| 28.08.2023. | Predlog rezolucije o pridruživanju BRIKS-u |
odbačen
|
| 17.10.2022. | Zakon o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima |
usvojen
|
Zahvaljujem predsednice.
Prvo pitanje postavljam premijeru Macutu. Pre nekoliko dana deo medija je objavio informaciju da će krajem januara, tačnije od 22. do 24. januara u Srbiju doći posmatračka misija Evropskog parlamenta da istražuje i kontroliše stanje demokratije u Srbiji i navode medija pojedinih o policijskoj torturi nad demonstrantima. Interesuje me ko su ti ljudi. Za pojedine, poput Tonina Picule znam da je bio pripadnik zloglasne jedinice „crne mambe“, koja je vršila zločine nad srpskim civilima sa prostora Republike Srpske i Republike srpske krajine i koje je vojska Republike Srpske uspešno razbila i neutralisala tokom njihovog terorističkog napada na teritoriju Republike srpske, sredinom 1995. godine.
Njega za ovu misiju preporučuju zločini prema srpskom narodu, ali me interesuje činjenica o ostalim članovima tzv. misije. Sa kojim pravom oni dolaze i ko im je dao ovlašćenja da oni istražuju u Srbiji.
Podsetiću vas, da je takvu misiju Srbija odbila 1914. godine, jer to i danas, kao i pre više od jednog veka predstavlja najgrublje kršenje suvereniteta i nezavisnosti jedne države.
Podsećam, da dok je Aleksandar Vulin bio na mestu ministra unutrašnjih poslova i direktora BIA, stranim političarima koji su dolazili da se mešaju u naše unutrašnje poslove, ili je zabranjivan ulazak ili su proterivani iz države. Očekujem isti odnos prema pomenutim personama za mesec dana, i to pre svega, kako bismo zaštitili naše nacionalne i državne interese, ali i dostojanstvo države i građana Srbije.
Poštovani gospodine Macut, morate biti svesni da ukoliko se saglasite sa njihovim dolaskom vi ćete im dati legitimitet, a posledice njihovog delovanja će onda da snose svi građani Srbije. Ukoliko Evropski parlament stvarno interesuje stanje demokratije i ljudskih prava, predlažem da krenu sa istragama u svojim državama članicama, a od vas gospodine premijeru, očekujem da zvanično zatražite slanje jedne takve misije u Hrvatsku, s obzirom da se srpski narod u Hrvatskoj nalazi pred nestankom, a da istovremeno sve učestaliji napadi na Srbe u toj državi, ne samo da se tolerišu i pravdaju, već i podstiču od strane pojedinih visokih državnih funkcionera.
3/2 VS/LŽ
Ti napadi su zapravo posledice višedecenijske anti srpske atmosfere, koja posle genocida nad Srbija tokom Drugog svetskog rata i brojnim ratnim zločinima izvršnih nad srpskom manjinom izvršenom tokom upada početkom devedesetih godina prošlog veka, imaju za cilj da se pošalje jasna poruka preostalim Srbima u Hrvatskoj da moraju hitno da se isele.
E, tu Evropski parlament i njegova misija imaju nadležnost i tu treba da istražuju, ali naravno, oni to neće učiniti pošto je to direktno Brisel, jedan od sponzora anti srpske legende, koja se sprovodi na prostoru Hrvatske i Kosova i Metohije, pošto je neonacizam poželjni obrazac političkog delovanja u EU, u kojoj svakodnevno na najvažnije funkcije, postavljaju potomke osvedočenih nacističkih zločina.
Poštovani premijeru, odluka o tome da li ćete učiniti bilo šta, po ovim pitanjima je isključivo na vama i republičkoj Vladi.
Drugo pitanje, upućujem ministru inostranih poslova, ono što me interesuje, šta smo do sada preduzeli i šta ćemo preduzeti povodom sramnih američkih napada na našu privredu i ekonomiju i interesuje me šta je po tom pitanju preduzeo ambasador Šutanovac, a više od svega me interesuje da li je protestvovao i da li je uložio žalbu, zbog otvorenog kršenja svih sporazuma, i dogovora o naoružavanju šiptarskih tzv. bezbednosnih snaga, a ustvari organizacije koja je sledbenik terorističke UČK.
Takođe, svedoci smo da je tokom prve polovine novembra za samo nedelju dana, došlo do pet sramnih incidenata, usmerenih protiv srpskog naroda. U Hrvatskoj, koja se tih dana orila od pokliča za – dom spremni, ubi Srbina, marš ih Hrvatske, što je unelo ozbiljnu uznemirenost, među građane Srbije, a ozbiljan među srpsku manjinu u Hrvatskoj.
Interesuje me, da li je ministar od tada pa do sada pozvao ambasadora Srbije u Zagrebu na konsultacije, da li su Vlada i MUP, uputili oštru notu i protest Hrvatskoj ambasadi u Beogradu i da li ste od Evropskog parlamenta tražili izjašnjavanje po pitanju neonacističkog i ustaškog divljanja po Hrvatskoj, a ako niste, insistiram da mi odgovori zašto i na kraju želeo bih da ministra Nenada Popovića pitam iako je obećavao zašto nije održana sednica međuvladinog komiteta sa Rusijom i da li bi to bio način da se dođe do zajedničkog rešenja za NIS. Hvala.
Zahvaljujem, poštovana predsednice.
Celjeni članovi Vlade, u svo uvažavanje kolega koji su podneli Predlog zaključka povodom predstavljanja izveštaja Evropske komisije o Republici Srbiji za 2025.godinu moram da konstatujem neke činjenice vezene za izveštaj koje danas tokom ove rasprave ne možemo, tj. ne smemo izostaviti.
29/2 JD/MJ
Čitajući pomenuti izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije nisam mogao da steknem utisak kako pred sobom imam dokument političkog i ekonomskog partnera, već politički manifest koji iz gotovo svake svoje rečenice poručuje – Srbijo, nećeš biti nikada dovoljno dobra.
I sve bi to u određenoj meri bilo donekle podnošljivo da ne traje već dve decenije u kontinuitetu sa sve manje diplomatskog jezika, a sve više licemerstva, otvorenih pritisaka i ucena.
Nema u tom izveštaju ni trunke dobre namere, jer umesto smernica na putu tzv. evropskih integracija Srbija je dobila još jedan spisak prepun konstatacija – nedovoljno nedostaje, nije urađeno, kao da se radi o neposlušnom učeniku, a ne o nezavisnoj i suverenoj državi.
A ono što u svemu ovom najviše iritira i osećaj da Brisel i sam više ne zna šta tačno želi osim da Srbiju drži u statusu večitog kandidata, u stanju kontrolisane neizvesnosti da je ucenjuje, pritiska, ponižava i primorava na raznorazne ustupke. Svakome ko makar i ovlaž baci pogled na ovaj kao i na prethodni Izveštaj Evropske komisije više je nego jasno da je on pisan sa idejom da se svake godine održi željeni nivo političkog pritiska na Srbiju.
Sve što Srbija uradi nedovnoljno je. Sve što ne uradi razlog je za novi pritisak i ucene. Sve dok Srbija ne pristane da se odrekne svog identiteta, svoje suverenosti, dela državne teritorije, veza sa sunarodnicima u regionu, istorije, kulture, tradicionalnih duhovnih i moralnih vrednosti, Brisel će nastaviti sa ovakvim ponašanjem.
Ta strategija je nakon ovoliko vremena totalno razgolićena, pa su već odavno svi u Srbiji shvatili da se radi o čistoj političkoj manipulaciji. Zato moramo otvoreno da kažemo ono što građani Srbije oduvek znaju. Evropska unija ne samo da ne želi Srbiju u svom članstvu, već je ne želi ni kao ravnopravnog partnera. Ona Srbiju želi isključivo kao politički zavisnog, ekonomski potčinjenog, teritorijalno ograničenog, medijski kontrolisanog, večitog kandidata za članstvo.
Jedan od najvećih problema ovog Izveštaj jeste njegov sraman odnos prema državi Srbiji. Nema u njemu ni trunke partnerstva, razumevanja, a ponajmanje samokritike. Srbija se kritikuje za ono što se članicama Evropske unije toleriše, svesno ignoriše ili proglašava unutrašnjim pitanjem.
Zbog svega toga građani Srbije koji su godinama izloženi Briselskom licemerju, politici ucena, pritisaka i dvostrukih standarda više nemaju strpljenja da slušaju lekcije od država koje ni same ne poštuju principe, koje nam nameću i zbog kojih nas besramno ucenjuju.
Svima je odavno postalo jasno da Evropska Unija od Srbije ne očekuje reforme već isključivo bespogovornu pokornost, najniži oblik podaništva.
Ako govorimo o tome šta je za najveći deo građana Srbije najbolnije u tekstu to je bez konkurencije činjenica da Brisel bez ikakvog srama pokazuje da je pitanje priznavanja lažne države kosovo postalo glavni, potpuno otvoren, ogoljen, i tako reći, u potpunosti formalizovan uslov.
Ne govori se tu o nikakvim principima međunarodnog prava koje su oni ubili u trenutku kada su 24. marta 1999. godine, bacili prvu bombu na Srbiju. Pucali su oni tog dana na Srbiju i srpski narod ali su ubili međunarodno pravo. Još manje se govori o pravdi, već isključivo o tome da Srbija ukoliko želi da dobije pozitivno mišljenje o napretku na takozvanom Evropskom putu mora bezpogovorno da se povinuje političkim interesima Brisela.
29/3 JD/MJ
Evropska komisija, Evropski parlament, određene države članice više i ne kriju da je glavni uslov, mogu slobodno reći, i jedini pravi uslov da Srbija prihvati ono što ni jedna suverena država nikada ne bi prihvatila, da prizna legitimitet okupacije i gubitka dela svoje teritorije ili da zaboravi na članstvo u Evropskoj uniji.
To nije evropska vrednost, to je besramna politička ucena. Od Srbije se traži da se zarad nade u prijem u članstvo do koga nikada neće doći odrekne Kosova i Metohije i pristane na gašenje Republike Srpske. U takvim okolnostima građani Srbije s punim pravom osećaju ne samo duboko razočarenje, već i sve jači bes i revolt.
Evroskepticizam u Srbiji odavno više nije pojedinačna pojava, on je logična posledica i logična reakcija građana Srbije koji previše dugo slušaju prazna obećanja, gomilu laži, svakodnevne pritiske i ucene i ne žele to više da tolerišu.
30/1 GD/MP 15.50 – 16.00
Prema najnovijem evrobarometru, koji je nedavno objavila Evropska komisija, članstvo Srbije u Evropskoj uniji podržava jedva nešto preko 30% građana Srbije. Građani Srbije najveći stepen poverenja imaju u Rusiju i Kinu, oko 60%, dok je Evropska unija sa 38% na trećem mestu.
Sve to nam nameće pitanje da li posle svega što smo čuli, posle svega što smo videli i doživeli tokom prethodnih godina od strane Brisela, tzv. put evropskih integracija uopšte ima ikakvog smisla, s obzirom da to više nije put budućnosti? To je odavno postao put poniženja i bezumlja i Srbiji definitivno tu nije mesto.
Nije joj mesto na putu na kome moramo da se, zarad praznih obećanja, odreknemo svojih dokazanih prijatelja i saveznika, da se odreknemo svojih korena, svog identiteta, svojih duhovnih i moralnih vrednosti i postanemo bespogovorni podanici u tuđem imperijalnom projektu.
I u ovom Izveštaju, kao i u izjavama raznih evropskih komesara, izvestilaca insistira se da Srbija izabere stranu, da ne može više biti dobra sa svim narodima i državama, a pogotovo ne sa onima koji su se kroz istoriju pokazali i dokazali kao iskreni prijatelji i saveznici srpskog naroda i države, da se odreknemo Rusije i Kine, kao i svih onih koji su bili uz nas uvek kada nam je kroz istoriju bilo najteže i to zarad čega? Zarad šarene briselske laže.
Zato bih kao odgovor ponovio reč Aleksandra Vulina kako Evropska unija ne shvata da ne bi trebala da požuruje Srbe da izaberu stranu, jer ako bude uspešna u svom zahtevu i Srbi se budu odlučivali na kojoj su strani, više sam nego siguran da im se neće dopasti izbor srpskog naroda, jer Srbi su kroz istoriju uvek bili tamo gde su bili istina i pravda, a ona odavno nije u EU i Briselu, ako je tamo ikada i bila.
Naš izbor neće biti samo ekonomsko, već pre svega civilizacijsko pitanje, izbor da li ćemo biti deo sveta u kome nam već decenijama konstantno prete, ucenjuju nas i beskrajno nam nameću nove neprihvatljive i ponižavajuće uslove saradnje ili sveta u kome nas, pre svega, poštuju i uvažavaju, u kome nas gledaju kao sebi jednake i ravnopravne, u kome se saradnja država članica zasniva na iskrenosti i dobronamernosti.
Evropska unija je možda nekada i bila simbol ekonomskog i privrednog prosperiteta, mira i političke stabilnosti, ali danas pred našim očima vidimo ruševine nekadašnje Unije koja se svakim danom sve više suočava sa dubokim krizama, političkim, energetskim, ekonomskim, demokratskim, a nada sve moralnim.
Nasuprot tome, BRIKS predstavlja drugačiji svet, svet jednakih i ravnopravnih, a ne nadređenih i podređenih, svet u kome se odluke donose dogovorom, a ne uslovljavanjem i nametanjem. To je savez koji okuplja zemlje sa najvećim ekonomskim rastom, sa najvećim investicionim potencijalom, ogromnim, gotovo neiscrpnim prirodnim resursima i tržištima budućnosti.
Pristupanjem BRIKS-u naša država bi otvorila vrata tih ogromnih tržišta, ubrzala dolazak investicija, povećala tehnološku nezavisnost, osnažila svoj međunarodni položaj i zaštitila državnu teritoriju, pogotovo onu pod privremenom okupacijom. Otuda i potiče tolika nervoza i bes evropskih zvaničnika, kojima je jasno da polako ali sigurno postaju politička periferija, gde ih vodeće svetske sile, poput Rusije, Kine, Amerike, zaobilaze i ne vide u svojim geopolitičkim planovima.
Sve to odluku koju će građani Srbije doneti u skorijoj budućnosti svakim danom čini sve izvesnijom, a ta odluka zbog svega onoga što smo prethodnih decenija doživeli i trpeli od strane briselskih moćnika se neće poklapati sa njihovim nametnutim vrednostima, njihovom vizijom budućnosti i njihovim interesima, ali će se u potpunosti poklopiti sa tradicionalnim duhovnim i moralnim vrednostima, vizijom budućnosti i interesima Srbije i njenih građana.
30/2 GD/MP
Sve ovo što sam ja sada ovde izgovorio znam da ne podržava dobar deo republičke Vlade i najveći deo poslanika u ovoj sali, ali znam da to jako dobro razume i oseti predsednik Srbije Aleksandar Vučić, kao i da razumeju, osete i podržava veliki broj građana Srbije. Upravo zato predsednik Vučić i jeste doneo odluku da Srbija danas ne učestvuje na samitu Evropska unija – Zapadni Balkan u Briselu.
Znam da predsednik za takvu odluku nije imao većinsku podršku u Vladi i verovatno je nema ni ovde u parlamentu, ali zato je imao, ima i imaće mnogo značajniju podršku ogromne većine građana Srbije.
Slažem se sa predsednikom Vučićem da Srbiji danas nije bilo mesto tamo, jer bez Srbije taj samit je samo ogoljeni skup vazala Evropske unije, pred kojim je jedan jedini cilj, da obuzdaju, ponize i politički i ekonomski potčine Srbiju.
Tema tog današnjeg samita neće biti proširenje Evropske unije, jer njega nikada neće ni biti, bar ne za ponizne balkanske vazale, već Srbija i njeno tvrdoglavo odbijanje da postane deo ratne koalicije protiv Rusije.
Zbog svega toga na kraju svog obraćanja želim da danas iz ove sale pošaljem jasnu poruku da Srbija nikada neće pristati na ucene, da Srbija nikada neće okrenuti leđa niti uvesti sankcije svojim dokazanim prijateljima i saveznicima, da se Srbija nikada neće odreći svog suvereniteta, kao ni najmanjeg komadića svoje teritorije, da će Srbija uvek i po bilo koju cenu biti garant opstanka i bezbednosti Republike Srpske i da će Srbija samo takva imati sigurnu budućnost, budućnost o kojoj će odlučivati isključivo građani Srbije.
Hvala.
Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, uvaženi ministri, poštovane kolege narodni poslanici, poslanička grupa Zdrava Srbija – Pokret socijalista će, uz ostale predložene zakone, podržati Zakon o budžetu za 2026. godinu, jer se kroz njegov predlog nastavlja sprovođenje politike privrednog i ekonomskog rasta i razvoja Srbije, kao i kontinuiranog poboljšanja životnog standarda građana.
Predloženi budžet za 2026. godinu predstavlja temelj za nastavak snažnog investicionog ciklusa usmerenog na dalji razvoj saobraćajne, komunalne i energetske infrastrukture. Za pohvalu je činjenica da su planirane značajne investicije, u auto-puteve, železničke koridore, gasovode i elektroenergetske sisteme, što će dugoročno doprineti bržem i ravnomernijem razvoju svih regiona zemlje.
Ono što je izuzetno bitno jeste činjenica da budžet zadržava kontinuitet ulaganja u privredu, čime se podstiče jačanje domaće industrije, rast izvoza i otvaranje novih radnih mesta. Takođe se nastavlja podrška poljoprivredi, pre svega kroz subvencionisanje, tj. podsticanje poljoprivredne proizvodnje, što bi trebalo pozitivno da utiče na dalji razvoj poljoprivrede, tj. na povećanje poljoprivredne proizvodnje.
Budžetom je predviđeno i povećanje plata u javnom sektoru, što je važna mera za poboljšanje standarda zaposlenih u školama, zdravstvenim ustanovama, Vojsci, policiji i državnoj upravi. Uz zarade, 2026. godine će biti povećane i penzije, čime će i ova republička Vlada nastaviti politiku zaštite i unapređenja životnog standarda starije populacije.
Ne mogu a da ne primetim da su socijalna davanja veća nego ikada ranije, kao i da se kod rad ministarstva jasno vidi posvećenost rešavanju svih ovih pitanja, a naročito briga o onima kojima je pomoć najpotrebnija, deci, starim osobama, osobama sa invaliditetom i ekonomski ugroženim građanima.
Ovom prilikom želim da pohvalim segment budžeta koji se odnosi na mlade, što predstavlja investiciju u budućnost zemlje. Finansijskom podrškom samofinansirajućim studentima kroz subvencionisanje školarina, značajno se smanjuje finansijski teret porodica i omogućava lakši pristup obrazovanju. Kada se tome doda i činjenica da će i tokom 2026. godine biti nastavljena finansijska pomoć mladima za rešavanje stambenog pitanja, to je značajna mera za poboljšanje kvaliteta života mladih u Srbiji.
Ono što je izuzetno bitno jeste činjenica da Predlog budžeta jasno ukazuje na to da je budžet planiran da bude fiskalno održiv, uz očuvanje makroekonomske stabilnosti i niske stope javnog duga. Ništa manje bitno i da je finansijska politika i dalje zasnovana na balansiranom odnosu između razvojnih ulaganja i odgovornog upravljanja javnim finansijama. Tako da slobodno možemo konstatovati da je budžet za 2026. godinu razvojno orijentisan, da podržava dalje ekonomsko jačanje Srbije i da postavlja temelje za brži napredak u godinama koje dolaze, pa je sasvim logična podrška koju će naša poslanička grupa dati Predlogu budžeta.
Momenat u kome usvajamo ovaj budžet je izuzetno težak i komplikovan za naše građane i državu Srbiju, koja je ucenjena i sankcionisana zbog svoje političke doslednosti zbog odbijanja da se u ova smutna vremena odrekne svojih dokazanih prijatelja i saveznika, kao i svoje političke i vojne neutralnosti.
Zbog svega toga Srbija se našla u situaciji da se zbog ozbiljnih političkih pritisaka i sankcija Naftnoj industriji Srbije nalazi na ivici ozbiljne energetske krize. Sankcije protiv NIS-a, uprkos izjavama Vašingtona, ne pogađaju Rusiju, već Srbiju. Rusija može sutra da ostane bez NIS-a i to uopšte neće uticati na njenu ekonomiju, ali ako NIS prestane da radi, a to prema izjavama predsednika Vučića po najgorem scenariju je moguće za četiri do pet dana, to će negativno uticati na celokupnu našu ekonomiju.
Dakle, svima mora biti jasno da su ovo sankcije isključivo protiv Srbije i to je kazna Srbiji i njenim građanima zato što nismo uveli sankcije Rusiji i zato što odbijamo da budemo deo zapadnog antiruskog fronta i histerije.
Drugi cilj sankcija je da se posvađamo i postanemo neprijatelj Rusima. Žalosno je što SAD od Srbije ne traže prijateljstvo koje su kroz istoriju često imale, već traže da postanemo neprijatelj Rusije, a činjenica da je Srbija, predvođena Aleksandrom Vučićem, jedina država u Evropi koja nije uvela sankcije Rusiji za njih je neoprostiva. Zbog toga žele da sankcijama kazne Srbiju i da nas nateraju da se oduzimanjem NIS-a posvađamo sa Rusijom. To bi Rusiji nanelo političku i psihološku štetu, a nas bi udaljilo od dokazanog prijatelja i saveznika, pa kada sutra ponovo na red dođe neka rezolucija o Kosovu, kada krenu da ukinu Republiku Srpsku ili se vrati rezolucija o Srebrenici, gde se traži da se upiše da su Srbi genocidan narod, da treba da platimo ratnu štetu Hrvatskoj i Bosni, kada se okrenemo oko sebe, shvatićemo da više nemamo nijednog prijatelja i saveznika.
Zato više od svega želim da vas zamolim za jednu stvar, a to je da koliko god se do kraja bude rešavalo pitanje NIS-a, ono se mora rešiti zajedno i u dogovoru sa Ruskom Federacijom, nikako drugačije. Ne govorim ovo bez razloga. Uz svo poštovanje za predsednika Aleksandra Vučića, koji stvarno poslednjih meseci više nego ikada se lavovski bori i kontaktira sa svim stranama kako bi obezbedio energetsku stabilnost i sigurnost zemlje, ipak ne mogu da ne konstatujem nekoliko stvari vezanih za neke druge funkcionere.
Prosto mi je neshvatljivo da ministarka energetike tokom ovih godinu dana mandata, gledajući značaj gasnog aranžmana sa Rusijom za državu Srbiju, a naročito njene građane, gledajući na problem vezan za sankcije prvo najavljene, a potom i uvedene NIS-u, gledajući na priču o tome kako će da se kao prioritet razmatra izgradnja malih modularnih nuklearnih reaktora, a kao dugoročno rešenje izgradnja velikih nuklearnih elektrana, nije bar jednom otišla u zvaničnu posetu Ruskoj Federaciji i nije se bar jednom sastala sa ruskim ministrom energetike. Neshvatljivo i porazno, ali istinito.
Pitanje koje sam pre više od mesec dana postavio ministarki i na koje još uvek nisam dobio odgovor, a koje je glasilo – gde su bili predstavnici Ministarstva na jednom od najznačajnijih međunarodnih skupova u oblasti energetike „Ruskoj energetskoj nedelji“, koje je okupilo predstavnike više od sto država, 15 lidera različitih zemalja sveta, na stotine ministara i drugih visokih državnih funkcionera, predstavnike svetske naučne zajednice i vodeće svetske energetske kompanije, neću ponavljati.
Ali kada sam spomenuo planove o mogućoj izgradnji nuklearne elektrane u Srbiji, želim da vas sve podsetim da je tokom ovih godinu dana ruska korporacija „Rosatom“ javno saopštila da je spremna da sarađuje sa Srbijom, ne samo na izgradnji nuklearne elektrane, već na razvoju celokupnog energetskog sektora. Ne smemo smetnuti s uma da „Rusatom“ drži oko 55% ukupnih svetskih investicija u nuklearnoj energiji. Njegova prednost je što ima zaokružen celokupan proces, od istraživanja, projektovanja, izgradnje, preko snabdevanja nuklearnim gorivom, do održavanja i zbrinjavanja otpada koji se prerađuje, tako da na kraju ostaju minimalne količine tog nuklearnog otpada.
I pored svega toga, naše ministarstvo još uvek nije preduzelo nikakve konkretne poteze vezane za ovo, ali jeste uspostavilo čvrstu saradnju sa francuskom energetskom kompanijom EDF. Možda to i ne bi bio problem, da „Rosatom“ nije neprikosnoveni globalni lider, vodeća svetska kompanija, po obimu, prisustvu i investicijama u svetu, gledajući sektor nuklearnih tehnologija.
Gledajući smo poslednjih deset godina, „Rosatom“ je u ekonomskoj eksploataciju pustio isti toliki broj nuklearnih elektrana širom planete, od Irana, Slovačke, Belorusije, do Indije i naravno Rusije, dok su mu u statusu izgradnje ili probnom radu nuklearke u Bangladešu, Turskoj, Egiptu, Kini, Slovačkoj, Mađarskoj i naravno Rusiji. Kada pogledamo EDF saznamo da je on za poslednjih 30 godina realizovao jednu svoju nuklearku u Francuskoj i učestvovao ko manjinski partner i u izgradnji jedne u Kini, a radi na izgradnji još jedne u Velikoj Britaniji.
Nažalost, sa mnogima smo potpisali razne sporazume i memorandume, ali gigant poput „Rosatoma“ će očigledno, nažalost morati još da sačeka, mada mi nikako nije jasno, kao što mi nije jasno zašto je od formiranja nove republičke Vlade marginalizovana saradnja Srbije sa organizacijom BRIKS. Tokom mandata prethodne republičke Vlade, ta saradnja je bila institucionalizovana, pa je čak i državna delegacija prisustvovala samitu BRIKS-a u Kazanju. U okviru te Vlade, Aleksandar Vulin je bio potpredsednik zadužen za saradnju sa BRIKS-om i ona je bila realizovana na obostrano zadovoljstvo. Za razliku od tadašnjeg premijera, Miloša Vučevića, novi premijer ovo zaduženje nije dodelio nikom od članova Vlade, tako da su kontakti Srbije sa organizacijom BRIKS, kao globalno najperspektivnijim i najpoželjnijim integrativnim procesom ponovo marginalizovani.
Nije mi jasno iz kojih razloga je ovo učinjeno, kao što mi nije jasno, ko je to postao toliko gadljiv na BRIKS? Moram da nas sve podsetim da BRIKS danas nije samo akronim pet zemalja, to je sada savez koji okuplja većinu čovečanstva, države koje zajedno imaju više od četiri i po milijarde ljudi, koje čine oko 36% svetskog BDP-a, kontrolišu većinu globalne proizvodnje hrane, energije, sirovina i dok se svet preraspodeljuje Srbija nema interes, ali ni pravo da ostane pasivni posmatrač, samo zato što je neko gadljiv na saradnjom sa BRIKS-om. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsednice.
Pre svega, želim da pohvalim maksimalno ozbiljan i odgovaran odnos kako predsednika Aleksandra Vučića, tako i svih ostalih državnih organa, a naročito zdravstvenog sistema Republike Srbije prema mogućnosti širenja Korona virusa i na prostor Srbije.
U doprinos tome govori i jučerašnji sastanak predsednika Vučića sa predstavnicima svih zdravstvenih i drugih institucija koje učestvuju u borbi protiv Korona virusa, na kome je dogovoren komplet mera prevencije hitnih reakcija nadležnih organa protiv tog virusa, pa bih zamolio ministra Lončara da nam kaže o kojim se to tačno merama radi, kao i da oceni spremnost nadležnih organa Republike Srbije da reaguju u slučaju pojave Korona virusa.
Kada govorimo o vojsci, uglavnom govorimo o činjenicama vezanih za njeno naoružavanje, opremljenost, borbenu gotovost, ali svaku armiju sveta čine pre svega ljudi, pripadnici te armije, čega su, koliko možemo da primetimo aktuelna Vlada i Ministarstvo odbrane izuzetno svesni.
Rekonstrukcija Vojne akademije, rekonstrukcija Vojne gimnazije, rekonstrukcija Vojno-medicinske akademije, izgradnja stanova, povećanja zarada pripadnicima vojske jesu samo neke od aktivnosti mera, tj. jesu realnost u kojoj mi živimo poslednjih nekoliko godina, pa bih zamolio ministra Aleksandra Vulina da nam rezimira šta je to sve učinjeno poslednjih nekoliko godina kako bi se unapredilo kako školovanje, tako uslovi rada, socijalni status i naravno, lečenje pripadnika Vojske Srbije.
Za ministra prosvete. Svi već znamo šta je mala matura i kako izgleda njeno sprovođenje u osnovnim školama. Ono što će biti novina u našem obrazovno-vaspitnom sistemu i što nas čeka u bližoj budućnosti jeste državna, odnosno velika matura koja je u suštini deo projekta koji ima za cilj unapređenje kvaliteta našeg srednjeg obrazovanja.
Pošto se na medijima i na raznim portalima susrećemo sa različitim tumačenjima efekata državne mature, zamolio bih ministra prosvete da nam objasni njenu suštinu kako će ona načelno izgledati i koji su to efekti koji se žele postići njenim uvođenjem?
Zahvaljujem.
Imao bih pitanje za premijerku.
Pre nepune tri godine dobili ste poverenje predsednika Aleksandra Vučića, tj. mandat da sastavite Vladu Republike Srbije i dobili ste poverenje ove Skupštine, da je predvodite kada smo izabrali vas za premijera i ovaj sastav Vlade. Za otprilike dva meseca će biti održani parlamentarni, pokrajinski i lokalni izbori i kada se sada okrenete iza sebe koji su to rezultati Vlade Srbije na koje ste najviše ponosni? Da li postoji nešto što ste toliko želeli da učinite, a niste stigli tokom ovog mandata? Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministri, pre svega želim da se zahvalim Vladi i ministrima što su uz brojne obaveze, pronašli vremena da danas budu sa nama u Narodnoj skupštini i da odgovaraju na pitanja narodnih poslanika.
Želeo bih da u ime poslaničke grupe Pokret socijalista, Narodna seljačka stranka, Ujedinjena seljačka stranka, pohvalim Vladu za dosadašnji rad tokom ovih desetak meseci, kao i da izrazim očekivanje da će taj rad u narednom periodu biti još bolji.
Za početak bih imao dva pitanja od kojih je jedno vezano medije, a drugo za zdravstvo. Od ukupno 73 elektronska medija, koji su 2014. godine bili u vlasništvu države, 50 medija je ušlo u proces privatizacije, od čega je njih 34 privatizovano, dok u 16 nisu pronašli svog kupca. Od medija koji su prvobitno imali kupce, u šest slučajeva su ugovori raskinuti, dok je u medijima koji nisu imali potencijalnog vlasnika pokrenut stečajni postupak.
Pojedini mediji nisu imali kupce iz više razloga, npr. zato što nisu imali poslovni prostor, zato što su imali staru i dotrajalu opremu, zato što su imali dugove i u njima je u skladu sa zakonom, kako je i predviđeno, sprovedena raspodela kapitala tadašnjim zaposlenima i bivšim zaposlenima. Sve što sam rekao se odnosi na elektronske medije koji su radili kao javna preduzeća, ali u procesu privatizacije je trebalo da uđe desetak medija koji su osnovani i koji su radili kao javne ustanove i to, uglavnom se radilo o dvojezičnim i višejezičnim radio stanicama od kojih je najveći broj bio na teritoriji AP Vojvodine.
Ti mediji zbog statusa javne ustanove, ali i delatnosti koju u najvećem broju slučajeva, uz informisanje je bila i kulturna delatnost, sem jednog izuzetka, nisu mogli biti privatizovani, pa su svi ili ugasili delatnost informisanja, ali su u potpunosti ugašeni kroz postupak likvidacije.
NJihovim gašenjem došli smo u situaciju da su mnoge opštine i gradovi ostali bez svoj jedinog lokalnog radijskog emitera, a lokalne televizijske emitere nikad nisu ni imali, a novi konkursi za upražnjene frekvencije nisu raspisivani poslednjih nekoliko godina.
Pošto svi znamo koliki je značaj lokalnih medija, interesuje me da li će i kada će biti raspisan konkurs za izdavanje dozvole emiterima radijskog programa na lokalnom nivou, naravno u sredinama gde ne postoji emiter i gde su te frekvencije slobodne.
Drugo pitanje jeste pitanje dokle se stiglo sa uključivanjem vojnih medicinskih ustanova u zajednički zdravstveni sistem, kako bi olakšali lečenje civilnim licima na ovim vojno-medicinskim ustanovama? Hvala.
Zahvaljujem predsednice.
Prvo pitanje postavljam premijeru Macutu. Pre nekoliko dana deo medija je objavio informaciju da će krajem januara, tačnije od 22. do 24. januara u Srbiju doći posmatračka misija Evropskog parlamenta da istražuje i kontroliše stanje demokratije u Srbiji i navode medija pojedinih o policijskoj torturi nad demonstrantima. Interesuje me ko su ti ljudi. Za pojedine, poput Tonina Picule znam da je bio pripadnik zloglasne jedinice „crne mambe“, koja je vršila zločine nad srpskim civilima sa prostora Republike Srpske i Republike srpske krajine i koje je vojska Republike Srpske uspešno razbila i neutralisala tokom njihovog terorističkog napada na teritoriju Republike srpske, sredinom 1995. godine.
Njega za ovu misiju preporučuju zločini prema srpskom narodu, ali me interesuje činjenica o ostalim članovima tzv. misije. Sa kojim pravom oni dolaze i ko im je dao ovlašćenja da oni istražuju u Srbiji.
Podsetiću vas, da je takvu misiju Srbija odbila 1914. godine, jer to i danas, kao i pre više od jednog veka predstavlja najgrublje kršenje suvereniteta i nezavisnosti jedne države.
Podsećam, da dok je Aleksandar Vulin bio na mestu ministra unutrašnjih poslova i direktora BIA, stranim političarima koji su dolazili da se mešaju u naše unutrašnje poslove, ili je zabranjivan ulazak ili su proterivani iz države. Očekujem isti odnos prema pomenutim personama za mesec dana, i to pre svega, kako bismo zaštitili naše nacionalne i državne interese, ali i dostojanstvo države i građana Srbije.
Poštovani gospodine Macut, morate biti svesni da ukoliko se saglasite sa njihovim dolaskom vi ćete im dati legitimitet, a posledice njihovog delovanja će onda da snose svi građani Srbije. Ukoliko Evropski parlament stvarno interesuje stanje demokratije i ljudskih prava, predlažem da krenu sa istragama u svojim državama članicama, a od vas gospodine premijeru, očekujem da zvanično zatražite slanje jedne takve misije u Hrvatsku, s obzirom da se srpski narod u Hrvatskoj nalazi pred nestankom, a da istovremeno sve učestaliji napadi na Srbe u toj državi, ne samo da se tolerišu i pravdaju, već i podstiču od strane pojedinih visokih državnih funkcionera.
3/2 VS/LŽ
Ti napadi su zapravo posledice višedecenijske anti srpske atmosfere, koja posle genocida nad Srbija tokom Drugog svetskog rata i brojnim ratnim zločinima izvršnih nad srpskom manjinom izvršenom tokom upada početkom devedesetih godina prošlog veka, imaju za cilj da se pošalje jasna poruka preostalim Srbima u Hrvatskoj da moraju hitno da se isele.
E, tu Evropski parlament i njegova misija imaju nadležnost i tu treba da istražuju, ali naravno, oni to neće učiniti pošto je to direktno Brisel, jedan od sponzora anti srpske legende, koja se sprovodi na prostoru Hrvatske i Kosova i Metohije, pošto je neonacizam poželjni obrazac političkog delovanja u EU, u kojoj svakodnevno na najvažnije funkcije, postavljaju potomke osvedočenih nacističkih zločina.
Poštovani premijeru, odluka o tome da li ćete učiniti bilo šta, po ovim pitanjima je isključivo na vama i republičkoj Vladi.
Drugo pitanje, upućujem ministru inostranih poslova, ono što me interesuje, šta smo do sada preduzeli i šta ćemo preduzeti povodom sramnih američkih napada na našu privredu i ekonomiju i interesuje me šta je po tom pitanju preduzeo ambasador Šutanovac, a više od svega me interesuje da li je protestvovao i da li je uložio žalbu, zbog otvorenog kršenja svih sporazuma, i dogovora o naoružavanju šiptarskih tzv. bezbednosnih snaga, a ustvari organizacije koja je sledbenik terorističke UČK.
Takođe, svedoci smo da je tokom prve polovine novembra za samo nedelju dana, došlo do pet sramnih incidenata, usmerenih protiv srpskog naroda. U Hrvatskoj, koja se tih dana orila od pokliča za – dom spremni, ubi Srbina, marš ih Hrvatske, što je unelo ozbiljnu uznemirenost, među građane Srbije, a ozbiljan među srpsku manjinu u Hrvatskoj.
Interesuje me, da li je ministar od tada pa do sada pozvao ambasadora Srbije u Zagrebu na konsultacije, da li su Vlada i MUP, uputili oštru notu i protest Hrvatskoj ambasadi u Beogradu i da li ste od Evropskog parlamenta tražili izjašnjavanje po pitanju neonacističkog i ustaškog divljanja po Hrvatskoj, a ako niste, insistiram da mi odgovori zašto i na kraju želeo bih da ministra Nenada Popovića pitam iako je obećavao zašto nije održana sednica međuvladinog komiteta sa Rusijom i da li bi to bio način da se dođe do zajedničkog rešenja za NIS. Hvala.
Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, kolege narodni poslanici danas se obraćam ministarki rudarstva i energetike, Dubravki Đedović Handanović, pitanjem koje verujem ne zanima samo mene, već i veliki broj građana Srbije koji se sa pravom pitaju – gde su bili predstavnici Ministarstva na jednom od najznačajnijih međunarodnih skupova u ovoj oblasti u ruskoj energetskoj nedelji, koja je održana u Moskvi od 15. do 17. oktobra?
Govorim o izostanku sa foruma koji je, kao što je svima dobro poznato, okupio predstavnike više od 100 država, predstavnike svetske naučne zajednice i vodećih svetskih energetskih kompanija. Govorim o skupu na kom su se razmenjivala iskustva, predstavljale inovacije i gradili temelji budućih partnerstava u oblastima koje direktno utiču na globalnu energetsku bezbednost, ali i na nacionalne interese svake zemlje, pa tako i Srbije.
Dok je u Moskvi ta tri dana bila celokupna svetska nuklearna zajednica, uz njih je događaju prisustvovalo 15 lidera različitih zemalja sveta, na stotine ministara i drugih visokih državnih funkcionera koji su potpisali preko 50 međunarodnih sporazuma, predstavnici Ministarstva rudarstva i energetike nisu imali interesa ili vremena da se pojave.
Zato ne mogu a da ne pitam ministarku – koji su to važni i neodložni državni poslovi sprečili da makar jedan predstavnik Ministarstva bude prisutan na najznačajnijem svetskom energetskom forumu u ovoj godini? Koje su to obaveze koje su za celo Ministarstvo, pre svega ministarku lično, kao i sve njene saradnike bile važnije od foruma na kome se razgovaralo o budućnosti energetike, o tehnologijama koje će oblikovati svet tokom narednih decenija, o inovacijama u korišćenju nuklearne energije, usklađene sa veštačkom inteligencijom?
Ukoliko se zaista u Ministarstvu tih dana odvijalo i toliko bitnih stvari zbog kojih niko nije mogao da otputuje, a na sajtu Ministarstva kao i u medijima nisam uspeo da pronađem ni jednu jedinu vest vezanu ne samo za ta tri dana, već za celokupnu nedelju koja je prethodila, voleo bih da ovim putem saznam šta je to ministarki i Ministarstvu bilo bitnije od interesa Republike Srbije da saznamo šta je to preče u ovom trenutku od energetske sigurnosti Srbije i njenih građana, naročito pred nadolazeću zimu u kojoj svaka zemlja traži načine da obezbedi stabilnost snabdevanja energentima i dugoročnu održivost svojih izvora energije?
Bilo bi lepo da saznamo da li je u pitanju neka strategija, slučajnost ili propust u planiranju ili je možda, eto, da ministarku i to pitam sasvim otvoreno, neko zabranio odlazak vama i vašim saradnicima?
Vrlo je moguće da je nekome u ovom trenutku neprijatno da Srbija ili on u ime Srbije se vidi na jednom takvom mestu gde se govori o suverenom pravu država da biraju svoje energetske partnere, gde se uvažava i sarađuje sa zemljama poput Rusije, Kine, Indije i drugih slobodnih država koje predstavljaju stubove svetske energetske stabilnosti.
Možda je neko izuzetno mudro procenio da je za Srbiju u ovom trenutku mnogo važnija saradnja sa, na primer, elektranom „Krško“, postrojenjem prve generacije nuklearki, starom gotovo pola veka, koja je izgrađena na tehnologiji sedamdesetih godina prošlog veka, od saradnje, na primer sa „Rosatom“, globalnim svetskim gigantom koji danas predvodi svet u razvoju novih reaktorskih tehnologija, fuzionih sistema i održivih izvora energetske budućnosti.
Ako je tako, ako je strateški interes Srbije da se oslanja na zastarele i odavno prevaziđene tehnologije, a ne na najsavremenije, onda građani Srbije imaju pravo da to znaju, kao što imaju pravo da znaju na čiju preporuku se to i radi.
Poštovana ministarko, da budemo jasni, moje pitanje nije postavljalo da bi se kritikovala forma, već da bi se osvetlila suština, a za mene je suština svakako i to da li Ministarstvo rudarstva i energetike ima jasnu strategiju u međunarodnom prisustvu i saradnji? Da li zna gde se kroje globalne energetske politike i da li Srbija ima svoje mesto za stolom onih koji oblikuju energetsku budućnost sveta ili ostajemo po strani čekajući da drugi odlučuju umesto nas i da nam potom kažu šta treba da radimo i gde smemo da idemo?
Znam šta bih izabrao za Srbiju, a voleo bih da čujem i kakav je vaš izbor. Hvala.
Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, polazeći od reči od čoveka koji je sa punim pravom bio dobitnik Nobelove nagrade za mir, Martina Lutera Kinga da na kraju nećemo pamtiti reči naših neprijatelja već ćutanje naših prijatelja, danas ne mogu da ćutim, već želim da se obratim Vladi Republike Srbije, kao i našoj javnosti povodom sramne odluke Nobelovog komiteta koji očigledno po diktatu zapadnih centara moći bio prinuđen da ovogodišnjim laureatom za doprinos svetskom miru proglasi Mariju Korinu Mačado, političarku iz Venecuele čije je delovanje sve samo ne borba za mir i demokratiju. Izgubivši poslednju trunku ljudskog dostojanstva članovi Nobelovog komiteta su svojom odlukom po ko zna koji put izazvali zgražavanje ljudi širom sveta. Nas sa Venecuelom povezuje iskreno i decenijsko prijateljstvo.
Hugo Čavez tadašnji predsednik Venecuele bio je jedan od retkih svetskih lidera koji je otvoreno osudio NATO agresiju 1999. godine i javno rekao da su Amerika i njeni NATO poslušnici počinili gnusni zločin nad našim nevinim civilnim stanovništvom. U vreme kada su mnogi ćutali, on je govorio i stao uz našu državu i narod. Njegov naslednik Nikolas Maduro, od prvog dana izražava punu podršku Srbiji, našem suverenitetu i teritorijalnom integritetu, kategorički odbijajući da prizna protiv-pravnu i jednostrano proglašenu nezavisnost tzv. Kosova. Zato se mi zbog moralne i političke odgovornosti prema prijateljskoj zemlji i narodu ne smemo praviti da ne vidimo svu sramotu koju nam je donela odluka Nobelovog komiteta. Marija Mačado borac za slobodu već dokazani američki agent i plaćenik. Žena čiji je jedini politički program izazivanje haosa u Veneculi, kao i oduzimanje svih ljudskih i građanskih i političkih prava, starosedelačkom indogenom stanovništvu Venecuele, glavnom nosiocu borbe za slobodu, jednakost i pravdu, idejama utemeljenim u tekovinama Čavizma i Bolivarske revolucije.
Tokom svoje sramne političke karijere Marija Mačado je više puta javno insistirala na uvođenju, a potom i pooštravanju sankcija sopstvenoj državi. Istovremeno, ona je javno pozivala Ameriku da izvrši vojnu agresiju svesna da bi takav sukob doneo razaranje države, građanski rat i odneo više desetina hiljada života.
U svojoj izjavi po objavljivanju sramne odluke Nobelovog komiteta Marija Mačado se naravno prvo zahvalila svojim nalogodavcima Americi i njenom predsedniku Trampu, uz put pomenuvši namučeni narod Venecuele, bestidno zaboravljajući da pozove tu Ameriku da njenom istinski namučenom narodu makar malo ublaži sankcije, tako mu olakša život i sačuva ga od gladi i bolesti, bedno i sramno čak i od strane tako bestidne osobe. Istorija njenog izdajstva nažalost je duga i bogata.
Davne 2002. godine bila je među prvima koji su javno podržali pokušaj oružanog svrgavanja legitimno izabranog predsednika Čaveza. Taj puč je trajao svega 48 časova i odneo stotinak života. To je bio klasičan primer pokušaja nasilne promene vlasti, uz podršku strane, tačnije američke obaveštajne službe.
Čavez se na vlast vratio uz pomoć vojske i najsiromašnijih slojeva stanovništva. Od tada pune dve decenije Marija Mačado je organizovala i podržavala brojne nasilne proteste tokom kojih su njene pristalice ubijale policajce, palile javne objekte i, što je najstrašnije, spalile više živih ljudi na ulicama Karakasa.
Kao što možete da vidite, to nisu metode demokratske borbe, to su zločini užasni, strašni, najteži zločini. Od tada do danas njeni pozivi na pobune i haos u zemlji su odneli preko 300 života građana Venecuele.
Kao međunarodni posmatrač na predsedničkim izborima prošle godine, imao sam priliku da se lično uverim u pravu prirodu delovanja Marije Mačado. Tokom izbornog dana javno je izjavila da neće priznati rezultate izbora i time pozvala svoje pristalice na proteste ukoliko njen kandidat ne pobedi, čime je otvoreno najavila nasilje i haos. Njene pristalice su već tokom popodneva počela sa napadima na policiju, blokadama ulica, paljevinama i oružanim sukobima.
Bio sam direktan svedok kako se nasilje širilo, ne samo Karakasom, već i širom Venecuele, ugrožavajući živote običnih građana, ali i nas međunarodnih posmatrača kojima je dan posle izbora prilikom povratka u hotel, u trenutku kada je već počela nasilna pobuna, prolaz na autoputu Valje-Hoče preprečilo više desetina naoružanih bandita na motorima, verovatno sa namerom da eliminišu nepotrebne i neželjene svedoke čiste pobede Nikolasa Madura na predsedničkim izborima. Tog dana nam je živote spasila hrabra i pravovremena reakcije venecuelanske policije. Hvala im na tome.
Zbog svega toga, imam moralnu obavezu da o svemu ovome ne ćutim i zato želim da odavde, iz Narodne skupštine Republike Srbije, pošaljem poruku da Srbija i njeni građani stoje uz principe suvereniteta, nenasilja i prava naroda da odlučuju o svojoj sudbini. Hvala.
(Bački Jarak, 02.08.2022.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 133700.00 | RSD | 01.08.2022 - |
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije (Korišćenje svog automobila) | Republika | Po danu zasedanja | 5850.00 | RSD | 01.08.2022 - |
| Odbornik u Skupštini Opštine | Skupština opštine Temerin (Naknada ) | Opština | Mesečno | 12.00 | RSD | 21.08.2020 - |
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 133700.00 | RSD | 03.08.2020 - 01.08.2022. |
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije (Korišćenje svog automobila) | Republika | Po danu zasedanja | 5850.00 | RSD | 03.08.2020 - 01.08.2022. |