Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9474">Đorđe Milićević</a>

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije

Govori

Zahvaljujem kolega Orliću.
Pravo na repliku, narodni poslanik Milorad Mirčić. Izvolite.
Zahvaljujem kolega Mirčiću.
Pravo na repliku, narodni poslanik Vladimir Orlić. Izvolite kolega.
Očigledno se nismo razumeli.
Kolega Mirčić, osnov za repliku. Izvolite.
Zahvaljujem.
Molim vas, samo bez direktnog obraćanja ma koliko vam kolega Marković bio drag. Poštujem.
Pravo na repliku, narodni poslanik Vladimir Orlić. Izvolite.
Zahvaljujem kolega Orliću.
Reč ima ministar Branko Ružić. Izvolite.
Zahvaljujem.
Kolega Mirčiću, želite repliku na izlaganje ministra? Izvolite.
Kolega Orliću, vi želite repliku na izlaganje ministra? Izvolite.
Zahvaljujem, kolega Orliću.
Kolega Mirčiću, omogući ću vam, naravno, da govorite, ali vas molim ipak važna je rasprava koju vodite, ne osporavam važnost i značaj rasprave i dijaloga koji vodite, ali nisu tema ni MMF, ni Svetska banka, ja vas molim da se vratimo na ovaj član 19, tiče se konkretno lokalnog ombudsmana.
Izvolite, kolega Mirčiću.
Kolega Orliću, imate osnova za repliku, ali samo, mislim da me, gospodine Mirčiću, niste razumeli. Nisam mislio ništa loše o samoj raspravi, samo sam insistirao na tome da se vratimo na raspravu u pojedinostima. Ništa loše. Naprotiv, smatram da ovakva rasprava može da doprinese kvalitetnijem zakonskom rešenju.
Izvolite, kolega Orliću.
Zahvaljujem kolega Orliću.
Na član 19. amandman je podneo narodni poslanik Marijan Rističević.
Da li neko želi reč?
Reč ima narodni poslanik Jelena Žarić Kovačević.
Zahvaljujem, koleginice Žarić Kovačević.
Nisam samo razumeo da li ste mene pitali kada ćemo staviti na dnevni red nekakav sporazum, jer mi nije poznato da postoji bilo kakav sporazum sa narodom.
Zahvaljujem.
Na član 21. amandman je podneo narodni poslanik Marijan Rističević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 23. amandman je podneo narodni poslanik Marijan Rističević.
Da li neko želi reč?
Narodi poslanik Aleksandar Marković. Izvolite.
Zahvaljujem, kolega Markoviću.
Pošto smo završili pretres o svim amandmanima, zaključujem pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Pošto smo obavili pretres Predloga zakona u načelu i u pojedinostima, Narodna skupština će u danu za glasanje odlučivati o Predlogu zakona u načelu, pojedinostima i u celini.
Saglasno članu 87. stav 5. Poslovnika Narodne skupštine, određujem sredu, 29. maj 2019. godine, sa početkom u 12 časova i 10 minuta, kao dan za glasanje o tačkama dnevnog reda Šeste sednice Prvog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2019. godini. Zahvaljujem.
(Posle pauze.)
Zahvaljujem predsednice.

Poštovani predsedniče Republike Srbije, poštovana predsednice Vlade, dame i gospodo ministri, poštovani predsedniče, mi definitivno moramo nastavimo ovaj put, ma koliko ovaj put bio težak, ni malo lak, i ma koliko nam se ovaj put ne sviđao i da pri tome budemo otvoreni i realni, pre svega sami prema sebi, kada je reč o sopstvenoj poziciji u kojoj se trenutno nalazimo.

Dakle, nemamo mi danas Kosovo onako kako bi želeli da ga imamo, ali sa druge strane nismo ga ni izgubili onako kako bi to drugi želeli, i ne pomažu tu apsolutno nikakve političke parole, jer 20 godina unazad Srbija nema ovlašćenja, već duži vremenski period Srbija nema potpuno ovlašćenja na prostoru KiM.

Koliko ćemo da dobijemo iz svega ovoga, iz čitavog procesa, opet zavisi od nas samih, i od onoga što ste vi potpuno jasno i precizno rekli, od nas, od naše spremnosti da prihvatimo greške koje su počinjene tamo i onda i gde su počinjene.

Tako je poslednjih 20 godina. Čudno je da se o tome ćutalo, čudno je da se o tome lagalo, ali jedno je činjenično, vi ste prvi predsednik Srbije i ovo je prva Vlada Republike Srbije koja izlazi pred parlament, pred javnost, pred građane i otvoreno o ovome govori. Umesto toga, pričali su nam između ostalo, i EU i Kosovo, pa je proglašena jednostrana nezavisnost KiM. Preko stotinu država je priznalo tu jednostranu nezavisnost KiM. Lica sa naših poternica su politički lideri sa kojima vi, nažalost, danas morate da pregovarate i da razgovarate. Zašto se o tome ćutalo? Zašto se o tome lagalo?

To su pitanja na koja odgovor treba da daju oni koji su danas pobegli iz skupštinske sale. Pobegli su iz skupštinske sale jer su nemoćni, jer su anemični, jer nemaju spremnost, sposobnost i hrabrosti da vode jednu argumentovanu, demokratsku raspravu, demokratsko sučeljavanje mišljenja i da, konačno, kažu – koji je to drugi put, koja je to alternativa kojom Srbija treba da ide po pitanju Kosova i Metohije?

Postoje još brojna pitanja na koja treba da odgovore, pa da ih pitamo zašto su krili granične prelaze, zašto su menjali rezoluciju u avionu? Zašto su pitanje Kosova i Metohije iz Njujorka prebacili u Brisel? Zašto su pomogli Kosovu, tako što su pogrešna pitanja postavili pred Međunarodnim sudom pravde? Ali, da ne kukamo mi previše, kukavice su pobegle, kao što sam već rekao.

Ono što je činjenično i što je evidentno, dakle, očigledno je, mi ćemo morati da se sa strašnim i neprijatnim istinama suočimo sami. I, baš kao što ćemo morati da uradimo sve da ljudi, predsednik Vučić, pre svega, legitimno izabran predsednik, iz čitavog ovog procesa bude sačuvan i izađe dostojanstveno, ne poraženo, ne povređeno, u tome imate punu podršku poslaničke grupe SPS.

Ono što je za nas najvažnije, bez Srbije danas nema rešenja pitanja Kosova i Metohije. Ono što je najvažnije, mi smo deo kompromisa i mi danas imamo konačno pravo da nešto tražimo, a ne samo da gledamo kako se od Srbije nešto otima. Da bi došli do toga, bilo je potrebno, a vi to jako dobro znate, vi najbolje znate, puno vremena, puno posvećenosti, snage i energije, a čini mi se, nažalost, da će biti potrebno još mnogo vremena da bi došli do onih benefita koje svi očekujemo i pri tome opet treba da budemo realni sami prema sebi i prema sopstvenim očekivanjima, jer smatramo da istina mora da bude osnov za iznalaženje svakog budućeg kompromisnog i pravičnog rešenja kada je reč o pitanju Kosova i Metohije.

Ne smemo da stanemo. Moramo da nastavimo da pružimo punu podršku vama, da pružimo punu podršku Vladi Republike Srbije u odbrani nacionalnih i državnih interesa i zaštiti Srba na prostoru Kosova i Metohije.

Moguć je dijalog, naravno, ukoliko ukinu takse, moguć je i kompromis, moguć je i razgovor sa Albancima, ukoliko mi na tome insistiramo i ukoliko insistiramo na pravi način da branimo i štitimo naše nacionalne i džavne interese.

Poštovani predsedniče, ima jedan citat koji moram da iskoristim, a tiče se nečega što je usvojeno, upravo u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Kaže sledeće – „Kosovo i Metohija ne može dobiti nezavisni status, ni status republike, nego autonomije po najvišim međunarodnim standardima u okviru republike, Srbije, Jugoslavija. Ne prihvatamo ni jednu meru kojom bi se menjao teritorijalni integritet i suverenitet i pokušao izvesti ocepljenje Kosova i Metohije.“ Ovo je sadržaj dokumenta koji je usvojen u Narodnoj skupštini Republike Srbije 1999. godine.

Danas, potpuno sam ubeđen, najveći broj poslaničkih grupa bi ovaj dokument potpisao i stavio potpis na ovo, ali da li bi ovim rešili pitanje Kosova i Metohije? Ne bi, sigurno.

Gospodine predsedniče, govorili ste otvoreno, iskreno, odgovorno i ozbiljno kao i uvek do sada. Mislim da ste na neki način stavili tačku i na one medijske spekulacije koje se tiču razgovora koji su vođeni na Saboru Srpske pravoslavne crkve.

(Vojislav Šešelj: Da li si i ti čuo za Gligorija, koji ima četvoro dece ili petoro?)

Možemo o tome, ali kasnije. Sada imamo važnije teme.

I potpuno je logično da niste govorili o taktici i o narednim koracima. O tome ste govorili u načelu, ali nelogično bi bilo da danas govorite o tome veoma konkretno.

Svojim izlaganjem ste još jednom potvrdili da i vi i Vlada Republike Srbije ne vodi politiku pod maskama. Dakle, ne jedna priča u Vašingtonu, jedna priča u Moskvi, treća u Berlinu, jedna u Srbiji pred građanima Srbije, nego uvek isto i onda kada je teško izaći pred građane i saopštiti ono što je istina i ono što je realnost i to je pokazatelj da ova Vlada i vi kao predsednik, ali i ova Vlada, pre svega, nije ni proruska, ni proevropska, ni proamerička, već prosrpska i da se bori na pravi način za odbranu nacionalnih i državnih interesa.

Građani od nas očekuju odgovoran i ozbiljan odnos kada je reč o raspravi po pitanju Kosova i Metohije, kada je reč o dijalogu koji danas vodimo u Skupštini. Ono što želim da kažem, što smatram da je jako važno, a to je velika pobeda četiri kandidata za gradonačelnike na prostoru severa Kosova i Metohije, jer oni su na ovaj način pokazali jedinstvo i snagu, pre svega, našeg naroda na ovom prostoru.

Oni su pokazali spremnost i hrabrost da se bore za budućnost da opstanu na ovim prostorima, jer nije politička floskula kada kažem da je ovo bila borba za opstanak na ovim prostorima, ali ono što je najvažnije, pokazali su da ne može niko da podeli srpski narod i ne može niko da zaplaši, da zastraši srpski narod.

Predsedniče, dozvolite, za mene je potpuno nezamislivo da postoji Srbin koji će da poziva na bojkot ovih izbora, kao što mi je nezamislivo da danas u parlamentu nema poslanika koji dolaze upravo sa prostora Kosova i Metohije. Pa, za šta su oni dobili legitimitet? Koga to oni štite i brane?

Kao što sam rekao, građani od nas po ovom pitanju očekuju odgovoran i ozbiljan odnos. Valjda je obaveza svih nas da štitimo interese Srbije?

Naravno da o važnim pitanjima nećemo razgovarati pod šatorom kao plemenski savez. Naravno da ćemo o tome govoriti u Skupštini kao ozbiljno i uređeno demokratsko društvo, a oni u šatoru porodicama neka objasne zašto nisu glasali za „Tijanin zakon“, neka objasne kako će u šatorima pomoći srpskom narodu na prostoru Kosova i Metohije.

Ja verujem da oni i danas imaju važnija posla. Ja verujem da je za njih daleko važnija blokada saobraćajnica u Beogradu i da smatraju da će time daleko više pomoći srpskom narodu na prostoru Kosova i Metohije, nego što će doći ovde i otvoreno voditi dijalog. Verujem da imaju važnija posla, kao što su imali važnija posla, moram toga da se prisetim, na dan jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova i Metohije. Gde je tada bio predsednik Republike Srbije? Imao je važnija posla u Rumuniji. Gde je tada bio onaj ostatak vladajuće koalicije, oni salonski političari koji su sedeli u kabinetima i pisali saopštenja za javnost i tako hrabro i dostojanstveno branili i štitili nacionalne i državne interese na prostoru Kosova i Metohije.

Dakle, znate, za mene je lično suštinsko pitanje ovde. Albanski separatisti, vi to jako dobro znate, ma koliko oni politički ponekad napravili da se navodno sukobljavaju ili sučeljavaju ili misle različito, ali po pitanju nezavisnosti Kosova i Metohije svi misle isto. Ovde je suštinsko pitanje da li mi u Srbiji svi mislimo isto. Nažalost, ne. Jedan deo političkih opcija na političkoj sceni Srbije smatra da je ovo nepovratan proces i za jedan deo političkih opcija na političkoj sceni Srbije zapravo jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova i Metohije je prihvatljivo, ali jasan je stav vas kao predsednika, jasan je stav Vlade Republike Srbije da Srbija nikada neće priznati jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova i Metohije.

Zato, kada vodimo ovakve dijaloge, mislim da je jako važno da pokušamo da izgradimo što širi stepen konsenzusa i jedinstva, jer smatram da je Srbija jaka onoliko koliko je jedinstvena. Nama je potrebna stabilnost i nikakvi tu protesti, nikakvi bojkoti, nikakvo tužakanje države pred međunarodnim organizacijama neće pomoći. Naprotiv, oni samo mogu da štete interesima Srbije i štete interesima Srbije, jer mnogo je političkih stranaka na političkoj sceni Srbije, ali uvek treba imati na umu da je jedna Srbija.

Ono što se danas dešava na prostoru Kosova i Metohije, reći ću vokabularom koji mi ne priliči, ne koristim ga, ali vrhunac političkog ludila, ja mislim da to više apsolutno niko ne razume, je ono što čine i rade tzv. prištinske vlasti, ali ste naveli razloge i u potpunosti se slažem. Prvi razlog, strah od političkog poraza i kraha na svakom koraku, a drugi razlog - specijalni sud za OVK.Rama i Tači otvoreno govore o ideji velike Albanije. Zamislite da ste vi i predsednik Republike Srpske bili organizatori jednog ovakvog skupa i da ste na tom skupu govorili na jedan sličan ili identičan način o Srbiji? Kakve bi packe dobila Srbija? Dokle više dvostrukih standarda i dvostrukih aršina?

Izgleda da principi nepromenljivosti granica važe samo kada neko treba da ukori i da kazni Srbiju.

Ovo je veliki šamar EU, ali to je na EU. Evropska unija sve vreme govori da budemo mirni i konstruktivni i mi se ponašamo tako. Kao državno rukovodstvo vi se ponašate na jedan miran i konstruktivan način, ali ovo je veliki šamar EU i nije prvi. Prvi je bio neimplementacija Briselskog sporazuma, svega onoga što je dogovoreno kroz briselski dijalog, jer, izvinite, ceo briselski proces, celokupan briselski dijalog je vođen upravo pod pokroviteljstvom Brisela. Neimplementacija je šamar i narušavanje kredibiliteta Briselu.

Rezolucija koju su usvojili nema apsolutno nikakvog efekta. O kakvom genocidu mi govorimo? Povod za bombardovanje je bila lažna optužba za genocid i to je vrhunac pritiska koji je vršen na Srbiju devedesetih godina. Nijedna haška optužnica, gospodin Šešelj neka me ispravi ako grešim, ni u jednoj svojoj rečenici ne konstatuje da je napravljen genocid, da je počinjen genocid u Račku.

Ja sam dosta čitao…

(Vojislav Šešelj: Ni jedno krivično delo.)

Tako je. Nijedan forenzičar ne kaže da su tu bila deca i žena, već da je reč o teroristima. Dakle, krvnici danas žele da sude. Teroristi koji su proterali jedan narod, naš narod, sa prostora Kosova i Metohije danas žele našu državu da proglase genocidnom, a etničko čišćenje je sprovedeno i genocid nad Srbima.

Proterano je 230 hiljada Srba sa prostora Kosova i Metohije. Godine 1991. je 40 hiljada Srba živelo u Prištini. Koliko danas, gospodine Đuriću? Stotinak.

U Prizrenu, gde je rođen Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova, je živelo oko 10 hiljada Srba. Koliko danas živi? Desetak, a možda ni toliko. Pa, ko je i nad kim počinio etničko čišćenje, genocid, jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova i Metohije, reći ću slobodno, potpuno jasno i precizno, je nastavak bombardovanja NATO nad Srbijom i nastavak agresije i pritiska koji se sprovodi nad Srbijom.

Što se vas tiče, gospodine predsedniče, veoma je važno da pokazujete spremnost zajedno sa Vladom Republike Srbije, da izađete pred parlament, pred građane i da odgovarate na ona teška i ona najteža pitanja. Veoma je važno da imate miran i konstruktivan pristup, kao i do sada, da imate jasan stav da dijalog nema alternativu, ali dijalog ukoliko ukinete takse. Dakle, mi razgovaramo, ne sukobljavamo se. Razgovaramo da bi imali budućnost.

Što se tiče Briselskog sporazuma, jedan danas, pa, ja ću ga nazvati kvazi političar je ovde u holu, pošto nije našao za shodno da dođe u skupštinske klupe, održao jedan politički monolog, jer ništa im drugo nije ostalo, drže politički monolog tu u skupštinskom holu…

(Vojislav Šešelj: Ko je to bio?)

Ja mu ne znam ni ime, ali sam samo čitao izveštaj. Kritikovao je Briselski sporazum, briselski proces. Dakle, mi smo u sve to ušli da bi rešili neka ključna pitanja, ali naravno da niko neće dozvoliti da se država Srbija potceni, ponizi i da ćete vi, pre svega, učiniti sve da se sačuva dostojanstvo Srbije.

Ne možemo mi da zabijamo glavu u pesak više i da sačekamo da vreme prolazi, jer što vreme bude prolazilo ovo pitanje će postajati sve teže i mi na kraju ne bi imali o čemu da razgovaramo.

Briselski dijalog, sve dok smo za stolom gde se govori o nacionalnim i državnim interesima Srbije, mi smo u prilici da nešto kažemo. Kada nas nema za tim stolom, a govori se o nacionalnim i državnim interesima Srbije, onda se odluke donose bez nas i nema tu više skrivanja iza političkih parola.

Ne očekujem ja, gospodine Vučiću, da nama aplaudiraju ni Boško Obradović, ni čitava ta družina te plemenske vođe. To ne očekujem i to me ne interesuje, ali je važna vaša spremnost i hrabrost, vas i Vlade Republike Srbije da date odgovore na ključna pitanja, da rešite pitanje Kosova i Metohije, pre svega, prepoznaju generacije koje dolaze, jer nemamo tu odgovornost da ovo pitanje ostavljamo generacijama koje dolaze.

Gospodine Vučiću, i vi i Vlada imate punu podršku poslaničke grupe SPS. Smatramo da na najbolji način štitite državne i nacionalne interese Republike Srbije i smatramo da na najbolji način štitite naš narod na prostoru Kosova i Metohije. Zahvaljujem.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad Šeste sednice Prvog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2019. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 63 narodna poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.
Konstatujem da je primenom elektronskog sistema za glasanje utvrđeno da su je u sali prisutno 85 narodnih poslanika, odnosno da su prisutna najmanje 84 narodna poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.
Obaveštavam vas da je sprečena da sednici prisustvuje narodni poslanik Milena Ćorilić.
Nastavljamo rad i prelazimo na pretres u pojedinostima.
Prva tačka dnevnog reda – Predlog zakona o izmenama i dopunama zakona o glavnom gradu.
Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine obaveštavam vas da su pozvani da sednici prisustvuju Branko Ružić, ministar državne uprave i lokalne samouprave, Zoran Kasalović, Bojan Stević, Žikica Nestorović, državni sekretari u Ministarstvu, Saša Mović, pomoćnik ministra državne uprave i lokalne samouprave.
Primili ste amandmane koji su na Predlog zakona podneli narodni poslanici.
Primili ste izvešaj Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo i Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu, kao i mišljenje Vlade o podnetim amandmanima.
Pošto je Narodna skupština obavila načelni pretres, saglasno članu 157. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram pretres Predlog zakona u pojedinostima.
Na član 1. amandman je podneo narodni poslanik Marijan Rističević.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 1. amandman je podneo narodni poslanik Đorđe Komlenski.
Da li neko želi reč?
Izvolite, kolega Komlenski.
Zahvaljujem, kolega Komlenski.
Po amandmanu, reč ima narodna poslanica Jelena Žarić Kovačević.