Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, u ime Srpske radikalne stranke podnela sam amandman koji se odnosi na član 5. razdeo 48 i predlažem da se razdeo 48 i funkcija 360 brišu. Građanima koji nas upravo sada slušaju ovo najverovatnije ne znači puno, ali se radi o čuvenoj komisiji za lustraciju.
Srpska radikalna stranka je, naravno, protiv Zakona o lustraciji i naravno da je protiv Komisije za ispitivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava. To je naš politički stav i nadam se da ćemo uspeti u nekoliko rečenica vrlo jasno da ga obrazložimo time što ćemo vas samo podsetiti na uporedne primere iz svih istočnoevropskih zemalja.
Dakle, ono što je osnova lustracije, koja je kao proces diktirana naravno samo iz jednog centra koji je dolazio iz zapadne Evrope i prekookeanskih zemalja, jeste koji su kriterijumi bili važni pri utvrđivanju ko je taj koji je kršio ljudska prava i ko su žrtve počinilaca kršenja ljudskih prava.
Najpoznatiji model je model koji su napravili Česi na osnovu Zakona o lustraciji koji su doneli 1991. godine. Uglavnom, u svim istočnoevropskim zemljama osnovni kriterijum u lustraciji je bila saradnja sa tajnim službama. Češki model je bio prepoznatljiv po tome što se odnosio na period i na ljude koji su služili komunistički režim i bili ideološki saradnici u periodu od 25. februara 1948. godine do 17. novembra 1989. godine. Ukoliko bismo primenili primer češke lustracije u slučaju tranzicionog srpskog društva, onda se dovodi u pitanje cela vlast.
Idemo dalje, jedan od čuvenijih modela lustracije je model lustracije u Istočnoj Nemačkoj. Isti kriterijum i isti osnov je bio, dakle, saradnja sa čuvenim Štazijem. U Štaziju je radilo 90 hiljada ljudi, a bilo je 170 hiljada doušnika, i svi su bili lustrirani.
Postavlja se pitanje, ukoliko bismo primenili taj primer Štazija i saradnje sa Štazijem, ko bi ovde bio taj koji bi provodio lustraciju i da li bi u vladajućoj garnituri ostao neko ko bi bio izuzet od te lustracije.
Dakle, nema pravične lustracije i SRS to potkrepljuje upravo ovim primerima iz uporedne prakse istočnoevropskih zemalja, zato što se, nažalost, što je nekada važilo u starom Rimu, a preuzeto od starih Grka, lustracija svodi na čist revanšizam i čistku.
Gospodine ministre, onda bi vam možda bilo bolje da napravite novi Goli otok. Ima ovde ljudi koji mogu da posvedoče kako je bilo na Golom otoku i kako su, iz uverenja da potpomažu vlasnike te institucije Golog otoka, prolazili, pa bi bilo eventualno dobro da ih čujemo, kako su im prolazili dani na Golom otoku.
Ali, hajde, možda SRS, možda i ja grešim u svemu ovome, hajde da ostavimo naš politički stav, jer mi zaista mislimo da su izbori jedini, osnovni kriterijum koji će odrediti ko se krši o šta i da postoji individualna krivična odgovornost za svako kršenje zakona. Srpska radikalna stranka je poznata po legalizmu. Ako imate nešto, imaćete dovoljno snage da izađete za govornicu, pa eventualno da replicirate.
Ali, hajde, mi nismo u pravu. Citiraću samo dva gospodina, koji po svemu sudeći ne inkliniraju ideologiji Srpske radikalne stranke. Dakle, bitno mi je da me razumete vi i vaši birači, oni koji su zabludeli pa da se vrate nama.
Dakle, na nedavno održanoj konferenciji pod nazivom "Nezavisnost pravosuđa i izazovi tranzicije"...
Imate nešto protiv?
(Predsedavajući: Dopustite, molim vas, da narodni poslanik govori.)
Dakle, predsednik Međunarodnog udruženja sudija i tužilaca, obratite pažnju molim vas gospodo sa leve strane, za slobodu i demokratiju gospodin Karmon Migel rekao je sledeće: "Lustracija je osetljivo pitanje i po mom mišljenju nema pravične lustracije. Ne može nova generacija koja nije živela ili radila u to vreme da preuzme ulogu sudije i da nekome sudi zbog njegove prošlosti. Svi imamo prošlost, ali svi se menjamo." To je jedan od primera. Dakle, ne izvor Srpske radikalne stranke.
Drugi primer je profesor Vladimir Vodinelić. Taj gospodin sasvim sigurno ne inklinira nama. Evo šta je rekao u intervjuu za nedeljnik "Vreme": "Mislim da kod nas nema uslova za lustraciju, iako se Srbija, kao i bivše socijalističke zemlje Evrope, oslobodila autoritarnog režima koji je kršio ljudska prava, a pri tom ta ista nova demokratska Srbija nije promenila nijednu instituciju tog autoritarnog režima. Dakle, kod nas nedostaje početni uslov za lustraciju.
U Srbiji nema jasne linije razgraničenja između žrtava i počinilaca", kaže profesor Vodinelić.
Zašto je to tako? Kod nas u Srbiji nije bilo masovne iznuđene saradnje sa režimom, gospodo i dame. U Srbiji se dobrovoljno sarađivalo i potkazivalo.
Hajde da otvorimo tajne dosijee i da vidimo ko je to potkazivao na Beogradskom univerzitetu, u svim kulturnim institucijama i ko je to mogao da radi u tom autoritarnom, totalitarnom sistemu, a da nije bio po volji nomenklature.
Dakle, šta je suština ovoga na šta smo mi ovde pokušali amandmanom da skrenemo pažnju celokupnog građanstva i naroda države Srbije? Da bi bilo bolje da tih 220.000 dinara opredeljenih za ovu poziciju ide za ratne vojne invalide, za poneku opštinu na teritoriji Metohije posebno, za majke koje bi trebalo da rode drugo ili treće dete, za porodice onih koji su osumnjičeni pred Haškim tribunalom, za one koje je progutala tranzicija i za gomilu mladih ljudi koji čekaju u redu za vizu, ne sanjajući o beloj šengenskoj listi, već o tome da mogu negde da zarade hleb, jer u sopstvenoj državi, u demokratskoj Srbiji, evo, već osam godina to ne mogu. To je tema za razmišljanje.