Zahvaljujem predsedavajuća.
Uvaženi ministre, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, pred nama se nalazi set zakona, a među njima se nalazi i Zakon o produžetku roka za eksproprijaciju zemljišta vezano za „Beograd na vodi“, što je negde i logično usled pandemije izazvane korona virusom.
Kako dolazim iz glavnog grada nadam se da mi građani Srbije a ni kolege narodni poslanici neće zameriti što ću današnje izlaganje posvetiti upravo Beogradu. Pre dva dana je u jednom štampanom mediju osvanuo skandalozni intervju Borisa Dežulovića, koji naš glavni grad, naš Beograd, nazvao blatnjavom kasabom, Stefana Nemanju baronom Stefanom Minhauzenom i uz još mnogo ružnih reči i uvredljivih reči vređao našu prestonicu, a sve to pod promocijom njegovog novog romana čije ne mogu ni da izgovorim, jer mi kućno vaspitanje to ne dozvoljava.
Ništa ne bi bilo čudno da je pomenuti intervju izašao u nekoj drugoj državi i da je naišao na osudu celokupne srpske javnosti, ali ovaj intervju i ovaj tekst su izašli u srpskom „Nedeljniku“, i izostala je reakcija opozicionih lidera.
Dragan Đilas je bio gradonačelnik Beograda šest godina, i ne samo da nije osudio ovaj pomenuti tekst, nego u svim medijima koji su pod njegovom kontrolom promovisao je ovaj intervju.
Dok je bio gradonačelnik ponašao se prema Beogradu kao da je blatnjava, tužna selendara, što bi rekao njegov Dežulović. Tužno je kako se Dragan Đilas ophodio i prema Beogradu, ali i prema Beograđanima. Budžet grada je bio prilagođen njemu, a ne potrebama građana.
Most na Adi, delo kojim se Dragan Đilas najviše diči, koštao je neverovatnih 400 miliona evra i to mu je verovatno najveći ponos, zato jer ćemo tek u budućnosti saznati koliko se zapravo, budžetskih sredstava slilo u privatne džepove preko ovog projekta.
Ako uzmemo poređenja radi, most na svetu, najviši, koji se nalazi u Francuskoj je 2,5 puta duži od mosta na Adi i dugačak je 2.460 metara, a most na Adi 929 metara, most u Francuskoj visine 343 metra, most na Adi 200 metara i most u Francuskoj ima sedam pilona, a naš most ima samo jedan i koštao je 390 miliona, a most na Adi 400, onda vam je jasno koliko je nerealno veliki bio budžet za ovaj projekat.
Pravobranilaštvo grada Beograda je podnelo pre par dana prijavu protiv NN lica Tužilaštvu za organizovani kriminal, a u vezi projekta mosta na Adi. U ugovorima o radovima na mostu jasno stoji da je na ime provizije za dobijanje tog posla isplaćeno 2,5 miliona evra. U prevodu, oni su stavili mito za dobijanje ovog posla od 2,5 miliona evra. Nekoj grčkoj kompaniji je otišlo 2,5 miliona evra, a to je mogao biti novi vrtić u našem gradu.
Beograđani se vrlo dobro sećaju višemilionskih korupcionaških afera Dragana Đilasa oko nabavke podzemnih kontejnera, španskih tramvaja, otimanja Pionirskog parka deci, ali i onog rugla od Pazl grada.
Kada je SNS preuzela vlast u Beogradu, javni dug glavnog grada iznosio je preko 1,1 milijarda evra. Dugovanja u oblasti socijalne zaštite su bila preko pet miliona dinara i to dugovanja onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. To su korisnici socijalne pomoći kojima su kasnila davanja i preko godinu dana, korisnici narodnih kuhinja, trudnice i porodilje, osetljive kategorije našeg društva.
Danas su sva ta dugovanja izmirena, a grad ove obaveze redovno izmiruje. Ovo je samo par primera kakav je Dragan Đilasa bio kao gradonačelnik. Danas on i njegova bratija nas vređaju na najgori mogući način i na sve lične uvrede upućene i predsedniku države, ali i svima nama koji sedimo ovde, većini normalne i pristojne Srbije odgovaramo radom i trudimo koje građani veoma dobro prepoznaju, ali da nam Dežulović, Đilas i njemu slični vređaju i grad i istoriju to ne smemo da dozvolimo. Hvala.