Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milenko Jovanov

Milenko Jovanov

Srpska napredna stranka

Govori

I kažemo nema razgovora. Jel to vaša politika? A ne nije. Aha, nego ćete to samo da zamerate.

Znači, ko je vas doveo u situaciju da uopšte razgovarate sa predstavnicima stranke Hašima Tačija, pobogu čoveče, sami ničim izazvani. Niti ste predstavljali državu, niti vas je neko pozvao, niti je bilo bilo kakvih razgovora. Vi sami otišli zato što širite – šta? Bratstvo i jedinstvo? Kao što širite bratstvo i jedinstvo na isti način na koji su ga širili nekada vaše preteče, jer to isti ona…

(Pavle Grbović: Ko su naše preteče?)

Ko su vaše preteče? Pa oni koji su poraženi na Osmoj sednici. Eto ti. To je ta ista ekipa. Znači, ista ekipa od Osme sednice preko Građanskog saveza preko Pokreta slobodnih građana. Sve ista, ideološki ista ekipa. Potpuno ista ekipa. Potpuno ista ekipa. Uvek su Srbi krivi, uvek je Srbija kriva, uvek su Srbi odgovorni i nikada nećete spomenuti ničije zločine. Kako to da vam ni u jednom trenutku nije zaparalo uši ono što je izgovorio Naser Orić? Kako to? Šta ste rekli Sergeju Trifunoviću kada je obukao majicu sa likom Joje Divjaka? Jeste li mu rekli – jesi li normalan da to obučeš? Pa baš vas briga jer kul je biti raja u Sarajevu. Jel tako? Jer to vam je fora, jer to je in, to je krug beogradske dvojke. Pa ne predstavljate vi nikoga.

Kada pričate više o tim protestima, ma ni njih više ne predstavljate. Juče ste dobili jasnu poruku i oko vaših anketnih odbora i oko svih svinjarija koje ste pravili od roditelja, onih koji su najpozvaniji da govore o toj tragediji. I ćutite više o tome ako za obraz znate.
Ima nekoliko stvari na koje prvo moram da odgovorim.

Moje prvo pitanje je, pošto mi živimo u kavezu, a gde vi živite?

(Gorica Gajić: U Srbiji.)

A mi živimo u kavezu? Rekli ste da nam drmaju kavez. Znači, mi smo životinje koje žive…

(Gorica Gajić: Kavez vlasti.)

Molim?

A gde vi živite? U štali? U oboru? Gde ste vi smešteni?

(Gorica Gajić: U kavezu opozicije.)

A i vi ste u kavezu? Ako ste to… ali onda to tako recite, da ste i vi u kavezu, pa da su to neke vaše metafore, jer ovo je bilo izuzetno uvredljivo.

Naravno, niko vam to neće reći ništa iz prostog razloga što je to dozvoljeno, pošto je ovo Srpska napredna stranka. Da sam ja odgovorio onako kako je trebalo da odgovorim i uputim to gde živi gospođa, onda bi to bilo strašno, uvredljivo. To bi onda bilo - evo kako vređa itd. To je jedna stvar.

Druga stvar, zanimljivo je to što kažete - u vaše vreme, priznajem, izgradilo se najviše puteva, ali to niste izgradili vi. A kako to u svim prethodnim godinama, u svim prethodnim vlastima je takođe bilo zaduživanja, takođe su uzimani krediti i ništa nije izgrađeno? Biće ipak da je do ljudi koji su na vlasti, biće ipak da je do onoga ko upravlja ovom zemljom. Ne grade se ti putevi sami od sebe. A to što se iz grade iz kredita, pa ceo svet gradi iz kredita. Da li znate da neko gradi iz budžeta?

(Gorica Gajić: To recite građanima.)

Da kažemo građanima? A ja vas pitam onda da vi kažete građanima zašto ste vi uzimali kredite.
Građani sada kažu - uzeli ste kredit i vidimo na šta ste uzeli kredit, most, škola, bolnica. Na to je otišao kredit. A gde su svi oni kredite koji su uzimani, a ništa nije ostalo? Gde su ti krediti? Kao u onom vicu - da li vidiš most, ne vidim, e tu je provizija. Gde je to?

Čvršće je to što je rekao Aleksandar Vučić i pokazalo se posle tolikog testa vremena da se ništa nije promenilo u srpskoj spoljnoj politici, a vama je to nedovoljno. Vi pevate dodole, političke dodole - hajde uvedite sankcije Rusiji, hajde priznaj nezavisno Kosovo, jer to je jedini način da mi opstanemo na političkoj sceni.

(Gorica Gajić: To mi ne govorimo.)

Apsolutno to govorite, jer vi predviđate da će nešto eventualno, možda u budućnosti, ako, ipak da se promeni.

Da li je to danas tema? Nije. Da li je to neko rekao? Nije. A znate šta je promena? Kada kažete Haški tribunal je deveta rupa na svirali, a onda ode ceo vojni politički vrh jedne zemlje u Hag. E to je promena, ali za tu promenu vi imate razumevanja, jer vama je to u redu, vama je to okej, od devete rupe na svirali do celog vojnog i političkog vrha i to je okej, tu se ne postavlja pitanje, jer to je genijalna misao, a ovde ćete da predviđate šta će da se desi, što se ne događa i ne dešava i kritikujete ono što će se eventualno, možda, ako desiti u budućnosti, jer ste vi to tako videli. Pobogu, ajde malo o činjenicama, najzad.

Hvala.
Gospodine Selakoviću, kao što ste videli niste ni završili rečenicu gde smo i gde ste morali da objašnjavate šta je politika Vlade kada su u pitanju evrointegracije, dakle bili ste napadnuti da srljamo u EU, sad smo napadnuti da ne idemo uopšte. Isto tako, bili smo napadnuti da uvodimo sankcije Rusiji, sad smo napadnuti zato što ne uvodimo sankcije Rusiji. A svi su oni zajedno, to je sada onako najinteresantniji deo ove tužne priče, koji se zove srpska opozicija ili opozicija Srbije da se neki ne uvrede jer je njim uvredljivo da kažu Srbi se raduju, oni kažu – kako je lepo biti građanin Srbije. Oni Jokićevu izjavu naprave izmenu u izjavi jer im gadno da kažu kako je lepo danas biti Srbin kad je pobedio u finalu MB.

Uglavnom, kaže ova vlast deluje karikaturalno. Ne, karikaturalno delujete vi iz opozicije, vi ste karikatura opozicije. Vi ste opozicija iz Aliekspresa. Mi bismo voleli da imamo pravu opoziciju s kojim ćemo ozbiljno da razgovaramo o političkim stavovima, o političkim programima, o planovima i tako dalje, ali to kod vas nema. To koliko ste karikaturalni ste pokazali na glasanju o tački dnevnog reda koju ste sami tražili. Niko vas nije tuko po ušima, niko vam nije insistirao, vi ste to tražili, rekli da je to tražio narod i njima ste to podmetnuli kao kukavičije jaje, da kažete, to narod tražio na ulicama, a onda ste došli na glasanje vas 37 pritisnulo dugme. E, to je karikatura.

Što se tiče slobode medija, pa teško će koji mediji u zemlji da preživi tu slobodu koju vi propagirate. Vi ste na sebe uzeli pravo da kažete – ovaj mediji može da postoji, ovaj ne može da postoji, ovaj dobro prikazuje stvarnost u Srbiji, ovaj ne. Kažete – ako gledate ne znam koje medije, pa promenite kanal, kupite druge novine ko što kupujete, pa čujte i drugu stranu. Pa, to je valjda bogatstvo mišljenja, to je poenta.

Na kraju samo kratko, što se tiče tih istraživanja nemojte molim vas više s tim istraživanjima, mašinskog mozga 20% plus 20%, minus 20%, 619 miliona evra, pustite to. Ostavite to za neki drugi put, ta istraživanja su vam se dokazano pokazala apsolutno netačnim. A da proverimo legitimitet, uvek u svako doba, samo se dogovorite međusobno kad, gde, koji izbori i sve ostalo. Hvala. Prijatno.
Što se tiče saradnje, da, sarađujemo sa Fondacijom Konrad Adenauer, ali nas Fondacija Konrad Adenauer ne finansira. To je bitna razlika. Za razliku od Fondacije Hajnrih Bel koja i te kako finansira određene političke aktere ovde, iako to nije dozvoljeno po našem zakonu, iako stranke ne bi smele da primaju donacije tog tipa, novčane donacije od inostranstva. Zato i nisu registrovani kao političke stranke, nego kao udruženja građana da bi mogli tu zakonsku odredbu da izigraju.

Sa druge strane, meni se čini da se mnogo više nemački neki poslanici bave Srbijom nego što se mi na bilo koji način bavimo njima. Dakle, predstavnica Zelenih Viola fon Kramon je imala poruku za Srbiju, da ona podržava proteste, da ona podržava promenu vlasti. Zar to nije direktno mešanje u unutrašnja pitanja naše zemlje? Vama to očigledno ne smeta. Isto je uradio i Josip Juratović, poslanik Socijaldemokratske partije Nemačke u Bundestagu. Takođe je slao poruke kako bi on voleo da izgleda politička scena Srbije.

Vidite, zato što svoju energiju troše na to kako i šta treba da se dešava u Srbiji, AFD im je došao na 21%. Alternativa za Nemačku polako postaje najjača politička organizacija u Nemačkoj, a oni neka se i dalje bave Srbijom, umesto svojim problemima, pa će da vide kako će da završe sa tim. Naravno da je Nemačka najveći partner. Naravno da je Nemačka veliki partner za Srbiju i politički. Kada kažem najveći partner, to je po pitanju zapošljavanja i privrede u Srbiji. Dakle, naravno da sarađujemo sa Nemačkom, ali to ne znači da ćemo da dozvolimo i jednoj takvoj zemlji da uređuje naše odnose, što vama očigledno ne bi smetalo, jer i vi, pa i vi lično, koristite priliku kada se sretnete sa strancima, ne da kažete nešto pozitivno o sopstvenoj zemlji, ne da tražite neku pomoć za sopstvenu zemlju, nego da drvlje i kamenje ospete po sopstvenoj zemlji, po predsedniku Vučiću, jer je to za vas prilika da, eto, stranci kažu, jer vi valjda polazite od toga da stranci ovde određuju ko će biti vlast. Ne, građani, ali svi građani i oni koji izađu da šetaju sa vama i oni koji izađu da šetaju sa nama. Svi oni zajedno na izbore, pa kažu ko će da bude vlast, a ko opozicija, ni Fon Kramon, ni Juratović. Hvala.
Sad ste imali priliku da vidite kako izgleda kada neko ne razume ono o čemu se govori, ali misli da će vikom i urlanjem, kao što je radio i prošli put, nešto da dobije. Inače, čovek koji je ovde prozivao ljude da su svi izdajnici, izdajnik ovaj, izdajnik onaj, itd, sada poziva na nekakvu naročitu raspravu itd. Međutim, šta je ovde interesantno?

On nama zabranjuje da mi govorimo o nekim prethodnim vremenima. Jer, kaže – uvek je neko ranije kriv. Ne, ne radi se o tome. Radi se o tome da nema legitimitet da nam govori i drži predavanja o nekim stvarima neko ko je radio deset puta gore stvari. Pa kako su tada te stvari bile dobre, a sada nisu dobre?

Šta kažete? Ja sam bio tamo. Ja sam bio tamo i onda kada ste govorili da postoji nešto što je državni razlog. Sad ste saznali da sam bio u DS-u? Šta se ti kliberiš? Jel imaš opet onog od 20 kilograma da ga biješ u hodniku? Sad si saznao da sam bio u DS-u i ti si srećan. Ajde, raduj se još malo. Ajde, skakući! Jesi zadovoljan? Srećan?

Tada su za svaku odluku koja je bila donošena rekli – državni razlog.

Postoji državni razlog zašto je ovo, postoji državni razlog zašto je ono. Ok. Postoji državni razlog. Odjednom danas od kad su u opoziciji državni razlog ne postoji. Nego je izdaja, nego je prodaja. Ne postoje okolnosti, ne postoji Svetski rat na pomolu, ne postoji ništa.

I nema opravdanja za bilo koju odluku. Opravdaće generale poslate u Hag, ceo državni vrh, to je u redu, bio je pritisak, zemlja siromašna, ok ali danas svaka odluka, nema veze, nema veze okruženje, nema veze ništa. Pa to ne može.

I najzad, što se tiče G17 plus, četiri godine Vlade, odnosno 2003-2008 godine, pet godine vlade Vojislava Koštunice sve vreme je taj G 17 plus bio u vlasti.

(Zoran Stojanović: Tri plus jedan.)

Molim, šta tri plus jedan?
Pa kako tri plus jedan, kad je bilo 2008. godine, podneo ostavku i išlo se na izbore. Šta je vama? Jer ste vi pobrkali godinu? Uglavnom, sve u svemu, taj G17 plus je taj svoj oreo o kome pričate stekao u to vreme, u to vreme kada ste glasali za sve njihove odluke, za njihove predloge, vi kao poslanik lično.

I šta vam sad nije jasno? Sad ste vi inkorporirali i ne znam ni ja šta. Pa, čekaj, vama su i opet dolazimo do iste priče o legitimitetu.

Vama su valjali dok su radili to što su radili i vi za njih glasali, e sad kad su došli ovamo, sad su lopovi i sad ništa ne valjaju. Čekaj bre malo. Ajde saberite se malo. Ajde saberite se malo pa ćemo posle da uradimo.

Što se tiče ovog veseljaka, koji napada policiju, a sad dobacuje i on. Ajde uzmi jednom mikrofon pa reci nešto pametno. Ajde jednom u životu da čujemo kako to zvuči. Evo jednom. Jer može jednom? Evo ispao sam iz šina. Ajde ti da vidimo u kakvim si ti šinama. Ti si davno iz šina ispao i to ne ovih verbalnih nego mnogo ozbiljnijih šina.
Tako da ti za moje šine ne brini a za svoj kolosek malo obrati pažnju jer za čoveka koji se kliberi na skupu, kliberi, od uva do uva osmeh na skupu koji je posvećen i održan zbog dece stradale u „Ribnikaru“.

Čovek koji je lagao kako dežura ispred „Ribnikara“ i video svojim očima da Aleksandar Vučić nije ulazio. Sa tvojim šinama druže, nešto ozbiljno nije u redu. A i lokomotiva koja se njime kreće, verovatno da je u potpunom rashodu. To šta se u tvojoj glavi dešava, nema šina koje više mogu da ušine.

Hvala.
Teško je u Evropi pričati sa nekim ko samo evro voli od Evrope i tu nema nikakav problem. Znate, on ne traži bake i deke iz Rusije, bake i deke iz Kine, nego samo ove iz Nemačke, Francuske, ako ima neki iz Britanije, ali najviše iz Nemačke i zato kaže švapski predlog, oni su mu ušli u krv.

U svakom slučaju, sve ovo što ste čuli je takva jedna gomila gluposti da ja stvarno ne bih da zamaram ljude i na bilo koji način da odgovaram, jer rečenica koja glasi da ministarstvo koje vodi Nikola Selaković ne dozvoljava više da postoje mame i tate je dovoljno dobro da vidite o kakvom se čoveku radi, koliko je smisleno to što govori, pa ako imate i dalje mamu i tatu, vi ćete onda videti o kakvom se ovde duduku radi, šta je sve on izgovori. Ko što je to tačno, koliko i sve ostalo tačno što je rekao, osim činjenice da voli da kad iz EU kapnu evrići, pa može da skupi dovoljno da lepo ode, sedi i da razmišlja o svom biznisu, jer on i ovde se ne bavi građanima, nego o svom biznisu brine, o tome kako će da radi, šta će da radi, a nekako ne da država.

Dakle, on bi voleo da država bude uređena, neće nikako da prihvati ove poslušnike Aleksandra Vučića, ali nikako ne da inspekcijama da uđu u ono što drži u Aranđelovcu. To ne može ni pod razno. Znači, pre može da prođe Putin u Kijev, nego što može inspekcija kod njega. Znači, nikako ne može, ni pod razno ne može, sve može samo to ne može. E, to je jako veliki problem.

(Aleksandar Jovanović: Ludilo.)

Ludilo, Ćuto, potpuno ludilo. Potpuno ludilo da mu većeg ludila nema, ali sa druge strane važno je da evrići iz EU stižu, tad je EU dobra, tad je EU super, samo dok je evro sve je u redu, e onda sve ostalo, nastaju problemi.

Uglavnom, poštovani građani, ako i dalje imate mamu i tatu kao mamu i tatu, ako vam to nije oteo Nikola Selaković, onda ćete znati o čemu je pričao ovaj čovek, koliko je lagao i koliko je izmišljao. Hvala.
Nekoliko stvari.

Prvo, što se tiče ministra Selaković, on je danas domaćin i nije mogao da dođe zbog toga u popodnevni deo sednice, jer je danas domaćin ministru zdravlja i socijalne zaštite Namibije, zemlje koja je uvek bila uz Srbiju kada kod se raspravljalo o Kosovu i Metohiji i jedna od prvih zemalja koja je podržala kandidaturu Srbije za "Ekspo", tako da sa prijateljima morate biti prijatelj i za njih uvek mora da ima vremena i u tom kontekstu je potpuno svejedno da li ministar sedi ovde ili je tamo. Dakle, mora da bude… Nije svejedno, pardon, gde sedi. Mora da bude tamo gde dolaze uvaženi gosti iz inostranstva, da mu se ukaže dužno poštovanje.

S druge strane, što se tiče ovih, izgleda da je kolega nešto pomešao. Jeste isto prezime, ali nije isti čovek. To mu je brat. Taj o kome je govorio pripada žutoj stranci. On je bio taj koji je privođen zbog droge i svega ostalog, a sada je priveden i zbog silovanja.

Najzad, ostaje još jedna stvar. Lepo ste rekli da i sa vaše desne strane sede ljudi koji podržavaju neke stvari zbog kojih danas formalno imamo predlog na dnevnom redu da se smeni ministar Basta. S druge strane, vi ste jutros čuli, čini mi se da ste bili u sali kada je govorila koleginica ovde o genocidu u Srebrenici i tražila da se svi mi o tome odredimo. To su ljudi sa kojima vi šetate danas. To su ljudi sa kojima ruku pod ruku svake nedelje se pojavljujete na ulicama. To su ljudi čiju ste politiku na neki način prihvatili i nemojte sa nama i ovde pred nama barem da se raspravljate oko tih detalja. To raspravite na nekim opozicionim forumima, ali vi kao desničarska stranka ste prihvatili apsolutno sve to i zajedno sa njima nedeljno marširate, šetate, blokirate već ono što oni smisle, što smisle ovi lideri koji su za to zaduženi. Prema tome, vi ste deo toga. Koliko god vam to smetalo ili ne, teško da ćete ovim verbalnim ograđivanjem uspeti da se izuzmete iz tog društva.

Hvala.
I onda bude da ja vičem. Zovite me Tihi.

U svakom slučaju, ono što mi je jasno i što jeste tačno, istina je da se kolega ne snalazi najbolje i da ne razume šta se dešava. Možda bi pomoglo kada bi malo duže bio u sali, ali mislim da ni to ne bi pomoglo, jer on pokazuje elementarno nepoznavanje suštine, jer on se čudi čovek šest minuta kako to da niko u sali ne brani ministra za koga smo predložili razrešenje. Jel vama to logično?

Dakle, mi predložili da ga razrešimo, a vi se čudite što ga ne branimo. Pa, kako da ga branimo kad hoćemo da ga razrešimo? Niste razumeli i dalje? Hajde još jednom. Mi predložimo da on više ne bude ministar i onda nema logike da ga mi branimo. Jel tako? Ukačio? Ja sam svoj posao za danas uradio. Razumeo je. Hvala. Neću trošiti više vremena.
Važno je zbog građana Srbije da vide kako izgleda rasprava opozicionih stranaka, odnosno u ovom slučaju jedne opozicione stranke kada je predstavnik Vlade ovde iz SPS, kada je tačka dnevnog reda razrešenje člana Vlade koga je predložila JS, koji dolazi iz koalicije SPS-JS, ali to ne može bez pominjanja Aleksandra Vučića, i to je fascinantno.

Oni su toliko opterećeni predsednikom Vučićem da ne može čak ni nešto što apsolutno nema veze sa SNS i predsednikom Vučićem da prođe bez pominjanja predsednika Vučića i SNS.

Izvolite, Lazoviću, nešto dovikujete. Kažite?

(Radomir Lazović: Pogrešan govor.)

Pogrešan govor? Apsolutno pogrešan, čovek promašio temu, samo se okrenite, pa mu recite. Potpuno promašio temu, potpuno sam saglasan sa vama.

Oni očigledno imaju, kaže – pogrešan govor, i sad je meni jasno o čemu se radi, oni imaju spremne govore za različite situacije i sad je iz tog budžaka izvukao pogrešan govor, pročitao nam govor za bog zna šta. Priča čovek o predsedniku Vučiću. Čovek nema veze s ovim, niti je tačka dnevnog reda, niti ima bilo kakve veze sa tim. Ali, to sa druge strane govori nama jednu drugu stvar, da su i oni negde u dubini duše svesni da legitimitet predsednika Vučića, koji je na predsedničkim izborima dobio dva miliona i 300 hiljada glasova, a prvi iza njega dobije 670 hiljada glasova, je toliki da apsolutno moraju, negde iz podsvesti makar, da ga spomenu i da kažu nešto o njemu, iako on nema nikakve veze sa tačkom dnevnog reda.

Sa druge strane, ovo nama govori da apsolutno nisu spremni za ovu raspravu. U pet minuta je moglo da se kaže sve ono što je rečeno, a tiče se tačke dnevnog reda. Ponovo imamo čitanje i prepričavanje novinskih naslova, ali ako nešto mogu da pohvalim, bar danas ne čitaju crnu hroniku. Hvala.
Neću se obazirati na tu ideju da hoće čovek da uređuje kompletnu političku scenu Srbije. To stvarno niti sam stručan da komentarišem, niti mogu adekvatno da ocenim.

Interesantno je nešto drugo, da je ovo već drugi put u sali, evo koliko sam prisutan, pošto je bila sednica odbora, nisam slušao sve, ali sam čuo dva opoziciona predstavnika i kod obojice imate istu situaciju, a to je da oni nekom ne daju, u ovom slučaju ministru Basti o čijem razrešenju danas raspravljamo, oni će da odrede da li on može da bude opozicija ili ne može da bude opozicija. Znači, on ne može da bude opozicija. Zašto? Zato što su oni rekli. Ja sada očekujem da oni glasaju da on ostane ministar, jer to je jedini način da on ne bude opozicija. On čovek pravi svoju političku organizaciju i ide u nekom drugom pravcu, ali ne, oni će da kažu ne, ne, ti ne možeš da budeš opozicija, mi smo rekli da ne možeš, mi smo ti koji će da vam kažu ko može da bude opozicija, ko ne može da bude opozicija, ko drugačije kaže, kleveće i laže i našu će osjetit pest. To vam je otprilike to.

Jedini problem je što to oni ne odlučuju, ne znam kako da im saopštim, a da ih mnogo ne boli. Sa druge strane, nabroji se gomila zamerki ministru Basti, te nije valjalo ovo, te nije valjalo ono, opet imamo retroaktivne odgovornosti još za vreme kada je bio u Beogradskoj toplani, a onda kažemo – ne, ne treba da ga smenjujemo, treba da ostane tu. Šta vi ljudi u stvari hoćete? Šta vi ljudi u stvari mislite i kako ste opet došli do Aleksandra Vučića koji ni na koji način ne upravlja SPS, JS, niti njihovom koalicijom. Tako da, fascinantna je ta opterećenost Aleksandrom Vučićem i zaista čini se da ono što je govorio nekoliko puta, da kada bi on sutra napustio politiku, oni bi prestali da se bave politikom, jer kada izbacite sve što se tiče Aleksandra Vučića iz njihovog rečnika i onoga što govori iz njihovih govora, bila bi još veća praznika. U političkom smislu, ta praznika je ogromna, ali tada ne bi bilo baš nikakve sadržine, jer oni osim Aleksandra Vučića ništa drugo ne vide.

U svakom slučaju, ja sada nisam razumeo, hoće oni da glasaju da Basta ostane ministar ili će da glasaju da Basta ne bude ministar. U svakom slučaju, biće zanimljivo ovo do kraja, ali deluje da je ovo strah jednog dela opozicije šta će da se desi ako se neko nov pojavi u opoziciji. Da sam znao da će to tako da izgleda, pa da vidim sa kolegama da ipak ostanemo u kancelarijama, damo kvorum i onda uz kokice posmatramo ovaj međuopozicioni rat koji izgleda bukti. Hvala.
Ovde ima sada nekoliko stvari, pa ću ja pokušati ukratko da kažem na svaku ponešto.

Dakle, prvo, što se tiče protesta i svega ostalog, pa dobro, u redu, kad se završe godišnji odmori…

Čujem opet eho sa Gazele. Molim vas, samo, zatvorite vrata, prozore. Čuje se ona moralna gromada koja je pozvala ljude da ostanu tamo do ispunjenja zahteva. Ja verujem da niko nije takva ljiga i ništarija da pozove ljude, a onda ih ostavi i ode. Ja čujem taj eho, pa molim samo da se zatvore prozori, da me ne ometa.

(Aleksandar Jovanović: Nema potrebe to – ljiga.)

Hajde, Ćuto, budi miran, kupiću ti bojanku. Kupiću ti bojanku, daću ti bojice, pa se igraj, i durbin onaj napravi, pa gledaj po sali šta ima, biće ti zanimljivije. Samo nemoj dobacivati, stvarno.

U svakom slučaju, prva stvar, što se tiče protesta, znači kada se vrate sa godišnjih odmora protesti će da se omasove, to je u redu, i biće vas jako puno, i to je u redu, i onda ćemo da idemo na izbore, da vidimo šta kažu i oni koji nisu na protestima, jer i to je u redu.

Važno je da je Viola fon Kramon podržala to. Mislim da nam je to najvažnije i to mislim da za vas predstavlja dodatni, onako, motiv da još više budete istrajni, ali bih voleo da i građani Srbije koji ne idu na proteste to znaju. Dakle, Viola fon Kramon, lobista nezavisnosti Kosova, i te kako je podržala ove proteste.

Sada dolazimo do politike. Kaže – dve svari koje su važne. Jedna je da se organizuje ta konferencija, dakle, na temu zapadnog Balkana i da se kaže da su granice nepovredive, apsolutno sam saglasan, i da se garantuje EU perspektiva, i sa tim sam saglasan.

Sad mi samo recite – u kojim granicama vidite Srbiju? Taj deo je zaboravio, ali je kasnije rekao da je jedino na čemu Srbija treba da insistira autonomija i zaštita za crkve i manastire i očuvanje privatne imovine. To znači da vi prihvatate granice nezavisnog Kosova, ali onda i to recite – da je za vas Kosovo, kao i za Violu Fon Kramon, nezavisno. Nemojte da zavodite za Golež planinu i pričate neke velike priče i izmišljate ne znam ni ja šta, a zaista krijete ono što je esencijalni deo te konferencije, a to je da je Kosovo nezavisno.

Najzad, ostaje ovo prepucavanje u opoziciji ko govori u ime ljudi koji protestuju itd. Jedan kaže da će na izbore, drugi ga demantuje, sad treći se javlja. Ajde, dogovorite se, pa da i imamo i tu sa nekim da razgovaramo, ovako svi zajedno, horski. Zaista, zvuči smešno. Hvala.
Jako je ovo bilo emotivno izlaganje borca protiv korupcije, koji se protiv korupcije borio tako što je centralizovao korupciju, a na kraju je priznao šta je radio i da je krao i kao što je Duško Radović napisao ono: „Taj je jeo šta je hteo, tramvaj ceo i oblaka jedan deo“, e tako i ovaj – taj je krao šta je hteo, bulevar ceo i Novog Sada jedan deo. Sve što je moglo da mu dođe pod ruku.

Ali, nije odgovarao zato što je otišao kod sudije za prekršaje, priznao da je lopov, a dvoje nevinih ljudi strpao u zatvor i onda pilatovski prao ruke kako eto njemu je žao, ali mora neko i da odgovara za njegov lopovluk kad već neće on.

Ajde da vidimo od ovih stvari na koje vredi odgovarati. Kaže moja draga koleginica Draginja Vlk – kako mu nije smetao Vuk Jeremić sa 27 godina na mestu savetnika ministra vojske. Draga Draginja, njemu ne smeta Vuk Jeremić na taj način. On više Vuka Jeremića neće braniti, tako da ne vredni ni da ga mi napadamo. On sada žestoko napada po Vuku Jeremiću. Mnogo više nego mi. Tako da, Vuka Jeremića isključi iz tog načina razmišljanja.

Kaže dalje, bavi se on stanjem u koaliciji. Bavite se situacijom u vašoj stranci. To je najbolje. Dobro vam ide. Vidim, hvale vas ljudi i vaše stranke. Kažu – 0,6% imate podrške. Odlično napredujete i ne daju vam da preuzmete stranku. Videćemo kako će to da izađe.

Ali, kaže sa druge strane, eto ne da on da se priča o Basti, što je tačka dnevnog reda, nego će on da priča o tome kako je Basta zapravo hteo da spreči donošenje zakona. Nije nam samo objasnio kako.

Sada dolazi kulminacija potpunog ludila. Pre onoga što je govorio imali smo priliku da čujemo kako je Vučić zapravo se umešao i sklonio Bastu, a sada smo čili da se Vučić šeretski smejao i nije sklonio Bastu.

Ajde se vi lepo saberite, pa se dogovorite. Mada, niste u stanju da se dogovorite ni u okviru iste stranke, ali probajte nekako da koordinirate taj rad. Prosto da znamo na šta više odgovaramo – jel Vučić smenio ili nije smenio.

Najzad, kada budete videli sliku Miloša Vučevića sa Borom Novakovićem u Gradskoj kući u Novom Sadu, to će biti znak da je Miloš Vučević primio najvećeg kriminalca u Novom Sadu.