U redu, idemo dalje.
(Miloš Parandilović: Replika.)
Nema zaista nikakvog osnova za repliku, zato što, znajući vaš nivo, to tako kako vi pričate, mi možemo ceo dan da repliciramo ovde. Zato što sam se uplašila, šta da vam kažem, vas se plašim najviše na svetu. Što ste sad vi, Parandiloviću, protiv mene, kad se vi i ja držimo zajedno? Što ste vi sad protiv mene? Pa vi i ja smo ovde napravili savez unikatan, jedinstven. Mi čuvamo našu manjinsku zajednicu, vi sad mene napadate. Nemojte, dajte razmislite o tome, pa ćemo posle da vidimo za repliku. Neću ovaj put, pošto me napadate, neću ovaj put, neću. Zadržavam pravo da vam ne dam repliku, a vi razmislite što mene napadate.
(Miloš Parandilović: Replika na prijateljskoj osnovi.)
Ja sam pre davala na prijateljskoj osnovi, a sad napadate i mene, bez veze. Da se držimo vi i ja zajedno lepo. I dalje kažu da smo manjina, a ja ne verujem da smo manjina, pravo da vam kažem, ali videćemo.
Reč ima Đorđe Komlenski.