ime građana Republike Srbije.

Kada smo prosto u toj DOS-ovoj vlasti koja je bila, da se vratimo malo u 2008. godinu, oni su imali dve politike.

Imali su jednu politiku koju su imali na međunarodnom planu i drugu politiku koja je bila usmerena za unutrašnju politiku, a drugo su pričali građanima Republike Srbije.

Podsećam vas, tada nije bio na vlasti Aleksandar Vučić i SNS, nismo mi pregovarali o SSP-u, nismo se mi obavezali za potpunu liberalizaciju poljoprivrednog zemljišta.

To je činio neko drugi, ko se sada krije od svoje odgovornosti i obaveza na koje su se svojim ugovaranjem i potpisivanjem obavezali. Obavezali su se donošenjem jednog jako važnog međunarodnog sporazuma.

Slažem se sa svojim kolegom Vladom Orlićem koji kaže da ovim zakonom mi zapravo činimo dve dobre stvari.

Prvo, ova rešenja su zaista korisna za građane Republike Srbije. Sa druge strane, mi ispunjavamo međunarodne obaveze kao jedne odgovorne države, jedna odgovorna vlast.

Ovim zakonskim rešenjem popravljamo sve one nedostatke SSP štiteći interese Republike Srbije, pre svega, ali i interese srpskih poljoprivrednika i interese srpskih oranica. Izmenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu mi ne želimo da sprečimo dolazak stranih investitora, domaćih ili stranih investitora, već naprotiv, želimo da sprečimo onaj neravnopravan položaj, onaj monopolski položaj koji su neki od tajkuna u Srbiji imali. Reč je o nefer tržišnoj utakmici kao i o tome da ovo malo preostalih poljoprivrednih kombinata prodamo u bescenje kako bi se neki dograbili i dočepali poljoprivrednog zemljišta.

Tu mislim na sve one koji su na lak način, mimo procedure, mimo javnosti dolazili kroz proces privatizacije od 2000. godine, u posed sa više od 120 hiljada hektara najkvalitetnijih srpskih oranica.

Ovim zakonom ne želimo da zabranimo bilo kojoj novoj firmi i bilo kom novom investitoru da investira u poljoprivredu Srbije. Naprotiv, poljoprivreda je jedna od najvažnijih razvojnih grana u Republici Srbiji. Značajan deo BDP je upravo iz poljoprivrede, tako da mi želimo da otvorimo vrata svim domaćim i stranim investitorima koji žele da ulažu u oblast poljoprivrede.

Poljoprivreda je naša razvojna šansa i upravo tim novim ulaganjem u poljoprivredi, vidim i prosto priliku i šansu da uvodimo nove tehnologije, da modernizujemo poljoprivredu, da osvajamo nova tržišta za proizvode koji su proizvedeni na srpskoj zemlji, ali i da zapravo otvorimo šansu i otvorimo mogućnost za kreiranje novih radnih mesta.

Slažem se sa ministrom Nedimovićem da ne smemo i da ne možemo izrađivati zakone po meri pojedinaca. Mi moramo izrađivati zakone koji su prosto jednaki za sve.

Srpska napredna stranka upravo čini, upravo radi drugačiju politiku i nema više donošenja zakona po meri jednog pojedinca i jednog tajkuna. Zakoni su isti za sve, zakoni se moraju poštovati, bez obzira ko iz koje sfere društva dolazi.

Svako mora danas da se izbori na svoje mesto pod suncem. Ako smo zaista ozbiljni i ako zaista želimo da uđemo u EU, onda moramo da zaslužimo svoje mesto na tržištu, ali i na državi je da uradi svoj deo posla. Na državi je da kreira povoljan ambijent kako bi poljoprivrednici koji proizvode u ovoj zemlji, vlasnici poljoprivrednih gazdinstava mogli da žive od svoje njive i od svoje oranice.

Rezultati Vlade u prethodnom periodu i Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i vodoprivrede su zaista impozantni i imali smo primere u medijima da vidimo zaista veliko interesovanje, pre svega za nabavku nove mehanizacije, novih traktora. Imali smo redove poljoprivrednika koji su zaista spremni da svoju dojučerašnju zastarelu dotrajalu tehnologiju zamene novim mašinama i novom mehanizacijom.

Nagomilani su problemi u poljoprivredi, ali i u svim segmentima društva. Te nagomilane probleme neko mora rešavati.

Zaista podržavam napore sadašnjeg aktuelnog ministra koji zajedno sa GIZ-om i NALED-om, pokrenuo je jedan projekat, povećanje prilika za zapošljavanje sezonskih radnika, potpisan je 17. avgusta 2017. godine, znači ove godine pre samo par dana i Memorandum o saradnji, jer želimo da više od 100 hiljada radnika izvedemo iz sive zone. Istraživanje je pokazalo da 65% od tih sezonskih radnika su upravo sezonski radnici koji rade u poljoprivredi.

Kao što sam rekla, dosta je nagomilanih problema, potrebno je vreme da se svi ti problemi, nemamo čarobni štapić da se oni preko noći reše.

Na samom kraju želim da kažem sledeće, svojim kolegama iz opozicije zaista preporučujem jednu publikaciju koju možete naći na sajtu Ministarstva za evropske integracije, a to su mitovi o EU.

Zaista razumem potrebu dela srpske opozicije, pošto svi pripadamo određenim političkim partijama, određenim pokretima, zaista se iz dana u dan borimo za podršku građana Republike Srbije. Svaki birač i svaki glas nam je bitan i u toj političkoj borbi često se služimo svim sredstvima kako bi došli do tog birača, do tog glasa.

Deo srpske opozicije upravo koristi sva ta sredstva kako bi se dokopao podrške, jer se podrška ne dobija tako lako i upravo deo srpske opozicije koristi mitove i stereotipe o EU, da će stranci pokupovati sve što je srpsko, da će prestati proizvodnje rakije, da nećemo proizvoditi krive krastavce i krive šargarepe, zatim stereotipi koji postoje o svinjokolju, da ćemo prestati sa proizvodnjom srpskih proizvoda, kao što su futoški kupus, homoljski med, pirotski sir.

U istoj situaciji, samo da vas podsetim, nalazili su se i brojni kandidati koji su sada punopravne članice EU - Hrvatska, Rumunija i Bugarska.

Imala sam prilike da kao član Odbora za evropske integracije, zaista imam brojne susrete sa svojim kolegama iz hrvatskog Sabora, upravo mi je gospođa Jadranka Kosor i rekla o situaciji u kojoj se Hrvatska našla pred njeno pristupanje u EU 2013. godine. Upravo su deo nevladinih organizacija i deo opozicije u Hrvatskoj govorili o tim mitovima i stereotipima, da će prestati Hrvati da proizvode sir i vrhanj, da se neće proizvoditi vino, po čemu je Hrvatska bila poznata. Kao što znamo, Hrvatska je ušla u EU i sve je to ostalo na nivou priča i mitova.

Razumem opoziciju u Srbiji, jer opozicija u Srbiji je poput onog davljenika koji se hvata za slamku kako ne bi potonula, ali zarad istine i zarad javnosti želim sa ovog mesta da poručim svim građanima Republike Srbije, svim poljoprivrednim proizvođačima, a to je da budu spokojni kada je reč o kupovini i otimanju poljoprivrednih parcela, da budu spokojni kada je reč o srpskoj zemlji i srpskim oranicama.

Na samom kraju, SNS će u danu za glasanje podržati sve izmene predloženog zakona. Pozivam svoje kolege narodne poslanike i poslanice i sa one druge strane koji su bili deo DOS režima, koji su usvajali Sporazum o stabilizaciji pridruživanju, koje su stari preživeli delovi DOS-a, a i ove nove koje su sada nedavno ušli u Narodnu skupštinu, da podrže ove rezerve i da podrže ove izmene Zakona o poljoprivrednom zemljištu, jer zaista ovaj zakon prevazilazi politiku. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, drage kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, danas ću govoriti o Predlogu odluke o izboru Zaštitnika građana koji je podneo Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo 14. jula ove godine.

Procedura kandidovanja je protekla u skladu sa Ustavom i zakonima Republike Srbije, pre svega mislim na Zakon o Zaštitniku građana. Odbor je, u skladu sa stavom 4. Zakona o Zaštitniku građana, razmotrio i utvrdio predlog za izbor Zaštitnika građana. Na ovoj sednici pomenutog odbora doneta je odluka da se predlog gospodina Zorana Pašalića, kandidata za Zaštitnika građana, uputi Narodnoj skupštini na razmatranje, i mi, evo, već ova dva dana o tome i raspravljamo.

Biografija gospodina Zorana Pašalića je zaista impresivna. Imamo 11 strana teksta koji je dostavljen svim poslanicima u Narodnoj skupštini. Takođe, dostavljen je i široj javnosti i svako može da se informiše i da se upozna sa bogatom radnom biografijom i iskustvom gospodina Pašalića.

Kao što sam već rekla mi danas pored Zaštitnika građana, takođe, još diskutujemo i o reizboru članova Fiskalnog saveta, zatim članova Odbora Agencije za borbu protiv korupcije i u današnjem govoru ću se zapravo baviti kandidaturom Zaštitnika građana.

Kandidat za Zaštitnika građana, gospodin Zoran Pašalić, završio je Pravni fakultet u Beogradu, završio je magistarske studije na Fakultetu organizacionih nauka. Takođe, trenutno je na doktorskim studijama i ima bogato radno iskustvo. Počeo je od advokatske kancelarije, preko Gradskog suda za prekršaje u Beogradu, došao je do funkcije predsednika Višeg prekršajnog suda i od 31. oktobra 2017. godine je imenovan za predsednika Prekršajnog apelacionog suda. Znači, zaista bogata radna biografija na preko 11 strana. Neću navoditi sve detalje iz njegove biografije. Apsolutno ima moju podršku i podršku SNS i svih onih poslaničkih grupa koje su potpisale i predložile njegovu kandidaturu.

Ono što želim da kažem, gospodin Pašalić je bio rukovodilac brojnih projekata. Sve vreme se permanentno usavršavao u oblasti pravnih nauka. Međutim, ja neću kao moji prethodnici, koji su hvalili gospodina Sašu Jankovića kada je on izabran 2007. godine, koristiti suviše pohvala, nego ću pratiti njegov rad kao narodni poslanik i ceniću na osnovu njegov dela, jer dela uvek više govore od reči koja možemo da sudimo o nekom funkcioneru i nekom izabranom i postavljenom licu.

Kandidatu za Zaštitnika građana Zoranu Pašaliću želim da poručim sledeće: da ne bude kao lažni Zaštitnik građana. Prethodni Zaštitnik građana gospodin Saša Janković je radio sve suprotno Zakonu o Zaštitniku građana. To govore činjenice. Čovek je sve vreme, puna dva mandata, koristio svoje, da tako kažem, pravo koje nije pisalo u zakonu, bavio se politikom, takoreći, bavio se politikanstvom, jer to nije prava politika. Prava politika je politika kada vi izađete pred građane, kada imate svoje program, kada kažete koja je to nova politička ideja kojom želite da se bavite, a ovo je jedno prosto politikanstvo.

Takođe, taj lažni Zaštitnik građana podneo je ostavku tek u onom trenutku kada je skupio sredstva za svoju ličnu kampanju, kada je okupio svoje sponzore, kada je okupio stare relikte DOS-a, one otpatke koji su ostali od DOS-a i tada se odvažio da izađe na izbore i da prihvati kandidaturu na predsedničkim izborima. Iako je bio lažni Zaštitnik građana, ovaj Zaštitnik građana je primao pravu platu. Ta prava plata je iznosila celih 370 hiljada dinara. Šta je za tako visoke novce taj Zaštitnik građana radio? Šta je radio u radno vreme? Kako je izgledao njegov radni dan?

Lažni Zaštitnik građana za vreme radnog vremena je tvitovao, šetao svoje kuče, vozio biciklu, koristio državne resurse za svoju ličnu predsedničku kampanju, takođe, koristio je, kao što je gospodin Martinović rekao, svoje službene automobile, sekretarice, svoje gorivo, telefone, štampače, neke državne resurse koji se plaćaju iz budžeta Republike Srbije.

Da li je radio u interesu građana kako svaki ombudsman u svetu radi? Nije. Da li je štitio njihova prava? Da li su građani koji su mu se obraćali za pomoć zadovoljni sa njegovim radom? Nisu. Da jesu, dobio bi više od tričavih 14, 15%, koliko je već dobio na predsedničkim izborima. NJegovu politiku Zaštitnika građana građani Srbije su na vreme prepoznali.

Ne možete vi tako lako prevariti srpskog domaćina da vam da svoj glas. Ne možete ga tako lako slagati da vam da podršku glasanjem na dan izbora, zaokružujući ime na predsedničkim izborima. Pametniji su ti srpski domaćini od bilo kog takvog kandidata za predsednika Srbije. Politika lažnog Zaštitnika građana doživela je fijasko na prethodnim predsedničkim izborima. Pobedila je politika SNS i politika Aleksandra Vučića. Podsećam građane Srbije, Aleksandar Vučić je osvojio 56% glasova, to je istorijska pobeda. To je pobeda koja će mnogima u opoziciji dugo, dugo vremena zaista biti nedostižna.

Sada bih želela da postavim jedno pitanje. Kako lažni Zaštitnik građana može da ocenjuje zakonitost drugih organa u Republici Srbiji, kad se on sam nije pridržavao zakona i Ustava Republike Srbije? Istini za volju, građani Srbije mesečno plaćaju više od tri hiljade evra da taj Zaštitnik građana štiti njihova prava, da se stara o dobroj upravi. Prethodni, lažni Zaštitnik građana se samo starao o svojim ličnim interesima. NJemu je bilo važno zadovoljenje svog ličnog džepa, njemu je bilo zadovoljenje da se on bavi svojom predsedničkom kandidaturom, iako još izbori nisu bili raspisani. Bavio se javnim nastupima u medijima širom Srbije, napadajući Aleksandra Vučića i njegove najbliže saradnike. Zaključak se nameće sam, bio je preplaćen za svoj nerad. Jasno je da nije štitio građane koji su mu se obraćali za pomoć. Štitio je isključivo sebe, svoj džep i svoje bolesne političke ambicije.

Danas na sednici Administrativnog odbora smo doneli Odluku o kodeksu ponašanja narodnih poslanika, o granicama dozvoljenosti komentarisanja sudskih odluka. Te, ja neću govoriti o aferi „Pištolj“ i neću govoriti o tome, neću postavljati pitanje kako je ubijen Predrag Gojković, odakle barutne čestice na rukama dotičnog, neću koristiti te detalje, ali ono što ću reći to je zamoliću nadležne organe Republike Srbije da ispitaju ovaj slučaj, zarad istine i zarad šire javnosti, da nas informišu dokle se sa tim slučajem došlo.

Privodim kraju svoje izlaganje. Zaista želim da kažem da poštujem ulogu institucije koju Zaštitnik građana ima u Republici Srbiji. Zaštitnik građana je, po zakonu, nezavistan i samostalan državni organ, zadužen da štiti i unapređuje poštovanja slobode i prava, on uživa imunitet koji mu omogućava nezavisnost i samostalnost u svom radu. Podsećam vas, Ombudsman je institucija koju je usvojio švedski Parlament davne 1809. godine, u cilju kontrole izvršne vlasti. Sama reč „Ombudsman“ potiče iz švedskog jezika i označava osobu koja ima sluha za svoj narod. Da li je prethodnik imao sluha za svoj narod?

Danas je Ombudsman inokosni državni organ koji se stara i unapređuje ljudska prava i slobode. Podsećanja radi, Republika Srbija je u svoj pravni poredak još 2005. godine donela Zakon o zaštitu građana. Postojanje ove institucije utvrđeno je Ustavom Republike Srbije iz 2006. godine, a Zaštitnika građana Narodna skupština Republike Srbije je usvojila, odnosno Saša Janković je stupio na dužnost 23. jula 2007. godine. Imao je još jedan mandat koji mu je Skupština usvojila 2012. godine.

Ono što želim da kažem, zaista, još jednom ponavljam, poštujem nezavisnost institucije, jedna takva institucija je važno da postoji u Republici Srbiji, ali da li i sadašnji v.d. isto neki Janković, Miloš Janković, da li on i dalje radi svoj posao? Da li on radi posao za koji je plaćen budžetskim novcem Republike Srbije? Taj Miloš Janković ne reaguje na natpise jednog tabloida koji već danima, nedeljama iznosi najgnusnije laži i neistine o predsedniku Aleksandru Vučiću.

Zašto taj vršilac dužnosti ne reaguje u ovakvom slučaju? Zašto ne vodi računa za svoj posao, zašto nije odgovoran za svoj posao, za koji je debelo plaćen? Zašto jednostavno čovek, koji se isto preziva Janković, a trenutno je na funkciji vršioca dužnosti, ne reaguje kako bi se ovaj javašluk zaustavio?

Znate, vama se na tviteru pojavi umrlica predsednika Republike Srbije gospodina Aleksandra Vučića i v.d. Zaštitnika građana ne reaguje. Neću sada citirati brojne neregularnosti o kojima je pričao moj kolega Martinović, koji su to sve slučajevi sve, kada nezavisni organi Republike Srbije nisu reagovali. Ima još mnogo slučajeva, mogu navesti još brojna pitanja.

Zašto se Miloš Janković v.d. Zaštitnika građana nije ogradio od političkog delovanja njegovog prethodnika, tako da ima još dosta pitanja, ali ne bih sada, daću prilike i ostalim narodnim poslanicima da se uključe u diskusiju.

Želim sledeće da kažem. Pojave koje nam se dešavaju na srpskoj političkoj sceni moramo javno osuditi. Imamo današnji broj „Blica“ koji je preneo izjavu „Nedeljnika“ – ne mogu vam reći ko mi je od političara sugerisao da se kandidujem za gradonačelnika. Rodoljub Šabić, Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka izjavio je da su do njega dolazili predlozi za kandidaturu za gradonačelnika Beograda, ali nije jasno rekao da o njima nije ozbiljno razmišljao.

Znači, da li vama institucija nezavisnog državnog organa omogućava da se vi kandidujete, bilo to gradski, lokalni, predsednički izbori, da li vi tu funkciju koristite da štitite interese građana? Da li postupate u skladu sa Zakonom koji jasno propisuje vaše nadležnosti ili se vi bavite politikom?

Prosto gospodo Šabiću, Jankoviću, odlučite se. Vi primate platu iz budžeta RS da obavljate svoj posao, a ne da se bavite politikom. To je moje viđenje Zaštitnika građana. Na samom kraju želim da kažem da ću u danu za glasanje svoju podršku dati Zoranu Pašaliću za Zaštitnika građana. Takođe, glasaću i za reizbor dosadašnjih članova Fiskalnog saveta. Podržaću i predlog kandidata Agencije za borbu protiv korupcije, jer ovu kandidaturu su već do sada podržali i SNS, SPS, JS, PUPS, SVM i mnogi drugi. Hvala.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, uvaženi ministri, drage kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, danas ću govoriti o Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma o osnivanju Regionalne kancelarije za saradnju mladih sa statutom ove organizacije.

Podsećanja radi, u okviru Samita o zapadnom Balkanu, koji je bio u Parizu 4. jula 2016. godine, kada je svečano i potpisan Sporazum o uspostavljanju Regionalne kancelarije za saradnju mladih, njeno osnivanje inicirao je srpski premijer gospodin Aleksandar Vučić, a njegov predlog je prihvatio albanski premijer gospodin Rama. Oni su zajedno inicirali kod lidera zemalja zapadnog Balkana uspostavljanje jedne ovakve kancelarije.

Cilj uspostavljanja ove kancelarije je pre svega da se povežu mladi iz susedstva. Neophodno je da povežemo mlade zapadnog Balkana, neophodno je da im damo priliku da se oni povezuju uspostavljanjem projekata, projekata u oblasti obrazovanja, sporta, kulture, kako bi zajedno konkurisali ili preko nevladinih organizacija ili preko zvaničnih institucija iz zemalja iz kojih dolaze.

Podsećanja radi, jedna ovakva kancelarija je postojala nakon Drugog svetskog rata između Francuske i Nemačke, Kancelarija za mlade koja je uspostavljena davne 1963. godine u okviru Jelisejskog ugovora o prijateljstvu između Francuske i Nemačke. Praksa je pokazala da su studentske razmene upravo odigrale ključnu ulogu u prevazilaženju netrpeljivosti između dve zemlje koje su kroz istoriju najviše ratovale. Upravo su studentske razmene doprinele zalečenju onih posleratnih rana i uspostavljanju jednog procesa pomirenja i saradnje.

Želela bih da kažem dalje da je zaista i statut, ali i sporazum koji se nalazi pred svim narodnim poslanicima do najsitnijih detalja predvideo sve moguće situacije, kao što je koji je to mandat ove kancelarije, koji su to ključni organi koji deluju u okviru ove regionalne kancelarije, ali i koji je budžet kojim raspolaže ova kancelarija. Budžet je dva miliona evra za period od tri godine, za svaku godinu, s tim što je kontribucija potpisnica takva da je Srbija najveći kontributer sa 38,9%, dok je Crna Gora najmanja sa 4,4%. Organi koji su uspostavljeni i koji će doprineti boljem radu ove regionalne kancelarije su upravni odbor, sekretarijat, sedište ove kancelarije koje se nalazi u Tirani, zatim savetodavni odbor i brojne radne grupe. Podsećanja radi, u svakoj zemlji potpisnici biće formirane i lokalne kancelarije.

Čemu će doprineti zapravo rad ove regionalne kancelarije? Praksa je pokazala da su problemi mladih isti ili slični, bez obzira iz koje zemlje zapadnog Balkana dolazili. Ali, problemi mladih pre svega se tiču nezaposlenosti, zatim nedovoljne mobilnosti, nepriznavanje diploma. Ovakvi slični sporazumi će upravo doprineti da se ti problemi na jedan bolji i brži način reše. Dosadašnja praksa je upravo pokazala da je mobilnost mladih ljudi i mogućnost da saslušaju jedni druge, da sede za istim stolom će doprineti zapravo rešavanju društveno-političkih problema koji postoje u regionu zapadnog Balkana, ali i da se prosto preovladaju tekovine ratne prošlosti iz prethodnih decenija. Doprinos regionalne kancelarije ide u pravcu procesa pomirenja, veće mobilnosti među mladima, jačanju mira i stabilnosti u regionu i istovremeno eliminisanju dodatnih etničkih i verskih predrasuda i stereotipa u zemljama regiona.

Želim takođe da vam kažem da je uspostavljanje Regionalne kancelarije zapravo deo započetog Berlinskog procesa, da rezultati berlinskog procesa, koji je inicirala nemačka kancelarka Angela Merkel, zapravo doprinese da imamo konkretne rezultate. Nedavno je Narodna skupština usvojila Sporazum o osnivanju Fonda za zapadni Balkan. Zatim, ljude možemo povezati mostovima, prugama i autoputevima. Jedan deo Berlinskog procesa je upravo i to da nastavimo ka daljem regionalnom povezivanju i jačanju infrastrukturnih projekata. U toku je izrada projektne dokumentacije za izgradnju autoputa Niš-Priština-Drač, kojim će se povezati Koridori 10 i 7 i povezaće se ovi koridori sa albanskim lukama, ali isto tako i izgradnjom pruge Kraljevo-Rudnice-Priština-Skoplje.

Dakle, ovakvi i slični projekti će zapravo doprineti da imamo stalne kontakte među liderima zapadnog Balkana, među građanima koji žive u ovim državama, ali isto tako mi ćemo sesti za isti sto, mi ćemo se bolje međusobno razumeti, međusobno poštovati i samim tim doći će do smanjenja tenzija na celokupnom prostoru.

Iskoristila bih priliku da pozovem sve mlade iz Beograda, Prištine, Sarajeva, Tirane, Skoplja i Podgorice, da se aktivno umreže i da se uključe u rad Regionalne kancelarije preko svojih nevladinih organizacija, preko svojih lokalnih kancelarija u zemljama potpisnicama iz kojih dolaze i preko svojih zvaničnih institucija.

Takođe, želela bih da iskoristim ovu priliku i da pozovem sve svoje kolege i koleginice narodne poslanike, jer ovaj sporazum i ovi sporazumi 21 koji se nalaze danas na dnevnom redu zaista nemaju veze toliko sa politikom, hajde da pokažemo da smo solidarni, hajde da svoje stranačke dresove bar danas ili do dana za glasanje ostavimo po strani i da u danu za glasanje podržimo usvajanje ovog i sličnih sporazuma. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovana predsednice, uvaženi ministre gospodine Lončar sa saradnicima, drage koleginice i kolege narodni poslanici, danas ću govoriti o Predlogu zakona o biomedicinski podmognutoj oplodnji, koji je još, podsećam vas, 16. decembra prošle godine ušao u skupštinsku proceduru, nakon sprovedenih javnih rasprava koje su bile tokom januara i februara prošle godine.

Najpre ću se osvrnuti na statistiku kada je reč o neplodnosti u Srbiji. Nažalost, statistika je poražavajuća. Četiristo hiljada parova u Srbiji ne mogu iz nekog razloga da imaju decu. To pokazuju zvanične procene i zvanični statistički podaci zdravstvenih ustanova u Srbiji koji su sprovedeni tokom 2016. godine.

Statistika takođe kaže i da svaki četvrti par u Srbiji ima neki od problema sa neplodnošću, zbog čega je populacija u našoj zemlji smanjena za 800.000 ljudi. Stručnjaci kažu da je osnovni razlog za to, pored polnih bolesti, česti abortusi, ali i odlučivanje parova da nakon 35. godine se odlučuju za proširenje porodice.

Prema podacima, neplodnost je jednako zastupljena kod oba pola. Znači, jednako je zastupljena neplodnost i kod muškaraca, ali i kod žena i u manjem broju slučajeva reč je o problemu koji imaju oba partnera. Iz svega ovog navedenog možemo reći da je neplodnost u Srbiji jedan od ogromnih problema, jednog od zaista značajnih problema i o ovoj tematici moramo pristupiti na jedan sistematski način.

Ovi podaci svrstavaju Srbiju na tu negativnu statistiku kada je reč o neplodnosti među razvijenim zemljama Zapadne Evrope. Takođe, ako ne želimo da izumremo kao nacija, ako želimo da nešto promenimo u našoj politici nataliteta, u našoj politici rađanja, jedan od prvih koraka ka toj promeni je upravo usvajanje jednog ovako kvalitetnog i dobrog zakona.

Prvo pitanje koje se postavlja pred nama šta ovaj zakon novo donosi zapravo u odnosu na postojeći stari zakon koji je usvojen 2009. godine? To pitanje zanima i našu stručnu javnost, ali i sve građane Srbije koji planiraju u neko doglednom vremenu da prošire svoju porodicu.

Zakon u celosti donosi određene delatnosti koje do sada nisu postojale u starom zakonskom rešenju, kao što su testiranje, dobijanje, obrada, zamrzavanje, odmrzavanje, čuvanje, skladištenje, distribucija reproduktivnih ćelija, zigota i embriona, ali i uvoz i izvoz reproduktivnih ćelija na nacionalnom nivou.

Takođe, novim zakonom je uređeno da postupak biomedicinski potpomognute oplodnje koristi u slučajevima postojanje medicinskih indikacija za očuvanje plodnosti. Znači, ukoliko neka žena koja je sa da na procesu lečenja želi da zamrzne svoju ili jajnu ćeliju ili embrion, ona to može učiniti.

Ovim zakonom se izjednačavaju takođe i domaće zdravstvene ustanove i privatna praksa, odnosno privatne zdravstvene ustanove. Prvi put se na jedan dobar način uvodi inspekcijski nadzor, Uprava za medicinu. Inspektori za ove oblasti će kontrolisati svaki postupak, svaku instituciju, bila ona privatna ili državna.

Takođe, Vlada Republike Srbije usvaja plan mreža zdravstvenih ustanova koje mogu obavljati ovu delatnost. Osniva se takođe i banka reproduktivnih ćelija, tkiva i embriona i s tim u vezi i Uprava za medicinu je obavezna da vodi jedinstveni registar postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje na teritoriji cele Srbije.

Donošenjem novog zakona stvoriće se uslovi za promociju donatorstva, što nažalost kod nas u Srbiji to nije bio slučaj. Poslanička grupa SNS, na čelu sa tadašnjim šefom poslaničkog kluba, gospodinom Zoranom Babićem, u prethodnom mandatu donela je odluku da svi poslanici SNS potpišu dontatorsku karticu. Na taj način želeli smo da podignemo svest građana o važnosti donatorstva i donatorskih organa. Ovaj zakon ima i tu dozu, da tako kažem, promocije donatorstva u Srbiji kada je reč o reproduktivnih jajnih ćelija i embriona.

Kada je reč o uspešnosti, statistika kaže sledeće. U periodu od 2010. do 2015. godine, kada je postojala Uprava za medicinu, ovakvih slučajeva je bilo preko 22.000. Statistika takođe kaže da je tih slučajeva bilo manje u državnoj praksi, negde oko 7.300, dok je ovakvih slučajeva u privatnoj praksi bilo oko 14.600. Procenat uspešnosti je takav da je bio između 25% i 30%, što nije dovoljno za Srbiju. Znači, moramo nastaviti dalje. Takođe, procenat uspešnosti govori samo o slučajevima kada je evidentirana trudnoća, a ne govori nam o novorođenoj deci, zato što u porodilištima, u zdravstvenim ustanovama ne vodi se zapravo evidencija prilikom rađanja ovakve dece iz ovakvih postupaka.

Na samom kraju želim da kažem da osnovni cilj donošenja ovog zakona je zapravo povećanje broja obavljenih postupaka biomedicinski potpomognute oplodnje, ali i povećanja uspešnosti u ovim postupcima. Koraci koji će nas voditi ka ostvarenju ovog cilja kroz ovo zakonsko rešenje je pre svega izgradnja institucionalnih sistema, institucionalnih kapaciteta kada je reč o ovakvim slučajevima, ali i stvaranju uslova za same parove i institucije za obavljanje ovih postupaka i uvođenje novih standarda u medicini koji su nam nedostajali. Pre svega mislim na standarde u medicinske nauke i prakse i propise koji već važe u razvijenim zemljama EU.

Takođe, nismo dovoljno vodili računa o kvalitetu obavljanja postupaka u ovoj oblasti. Nije do sada bio jasan i precizan inspekcijski nadzor i takođe nije postojao jedinstven informacioni sistem u delatnosti biomedicinski potpomognute oplodnje u svim ustanovama i centrima, kao i u Upravi za medicinu, što će ovo zakonsko rešenje to izmeniti.

Na samom kraju želim da kažem i sledeće stvari. Ovaj predlog zakona je razmišljao zaista do detalja o ovoj oblasti. Zaista je odlično razređen. On je restriktivan. Pre svega mislim na član 32. ovog zakona, koji predviđa zabranu nuđenja, odnosno darivanja reproduktivnih ćelija, to jest embriona radi sticanja imovinske ili bilo koje druge koristi, zatim zabrana trgovine reproduktivnim ćelijama, embrionima. Znači, predvideo je sve one vrste manipulacija koje možemo da dobijemo u praksi.

Takođe, u članu 53. Predloga zakona propisano je da je u onim slučajevima dozvoljeno korišćenje embriona, kada postoji za to pisana saglasnost pristanka supružnika da je dozvoljen naučno-istraživački rad. Isti je slučaj kada je reč o reproduktivnim ćelijama koje mogu da se koriste u naučno-istraživački rad, ako postoji pismena saglasnost iz pristanka osobe čije su reproduktivne ćelije. Uvođenjem pojačanog nadzora, još jednom želim da istaknem, i pojačanog nadzora koji će vršiti uprava za biomedicinu kroz jasan i precizan inspekcijski nadzor nad radom zdravstvenih ustanova, bilo one državne ili privatne, na precizan način će se rešiti sve one nepreciznosti, nejasnoće i one pravne praznine koje su postojale u starom zakonskom predlogu.

Iz svega ovog navedenog, pozivam sve svoje kolege i koleginice narodne poslanike, bez obzira iz koje su političke partije, da podržimo ovaj jedan odličan zakon, kako bi se u Srbiji stvorili uslovi za povećanje nataliteta, odnosno povećanje broja novorođene dece. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, uvažena ministarka sa saradnicima, drage dame i gospodo narodni poslanici, dragi građani Srbije, borba protiv nasilja u porodici ne poznaje razlike u godinama, u polu, nacionalnosti, verskoj i etičkoj pripadnosti. U prethodnih 10 godina zbog porodičnog nasilja u Srbiji je nastradalo 314 žena, u 2016. godini ta brojka je preko 20 žena koje su žrtve porodičnog nasilja. Svaka žena u Srbiji je pretrpela neki od oblika nasilja.
Kako bi se ova negativna statistika u Srbiji zaustavila, neophodno je izmeniti Krivični zakonik Srbije, neophodno je doneti i usvojiti zakon o sprečavanju nasilja u porodici.
Reč koja nam je nedostajala na političkoj sceni Srbije je doslednost. Imali smo danas prilike da slušamo razne narodne poslanike koji su govorili o predloženim izmenama i dopunama Krivičnog zakonika, koji su predlagali više od 300 amandmana, ali nekako imamo i sledeću sliku. Imali su više od dve decenije da predlože parlamentu Srbije da se ovakav zakon usvoji, ali to opet iz nekih razloga njima možda dobro poznatih nisu usvojili. Oni su odgovorni i za nečinjenje, oni su odgovorni građanima Srbije, oni su odgovorni ženama u Srbiji, oni su odgovorni ženama, starim i deci koji su bili žrtve u prethodnih 10 godina, u prethodnih 20 godina nasilja u porodici i nasilja na svakom mestu.
Reč koja opisuje pojave na srpskoj političkoj sceni je licemerje. Imamo isto tako narodne poslanike kojima su puna usta sprečavanja nasilja u porodici kada razgovaraju sa ekspertima, kada razgovaraju sa predstavnicima civilnog društva, kada razgovaraju sa predstavnicima UN, Saveta Evrope, EU. Oni onda govore o tome kako je neophodno usvojiti ovaj zakon, oni jedva čekaju kada će se takav jedan zakon naći u Skupštini, a kada taj zakon i konačno dođe predložen, da vas podsetim od strane mandatara, gospodina Aleksandra Vučića, koji je u jedan od top deset prioriteta u svom ekspozeu upravo i naveo reformu pravosuđa i usvajanje zakona koji se tiče sprečavanja nasilja u porodici, onda oni imaju neke druge izgovore zašto ovaj zakon ne može biti usvojen, zašto Krivični zakonik ne može biti izmenjen. Znači, reč koja nedostaje da opiše ovu pojavu je, ponavljam, licemerje.
Predloženi Zakon o sprečavanju nasilja u porodici predviđa i specijalizovanu policiju. Neophodno je senzibilisati policijske službenike, neophodno je raditi edukaciju i obuke za tužioce, neophodno je ojačati i osnažiti centre za socijalni rad.
Problem koji je do sada postojao u praksi, kada je reč o zakonima koji su bili na snazi, je zapravo procedura po kojoj bi nasilnik bio iseljen iz porodičnog doma.
Takođe, Krivični zakonik nije prepoznavao dela i dela koja su nedostajala u srpskom zakonodavstvu je definisanje proganjanja, polnog uznemiravanja, navođenje deteta da prisustvuje polnim radnjama, prinudno zaključenje braka.
Predlog predloženog zakona nisu samo žene. Ovaj zakon, želim da napomenem, odnosi se i na decu. Kolega Momo Čolaković je danas govorio, kao predstavnik Partije ujedinjenih penzionera, da se donošenje ovog zakona odnosi i na stare i na bolesne koje trpe nasilje u srpskim porodicama.
Do sada je, takođe, bilo problema u primeni zakona, jer naši policajci i tužioci nisu bili dovoljno edukovani i bile su različite presude, različiti primeri u praksi. Ovi zakonskim rešenjem grade se mostovi između Ministarstva unutrašnjih poslova, grade se mostovi između tužilaštva, sudstva, sigurnih kuća koje postoje u ovoj državi, prihvatilišta. Želimo da napravimo sistem kojim želimo da zaštitimo i potencijalne žrtve.
Danas neću ulaziti u razloge zašto prethodni režimi, zašto prethodne vlade to nisu uradile, a imale su priliku, zašto nije bilo konsenzusa u tadašnjem DOS-u nakon promena od 2000. godina na ovamo, zašto nisu imali političke volje da jedno ovako zakonsko rešenje predlože i usvoje. Oni su dužni da svoje odgovore za nečinjenje daju građanima Srbije.
Takođe, želela bih da ukažem i na jednu stvar, nakon usvajanja ovog zakonskog rešenja moramo da radimo u praksi, a to je prevencija. Imamo pozitivne primer u praksi UN, pozitivne primere koje predstavljaju kampanje, „Podignimo glas protiv nasilja“, a u kojoj su obuhvaćene ciljne grupe uzrasta od pet do 25 godina. Znači, moramo početi na vreme da radimo na prevenciji. Moramo razgovarati sa dečacima, sa devojčicama, sa muškarcima. Moramo ovim promenama obuhvatiti i mušku populaciju, a ne samo žene.
Na samom kraju svog izlaganja, želim da pokažemo solidarnost i želim da ovom prilikom pozovem sve kolege narodne poslanike, bez obzira na političku partiju, bez obzira na politički dres i bedž koji nosimo, želim da pozovem da u danu za glasanje podržimo usvajanje ovog zakonskog rešenja. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajući.
Uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, dragi građani Republike Srbije, danas ću govoriti o tački dnevnog reda koja se odnosi na Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o osnivanju Fonda za zapadni Balkan, sa statutom Fonda. Usvajanje ovog Predloga zakona je, napominjem, u skladu sa Ustavom Republike Srbije, ali takođe i Poslovnikom o radu Narodne skupštine Republike Srbije.
Podsećana radi, novembra meseca 2015. godine, na sastanku u Pragu, Višegradska grupa i predstavnici zapadnog Balkana su raspravljali o temama koje su važne za nastavak procesa proširenja EU, zatim regionalnoj saradnji, izazovima migrantske krize, ali i svim ostalim temama. Srbiju je tada predstavljala ministarka zadužena za pitanja Evropskih integracija, gospođa Jadranka Joksimović.
Fond za zapadni Balkan bi trebalo da predstavlja upravo taj dodatni dobar okvir za saradnju civilnog društva, ali i svih građana koji se pitaju zašto je važno da idemo u EU, da li nas EU uopšte želi i kakve su naše mogućnosti, kakvi su naši kapaciteti u ovom procesu? Pitanje koje se nameće na samom početku, prilikom čitanja ovog Predloga zakona o osnivanju Fonda za zapadni Balkan, upravo govori i o tome šta je osnovni cilj osnivanja ovog fonda.
Cilj osnivanja Fonda za zapadni Balkan je da bi se unapredio kvalitet života stanovništva ovog regiona, regiona zapadnog Balkana, ali i da se podstaknu evropske integracije kroz finansiranje projekata civilnog društva i pojedinaca u oblasti kao što su kulturna saradnja, razmena mladih, nauka, obrazovanje, održivi razvoj. Uz Sporazum o osnivanju Fonda Vlada Republike Srbije je priložila i tekst Deklaracije koja govori o statusnoj neutralnosti Kosova.
U nastavku želim da istaknem sledeće. Važno je što su upravo članice Višegradske grupe koje su i same sarađivale pre nego što su postale punopravne članice EU, zato što su upravo one, znači članice Višegradske grupe, prepoznale potrebu da se teme proširenja ponovo stave u fokus interesovanja EU, takođe, da ovaj proces ne bude zaboravljen, ako imamo na umu sve izazove sa kojima se EU u ovom trenutku suočava, od migrantske krize, Bregzita, zatim i samih sumnji koje postoje u okviru EU, da li treba ići u proces proširenja, da li ga treba nastaviti ili ne.
Želim samo da građane Republike Srbije podsetim na jednu činjenicu. Podsećanja radi, članice Višegradske grupe, koju čine Češka, Slovačka, Poljska i Mađarska, formirane su 1. februara 1990. godine, kada ove članice nisu bile punopravne članice EU. One su to tek postale 1. maja 2004. godine u okviru tzv. velikog proširenja, kada su deset zemalja postale članice EU. Jedina institucija Višegradske grupe je Međunarodni višegradski fond koji je osnovan te 1999. godine i čije sedište se nalazi u Bratislavi. Prema odluci Fonda, Fond godišnje ima budžet od tri miliona evra. Kontribucija Srbije u Fondu za zapadni Balkan je znatno skromnija i iznosi oko 30.000 evra i obezbeđena je u budžetu za 2016. godinu u delu koji se odnosi na budžet Ministarstva spoljnih poslova.
Kao neko ko dolazi iz gradske opštine Rakovica, dakle iz Beograda, želim da kažem zašto je važno da ovakve, ali i slične sporazume usvajamo i potpisujemo u ovom domu Narodne skupštine. Pitanje koje je takođe važno da postavimo sebi, to je – kakve to efekte ovakvi i slični sporazumi imaju na živote mladih ljudi koji žive u Srbiji? Zaista mogu da priznam da smo nasledili nagomilane probleme na svim nivoima, bili mi mladi u Srbiji ili stariji, suočavali smo se sa gotovo nerešivim problemima koje smo mogli da imamo na svakom ćošku, ali ova Vlada, Vlada premijera Aleksandra Vučića, počela je ove nagomilane višedecenijske probleme da uspešno rešava. Promenili smo i odnos vlasti prema građanima. Pogledajte samo zahteve građana za prijem i razgovor sa premijerom Aleksandrom Vučićem. Niko ranije nije ih primio. Niko ranije nije razgovarao na adekvatan način sa građanima Srbije. To prosto nije bila praksa naših prethodnika.
Želim da kažem i sledeće – primena ovog sporazuma odnosi se na mlade ljude, na udruženja, na predstavnike civilnog društva, na njihovu integraciju u procese i politike EU. Takođe, rezultati istraživanja Saveta Evrope ukazuju da mladi ljudi u Srbiji se susreću sa problemima nezaposlenosti, bezidejnosti, apatije i skoro svakog odsustva aktivizma. Čak 69,5% mladih ljudi u Srbiji i posle tridesete godine živi sa svojim roditeljima.
Koje je rešenje? Važno je da menjamo omladinske politike i da utičemo na budžete jedinica lokalnih samouprava da uvrste projekte koji su posvećeni mladim ljudima. Mladi ljudi su željni tih pozitivnih primera, nalazili se oni na lokalu, gradu ili Republici. Moramo im dati priliku da se školuju, da putuju, da razmenjuju iskustva, da sa svojim kolegama iz regiona i sveta se svakodnevno susreću. Moramo reformisati i sistem obrazovanja, uvesti dualno obrazovanje i tesnu saradnju svih partnera u tom lancu, predstavnike privrede, škole, učenika i nastavnika. Samo tako se možemo priključiti razvijenim zemljama poput Švajcarske, Nemačke, Norveške, zemljama koje su na dobar način rešile problem mladih ljudi u ovom okruženju.
Ovakvi i sliči sporazumi usmeravaju na tešnju saradnju. Moramo podsticati saradnju sa partnerima od lokalnog do međunarodnog nivoa, nastaviti da ulažemo i planiramo budžete za razvoj omladinskih politika, iz dana u dan raditi na aktivnijem uključivanju mladih u proces donošenja odluka.
Usvajanje Predloga zakona o potvrđivanju Sporazuma o osnivanju Fonda za zapadni Balkan je izazvalo razne polemike u medijima i u široj javnosti. Sada ne bih govorila o tim jeftinim političkim poenima, potrebi za jeftinim populizmom, o zloupotrebi ovih tema. Želim samo da kažem sledeće – usvajanje ovog zakona o potvrđivanju Sporazuma o osnivanju Fonda za zapadni Balkan je značajno ne samo zbog bolje regionalne politike, već i jačanja pre svega ekonomskih i političkih veza. Ceo proces indirektno utiče i na povećanje bezbednosti ovog regiona, kao i nastavak procesa pomirenja zapadnog Balkana.
Na kraju, pozivam sve kolege narodne poslanike, bili oni pozicije ili opozicije, da u danu za glasanje podrže ovaj sporazum. Zahvaljujem.