Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Ivica Dačić

Ivica Dačić

Socijalistička partija Srbije

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, tema o kojoj danas govorimo svakako prevazilazi okvire predizborne kampanje koja je, očigledno, već počela.
Želeo bih još jednom da podsetim da je SPS podržala donošenje novog Ustava Republike Srbije isključivo iz razloga potrebe da narod Srbije još jednom, jedinstveno i jednoglasno, kaže svoje mišljenje o suverenitetu Republike Srbije, o odbrani državnog jedinstva i o pokušaju odbrane Kosova i Metohije u cilju odbrane od nametanja rešenja za konačni status Kosova i Metohije, koje je stalno nad našim glavama.
Želim odmah na početku da kažem, uspeh referenduma i donošenje novog Ustava nije uspeh svih političkih stranaka u Srbiji. Postoje u ovom parlamentu mnoge političke stranke koje su otvoreno radile protiv referenduma. Postoje one političke stranke koje su se javno zalagale za referendum i za donošenje Ustava, a sve učinile kako bi smanjile izlaznost.
Postoje i one političke stranke, postoji čak i potpredsednik Vlade, koji sedi pored Vojislava Koštunice, pored predsednika Vlade, čija je Vlada podnela Predlog novog Ustava Republike Srbije, a koja je javno izašla sa predlogom da se bojkotuje referendum.
Dame i gospodo, to ne postoji nigde na svetu. Postoji samo u Vladi Republike Srbije i u stranci G17 plus.
Takođe, izjava Borisa Tadića, predsednika Republike Srbije, na dan održavanja referenduma o tome da se na referendumu glasa o prošlosti ili o budućnosti, apsolutno je kontraproduktivna. Ona deli narod Srbije.
Predsednik Republike Srbije ne sme da deli građane Srbije. Predsednik Republike Srbije, bez obzira na to ko je za njega glasao, a ko ne, bez obzira da li neko misli da je u prošlosti bilo bolje ili je bolje u sadašnjosti ili će biti bolje negde u budućnosti, predsednik Republike Srbije mora da poštuje svakog građanina Srbije.
Poziv da se izlazi na referendum da bi se, navodno, raskinulo sa prošlošću, dao je jasan rezultat, dame i gospodo. Izašlo je 50 i nešto posto i glasalo za. SRS i SPS sigurno imaju više od 40% biračkog tela u Srbiji. Koliko je onda vaših ljudi izašlo da raskine sa prošlošću? Čini mi se da su raskinuli sa vama ili su vas bacili u prošlost.
Prema tome, dame i gospodo, želim da čestitam, pre svega, narodu Srbije, građanima Srbije, SRS, DSS, Novoj Srbiji i naravno Socijalističkoj partiji Srbije donošenje novog ustava Republike Srbije, a svima ostalima drugima želim, naravno, da kažem da su se izjalovile njihove nade da će referendumom doći do toga da će se ipak nekako prihvatiti nezavisnost Kosmeta, jer navodno narod Srbije nije zainteresovan da izađe i da glasa za očuvanje Kosova i Metohije u okviru Republike Srbije.
Inače, znam da se neki od vas ovde osećaju nelagodno. Niste vi samo upadali u Narodnu banku, vi ste upadali i u ovu Narodnu skupštinu. Vi ste palili ovu skupštinu, odnosili vodokotliće i VC šolje, i naravno slike i stolice, da ne pričam. To se, dame i gospodo, u istoriji pokreta zvalo Ludističkim pokretom, kada su radnici mislili da su im krive mašine što nemaju više šta da rade, pa su uništavali mašine. Vi mislite da su vam krivi bili vodokotlići i VC šolje što ste gubili na izborima 10 godina.
Prema tome, dame i gospodo, znam da je vama ovde nelagodno što se nalazite u ovoj sali, ali po prvi put se u ovoj sali održava sednica Parlamenta Republike Srbije od kada je izgrađen ovaj dom.
Takođe bih želeo da kažem i ovo: Aleksandar Karađorđević I je napravio ovu zgradu. Njegov, šta mu dođe, unuk Aleksandar, prestolonaslednik takozvani, nije izašao na referendum. Dame i gospodo, Aleksandar Karađorđević, koji živi u državnoj vili koju ste mu dali na korišćenje, nije izašao na referendum za odbranu Srbije i srpskog naroda.
Gde su ovde pristalice monarhije? Gde su ovde pristalice monarhije koji kažu da je prestolonaslednik ujedinitelj srpskog naroda, srpske vere? Prestolonaslednik je imao neka posla u inostranstvu, nije mogao da glasa na referendumu. Nije to valjda njegov posao. Naravno, nije glasao i zato što je ovo Republika Srbija, dame i gospodo, a nije Kraljevina Srbija.
Čini mi se da onaj čovek koji je pravio ovaj dom i koji je izgubio život u Marselju ne bi bio ponosan, naprotiv, stideo bi se kada bi mogao da vidi ono što je učinio njegov naslednik.
U svakom slučaju, dame i gospodo, kako ste reagovali kao državni organi na to što je Crna Gora praktično prva priznala nezavisnost Kosova i Metohije? Da li ste vi svesni, gospodine ministre Lončar, pozivam i predstavnike DS, koji imaju predsednika Republike, kako ste vi, dame i gospodo, reagovali na taj čin Republike Crne Gore?
Republika Crna Gora je pozvala Čekua u posetu kao šefa Vlade njenog suseda. Republika Crna Gora je priznala nezavisnost Kosova. Šta ste vi učinili tim povodom? Da li treba da im kažemo hvala? Da li treba da im kažemo izvinite? Da li ste preduzeli neke recipročne mere?
Šta bi se desilo da Vojislav Koštunica ili Boris Tadić prime nekog lidera Srba sa severa Crne Gore i da kaže da je primio šefa susedne države Republici Srbiji? Šta bi uradila Republika Crna Gora? Zatražila bi pomoć UN.
Kako ste vi reagovali? Rekli ste da to nije baš pametan potez, da je začuđujući potez. U međunarodnim odnosima, dame i gospodo, postoji samo reciprotitet. Ne zaboravite da Crna Gora više nije vaša postojbina, ona je nama susedna država.
Čija je to postojbina, neka ide u tu postojbinu. Ali, molim vas, što se toga tiče, ona je susedna država. Prema tome, reciprocitet, prekid diplomatskih odnosa sa tom državom, ako hoćete da branite srpski narod.
Inače, šta ćete imati kao posledicu? Imaćete kao posledicu da će Crna Gora prvi put u svojoj istoriji da bude na strani Šiptara, na strani Muslimana, na strani Turaka, Hrvata. A kako će reagovati Republika Srbija?
Prema tome, svi oni koji smatraju da Srbija treba da vodi politiku koja će se ulagivati susedima jeste apsolutno neprincipijelno. Republika Srbija treba da vodi politiku gde će braniti srpski narod koji živi u Crnoj Gori, u Bosni i Hercegovini, u Republici Srpskoj, Republici Hrvatskoj u tzv. Srpskoj Krajini, koji će braniti srpski narod koji živi u Makedoniji. To piše u Ustavu Republike Srbije.
U svakom slučaju, zalagali smo se, kao SPS, da izbori budu u isto vreme. Svi izbori treba da budu u isto vreme. Zašto se plašite svih izbora u isto vreme? Jedni traže samo parlamentarne, drugi traže parlamentarne i predsedničke, a neće pokrajinske izbore, a neće i lokalne izbore itd. Prema tome, zalažemo se za sve izbore u isto vreme, i lokalne, i pokrajinske, i parlamentarne i predsedničke izbore. Navodno, vi govorite...
(Dušan Petrović, sa mesta: I partijske izbore.)
Što se tiče partijskih, i to će biti, ali to je naravno naša stvar. U svakom slučaju neće pobediti vaši kandidati nego naši.
Pošto govorite o demokratskim tradicijama ove vlasti, o kojim to demokratskim tradicijama vi ovde govorite i o vašem demokratskom ustrojstvu. Vi govorite o reformama. Da li ste svesni da idete na izbore po zakonu koje je predložila SRS u oktobru 2000. godine? Vi idete na izbore po Šešeljevom zakonu i govorite o tome da ste vi nešto uradili za ovih šest godina.
Ne kažem da je taj zakon loš, ali nemojte napadati jednu stranku, a po njenom zakonu idete na izbore. Zašto niste promenili zakon? Ko vam je smetao da promenite zakon? Zašto niste doneli novi zakon? Vi ne biste mogli, vi ne biste ni Ustav doneli da nije bilo SPS-a i SRS-a, ni to niste mogli da uradite sami. To je istina.
Prema tome, nemojte toliko verovati sami u sebe. SPS će svakako biti politički faktor bez koga se neće moći na političkoj sceni Srbije ni u narednom periodu. Mnogi od vas koji su bili ovde u Parlamentu znaju, da je SPS raspisivala izbore onako kako vi to sada činite, neki od vas bi bojkotovali te izbore. Na izborima ne bi učestvovali.
Gde je fer i ravnopravna kampanja? Gde je ravnopravnost u medijima? Gde je to? O čemu vi govorite?
Pogledajte ko može da bude gost u pojedinim medijima. Vi imate i državne i privatne medije, vi imate i državne firme i tajkune. O čemu vi govorite?
Molim vas, fali vam samo još narod da biste imali kompletnu vlast, ali će to očigledno teško moći da se ostvari, pa zato i toliko buke u ovom periodu.
Na samom kraju, cela ova priča o izborima u decembru je u stvari priča o tome da Ahtisari, Solana i neki drugi očekuju da će posle sledećih izbora biti formirana vlada u kojoj će biti neko ko će priznati nezavisnost Kosova i Metohije, kao što je Čeda Jovanović. Čeda Jovanović je bio potpredsednik Vlade zadužen za saradnju sa EU. Izgleda da će opet biti. Tako vam je rekao Polt na večeri koju ste imali kod njega.
Samo zaboravljate da u Srbiji ne odlučuje ni Polt, ni Solana, ni Ahtisari, u Srbiji odlučuje srpski narod i svi građani Republike Srbije. Prema tome, siguran sam da će i nova vlada Republike Srbije biti vlada koja nikada neće potpisati nezavisnost Kosova i Metohije i biti vlada koja će poštovati volju naroda koja je izražena na ovom referendumu. Uostalom, pošto ste toliko prilježni da priđete EU, evo vam izuzetne prilike da u ova dva meseca do izbora uhapsite Ratka Mladića. Baš da vidimo da li ćete ga uhapsiti za ta dva meseca.
Reći ćete - nije to popularno zbog predizborne kampanje. Tako ste pričali svih ovih godina. Svih ovih godina ste govorili kada je on bio na stadionima, kada je bio po kafanama, u vašim objektima, dok su vaši ljudi bili ministri odbrane. Što ga niste tada hvatatli? Sada ste se setili kada je on postao neki uslov za ulazak u EU.
Uostalom, ne znam zašto se toliko brinete kada je EU donela odluku da uspori ulazak zemalja sa ovog područja. Dame i gospodo iz DS-a, drugarice i drugovi, predsednik sam poslaničke grupe i imam pravo na 20 minuta. Prema tome, znam da vama možda nije drago, da možda mislite da mi ne treba ni da govorimo, verovatno mislite da mi ne treba ni da budemo ovde, verovatno mislite da je trebalo da budemo bilo gde samo ne ovde, ali ste se prevarili. Prevarili ste se. Ne samo to, prevarićete se još malo više kada prođu sledeći izbori.
SPS će biti faktor bez koga se na političkoj sceni Srbije neće moći. Mislili ste da ste rešili problem 5. oktobra. Mislim da vam se taj problem vratio kao bumerang i upravo zbog toga SPS u ovom periodu je pokazala i potvrdila sebe kao odgovoran državotvorni faktor.
Podržali smo donošenje Ustava zajedno sa drugim političkim partijama. Podržali smo i usvajanje ovog ustavnog zakona, iako postoje mnoge stvari u ovim raznim zakonima koji nisu u skladu sa onim što želi SPS, ali smo polazili od toga da je interes države u ovom trenutku važniji nego bilo kakav stranački interes.
U tom smislu bi bilo veoma bitno da i kampanja za izbore ne ugrozi državne i nacionalne interese, jer ukoliko izgubimo državu, nećemo imati ni jednu drugu političku partiju. Hvala vam.
Prvo, nije u redu, gospodine Petroviću, niste mi se obratili sa druže, tako se obraćamo mi u Socijalističkoj internacionali, je l' tako? Vi ste veći levičari i komunisti od nas, priznajemo, samo što to u Srbiji niko ne zna. U svetu pričate da ste socijalisti i levičari, a ovde bežite od toga da pokažete crvenu ružu, crvenu boju. Što ne svirate Internacionalu na vašim kongresima? Zašto je vaša boja plavo-žuta a ne crvena? Jedini ste vi u svetu levičari kao takvi, ali dobro to je vaš problem.
U svakom slučaju, nije ovo loša prilika. Ovo je odlična prilika da se prodiskutuje o svim ovim stvarima. Prema tome, predsednik Republike Boris Tadić je rekao i pozvao građane da izađu na referendum da bi raskinuli sa prošlošću. Kako su to raskinuli sa prošlošću?
Izašlo je 52-53% je glasalo za novi Ustav. Od tih 52% najmanje 35% su članovi Srpske radikalne stranke i Socijalističke partije Srbije. Gde su vaši birači?
Ne znam koliko vas ima, ali ne vidim da vas ima mnogo po ovim organima vlasti širom Srbije. Prema tome, vi dame i gospodo pogledajte tamo gde ste vi na vlasti koliko je ljudi izašlo na referendum. Tamo gde ste vi najjači izašlo je najmanje ljudi na referendum. Šta to potvrđuje? Potvrđuje da ste bojkotovali referendum i potvrđuje to da ljudi nisu hteli da poslušaju vaš poziv i bio je poziv kontraproduktivan. Ljudi nisu želeli da na takav način raskidaju sa prošlošću.
Uostalom, ovaj ustav nije raskidanje sa prošlošću. Vi to dobro znate. Ovaj ustav je ustav kontinuiteta sa prošlim ustavom. U čemu se on razlikuje od prošlog ustava? Razlikuje se po načinu opoziva predsednika Republike, razlikuje se po načinu promene ustava i razlikuje se po definiciji da li je Srbija država građana ili država srpskog naroda.
Ovo nije Ustav diskontinuiteta. Ovo je Ustav kontinuiteta sa prethodnim. Uostalom, i sam čovek koji je pisao prethodni ustav, Ratko Marković, pozvao je ljude da glasaju za novi Ustav jer se bazira na njegovom ustavu koji je napisao 1990. godine.
Što se tiče Republike Crne Gore, znam da to možda izaziva različite vrste emocija i osećanja. Morate da shvatite, dame i gospodo, koji vodite ovu državu, da voditi državu i voditi spoljnu politiku, u takvim stvarima se morate ponašati kao Englezi u spoljnoj politici. Nema stalnih ljubavi ili neprijateljstava, ima samo stalnih interesa. Šta je interes Republike Srbije u ovom trenutku? Interes je da sačuva Kosovo i Metohiju.
Da li je Vlada Republike Srbije, da li je pregovarači tim zaključio da treba da prekine diplomatske odnose sa svim državama koji priznaju nezavisnost Kosova i Metohije bilateralno? Je li tako bilo? Jeste li tako govorili u Narodnoj skupštini Republike Srbije. A sada kada to uradi Crna Gora, koja kaže Kosovo je susedna država, ne može, zato što je neko poreklom iz Crne Gore.
Sve je to u redu, to poštujem, ali vi ste funkcioneri Republike Srbije i imate obavezu da branite Republiku Srbiju, srpski narod i sve građane Srbije, pa i Srbe u Crnoj Gori. To ne rade Srbi u Crnoj Gori, rade antisrpske politike u Crnoj Gori. Upravo zbog toga mislim da stavovi zvanične Crne Gore su prvi put u istoriji zvaničnih odnosa Srbije i Crne Gore antisrpski. Na to morate da reagujete.
Ovo nije prvi put. Milo Đukanović je kada je bio u poseti Tirani, evo tu je Miloš Aligrudić. Da li je Sali Beriša u Savetu Evrope u Parlamentarnoj skupštini pred svima nama rekao da Crna Gora, Makedonija i Bosna i Hercegovina podržavaju nezavisnost Kosmeta, je li tako bilo? Da li je to neko demantovao? Niko.
Iz Saveznog ministarstva, odnosno republičkog sadašnjeg Ministarstva inostranih poslova su nam poslali depešu da je zaista Milo Đukanović to rekao u ime Crne Gore u Tirani. Beriša je to rekao, dame i gospodo. Evo, Miloš Aligrudić je ovde, ako nije tačno, izađite pa demantujte.
Prema tome, ako vam je Milo Đukanović, ako su vam odnosi sa vašim drugom Milom Đukanovićem važniji, i biznis veze koje imate sa njim, od političkih odnosa i političke zaštite Srbije i građana Srbije, to je već drugo pitanje. To nema nikakve veze sa građanima Crne Gore. Molim vas, neće valjda Srbija da kaže - jeste, u pravu ste Crnogorci, vi ste naša braća, ako ste pozvali Čekua i ako ste rekli da je on vaš sused. To nije moguće u spoljnoj politici. Moguće je možda u privatnim odnosima koje imate, u spoljnoj politici nikako. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, već sam zaboravio zbog čega sam se javio za repliku, ali to ne znači da neću iskoristiti pravo na repliku.
Šalim se malo, ja nisam u godinama da bih to mogao da zaboravim. U svakom slučaju, javio sam se za repliku. Povod mi je bio izlaganje Aleksandra Vučića. Hvala mu što me je spomenuo, da bih iskoristio pravo na repliku. Evo, ja spominjem njega, kako bi i on iskoristio pravo na repliku.
Zamolio bih vas, sve ostale poslanike, zašto se čudite korišćenju svih poslovničkih prava koje koristimo mi kao poslanici. Pogledajte malo kako zloupotrebljavate sve državne funkcije i medije u Srbiji pa ćete zaključiti da je ova govornica, nažalost ili na sreću, jedino mesto odakle mi možemo da se obraćamo javnosti Republike Srbije.
To što smo mi, navodno, činili neki deo vladajuće strukture u Srbiji ovih nekoliko godina ne znači da su novinari u Srbiji to tako shvatili; i dalje je glavna vest u medijima u Srbiji šta kažu Vladan Batić, Čedomir Jovanović i svi ostali.
Pošto je ovo interaktivna emisija, ja bih vas zamolio, ovde se ne glasa putem SMS poruka, nema potrebe, ipak se glasa na izborima, znači, nije kao u "Piramidi".
Gospodin Aleksandar Vlahović, od kad znam za sebe, a bavim se politikom dosta dugo (Nataša Jovanović i ja smo bili najmlađi poslanici u ovoj saveznoj skupštini 1996. godine), bio je ekspert za pitanja privatizacije i u vreme vlasti Slobodana Miloševića i SPS-a.
Zajedno sa Dankom Đunićem, Ekonomskim institutom, kasnije Deloitte&Touche, učestvovao je u privatizaciji preduzeća u Srbiji, po našem zakonu. Tada mu zakon nije smetao da za to uzima proviziju.
Isto tako, i sada, po novom zakonu, on je savetnik za privatizaciju. Znači, nije bitno kakav je zakon, važno je biti savetnik. To je najprofitabilnija delatnost u Republici Srbiji, privatizacioni savetnik. Samo ne znam šta ćete više da savetujete, pošto više nema šta da se privatizuje. Gotovo je.
U svakom slučaju, gospodin Vlahović kritikuje privatizaciju u naše vreme, a on je obavljao tu privatizaciju, on je savetovao preduzeća kako da obavljaju privatizaciju po tom zakonu koji je tada donet.
Da se razumemo, tačno je da su neka preduzeća privatizovana po našim zakonima, na sreću tih radnika, jer kada su prodali akcije stranim vlasnicima ili domaćim strateškim partnerima za to su dobili po nekoliko hiljada ili desetina hiljada evra.
A šta su dobili od vaše privatizacije? Dobili su šut na biro rada. Prema tome, to je razlika između ta dva koncepta privatizacije.
Što se tiče ratnih vojnih invalida, o čemu ste govorili, od 2000. do 2003. godine može se reći da je ostao dug od 1.800.000.000 dinara, tek toliko da se zna. Evo gospodina Vlahovića, dobro. Rekao je da se više neće uključiti u raspravu, pa neće biti problema.
Mi smo ovde, izgleda, pomešali malo lončiće, jer ste malopre napadali Tomu Bušetića da kada govori napada Vladu kao da nije bio deo te vladajuće strukture.
Kada slušate Vlahovića, deluje kao da je on deo vladajuće strukture. Zašto vi branite ovo što se sada dešava? Vi ste možda zajedno na vlasti svih ovih godina, verovatno jeste...
U stvari, javio sam se povodom reči Aleksandra Vučića i molim ga da me sasluša. Molim vas, gospodine Vučiću, vi ste govorili o kontinuitetu i diskontinuitetu.
Naravno da ovaj Ustav nije ustav diskontinuiteta; predsednik Srbije Boris Tadić i njegova stranka insistirali su na tome da ostanu sva ovlašćenja i da se dodaju nova ovlašćenja predsedniku Srbije. Napadali su Miloševića da je diktator i napadali su ustavni sistem da je predsednički sistem, a sada insistiraju na tome da predsednik Srbije nema ovlašćenja i da im treba jači predsednik. Zadržali su isti način izbora predsednika.
Problem je, zato što predsednik komanduje vojskom. Znate li u čemu je sada razlika? Mi više nemamo vojsku i u tome je razlika, i što se naša vojska danas naoružava praćkama ili sapunima i peračima za pranje po bolnicama i penzionerskim domovima, gde naši ljudi civilno služe vojni rok. Sa takvom vojskom nema potrebe bilo ko da komanduje.
Ali, u svakom slučaju, ovde se ne radi ni o kakvom kontinuitetu i diskontinuitetu, već o nastavku one ustavne pozicije predsednika Srbije.
Na kraju, mi se politički razlikujemo i na naše obostrano zadovoljstvo možete videti onolike optužbe i sa jedne i sa druge strane. Kakva bi Socijalistička partija Srbije bila kada bi hvalila Demokratsku stranku, i obrnuto? U tom slučaju bih se zabrinuo. Tačno je da su hvalili Baneta Ivkovića, a mi nismo baš dotle došli, nismo zaslužili da nas hvale.
Mi treba međusobno da se raspravljamo, ali nemojmo da se međusobno potcenjujemo.
Govorite koliko mesta treba da ima neko u parlamentu, pa bih vam predložio da malo razmilite o tome, jer koliko god osvojila Socijalistička partija Srbije u parlamentu, a verujte da će ih osvojiti više nego sada, biće politički faktor bez koga nećete moći u političkom životu Srbije. Zbog toga obratite pažnju na upotrebu nekih reči preko kojih posle ne možemo da pređemo.
Gospodine predsedavajući, gospodine predsedniče, koji sedite u prvom redu, mislim da možda nije loše što smo o ovoj temi raspravljali. Ako se sećate, o ovome sam govorio pre nekoliko nedelja, upozoravajući da će Srbija doći u period velike političke nestabilnosti ukoliko se dese ovakve stvari.
Molim vas da budemo jasni i precizni. Malopre smo se dogovorili, u pauzi, da će predsednik parlamenta, imajući u vidu pravnu neuređenost ovog teksta koji je dobio, odnosno raskorak između dana podnošenja ostavke i dana kada ostavka stupa na snagu, a dan podnošenja ostavke nužno prethodi i na neki način aktivira pravna dejstva po raznim zakonima i Ustavu Republike Srbije, praktično, vratiti ostavke na početak, onima koji su ostavke podneli, pa neka podnesu ostavke kasnije.
Što se toga tiče, svi mi ovde imamo ostavke naših poslanika koje su blanko napisane i koje se mogu aktivirati. Nisam još čuo da je neko podneo ostavku nekoliko meseci unapred.
Prema tome, zaista ne bih želeo da ulazim u pravne formulacije i da li ostavke postoje ili ne postoje, ali danas se bavimo tim. Svaka stranka vodi danas stranačku kampanju o ovom pitanju.
Ne bih želeo da ulazim u razloge i naravno, najviše će ovim biti pogođena stranka G17 plus, koja će zbog ovoga biti u minusu, zato što je, po mom mišljenju, bilo mnogo poštenije da su rekli – zato što se donosi novi ustav i zato što se raspisuje referendum nećemo podnositi ostavke sada, nego ćemo ih podneti posle toga, ionako smo se dogovorili da posle toga budu izbori. Ovo je bio samo način da G17 sačuva svoj obraz, a da se izađe u susret zahtevima i predlozima premijera Vojislava Koštunice.
Mislim da se zbog svega toga svi zajedno ovde nalazimo u problemu. Zato će najveći problem biti ukoliko 28. i 29. oktobra naš narod ne izađe na referendum, ili ako izađe, kao što dobacuje iz poslednjih klupa član parlamentarne većine iz Novog Pazara, naravno, najveći će nam biti problem kakvu ćemo poruku svetu i onima koji žele da sa Kosovom i Metohijom učine nešto što bi bilo na štetu Srbije poslati posle tog referenduma.
Da li će biti izbori? Izbori će biti, to svi vide, svi vide da Vlada više nema parlamentarnu većinu zbog izlaska G17 iz toga. Je l' to neka tajna? To nije nikakva tajna. To svi znaju. Izbori. Na nama je donošenje političke odluke kada hoćemo da budu izbori u Srbiji. Mogu da budu i sutra.
Ali, može li se u isto vreme voditi izborna kampanja i kampanja za referendum? Zato predlažem da odložimo referendum, da odložimo donošenje ustava, a da se bavimo nekim sporednim pitanjima. Zato mi nije jasna odluka G17, odluka koja izaziva političku nestabilnost. Nije ni u njihovom političkom interesu. Ali, to je već njihovo pitanje.
Ja sam izašao da bih potvrdio, jer od toga zavisi da li će poslanici SPS-a prisustvovati ovoj sednici; mi smo upozorili da nećemo tolerisati takvo ponašanje koje označava i tamo i ovamo.
Ako smo svi doneli odluku da podržavamo ustav Republike Srbije, a socijalisti su je doneli najteže, zato što je u pitanju naš ustav od pre 16 godina, koji menjate, zato što smatramo da ovaj ustav nije bolji od prethodnog i da je donet čak i duplo brže, tri puta brže nego tzv. Žabljački ustav i zato što u tom ustavu postoje rešenja za koja mi nismo, ali smatramo da su manje važna od problema Kosova i Metohije i zato smo sve to podržali.
Ako smo već dotle došli, ako pred sobom imamo kampanju, prošla je gotovo polovina referendumskog vremena, šta smo mi na tom planu uradili? Imamo aktivniji antireferendumski blok nego što su sve političke stranke koje postoje ovde danas u Srbiji.
Samo sam izašao da pitam predsednika parlamenta, pošto nije jasno rekao, shvatio sam da smo se dogovorili i da je to ono što će on uraditi, da će te ostavke vratiti.
Ukoliko ostavke zaista postoje, ukoliko su one tu, zaista nemam ništa protiv, pošto u Skupštini postoje one političke stranke koje su, kao, za izbore, a mole boga da izbora nema, neka se danas raspišu izbori, neka budu za 45 dana, da stavimo tačku na ovu agoniju koja ovde postoji, neko jeste, neko nije. Niko nikoga ne može puškom naterati da bude u Vladi, a naročito ne da obavlja tako odgovorne i značajne funkcije kao što obavljaju ministri iz G17.
Drugo je pitanje da li će G17 voditi referendumsku ili antireferendumsku kampanju. Mislim da su o tome doneli odluku. Ali, to je već njihovo političko pitanje. Jedino što ne damo, to je da njihova politička pitanja, unutarpartijska, imaju posledice na ostale političke stranke i na celu Srbiju u ovom trenutku. Samim tim što danas raspravljamo o svemu ovome vidite da je to danas centralno pitanje u Srbiji – da li su ostavke pravno valjane ili ne? Kao da je to istorijska činjenica.
Zamolio bih jednu od stranaka koja je tu, u opoziciji, hajde da prihvatimo te ostavke, pa da vidimo šta će biti. Hajde da izaberemo neke druge ministre, hajde da vidimo šta će onda biti. Takođe, nisam obavešten ni da su poslanici G17 plus podneli ostavke. Ako podnesu ostavke, njihova mesta će pripasti sledećim političkim strankama.
Zašto da ne, možda to ne bi bilo loše. (Smeh u sali.) Predsedniče, molim vas da još jednom pojasnite i ove ostavke i papire koji su vama poslati, koje niste stavili u proceduru u Skupštini zbog toga što ste ih vratili ili ćete ih vratiti onima koji su ih podneli na tzv. pravno uređenje ili izjašnjavanje kada će ih podneti i da li uopšte podnose te ostavke. Hvala.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine, poštovana gospodo predsednici Republike i predsedniče Vlade, poštovani ministri, kolege poslanici, poštovani građani Srbije koji sigurno pratite ovaj TV prenos, mislim da je danas jasno i očigledno da se Srbija suočava sa problemima koji su vezani za njeno državno jedinstvo, za njen suverenitet, za njen teritorijalni integritet. To je osnovni razlog zašto SPS podržava Predlog ovog ustava.
Smatramo da je donošenje novog ustava logičan potez, odnosno izjašnjavanje naroda o tome da li je Kosovo sastavni deo teritorije Republike Srbije. Smatramo da je takav odgovor naroda na eventualne pritiske iz međunarodne zajednice dobar mogući aktivni potez koji bi mogao da pomogne odbrani Kosova i Metohije. U tom smislu i pre svega zbog toga, SPS kao državotvorna stranka podržava donošenje novog ustava.
Naravno, hteo bih ovom prilikom da kažem da priče o novom ustavu ne treba koristiti za priče protiv postojećeg, odnosno starog Ustava Republike Srbije. Postojeći Ustav Republike Srbije kao što znate je u Srbiju uveo višepartijski sistem, uveo tržišnu privredu, ljudska prava i slobode i, kao što znaju oni koji su pisali ovaj ustav, mnogi elementi tog ustava su ugrađeni i u novi tekst ustava Republike Srbije.
Uostalom, ustav, referendum, ustav, pa izbori, specijalne veze Srbije sa Republikom Srpskom, zvuči li vam to poznato? Zvuči li vam to kao nešto što smo i mi radili kada smo bili na vlasti? Ne zato što smo tako hteli, nego zato što smo to morali u interesu Srbije, u interesu srpskog naroda.
Naravno, smatramo da je dobro da Srbija dobije novi ustav i zbog toga što se Srbija nalazi u novoj državno-pravnoj situaciji. Ona je danas samostalna država, nije više u okviru zajedničke države, sa drugim jugoslovenskim narodima i republikama. U tom smislu je dobro da Srbija ima jedan aktivan potez na međunarodnom planu. Međutim, i u postojećem Ustavu Republike Srbije Kosovo i Metohija se nalaze upisani kao sastavni deo teritorije Republike Srbije. Zamolio bih vas sve, kada govorite o novom ustavu i kada govorite o starom Ustavu, da prevaziđete i prevaziđemo međupartijske razlike.
Nemojmo govoriti o prošlom ustavu kao lošem, samo zato što je donet u vreme vlasti SPS, isto što nikada nećemo dozvoliti da se o ovom novom ustavu govori loše samo zato što je donet u vreme vlasti jedne ili druge političke stranke. Zato je dobro što ovo nije ustav nikoga od nas pojedinačno, nijedne političke stranke, ovo je ustav iza koga stoje sve političke stranke koje se nalaze u parlamentu Republike Srbije.
Mi nismo saglasni sa svim rešenjima koja se nalaze u ustavu Republike Srbije. Na primer, smatramo da je suvišno da u ustavu Republike Srbije stoji i priča o državnim simbolima, već da je dovoljno da se kaže da se to reguliše zakonom, pa da pitamo narod o tome. Vi znate da je SPS bila jedina koja je glasala protiv himne "Bože pravde", zato što smatramo da je neumesno da vi kao republikanci stojite mirno i pevate uz himnu kralju. Nema kralja, ali oni ne znaju tekst, pa zato pevaju stari tekst, koji je u međuvremenu promenjen.
Kao što znate, himna "Bože pravde" je napisana za Obrenoviće, ali to nije bitno. SPS je protiv. Ali, gospodo predsednici, i jedan, i drugi, i treći, gospodo ministri i poslanici, nikada sebi nećemo dozvoliti da zviždimo sopstvenoj himni i cepamo sopstvene zastave zato što nismo saglasni sa predlogom tih državnih obeležja, kao što su neke vaše pristalice radile ovih 10-15 godina. Bez obzira što smo protiv, to je himna našeg naroda i naše države i naravno da ćemo je uvek poštovati.
Pošto ste pominjali republiku i monarhiju, pošto su se ovde mnogi vraćali u istoriju i govorili o istorijskim pitanjima, dozvolite mi da svim građanima Republike Srbije čestitam i nešto što danas po prvi put imaju u Srbiji kao samostalnoj državi. Danas se donosi ustav, po prvi put ustav samostalne države Srbije, u kojoj je Srbija definisana kao republika. Zato svim građanima Srbije, republikancima koji su se vekovima borili protiv monarhije, to čestitam.
Dame i gospodo, ovo je ustav Republike Srbije. Mi nismo za to da Srbijom vlada neko po nasleđu, nego na osnovu izbornog prava. Predsednik republike je izborni monarh. Za to smo se borili vekovima i hvala bogu da je Srbija danas zvanično postala Republika, bez obzira što i u ovoj skupštini postoje stranke koje se zalažu za monarhiju, a čini mi se da će glasati za predloženi ustav.
Na koja se rešenja novi ustav oslanja iz prethodnog: autonomija pokrajina; autonomija pokrajina da, ali državnost ne; jedinstvo Srbije; državna teritorija Srbije i državno jedinstvo Srbije je nedeljivo; ljudska prava i slobode. Zato, gospodine predsedniče Republike, kada govorite o nekim novim ljudskim pravima i slobodama, mislim da preterujete kada spominjete neke stvari, jer ispada kao da je do donošenja ovog ustava Srbija bila u ropstvu.
Ovo nije Kinšasa, ovo je Srbija, a vi ste predsednik Republike Srbije. U njoj ropstvo gotovo da nikada nije ni postojalo. Nemojte zato što ne volite prethodni ustav ili neke koji drugačije misle, da govorite o epohalnim otkrićima, zato što u ustavu stoji da je zabranjeno ropstvo. Ili, prava deteta. Šta hoćete da kažete da do sada u Srbiji nisu postojala prava deteta?
Gospodine predsedniče, vi ste predsednik svih građana ove zemlje, bez obzira što za vas nisu glasali. Treba da zastupate mišljenje, stavove i interese svih građana ove zemlje. Ako želite da se Srbija jedinstveno brani, a može da se odbrani samo ako je jedinstvena i snažna, nemojte deliti Srbiju.
Vi hoćete da delite Srbiju na one koji se navodno zalažu za demokratiju ili za diktaturu, na one koji se navodno zalažu za prošlost ili za budućnost, na one koji se navodno zalažu za slobodu i za ropstvo. Grešite. Toga u Srbiji nema, gospodine predsedniče.
Sve političke stranke u Srbiji se zalažu za evropske vrednosti, za demokratiju, za ljudska prava, ali se zalažu i za nacionalne i državne interese. To ste potvrdili i u ovom ustavu.
Naravno, više godina ste kritikovali brzinu donošenja ustava 1992. godine, tzv. Žabljačkog ustava. Tada je, gospodo predsednici, ministri, poslanici, Srbija krala državu od Karingtona. Tada je Srbija spasila zajedništvo Srbije i Crne Gore, zato što je trebalo da bude razbijena po šavovima bivših jugoslovenskih republika.
Ustav je napisan krišom od međunarodne zajednice, kao što ste ga i vi sada napisali da biste predupredili i preduhitrili Amerikance i druge koji se zalažu za nezavisnost Kosova i Metohije. Nije slabost jednog ustava brzina kojom se donosi, nego šta piše u tom ustavu.
Nemam nikakve primedbe na sadašnji ustav, niti na brzinu, samo govorim o tome da kada nešto kritikujete morate biti principijelni. Znam da je Teodor Ruzvelt jednom prilikom rekao da opozicija, kada dođe na vlast, radi gotovo isto ono što je nekada zamerala vladajućim strankama. Ali, to je politika.
Danas vam ne zameram što ste brzo doneli ustav i što brzo donosimo ustav, zato što Srbija može brzo da izgubi Kosovo i Metohiju. Važnije od javne rasprave je to hoće li javno ceo narod, cela država reći da je Kosovo nedeljiv i sastavni deo teritorije Republike Srbije, od bilo kakve javne rasprave.
O čemu da vodimo javnu raspravu, da je Kosovo sastavni deo Srbije? Da li je ovaj ustav dobar ili loš? Promenite ga posle toga. Nijedan ustav nije Sveto pismo. Uostalom, promenili ste i način promene ustava. Sada se ustav malo lakše menja nego prošlog puta.
Znači, referendum se raspisuje samo u određenim slučajevima, kada se menja nešto što je vezano za temelj ustavnog uređenja, onda je potrebno ići i na referendum, a inače je potrebna dvotrećinska većina u Narodnoj skupštini.
Ono što je za nas bitno, to je da postoji saglasnost svih političkih stranaka. Nema ustava nadglasavanjem i preglasavanjem. O ustavu ste govorili šest godina. Mogli smo da ga donesemo i ranije da je bilo saglasnosti i konsenzusa. Danas je bitno da u Srbiji postoji politička saglasnost. To nije saglasnost oko novog ustava, to je saglasnost oko pristupa problemu Kosova i Metohije.
Jednom prilikom smo razgovarali sa predsednikom Vlade Vojislavom Koštunicom i on nam je tada rekao, delimo njegovo mišljenje, glasanje za ustav i referendum za ustav je glasanje i referendum za Kosovo i Metohiju. Zato one političke stranke i oni pojedinci koji danas iskaču iz političkog jedinstva i saglasnosti svih, rade, praktično, u korist naših političkih protivnika.
U tom smislu, potpuno mi je jasno i što neki poslanici nisu potpisnici ovog predloga za održavanje ove sednice. Goran Svilanović, Nataša Mićić, a video sam i da je Žarko Korać povukao svoj potpis, što je, po mom mišljenju, dokaz da je dobro da postoji politička saglasnost, čim oni nisu potpisnici. Ne može neko potpisati ovaj ustav ko se zalaže za nezavisnost Kosova i Metohije. Da su ga oni potpisali, zabrinuo bih se, mislim da bih možda povukao potpis.
Ovo je država koja je zasnovana na socijalnoj pravdi. To smo napisali.
To je osnovno programsko opredeljenje SPS i svih drugih levih stranaka u Srbiji. Ustavom se garantuje socijalna zaštita, besplatno osnovno i srednje obrazovanje, i besplatno visokoškolsko obrazovanje za one koji su slabijeg imovnog stanja. Ustavom se garantuje da deca, samohrani roditelji, stari, imaju pravo na zdravstvenu zaštitu iz javnih rashoda. U svakom slučaju, to su principi za koje smo se i mi zalagali i zbog toga smo mi zadovoljni što se oni nalaze u ustavu.
Takođe, upotreba vojske van teritorije Srbije je moguća samo na osnovu odluke Narodne skupštine. Prema tome, ako ste hteli negde da pošaljete vojsku, gospodine predsedniče, kao vrhovni komandant, morate prvo da tražite odobrenje od Narodne skupštine. A ne da šaljete naše lekare ili ne znam koga još po belom svetu, Avganistanu, ne znam u koje sve države, a ne znaju ni po čijem nalogu idu i šta tamo rade. Ova skupština je nadležna da o tome odlučuje.
Takođe, mislim da je razočaran Vladan Batić, ostala je u Ustavu zabrana smrtne kazne. Da je on na vlasti možda biste promenili, možda bi Srbija bila jedina država u Evropi koja bi vratila smrtnu kaznu, ali po tome se Srbija razlikuje, i u naše vreme je ukinuta smrtna kazna.
Ono što niko ovde nije rekao, u članu 102. Predloga ustava, narodni poslanik je slobodan da, pod uslovima određenim zakonom, neopozivo stavi svoj mandat na raspolaganje političkoj stranci na čiji predlog je izabran za narodnog poslanika. Ovo je veoma bitna odredba. Ovo je kraj krađi i trgovini mandata, potkupljivanju poslanika, otimanju mandata, što je bio slučaj u proteklim godinama.
Prema tome, da ne širim dalje temu, Kosovo i Metohija je osnovni razlog zašto Socijalistička partija Srbije podržava Predlog ustava.
Učinićemo sve da referendum uspe, ali gospodo predsednici, ministri, morate da shvatite da to što ste napisali da je Kosovo neotuđivi deo teritorije Srbije i to što ste napisali da su svi državni organi dužni da štite interese Srbije na Kosovu i Metohiji nije inaćenje celom svetu, kako ste govorili u naše vreme, to je želja da se brani ova zemlja i da se brani ovaj narod.
Ako hoćete da je branimo, da branimo našu zemlju i narod, Socijalistička partija Srbije će biti sa vama. Zato podržavamo Predlog ustava i pozivamo sve građane da glasaju za ovaj ustav Republike Srbije, da glasaju za to da je Kosovo neotuđivi deo ne samo u istoriji i sadašnjosti, nego i u budućnosti Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, tema o kojoj danas govorimo, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu Republike Srbije, ne može se odvojiti od teme ukupnih političkih i društvenih odnosa u Srbiji, u vremenu i mestu u kojima se Srbija danas nalazi.
Ne može se odvojiti ni od pretpostavljenih i očekivanih teškoća koje će Srbija imati u narednom periodu, vezano za pokušaj nametanja konačnog rešenja za status Kosova i Metohije, odnosno za pokušaj nametanja nezavisnosti KiM od strane međunarodnih faktora.
Imajući sve to u vidu, SPS na ovaj predlog gleda sa aspekta potrebe da se stvore svi preduslovi da Srbija ustavom istakne i podseti ceo svet i zauzme aktivnu poziciju kako bi narod Srbije, građani Srbije, još jednom rekli čitavom svetu da Kosovo i Metohiju smatraju sastavnim delom Republike Srbije. U tom smislu, imamo razumevanja za ponuđeni zakonski predlog.
S druge strane, nemamo razumevanja za stav G17, koji i dan-danas ostavlja dilemu da li u ovom teškom vremenu i u teškom periodu Srbija, posle 5. oktobra, ima ili nema političku stabilnost.
Moram da kažem da je Socijalistička partija Srbije danas o toj temi razgovarala i sa predsednikom Vlade, Vojislavom Koštunicom, sa predstavnicima Demokratske stranke Srbije.
Mi ne želimo i nećemo glasati za ovaj rebalans budžeta ukoliko će on poslužiti samo stranci G17 plus da se predstavlja u javnosti kao stranka koja donosi ekonomski dobre vesti za građane Srbije, a ostatak perioda do sledećih izbora iskoristiti da opoziciono napada Vladu Republike Srbije i da obavlja državne funkcije s aspekta pozicija koje imaju.
Nadam se i očekujem da će novi uslovi u kojima Srbija danas živi, aktivna pozicija koju Srbija danas ima u pregovorima i pokušaji svih stranaka da Srbija jedinstveno dođe do novog ustava, ne kao idealnog najvišeg zakonskog predloga, ne kao, možda, jedinog načina da se borimo za Kosovo i Metohiju, pokazati na jedan aktivan način celom svetu da Srbija i Srbi imaju jedinstven stav o tome.
Nadam se da će ta nova društvena i politička realnost uticati na ovu stranku koja čini Vladu Srbije da dobro razmisli o svojim potezima 1. oktobra.
Ne može hapšenje Ratka Mladića Evropskoj uniji biti važnije od Kosova i Metohije i političke stabilnosti Srbije. Ako će neko da ruši Vladu, nije sporno, ali niko nema pravo da ugrožava političku stabilnost Srbije, naročito kada za to imaju razumevanje i druge opozicione političke stranke, kao što su SRS i DS.
Pošto smo ceo dan ovde u Skupštini, danas su se SRS, DS i SPS usaglasili sa DSS o osnovnim postavkama i načelima novog ustava Republike Srbije.
Za nas je bilo neprihvatljivo, kao i za SRS, pretpostavljam i za druge stranke, pre svega za DSS, da se u pogledu Kosova i Metohije, možda, nametne pitanje neke šire i veće, ili suštinske autonomije za Vojvodinu, gde bi se stvorili uslovi da imamo problem sa Vojvodinom u narednom periodu.
Znači, bez obzira na težinu i važnost referenduma i novog ustava, nismo spremni da zbog toga žrtvujemo Vojvodinu.
Koliko smo iz ovih razgovora mogli videti, postoji politička spremnost i saglasnost da sve političke stranke u Srbiji učine još jedan korak ka tome da Srbija jedinstveno dočeka ono što će nas čekati u novembru mesecu.
Ako neko ne zna šta će nas čekati, čekaće nas novi Rambuje, čekaće nas pokušaj Ahtisarija da nametne ili novu rezoluciju Saveta bezbednosti, u kojoj će se definisati status KiM kao nezavisne države, ili novu neutralnu rezoluciju na osnovu koje će mnoge države u svetu bilateralno priznati KiM kao nezavisnu državu, ili će postojati treći scenario - da se bez bilo kakve rezolucije, pošto Srbija odbije to rešenje, mnoge zemlje u svetu opredele da priznaju nezavisnost Kosova i Metohije.
U takvim uslovima, Srbija taj novembar, 1, 2, 3, 5, 15, mora da dočeka jedinstvena i politički stabilna.
Ne postoji tema koja je za nas u ovom trenutku važnija od ove. Ako neko misli da je SPS zaljubljen u ovu vladu, veoma se prevario. I mi bismo voleli da neki koji su u ovoj vladi ne budu u toj vladi, ali sam u ovom trenutku siguran da je za sve nas, ukoliko želimo dobro ovoj zemlji, najvažnije da, umesto nekih sporednih političkih pitanja, vidimo ono suštinsko, a to je da ako nemamo zemlju, ako nemamo otadžbinu, onda nemamo ni partiju, ni svoju, niti bilo koju drugu političku partiju. I zato apelujem na sve političke stranke koje čine Vladu Republike Srbije.
SPS je, naravno, pokazala svoju konstruktivnost, ali sve ima svoje granice. Nećemo dozvoliti da neko svojim političkim postupcima zloupotrebljava aktuelnu političku situaciju dok, sa druge strane, SPS, u ime nacionalnih i državnih interesa, ponekad podržava i glasa i za nešto za šta nikad, možda, ne bi u drugim uslovima glasao.
Mi ćemo i ovoga puta podržati ovaj predlog budžeta, zbog potrebe da Srbija spremno dočeka i taj referendum. Inače, da se razumemo, to nije ništa novo. Vi ste ovde malopre govorili, gospodine Matiću, npr. o Nacionalnom investicionom planu, o prodaji državnih preduzeća.
Podsetio bih da je 49 odsto „Telekoma“ prodato za milijardu i po maraka. To je, otprilike, isto kao i evra danas – 49 odsto. Ta sredstva su iskorišćena preko Fonda za razvoj. Danas apelujemo na to da se sredstva koja se dobiju od prodaje i koja su dobijena od prodaje „Mobtela“ ne potroše za krečenje i farbanje, nego za stvaranje nove vrednosti. Nacionalni investicioni plan, javni radovi, veliki projekti, nisu izum ni DS, ni G17 plus, pošto je Ministarstvo finansija štampalo ovu brošuru, niti je to izum SPS ili Milutina Mrkonjića, to je izum koji postoji više od sto godina u svim svetskim ekonomijama.
Ali, nećemo dozvoliti da se u ovom periodu, iza svih ovih velikih priča, radi na uskostranačkim interesima. SPS neće biti deo te političke podvale.
Možemo glasati za rebalans budžeta ukoliko će u Srbiji biti političke stabilnosti, ali nećemo glasati za rebalans budžeta danas, ili za Ustav sutra, a da prekosutra G17 plus izađe iz Vlade.
Da budete u Vladi, da koristite sva mesta, da koristite sve finansije koje imate, da koristite sva sredstva da dobijete političke poene, a da pri tome glumite opoziciju, taj luksuz vam, izvinite, dame i gospodo, nećemo dozvoliti. Prema tome, nadam se da do toga neće doći.
Ima još vremena, SPS će pomno pratiti reakcije svih političkih stranaka. Spremni smo za dogovor svih političkih stranaka, za donošenje novog ustava, u ime Srbije, srpskog naroda, svih građana Srbije, ali nismo spremni da u ovom trenutku budemo moneta za potkusurivanje, kako bi jedna politička stranka ostvarila nešto što mi ne želimo.
Mi ne podržavamo razloge zbog kojih vi hoćete da napustite Vladu, a to je zato što nije uhapšen Ratko Mladić. Mi zbog toga nikada nećemo srušiti Vladu. Možda bismo je srušili u obrnutom slučaju, i srušili bismo je u obrnutom slučaju.
Znači, u svakom slučaju, ukoliko u ovom trenutku izađete iz Skupštine i iz Vlade, u trenucima kada Srbija bije svoju presudnu bitku za Kosovo i Metohiju, verujte mi, nikada se u nju nećete vratiti, jer Srbija vam to neće oprostiti.
Što se nas tiče, mi ćemo još jednom biti konstruktivan politički faktor, učinićemo sve da Srbija, srpski narod, sve političke stranke budu jedinstvene, bez obzira na to da li nam se nešto u ovom ustavu sviđa i jedino iz tog razloga bismo mogli da podržimo ovaj rebalans budžeta.
Hvala vam.
Gospodine predsedniče, gospodine predsedniče Vlade, gospodo ministri, narodni poslanici, poštovani građani Srbije, naravno da je pitanje Kosova i Metohije veoma bitno, čini mi se ključno za sve političke stranke u Srbiji. Svakako da ova sednica nije mesto gde bismo se međusobno nadmetali i prepucavali oko teme koja u ovom trenutku ne asocira na neki pozitivan razvoj događaja.
Takođe, mislim da ne bismo smeli da se bavimo sporednim pitanjima. Dobro je što sporni ljudi, koji bi danas trebalo da budu ovde, nisu tu, dobro je što su danas negde na službenom putu, da ne bismo to pretvorili u centralnu temu današnje sednice. Inače, kao što znate, SPS smatra da ministri treba da budu izabrani u parlamentu. Naše stavove tim povodom veoma jasno znate.
Mislim da su sporedna pitanja i ova ostala.
Nemojmo se baviti pitanjima srpskih opština, crkava, bezbednosnih zona i svega ostalog. Ako Kosovo bude nezavisno, retko koji Srbin će ostati da živi na Kosovu i Metohiji. Mislim da je apsolutno neprimereno da se bavimo tim pitanjima. Treba da se bavimo pitanjem političke suštine - možemo li sačuvati Kosovo i Metohiju u okviru sastava Srbije ili u bilo kakvoj vezi sa Srbijom ili ne.
Svima koji danas ovde govore i iznose kao neka epohalna otkrića to kakav ćemo oblik decentralizacije imati, ili pravo na veroispovest na Kosovu i Metohiji, treba da bude jasno da će, ako se proglasi nezavisnost Kosova i Metohije, od 100-200 hiljada, koliko dole ima Srba, ostati samo oni najstariji, koji žele da umru tamo gde su i rođeni. To je naša politička i društvena realnost i to treba da imamo u vidu.
SPS podržava ovaj izveštaj. Mi smatramo da je Kosovo sastavni deo Srbije, slažemo se s potrebom donošenja novog ustava, u kojem bi još jednom bilo zapisano to da je Kosovo i Metohija sastavni deo Republike Srbije, slažemo se da pregovori mogu i smeju da se vode samo o suštinskoj autonomiji Kosova i Metohije u okviru Srbije, slažemo se da nema nametanja rešenja bez saglasnosti Republike Srbije i, naravno, osuđujemo izjavu Ahtisarija.
Ali, mi treba da budemo politički realni. Nama predstoji veoma težak period, kada će pokušati da nametnu konačno rešenje, odnosno veoma brzo sledi period gde će svim sredstvima pokušati da nametnu nezavisnost Kosova i Metohije. Nije lako danas uzeti Kosovo i Metohiju od Srbije. Siguran sam da nema srpske ruke, bez obzira šta mislili jedni o drugima, koja će potpisati nezavisnost Kosova i Metohije. Nadam se i želja svih nas je da to bude jedinstven stav svih srpskih političara u ovoj državi i u našem narodu.
Međutim, hteo bih da iskažem nekoliko rečenica koje bi, bez izazivanja polemika, ukazale na to da treba da vodimo računa o našim javnim nastupima, da ne bismo išli naruku našim protivnicima u međunarodnim odnosima, a da budem otvoren - i našim neprijateljima.
Na primer, mi danas kritikujemo Ahtisarija zbog njegove izjave o krivici srpskog naroda. Dame i gospodo poslanici, predsednici, ministri, potpredsednice Vlade, koliko je bilo u izjavama svih vas, i nekih koji nisu u ovoj sali, takvih stavova koje su možda išli u tom smeru? Koliko smo ružnih reči jedni o drugima, a samim tim i o svom narodu, rekli za ovih 10-15 godina?
Nismo li mi sami za sebe pričali da je problem Kosova i Metohije demokratsko pitanje? Nije li Skupština Niša, u vreme najvećih sankcija i bombardovanja zemlje, donela odluku da je Kosovo demokratsko i pitanje nedostatka ljudskih prava, a ne separatizma i terorizma?
Ako je Kosovo i Metohija pitanje demokratije, a vi kažete da je demokratija došla posle 5. oktobra, u čemu je sada problem? U čemu je problem i u odnosima sa Crnom Gorom?
Koliko ima naših političara, a ima i poslanika, koji su govorili da su Srbi vršili zločine na Kosovu i Metohiji. Zašto vi očekujete da Ahtisari govori lepše o našem narodu nego mi sami o sebi? Osuđujte Ahtisarija, ali pomislite malo i o sopstvenim izjavama svih ovih godina.
Naravno da treba osuditi sve zločine na Kosovu i Metohiji i svuda. Svaki pojedinac koji je to radio treba da odgovara, ali Srbija nikada nije vršila sistematsko etničko čišćenje i genocid na Kosovu i Metohiji. Da je to tako, zar bi danas bilo samo ovoliko Srba, zar bi danas bilo samo ovoliko Srba u Hrvatskoj, zar bi danas, na neki način, bila ugrožena Republika Srpska?
Srbi su najveće žrtve etničkog čišćenja na prostoru prethodne Jugoslavije. Zato danas, kada govorimo o prethodnoj političkoj vlasti, nemojmo više mrzeti tu vlast nego što volimo svoj narod i svoju državu. Svi vi dobro znate i molite se Bogu da neki naši ljudi u Hagu ne budu osuđeni za ono za šta su optuženi, zato što ćemo morati da platimo veliku ratnu štetu.
Drago mi je da se danas državna politika Srbije ne razlikuje mnogo od državne politike u vreme kada smo mi bili na vlasti, zato što to nije moguće. Nije moguće voditi drugačiju politiku. Znate u čemu se razlikujete? Niste u prilici da naredite upotrebu oružanih snaga, jer ih nema na Kosovu i Metohiji. Pitam vas sve ovde - da dođe do separatističke pobune na jugu Srbije, šta biste uradili? Da li biste rekli da je problem demokratije ili bi naredili žandarmeriji i vojsci da reaguju?
Na čemu se zasniva ta politika? Da li se zasniva na osnovnim stavovima koje smo ovde iznosili? Lako je reći: "Za sve je kriva prethodna vlast". Mogli su Slobodan Milošević i SPS 1990. godine da kažu da je za sve kriv Josip Broz Tito, za sve je kriv Ustav iz 1974. godine, za sve su krive komunističke granice iz 1945. godine. Za sve su krivi Karađorđevići, zato što su stvorili Jugoslaviju, a nisu stvorili Srbiju sa omeđenom teritorijom. Za sve su krivi Karađorđevići, zato što su bili kumovi svakom devetom albanskom detetu. Za sve su krivi neki prethodni koji nisu realizovali plan Vase Čubrilovića. Za sve je kriv car Lazar što je izgubio Kosovski boj!
Lako je govoriti o tome ko je obavljao koju političku funkciju, ali zar ne shvatate da na Kosovu nije problem u političkoj vlasti u Srbiji. Na Kosovu i Metohiji je problem u separatizmu i terorizmu. Da li ste vi ovde zapisali da oni neće da pregovaraju ni o čemu drugom? Što bi pregovarali? Oni hoće nezavisnost Kosova i Metohije. Oni su jedinstveni u tome. Da li smo mi jedinstveni u tome da to ne damo?
Ne kažem da mi to možemo da odbranimo, ali da li smo jedinstveni u tome da to ne damo?
Mi se danas ustručavamo da kažemo jasno šta mi hoćemo. Ne kažem da Srbija treba da izaziva ratove, ne kažem da je Srbija u stanju da pobedi u tim ratovima one koji su jači od nje.
Ali, izjave poput te da Srbija neće ratovati za Kosovo i Metohiju, izjava, gospodine predsedniče Republike, da su nam i pored svega najvažniji dobri odnosi sa Amerikom i da nam je nacionalni prioritet ulazak u NATO, iako ne znam ko je o tome odlučio, nisam čuo da je neko doneo odluku da je naš prioritet ulazak u NATO, o tome se odlučuje na referendumu i po pravilima NATO-a. Ako narod donese odluku referendumom da se uđe u NATO, mi ćemo to podržati, ali dotle nemate pravo da govorite u ime celog naroda nešto što taj narod nije odlučio.
Ako kažete da Republika Srpska neće ići na referendum o priključenju Srbiji, ako cela međunarodna zajednica kaže - moramo da damo Albancima nezavisnost, zato što se plašimo njihove reakcije, plašimo se kako će oni da reaguju ako im ne damo nezavisnost; oni će da mobilišu 10, 20, 30 ili 40.000 ljudi za dva dana. Pa zašto onda neko ne kaže da se plaši reakcije Srbije? A koje reakcije da se plaši kada mi unapred kažemo da nećemo da se borimo za Kosovo i Metohiju.
Mi moramo jasno da kažemo da ćemo se za Kosovo i Metohiju boriti svim sredstvima, dakle, svim sredstvima, ponavljam, jer zašto bismo unapred rekli nekome da se za nešto nećemo boriti. Ako vi nekome kažete da se nećete boriti, nego ćete samo da se durite jedno vreme zbog toga, zašto neko ne bi doneo i nametnuo rešenje o nezavisnosti Kosova i Metohije?
Nama je neophodno da imamo jedinstven stav o ovim pitanjima. Bez toga Srbija neće moći da učini ništa na međunarodnom planu. Sve ovo što govorim ne govorim kao kritiku bilo koga, već je to dobronamerna želja da u pregovorima, odnosno u ovoj farsi od pregovora, koji su isti kao i oni koji su bili u Rambujeu i negde mnogo ranije, imamo jasnu taktiku, kako ne bismo došli do toga da se unapred zna šta će biti rezultati tih pregovora.
Inače, vi dobro znate da ovde nema ni „P“ od pregovora. O čemu vi tamo pregovarate, kada ni oko čega ne možete da se dogovorite? O čemu se mogu dogovoriti Srbi i Albanci na Kosovu i Metohiji?
Vi znate šta će sada uslediti, a ako ne znate, pitajte one koji su bili u Rambujeu. Neko će napisati gotov predlog, sa kojim treba da se složite, prihvatite ga ili ga ne prihvatite. Ako ga ne prihvatite, Srbija će biti izložena velikim pritiscima.
Kako ćete izaći pred naš narod i pred našu državu? Reći ćete – u redu, mi nismo mogli više, za sve je kriva prethodna vlast. To možete govoriti prvih nekoliko dana.
Kada ste došli na vlast, 5. oktobra 2000. godine, čini mi se da ste govorili potpuno drugačijim jezikom. Govorili ste da će nova Srbija, demokratska Srbija, imati otvorenu podršku međunarodne zajednice. Ne shvatate da nije u pitanju politička vlast u Srbiji, nego geostrategija na ovom prostoru.
Vi očekujete od Rusije da stavi veto. A zašto bi Rusija i Kina stavile veto i pomagale Srbiji, kada Srbija šest godina priča protiv Rusije i Kine?
Vi ste se podsmevali tome što neko govori o Rusiji i Kini. Za vas Kina ima manju važnost nego Luksemburg u Evropi, a sada ste se setili Rusije i Kine kada treba da vam pomognu, da stave veto.
Šta je govorio Miroljub Labus za Kinu? Je li rekao da ne prihvata da vrati kredit koji je uzela Miloševićeva vlast? S kojim pravom se tako govori o jednoj velikoj sili koju sada molimo da stavi veto. Zašto?
Sada, posle 2004. godine, odjednom ste se svi setili i posetili ste i Kinu i Rusiju. Shvatili ste da bez toga nema uravnotežene spoljne politike. Mislim da je dobro što je konačno predsednik Vlade Republike Srbije, u razgovorima sa Putinom, došao do tog saznanja i jasno rekao Putinu, čini mi se, da su Rusiji otvorena vrata u Srbiji.
Ako vi kažete da ne mogu ruska preduzeća da ulažu u privredu, da ne mogu ruske banke da kupuju naše banke, znači, ne mogu ruske firme, a mogu one sa Sejšelskih, Kajmanskih i drugih ostrva?
Sada očekujemo da će Rusija da se posvađa sa Amerikom, Engleskom i ostalima zbog Srbije. Hoće, ali u spoljnoj politici, valjda ste to naučili od vaših mentora u SAD i Engleskoj, nema stalnih prijatelja i stalnih neprijatelja. U spoljnoj politici ima samo stalnih interesa.
Ako Rusija ima interes u ovom delu sveta, a i ako ga ima tako da taj presedan ne udari nju po glavi, ona će pomoći. Ali, ako terate Rusiju sa ovih prostora i podsmevate joj se, i ako terate Kinu sa ovih prostora i podsmevate se ulozi Kine, ne znam ko će stati na našu stranu.
Nemojte da shvatite da sam, kada ovo govorim, ubeđen da je put Srbije ka istočnim integracijama. Naprotiv, put Srbije je ka evropskim integracijama. Mi se zalažemo za ulazak u EU, ali to ne znači da ne treba da imamo uravnoteženu spoljnu politiku, a naročito ne znači da treba da imamo negativan odnos prema velikim državama u svetu.
Želim samo još jednu rečenicu da kažem povodom ustava. Postoji velika opasnost da se u kampanji za donošenje novog ustava desi da ustav ne bude donet.
Da li imate uopšte u vidu takvu mogućnost, da se, jednostavno, neke stranke ne slažu oko donošenja novog ustava. I šta ćemo onda reći međunarodnoj zajednici: da Kosovo nije deo Srbije?
Zato je pristup koji imate dobar, ali nije potpun. Kosovo i Metohija je i po sadašnjem Ustavu – po kojem ste vi, predsedniče Republike, izabrani, po kome vladate, po kojem ste vi, predsedniče Vlade i gospodo ministri, izabrani, i po kojem svi vi, kolege poslanici, vladate, i ne smeta vam da vladate – sastavni deo Srbije. Zašto bi nam smetalo da kažemo da je u postojećem ustavu Kosovo i Metohija sastavni deo Srbije?
Šta sada to znači? Ako se kojim slučajem desi da se ne donese novi ustav, znači, Kosovo nije onda u sastavu Srbije?
Novi ustav mi u SPS-u posmatramo samo kao još jednu mogućnost da sada, kada Srbija nije više u sastavu neke šire državne zajednice, još jednom potvrdimo u ovom vremenu da je Kosovo i Metohija i dalje sastavni deo Republike Srbije, i to ćemo i dalje smatrati, bez obzira na sve pravno-političke konsekvence i posledice mogućeg nametanja rešenja za konačni status Kosova i Metohije.
Obratite pažnju, nemojte da prilikom donošenja novog ustava i o Vojvodini govorimo kao o suštinskoj autonomiji, jer ipak su to različita pitanja.
Moram da vam kažem, možda se vi ne slažete s tim, ali meni je lako da govorim o ovome, bavim se politikom od 89. godine, znate koliko smo mi imali kampanja za ustav, i za Kosovo i za referendum?
Onda nemojte govoriti o tome da vodimo različite državne i nacionalne politike. Ovog puta je kampanja za ustav, kampanja za Kosovo i Metohiju, ako sam dobro shvatio vašu intenciju.
Na kraju, predsednik Vlade BiH, ili ne znam koju je funkciju obavljao u BiH, primio je Nasera Orića kada se vratio iz Haga. Dudaković je i dalje na slobodi, a vi jurite Mladića. Karadžić je i dalje na slobodi, a čini mi se da je u Bosni i Hercegovini. Ko je za to odgovoran? Nemojmo stalno da sami sebi zabijamo trnove u noge.
Ratko Mladić je bio ovde svih ovih godina kada ste bili na vlasti. On se slobodno kretao, koliko sam shvatio, do 2002, 2003. godine. Što ga niste uhvatili ako vam je toliko bio važan?
Mogli ste da ga uhvatite na pijaci, u kafani ili na fudbalskoj utakmici, pošto je sedeo u loži. Sada ste se setili da je to toliko neizbežno. Mislili ste da ćete sa Miloševićem sve da zatvorite.
Šta sada? Mladić će ugroziti pitanje Kosova i Metohije. Neće. Nemojte da se libite da to kažete. Znam, nama su važni dobri odnosi sa velikim silama.
Ali, gospodine predsedniče Republike, vaša konstatacija da je nama prioritet dobri odnosi sa Amerikom je ispravna. To je tačno.
Ali, ako to kažemo, a oni u isto vreme kažu da se zalažu za neku vrstu nezavisnosti Kosova i Metohije, onda iz toga proizilazi jasan zaključak o kojem smo malopre govorili, da i pored toga što će oni podržati nezavisnost Kosova, i pored toga što će možda podržati autonomiju ili suštinsku autonomiju Vojvodine, i pored toga što će podržati ukidanje Republike Srpske, mi ćemo i dalje kao prioritet imati dobre odnose sa Amerikom. Da li ćemo imati dobre odnose sa onim državama koje će priznati nezavisnost Kosova?
(Predsedavajući: Gospodine Dačiću, vreme.)
Dobro, mislim da sam postavio retorsko pitanje, na koje ne treba niko da mi daje odgovor. One države koje rade protiv interesa Srbije ne zaslužuju da sa njima imamo dobre odnose. Sa državama koje se danas zalažu za nezavisnost Kosova treba prekinuti diplomatske odnose. Ne smete da primate ministre inostranih poslova koji se zalažu za nezavisnost Kosova i Metohije, kao što je švajcarski ministar, a kamoli da se ponosite i slikate sa njima.
Nadam se da niko neće shvatiti ovo kao bilo kakvu zlonamernu kritiku. Srbija treba da bude jedinstvena oko pristupa problemu Kosova i Metohije. On nije od juče, nije od ove vlasti, ni od prethodne, ni od pretprošle, od kada postoji Kosovo i Metohija postoji problem separatizma i terorizma na Kosovu i Metohiji. Ako to ne shvatimo, Kosovo ćemo izgubiti. Ako ne budemo jedinstveni, Kosovo ćemo izgubiti lakše. Ako budemo jedinstveni, možda ćemo ga odbraniti uz teške muke. Hvala vam.
Poštovani gospodine predsedniče, ako sam vas dobro razumeo, cilj ovih javljanja jeste da se poslanici obaveste o nečemu što je od značaja za njihov rad.
Želim da obavestim gospodina Luneta Mijailovića, poznatog narodnog poslanika koji je u Narodnoj skupštini već više od deset godina, istina u različitim političkim partijama, ali dobro. U svakom slučaju, želim da obavestim i njega, ali želim da obavestim i sve vas da od marta 2004. godine Demokratska stranka nije na vlasti u Srbiji, ako to niste znali, a vi pokušavate da je vratite na vlast. Demokratsku stranku ste vi podržali, a njihovog takozvanog demokratskog kandidata da bude predsednik Srbije, i za gradonačelnika Beograda takođe ste podržali.
Takođe, na lokalnom nivou imate saradnju sa njima, a tu su i naše kolege iz G17 koji se trude da Demokratsku stranku ponovo vrate na vlast. Demokratska stranka u Srbiji ima vlast, ima predsednika Republike, ali vi imate, dame i gospodo koji ste na vlasti, izvršnu vlast, ali se njih plašite, ne umete da vršite vlast i zato što ne vršite vlast to će vam se obiti o glavu. Zato, gospodine Mijailoviću, nemojte nama ovde da se žalite za Demokratsku stranku, nego sedite lepo u vašoj stranci, pa se dogovorite kako ćete se boriti protiv te stranke. Ne možete sedeti na dve stolice. Opredelite se.
Ako ćete da sarađujete sa strankom koja je htela da uhapsi vašeg predsednika zato što ga je optuživala da je ubio Đinđića, da je podstrekivao zemunski klan, da je pomagao, ako ćete sarađivati sa strankom koja je uvela vanredno stanje i pohapsila više ljudi nego Pinoče, ako ćete sarađivati sa strankom koja je glasala iz Bodruma i iz Soluna, a ne iz poslaničkih klupa, onda je to vaš izbor, nemojte se iznenađivati što je Demokratska stranka na vlasti.
Izvinjavam se, gospodine Mijailoviću, hteo sam da vas obavestim da demokrate od marta 2004. godine nisu na vlasti.
Ovde je reč o pogrešnom tumačenju. Gospodin Šormaz je bar čovek kome ne mogu da zamerim da ima blagonaklon odnos prema DS. Nije to u pitanju. Samo govorim suštinski.
Mislim da ova vlast, pre svega DSS, ne vrši vlast onako kako bi trebalo, odnosno da je ostatke bivše vlasti zadržala do današnjeg dana. To ne morate mene da pitate, pitajte vaše poslanike da li je to tačno ili nije.
Pitajte vaše poslanike da li je tačno da u zdravstvu, prosveti, u drugim institucijama, u pravosuđu, u privrednim komorama, u svim drugim, da li su tamo demokrate ili su predstavnici države koju oličava nova Vlada Republike Srbije. O tim stolicama govorim. Ne može se imenovati savet nekog fakulteta, a da u njemu budu članovi DS. Da li je ona pobedila na prošlim izborima?
Što se tiče G17 plus, to otvoreno kažem i rekao sam to više puta, G17, to je moj savet njima, će nestati sa političke scene ako bude sarađivao sa DS. G17 može da opstane samo ukoliko bude oštriji prema DS nego što smo mi i SRS, zato što je biračko telo slično. Vi idete u svoje političko samoubistvo zato što sarađujete sa Koštunicom, a tražite podršku i savez sa DS-om.
To da li sedite na dve ili tri stolice, to nije bitno. Samo je bitno šta ste uradili u odnosu na prošlu vlast. Nemoguće da je kriv upravnik zatvora što je Čeda Jovanović posećivao zemunski klan u zatvoru, a da nije kriv sam Čeda Jovanović. Protiv njega se ne vodi postupak, a vodi se protiv Blanuše.
Da li je moguće da još nije zatvorena afera "Kolesar-Janjušević", koji su uzeli pare od privatizacije cementare? Šta je sa aferom "Aerodrom", šta je sa ostalim stvarima? Za "Bodrum" je sad presuđeno, kažu da je Alen Selimović glavni. Predsednik poslaničkog kluba u to vreme je bio Bojan Pajtić. Sada se taj dečko setio da on sam smisli kako će to da izvede. Nemojte da ste smešni.
Znači, demokrate su htele da nas povešaju, pobiju, postreljaju, a vi ih stavljate na vlast i podržavate ih. Ako nisam u pravu, vi iz DSS što sedite ovde, recite mi. Ako sam u pravu, ne morate pred svima, recite mi u hodniku da sam u pravu. Mislim da sam sto posto u pravu i da vi sami sebi zamerate što tolerišete ostatke bivše vlasti.
Dame i gospodo narodni poslanici, želeo bih da reklamiram ne povredu Poslovnika, nego povredu političke časti koja postoji na političkoj sceni Srbije i koja dolazi od predsednika DS i predsednika Republike Srbije, Borisa Tadića.

Očigledno je da Boris Tadić i DS smatraju da je potrebno zabraniti sve druge političke stranke, da na izborima učestvuje samo njegova politička stranka i, ako je moguće, zabraniti i u njegovoj političkoj stranci druge političare, kako bi najlakše pobedio na izborima. Verujem da ni tada ne bi uspeli da pobede na izborima u Srbiji.

Ono što se dešava u Srbiji u ovom trenutku jeste strah od nekih sledećih izbora i od mogućih izbornih rezultata.

Želim jasno da kažem, pošto je reč o zahtevu Borisa Tadića da tužilac i nadležni državni organi, praktično, zabrane SPS, želim veoma jasno i precizno da kažem da smo mi to sve već preživeli i proživeli. Ako neko misli da nas time plaši, mislim da je zakasnio jedno šest godina.

Mi smo uspeli da izdržimo i pokušaj uništavanja, pokušaj hapšenja, pokušaj podele i zastrašivanja SPS i ponovo smo postali jedan od najznačajnijih političkih faktora na političkoj sceni Srbije. Ovo što se dešava od strane DS jeste upravo strah od toga da će SPS i posle sledećih izbora biti nezaobilazni politički faktor na političkoj sceni Srbije.

Kakvo je moralno pravo te stranke koja je u tri godine svoje vlasti uspela da tako brzo padne sa vlasti? Veliki je uspeh doći na vlast. Za to su se borili deset godina, a za tri godine su uspeli da padnu. Stranka koja je zavodila diktaturu, stranka koja je zavodila vanredno stanje, stranka koja je pohapsila više ljudi nego Pinoče, stranka koja je zatvarala medije, koja je prisluškivala novinare i prisluškivala političare, stranka u čije vreme vlasti se glasalo iz Bodruma, a ne iz ovih klupa, za šta postoji presuda suda, a u to vreme je Boris Tadić bio potpredsednik stranke, Pajtić predsednik poslaničke grupe. Hoćemo li i njih zabraniti?

Oni su Srbiju pretvorili u Srbiju Gestapoa i Srbiju svedoka saradnika. Oni su više puta videli ljude koji su ubili Đinđića nego svi poslanici SPS i članovi najužeg rukovodstva SPS u svom životu. Neka zabrane sve, neka ukinu prenose, neka štampaju samo jedne novine gde će biti Tadićeva slika.

(Predsedavajući: Gospodine Dačiću, prekoračili ste vreme.)

Neka prave televizijske i radio prijemnike koji mogu da hvataju samo jednu stanicu – B92. Neka pohapse sve, neka uvedu smrtnu kaznu, kao što je govorio Batić, ali moraće to pojedinačno i lično da uradi svako od njih. Nemaju toliko sudija i tužilaca, niti policajaca, koliko nas ima. Zato poruka svima – nemojte se igrati sa sudbinom, nemojte izazivati haos, nemojte izazivati da 5. oktobar dođe pre 5. oktobra. Hvala vam najlepše.
Dame i gospodo poslanici, gospodine predsedniče Vlade, pošto je gospodin Albijanić, kolega ovde pored mene, slušajući njega zaista bih stekao uverenje da živimo u idealnoj državi. Samo ne znam da li je govorio o Srbiji ili o nekoj drugoj zemlji. Bojim se samo da ako nastavi sa ovakvim diskusijama da ne ubedi i SRS da glasa za Ivanu Dulić-Marković.
Drago mi je da je gospodin Albijanić odustao od onoga što je govorio na početku, jednom prilikom, ne znam da li ovde ili negde u javnosti, da je ovo Vlada Koštunica-Labus. Ovo nikada nije bila Vlada Koštunica-Labus. Što se tiče SPS, ovo je bila Vlada koju je predvodio Vojislav Koštunica i upravo je SPS sve to imala u vidu od samog početka. Ne bih govorio sada o tome gde je Miroljub Labus.
Takođe, želim da kažem i ovde potpuno jasno da SPS smatra da posle preuzimanja nadležnosti sa nivoa savezne države ili državne zajednice Srbija i Crna Gora ministri odbrane i spoljnih poslova treba da budu izglasani ovde u parlamentu. Očekujemo da se o tome glasa.
Danas ne bismo bili u sali da su u ovoj sali prisutni Vuk Drašković i Zoran Stanković. Očekujemo da premijer predloži ministre u zakonskom roku, na osnovu odluke koju je usvojila Narodna skupština Republike Srbije. Želim i ovde da kažem da je SPS donela odluku na svom Glavnom odboru da ni u kom slučaju ne možemo glasati da Vuk Drašković ostane ili postane bilo koji funkcioner Vlade Republike Srbije.
Takođe, imajući u vidu, upravo zbog toga i govorimo zato što smatramo da nikakvim uredbama ili bilo kakvim podzakonskim rešenjima nije moguće jednostavno preslikati kadrovska rešenja sa saveznog nivoa na nivo Republike Srbije.
Prema tome, mogao je Vuk Drašković da priča o SPS šta je hteo, sačekaćemo ga ovde pa ćemo videti kako će proći ovde na glasanju u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Ako mu ne pomogne DS i taj tzv. demokratski blok, mislim da sigurno više neće ostati ni na kakvoj funkciji u Vladi Republike Srbije.
Inače, kao što znate, mi smo na početku imali dogovor sa DSS i Vojislavom Koštunicom.
Nismo ulazili u kadrovska pitanja onih stranaka koje čine vladajuću koaliciju i tada smo rekli da je to problem ili prednost premijera, kadrovi koje on predlaže.
Mi smo se potajno nadali i očekivali da premijer Vojislav Koštunica neće predložiti Ivanu Dulić-Marković za potpredsednika Vlade, ali očigledno da drugog rešenja, što se tiče Vlade Republike Srbije, nije moglo biti.
Takođe i ovde želim da kažem da ono što je SPS govorila protiv ministarke Dulić, dosadašnje ministarke, nije bilo usmereno protiv Koštunice i izjave naših poslanika protiv Dulićke ne znače da smo mi protiv podrške Vladi Republike Srbije. Samo smatramo da izjave koje su bile, bile su apsolutno neprimerene iz dva razloga. Prvo, nisu tačne.
Dakle, izjava o tome da su se prevozili leševi i gospodin Vučić je s pravom postavio pitanje, ko je za to odgovoran i ako je neko za to odgovoran, treba da odgovara. Siguran sam da nijedan poslanik SPS-a i nijedna funkcioner SPS-a u tome nije učestvovao.
Drugi razlog jeste svakako nekorektnost da oni ministri ili funkcioneri Vlade Republike Srbije koje podržava SPS, praktično, ne nalaze za shodno da imaju bar minimum tolerantnosti i minimum nenapadanja između naših političkih stranaka.
Međutim, danas kada govorimo o tome, SPS je, naravno, suočena sa jedne strane sa našim odnosom Ivani Dulić-Marković, koji smo mi inače pokušali da prevaziđemo nekoliko puta, razgovarajući sa njom i konstatujući da je greška koja je napravljena, da se ne sme više ponavljati sa njene strane, i konstatujući da je SPS tim povodom već jednom pedagoški odbila da glasa za njen zakon.
Sa druge strane, da li je danas veća šteta glasati "za" od koristi ili štete od glasanja "protiv".
Vi znate da je ono što je osnovni razlog naše podrške ovoj vladi bio, osim državnih i nacionalnih interesa, jeste bio i cilj da sa vlasti od DS.
Želim i ovde da kažem i da pitam i premijera gospodina Koštunicu, danas kada je dolazio ovde, ispred ove zgrade nalaze se, ne znam da li demonstriraju ili šta rade, da li se nalaze na nekom hepeningu ili se nalaze na nekom odvikavanju, ne znam, grupa onih koji pripadaju partiji bivšeg potpredsednika Vlade, Čedomira Jovanovića.
Oni viču, gospodine Koštunica, dakle, viču - spasi Srbiju i ubij se Koštunice.
Šta ste vi dočekali, šta ste vi dozvolili, jeste li vi vlast u ovoj državi ili ne? Govorim o DSS-u i Vladi Republike Srbije.
Vi govorite o DS, oni se prave da nisu vlast, oni su odavde izašli kada se glasalo o rezoluciji vezano za konstituisanje ili preuzimanje nadležnosti Srbije, odluci o preuzimanju nadležnosti, odnosno pravnom sledbeništvu Srbije nad državnom zajednicom Srbija i Crna Gora, da bi na osnovu te iste odluke Skupštine Tadić poslao pismo svim svetskim državnicima i ostalim organizacijama, gde se ne poziva na odluku Skupštine, nego kaže, zahvaljujući tome što je Crna Gora postala nezavisna, mi tražimo to i to.
Zahvaljujući odluci ove skupštine u kojoj oni nisu učestvovali, Tadić sada izigrava nekog novog ratnog komandanta. Da je on komandovao Vojskom Republike Srpske, ko zna, sada bi ga jurili kao što vi jurite Mladića. Zato što je Zoran Đinđić, kao što znate, ubeđivao Karadžića i ostale na Palama da se ne prihvate mirovni planovi, pa možda bi zajedno i sa Vukom Draškovićem i sa možda još nekima, jer u to vreme je crtao neke mape leopardove kože po celoj bivšoj Jugoslaviji, pravili paravojne formacije, jedinice, ko zna šta bi sve bilo.
DS, zahvaljujući vašoj promeni zakona, vi iz SRS i DSS ste promenili Zakon o izboru predsednika Srbije da u drugom krugu nije potrebno da izađe više od 50%, i zahvaljujući vama je Boris Tadić izabran za predsednika, zahvaljujući tome što ste ga vi podržali u drugom krugu, DSS, nemojte da mi postavljate retorska pitanja, zato što na njih već znate odgovor.
Uostalom, politika se ne vodi zbog nas koji smo prisutni u ovoj sali, nego zbog ljudi koji nas slušaju. U svakom slučaju, hvala vam na interaktivnom učešću u ovoj mojoj diskusiji, na tome vam se posebno zahvaljujem. Nadam se da će doći dan veoma brzo kada ćemo moći bolje da sarađujemo i u izvršnoj vlasti u Srbiji kao nekada.
U svakom slučaju, gradonačelnik Beograda Nenad Bogdanović je izabran zahvaljujući podršci DSS-a. U delegaciji za pregovore o Kosovu i Metohiji pola ljudi se nalazi na predlog Borisa Tadića. Boris Tadić svakog dana izvodi neke smotre vojske, jedinica, dobro je, sada ne mogu da se setim da li je on služio vojsku ili nije, ali nije neka prepreka da neko bude komandant i onaj ko nije mogao da služi vojsku, ali u svakom slučaju, bolje je, kažu da je bolje da komanduje vojskom onaj ko nema vojnih iskustava, jer onaj ko ih ima može to da zloupotrebi.
U svakom slučaju, DS danas u Srbiji vrši toliku vlast da je tako ironično i sramotno da oni govore o tome da su opoziciona politička partija. Nema ih ovde u parlamentu, ali ih ima u Savetu Evrope, u OEBS-u i u drugim institucijama.
Gospodine predsedniče, ne znam da li vam je kandidat za potpredsednika tu, da nije možda na ovom mitingu ispred zgrade?
Morate veoma jasno da postavite stvari i što se tiče G17 plus. Mi nemamo ništa protiv da sarađujete sa DS-om, samo da znate, ko je s njima sarađivao, odavno je nestao sa političke scene Srbije.
I vi i danas govorite o demokratskom bloku. Evo, G17 govori da će da pregovara sa DS-om. Ne znam, ljudi, da li ste vi svesni činjenice da je potrajala vlast DS-a, gospodine predsedniče, da li je vama pretilo hapšenje zbog optužbi da ste vi učestvovali u ubistvu Đinđića? Mlađanu Dinkiću, njega su hteli da oteraju u zatvor, sećate se šta su o njemu govorili kada su ga smenili sa mesta guvernera. Oni i sada isto misle, možda misle i neki drugi, i to nije sporno.
U svakom slučaju, ne mogu da razumem da G17 smatra da treba razgovarati sa DS-om. To je smatrala Ivana Dulić-Marković kada je jednom predložila jedan zakon, ne sećam se koji je zakon bio na dnevnom redu, pa su onda njeni prijatelji iz DS-a jednostavno izašli iz sale, oni vole Ivanu Dulić, ali vole izbore i vlast više od Ivane Dulić.
Mi smatramo da ovo pitanje danas, ako bismo gledali naš odnos prema Ivani Dulić, svakako da SPS ne može glasati za Ivanu Dulić. Ali, ovo nije pitanje samo Ivane Dulić, ovo je pitanje rekonstrukcije Vlade, uz čije neizglasavanje bi praktično značilo i kraj podrške SPS Vladi Republike Srbije.
Kao što sam rekao na početku, od štete koje možemo imati, političke štete glasanjem za ovaj predlog, svakako da bi veća šteta bila da našim potezom dozvolimo da oni koji su tamo napolju, koji treba da budu u zatvoru, koje vi držite u slobodi, a oni su navodno neki demokratski blok i sa njima hoćete da pregovarate, da se oni ne vrate ponovo na vlast.
Vi govorite o demokratskom bloku. Kakav demokratski blok? Koji je hteo da vas pohapsi, da vas ubije? Je l' Vladan Batić je predlagao uvođenje smrtne kazne? Šta je govorio? Dajte da uvedemo smrtnu kaznu samo malo dok pobijemo ove, pa ćemo onda da ukinemo, jer to nije u skladu sa evropskim tendencijama.
A što malo ne porazgovarate sa njim? Možda bi vas sada osudio na vešanje, ne bi na električnu stolicu. Što ne biste porazgovarali malo sa Čedom Jovanovićem? Evo, on je ispred. Valjda Dulićka nije sa njim tamo, pretpostavljam da bar danas neće biti tamo.
U svakom slučaju imate njih koje zovete demokratskim blokom, koji su pohapsili 12.000, 13.000 ljudi, koji su glasali iz Bodruma, koji su zatvarali medije, hapsili novinare, prisluškivali novinare, koji su uvodili političku diktaturu u Srbiji ovih nekoliko godina. Vi govorite o njima kao o demokratskom bloku.
Protiv koga ste se vi borili iz G17? Borili ste se protiv SPS-a svih godina, ali ste nastali kao politička partija boreći se protiv Demokratske stranke.
Dobro, to je već, ukoliko ste rešili da se utopite u DS, drugo pitanje. Što se nas tiče, mi svakako nikada nismo smatrali da koalicija ili saradnji sa bilo kojom političkom strankom može da bude večita ili večna.
U politici jeste da je politika nekad i pitanje onoga šta je srodno u politici, ali ponekad je i pitanje onoga šta je politički realno. Kao što znate, u Srbiji za ovih 16 godina višepartijskog sistema bile su mnoge vlasti, koje su možda izgledale politički neverovatne, ali su bile izraz jedine političke realnosti u Srbiji.
Zato i danas kada govorim o ovom predlogu mi ćemo podržati rekonstrukciju Vlade zbog Vlade, a ne zbog Dulićke. U svakom slučaju, želimo da nastavimo saradnju sa Koštunicom, da ne bi na vlast došli oni koji žele da Srbiju vrate tamo gde je stala 5. oktobra i koji žale zašto Srbija nije nastavila 6. oktobra.
Naravno, sa posebnom željom da kada budu raspisani izbori, u Srbiji sledeća vlast bude takođe demokratska, ali i patriotska. Nadam se da svi znate koje političke stranke mogu učestvovati u jednoj takvoj opciji.
Takođe bih rekao da je danas svetski dan izbeglica. U Srbiji ima 226.000 registrovanih raseljenih lica sa Kosova i Metohije. Ima nekoliko stotina hiljada izbeglica. Ono što je za Srbiju važno, a to je da sve političke stranke koje postoje u Srbiji znaju da nas možda čeka jedna teška jesen zbog pregovora oko Kosova i Metohije. Težak novembar, decembar i smatramo da bilo koja politička ličnost nije vredna da zbog nje Srbija dođe u politički interegnum, koji bi mnogi sa strane iskoristili da Srbiji nametnu rešenje vezano za Kosovo i Metohiju.
Inače, smatramo da prekid odnosa sa EU, pregovora, nije bio usmeren ka Ratku Mladiću, nego je bio usmeren ka tome da se pomogne Crnoj Gori da izglasa nezavisnost na referendumu. Siguran sam da će doći do nastavka pregovora, između ostalog i zato što su ministri iz G17 kuvertirali ostavke. Ne bi oni kuvertirali ostavke da znaju da će morati da podnesu ostavke.
U svakom slučaju, Mladić više neće biti uslov zato što je Crna Gora postala nezavisna. Ali, postoje drugi zadaci koje neki predstavnici međunarodne zajednice još nisu završili. Iz tog razloga smatramo da je u Srbiji nužno u još jednom periodu zadržati političku stabilnost i kada govorite o Ustavu SPS smatra da je postojeći Ustav dobar.
Da nije bilo postojećeg Ustava nikada Srbija ne bi mogla da se konstituiše sa svim svojim nadležnostima u slučaju otcepljenja Crne Gore. Ako možete da obezbedite većinu, mi nećemo praviti problem, ukoliko su rešenja u Ustavu, u skladu sa našim zalaganjem, ali ne smatramo da je to politički prioritet.
Neke političke stranke, koje se zalažu za izbore, pre svega mislim na DS, nisam siguran da uopšte traže i žele izbore. Šta će njima izbori kada oni bez izbora vladaju u Srbiji.
Gospodine predsedniče, pogledajte vaša ministarstva, Ministarstvo za zdravlje i neka druga. Sve su funkcioneri, sve su u zdravstvu ljudi iz DS-a. Jesu li oni vaši koalicioni partneri? G17 plus više voli da postavi nekoga iz DS nego nekog svog člana. Imaju bar za toliko da postave.
Na kraju, želim da kažem da smo mi kao poslanička grupa SPS razgovarali sa premijerom Koštunicom, sa Mlađanom Dinkićem, sa Ivanom Dulić-Marković, tražili smo, i to je bio naš ultimativni zahtev, da SPS uopšte može da razmatra ovo pitanje, a to je da se prihvati naš zahtev da se ne može prodavati državno poljoprivredno zemljište.
(Aleksandar Vučić, sa mesta: A što ne može po zakonu?)
Po zakonu postojećem može, ovom koji to daje na osnovu odluke Vlade. Na osnovu predloženog Zakona o poljoprivrednom zemljištu, na osnovu odluke Vlade je moguće prodavati poljoprivredno zemljište. Naš poslanik Živorad Smiljanić već godinu-dve dana traži da se ovaj zakon donese u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Tražili smo da se spreči feudalizacija Srbije, jer šta rade domaći ili strani tajkuni. Kupuju firme i preduzeća i na osnovu toga uzimaju i zemlju koja nije njihova i koriste je. Danas mi u Srbiji, naročito u Vojvodini, imamo već nekoliko feudalaca. Da bi se sprečila feudalizacija Srbije, mi smo tražili i zahtevali da se ovaj naš zahtev prihvati.
Ministarka Dulić me je juče obavestila i našu poslaničku grupu da je prihvatila naše amandmane koje je podneo Hranislav Perić i u narednom periodu svakako neće biti prodaje državnog poljoprivrednog zemljišta stranim ili domaćim kupcima.
Na samom kraju, želim da kažem da me je posebno iritirao u ovim političkim sukobima stav Nezavisnog udruženja novinara Srbije. To je negde i stav Branke Bošnjak iz G17. Ne znam da li je ona još u G17, pošto nije više poslanik. Jeste u nekoj vlasti, pošto u gradskoj vlasti jeste. Bila je u gradskoj vlasti u Beogradu.
Nezavisno udruženje novinara kaže - treba hitno ukinuti TV prenose skupštinskih zasedanja. Pazite, molim vas. Da li se to dobro sećam da su deset godina tražili, demonstrirali, razbijali, palili po Srbiji da bi se omogućili direktni TV prenosi skupštinskih zasedanja. Zašto sada? Da se ne bi navodno u Skupštini čuo jezik mržnje.
Naš sud za političko delovanje svakog našeg poslanika jeste narod. Po Ustavu Srbije nijedan poslanik ne može da odgovara za ono što je izrekao u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Sve one zamerke koje idu i na ono što je rekao Zoran Krasić, čak i da je rekao u tom smislu, apsolutno su neustavne i gluposti su da tužilac uopšte o tome može da raspravlja. Ko može da hapsi poslanika zato što je nešto rekao za ovom govornicom?
Ali, mislim da je SRS drago što se G17 toliko bavi njima, jer naravno pomaže im da imaju temu za politički rad. Baš bih voleo da me toliko napadaju, ali nešto su se u poslednje vreme smirili. U svakom slučaju, SPS neće učestvovati u radu Narodne skupštine Republike Srbije ukoliko bilo kome padne na pamet da se ukinu direktni TV prenosi.
Između ostalog i zato što smatramo da ako je neko, sećate se da je Ruzvelt govorio: "Opozicija kada dođe na vlast radi isto ono što je zamerala prethodnoj vlasti". Mislim, druže Meho, da ne bi trebalo da se vi bunite, pošto smo mi sa levice ovde, mi smo jedni levičari ovde. Prema tome, u odsustvu DS nadam se da je bitno da se čuje jedan ozbiljan glas levice na političkoj sceni Srbije. Hvala vam.
Gospođo Radeta, nemojte da imate sumnju da gospodin Anđelković neće poštovati Poslovnik. Mi socijalisti, kad smo vodili ovaj parlament, sve je funkcionisalo normalno.
U svakom slučaju, javio sam se po Poslovniku zato što je zaista ovaj poslovnik štur, ne mogu u 20 minuta da kažem - mi levičari, nama je retorika jača strana i kada se raspričamo treba nam nekoliko sati da se javnosti predstavimo. Šalim se malo.
Gospodin Vučić je govorio o direktnim televizijskim prenosima. Naravno da ne treba ukinuti prenose. Da nema televizijskih prenosa, Srbija bi mislila da je istina sve ono što se gleda na Studiju B, Pinku, B-92 itd, pa čak i na RTS-u. RTS nije javni servis. On je malo servis DS, a malo javni servis, malo svih. Ali to je već pitanje vršenja vlasti, u koju ne bih želeo da ulazim.
Gospodin predsednik Vlade je malopre govorio o izborima. Naravno da treba da budu izbori posle donošenja Ustava, izbori za predsednika Srbije, izbori za Republički parlament, i lokalni izbori, i pokrajinski izbori, svi izbori. Zar neko misli da će ostati na vlasti 100 godina.
Zato, gospodine predsedniče, neće ni biti donet Ustav, zato što DS ne pada na pamet da ide na izbore. Zašto bi Boris Tadić podržao promenu Ustava kad zna da više nikad neće biti izabran za predsednika, osim ukoliko ga vi ne izaberete opet, što je moguće, ovde u parlamentu.
Znači, zato vas molim da ne ponavljate greške, jer znate kako, oni koji zaborave svoju prošlost dužni su da je ponovo prožive.
U svakom slučaju, javio sam se zbog Telekoma, neko je govorio, mislim da je gospođa Nedeljković govorila o Telekomu, izvinjavam se, Ljilja Nestorović, pomešao sam. Dobro je da nisam rekao Ljilja Omerović, to bi već bio problem.
U svakom slučaju, gospođa, drugarica Ljilja je rekla, zaista ne govorim pežorativno, jer smatram da je to način na koji se obraćaju u tim krugovima Socijalističke internacionale, istina, izvinjavam se, još nismo član Socijalističke internacionale, vi i demokrate ste malo već levičari od nas, moram to da priznam, i međunarodno priznati u svakom slučaju. Pričali ste o prodaji Telekoma. Podsetio bih vas, 49% Telekoma je prodato za milijardu i po maraka, sa zlatnom akcijom za Srbiju ...
(Predsedavajući: Milijardu i sedamsto.)
Ispravlja me Zoran Anđelković, milijardu i sedamsto miliona maraka, sa zlatnom akcijom i sa obavezom stranih operatera, zajedno sa našim, stranih kuća, da se izbegne svetska cena impulsa.
Dame i gospodo, drugarice i drugovi, kako god hoćete se zovite, sve što ste prodali u Srbiji za ovih šest godina ne vredi toliko. Sartid ste prodali za 20 miliona, a vredi više od 200. Ko je uzeo tu proviziju, to je pitanje.
(Predsedavajući: Vreme ,gospodine Dačiću.)
Gospodine predsedniče, proces protiv Janjuševića i Kolesara se vodi duže nego što su mandati jedne vlade. Da li je to moguće? Dobro, valjda će neki od tih procesa doći do kraja. U svakom slučaju, neki koji su prodavali preduzeća u proteklom periodu, oni iz DS koji nisu tu, oni bi prodali preduzeće, dali bi ga i za džabe, samo ako imaju odakle da uzmu neku proviziju.
(Predsedavajući: Vreme, gospodine Dačiću.)
Sve su rasprodali, milijardu i sedamsto miliona maraka, kad o tome govorite, morate govoriti sa poštovanjem o tome. Hvala bogu i daj bože da država Srbija ono što ima, što je najvrednije, prodaje za velike pare, ali da zadrži većinski kontrolni paket akcija. To je stav SPS i danas. Što se tiče privatizacije javnih preduzeća, protiv smo privatizacije većinskog paketa akcija, da bilo ko drugi ima većinski paket akcija ...
(Predsedavajući: Vreme, gospodine Dačiću.)
Hvala, gospodine Anđelkoviću, na vašem razumevanju, znam da je to što sam govorio bilo veoma zanimljivo.
Javio sam se po Poslovniku, da kažem da se gospođi Ljiljani Nestorović izvinjavam zbog toga što sam pomešao njeno prezime: Nestorović i Nedeljković. Zaista se zbog toga izvinjavam, mada ne znam kako sam, kao čovek koji drži do estetskih principa, mogao da pomešam ta dva prezimena.
U svakom slučaju, što se tiče ovog drugog, rekao sam da je dobro da nisam tako pogrešio. Izvinjavam se ako je šala ili asocijacija bila neukusna, jer nemam nameru da na takav način komuniciram sa koleginicom sa kojom mogu da komuniciram i sa mesta na kojem sedim.
Između ostalog, javio sam se i zbog druge teme, a reč je o Ivani Dulić. Koliko je meni poznato, gospođo, vi ste bili na listi stranke koja je predložila Ivanu Dulić. Kako vam tada Ivana Dulić nije bila gadljiva i kako vam je postala sada. Koliko li je napora neko trebalo da uloži da bi vas iz te stranke ubedio da ste pogrešili kada ste na izborima učestvovali na toj listi. Mi, ipak, toliku sramotu nismo doživeli i trpeli kao vi.
Pošto nema predsednika Vlade ovde, a nema ni Labusa, pošto nema više Vlade Koštunica-Labus, moram nešto da kažem. Samo sam hteo gospođi Ljilji da kažem da, što se mene tiče, nema nikakvih problema da razmenjujemo razne čarke. Politika bez polemike i bez političke borbe i žestine je promašena i zato sam apsolutno protiv smirivanja strasti u ovom parlamentu.
Ovde treba da se borimo, ovde treba da se nadmećemo, a ne da jedni druge smirujemo. Ovde treba da se nadmećemo, a u javnosti treba da gradimo dobre odnose, a ne obrnuto, ovde da ćutimo ili ovde da se pobijemo između sebe, a u hodniku da pijemo viski i nazdravljamo jedni drugima, a narod da se kolje po Srbiji misleći da svi ratuju.
Pošto to ne pijem, ne odnosi se na mene. Ne odnosi se ni na gospođu Ljilju, nemojte da shvatate ništa lično. Prema Ljilji nemam nikakve aspiracije osim političkih, a to je inače u skladu sa levicom.
Pošto nema predsednika Vlade, shvatio sam da SDP nije izašla iz Vlade, nego je DSS i Vojislav Koštunica saopštio da SDP, po njihovoj odluci, više nije u Vladi. Možda sam pogrešio. Nije tu predsednik, teško mi je da menjam i njega kada moram neke druge.
Gospodine predsedniče, meni je drago da danas imam priliku da ovoliko govorim, nadam se da neću samo nadmašiti rekord Fidela Kastra, ali imam pauze između tih obraćanja.
U svakom slučaju, meni je žao što je gospodin ili drug Meho Omerović iskreno razočaran što će SPS glasati za rekonstrukciju Vlade koju predlaže Vojislav Koštunica, jer je opštepoznato da je drug Meho Omerović veliki poštovalac lica i dela Slobodana Miloševića i njegove politike, i to ga duboko pogađa.
Što se toga tiče, kao što se zna, mi smo veoma oštro reagovali na ono što je rekla Ivana Dulić. Ivana Dulić je zbog toga imala razgovor sa našom poslaničkom grupom, a kao što se zna, i tada sam postavio pitanje i sada postavljam pitanja, na koga se to odnosi, jer siguran sam da SPS nema razloga da se oseća prozvanom, kada već nije prozvana od strane Ivane Dulić. Inače, smatramo da to što je ona rekla za državu loše, a ne za SPS, jer to nije tačno.
Već sam rekao, između ostalog, ko čiju sliku drži na zidu, apsolutno je promenljiva kategorija. I predsednik vaše stranke je držao različite slike na zidu, pa mu ne smeta da bude predsednik vaše stranke; držao je različite slike, pretpostavljam od Slobe, ne znam, sada možda drži svoju, svejedno.
U svakom slučaju, to uopšte nije bitno, svako ima pravo da poštuje nekog čoveka, ali mora da poštuje i one čijim glasovima je izabran, i to je bio zahtev SPS-a.
Šta ona misli o nama, verujte mi, mi mislimo tri puta gore o njoj, nego ona o nama, i to smo rekli. Ali, postoji razlog više, postoje u kriterijumu i gradaciji zašto se nešto radi razlog zbog čega je SPS sve to učinila kada je podržala Vladu Vojislava Koštunice. Između ostalog, i da se skidaju te slike sa zidova o kojima vi govorite, jer to nije bio najveći demokrata u ovoj državi, jer su njega ubili oni uz čiju pomoć je on došao na vlast 5. oktobra i uz čiju pomoć je on uhapsio Slobodana Miloševića i, naravno, živeli ste i dalje živite u zemlji svedoka-saradnika.
Prema tome, mi ćemo sigurno, što se nas tiče, sve učiniti, bez obzira koliko ne volimo Ivanu Dulić-Marković, da sprečimo da se svedoci-saradnici pojave u ulozi nove Vlade Republike Srbije, siguran sam da ćemo to uraditi.