Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Šormaz

Dragan Šormaz

Srpska napredna stranka

Govori

Ne mora da bude, nije replika, nemam šta da repliciram.
Slažem se, to sam i ja rekao. Rekao sam da bi možda moglo da se tako tumači zato što neki ovde stalno govore kako smo za džabe dali Rafineriju, kako smo za džabe prodali NIS. Nismo prodali, nego je 51%. Slažem se, kao što ste i vi rekli, da nije za džabe i slažem se da ćemo tek imati pozitivne efekte.
Naravno da je trebalo potpisati i početi realizaciju „Južnog toka“. Ni to nije sporno, ako o tome govorimo. Evo, vidite, potpisano je u Parizu pre par dana: predsednik Francuske i predsednik Vlade Rusije su potpisali, Francuska se uključuje u „Južni tok“. Ne znam koliko kolege znaju, onog dana kada je gospodin Medvedev govorio za ovom govornicom napravljen je sporazum između Rusije i Turske o prolazu „Južnog toka“ kroz vode turske države u Crnom moru, što je bilo veoma važno za „Južni tok“, da se obiđe Ukrajina.
„Južni tok“ je i na taj način postao realnost. Drago mi je što nešto što smo radili dok smo bili izvršna vlast opstaje u zemlji kao jedno veliko i dobro rešenje za energetsku stabilnost Srbije, koja je osnov za privredni razvoj zemlje u budućem periodu.
Slažemo se. Zadovoljan sam i ovim što ste rekli – da energetska dozvola nije data. Ne znam dokle će više gradonačelnik Smedereva da šeta po televizijama i priča kako će praviti rafineriju.
Mi smatramo da je ovaj amandman konkretniji i ne vidimo da postoji neka smetnja da bude usvojen. Otprilike, neke stvari možda konkretnije rešava. U svakom slučaju, to je moralo da se uradi, to je nešto što je bila manjkavost onog zakona koji je usvojen, a koji je predložila druga vlada Vojislava Koštunice. U međuvremenu smo kroz primenu primetili da postoji manjkavost i zato menjamo. To nije sporno. Zato postoji parlament, zato postoje vlade, zato postoje iskustva, i sve je to nešto što nije zacementirano.
Moram reći, na kraju rasprave u načelu nisam bio u sali, što je ministar primetio, u stenografskim beleškama se vidi, imao sam neka druga posla, gde se ministar poziva na to da je 1992. godine bio poslanik i kaže da mu je žao što ne može direktno da odgovori nekima koji su ga pitali, pošto je on ispoštovao sve vas i ostao do kraja rasprave, što je inače poslovnička obaveza za vas, a za poslanike nije. Dakle, ostao je do kraja rasprave: „Evo, odgovoriću na ovaj način. Budimo do kraja otvoreni i korektni. Ja nisam pisao Zakon o putnim ispravama, niti Zakon o ličnim kartama, već prethodna vlada Vojislava Koštunice“, što sam i ja sada rekao, „u kojoj su bile različite političke stranke, između ostalog ministar je bio iz DSS-a. Ako je reč o tome, ja sam odgovoran za ono što se desilo od 7. jula prošle godine, kada sam postao ministar unutrašnjih poslova.
Kada govorimo o rokovima, budite toliko korektni i recite da je u prvom predlogu zakona koji je donet 2007. godine predviđeno izdavanje novih pasoša u aprilu 2008, a da se završi do 31. decembra ove godine. O čemu pričate, da li je to uopšte bilo realno, sa kojim kapacitetima, budimo konkretni, nemojmo sada ...“ itd.
Vi mene kao da niste slušali. Ja ovo apsolutno nisam spominjao nijednog trenutka, niti sam sporio; čak se nisam obraćao ni vama, ni SPS-u.
Govorio sam o viznoj liberalizaciji, o tome ko je šta uradio, nabrajao sam, ako se sećate, i uglavnom sam se obraćao gospodi iz Demokratske stranke kojima su puna usta Evropske unije, a u stvari ništa nisu uradili, niti su bilo šta radili po ovom pitanju kad su bili vlast. Podsećam, od 5. oktobra naovamo, u četiri od pet vlada bili su većina i najuticajnija stranka – ili su imali predsednike Vlade (u tri slučaja), ili su imali većinu, kao što je bila ova druga vlada Vojislava Koštunice, koja je donela ovaj predlog zakona, gde je Demokratska stranka imala jednog ministra više od svih ostalih u Vladi. Zaista ne znam gde ste to prepoznali u onome što sam ja govorio.
Međutim, šta je ovde sada bitnije, šta nas je zadesilo, naročito od juče? U Srbiji će praktično od Svetog Nikole početi da važi „šengen zona“, počeće da važe za nas pasoši, ovo na čemu sad radimo. Potrebno je da se usvoji ovaj zakon, sad kažem ovde, potrebno je da se usvoji da naši građani koji imaju plavi pasoš ne bi trpeli, u smislu da ne mogu da putuju zbog nesposobnosti ove vlade da im zameni te pasoše.
Inače, pročitaću gde ste vi rekli da je u stvari ova vlada kriva, a ne neka prethodna vlada koja je donela taj zakon. Vi ste to sami rekli u više navrata.
Kada je donošen ovaj zakon vi niste bili na sednici Skupštine, bili ste negde na putu, to se vidi iz obrazlaganja vaših poslanika koji su rekli da niste prisutni, da ste negde na putu i da radite za državu. Govorila su gospoda Zvonimir Stević, Žarko Obradović, Rajko Baralić, koji su hvalili i podržali zakon. Gospodin Rajko Baralić je čak ovde kritikovao i pozivao se na to da ima poverenja u ministra Jočića, a nema poverenja u ministra Šutanovca, sa kojim vi sada sedite. Govorio je o izgledu pasoša i da se nada da će izgled pasoša gospodin Jočić upodobiti onako kako treba.
Gospodin Žarko Obradović je mnogo govorio, nisam našao da je nešto posebno rekao. Gospodin Stević je takođe hvalio zakon, rekao je: „Osim toga, ističem da je ovaj zakon jedan od retkih zakonskih projekata koji se primenjuju na čitavoj teritoriji naše države i iz ovog zakona se maksimalno koriste sva prava. Kada ovo kažem pre svega mislim na njegovu primenu na teritoriji Kosova i Metohije“. Izgleda da je i nema, barem što se tiče „šengena“ od juče.
Šta ste još ovde rekli? „Kada je reč o tome ko ima pravo na pasoše, svi imaju pravo na pasoše“, vraćamo se na jučerašnji dan, „svi građani Srbije, bez obzira da li imaju prebivalište u bilo kom delu Srbije.
Odlukom i predlogom Evropske komisije, odluka još nije doneta, ali predlogom te odluke, za koju se očekuje da će biti doneta 30. novembra ove godine“, doneta je, „za građane Srbije će važiti vizna liberalizacija.
Svi građani Srbije imaju pravo na srpski pasoš, bez obzira na nacionalno poreklo i na prebivalište, ali za građane Srbije koji imaju prebivalište i kojima je pasoš izdat u tzv. koordinacionoj upravi neće važiti vizna liberalizacija. To je činjenično stanje. Da li sam ja kao ministar ili zamenik premijera zadovoljan time? Ne. Srbija u ovom slučaju nije u situaciji da nešto prihvata ili ne prihvata, to je jednostavno odluka Evropske komisije.“ To su vaše reči i dosta su tačne.
Šta govorite posle? Kažete da je to sve u skladu sa Rezolucijom 1244 i kažete da je isto u vreme te vlade potpisan CEFTA sporazum o slobodnoj trgovini, koji je bio takođe u parlamentu. „Tada nisam bio u vladajućoj strukturi. Prema tome, to je isto“, upoređujete CEFTA sporazum i ovo, kao da je isto, „kao što piše za viznu liberalizaciju. Znači, ne odnosi se na teritoriju Kosova i Metohije, po Rezoluciji 1244.“
Nisam video tekst koji je Evropska komisija donela, ali nije isti, zato što je CEFTA sporazum potpisao predstavnik UMNIK-a u ime te teritorije, po Rezoluciji 1244, koja je trenutno, kao što znate, pod međunarodnom upravom. Što se tiče sporazuma CEFTA, ne znam dokle će neko više da bilo šta tu kritikuje. Naša vlada je sada objavila da je ove godine milijardu evra Srbija u suficitu u trgovini sa državama sporazuma CEFTA. Jedini suficit, ponavljam, jedni suficit je sa državama CEFTA sporazuma. Sa svim ostalima, EU, Rusijom, SAD, Bangladešom, sa kim god hoćete, imamo minus. Samo sa državama CEFTA sporazuma smo u suficitu, samo sa njima. Samo sa njima pozitivno poslujemo. i šta je sada tu loše? Šta ima tu loše, kada se kritikuje? Poništite ga, nema problema, poništite taj sporazum ako nije dobar.
Rekli ste u tom govoru da nije bilo drugih uslova za viznu liberalizaciju, osim četiri bloka pitanja iz mape puta – bezbednost dokumenata, pitanje granice, emigracije i azila, pitanje borbe protiv kriminala i korupcije i pitanje ljudskih prava i slobode. „Apsolutno nikakvih drugih dodatnih uslova nije bilo. Sve je to počelo da se radi pre nekoliko godina, u vreme prethodnog ministra Jočića“ itd. Sve je ovo tačno takođe, ali imamo pravo da sumnjamo, dešavalo se mnogo toga. Tačno je trebalo, ali to je ono što sam govorio vašim koalicionim partnerima, za mapu puta – bezbednost dokumenata, granica, migracije i azila, pitanja borbe protiv korupcije i kriminala, pitanja ljudskih prava i sloboda itd, ta četiri bloka pitanja.
Ali, oni na tome nisu radili kada su bili vlast. Radila je Vlada Vojislava Koštunice. O tome ću kasnije govoriti. Ponovo ću nabrojati sve šta je i kada urađeno. Šta su oni radili od toga? Ništa. Danas čitamo po novinama da je LDP zaslužan za viznu liberalizaciju. Neka vaša koalicija, da nije bilo vas, ne bi je bilo.
Svi smo zaslužni, neka bude tako, da smo svi zaslužni. Ponovo ću pročitati ko je šta i koliko uradio, da vidimo, neka građani sami procene ko je zaslužan. Lako je talambasati na televiziji, kada ne puštate konkurenciju da bude viđena. Ovde barem može da se nešto kaže o tom pitanju.
Veoma je bitno da čovek, da onaj ko se bavi politikom uvek govori na pravi način, na isti način i da se drži onoga što su mu stavovi i kada je vlast i kada je opozicija.
Morao sam da reagujem zato što mi sumnjamo da nisu bila samo ova četiri uslova, zato što su drugi ljudi, pre svega iz Evropske komisije, izjavljivali drugačije.
Videli smo nekoliko puta, razni poslanici iz evropskog parlamenta, koji su nas ovde pozdravljali sa „mirdita“ itd... Iz nekoliko usta, ne iz jednih usta, izgovoreno je da je protokol o saradnji sa Euleksom, koji je potpisao neko iz vašeg ministarstva, verovatno ima veze ili zna da radi na carini, ali teško da zna policijske poslove, ali je potpisao taj sporazum... Nema ga nigde, nema ga u javnosti. Podsetio sam vas, tražio sam 16. septembra, taj sporazum kao poslanik nisam dobio.
Znači, dosta predstavnika EU je reklo da je taj sporazum bitan za viznu liberalizaciju i da ga je trebalo potpisati. Statut Vojvodine je takođe pominjan juče, navrat-nanos je moralo biti sve završeno i izglasano, baš istog dana kada je i Evropska komisija donosila odluku koju je donela.
Zato kažem, vi ste rekli da su samo ova četiri, samo mapa puta i ovi uslovi koji je trebalo da budu ispunjeni. Ali, imamo prava da sumnjamo da su i ova dva uslova takođe postojala, zato što su to govorili ljudi, pre svega, iz Evropske unije. Ne to što je govorila opozicija ili neko drugi, nego ljudi iz EU su o ovome govorili. Treba govoriti o stvarima onakvim kakve jesu.
Kažete ovako, sve sam spremio kada ste i šta govorili: „Od 1. novembra ove godine u Republici Srbiji u područnim...“. Znači, ko je kriv što se kasni sa zamenom pasoša? Šta kaže ministar? „Od 1. novembra ove godine“, rekao je u raspravi u načelu 18. novembra 2008. godine, kada smo prvi put produživali važnost pasoša, „u područnim policijskim upravama primaju se isključivo zahtevi za izdavanje biometrijskih pasoša, dok je u inostranstvu tek tada, 3. novembra, započeo prijem tih zahteva, i to samo u diplomatskim i konzularnim predstavništvima u Parizu i Dizeldorfu.
Zanimljivo je da su od 1. novembra do sada primljena svega 142 zahteva za izdavanje novih pasoša u ova dva diplomatsko-konzularna predstavništva. Kao što smo i ovamo govorili, tehničke nemogućnosti su razlog kašnjenja, pre svega u diplomatsko-konzularnim predstavništvima.“
Ko je za to kriv, ako ne Ministarstvo inostranih poslova Vlade Republike Srbije? Kada kritikujemo da je Vlada kriva, vi morate da prihvatite tu odgovornost. Možda niste vi imenom i prezimenom, ali jeste vaš kolega, kolega kojeg vi podržavate, sa kojim danas sedite u Vladi. Danas ste valjda glasali o budžetu zajedno sa njim. Ko je za to kriv, ako nije kriva ova vlada?
Još nešto ste tada rekli, međutim, vezano je za ovo što je i gospođa Radeta govorila sada, od tada do danas ima godinu dana, i ništa se nije promenilo.
Rekli ste da je u ovom parlamentu usvojen Zakon o putnim ispravama 2007. godine. „U tom sazivu parlamenta, čiji sam bio član i mojim glasom je usvojen taj zakon, koji je definisao da važnost ovih pasoša traje do kraja ove godine.“ Tada je to bila sledeća godina.
„Moram vam reći da nismo mogli da verujemo u vreme“, kažete, „kada je pisan taj zakon, a da imamo 27. decembar da donesemo rezoluciju o Kosovu i Metohiji.“ Poslednji put kada se u ovom parlamentu raspravljalo o tome (malo je drugačije izgledala sala, ali je bilo u ovoj sali), poslednji put se raspravljalo o Kosovu i Metohiji tada, 27. decembra 2007. godine. Od tada, nismo mogli da znamo kako će se ponašati u vreme kada je pisan ovaj zakon naši koalicioni partneri, koji su, podsećam, bili većina u toj vladi.
Vi kažete – da li je bilo kapaciteta? Mi verujemo da je bilo i verujemo, da smo ostali izvršna vlast, to bismo uradili na vreme. Nismo ostali izvršna vlast, desilo se šta se desilo, u februaru su raspisani izbori. Nova izvršna vlast, Znači, niste ispoštovali rokove koje predviđa zakon. I to ne jedanput, nego dva puta ih niste ispoštovali.
Rekli ste da građani Srbije ne mogu da budu roba za nečije neznanje ili da trpe posledice loše vođene politike. „To ću u MUP-u isterati, i u Narodnoj banci i u Zavodu za izradu novčanica utvrdiću ovu odgovornost, ukoliko postoji bilo kakva tehnička greška koja će terati građane Srbije da to moraju da rade u narednom periodu.“ Godinu dana i ponovo tražite produženje, a ne znam da ste utvrdili odgovornost ko je kriv za to što se na takav način štampa pasoš, što smo imali one afere, što je kašnjeno i što, recimo, u našim predstavništvima građani nisu dobili pasoše na vreme.
Ko je kriv za tako nešto? Vi ste obećavali, vi ste to govorili, vi ste rekli da ćete to isterati do kraja. Vi ste rekli da ćete isterati do kraja, 27. decembra, gospodine ministre. Vidite, ako vam nije teško. Znači, 27. decembra 2007. godine. Ovo su stenografske beleške.
Juče je ovde o nečemu glasano, u parlamentu, podsećam sve poslanike. Zašto je bitno da se uvek govori u skladu sa svojom politikom i zašto je bitno biti jasan ispred građana?
Vi kažete ovako: „Ovo govorim zbog toga što je neprihvatljivo da u vreme dok celo državno rukovodstvo govori o svemu ovome tužilac Vukčević kaže da je Ratko Mladić u Srbiji. Kakva su to saznanja? Da li je Ratko Mladić u Srbiji? Vi govorite da nije. Da li taj tužilac zna gde je Ratko Mladić i zašto ne javi gospodinu Jočiću ili ne znam kome, ko ga trenutno juri, pa da ga uhapse? Zašto ne uhapsite Vukčevića, jer time što izjavljuje nanosi štetu nacionalnim i državnim interesima, jer vi ubeđujete čitav svet da on nije u Srbiji, ne ja, mene baš briga. I da je u Srbiji, ne bih ga uhapsio, ali siguran sam da nije u Srbiji, jer da je u Srbiji, odavno biste ga uhapsili. U svakom slučaju, pretpostavljam da ga nema.“
Juče su vaši poslanici izabrali Vukčevića ponovo za tužioca, ovoga koga on predlaže da se uhapsi, zato što ovako ispada da ne bi hapsio Ratka Mladića.
Posle kažete da su glasovi dobijeni za evropske integracije. Onda ste zaslužni za donošenje Zakona o putnim ispravama, koji je omogućio viznu liberalizaciju itd. Juče se putuje u Brisel, daju se svečane izjave. Šta je uradila ova vlada u kojoj vi sedite?
Opet kažem, apsolutno nijednu primedbu kao poslanik nemam u odnosu na MUP ili vas, po ovom pitanju, sve što je rađeno za viznu liberalizaciju. Nije mi jasno zašto ste onako reagovali kada nijednog trenutka, ni tada, nisam vas kritikovao, nego vaše koalicione partnere? Zašto vas je pogodilo što njih kritikujem, ne znam, ali i sad ponavljam, MUP je radio svoj posao, po mom dubokom ubeđenju, onoliko koliko je mogao i dao je svoj maksimum da građani Srbije budu oslobođeni onog tereta viza koji su imali.
Ko je uradio najviše? Ponavljam, pod jedan, demilitarizacija granica i formiranje Uprave granične policije. Da li znate koliki je to posao, gospodo poslanici, naročito vi iz Demokratske stranke? Ko je tada kontrolisao granicu? Imali ste dve vlade pre toga, niste nijednog trenutka pokušali to da uradite, a puna vam usta evropskih integracija i vizne liberalizacije za građane.
Da li znate koliki je posao bio napraviti graničnu policiju, preuzeti granicu od vojske, što je evropski standard? Ko je to uradio? Pa, Dragan Jočić. Sigurno nije vaš Dušan Mihajlović, koji je tada bio ministar. To je uradio Dragan Jočić.
Posle pričajte o tome ko je za ulazak u EU i za viznu liberalizaciju zaslužan. Sad vidim da su po novinama krenule licitacije. Ni manje stranke, ni veće zasluge, ovde se neki javljaju da su zaslužni za viznu liberalizaciju i misle da je to kod građana toliko bitno, a građani nemaju novac da putuju od Zaječara do Beograda, a kamoli da putuju u Pariz. Znači, to je dobra stvar i treba da budemo u šengen zoni.
Pod dva, usvajanje strategije za integralno upravljanje granicama. I to je bilo potrebno i to je u to vreme urađeno. Pod tri, usvajanje nacionalne strategije za suzbijanje trgovine ljudima. I to je tada urađeno, ne kada ste vi bili u Vladi.
Formiranje Službe za borbu protiv organizovanog kriminala. Vi ste imali samo neku kancelarijicu, gospodo iz Demokratske stranke, niste imali Službu za borbu protiv organizovanog kriminala, što je takođe bilo potrebno, ali ne samo napraviti službu, nego se i boriti protiv organizovanog kriminala.
Kompletna izrada i priprema projekta izdavanja novih biometrijskih i elektronskih putnih isprava i ličnih karata i početak njihove izrade. Tačno, maj 2008. godine. Kasnilo se, svi znamo zbog čega – raspisani su izbori i nova vlada je preuzela. Nažalost, ponavljam, ne vašom krivicom, nego krivicom onih koji su imali 50% plus jednog ministra u toj vladi, nije taj posao radio MUP, što je bilo logično, nego Zavod za izradu novčanica, što su preuzeli odmah na sebe ovi što su povukli iz procedure završni račun za 2008. i koje boli izveštaj Državne revizorske institucije. Opet puna usta EU, ali problem sa nezavisnim regulatornim telima.
Pod šest, formiranje Sekretarijata unutrašnje kontrole policije i Biroa za predstavke i pritužbe, što je u funkciji ljudskih prava i sloboda. I to su vaši koalicioni partneri imali prilike da urade u prve tri godine i nisu uradili. Ko je uradio? Dragan Jočić.
Usvajanje Zakona o policiji; unapređenje međunarodne saradnje, zaključivanje dvojnih sporazuma o policijskoj saradnji, slanje prvog oficira za vezu u SEK centar.
Pod devet, zaključivanje sporazuma o viznoj liberalizaciji i readmisiji, koji su parafirani 16. 5. 2007. godine, a potpisani 18. septembra 2007. godine između Dragana Jočića i Franka Fratinija. Taj sporazum je počeo da važi od 1. januara i mapa puta je trebalo da počne da se ispunjava.
Kada sve ovo vidimo i kada o svemu ovome govorimo, jasno je, da bi našim građanima bilo bolje, da treba raditi. Od mnogo priče nema koristi. Opet kažem, samo treba raditi. Ova vlada samo priča, ništa nije sposobna da uradi. Na svakom koraku se to vidi. I ono što je neko drugi radio vi danas baštinite, srećom, jer ste izvršna vlast, poput ovoga sa viznom liberalizacijom. Vi niste uradili ni 5% onoga što je bilo potrebno da se uradi da bismo ušli u „šengen zonu“.
Kakav je to odnos EU prema Srbiji, gde mi juče dobijamo viznu liberalizaciju, ali je deo naših građana diskriminisan? Sada sve pitam – da li će moći ministar Bogdanović sa crvenim pasošem da putuje, ali nemojte da pričate o diplomatskom, nego o pasošu na njegovo ime i prezime, sa mestom prebivališta na Kosovu i Metohiji?
Da li će za njega ovo važiti? Da li će za ministre u državi Srbiji ovo važiti? Znamo da neće važiti za ostale građane, za mog prijatelja Marka Jakšića, za kolegu Vladu Milentijevića sa Kosova. Mi imamo ovde poslanike za koje to neće važiti, osim ako ne budu imali diplomatski pasoš, mada bi i tu trebalo da piše drugo prebivalište, a ne to. Mi imamo diskriminisane građane. Ko ih diskriminiše? Evropska unija, koja nam priča o raznim standardima. Ona ih diskriminiše na ovaj način.
Ponavljam još jednom, DSS će podržati ovo, ne zbog vas, nego zato što građani zbog vaše nesposobnosti ne mogu da trpe, zbog toga što ste imali aferu sa pasošima, zbog toga što se nije znalo ko ih, kada i gde štampa, koliko grešaka je ostalo i zbog toga što je očigledno da Ministarstvo inostranih poslova nije uradilo svoj posao i da konzularna predstavništva nisu završila svoj posao.
Ako se već pozivate na korektnost, molim vas da se onda govori ono što neko kaže i iza čega stoji. Ponavljam još jednom, nijednog trenutka nisam tada vas kritikovao, nego vaše koalicione partnere, ali vi ste u onom vašem govoru, kada nisam bio prisutan, mene najviše prozivali od svih. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, kao što su rekli moji prethodnici, drugi put imamo na dnevnom redu, pre godinu dana, pa sad ponovo, izmene i dopune ovog zakona, produžavamo važnost plavih pasoša, starih pasoša, i u suštini...
Još jutros je spušteno, tako sam obavešten od našeg sekretarijata.
Jutros sam proveravao i rečeno mi je u sekretarijatu da je spušteno ovlašćenje. Proverio sam lično, namerno.
Što se tiče izmena i dopuna ovog zakona, čuli smo da su tehničke nemogućnosti razlog ovog kašnjenja, koliko sam razumeo iz izlaganja ministra. Znači, najviše je razlog ne izdavanje pasoša kod nas, u našoj zemlji, nego u konzulatima, jer tamo očigledno nije bilo sve spremno da bi svima onima kojima je bio potreban ovaj novi biometrijski pasoš bio izdat, što govori opet o tome da je problem bio kod onih koji danas predstavljaju vlast u Srbiji, kod onih koji su danas Vlada Republike Srbije i koji moraju, i u tehničkom smislu, te stvari da rade.
Šta je ova vlada uradila? Puna su joj usta vizne liberalizacije, evropskih integracija, a šta je ova vlada uradila na tom putu?
U svom govoru ću reći šta su uradile vlade Vojislava Koštunice, pa onda možemo da uporedimo ono šta je tad urađeno s onim što je sad urađeno u tom smislu.
Podsetiću vas na još jednu stvar. Pošto se često povezuje vizna liberalizacija, ili pristupanje šengenu s evropskim integracijama, to i nije baš naročito tačno. Delegacija Narodne skupštine Republike Srbije u Parlamentarnoj skupštini NATO pakta u petak putuje u Veliku Britaniju gde se održava Parlamentarna skupština NATO pakta i, naravno, vadimo vize. Velika Britanija je članica EU, ali nije članica šengena i za Veliku Britaniju su potrebne vize. Znači, tu ima i dalje različitih situacija.
Ali, dobro, ovde je politika i puna usta reči – cilj i samo cilj, bez ikakvog praktičnog značaja i bez ičega što građani Srbije mogu da osete u svom svakodnevnom životu, ulazak u EU bez potrebe i bez rada, pre svega, da se reformiše država, da se osnaži privreda, kako bismo mogli da budemo zaista ravnopravan član EU, mi samo pričamo praznu priču o ulasku u EU i ništa drugo. Mene to ne čudi, ali bi građani Srbije to trebalo da znaju, jer ovu koaliciju predvodi Boris Tadić, koji je čovek velikih reči, ali, očigledno, iz dana u dan vidimo, malih, ili nikakvih dela.
Podsetiću vas da vam je prva vlada Vojislava Koštunice čest argument, da su s njom od strane EU prekinuti pregovori o približavanju Srbije EU u jednom trenutku. Podsetiću vas da je razlog za to bila, navodno, nesaradnja s Haškim tribunalom, tj. neisporučivanje u tom trenutku četiri preostala haška optuženika. U međuvremenu smo imali i drugu vladu Vojislava Koštunice, pa ovu vladu Borisa Tadića, a ne Cvetkovića, u svakom slučaju, oni koji su jači, posle Borisa Tadića, u toj vladi i od premijera Cvetkovića, jesu, redom: gospodin Dinkić, pa gospodin Dačić. Zbog toga često govorim da je to, pre svega, Vlada Borisa Tadića, a ne gospodina Cvetkovića. Bogami, i Rasima Ljajića, evo, podseća me kolega Andrić. Ni to nije daleko od istine.
Podsetiću vas da se slovo svelo na dva haška optuženika. Podsetiću vas da i tu imamo probleme. Nisu isporučena dvojica. Slušam od zvaničnika, od Borisa Tadića, pa nadalje, ovih pomenutih, baš ovako redom, kako će država Srbija, ako sazna gde su i ako su ovde, njih sasvim sigurno isporučiti. To je bilo govoreno i 2004, 2005. i 2006. godine.
Zašto se danas ne prekidaju odnosi sa Srbijom? Zašto se danas ne usporava Srbija na tom evropskom putu, ako je situacija ista? Ista je. Bio je Bramerc pre dva dana, vidimo da je situacija ista. Samo zato što je bilo potrebno udaljiti Vojislava Koštunicu i DSS što dalje od vlasti, izvršne vlasti u Srbiji, jer su znali u EU da je to najveća brana stvaranju nezavisne države Kosovo na teritoriji srpske autonomne pokrajine KiM. To je valjda sada svima jasno. To je jedini i osnovni razlog, jer danas te brane nema. Dokaz je i vizna liberalizacija o kojoj se toliko govori i o kojoj se govori i sada ovde; pomenuti su, čuo sam, neki termini poput ''impozantnih pokazatelja'' itd.
Ko je šta uradio na viznoj liberalizaciji i na tome da građani Srbije mogu lakše da putuju, preciznije rečeno, ne u države EU, nego u države šengenskog sporazuma?
Pregovori EU sa Republikom Srbijom o zaključenju sporazuma o viznim olakšicama i readmisiji počeli su novembra 2006. godine. U ime EU, pregovore je vodila Evropska komisija, dok je ispred Vlade Srbije pregovore vodio ministar unutrašnjih poslova Dragan Jočić. Nakon tri runde pregovora, u Briselu je, 16. maja 2007. godine, parafiran Sporazum između Republike Srbije i Evropske komisije, da bi 18. septembra 2007. godine Dragan Jočić, ministar unutrašnjih poslova Republike Srbije, potpisao Sporazum o viznim olakšicama i readmisiji između Republike Srbije i EU. U ime EU, Sporazum je potpisao Franko Fratini, evropski komesar za pravosuđe i unutrašnje poslove.
Dokument je omogućio da od 1. januara 2008. godine pojedine kategorije građana Srbije još u to vreme, bez biometrijskih pasoša, lakše putuju u zemlje EU. Govorili smo u Parlamentu, doduše, u onoj sali, znamo na koje se kategorije odnosi: određene grupe studenata, ljude kojima je potrebno lečenje, poslovne ljude itd. To smo već omogućili, ne ova nesposobna vlada, nego one mnogo sposobnije pre nje, još od 1. januara 2008. godine.
Narodna skupština Republike Srbije je pomenute sporazume ratifikovala 7. novembra 2007. godine, kada su usvojeni Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Evropske zajednice i Republike Srbije o olakšanoj proceduri za izdavanje viza i Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Evropske zajednice i Republike Srbije o readmisiji lica koja nezakonito borave na teritoriji EU. Sporazumi su stupili na snagu 1. januara 2008. godine. Bez ovoga, nikada ne bi moglo da bude vizne liberalizacije.
Toliko o tome ko je šta uradio, ovo je deo, još ću reći, još je mnogo toga urađeno, za razliku od ove vlade, koja nije uradila ništa. Ona je imala posao samo da štampa pasoše. Štampala ih je uz više afera, koje smo videli. Čak nije bilo transparentno ni gde, ni kojim tenderom, ni kad, ni da li je bilo grešaka, a znamo da je bilo grešaka, i štamparskih i u prevodu, ali nikada nismo uspeli da saznamo kolika je šteta načinjena u finansijskom smislu budžetu Republike Srbije.
Opet da kažem da za to, po svim informacijama koje ja imam, Ministarstvo unutrašnjih poslova nije odgovorno, nego neki drugi koji su učestvovali u tom lancu posla, da se ministar ne oseća prozvanim za to, ali je Vlada u kojoj on sedi, u svakom slučaju, odgovorna za tako nešto.
Akcioni plan je, takođe, napravila radna grupa, koju je predvodio ministar Jočić, za ispunjenje okvirnih kriterijuma za liberalizaciju viznog režima Evropske unije s Republikom Srbijom.
Već smo čuli u par navrata da ovo nije političko nego tehničko pitanje, ali ću vam reći da je politički dijalog između Evropske unije i Republike Srbije o liberalizaciji viznog režima počeo u Beogradu 30. januara 2008. godine, kada je održan prvi sastanak eksperata dve strane, a početku dijaloga prisustvovao je Franko Fratini, evropski komesar za pravosuđe i unutrašnje poslove. Pregovori su nastavljeni 8. februara 2008. godine u Briselu, kada je i Evropska komisija sačinila i dostavila ''mapu puta'' u kojoj su precizirani, razrađeni kriterijumi za ukidanje viznog režima.
Kada pričamo o tehničkom smislu, ovo je ono što se tiče zakona, nisam pomenuo da su još morali da budu promenjeni Zakon o policiji i mnogi drugi zakoni, što je sve učinjeno u prethodnom periodu.
Kada pričamo o tehničkim poslovima, zamislite samo kog je obima i značaja tehnički posao koji je Srbija trebalo da odradi, koliko je snage, umeća, volje trebalo da bude da se formira granična policija i da policija Republike Srbije preuzme kontrolu granica od Vojske Republike Srbije, što je, takođe, bio jedan od uslova za viznu liberalizaciju, jer je to standard članica država EU. Kada je gospodin Dragan Jočić došao na mesto ministra, pre njega je, valjda, neka proevropska Vlada vodila Srbiju, to apsolutno nije postojalo, niti se na tome u prethodne dve vlade koje je vodio DS bilo šta radilo. Ništa se na tom pitanju nije radilo, a vi, gospođo Nado, dobro proverite, recimo, s Dušanom Mihajlovićem, koji je bio ministar, ili sa Zoranom Živkovićem, koji je bio predsednik Vlade.
Kada sve to uporedimo, težinu onoga što je rađeno u tom periodu i što je radila najnesposobnija vlada u istoriji Srbije, koju predvodi čovek velikih reči a malih dela, Boris Tadić, daleko veći posao je odradila Vlada Vojislava Koštunice, nemerljivo veći, ne treba čak ni pričati o procentima, možda 80 - 85%.
U ovom periodu je pozitivno radilo, u određenom smislu, samo Ministarstvo unutrašnjih poslova i imalo smetnju od ostalih činilaca u Vladi po pitanju, podsetiću još jednom, štampanja pasoša i afera koje su oko toga izbijale. Međutim, moguće je da je ova vlada radila još nešto što je bilo potrebno da bismo došli do vizne liberalizacije, ali to u ovom trenutku ne možemo da utvrdimo.
Na primer, da li je bilo zaista potrebno potpisati ovaj protokol o bilo kakvoj saradnji s Euleksom, između policije Republike Srbije i Euleksa? Ne možemo da znamo o kakvom sporazumu se radi, jer je on, očigledno, tajan. Nije objavljen, što znači da ne može ni da se pročita u „Službenom glasniku“. Navodno je potpisan. Šta u njemu piše, ne znamo. Ja sam 16. septembra tražio da mi bude dostavljen, kao narodnom poslaniku, u originalnom tekstu, na engleskom jeziku. Do dan-danas ga nisam dobio. Da li je on bio razlog, da li nas možda čeka novi sporazum o carinskim odnosima ili o carinskoj saradnji između Srbije i Kosova?
Često se pominju u EU dobrosusedski odnosi između Srbije i država u regionu i Kosova. Za Kosovo se sprema sporazum koji treba da potpišu sa EU o početku pristupanja Kosova EU. Očigledno je da je i to bio razlog svega što se dešavalo u prethodnih nekoliko godina u Srbiji, jer EU pomaže, to se vidi na terenu, radom Euleksa, svakog dana stvaranju nezavisne države Kosovo, te da je u Beogradu bila potrebna vlast koja u tom poslu ne da neće smetati, nego će i pomagati.
Jer, kako da shvatimo da imamo po ovom pitanju građane prvog i drugog reda? Građani koji žive na KiM-u ne mogu tamo da dobiju biometrijski pasoš, moraju da dođu u Beograd, nema veze da li su Srbi ili Albanci.
Neću reći iz kog mesta je Albanac, da ne bi tamo imao problema, ali Albanac, mlad, koji je rođen u Zemunu, kome je otac živeo i radio u Zemunu, kontaktirao me je, nekako je saznao moj broj telefona, mada je javan, i na kartici i na Internetu, svugde, iz jednog mesta na Kosovu gde su 100% Albanci. Ne zna čovek kako da dođe u Zemun, pita, da li može negde. Ne sme da dođe, plaši se verovatno i onih svojih. Hoće čovek naš pasoš, a ne zna i ne sme da dođe u Beograd, a dole nema gde da ga digne. Sva lična dokumenta za vreme Hitlerove okupacije KiM-a su naši građani mogli da dižu u mestu u kome žive, danas ne mogu. Po ovom pitanju su naši građani na KiM-u, bilo da se radi o Srbima, bilo da se radi o Albancima, diskriminisani. Oni su diskriminisani i zna se zašto.
Neistinita je, licemerna je priča EU da je to zato što mora da se kontroliše kriminal. Mi sve vreme govorimo da je to kriminalna država, nazovidržava, sve vreme govorimo da tu državu vode kriminalci, sve vreme govorimo da oni predvode narkobosove koji prodaju heroin u Evropi. Četvrta su postali mafija po snazi u svetu. Ako se sve to dešava, kako onda EU može da podržava stvaranje jedne takve države? Da li je to razlog na koji se način kontroliše izdavanje pasoša Albancima?
Ne, to je neistina; jedina je istina da oni nisu želeli da 200 - 300 hiljada Albanaca uzme pasoše države Srbije, jer bi to bio dokaz da oni priznaju državu Srbiju, a ne neku tamo nezavisnu državu Kosovo. To bi bio argument državi Srbiji, a mi smo sami sebi mogućnost za takav argument oduzeli, zato što smo pristali u pregovorima s EU da na otežani način njima dajemo ove pasoše. Na taj način smo ponovo državu Srbiju stavili u još težu situaciju po pitanju odbrane teritorijalnog suvereniteta i integriteta.
To su stvari koje prate ovaj sporazum i to treba reći. Nije sporno da naši građani treba da putuju svugde po svetu, ne samo u države EU, slobodno, sa svojim pasošima, ali sada smo čuli i te podatke koliko je građana uzelo pasoš, otprilike, isto koliko ih je imalo i plavi. Ako računamo ko sve ima pravo, s našim građanima na KiM-u, to je malo više od 10%, možda 12 - 15% građana je uzelo pasoše, 85% nije uzelo.
Kako i da uzme? Sto evra im je pala prosečna plata u Srbiji od kada ste vi vlast, što znači, prosečna penzija. Sto hiljada ljudi je do sada ostalo bez posla, 63 hiljade preduzeća je u blokadi, plus novi i sve što će se dešavati. Sledeće godine – zamrznute plate i penzije. Šta će im pasoši? Gde da idu? Nemaju para da dođu od Zaječara do Beograda, a ne da putuju turistički u Pariz. Da li ste rekli koliko košta čaša vina, ručak u Parizu, aerodromska taksa? Nećemo valjda pričati o tome da su im potrebni ti pasoši da idu u Segedin i u Temišvar? Tu su naši građani bili.
Ovde se ne radi ni o poslu, treba reći iskreno. Ovom viznom liberalizacijom, ne može se ići u te države i tražiti posao. Postoje razne druge zakonske regulative u tim državama koje regulišu čak i neke radne vize, poput Engleske, Irske itd. Tamo, ako odete na tih 90 dana u toku godine, koliko vam je dozvoljeno, i tražite posao, radite na crno, rizikujete da, kada budete od tih inspekcija uhvaćeni, jer su i tamo problemi zbog ekonomske krize, izgubite to pravo, bez obzira na biometrijski pasoš. Naši građani i na to treba da računaju i to treba da znaju.
Ovo je za turističku posetu, a 85% građana o tome apsolutno ne razmišlja. Jer, kako da razmišlja kada je ovima iz Rakovice problem da dođu na Slaviju, kada je to skupo u današnje vreme i s vama na vlasti, a kamoli da neko putuje u London, Pariz, Madrid, da razmišlja uopšte o tome.
Naravno, potrebna je vizna liberalizacija, ali bi trebalo od ove vlade da čujemo iskreno koja je bila cena toga. Da li je nešto van ''mape puta'' moralo da bude ispunjeno, van zvanično predviđene mape puta? To važi za sve po pitanju Srbije. Da li smo morali zaista da ispunjavamo neke druge uslove? Hvala.
Po Poslovniku bih, član 104 – dostojanstvo Narodne skupštine.
I tada sam reagovao, ako se sećate, zato sam se sada ponovo javio. Moj utisak je bio da je u svom govoru gospođa Kolundžija delila poslanike na podobne i nepodobne. Podsetiću je šta je rekla. Rekla je – da u poseti Holandskom parlamentu, gde je trebalo da, kao Parlament, ubedimo holandske parlamentarce da treba odmrznuti Trgovinski sporazum, treba da učestvuju oni koji su dobili glasove građana Srbije za evropske integracije i za evropsku Srbiju. Rekla je da nema mesta poslanicima SRS-a u takvoj delegaciji, ali, doslovno. Uzmite stenogram i videćete da je tako rečeno. Tada sam reagovao i pitao ko je za njih glasao – marsovci ili građani Srbije? Činjenica je da je tako bilo.
Prazne priče pričate. Građani to gledaju svakog božjeg dana, ništa praktično, u praktičnom smislu za život građana Srbije, od kada ste vlast, niste uradili, a vlast ste dugo. Ovo je četvrta vlada od pet, u kojoj ste vi većina i najuticajniji faktor, DS. Četvrta vlada od pet, od 2000. godine, naovamo.
Znači, vi ste najodgovorniji za sve što se dešava u državi Srbiji, vi iz DS-a, i morate da trpite kada vam opozicija kaže. Odgovorite argumentovano. Ja sam argumentovano odgovorio i rekao šta je uradila Vlada Vojislava Koštunice i Dragan Jočić. Ustanite i govorite o tome, molim vas, da se vratimo na dnevni red. Recite šta ste vi uradili.
Ja vam kažem – ništa, sitno, ovolicno, a puna su vam usta vizne liberalizacije i o tome kako će građani bolje da žive. Pa, 60% od 380 evra prosečna plate, za sve penzionere je bilo više, čak da im sada date …
Član 27, gospođo predsedavajuća, s potpuno drugačijim obrazloženjem; sada se zaista obraćam vama.
Prvo, smatram da niste u pravu kada kažete da Poslovnik možete samo vi da prekršite i da ... Evo, poslušajte član 104. Ne mogu da znam na šta se poziva sve gospodin Todorović, kada vi ovde licitirate s njim dok vodite sednicu da li je Poslovnik. Evo, pogledajte sami stenogram, koji je član, da li je replika ili šta znam. Pogledajte član 104, narodni poslanici su dužni da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine. Po tome sam se javio, jer smatram da niste vi prekršili Poslovnik, nisam rekao da ste ga vi prekršili, nego upravo gospođa Nada Kolundžija, obraćanjem i danas i onog dana kada se o tome govorilo.
I, 2. stav, ''narodni poslanici dužni su da se jedni drugima obraćaju s uvažavanjem''. Ispadamo ovde maloumni kada se nešto izgovori, a ona nas ubeđuje da nije to rekla.
To je bilo ono zbog čega sam se javio po članu 104, a mislim da vi po članu 27, kada vodite sednicu, apsolutno niste u pravu kad kažete da samo vi možete. I ja mogu da ga prekršim i upozorili ste me da sam prekršio Poslovnik zato što sam po istom članu obrazlagao. Upozorili ste me, znači, mogu ja, ne možete da kažete da samo vi možete da prekršite Poslovnik. Svi mi ovde možemo da ga prekršimo. Ako vi mislite da nije prekršen, evo, tražim da se Skupština izjasni u danu za glasanje da je gospođa Nada Kolundžija prekršila član 104. Poslovnika ovakvim ponašanjem.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ovom vremenu, koliko mi je preostalo, možda malo više od pet minuta, predsednice...
Predsednice, koliko mi je još vremena ostalo?
Dame i gospodo narodni poslanici, ponoviću zašto ćemo i u narednom periodu stalno govoriti da je ovo najnesposobnija Vlada u istoriji Srbije, Vlada velikih reči, marketinga, pre svega, Boris Tadić, koji je čovek velikih reči i marketinga, a nikakvog dela i učinka, naročito praktičnog učinka za građane Republike Srbije.
Postoji, recimo, jedna logička greška kada ga slušate. Obratite pažnju, građani, kada Boris Tadić kaže – Evropa nema alternativu i Srbija neće ući u Evropsku uniju ako zahtev bude priznanje Kosova. On to sve, čovek, izgovori u jednoj rečenici. To je logički neispravno. Ako nema alternativu, ne može da kaže ovaj drugi deo rečenice. Ako Srbija nikada neće priznati Kosovo kao državu, a to bude uslov od Evropske unije, onda Evropa mora da ima alternativu. Ali, jednostavno, gospodin Tadić i njegova svita, predvođeni njegovim marketinškim timom, na takav način se obraća građanima Srbije i tako govori jer on želi da svako od njih čuje ono za šta je, pa da onda dobije glasove, jer njega ne interesuje praktični interes građana, nego samo njegova pozicija na mestu predsednika Republike i ova vlada.
Slažem se s gospodinom Andrićem, koji je ovde rekao da je ovo najlakši ugovor za ovu vladu koji može da potpiše s EU, a to je zato što je sve uradio neko drugi. Ova vlada nije ništa uradila. Ponovo ću pročitati šta nije uradila, osim što je napravila problem, kao što smo čuli, oko štampanja pasoša.
Demilitarizacija granica i formiranje uprave granične policije – nije radila nijedna od prve dve vlade Demokratske stranke, nego Vlada Vojislava Koštunice i Dragana Jočića, kao ministra.
Usvajanje Strategije za integrisano upravljanje granicama, usvajanje Nacionalne strategije za suzbijanje trgovine ljudima – nisu uradile prve dve vlade Demokratske stranke, nego Vlada Vojislava Koštunice, u kojoj je učestvovao G17 plus, koju je podržavao SPS i u kojoj je učestvovao SPO. Znači, oni imaju pravo da pričaju. Iz vaše koalicije, oni imaju pravo da govore o tome da su oni delom zaslužni za to što će građani putovati u Evropu, ali vi iz DS-a nemate nikakvo pravo.
Zatim, formiranje Službe za borbu protiv organizovanog kriminala – vi ste imali samo upravu, a puna su vam usta borbe protiv organizovanog kriminala.
Kompletna izrada i priprema projekata izdavanja novih biometrijskih i elektronskih pasoša i ličnih karata i početak njihove izrade – sve je to završeno do maja 2008. godine. Gospodin Dačić je sve to nasledio. Sve je bilo već gotovo, samo je trebalo pustiti u štampu i onda ste mu, kako čujem, vi napravili problem; umesto da je Ministarstvo to radilo, radio je neko drugi.
Formiranje Sekretarijata unutrašnje kontrole policije – vi to niste imali kada ste vodili policiju, kao i Biroa za predstavke i pritužbe, što je u funkciji ljudskih prava i sloboda, kojih su vam puna usta, a ništa po tom pitanju niste uradili kada ste vodili policiju.
Usvajanje Zakona o policiji – niste bili u Skupštini; SPO, G17 plus i SPS su glasali za taj zakon, a vi iz DS-a niste ni ušli u Skupštinu tog dana.
Unapređenje međunarodne saradnje, zaključivanje brojnih sporazuma o policijskim saradnjama – neke sada ministar ponovo potpisuje, a bili su potpisani; nije mi jasno zašto, ali od viška ne boli glava. Recimo, Austrija dva puta. Slanje prvog oficira za vezu u SEKI (SECI) centar.
Na kraju, zaključivanje Sporazuma o viznoj liberalizaciji i readmisiji, sa snagom zakona, koji je takođe donet i koji je u Parlamentu predstavljao ministar policije u to vreme, Dragan Jočić.
To je sve moralo, građani Srbije, da bude urađeno i u tehničkom i u smislu donošenja zakona, da bismo imali viznu liberalizaciju. Ništa posle toga, samo par ratifikacija, sporazuma. Dve godine čekamo, završen posao, da bismo došli do toga. Da je ona vlada ostala prva, bez DS-a, čim je DS, odmah je smetnja, građani Srbije bi odavno već putovali i imali crvene pasoše, biometrijske, i imali bi mnogo više para nego što imaju danas, jer je prosečna plata od kada nije Vojislav Koštunica predsednik države pala već za 100 evra i preko 100.000 ljudi je izgubilo posao. Građani Srbije, oni samo pričaju i nisu sposobni.
Replika. Ne znam šta je bilo gospodinu Ostojiću da toliko puta pomene DSS, Vojislava Koštunicu. Nije Vlada Vojislava Koštunica, Borisa Tadića je. Da je Vlada Vojislava Koštunice, bila bi 400 evra prosečna plata u Srbiji, ne bi pala na 300, kao što je pala. Ne bi bio 7% pad društvene proizvodnje, nego 7,5% rast, kao što je bio.
Shvatio sam da vi imate frakcije, kao dok ste bili u DS-u, doduše, vi niste. Imate Srpsku liberalnu i Liberalno demokratsku. Vi ste, verovatno, Liberalno demokratska, a gospodin Maraš je Srpska liberalna. On i gospodin iz Novog Bečeja, Verulov, vole da pevaju srpske narodne pesme i da se vesele, i to razumem, ali ne znam šta vam je sve vreme. Protiv Ustava ste, a odjednom ćete da glasate za statut Vojvodine koji se usklađuje s Ustavom. Logička greška kod vas. Ako taj ustav ne valja, ne može da valja ni statut Vojvodine. Ili ste za njega, ili ste protiv njega, nego ste vi ''peti točak'' u Vladi Borisa Tadića, rezervni točak u gepeku i kad god treba, vi izletite, da li je Zakon o informisanju, ili statut Vojvodine.
Džabe Čanku. On je sada, kao, protiv, a izaći će napolje i neće da glasa za zakon. To je danas izjavio.
Prihvatili su da bude Novi Sad glavni grad? Biće svačega.
Pustite Vojislava Koštunicu. Ovde je sad Vlada. I, nismo mi pali s vlasti, mi smo sišli s vlasti. Mogli smo da pravimo Vladu s radikalima, sa SPS-om; mi smo vratili mandat, tj. Vojislav Koštunica je vratio mandat narodu, ušli pošteno u kampanju, nismo lagali, nismo varali, nismo pričali, obećavali 300 hiljada novih radnih mesta, ili 500, ili 200, nismo rekli da će "Fijat" uložiti 800 miliona dolara, nismo rekli da će se SSP potpisati, a nismo rekli građanima ni da će biti blokiran, da neće biti trgovinskog sporazuma. Ušli smo pošteno u kampanju. Rekli smo ono što mislimo o KiM-u. Nismo potpisivali protokole.
Prozivate često za CEFTA, a onda izađu gospoda iz ove vlade i hvale se kako je jedini suficit ove godine sa državama CEFTA sporazuma, 700 ili 800 miliona evra smo u plusu s državama CEFTA sporazuma. Sa svima ostalima smo u minusu.
Zašto spominjete Amerikance? Kakve oni imaju veze s EU? Oni nisu u EU. Oni su u Savetu bezbednosti UN-a, na drugom kontinentu.
Hoćemo u EU pod našim uslovima, pod uslovima EU, ali pošteno, onako kako svaka država zaslužuje; kao što su sve druge ušle, tako hoćemo i mi. To je sve što kažemo. Pustite nas više na miru.
Zna se kako se pravi Vlada Republike Srbije, gospodine Ostojiću, koja ima 126 poslanika u Skupštini. Kakav Boris Tadić? Da je drugih 126 napravilo dogovor, podsećam vas, posle ostavke Vojislava Koštunice, Boris Tadić bi tome morao da da, po Ustavu, mandat za formiranje Vlade. Nije to njegov posao, nego je to posao naroda koji je, delom, njemu delegiran, ne njemu imenom i prezimenom, nego instituciji predsednika Republike, po Ustavu.
Ja se neću baviti LDP-om. Govorio sam o posledicama Vlade Vojislava Koštunice. Mi se očigledno nismo razumeli.
Posledica je da je, kada je preuzeo Vladu Zorana Živkovića, gde je potpredsednik Vlade bio Čedomir Jovanović, prosečna zarada u Srbiji bila je 130 evra. Kada je predao Vladu Cvetkoviću – 380. Kada obračunavate penzije, gospodo iz PUPS-a, 60% na 380 je više nego na sadašnjih 300 70%? Evo, klimate glavom, potvrđujete. Čak i da su vam dali 70%, što je bilo obećanje, zbog čega ste s njima formirali Vladu, a ništa od toga nema.
Vi ste krivi. Ne može niko drugi da bude kriv za to u kojoj su situaciji sada penzioneri. Niste dobro procenili. Vlada Vojislava Koštunice je vraćala dugove, ova vlada zadužuje zemlju. To je činjenica. Pogledajte statističke podatke – rast privrede je bio nekoliko puta veći, a sada je drastičan pad, jedan od najvećih u Evropi. To je najnesposobnija Vlada u istoriji Srbije, ne od Drugog svetskog rata naovamo, nego u istoriji Srbije je to najnesposobnija Vlada. Ja sam to govorio. Kohabitacija nije bila.
(Zoran Ostojić, s mesta: Ne mogu da se upoređuju zbog kohabitacije.)
Zato su takvi? Dobro.
Što se tiče ostalih stvari, evo, lepo je rekao gospodin Ilić – u smederevskom kraju, otkupna cena breskve je bila 25 dinara 2007. godine, a sada je osam dinara. Da li je toliki pad u drugim državama? Gde je taj budžet za poljoprivredu? Iz godine u godinu ga smanjujete, tri puta od kada je ova vlada, a da ne pričam da budžete ne dostavljate ovoj skupštini.
Znači, ako pričamo o EU, za koju se i vi zalažete iz LDP-a, zašto ih ne napadate što kasne s budžetom? Oni će nam, kao i prošle godine, prvo dati rebalans budžeta, pa će nam dati budžet, i sve to treba da usvajamo do Nove godine, isto kao i prošle godine, kada su pričali da ćemo u krizi napredovati, da je ona naša šansa, da će nam biti bolje, kada smo mi govorili da će se desiti ovo što se desilo.
Znači, ako neko zna da radi – ima rezultate, to se vidi. Ko ne zna, evo, vidi se – ne znaju da rade.
Mislim da je član 104. i te kako povređen, sve vreme. Između ostalog, i ja sam učestvovao u tome, priznajem i primam kritiku.
Ako ste spremni da me kaznite, prihvatiću i kaznu. Jednostavno sam reagovao na pohvale koje ste rekli na račun ministra Dačića. Neke stvari treba pohvaliti, ali je čudno da je nađeno deset kilograma droge a da je sto kilograma prosuto u kanalizaciju, u celoj toj akciji. Na to sam reagovao.
Gospođo Gordana Čomić, moram da vam postavim pitanje, kolege smo deset godina u parlamentu – kažete da branite dostojanstvo Narodne skupštine, kako ga to branite? Mislim da je član 104. prekršen. Pozivate se na to da sudije Trgovinskog suda nemaju pravo da rade to što rade i da nemaju pravo da ne primenjuju neki zakon, a zašto niste pozvali Vladu? Gde je budžet? Zašto niste kao poslanik vladajuće većine ustali pa rekli – gospodo, kasnite sa predlogom budžeta.
Ekonomska kriza je svugde. U Poljskoj, gde je takođe ekonomska kriza, 30. septembra do ponoći mora da bude usvojen novi budžet; ako ne bude, raspušta se Skupština i ide se na nove izbore. Do ponoći je bio budžet, nije im smetala ekonomska kriza, nisu im smetale posebne okolnosti.
Zbog toga mislim da nema opravdanja. Mi smo Narodna skupština i mislim da ste vi kao predsedavajuća tu takođe ugrozili pravo Narodne skupštine i zato se pozivam na član 104. Nemate zašto da pravdate Vladu, nisu dostavili Skupštini. Vaše je da kao predsedavajuća štitite Skupštinu, a ne Vladu.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, imam pitanje za predsednika Vlade, gospodina Cvetkovića.
Pitanje će se odnositi na nešto što je dosta vezano za još uvek aktuelnu posetu turskog predsednika Srbiji.
Vidimo da će danas biti neki forum o ekonomskoj perspektivi Sandžaka. Ne znam zašto se ne kaže, recimo, Raške oblasti. Nemam ništa protiv ni da se kaže i Sandžaka, ali ako već govorimo o regionalizaciji Srbije i svega ostalog, zašto ne o ekonomskoj saradnji sa Suboticom, nego, konkretno, samo s tom oblašću?
U poslednje vreme, poslednjih par meseci, učestale su posete, evo, sada i turskog predsednika. Pre mesec dana je bio turski ministar inostranih poslova, koji je, inače, u jednoj izjavi nedavno rekao da će Turska raditi na tome da se napravi neka vrsta povezivanja, čak i državnog jedinstva. Nazvao je to novom otomanskom državom, bukvalno tim rečima, od Turske do Bosne, a, kažem, u poslednje vreme je čest gost naše države.
Takođe, česti su gosti naše države turski predstavnici vojske, načelnik generalštaba, a i naš ministar odbrane je nedavno bio u Turskoj kao gost ministra odbrane i turske armije.
Dešava se nešto veoma čudno. U vreme kada NIS donosi odluku da, zajedno s jednom američkom kompanijom, napravi potpuno novu rafineriju u Srbiji od 450 miliona evra, koja bi zadovoljila potrebe cele bivše Jugoslavije, pa i šire, koja će zadovoljiti potrebe za derivatima celog ovog regiona, uporno se nameće, mada realizacija toga još nije došla u grad Smederevo, jer su se građani Smedereva pobunili, da se napravi rafinerija od strane jedne kompanije koja nije nikada šraf proizvela u svojoj istoriji, koja ima 150 dolara osnivačkog kapitala, a zove se "Komiko oil".
Ta bi rafinerija trebalo da se napravi za nekih 200 miliona dolara, bez postojanja luke, i da se nekim cevima sa Dunava istovara sirova nafta, zamislite, iz Nigerije, da se onda kod nas prerađuju derivati. Ne zna se ni kapacitet, ni za šta bi ta rafinerija služila. Takve rafinerije, obaveštavam vas, koje koštaju 200 miliona dolara, montažne su i postoje tri takve u Avganistanu.
Uveliko se priča da je to, u stvari, rafinerija za potrebe američke vojske na KiM-u. Dolazim na svoje pitanje, na koje očekujem odgovor od predsednika Vlade, od potpredsednika Vlade i ministra unutrašnjih poslova. Od 16. septembra čekam pisani dokument, protokol, o saradnji naše policije s Euleksom i do dana današnjeg ga u originalnom tekstu nisam dobio. Tražiću to i na Odboru za odbranu i bezbednost. Tražiću, ako treba, i preko poverenika, gospodina Šabića. Nadam se da ću na ovo pitanje dobiti odgovor.
Postoji informacija da se, posle odustajanja SAD-a od raketnog štita u Poljskoj i Češkoj, planira pravljenje raketnog štita na teritoriji KiM-a i Turske, upotrebom našeg radarskog sistema na Kopaoniku, koji se, čak, ne nalazi na onoj teritoriji gde je administrativna linija sa KiM-om, uz neke dorade koje bi oni odradili na tom sistemu.
Znači, moje pitanje glasi, zbog toga što su indikativne silne posete turskih predstavnika Srbiji, i tražim od predsednika da mi odgovori – da li ima informacije bilo od američkog ambasadora, BIA-e, VBA, o tome da li zaista SAD planiraju da deo raketnog štita instaliraju na našoj teritoriji, tj. na KiM-u?
Dva minuta amandman i kao ovlašćeni predstavnik. DSS će, naravno, kao i uvek do sada biti dostojanstven i, naravno, da ću argumentovano govoriti. Evo ga jedan amandman koji je Vlada odbila, a koji ću sada obrazložiti, a koji nije trebalo da odbije, ako imamo nameru da radimo ono o čemu većina poslanika ovde govori već danima, a i ministar, između ostalog.
Naime, mi iz DSS, ponavljam, nemamo ništa protiv učešća pripadnika Vojske Republike Srbije, policije, zdravstvenih radnika itd, u mirovnim operacijama i multinacionalnim operacijama, nemamo ništa protiv da naši vojnici kada su u mogućnosti pomažu prijateljima Grcima za vreme požara, kao što su nama pomagali ruski kanaderi kad su ovde bili jaki požari.
U takvim prilikama i treba da učestvuje Vojska Srbije i naravno da treba da reprezentuje na određeni način Srbiju, a ne samo sportisti na dobar način, ili oni iz izvršne vlasti, veoma često, na loš način, kao što je predsednik Tadić, već sam o tome ovde govorio, na poslednjoj Skupštini UN na veoma loš način prezentovao je Srbiju i srpsku državu, govoreći o tome, u šali, kako je on jedini izabrani predsednik Srbije na slobodi. Podsetiću, to nije pravi način.
Znači, vojnici, za sada, na pravi način to rade, predsednik Srbije ne. Prvo, rečeno je celom svetu na Skupštini UN da se u Srbiji biraju kriminalci za predsednike, na takav način je govorio o svojoj državi. Drugo, rekao je nešto što nije tačno: Slobodan Milošević je umro u Haškom tribunalu, nikada ni za šta nije osuđen. Gospodo socijalisti, moram da branim prethodna dva predsednika od vašeg koalicionog partnera; Milan Milutinović je pušten na slobodu i nije osuđen ni za šta i evo ga u Beogradu kao bivši predsednik Srbije. Šala ili ne, na takav način se ne predstavlja Srbija.
Namerno sam na ovaj način napravio uvod da biste razumeli na koji način se zalažemo da Vojska Srbije, policija i svi ostali učestvuju u ovim operacijama. Nikada u okviru operacije koju vodi NATO pakt! Sve je u redu, Sijera Leone, Kongo i sve što ste nabrojali, ministre, vezano za Čad, o tome smo govorili ovde u Skupština, kao i o državama koje tamo učestvuju, ali mi smo otišli tamo pogrešno, otišli smo kao deo kontingenta države članice NATO pakta – Norveške. I to je ono što je pogrešno. Zašto nismo išli u kontingent Rusije? Ona nas nije bombardovala, nikada nije izvršila agresiju na Srbiju. Čekamo za dva dana predsednika Rusije, obeležavamo Dan oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu. Dakle, ne postoji nijedan dan, ne postoji nijedan primer da je Rusija, recimo, izvršila agresiju. Nije ni Kina, nije ni Indija, niko, NATO pakt jeste.
I kad smo već kod zločinačke agresije, podneli smo amandman na član 2. stav 1. tačku 1) i evo šta piše u članu 2. stav 1. tačka 2) podsetiću vas kako glasi ovaj član: „Multinacionalne operacije van granica Republike Srbije (u daljem tekstu: multinacionalne operacije), u smislu ovog zakona, obuhvataju misije i zadatke u očuvanju nacionalne, regionalne i globalne bezbednosti i mira u svetu, i to: 1) operacije očuvanja, održavanja i izgradnje mira u svetu;“ – nije sporno; „2) operacije sprečavanja sukoba i uspostavljanja mira;“ –sporno. Amandmanom predlažemo da se iza reči „uspostavljanja mira“ stavi zarez i da stoji formulacija – „uz saglasnost države u koju se upućuje Vojska Srbije“. Bilo bi dobro da prihvatite ovaj amandman, da ne idemo na puko preglasavanje.
Vaše obrazloženje zašto je odbijen ovaj amandman kaže: „Amandman se ne prihvata iz razloga što je predloženo rešenje usklađeno sa obavezom da se za svaku mirovnu misiju prethodno zaključuje međunarodni ugovor, kojim se uređuju pitanja njene organizacije i načina izvođenja.“ Tačno, ali sada ću vas pitati, zar nije nama ovde predstavljeno da je mirovna operacija, humanitarna operacija – bombardovanje Srbije? Srbija nikada nije dala saglasnost za to, čak ni UN, ni Savet bezbednosti, a mi smo bombardovani, uništavani su civilni ciljevi, imamo dve i po hiljade žrtava.
Šta reći za Avganistan? To je zvanična misija UN, i ovi amandmanski predlozi koji govore o tome – u organizaciji UN, dajem primer da ni to nije dobro, možda poslanici nisu dobro sagledali, misija u Avganistanu jeste pod organizacijom UN i zove se ISAF vodi je NATO pakt, ali Avganistan nikada nije dao za to saglasnost, nikada kao država. I tadašnja vlast u Avganistanu nikada na to nisu pristali. I ta misija je otišla.
Zbog toga kažem da je ova formulacija potrebna. Neka kažu države u koje se ide da je njima zaista potrebna pomoć. Imamo mnogo primera da se države slažu sa tim da dođu te misije i onda mi šaljemo naše vojnike da im pomognu, a ne ako se oni sa tim ne slažu. Avganistan je najbolji primer za to. U raspravi smo imali poslanike koji su rekli „Dobro, gospodine Šormaz, teško je da se ode u Avganistan, ali možda ćemo kao članica NATO pakta, kad pošaljemo neke vojnike tamo, imati neku ekonomsku korist.“ Prvo, Vojska Srbije nije plaćenička vojska i nikada neće biti. Nemamo mi razloga da na takav način i sa takvim razmišljanjem učestvujemo. Oni koji se zalažu za ulazak Srbije u NATO pakt imaju samo taj argument i ništa više, ni jedan jedini drugi argument nemaju. Zbog toga treba da se raspiše referendum, naravno, uz izbore, jer je ovo najnesposobnija vlada u istoriji Srbije i da se građani o tome izjasne.
Evo zašto je Avganistan dobar primer i zašto mora ovaj amandman da se prihvati. Tačno je da je to Misija UN, ali pogledajte šta se tamo dešava svakog dana. Da ne ponavljam onu priču o tome da se u Avganistanu proizvodi 93% ukupne proizvodnje heroina u svetu. Šta je sa korumpiranom vlašću tamo? Zašto dozvoljava uvoz hemijskih sredstava koje ne proizvodi niko u Avganistanu, da bi se od opijuma napravio heroin? A, ko kontroliše tu vlast u Avganistanu, inače, državu koja je prva priznala Kosovo kao nezavisno? Čak su potrčali da priznaju pre nego SAD. A, ponavljam, Misija UN.
Pogledajte šta se dešava ovih dana. Talibanima ništa ne mogu. Ima 70 hiljada vojnika i ništa im ne mogu. Situacija je sve gora i gora. Ovo što govorim, to se govori u javnosti SAD, to niko ne osporava. Predsednik, novonagrađeni nobelovac SAD, gospodin Obama, ničim zasluženi nobelovac, ovo je preventivna Nobelova nagrada, unapred mu se daje za nešto što bi trebalo da uradi na osnovu izbornih obećanja, i to je novi svet, zaista, i nova situacija, niti je zatvorio Gvantanamo, a obećao je, nije povukao vojnike iz Iraka, a obećao je, nije povukao vojnike iz Avganistana, a obećao je.
Nema mira u svetu još uvek, nego se još raspravlja i o Iranu. Reći ću vam još jednu stvar, Iran je druga država u svetu po rezervama prirodnog gasa. Drugo, a posle govorim ovde i o ''Nabuku'', da li su ovi pritisci na Iran vezani za to? Podsetiću vas da je za Irak, takođe, rečeno da ima oružje za masovno uništavanje, a na kraju se ispostavilo da nema.
Bler više nije ni zbog toga predsednik Vlade u Engleskoj, nego ovaj novi, koji ovih dana donosi odluku da pošalje dodatnih 500 vojnika u Avganistan, iako je javnost u Engleskoj, Velikoj Britaniji, protiv, traže da se vojnici povuku. Ali, on zna da je već izgubio sledeće izbore pa pokazuje na takav način kakav odnos ima prema velikom gazdi, ''ujka Semu'' iz Vašingtona, i šalje mu dodatne vojnike kao pomoć.
U istom trenutku, pogledajte sada ovo, ponavljam, radi se o Misiji UN, komandant snaga u Avganistanu je general Stenli Mek Kristal, ima 70.000 vojnika na raspolaganju.
On je upravo podneo zahtev predsedniku Obami za povećanje još od 40.000 vojnika. Ali, pazite, kome je podneo zahtev – Obami! Predsedniku SAD. Nije se obratio Ban Ki Munu. Nije se obratio UN. Ne, on se obratio direktno predsedniku SAD.
To vam govori koliko ta misija nema nikakve veze sa UN, nego je jednostavno iskorišćen trenutak i taj teroristički napad da se uradi ono što je urađeno, i sad treba nečija deca da se šalju u tih dodatnih 40.000 vojnika, videćete da će morati da pošalju u toj kvoti kada se donese odluka, jer je Obama obećao smanjenje broja američkih vojnika.
Videćete da će komšije Rumuni morati da šalju, da će komšije Bugari morati da šalju, a komšije Hrvati već šalju veći broj vojnika tamo, pa kada počnu da im se vraćaju limeni sanduci, jer ovi koriste metod napada iz naroda, ne može niko da ih vidi, tu su, u narodu, i niko ih ne otkriva. I vojnik ne zna kada vidi dete, ženu ili čoveka da li je neko ko će na njega da zapuca ili ne.
To su razlozi, ovo je najbolji mogući primer, zbog čega Srbija treba da bude vojno neutralna država. Ima toliko dobrih primera, naveli smo i Austriju i Irsku i Švedsku i Finsku, u obe strategije nigde nije razrađeno i nigde se ne pominje taj princip vojne neutralnosti, ni u Strategiji nacionalne bezbednosti ni u Strategiji odbrane, a NATO se pominje ne znam u koliko rečenica, bezbroj.
Srbija prvo mora ozbiljno na tome da radi, ozbiljno mora da se pripremi za situaciju da bude vojno neutralna država. To je moguće i to treba uraditi. Pozdravljam izjave tog tipa, ali ne mogu da pozdravim izjavu tipa kao što je predsednik Republike rekao na Pešteru kada je gledao onu dobru vojnu vežbu koju je Vojska Srbije uradila, jer se zna da je ta izjava upućena samo biračima, kaže čovek – mi smo doneli odluku o vojnoj neutralnosti, i u istoj rečenici, i ovih dana smo doneli odluku da pošaljemo ambasadora u Misiju NATO.
Znači, gospodo birači DS, koji ste za vojnu neutralnost, mi smo i za vojnu neutralnost, ali da čujete da šaljemo ambasadora i za Misiju NATO, jer vam nismo objasnili šta to znači. A to znači saradnju samo preko projekta ''Partnerstvo za mir'' i ništa više, a ne članstvo u NATO paktu. Da se slučajno ne bi setili ovi iz G17 plus, SPO, LDP pa da vam otimaju biračko telo.
Ne može i tamo i ovamo, ne može se biti i baba i devojka, ne može se sedeti na dve stolice!
Vojno neutralna država mora biti, mora se o tome izjasniti narod. Nije tačno da samo NATO pakt može nas da pozove da budemo članica, nego možemo i mi da izrazimo želju kao država da budemo članica NATO pakta. Tačno je da nas nisu pozvali, ali nije tačno ni da mi nismo rekli da nećemo da budemo član NATO pakta. Zbog toga je potreban referendum.
I molim vas, ovaj amandman bude usvojen, zbog svega ovoga što sam rekao, jer ako zaista želimo da učestvujemo u misijama ''uspostavljanja'' mira, a ne ''nametanja'' mira, po nečijoj volji, smatramo da ovaj amandman treba da bude prihvaćen i da je potrebno da država u koju šaljemo naše vojnike da im pomognu bude saglasna da im mi šaljemo vojnike za tu pomoć. Zahvaljujem. (Aplauz.)