Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9430">Ana Brnabić</a>

Ana Brnabić

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala vam.
Vlada i Odbor za finansije su prihvatili ovaj amandman.
On je postao sastavni deo Predloga zakona.
Idemo dalje.
Na član 5. amandman je podneo narodni poslanik Peđa Mitrović.
Reč ima narodni poslanik Peđa Mitrović.
Izvolite.
Hvala.
Na član 5. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Miroslav Aleksić i Borislav Novaković.
Reč ima narodni poslanik Borislav Novaković.
Izvolite.
Hvala.
Na član 5. amandman je podnela narodni poslanik dr Ana Jakovljević.
Izvolite.
Hvala.
Na član 5. amandman je podneo narodni poslanik prof. dr Đorđe Pavićević.
Da li želite reč?
Izvolite.
Ja se izvinjavam, molim vas, nemojte čoveka koji je najbolji student Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu…
Makar ga nemojte nazivati kvazi student. Hajde malo dostojanstva.
Izvolite, nastavite.
Hvala.

Dakle, po amandmanu isto koliko je ovo bilo o amandmanu koji je poštovani narodni poslanik…

Poštovani građani Republike Srbije, sada te mogli da vidite kako to izgleda i kakvo poštovanje prema mladim ljudima i studentima u Republici Srbiji imaju blokaderi. Dakle, oni nazivaju najboljeg studenta jednog od najtežih, ako ne i najtežeg, fakulteta u Republici Srbiji - Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, najboljeg studenta sa prosekom preko 9,8, nazivaju kvazi studentom, ali one blokadere koji od…

(Stefan Janjić: Koljač!)

Jel vas boli istina? Jel vam teško da čujete istinu? Boli, a? Boli istina, jel? Teško je čuti istinu.
Ja mogu, meni ne smeta, radila sam i u težim uslovima, radila sam i pod bombama, a ne to što oni dobacuju. Nikakav problem, samo neka dobacuju. Ja razumem da istina teško pada, mada mi je čudno da narodni poslanici ne žele da razgovaraju, debatuju i da ne žele da čuju istinu.

Dakle, ovako, poštovani građani Republike Srbije, sada ste čuli kako to izgleda kada se najbolji student jednog od najtežih fakulteta u Republici Srbiji, Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu naziva od strane blokadera – kvazi studentom.

(Đorđe Pavićević: Preti klanjem!)

Kvazi studentom samo zato što se drznuo da želi da uči, samo zato što se drznuo da je protiv blokada, samo zato što se drznuo da štiti svoj status slobodnog građanina ove zemlje i svoj fakultet koji finansiraju svi građani Republike Srbije.

(Rastislav Dinić: Kako vas nije sramota!)

Vladimir Balać je student završne godine Fakulteta tehničkih nauka, davao je godinu za godinu u roku. Student je na budžetu. Dakle, svi mi plaćamo njegovo školovanje zato što je jedan od najboljih. Ima prosek preko 9,8 i mislim da mu je ostao jedan ili dva ispita da završi. U poslednja dva meseca je, bez obzira na sve prepreke, sve pretnje njemu i njegovoj porodici koje su stalne, dao još dva ispita sa ocenom 10,0. Ne hvali se, ne buni se, ne žali se, radi, bori se i uči.

Taj isti student Vladimir Balać je od strane blokadera… Pokušali su da mu oduzmu sva ljudska i građanska prava u poslednjih 12 meseci, nisu mu dali da studira…

(Narodni poslanici opozicije lupaju Poslovnikom o klupe.)

…nisu mu dali da uđe na svoj fakultet. Tražili su mu identifikaciju kada je pokušao da uđe na fakultet, a mi mu kao građani Republike Srbije plaćamo to studiranje zato što je jedan od najboljih.

Napali su njegovu porodicu, uništili su, oskrnavili njegovu porodičnu kuću, ni to nije bilo dovoljno. Uništili su, oskrnavili kuću njegove bake, ni to nije bilo dovoljno. Onda su im poručili da su dođoši i da se vrate odakle su došli. Zašto? Zato što su pripadnici srpskog naroda koje su neki drugi oterali, izbacili u čini etničkog čišćenja srpskog naroda sa područja i Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Niko, niko od blokadera to nije osudio. Niko nikada nije stao u odbranu ni Vladimira Balaća, ni njegove porodice, uključujući i njegovu baku.

Danas lažu da je on nekoga napao. Lažu! Postoji snimak gde Vladimir Balać kaže – zašto niste stali u moju zaštitu, zašto niste stali u zaštitu moje porodice, zašto niste stali u zaštitu srpskog naroda i na sve to danas se usuđuju, i to neko ko je profesor na jednom od fakulteta, da kažu za takvog momka, za takvog čoveka – kvazi student. Ne, on je student, jedan od najboljih studenata u ovoj zemlji! Kvazi studenti su ti vaši koji su blokirali fakultete! Kvazi studenti su ti vaši koji su pokušali da unište obrazovanje u ovoj zemlji! To su kvazi studenti, a Vlada Balać je najbolji student ove države! Hvala vam.
Po amandmanu.

Prvo, osnovno i najvažnije, želim da osudim svako nasilje i to je osnovna razlika između mene, odnosno nas ovde, i vas. Mi neselektivno osuđujemo nasilje. Neselektivno. Ali atmosferu koju ste vi stvorili u ovoj zemlji, u kojoj je apsolutno sve dozvoljeno…

(Narodni poslanik opozicije dobacuje: Osudi nasilje!)

Osuđujem nasilje, da. Osuđujem nasilje.

Ajmo ovako.

Predsedavajuća, molim vas. Dakle, ja sam saslušala mirno, dobacila nisam, ništa nisam uradila, čula, pokazala parlamentarizam i sada ću vam odgovoriti.
Ajmo pod jedan, osuđujemo svako nasilje, gde mi vidimo da je atmosfera koju su blokaderi u društvu stvorili takva da oni osuđuju neko nasilje, a nasilje nad većinskim stanovništvom, nad studentima koji žele da uče, to nije nasilje.

(Narodni poslanici opozicije dobacuju u glas: Kako te nije sramota.)

A znate zašto, zato što oni nisu ljudi za blokadere, oni su „ćacad“, te je potpuno prirodno, normalno i dobrodošlo da ih jurite po ulicama, ako su narodni poslanici da ih gađate topovskim udarima, bombama, dimnim bombama, suzavcima i tako dalje. Ako su novinari onda takođe da ih jurite po ulicama, izbacujete ih, ne dajete im da rade, gađate ih farbom, i tako dalje. Dakle, ako su „ćacad“ onda nisu ljudi, to onda nije nasilje i onda nema ni potrebe za osudom nasilja.

Mi se razlikujemo, mi osuđujemo svako nasilje, ali mi je drago, ali mi je drago da smo ipak zahvaljujući tome što sam reagovala došli do toga da je Vladimir Balać dobar student, da je Bizmark, da je odličan, da nije više kvazi student. Hvala vam, to mi je bila želja, da zaštitim ugled Vladimira Balaća, zato što je ne dobar student, nego jedan od najboljih studenata. Nije više kvazi student.

E, pa sada bi mogli da čujemo izvinjenje za to što ga je jedan profesor nazvao kvazi studentom. Da li ćemo čuti izvinjenje? Naravno da nećemo, zato što je on „ćaci“. On nije zaslužio izvinjenje, nije zaslužio izvinjenje. On nije čovek, nije ni student, on je „ćaci“.

Kaže, pretio je nekome klanjem. Zamislite da je neko pretio nekome klanjem, a sada smo čuli da se čovek sam predstavio. Kaže, ne bih znala ko je da nije rekao svoje ime i prezime. Pa, to tako uobičajeno biva, valjda dođete kada pretite nekome klanjem, a onda dođete i kažete prvo dobar dan, ja sam taj i taj, a hoću da vas zakoljem, jel? Pa, biće da nešto od toga nije baš istina, biće da nešto od toga ne stoji. Obično kada neko preti klanjem, neće da se predstavi. On je čovek došao i predstavio se imenom i prezimenom ko je on.

(Narodni poslanici opozicije dobacuju.)

Šta je problem, bre ljudi? Šta je vaš problem? Šta je vaš problem? Dobro bre.

Ponavljam vam, ja ću nastaviti da govorim. Niste me sprečili da govorim kada ste nas gađali bombama, a svakako ću da nastavim da govorim bez obzira što vi vičete. To samo govori o vama, ne govori o meni. U redu.

Dakle, ajde da se prisetimo ovoga. Kaže, po prvi put se ne osećam bezbedno da hodam ulicom. To je stravično i ja to želim da osudim. A, šta vi mislite, a šta vi mislite kako se osećala porodica Žarka Mićina? Kada ste već pokazali gde žive ljudi, gde žive njegove dve ćerkice? Kada ste im pretili? Kada ste uzeli otirač porodice Mićin pa pokazali šta će da se desi toj porodici? Ovako sve nogama gazili po otiraču na kome piše porodica Mićin. I, to jedno tri puta otišli da pretite njegovim ćerkicama, mislim da imaju tri i pet godina ili pet i devet godina imaju te dve devojčice. Mislite da se one osećaju bezbedno kada izlaze pošto one nemaju obezbeđenje nikakvo, a svi znaju gde žive, zahvaljujući blokaderima.

A, šta mislite koliko bezbedno se osećala Suzana Vasiljević, kao žena koja sama živi, samo zato što je savetnica predsednika Republike? To je bio njen zločin. Da li je neko od vas osudio? Da li je zaštitio? Da li je neko od vas pozvao da se ne ide na adrese funkcionera gde žive sa njihovim porodicama? Ne, nije. Ne, nije, svaki dan se osećaju ugroženo. Mi osuđujemo, vi nikada niste osudili.

A šta mislite kako se osećaju porodice koje nikakve veze nemaju sa politikom već odlazite na njihove adrese samo zato što su u srodstvu sa nekim ko se bavi politikom? A kako se osećaju funkcioneri SNS na čije glave i na njih i na njihove porodice raspisana otvoreni lov. Izađu ne svojih radnih mesta, pa kad izađu sa svojih radnih mesta jurite ih, slikate, gađate, tučete, bijete, vređate, snimate, nego i kada izađu iz svojih stanova u kojima žive. Vi pričate o ugrožavanju nečije bezbednosti i sigurnosti? Vi pričate o kriminalcima iz „ćacilenda“? Pa, el vama dekanka Filozofskog fakulteta u Nišu, zamislite Filozofskog fakulteta u Nišu, Bogu hvala pa sada je bivša, organizovala linč na ljude samo zato što se ne slažu sa tim kako ona misli i ne daj Bože kako su blokaderi rekli da treba da se živi u ovoj zemlji.

Pa, doživeli smo da žene jure po ulicama, blokaderi da im razbijaju jaja u glavu. Pa, da li ste osudili? Ne, naslađivali ste se. Pa, ste to onda ponovili u Novom Sadu. U Novom Sadu zamalo glavu nije izgubi dekan Patrik Drid. Zbog čega? Pritom čovek šest meseci podržavao blokade, pa rekao- dosta više. Čim je rekao dosta više, pa čovek, zamalo ga ubili nisu. Pa, da li ste osudili? Ne, rekli ste tako treba, slobodno, tako će svaki da prođe ako hoće da radi. Ni to nije bilo dovoljno.

Vi ste napali kola Hitne pomoći. Vi ste napali doktore iz Hitne pomoći. Pa, to niko nikada nigde na svetu nije video. To nikad nigde niko nije doživeo da bijete ljude koji rade za Hitnu pomoć i da na kolima Hitne pomoći skinete točkove da ne bi mogli da pruže prvu pomoć nekome. Vi pričate o kriminalcima iz „ćacilenda“? Pa, da li ste normalni bre ljudi. Kad prestaje to licemerje? Kad prestaje ta sramota? Kada tačno?

Nelegalni je „ćacilend“, a šta je bilo legalno u 12 meseci? Da li su legalne blokade fakulteta? Da li je legalno da kada god želite, ko god želi, kako god želi blokira ulice kakvu god ulicu, da ljudi ne znaju da mogu da prođu? Kada mogu dete da odvedu kod lekara? Kada i gde mogu da ga odvedu i kojim putem u školu i vrtić? Da li je to bilo legalno? Šta je tačno bre legalno? Da li je legalno šta se trenutno dešava u Kapetan Mišinom zdanju? Da li je rektor ušao u svoju kancelariju? Bog te pita, više niko ne zna ni da li je tamo hostel ili je diskoteka, ili je izborni štab. Niko ne zna šta je u Rektoratu u ovom trenutku. Da li je to možda legalno? Šta je bre tačno legalno?

Ništa od toga ne smeta, samo „ćacilend“ smeta. Jel? Samo su to kriminalci? Jel otišao neko nekada u blokadi koja je trajala 12 meseci, negde još uvek traje, da li je otišao neko nekada da snima mobilnim telefonom i da vređa te ljude iako rade nešto što je potpuno nelegalno? Jel otišao tamo da razbija te blokade? Da ih tera, da kaže bežite odatle bre blokaderi pa ovo je fakultet nije brlog, ovo je fakultet nije svinjac, ovo je fakultet 200 godina ga je neko gradio i u to ulagao? Niko nikada, ali vi sebi dozvoljavate da snimate i da pretite. I, vi ćete jedan šator da uklonite, a drugi šator nećete da uklonite. Petnaest dana šatori, tamo šest ljudi ispred RTS-a, niko nikada taj šator nije uklonio. Šest ljudi ispred Vlade Republike Srbije u Kneza Miloša i Nemanjinoj, niko nikada taj šator nije uklonio. Da li je to bilo legalno? Šest ljudi maltretira celu zemlju. I to je legalno?

Da zaključim, dosta je bilo. Da zaključim, vi želite zemlju u kojoj vi imate sva prava, a svi ostali nemaju nikakva prava i opet ste to pokazali. Vi mislite da će neko da glasa za to? Da li vi mislite da će neko da glasa za zemlju u kojoj vi sprovodite diktaturu i totalitarizam? U kojoj vi nazivate kvazi studentima najbolje studente našeg fakulteta. Pa, neće niko nikada.

Ostavite se tog „ćacilenda“, da ste imali neke standarde, da ste imali neke principe, ne bi ni došlo do „ćacilenda“, ali kada napadate te ljude pokazujete da nemate nikakve principe. Ostavite ih ljudi, pustite ih bre na miru, nemojte ih više vređati. Hvala vam.
Samo kratko. Da vam pokažem još jednom razliku između nas i vas.

Ja sam pogrešila. Moja obaveza je bila da vas pozovem i moja obaveza je bila da osudim. I nisam i izvinjavam se. Pogrešila sam. To je razlika.

Kada ste vi pozvali kada je naša narodna poslanica koja je doživela moždani udar zahvaljujući tome što ste je vi fizički napali? Vi lično. Mislim ne kažem na vas lično, ovde tamo iz opozicije, sve skupa.

Kada sam kao predsedavajuća Narodne skupštine, kao predsednik Narodne skupštine rekla – naša koleginica, dakle, naša koleginica svih nas ovde je doživela moždani udar. Niste rekli - čekajte ljudi, stanite da vidimo da li je žena živa. Ne, vi ste se smejali.

Kada je narodna poslanica koja je u osmom mesecu trudnoće zamalo ovde bebu izgubila zbog tog napada, šta ste vi radili? Jeste li pitali kako je? Ne, nego ste se smejali.

Ja se izvinjavam još jednom vama gospodine Mitroviću. Moja je obaveza bila da vas pozovem, da vas posetim, da pitam kako ste. Ja se izvinjavam, ja sam napravila grešku. Hvala.
Ne po amandmanu, replika.
Imam pravo na 100, koliko su me pominjali.

Pod jedan, ovima kojima je istina u životu potpuno irelevantna kategorija, njima ne želim da odgovaram. Ne mogu više stvarno da gubim vreme.

A ovom drugom, koji je bio učesnik gej afere, njemu ću da odgovorim kao čin moje lične podrške njemu i da mu kažem da…

Jeste, sišla sam da branim Vladimira Balaća. Sišla sam da branim Vladimira Balaća. Ponosim se što sam to uradila i uvek ću braniti Vladimira Balaća, koji nikome nije pretio klanjem, koji je momak koji se bori za svoja osnovna građanska prava i samo je želeo da završi svoj fakultet.

Hvala.
Hvala vam mnogo.
Ne mogu da pohvatam kad sam pristojna, kad sam nepristojna.
I moja blanko podrška svim gejevima u Narodnoj skupštini Republike Srbije, da se niko ne ljuti.
Gospodine Radovanoviću, po Poslovniku? (Da.)
Izvolite.
Dobro.
Čekajte, bre, Radovanoviću. Radovanoviću, do sad ste imali reč. Kažete – hvala, onda nastavite, isključite mikrofon i nastavite da vičete.
(Bogdan Radovanović: Nisam rekao hvala. Rekao sam sram vas bilo.)
Dobro, niste rekli hvala, ali ste se isključili. Dobro, super. Isključili ste, nemojte nastavljati da vičete. Šta vam je bre, ljudi?
(Bogdan Radovanović: Znate šta mi je, pretite mojoj koleginici.)
Dobro, ovo je jasna zloupotreba.Član 103 – oduzimam vam vreme od poslaničke grupe.
Da li još neko želi reč? Isto po Poslovniku? (Da.)
Nema toliko članova, ljudi, nema toliko članova Poslovnik.
Ajde, ali verujte opet ću po članu 103. ako zloupotrebljavate.
Izvolite.