Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Šormaz

Dragan Šormaz

Srpska napredna stranka

Govori

O čemu vi to pričate? Kad sam to rekao?
I, zamislite, delegacija Parlamenta treba da ide u Crnu Goru u posetu Milu Đukanoviću, kome su prijatelji takvi ljudi? Kako će to da izgleda?
Nisam rekao drž'te lopove, nego, drž'te Pajtića koji sa njima radi!
Poštovani građani Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, predsedniče Vlade, ministri u Vladi, želeo bih da se priključim pitanju koje je postavio prvi kolega koji vam je danas postavljao pitanje, gospodin Čedomir Jovanović. Mogao sam da kažem, recimo, i poslanik koji na ruci ima skuplji sat nego što ja imam automobil, a ima manje mandata u ovom parlamentu od mene. S druge strane, pošto je njegovo pitanje vezano za borbu protiv kriminala i korupcije u ovom trenutku i za to ko stoji i da li uopšte ima političke pozadine u ovom slučaju Šarić, ja se priključujem tom delu pitanja i sad ću vam i ja postaviti nekoliko pitanja.
Znači, ja govorim o Šariću, koji je u bekstvu, ne govorim o Duliću. Ne znam da li je on u bekstvu ili ne. Hoću da vam postavim nekoliko pitanja. Žao mi je što ministar Dačić nije tu, ne bih vama postavio ta pitanja. Predsedniče, ja sam ovde, nisam na galeriji. Prvo ću vam postaviti dva pitanja, pa ću onda na osnovu vašeg odgovora na ta dva pitanja nastaviti sa vama dalje da razgovaram.
Kada je MUP Srbije započeo operativnu obradu tog klana braće Šarić, i da li je Darko Šarić, kada je dobio u Srbiji novu ličnu kartu dobio i pasoš?
Mislim da nije trebalo da aplaudirate, a sada ćete videti zašto.
Prvo, o operativnoj obradi braće Šarić mediji su pisali, gospodine ministre i gospođo ministarka pravde, još 2004. godine, i to je javna stvar. Njihova operativna obrada je počela još 2004. godine u Srbiji, oni su tada živeli u Pljevljima.
S druge strane, iako su oni tada živeli u Pljevljima i prebivalište im je bilo u Pljevljima, podsetiću vas, gospodo, da je to bila državna zajednica, da smo bili jedna država i da je bila dovoljna promena prebivališta da se dobije državljanstvo, takođe po zakonu. To je druga stvar.
Nikada nije postojala obaveza za bezbednosnu proveru, jer je bezbednosna provera kao zakonska obaveza uvedena Zakonom o državljanstvu, koji smo zajedno usvojili kada je Srbija postala nezavisna država. U tom zakonu je kasnije predviđena bezbednosna provera, koju radi BIA. Pre toga nije postojala.
Vidim da kolega koji ima skuplji sat nego ja automobil nije to znao, pa je postavio pitanje, ali sada je dobio i odgovor. Nije postojala uopšte potreba.
Šarić je dobio novu ličnu kartu januara 2009. godine, predsedniče Vlade, a ni u jednim novinama se ne nalazi fotografija sa te lične karte, nego starije. Zašto to?
Imamo mi još pitanja. Da li znate da je uhapšen... Kada već govorite o tim uspesima, naravno da postoji uspeh, jer se oni operativno prate od 2004. godine; naravno da postoji uspeh i da je na kraju, zahvaljujući informacijama BIA, tamo na drugom kontinentu neko zaplenio tri tone kokaina. Oni su postojali na listi organizovanog kriminala u Srbiji i tu takođe (gospodin Dačić bi, da je ovde, to potvrdio) piše ono što ste vi rekli, ministarka – da su podržani od strane nekih struktura u Crnoj Gori.
Posledica tog rada je bila takođe javna stvar – uhapšen brat od strica Darka Šarića 1. jula 2007. godine kod hotela „In“ u Beogradu, sa dvadeset kilograma heroina, četiri automobila, većom količinom novca. Znači, protiv njih se borba vodila i ranije, a ne na ovaj način kako se sada govori; bili su hapšeni, nisu bežali i sada su neki od njih u zatvoru zahvaljujući tome.
Imam sledeće pitanje, sad kada ste dobili sve ove informacije. „Metals banka“, predsedniče Vlade, vlasnik je bio Ananije Pavićević, prodata je, naravno, AP Vojvodini. Da li možete da mi odgovorite na pitanje sa kim je „Metals banka“, dok nije prodata, bila povezana poslovno, ko je imao deponovan novac u njoj? Mislim na državne institucije, ne mislim na privatni kapital. Da li je ta banka učestvovala u kupovini onog zemljišta o kome se sada govori, vezano za poslove koje je imao taj narkobos Darko Šarić, koji je ovde spominjan i koji je kupovao zemlju po Vojvodini? Da li je ta banka uključena u te poslove i sa kim je bila povezana i da li učestvuje u tim poslovima? To je sledeće moje pitanje.
Mislio sam da će odgovoriti predsednik Vlade, ali dobro.
Vi govorite o nečemu što piše u novinama. Pogledajte „Danas“ – akcija „Balkanski ratnik“, to su Šarići, a da li znate šta je akcija „Memfis“? To je Anton Canaj. Pošto ne znate sa kim je sve bila povezana „Metals banka“, da li znate da su u toj banci bili Garancijski fond Vojvodine, pokrajinski sekretarijat je imao deponovan novac u „Metals banci“, Fond za razvoj Vojvodine i Fond za kapitalna ulaganja? Inače, svima je šef Bojan Pajtić, predsednik upravnog odbora itd. Kasnije kupuju „Metals banku“ od dotičnog Pavićevića i planiraju da prave razvojnu banku Vojvodine, što je suprotno zakonu.
Inače, za sve to vreme ta banka sarađuje sa prvom crnogorskom bankom Ace Đukanovića. Verovatno ste o tome pričali sa ministrom u Crnoj Gori danas. Da li znate da je preko te banke crnogorski biznismen, vlasnik „Rokšpeda“, uhapšen 2007. godine, Anton Canaj, kupio više od 50 firmi u Vojvodini, a da je od te banke dobijao lažne garancije? To je akcija „Memfis“, na osnovu toga je uhapšen.
Kada već govorimo o borbi protiv kriminala i korupcije, ja govorim o uhapšenima – rekao sam koji je Šarić uhapšen, govorim ko je sada uhapšen, a vi govorite o onima koji su u bekstvu i gde je urugvajska policija zaplenila kokain. Hapšenje je urađeno naglo u drugoj polovini 2008. godine, gospodo. U drugoj polovini 2008. godine, ponavljam.
Dotični Šarić kupuje na brzinu tu istu imovinu, očigledno da ne bi bila zaplenjena, kao što vi govorite, kupuje tu istu imovinu, tu istu zemlju preko ljudi kao što su Mile Jerković, Zoran Ćopić Ćopa itd.
Ali, šta je još interesantno? Zašto je meni žao što i ministar policije nije ovde? Ako vidimo ko je povezan i ko učestvuje sa ovom bankom, a pričamo o povezanosti, da li postoji politička pozadina, baš nas interesuje da li postoji politička pozadina, jer je kupovao zemlju preko ljudi i banke, gde je Bojan Pajtić držao praktično sav novac, a opet, povezan je sa bratom Ace Đukanovića i njegovom bankom.
Znači, kada sve to vidimo, da li je tačno da je Mile Jerković, o tome su pisali mediji, u izjavi datoj policiji pominjao Batu Đurovića, sadašnjeg načelnika UBOPOK-a? To može pismeno da mi odgovori gospodin Dačić. Da li je pominjao, mediji su isto o tome pisali, šefa kabineta gospodina Lazarevića u njegovom kabinetu?
Takođe, moram reći da su i Bata Đurović, koji je pre nego što je postavljen za načelnika UBOPOK-a bio sekretar za bezbednost, ili kako se to već zove, u Fudbalskom savezu Srbije, znači, vodio je računa o bezbednosti na utakmicama veznim za našu reprezentaciju i bio je dobar prijatelj sa Terzićem, gospodinom za kojim još postoji poternica, koga tražimo u vezi s fudbalskom mafijom, koji je u bekstvu, kao i Šarić...
Da li znate šta je interesantno? Terzić je u bekstvu, Fudbalski savez Srbije... Bata Đurović, o njemu Jerković daje izjavu policiji, to će mi potvrditi Dačić, a pričamo o političkoj pozadini, da li je ima ili ne, i jedan i drugi su iz Pljevalja, a i Šarići su iz Pljevalja, a i vlasnik „Rokšpeda“ je iz Pljevalja. Znači, politička pozadina očigledno postoji.
Mislim da ste delom na tragu da politička pozadina postoji u Crnoj Gori, tačno, ali politička pozadina očigledno postoji i u Srbiji. Očigledno je da ti ljudi koriste taj novac da kupuju zemlju i firme baš po Vojvodini, koja bi mogla da bude sledeće neuralgična tačka Srbije. Ova pitanja koja sam postavio uopšte nisu naivna.
Podržavamo ovaj amandman kolege, zato što smo imali više situacija u poslednje vreme, da li treba pomenuti situaciju revizije poslovanja NIS u 2008. godini, gde smo imali praktično tri revizije koje su rađene, koje su bile potpuno različite u odnosu na revizorske kuće koje su potpuno različito i na različit način radile.
Verovatno su i različite metode primenjivali, i ko zna, možda im je i od samog naručioca bilo sugerisano kako da urade tu reviziju računa. Videli smo različite cifre, od plus dve milijarde dinara, do minusa osam milijardi dinara, tako da u principu ceo zakon i dalje ne rešava i neće rešavati te situacije, ali ovaj amandman barem malo pomaže.
Takođe bi to moglo da pomogne i Vladi u ovoj čitavoj najavi kursa koji će biti održan za računovođe, knjigovođe u Vladi. Možda ćemo na takav način imati odgovorniji i bolji zakon i da su usvojeni neki od ovih amandmana, možda se i to ne bi moralo raditi, na takav način trošiti novac poreskih obveznika, mada je ova nesposobna Vlada navikla samo da troši novac i da se zadužuje. Nikako da pomogne onima koji treba da zarade taj novac i da država Srbija živi od svog rada, ne od kredita.
Imamo takve situacije, ko zna šta će naći revizor DRI recimo za 2009. godinu u budžetu koju je ostvarivala ova Vlada. Ko to zna kako se ponašaju ministri, pomoćnici ministara, zamenici, državni sekretari, tih nekoliko stotina ljudi, koji su izuzetno nesposobni, očigledno, jer je država u situaciji u kojoj jeste, ekonomskoj, ko zna šta sve može da zatekne?
Mene ne bi začudilo da se knjiže, recimo, i neki računi po restoranima luksuznim, skupim, koje su potpisivali supružnici ministara, državnih sekretara, pomoćnika ministra. Ne mogu sad da se setim, jedino ko može da mi padne na pamet, koga znam, jeste gospođa Nataša Jeremić. Nju bar gledam na RTS, na Dnevniku.
Otkud znamo da li je ona, recimo, negde bila sa nekim supružnikom, sa suprugom nekog ambasadora, na nekoj večeri, da li je potpisala neki račun, pa je to posle proknjiženo i otišlo. Baš bih voleo, recimo od DRI, da se tako nešto proveri i vidi.
Posle su, naravno, krive knjigovođe, računovođe i oni bi trebalo po ovom zakonu da odgovaraju, a u stvari, zna se ko je kriv, onaj ko je naručilac, onaj koji radi na takav način.
To su sve neke stvari u koje nas ubacuje ova vlada potpuno besmisleno i onda umesto da rešavamo te probleme, dobijamo neke predloge zakona koji sve te stvari ne rešavaju, nego čak možda još više komplikuju. Opet osnivamo nova tela, opet osnivamo, ne znam, agencije, komore, fondove. Opet idemo na povećanje javne potrošnje, umesto na smanjenje.
Videli smo i danas u raspravi da se javna potrošnja u stvari uopšte nije smanjila, da je toliko, 43 – 45%, da je uvek takva situacija i da ništa nije bolje.
Prema tome, bilo bi dobro da je Vlada neke od ovih amandmana prihvatila, mada opet kada smo sagledali i amandmane i ceo zakon, došli smo do zaključka da u principu nije dobro ni to, da treba potpuno nov i potpuno drugačiji zakon napisati.
Kolega, samostalnost je veoma bitna tačka, na primer, da li se samostalno u agenciji određuju plate, zarade.
Da li zna ministarka kolika je plata direktora Agencije? Ne znate? Da li hoćete da vam kažem? Plata je 260.000 dinara sada zamrznuta, verovatno, a pored toga ima pravo na službena kola, vozila, mobilni telefon, na reprezentaciju i na sve ostalo.
Turističke organizacije Srbije - 160.000 im je plata. Sada ćete je zamrznuti na taj nivo, mada neki ministri kažu da neće biti zamrznuta jer ćemo imati rast od 1,5% 2010. godine. Na ništa ćemo imati 1,5% rasta. To je baš mnogo, to je jedan upečatljiv rast. Toliko je Crna Gora imala ove godine, uz svetsku ekonomsku krizu rast.
U Turističkoj organizaciji Srbije samo putuju. Kog turistu su doveli? Oni su turistički putnici, ko da nisu turistički radnici. Da li znate koga su doveli ovde? Ne. Da li znate koga su organizovali da dođu?
U Agenciji za privatne registre je 260.000. Zato je potrebna samostalnost, gde su mu onda i savetnici na tu veliku platu? Ne može sam da vodi, nego mora da ima savetnike, pa plate savetnika, pa svih ostalih. Onda imamo javnu potrošnju. Naravno da je imamo. A za DRI 58% povećanja, to je 155 miliona dinara. Kolika treba plata da bude revizorima - 60.000. To je četiri-pet plata direktora Agencije za privredne registre.
Da li je važniji revizor koji će kontrolisati, bitna je borba protiv korupcije, ili je važna ova plata? Čija je zarada važnija? Da li treba da imamo nekoliko stotina revizora ili tri? Da li treba da proveravaju šta je sa deficitom po lokalnim samoupravama, po javnim preduzećima, kako se tamo troši novac, da li u skladu sa zakonom ili ne? Ko treba da ima veće plate?
Ponavljam, gospodo narodni poslanici, taj gospodin koji je direktor ili gospođa, sasvim je svejedno, ne znam ko je direktor, nije ni bitno, ima vaših pet plata kada izračunate. Da ne pričam da vi nemate pravo na plaćeni mobilni telefon, nemate službena kola, nemate reprezentaciju, nego ovaj jeftiniji restoran i mi smo po novinama, mi smo na televiziji, a gde su oni?
Nema ih nigde, a imaju pravo i na dnevnice, mi nemamo ni to, a oni imaju pravo i na dnevnice, pa put u inostranstvo, pa čuda. Stalno neke obuke, kursevi, nikad da se nauče. Dolaze na mesto direktora, a večito su na kursevima. To je javna potrošnja koja je problem.
Nije problem penzija, nije problem plata činovnika u Skupštini ili plata činovnika u Vladi, problem su ti po tim nazoviagencijama koji troše novac, a onda oni koji treba da ih kontrolišu u nezavisnim regulatornim telima, u skladu sa evropskim standardima, puna su vam usta EU, treba da imaju pet puta manje plate od njih i da ih kontrolišu i da dođu tu da rade. Pa, zašto tu da dođu da rade? Bolje im je da se zaposle u tim agencijama ili u privatnim firmama.
Sada znam da je iz G17. To nisam znao. Sada znam da je direktor iz G17.
Dobro, neka je i 160.000. Neka bude da ste u pravu. Kažem vam za Turističku da je sigurno 160.000. Ovde je 260.000, tvrdim. Ako sam pogrešio možda zato što su mu upisani bonusi, dnevnice, a to su sva primanja, hajde da vidimo kolika su mu kompletna primanja, a ne ono što je fiksna plata.
I nama je plata 75.000 do 80.000, zavisi od godina staža ovde, ali ni u jedni novinama ne piše da nam je tolika plata. Svugde piše da nam je preko 100.000, 105.000, 110.000. Negde piše da nam je plata i 200.000. Kada nam izračunaju putni trošak, kada nam izračunaju paušal poslanički, toliko nam napišu.
Ali, neka je i 160.000, pa zar nije to tri puta više nego revizorima. Da li je važnija njima 160.000 ili DRI? Zašto na to niste odgovorili? Hoćemo li borbu protiv korupcije i kriminala. Očigledno je da ne. Ako on ima tri puta veću platu, a ne pet puta, kako sam rekao prvi put, od revizora, ako nemamo novac nego 155 miliona dinara za DRI, a 500 miliona za Staru planinu, toliko je Stara planina važnija od DRI, Stara planina će nam vratiti novac, a DRI neće.
Hoće mnogo više nego Stara planina i uštedeti, samo da ima način da radi. U tome je poenta onoga što sam rekao, a ne da li je 160 ili je 260. U svakom slučaju je nesrazmerno u odnosu na ono što je nama kao državi potrebno.
Meni je sasvim svejedno, pa šta, je l' ste glasali za njega. Čiji je bio predlog? Vi ste bili u toj vladi. Glasali ste za njega. Čovek je radio svoj posao. Očigledno da je radio svoj posao. Podržao ga je i predsednik Republike, koliko vidim. Kakve ima veze koje je stranke on član? Inače je izjavio da je bio član i da se iščlanio iz stranke zato što treba da bude nezavisan. To je pod jedan.
Pod dva, da li je taj vaš amandman usvojen? Nije. Dao sam sa više novca nego vi i ove godine sam dao. Nažalost, zbog bolesti nisam bio ovde. Našao sam 850 miliona dinara u budžetu na tih 150, da bude milijarda. Odbijen je taj amandman. Da, 850 skinuo sam skijalištima, sa Turističke organizacije Srbije, sa Kopaonika, sa usluga po ugovoru, sa putovanja ministara i prebacio novac amandmanom na DRI. Niste glasali za taj amandman. Niste.
Prošle godine sam za DRI, neka kaže ministarka, isto opredelio novac i za Vojsku Srbije da bude 2,4% budžeta. Isto ste ga odbili. I sada ste odbili isto. Našao sam 850, milijardu dinara i sigurno je moglo da bude, da im se kupi zgrada i oprema, i povećaju plate i da se poveća broj zaposlenih. Vi to nećete. To ne želite.
Kako bi onda moglo ministarstvo za sve i svašta, ekonomiju, regionalni razvoj, turizam, Staru planinu, Kopaonik i sve ostalo da iznajmi agenciju u kojoj je mama u upravom odboru, da da 10 miliona dinara da radi, ako DRI radi punim kapacitetom, kako inače radi u državama EU? Ne bi moglo to onda da se dogodi.
U tome je stvar. Puna su vam usta EU, ali samo ono što vam nacrtaju Šaper i Krstić, a kada treba raditi od toga nema ništa. Znači, onda radite na način na koji je rađeno u neka vremena za koja pričate da ste bili protiv njih.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, poštovana gospođo ministarko Dragutinović, ministre finansija najnesposobnije Vlade u istoriji Srbije, po mom dubokom uverenju, ovaj predlog budžeta je dokaz za to. Kao što je rekao moj uvaženi kolega Nenad Popović – ovo nije razvojni budžet, ovo je budžet koji će dodatno razoriti Srbiju. Ona je već u velikoj meri razorena od kada ste vi izvršna vlast u ovoj zemlji, a 2010. ako se bude sprovodio ovaj budžet država će biti u još daleko težoj situaciji.
Meni je motiv za večerašnje obraćanje, koje će verovatno biti u prenosu blizu ponoći, eto, takav odnos imamo kao zemlja koja želi da uđe u EU prema donošenju najvažnijeg zakona u toku jedne godine, a u zemljama EU, u skoro svim državama EU kada vlada ne dostavi parlamentu u zakonitom roku Predlog zakona o budžetu, nema više ni vlade, nema ni parlamenta, raspisuju se izbori.
Tako je po ustavima većine država članica EU, kod nas nije tako, nažalost. Ni mnoge zakone ne poštuje ova Vlada, dokazala je i revizija. Meni će motiv u stvari biti ono što su juče izgovorili predsednik Vlade i ministarka Dragutinović u svom obraćanju ovom parlamentu. Manje vi, o onome što ste vi rekli više ću govoriti kada bude rasprava o amandmanima. Navešću samo jednu stvar koju ste rekli vezano za ovaj budžet – iskustvo zemalja EU, stalno se na to pozivamo, pokazuje da je borba protiv korupcije moguća primena novog modela države kroz servise građana i preduzetnika u koju je uključena i tzv. četvrta grana vlasti, a to je mreža nezavisnih regulatornih i kontrolnih tela.
Dalje u delu vašeg obraćanja rekli ste da će zato ovim predlogom budžeta za 2010. godinu Državna revizorska institucija imati 58,8% veća sredstva nego 2009. godine. Kada pročitamo kolika su ta sredstva, to je 155 miliona dinara. Kada saberete sve ovo, Državna revizorska institucija, Agenciju za borbu protiv korupcije, Savet i sve ostalo o čemu je bilo govora, ta nezavisna i regulatorna tela koja treba da se bore protiv korupcije imaju mnogo manje novca svi zajedno nego bilo koje ministarstvo, recimo, Ministarstvo dijaspore. Da ne pričam o tome koliko su usluge po ugovoru itd, potrošnja koja je predviđena za reprezentaciju onih milion pojedenih ćevapa, nađenih na samo 27% kontrolisanog budžeta od strane Državne revizorske institucije.
Na taj način nema šanse da se bilo šta kontroliše, niti će Državna revizorska institucija funkcionisati na onaj način koji je potreban standardima dobro razvijene ili srednje razvijene evropske države. Reći ću vam samo jedan podatak, imao je sreću ovaj parlament da jedna njegova delegacije prošle godine poseti Komisiju za kontrolu ili Državnu revizorsku instituciju jedne srednje razvijene države EU, Poljske, koja ima 2.700 zaposlenih ili u toj njihovoj Komisiji za kontrolu. ponavljam, 2.700, otprilike ima tri puta više birača nego mi, znači, kao da mi imamo 900 zaposlenih revizora, a nemamo ni blizu.
Ne odlučuje njihova vlada o tome koliki će im biti budžet i kolike će im biti plate, nego oni sami dostavljaju vladi cifru koja im je potrebna i to je ministar finansija dužan da upiše u budžet, tako kako im dostavi državna revizorska institucija, ne samo oni, i kabinet predsednika države, narodna skupština u Poljskoj, ustavni sud, vrhovni sud, ombudsman za decu, zaštitnik prava građana, dakle, svi sami dostavljaju koliki su im troškovi, a Ministarstvo finansija je dužno to da upiše u budžet i da dostavi parlamentu na vreme. Toga ovde nema ni u naznakama.
Međutim, interesantniji mi je bio predsednik Vlade. Kaže predsednik Vlade ovako – svetska finansijska i ekonomska kriza ozbiljno je pogodila Srbija i zaustavila njeno ekonomsko napredovanje i dalji porast životnog standarda građana.
Stvarno? Kada smo mi to govorili, pre godinu i nešto, rečeno nam je da širimo paniku, da govorimo stvari koje ne stoje, da će Srbija napredovati u ovoj krizi i da je to šansa za Srbiju da još više napreduje njena privreda. Ista Vlada je to govorila u to vreme.
Međutim, uspelo je, kako kaže predsednik Vlade, u najvećoj meri je održan nivo zarada, plata, penzija i drugih ličnih primanja. Ne znam čijih.
Kada je ova vlada došla na vlast, prosečna plata u Srbiji je bila skoro 400 evra, 390, a sad je 310, 300 evra, tako nešto. Penzije su i tad i sad bile 60% prosečne plate, iako je obećano da će biti 70%, od toga nema ništa, a na tom obećanju je ova vlada i formirana, tj. građani su prevareni, penzioneri su prevareni na taj način. Nije kriv PUPS, vidim česte napade na PUPS, PUPS je dobio možda 100.000 glasova od penzionera. Tu je kriva upravo DS, ZES. Ako bismo gledali strukturu njihovih glasova, barem pola miliona penzionera je glasalo i prevareno, i izlagano od strane te koalicije.
Trenutno država duguje, to je ono što najviše zabrinjava, znači, javni dug države je 10 milijardi evra, što je na prosečnu platu od 300 evra u stvari 1.350 evra po svakom stanovniku naše zemlje. Trista evra imamo prosečne plate, na broj porodica, da računamo optimistički da je jedna i po plata u porodici, a nije, to dođe oko 5.000 evra po porodici. Dakle, 300 evra je prosečna plata, a 5.000 dug. Vi, sad, izračunajte, to znači da jedna porodica u Srbiji da bismo mi vratili ovaj dug ne sme da stavi ništa u usta, detetu mrvu hleba u usta ne sme da stave, da bismo skupili svaka porodica po 5.000 evra da bi se vratio taj dug, a najveće zaduživanje je napravljeno od kad je ova vlada.
Na sve to, ovim predlogom budžeta predviđen je deficit 107 milijardi za sledeću godinu. Znači, da potrošimo više, da građani znaju, nego što ćemo prihodovati u budžet. Konsolidovani deficit, a to je ne samo deficit ovog budžeta, nego i pokrajinskog, svi lokalni, javnih preduzeća, jeste oko milijardu i 300 miliona evra, 4%. Tako nam je ovde i predstavljeno. Na koji način će biti ovaj deficit pokriven? Opet novim komercijalnim kreditima, opet emitovanjem hartija od vrednosti ili državnih zapisa, sledeće godine.
Moram vam reći da je ove godine to urađeno za milijardu evra, kamata je bila od 18 do 11,7%. Počela je sa 18, a sada je na oko 11,7%. Na to što smo emitovali samo na kamatu u ovoj godini moramo da platimo oko 120 miliona evra, a reći ću vam da je to za jug Srbije kompletni budžeti opština na jugu Srbije. Znači, celog okruga Jablaničkog, Pčinjskog, pa i Topličkog, kada dodate, možda dođu na 120 miliona evra, a toliko država plaća, ova vlada plaća, samo kamatu na ono što se zadužila u 2009. godini. Onda kažu – razvojni budžet. Tu nema ničega što ima veze sa razvojnim budžetom.
Šta je najinteresantnije za mene bilo, što je rekao predsednik Vlade. Kaže ovako – za 2010. godinu planiran je realni rast BDP-a za 1,5%. Inače, Crna Gora ove godine ima 1,5%. Mi imamo pad, a oni imaju rast, iako je ekonomska kriza, u odnosu na prethodnu godinu. Povećanje bruto domaćih proizvoda, znači, pazite sad ovo, on kaže da će na osnovu tog rasta u 2010. godini, pogledajte ovu rečenicu, to govori o vama, na koji način se vi odnosite prema građanima i kako se vi obraćate građanima Srbije i za šta ih smatrate, kaže – povećanje BDP znači i nova radna mesta, rast plata, penzija i drugih primanja. Kao da je u kampanji u 2008. godini, u maju.
(Nije tačno.)
Nije tačno? Šta nije tačno? Pita me kolega šta tu nije tačno? Nije tačno, kolega, pročitaj budžet, na strani 215, za sledeću godinu je predviđeno 1.823.000, to je sada procena – Projekcija osnovnih makroekonomskih pokazatelja Republike Srbije zaposlenih i piše opet 1.823.000. Znači, nema nijednog zaposlenog, ne predviđa Vlada da će bilo ko biti zaposlen novi sledeće godine 2010.
Zatim, gledajte sledeće. Ima zaposlenih, biće zaposlenih, ali gledajte gde. Izabrana lica i zaposleni u javnim službama – 136.179, a predviđa se da bude sledeće godine 138.745, za 2.566 više. Kako sad kad treba da smanjimo javnu potrošnju, ispada da će biti više zaposlenih do 2.500? Gde su ti? Znači, otpustićete 7.000-8.000, a zaposlićete novih 10.000. To ove cifre govore. Kojih 10.000 novih? Gde? Partijski kadrovi i to verovatno u novoj administraciji u Vojvodini itd. To će opet plaćati građani Srbije.
Ali šta je ovde najopasnije? Nema novih radnih mesta za mlade, svi mladi treba da znaju da toga nema ovde, da to nije uopšte predviđeno. Nova zaduživanja koja će ti mladi morati da vraćaju kada budu jedva nekako našli posao, ali i penzioneri. Znate šta se, gospodo penzioneri, sprema ovde, u stvari, kroz ono što će se desiti, jer 1. aprila 2011. godine, do tad nema povećanja penzija, a priča se o novom sistemu, o reformi penzionog sistema?
Desiće se, ako ova vlada ostane na vlasti, a to svi penzioneri treba da čuju, reforma penzionog sistema po istom principu kao u Bosni i Hercegovini. Tamo se isplaćuju penzije po određenim koeficijentima, samo na osnovu uplata u penzioni fond u toku meseca.
Ono što se uplati ovog meseca, drugim rečima, isplaćuje se kao penzija sledećeg meseca po koeficijentima, a kod nas trenutno pola penzija su budžet, a pola penzija je fond, što znači da će penzije po tom sistemu biti duplo manje nego sad. To je ono što se sprema i to je ono što je najveća prevara. Zahvaljujem. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, počeću time da je juče, na primer, ministar inostranih poslova Velike Britanije pohvalio rad Vlade Borisa Tadića u Srbiji. Često mi govorimo da je to Vlada Borisa Tadića, a ne premijera Cvetkovića. Sada smo dobili i potvrdu iz inostranstva.
Zašto sam napravio ovakav uvod? Nažalost, pitanje ne mogu da postavim Borisu Tadiću, kao šefu Vlade, moram gospodinu Cvetkoviću, kao nominalnom predsedniku Vlade, koji se mnogo ne pita, ali zna da kaže da nije bilo krivičnog dela među ministrima Vlade za nepravilnosti koje je utvrdila Državna revizorska institucija.
Da vidim sad tužioca, kojeg bira Vlada, koji će na eventualnu krivičnu prijavu da reaguje, ili na primer, sudiju koji još nije ni izabran. Ne zna se ni ko će biti sudija koji će to da procesuira, ako Državna revizorska institucija podnese krivične prijave za nezakonit rad ministara u Vladi Republike Srbije. Za tako nešto može gospodin Cvetković da posluži, a za šta može još? Pitanje će na kraju biti upućeno njemu.
Naime, nama je zakazana sednica parlamenta za petak, 11. decembar, sa početkom, građani Srbije, u 16.00 časova, gde je prva tačka dnevnog reda Predlog zakona o budžetu Republike Srbije za 2010. godinu. Znači, petak u 16.00 popodne. Kako će dalje teći tok sednice videćemo, ali pretpostavljam da će biti važnije da se na RTS, naravno, gleda ono što je plaćeno Čelzi – Mančester itd, a da sednica Skupština o budžetu bude noću. Možda ćemo i u ponedeljak početi sa raspravom, tek kada utvrdimo dnevni red. To zavisi od rukovodstva Skupštine. Videćemo šta će se dogoditi.
U svakom slučaju, šta je neprihvatljivo za nas iz DSS sa ovim dnevnim redom? To što pre rasprave o budžetu za 2010. godinu nema rasprave o završnom računu budžeta za 2008. godinu, nema rasprave o Izveštaju Državne revizorske institucije za 2008. godinu i, što je još važnije, nema rasprave o rebalansu budžeta za 2009. godinu.
Šta bismo tom raspravom, u suštini, utvrdili? Kako je trošen novac. Mogli bismo da raspravljamo o tome kako će biti trošen novac 2010. godine. Valjda je prvo logično da vidimo kako je trošen novac 2009. godine, kroz raspravu o rebalansu za 2009. godinu, koja mora da usledi, jer je potrošeno 200 miliona evra više nego što je budžet predvideo.
Kaže gospodin Tadić da država nije previše zadužena. Milijarde evra samo ove godine je zadužena, 90 milijardi dinara za budžet, Ministarstvo finansija.
U ovom predlogu budžeta imamo već predviđeno novo zaduživanje od milijardu i po evra, 130 milijardi dinara. Na taj način državni dug se diže na 10 milijardi evra, što znači da je svaki građanin, ne onaj koji radi i zarađuje, nego svaki građanin države dužan 1.350 evra, a prosečna plata u Srbiji je pala od kada ste vi na vlasti sa 400 na 300 evra, otprilike 5.000 po porodici. Kako vi mislite bez privrednog razvoja i sa ovakvim zaduživanjem dalje da se radi?
Pogledajte tačke dnevnog reda za petak. To je samo zaduživanje za budžet. Pored toga imamo tačke 7, 8, 9, 10. i 11, pet tačaka sa novim kreditnim zaduženjima države, koja nisu u ovoj cifri koja je predviđena za budžet za 2010. godinu.
Interesantno je da je druga tačka Predlog zakona o dopuni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, gde se predviđa da obećano povećanje penzija možda bude 1. aprila na april-li-li 2011. godine, a do tada zamrzavanje i nema ništa od toga.
Pitanje je jednostavno - kako misli predsednik Vlade Republike Srbije da država Srbija i njeni građani vrate ove dugove i kada?
Da se nadovežem na ovo što je govorio gospodin Andrić. Ne vidim samo zašto čuđenje u njegovom govoru zato što je dobijeno pismo da se radi o zakonu koji je suprotan evropskim standardima. To nije ništa čudno što se tiče ove Vlade. Mene ne iznenađuje.
Jednostavno, njima su puna usta obećanja još od predizborne kampanje u maju 2008. godine naovamo, puna usta EU. Ne baš svima, neki su govorili u to vreme, u kampanji, da ne treba uhapsiti Mladića nego da treba uhapsiti tužioca Vukčevića, pa su onda ušli u tu vladu i postali evromeraklije odjednom, najveće, pa će verovatno glasati za ovaj zakon, iako je sasvim suprotan svemu onome što EU jeste, ali i svemu onome što se može nazvati moralnim.
Amandmani su podneti, veliki broj poslaničkih grupa je podneo, a mi smo podneli nekoliko amandmana kao poslaničke grupa, samo jedan je usvojen. Međutim, naše mišljenje je da se ne može popraviti ovaj predlog zakona amandmanima. Jedino što je logično u ovom trenutku je da Vlada Republike Srbije povuče ovaj zakon iz procedure.
Ne mogu sebi ni da objasnim zašto mi danas sedimo ovde i raspravljamo o ovom predlogu zakona, u danima kada imamo izveštaj DRI na samo 27% uzorka Vlade, a zamislite da ima DRI kapacitet da 100% proveri rad Vlade, da 100% proveri rad javnih preduzeća, da 100% proveri rad ustanova, lokalnih samouprava, lokalnih javnih preduzeća.
Ne znam ko bi više sedeo u toj Vladi i ko bi uopšte smeo da se pojavi pred građanima kada bi se sve to objavilo na pravi način i kada bi moglo da se uradi na pravi način, ali o tom potom. Umesto da raspravljamo o tom izveštaju, umesto da raspravljamo o završnom računu za 2008. godinu, umesto da raspravljamo o rebalansu budžeta za 2009. godinu, mi čekamo petak popodne da počnemo raspravu o budžetu za 2010. godinu i raspravljamo o ovom zakonu.
Jasno je da se ovaj zakon donosi samo zbog interesa onih koji se nalaže u Jugoslovenskoj autorskoj agenciji. Među njima je i predsednik Vlade gospodin Cvetković. Jeste, tačno je ovo što je rekao gospodin Andrić, da je u vreme vlade Vojislava Koštunice prvi put ovakav predlog zakona prošao Vladu i trebalo da dođe u skupštinsku proceduru, ali one druge vlade Vojislava Koštunice u kojoj je većinu imala DS, za jednog ministra više od svih ostalih u toj Vladi, gde je ministar finansija bio gospodin Cvetković.
Da obavestim i gospodina Andrića, ali i sve ostale, upravo je to ministarstvo bilo predlagač tog zakona. Sada nije predsednik Vlade predlagač tog zakona, ali je predlagač Đelić. Pa, što ga nema? Zato što nije njegov predlog zakona. Zato ga nema.
Ovaj predlog zakona je predlog zakona koji je u interesu predsednika Vlade Cvetkovića. Da li se radi o pet, deset, 100 hiljada evra, milion evra, ne znam, ne ulazimo u to. Verovatno se radi o velikom novcu, možda ne za njega lično, ali za firmu u kojoj je vlasnik pet, šest, sedam posto akcija, verovatno su i oni koji su suvlasnici u toj firmi neka vrsta njegovih saradnika. Verovatno i tu ima nekog interesa.
U svakom slučaju, ovaj zakon je jedan od skandaloznijih ili lošijih, koji čak pokazuje i zadnju nameru, koji je ikada ušao u ovaj parlament i hitno ga treba povući iz procedure. Nema nikakve veze sa evropskim standardom. Pogledajte, kao što je kolega Andrić pročitao za ovu svetsku organizaciju koja je kočila ulazak Bugarske u EU, reći ću vam da su Bugari morali tenkovima da gaze piratske diskove po trgovima svojih ulica, ali bukvalno tenkovima da ih gaze, da se na takav način bore da bi ušli u EU.
Znam za jedan slučaj od pre tri godine, mislim da je bila 2007. godina, kada je naša poznata grupa "Neverne bebe" izdala svoj poslednji album. Oni su prvi tiraž prodali u prvom danu, izdao je PGP RTS, mali tiraž, ali isto veče se pojavio pirat na ulicama Beograda.
Međutim, u deset sati ujutru nijednog diska nije bilo više na ulicama Srbije, zato što je policija odmah reagovala i odmah odradila ono što joj je posao. Na takav način i na terenu, na delu, oni su posle toga prodali još nekoliko izdanja tog kompakt diska. Uspeli su da budu zaštićeni oni. To sam rekao jedan primer, svi su u to vreme uspeli da budu zaštićeni. Možda ne baš svi, možda se nije uspelo 100%, ali se borilo.
Setite se šta je bilo ispred SKC-a, koliko je bilo tezgi sa prodajom piratskih kompakt diskova, nosača zvuka, filmova, slika itd. Da li toga ima danas? Nema, ali zato ima u Knez Mihailovoj po kartonskim kutijama i na drugim mestima. Posle se čudimo zašto su nam bioskopi prazni.
Moramo da zaštitimo u prvi mah barem naše izvođače, umetnike, ako ništa drugo. Imamo preduzeća koja se bave distribucijom filmova, pravom za emitovanje filmova. Imate sedam ej-džer kompanija u svetu, koje pokrivaju preko 90% onoga što se zove finansijsko tržište filmova.
Muzička i filmska industrija su u SAD i dalje u deset najrazvijenijih. Mislim da je filmska treća, a muzička četvrta ili peta po snazi. I oni se bore protiv toga.
Ne znam da li znate da podatak, ali 450.000 kineskih piratskih kompakt diskova se dnevno prodaje samo u Los Anđelesu. Znači, i tamo se vodi borba, ali se vodi borba. Ovde danas nema ničega, još se pravi ovakav predlog zakona.
Puna su vam usta EU, ali kada je potrebno učiniti nešto, uraditi na delu, uraditi ono što je bitno da promenimo naše društvo, nema ničega. Sada ćete reći - vizna liberalizacija, odmrzavanje trgovinskog sporazuma. Vizna liberalizacija, pa evo odgovor na Voždovcu, vizna liberalizacija o kojoj sam vam argumentovano, u raspravi o pasošima, niko to nije opovrgao, niko nije rekao da nije tako, ni ministar koji je bio ovde, da je 95% uradila prva vlada Vojislava Koštunice i Dragan Jočić kao ministar unutrašnjih poslova. Vaše je bilo samo da sedite i da dočekate tu viznu liberalizaciju sa godinu dana zakašnjenja, uz dva skandala sa štampanjem pasoša.
Ovaj predlog zakona je zaista neverovatan. Ponavljam još jednom, on bukvalno ide samo u interes predsednika Vlade, očigledno. Zato jeste predlagač Božidar Đelić, a ne neko drugi. Zato je bio početkom 2008. godine predlagač Ministarstvo finansija, tj. gospodin Cvetković, pa zbog izbora nije došao na dnevni red, ali sad da požurim.
Šta vredi, on i kad dođe ovde, i ako mu postavimo to pitanje, on gleda gore u plafon i ne odgovara ni na jedno jedino pitanje. Zna čovek da kaže da niko nije načinio krivično delo u Vladi, što se tiče izveštaja DRI, a da li je tako, to ne znamo, valjda treba da sačekamo da vidimo da li će biti podneta neka krivična prijava. Kada tako nešto kaže predsednik Vlade koja bira tužioce, u vreme kada još nisu izabrane sudije, ne zna se ni ko će biti od 1. januara sudija, pa da vidim tog tužioca koji će, kada podnese državni revizor krivičnu prijavu, na to da reaguje.
Opet kažem, puna su vam usta EU. O obećanjima da ne pričam. Prođe novembar, šta bi sa onim za "Fijat", da će Tadić i Dinkić videti u Italiji novi model. Nema ničega.
Sada ću vam reći, gospodo narodni poslanici, to je veoma interesantno, građani Srbiji će dobiti od prodaje NIS pet akcija u vrednosti od po 500 dinara. To je 2.500 dinara.
Šta bi sa onih 1.000 evra obećanih? Ništa, 200.000 zaposlenih, plate, penzije 11. aprila 2011, u stvari 2011. godine 1. aprila, izvinjavam se, na aprililili, možda će moći da budu odmrznute. Da ne pričamo o 70% od prosečne plate u vreme kada ste pravili Vladu, kada je bila 400 evra. Sad je 300 evra. Da je ostalo na 60%, da niste dirali ništa, da niste čačkali, da niste pravili ovu vladu i katastrofu zemlji, 60% od 400 evra je više nego 70% od 300 evra. Vi ste izabrali takvu Vladu, vi ste na penzijama, gospodo, u koje gledam sada, u priči o penzijama ste napravili Vladu. Pa šta bi? Hoće li biti odgovornosti?
Ko će odgovarati za ovaj predlog zakona? Da li ćete glasati za ovako nešto, vi koji ste za EU? Hoćete li glasati za ovako nešto? Ovo je zaista nespojivo, apsolutno nespojivo. Veliki konflikt interesa, apsolutno nespojivo. Najbolje bi bilo da Vlada ovaj zakon povuče, da pravi predsednik Vlade kaže Cvetkoviću, ili da kaže, kako on obično voli da govori, a to je gospodin Tadić - ne rade dobro ministri, pa ni prvi među njima, povucite taj predlog zakona, pa da se povuče predlog zakona ili da mi ovde izglasamo protiv već odmah u načelu, da se ne brukamo kao parlament, da ne budemo baš ono stalno sluge za interese izvršne vlasti.
Mislim da je moguće da se o tome razmisli i da se već jednom na taj način uputi poruka ovoj vladi, koja zaista radi suprotno interesima građana Srbije. Sad kažu – evo ga ovaj iz DSS, on priča o EU. Ko drugi? Mi smo najveću cenu platili time što smo menjali društvo i time što smo radili na tome da Srbija postane jednog dana deo EU.
Postavlja nam se pitanje – da li smo mi za EU? Jesmo. Nije to sporno. Radili smo svakog dana na tome u dve vlade, radili smo mnogo konkretnije, što se na mnogo primera pokazalo, nego što radi ova vlada. Nikada nismo govorili građanima i ulepšavali stvari, nego onakve kakve jesu. Jedino što smo tražili od EU da kaže – šta je to za nju Srbija? To je sve. Svako onaj ko nas pita - da li je DSS za to da Srbija bude jednog dana u EU, ja mu sada odgovaram – da, i da li ste vi, koji nas pitate za to da pitamo EU šta je za njih Srbija i kolika je Srbija?
Imamo osnovano pravo da sumnjamo da oni ne smatraju u EU Srbiju onakvom kakva je u našem Ustavu zapisana, jer ako nam daju kroz viznu liberalizaciju, ako šengen zona važi samo za nas u Srbiji, a ne važi za građane koji žive na KiM, to odgovorno, to za nas znači samo da oni ne smatraju KiM sastavnim delom Srbije. Molim lepo, sve je to što mi kažemo svima onima koji se ozbiljno bave politikom u Srbiji, samo to – hajde da sednemo sa EU da razgovaramo o tome šta je za njih Srbija.
Onda, kada to bude jasno, moći ćemo lepo svi da se opredelimo, zajedno sa našim građanima, da li idemo i na koji način u EU. Do tada je bitno da menjamo naše društvo, bitno je da ga usklađujemo sa tim standardima, ne zbog EU, ne radi članstva u EU, nego radi savremene srpske države, radi toga da građani u njoj bolje žive i radi toga da svaki građanin u Srbiji može normalno, pošteno da živi od svog rada. To je ono što je bitno i to je ono što je ovde naš posao.
To treba da nam bude cilj, samo to treba da nam bude cilj. Niko nam nikada neće dati, gde god da smo, i u EU, to je greška kada se priča građanima – dobićemo ovo, dobićemo ono. Ništa nećemo dobiti, nigde nema hleba za džabe, ali ćemo biti u sistemu gde ćemo zajedno raspolagati određenim stvarima, ali moraćemo da damo i mi naš doprinos. Da bi smo mogli da damo doprinos onako kako Srbi treba da daju doprinos Evropi, moramo za to da budemo sposobni.
Da bi smo bili sposobni za to, moramo da menjamo društvo. Da bi smo promenili društvo, moramo da glasamo protiv ovog zakona, a ne da spustimo glave i da ćutimo zbog interesa predsednika Vlade, koji god da je. Moramo da glasamo protiv ovog zakona. Ko god je ovde narodni poslanik, a ne poslanik svoje partije ili neke partijske većine, taj mora da glasa protiv ovog zakona.
Može od vremena poslaničke grupe.
Gospođo Mojović, sami ste rekli, ako se ne dogovore ove dve organizacije, demokratski dogovor će se naći u Vladi, pa će Vlada odlučiti. Pročitajte stenogram, šta ste rekli. U jednoj od tih organizacija je u upravnom odboru sin Mirka Cvetkovića, pa će onda Vlada da odluči koja će da radi. Gde je tu tržište? Kako tu nema monopola? Otkud znamo da će ih biti samo dve? Otkud znamo da neće biti osnovana neka nova organizacija? Ovo je sve suprotno onome što EU jeste. Grešite i ne treba ovo da se uradi. Pravite monopol potpuno nepotrebno i to je mnogo komplikovano. Zašto je ovaj zakon čak i preuranjen? Čak je i preuranjen, jer nije pripremljeno ono što je trebalo da bude pripremljeno. Ne radite onaj drugi deo posla o kome sam govorio, uopšte. Ko štiti?
Rekao sam vam primer da su "Neverne bebe" prodavale svoj poslednji album po prodavnicama. Željko Joksimović je novi album snimio sa 300 hiljada nosača zvuka. Kako ga prodaje? Uz kartice mobilnih telefona? Zašto ne ide čovek na tržište? Gde je tržište? Zato što tržište ne postoji. Nije zaštićeno.
Ko je za to odgovoran? Vi. Vi ste izvršna vlast. Zato što čovek ne može da prodaje u prodavnici, jer će se odmah naći na ulici, odmah će biti pirotski prodavan. Zato što ništa ne radite po tom pitanju. To treba prvo da se reši. Takve stvari treba da rešavate.
Bioskopi prazni. Kukamo da su bioskopi prazni, mladi nam idu u kafiće. Niko ne ide u bioskop. Droga, narkomani. Čime štitite distributere filmova? Rekao sam da postoji sedam menadžer kompanija. Gde dođe "Dizni" tu je tržište sigurno. Gde je "Dizni" kod nas? Nema šanse. Nikada i ni sa kim nema potpisan ugovor. Jedino crtani filmovi u Vladi, ali na ovaj način ne.
Što se tiče ovoga što je rekao gospodin Andrić vezano za Vladu Vojislava Koštunice i DSS, zaboravili ste da kažete džamija, rekli ste samo ambasade. Već je ta priča malo previše. Hajde da razmislimo. Napadaju se Srbi na Kosovu, pale se srpske svetinje na KiM i umesto da nam "Si-En-En" ili "Bi-Bi-Si" i ostali zapadnim medijima to bude glavna vest, odjednom gori džamija u Beogradu, pa to postaje glavna vest, a ne ono što se dešava Srbima na KiM.
Ili, veličanstven miting sa pola miliona ljudi, organizator je bila i DS koja je učestvovala u Vladi, Đilas je bio tamo, Đelić je bio tamo, Šutanovac je bio tamo, Tadić nije bio tamo. Morao je hitno u Rumuniju, ne znam šta je bilo, šta ga otera tamo. Možda je znao šta će da se dogodi.
Zašto njega ne pitate nekada za to? Oni su bili većina u Vladi kada se to dogodilo. On je bio predsednik države. Zašto stalno nama postavljate to pitanje? Umesto da se prikaže taj miting, šetnja do Hrama, šta se prikazuje? Paljenje ambasade. Kome je to interes? Srbiji? Ili je to bio interes da se prikaže onima koji su bili protiv Srbije u tom trenutku i kada se to dešavalo? Da se ne pokaže da je Srbija žrtva, nego da je Srbija problem? Nikakve veze to što ste rekli nema sa DSS. Ko god da je u tome učestvovao...
Uostalom, istražni organi su tu, neka se utvrdi i već jednom da prestanete da pričate o tome. Nikakve veze nema, odgovorno vam kažem. Razmislite o onome što sam rekao.
Naravno da je dobro što smo dobili viznu liberalizaciju. Trebalo je 2008. godine, pre godinu dana. Sve do mape puta su uradili Dragan Jočić i Vojislav Koštunica, priznali vi ili ne. Dok ste vi čupali repu, oni su radili. Da li treba da objasnim šta je sve urađeno?
Da li treba ponovo da pokažem šta je sve urađeno? Trebalo je preuzeti granicu od vojske. Granična policija, znate li koliko je trebalo posla da se to napravi? Unutrašnja kontrola policije. Ovi su imali tri godine vlast, što nisu uveli unutrašnju kontrolu policije? Nisu to uradili. Tek je uradio Dragan Jočić, pa novi Zakon o policiji, Zakon o readmisiji, pa svi dogovori, pa Zakon o ličnim kartama, Zakon o putnim ispravama.
Sve što je trebalo uraditi na tom putu je urađeno tada. Oni su samo trebali da štampaju pasoše i napravili su dve afere sa tim. Godinu dana kasnije smo dobili viznu liberalizaciju.
Kod nas to nije bilo. Kad već tako dobacujete, a niko vas ne upozorava, onda da kažem da pogranična policija na granici sa Kosovom u naše vreme nije bila. Žandarmerija je tamo, vojska je tamo, a ne pogranična policija.
Sada je potpisan protokol sa Euleksom. Predsednice, 16. septembra, to ću postaviti kao pitanje, tražio sam u originalnom tekstu taj protokol. Do dana današnjeg ga nisam dobio. Nije objavljen nigde. Nigde ga nema. Čak sada tvrdim, imam novu informaciju, u jednom dnevnom listu je pisalo u zagradi "baundri", reč kao pitanje granice. Nije tačno. U sporazumu piše "border kros lajn". Zato nam ga i ne daju da ga vidimo.
Svi oni koji su za EU neka kažu, a mi iz DSS jesmo, ali da vidimo sa EU šta je to Srbija za njih, jer taj protokol govori da oni izgleda ne smatraju Kosovo za deo Srbije.
Vizna liberalizacija, na koji način su date vize, da imamo građane koji su zbog toga očigledno u odnosu na nas diskriminisani, a naši građani su i Albanci na KiM. Tači ne može da dobije naš pasoš i da mu važi.
Što se nas tiče, on bi trebalo da bude uhapšen, ali čovek ne može da putuje tamo, a ima pravo kao naš građanin. Mi to danas nemamo. Nemamo. Zašto? Voljom EU. Hoćemo u EU. Samo da vam kažem šta je Srbija za njih i nije nikakav problem.
Ove priče o ambasadama, džamijama itd, to zaboravite. To prvo nije tačno, a drugo, bitno je ko šta radi. Oni ne rade ništa, a i kada rade, evo šta rade - još jednom vas molim da u jednom delu potpuno nepotrebno pravite haos. Znači, bolje da se povuče ovaj predlog zakona i da se to pitanje rešava normalno, korak po korak, nego ovako jednog dana, brzo.
Vidite, brzo će i ova vlada pasti. Moraće da se ovaj zakon stavlja van snage, da se prave izmene i dopune, da se opet troše narodne pare, da se opet gubi dan, kao što se danas gubi dan. Umesto da govorimo o reviziji, o budžetu za 2009. godinu, umesto da govorimo o budžetu za 2010. godinu, o završnom računu za 2008. godinu, o čemu govorimo? O tome da li će Vlada demokratskom odlukom da odluči koja će agencija da radi određeni posao i da zaradi neke sitne pare?
Zaista neverovatno. Moram da se pozovem na član 104.
Gospođa Mojović je dugo godina poslanik i meni ovo deluje neverovatno. Šta smo mi koji raspravljamo o zakonu krivi što nema predlagača, pa sada da se prekine rasprava, a šta ćemo kad prekinemo raspravu? Kad ćemo budžet? Tako se vodi država?
Pa, što nema nikoga od predlagača? Pa, zato što ne znaju kako da ga brane. Možda vama to nije jasno, ali jeste tako kao što je pokušao gospodin Andrić da vam objasni i kao što ja govorim sve vreme. Jeste tako.
Imate jednu organizaciju koja nema nikakve resurse i unajmljuje firmu gospodina Cvetkovića koji je vlasnik, da li imao jedan, pet, 60, 75% nebitno, vlasnik je vlasnik koliko god da ima akcija, unajmljuje u tu firmu jednu firmu u kojoj su svi i sad će kao da se oni nešto dogovore - neće biti potrebna arbitraža baš na Vladi, baš gde je Cvetković premijer.
I sad je to nejasno, vi ne možete to da odbranite nego treba neko od Vlade. Pa, da je neko hteo da ga brani došao bi, ali oni računaju, i to sam vam rekao na početku, odbranimo i parlament, odbranimo i nas same od ovih, ako neće da povuku. Oni računaju da će vas 126 ovo da izglasa, oni na to računaju.
Pokažimo im da ne mogu to da rade. Dajte bar jednom da uradimo nešto što je u interesu građana kao parlament. Ako ta Vlada radi suprotno, ne morate da ih rušite, ne morate da ih menjate, neće pasti zbog jednog zakona, ali ako neće da povuku zakon - glasajte protiv njega.
Ovaj amandman uvažene koleginice Svetlane Stojanović u stvari govori o tome koliko je tačno ono što smo malopre govorili, koliko je ovaj Predlog zakona očigledno i na brzinu čak i napisan, samo sa jednim ciljem. Bukvalno je sklepan samo u interesu jedne organizacije čiji je vlasnik, suvlasnik, kako god hoćete, Mirko Cvetković, predsednik Vlade.
On se čak ne bavi ni svima onima koji imaju autorsko pravo, nego samo jednim užim delom, jednim delom kojim se možda obrće najveći novac, ali se ne bavi zaštitom svih onih koji imaju autorsko pravo.
Ponavljam još jednom, tri puta je IFP, međunarodna organizacija, ne evropska, nego svetska, koja je u ovoj oblasti najmerodavnija da nešto kaže, tri pisma je poslala Vladi Republike Srbije, da ovaj predlog zakona nije u skladu sa evropskim standardima. Tri puta, i opet je u proceduri.
Šta je u pitanju? Samo interes određene grupe ljudi koji žele monopol u ovoj oblasti, a vaše je, 126 vas da pritisnete zeleno dugmence i da im to omogućite, zato što ste u koaliciji, zato što ste poslanici stranaka koji čine većinu u Vladi Republike Srbije i zato što oni misle da vi niste narodni poslanici.
Vi treba da branite interese građana, interese naroda. Još jednom apelujem na vas da glasate protiv ovog zakona, ako su već tvrdoglavi da neće da ga povuku.
Ponavljam, predlog zakona je prvo predložio Cvetković, kada je bio ministar finansija, pa nije došao u proceduru jer smo imali vanredne parlamentarne izbore. Sada ga kao predlaže Đelić, nema ga nigde, dolaze drugi ministri koji nemaju trenutno šta da rade, ne odgovaraju ni na jedno pitanje, ne obrazlažu, ne žele da se mešaju u to.
Znaju o čemu govorimo i ponavljam, tri puta vam pošalju pismo, znači, međunarodna organizacija koja kaže, koja je najmerodavnija međunarodna organizacija, da nisu u skladu sa evropskim standardima, a puna su vam usta EU.
Kažem vam ponovo kao član stranke, kao poslanik iz DSS koji je 10 godina poslanik, stranke koja je najviše učinila na putu ka EU, koja je najviše pretrpela i doživela tu najveću tranzicionu štetu, to se dešavalo i drugim državama, na to smo bili spremni jer smo radili u interesu naših građana i nije nam bilo teško, stranka koja je najviše činila za promene i za standardizaciju našeg društva na ovom nivou na kome su države EU, još jednom vam kažem, nemojte ovo da radite. Ako je Vlada tvrdoglava i neće da ga povuče, glasajte protiv.
Možete vi vašom propagandom i dalje da govorite i da pričate priče o tome kako je DSS protiv EU, kako je Koštunica protiv EU. Kako protiv EU, a danas je na kongresu IPP, ili evropskih narodnih partija u Bonu, danas i sutra? Dva dana. To nema u kontrolisanim medijima nigde da se čuje. Inače, vaši levičari ne vladaju, oni su opozicija EU. Evropske narodne partije vladaju EU i Koštunica sada sedi s njima tamo. Kako je to on protiv EU, ako u svemu tome radi i učestvuje?
To što kaže - hoću da znam šta je za EU Srbija, da li sa Kosovom ili ne, recite gospodo? To ga čini protiv EU. Stvarno? Da li vi hoćete da znate šta je EU? Zar nije vaša rečenica ili vašeg predsednika - Evropa nema alternativu, a Kosovo ako bude uslov za ulazak u EU, nikada nećemo priznati.
Tu imamo logičku grešku. Kako onda Evropa nema alternativu? Šta ako nam bude to uslov? Kako to onda nećemo imati alternativu. Šta je alternativa? Ali lepo, istraživanja kažu da narod hoće u EU i da narod hoće da se brani Kosovo i vi onda dve stvari strpate u jednu rečenicu i terate.
Dokle mislite da ta kampanja na takav način može da se vodi? Onda da radite, da ubirate plodove našeg rada, što smo vam dokazali u raspravi vezano za viznu liberalizaciju. Jučerašnji trgovinski sporazum, hvala bogu, ali ljudi, da vas obavestim, 90% toga je u vreme vlade Vojislava Koštunice već funkcionisalo, 70% u vladi Zorana Đinđića je već funkcionisalo. Još u to vreme, ono što smo juče ponovo dobili je funkcionisalo u radu. Koliku ćemo imati korist, koliko će praktičnu korist od toga imati naša privreda i država, to sada zavisi od nas samih.
S obzirom da ste vi vlast, koliko ste nesposobni, kao što ste nesposobni, neće imati ni od Prelaznog trgovinskog sporazuma nikakvu korist. Zato je već vreme i ovaj predlog zakona, koliko god banalno zvučalo, danas, završavam, sreda, četvrtak, šta je, nema ničega, šta će raditi ovaj parlament do petka u četiri sata? Ništa.
Zar nije i to dokaz da vam je isteklo vreme. Dosta ste varali građane. Fijat, nema ništa. Prođe novembar, šta je sa novim modelom. Dinkić rekao da će Tadić i on u novembru videti novi model koji će biti proizvođen u Kragujevcu. To je rekao poslednje nedelje oktobra.
Danas je objavljeno za NIS 500 dinara po akciji. Građanima puta pet po akciji to je 1000 dinara. Šta je sa hiljadu evra? Šta je sa 200 hiljada zaposlenih? Sto hiljada ljudi se izgubilo. Plate su bile 400 evra, sada su 300, 70% penzije su zamrznute do aprila 2011. ovim predlogom zakona o budžetu koji ste dali za 2010. i plus zadužujete državu, rekao sam danas, 5.000 evra po porodici, na prosečnu platu, s obzirom da ne radi dvoje u porodici, koji bukvalno godinu dana da svaki naš zaposleni da odvoji svoju godišnju platu, da bismo vratili dug koji vi pravite. Leba da ne jede, deci da ne da mrvicu jednu. Kako ćemo da vratimo te dugove?
Od 11 tačaka na dnevnom redu, budžet je zaduživanje, još jedna milijarda, plus još pet tačaka dnevnog reda zaduživanja. Koju mi privredu imamo da to vrati? Onda kaže predsednik te vlade, za koga je ovaj zakon i pisan - mi nismo zadužena država previše. Stvarno? Vidite, u regionu su neki drugi zaduženi.
Šta ćemo, da se merimo sa Hrvatskom? Ona ima nekoliko milijardi evra godišnje od turizma. Od čega mi imamo? Zaluđujete se, kupićete luku Bar. Pričaćemo i o tome. Šta će nama luka Bar? Nemamo robu da izvezemo sa jednim šleperom ili kamionom, a ne prekookeanskim brodovima.
Gde je pruga do luke Bar? Hrvati su prodavali devet ove godine i ni jednu nisu prodali. Naravno da neko jedva čeka da nam uvali luku koja nam ne treba. Jugu Srbije baš uopšte ne treba. Neka kaže i gospodin Nikolić. Da li treba Vranju luka Bar? Bliže je Solun, mnogo više im se isplati. I Vranju, Leskovcu, Nišu, šta će im luka Bar?
Sada se i time zaluđujemo, kupićemo luku Bar, trošićemo pare i donosimo ovakve predloge zakona koji nemaju nikakve veze, niti imaju, niti će rešiti situaciju. I dalje će morati da se prodaju kompakt diskovi sa karticama za mobilne telefone, a ne u prodavnici, kao svugde, normalno u svetu. Niti će rešiti pitanje autorskih prava, niti će bilo šta promeniti ovde, samo će nas obrukati.
Moraćemo ponovo da menjamo taj zakon za nekoliko meseci ili čim padne ova Vlada, to će možda biti brže od nekoliko meseci. Zašto? Zato što se piše samo za interes jednog čoveka koji sedi u toj Vladi ili grupacije njegove koja je u toj firmi.
Molim vas još jednom razmislite u danu za glasanje, ni ovi amandmani koje smo pisali to ne mogu da promene. Pokušali smo nešto da promenimo što se može koliko-toliko, ali ovaj zakon treba povući iz procedure ili glasati protiv njega.
Nažalost, gospodin Lapčević je iz veoma opravdanih razloga odsutan, pa neće moći da obrazlaže ove amandmane koje je podneo, tako da ćete danas sigurno biti, barem za po ta dva minuta, brži. Zbog toga ću samo da kažem da mi je žao što Ministarstvo nije prihvatilo ovaj i ostale amandmane, iako su bili dobronamerni i mislimo da popravljaju tekst zakona. Želeo bih samo da u ovom vremenu poslaničke grupe prokomentarišem par stvari koje su ovde izgovorene više puta, pa i malopre.
Zaista je neverovatno da slušamo priče o tome kako je NIS prodat zabadava investitoru u Srbiji. Investitore ne treba da teramo, pa ko god da je, a u suštini je jedna od najvećih, ako ne i najveća kompanija u svetu što se tiče eksploatacije nafte i gasa – „Gaspromnjeft“.
Kada vidimo kakvu su situaciju oni zatekli u NIS-u, možemo samo da budemo srećni što se ne pravi veliki problem oko toga, jer oni su pri toj kupovini čak i prevareni.
Znamo za onih devedeset miliona evra ili osam milijardi dinara minusa, koji je nastao u poslednjih par meseci rada, pre preuzimanja NIS-a, što je tačno i što se vrlo dobro zna, a ne u nekom ranijem periodu.
Svi znaju da to može da bude i objavljeno jednog dana; možda neće, zato što su konkretni i korektni partneri kupili NIS i zbog toga imamo jednu mirnu situaciju.
Srbija je u velikoj meri sebe obezbedila po pitanju energetike. Vidite da je to trenutno najveći problem u svetu i da se rešavanje energetskih pitanja trenutno u svetu i Evropi stavlja kao prioritet, kao tačka broj jedan za neki naredni period, ili za ovaj 21. vek.
U tom svetlu, mislim da je i ona jučerašnja izjava ambasadora bila dobronamerna, ništa drugo, ali i dalje je sve na nama. Znači, na nama je da donesemo odluku, da se dogovorimo da li želimo da koristimo atomsku energiju ili ne. Uostalom – to je nešto što svi znaju, barem ministar to može da potvrdi, sigurno bolje zna nego ja, ali sam se raspitao – jedna takva elektrana gradi se nekih 14 godina. Nije to nešto što bi bilo odjednom.
Opet kažem, potrebno je da se dogovorimo o mnogim pitanjima i da imamo konsenzus, bez obzira na to ko je vlast, ko je opozicija. Nažalost, to u Srbiji teško ide. Kad ne uspevamo oko Kosova i Metohije, teško da ćemo uspeti oko bilo čega drugog. Uvek se nađu neki interesi i nešto što nas sprečava u tome da nađemo ono što je u suštini najbolje za građane Srbije i za državu Srbiju, što mene lično kao čoveka i kao narodnog poslanika žalosti.
Imam jedno pitanje za ministra i nadam se da će mi odgovoriti. Više puta sam pokušavao i nisam uspeo da dođem do te informacije. Govorio sam u Skupštini o tome. Naime, letos je pravljena velika priča o izgradnji rafinerije u Smederevu, koju treba da napravi kompanija koja se zove „Komiko oil“ (koja tokom svog postojanja nijedan šraf nije proizvela, ima 120 i nešto dolara osnivačkog kapitala ili tako nešto, neka ima i 1.200, potpuno je nebitno u ovoj situaciji), na mestu koje uopšte nije predviđeno za tako nešto. Bila je velika buka i u opštini Smederevo, tri sednice, celo leto se o tome raspravljalo. Sada i Ustavni sud, vezano za dodelu zemljišta, mora da da svoju ocenu da li je opština Smederevo to uradila na pravan način ili ne.
U svakom slučaju, takva rafinerija ne može da bude građena bez nekih dvadesetak dozvola vezanih za ekologiju, a koliko znam, ni bez energetske saglasnosti ili tako nečega, što daje Ministarstvo za energetiku.
Da li je uopšte vaše ministarstvo dalo takvu saglasnost? Nadam se da ćete mi odgovoriti, a ne odmahivati glavom. To je donelo velike probleme u celom tom okrugu i u gradu.
Znam da je ovo malo van onoga što su amandmani, ali pošto ćemo vas ionako, vezano za sve amandmane, pustiti, mislim da je veoma važno pitanje. Vi znate da se u Smederevu nalazi „Ju-Es stil“, kao najveća fabrika. Oni su do 1. januara 2010. godine morali da ulože, po ugovoru koji je potpisan sa Vladom Republike Srbije koju je vodio gospodin Vojislav Koštunica, a koju ste vi podržavali kao SPS, a i sa lokalnom samoupravom, pedeset miliona dolara u svoje kapacitete za prečišćavanje, znači, u filtere i sve ostalo što je potrebno da bi fabrika radila onako kako radi u Pitsburgu, kako radi u Košicama, da bi bilo ekološki čisto.
Moram vam reći da 50% dece u Smederevu od rođenja do svoje druge godine već ima problema sa plućnim bolestima; verovatno su sad ugrožena najviše u Srbiji zbog ovog svinjskog gripa, zbog svega toga što radi „Ju-Es stil“, koji nije od toga uložio ni dolar. Znači, pedeset miliona se obavezao, otprilike je toliko potrebno da bi fabrika radila na onaj način koji naši zakoni, koje smo ovde usvojili, predviđaju. Nedavno je gospodin Dulić to obrazlagao, naši zakoni predviđaju da fabrika može da ima dozvolu za rad. Pored toga, neko gura tu priču što se tiče ove rafinerije, koja je potpuno nepotrebna. Vi možete da mi kažete ili ne, ali po informacijama koje imam, u ovom stanju u kakvom su naše rafinerije u Pančevu i Novom Sadu, čak da rade punim kapacitetom, one pokrivaju mnogo više nego što je nama potrebno.
Da ne pričam o tome da NIS planira izgradnju ogromne rafinerije u Pančevu, to je najavljeno, gde će uložiti 450.000.000 evra, koju će raditi sa američkim partnerima; verovatno će biti najsavremenija u Evropi i pokrivaće ne samo naše potrebe nego i potrebe celog regiona.
Ako je takva situacija, šta će nam onda još jedna rafinerija? Da li samo zato što eventualno američki kapital stoji iza nje, u Smederevu? Mi imamo razne informacije, od toga da je to montažna rafinerija; postoje tri takve u Avganistanu, koje koštaju oko dvesta miliona dolara, a to je otprilike cena ove rafinerije; one služe samo za potrebe vojske SAD. Da li je to za potrebe vojske u Bondstilu i onoga što Amerikanci imaju u srpskoj AP Kosovo i Metohija?
Zašto bi se pravila ta rafinerija tamo ako se zna da tržište nema potrebe za njom? Drugo, napravila bi velike ekološke probleme Smederevu. Treće, nema luke kod kovinskog mosta i nema naftovoda. Kako bi sirova nafta stizala? Kako bi na siguran način bila isporučena sirova nafta do te rafinerije da bi bila prerađena u bilo koji derivat?
Zbog toga me interesuje da li je Ministarstvo dalo energetsku saglasnost, da li je uopšte realno i da li postoji potreba na našem tržištu za pravljenjem još jedne rafinerije, posebno takve koja je apsolutno, po svemu onome što znamo do sada, nepotrebna?