Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9474">Đorđe Milićević</a>

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije

Govori

Zahvaljujem, uvaženi potpredsedniče Marinkoviću.

Poštovani ministre, poštovani predstavnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, najpre želim da kažem da je dobro da se končano o ovoj izuzetno važnoj i značajnoj temi koja se tiče izbornih uslova razgovara tamo gde se i razgovor vodi, a to je u parlamentu, u plenumu.

Mislim da je potpuno logično i prirodno da jedan deo opozicije prihvati još u martu mesecu ove godine poziv predsednice Narodne skupštine Republike Srbije i da o svemu ovome razgovaramo još tada, da razgovaramo kako da unapredimo parlamentarizam u Srbiji, kako da unapredimo parlamentarnu praksu, kako da unapredimo parlamentarni dijalog, da razgovaramo o izbornim uslovima. Da razgovaramo o tome, između ostalog, kako da implementiramo sve one sugestije koje smo imali na rad Narodne skupštine Republike Srbije, sugestije i predloge koje smo mogli videti i kroz izveštaj Evropske komisije, koji se tiče rada parlamenta.

Bez obzira što jedan deo opozicije ne učestvuje u radu parlamenta, sve sugestije i predlozi koji se mogu sagledati kroz izveštaj Evropske komisije su implementirani u rad parlamenta. Tačka je stavljena raspravom o budžetu za 2020. godinu, kada smo duplirali vreme rasprave.

Dakle, dijalog se gospodine ministre, dijalog se vodi i uvek će se voditi u parlamentu. Parlament je glas naroda, mesto gde mi legitimno izabrani predstavnici građana, dakle, kao neko ko ima poverenje i mandat građana, razgovaramo o alternativama kako da dođemo do najboljih zakonskih rešenja, najkvalitetnijih zakonskih rešenja, koja će biti u najboljem interesu građana.

Mislim da niko nikada nije želeo da uskrati demokratsku raspravu i demokratsko sučeljavanje mišljenja u parlamentu, ali to mora biti u skladu sa aktuelnim Poslovnikom Narodne skupštine, ma koliko postojalo otvorenih pitanja i ne slagali se sa određenim pitanjima i sa određenim rešenjima, mora biti uz poštovanje dostojanstva Narodne skupštine, i naravno, uz poštovanje kolega kroz javni diskurs, da iz javnog diskursa izbacimo sve ono negativno, kako bi imali pristojan dijalog i pristojnu komunikaciju u parlamentu.

Mislim da smo uvek mogli sa terena politikanstva da pređemo na taj teren argumentovane i demokratske rasprave, argumentovanog i demokratskog sučeljavanja mišljenja i mislim da smo o bilo kojoj temi da smo razgovarali, o bilo kom zakonu da smo razgovarali, da smo uvek mogli naći zajednički imenitelj, a to je prosperitet Srbije. Valjda je to zajednički imenitelj za sve nas koji sedimo u parlamentu pored naravno toga da imamo zajednički cilj, jedan, jedini, a to je da štitimo kao narodni poslanici nacionalne i državne interese. Ali, za to je potreban odgovoran, realan i ozbiljan pristup sa pogledom u budućnost za koji na žalost jedan deo opozicije nema sluha i ne razmišlja u tom pravcu.

Ispostavljanjem nekakvih zahteva i nekakvih uslova kojima se zaobilazi suština postojanja parlamenta kao najvišeg organa zakonodavne vlasti, jer suštinska uloga parlamenta je zakonodavna aktivnost. Kada vi ispostavljate nekakve zahteve, a zaobilazite parlament najblaže rečeno, to je narušavanje dostojanstva Narodne skupštine Republike Srbije. Podsetiću vas, gospodin Orlić je o tome govorio, ali hajde da napravimo jednu retrospektivu kako je sve krenulo.

Od trenutka konstituisanja parlamenta pa do pre godinu dana, jer ovo je 334 dan od kada jedan deo opozicije ne učestvuje u radu parlamenta, taj jedan deo opozicije pokušava kroz niz bezuspešnih rekao bih pokušaja da obezvredi i obesmisli rad parlamenta. Da u najnegativnijem mogućem svetlu predstavi rad parlamenta u javnosti i da prosto u javnosti provejava mišljenje kako parlament ne funkcioniše. Obzirom da je bilo mnogo bezuspešnih pokušaja i da nisu kroz demokratsku raspravu i demokratsko sučeljavanje mišljenja mogli da pokažu svoju snagu već nemoć i rekao bih, političku anemičnost i političku impotentnost, opredelili su se za bojkot parlamenta, što je njihovo legitimno pravo, ali bojkot parlamenta uz jedan vid političkog monologa.

Dame i gospodo narodni poslanici, ispravite me ako grešim, ali kroz taj politički monolog se tada onako svi okupljeni, mogao čuti samo jedan stav, svi su jednoglasno bili za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. I, tada nije bio uspostavljen nikakav uslov, nikakav zahtev. Dakle, insistiralo se na raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora, verovatno razmišljajući da tako svi zajedno okupljeni mogu predstavljati nekakvu alternativu vladajućoj koaliciji. Kada su shvatili ne da ne mogu predstavljati alternativu vladajućoj koaliciji već da imaju problem da politički prežive naredni izborni ciklus, išlo se korak dalje ka osmišljavanju novih političkih floskula. Pa, onda imamo političku floskulu bojkota izbora, zbog navodno ne fer i ne demokratskih uslova, a onda se išlo još jedna korak dalje, i to je nešto što u pravom smislu reči se može definisati kao bleda kopija DOS-a iz 2000. godine, to je nekakav sporazum sa građanima. To je nešto, podsetiću vas što su građani posle 2000. godine želeli što pre da zaborave, jer oni koji su preuzeli odgovornost 2000. godine su mnogo brzo zaboravili šta je zapravo i sadržano u tom sporazumu sa građanima.

Onda, vrlo često smo slušali poruke ili fer i demokratski izbori ili bojkot i revolucija. E, sada, fer i demokratski izbori, a svi zakoni koji se tiču izbornih uslova, celokupno izborno zakonodavstvo upravo je doneto u periodu kada je najveći deo onih koji danas sedi u tom i takvom Savezu sa Srbiju, bio u vladajućoj koaliciji i bio većinski partner u vladajućoj koaliciji. Tada apsolutno ništa nije smetalo. Tada smo imali fer i demokratske izbore. Čini mi se da oni misle da za neke političke stranke, zapravo njihov politički život kreće od danas, kao da mi svi ovde u parlamentu i većina građana Srbije boluje od amnezije, kao da ne zna kakva je bila retrospektiva svih dešavanja.

Što se tiče revolucije, nismo se plašili ni te 2000. godine, pa zar misle da se nekakvih kvazi revolucija plašimo danas, 2019. godine. Deo opozicije celokupan ovaj proces je shvatio kao šalu, kao priliku da zavarava javnost, jer bojkot izbora je bila jedina za njih opcija i jedina namera, jedini cilj, jedino što im je preostalo. Izigravali su žrtve, pokušavajući da među građanima Srbije pronađu nekoga ko se oseća kao žrtva. Znate, žrtvama je sve dozvoljeno, ne shvatajući da ovo nije ona Srbija koju su nekada mogli da prevare i da Srbija više nije ista, da Srbija ne naseda na očajničke, na gubitničke poteze.

Prizivali su evropske parlamentarce, insistirali na razgovoru sa evropskim parlamentarcima, a danas sa njima ne razgovaraju u parlamentu. Danas sa njima razgovaraju u hotelskim lobijima.

Dakle, mi smo spremni da razgovaramo o svemu što može da unapredi postojeće procese u Srbiji. Uvek smo za demokratska rešenja, uvek smo za demokratski dogovor, ali kada kažete ili 42 zahteva, ili bojkot izbora, onda to nije prostor i nije put koji vodi ka kompromisnom rešenju, ka konsenzusu, onda je to klasičan ultimatum.

Bojkot nije dobar, bojkot je pogrešan put, nije dobar za zemlju, nije dobar za demokratiju, ali ako imate politiku koja je u interesu građana, ako imate ljude kojima građani veruju čemu onda bojkot? Zašto onda ne učestvujete na parlamentarnim izborima i pokažete svoju snagu?

Gospodine ministre, u većini ovih tema o kojima danas govorimo, mi smo razgovarali na okruglom stolu na Fakultetu političkih nauka, učestvovali smo kao stranka i kao poslanički klub i u razgovoru sa evropskim parlamentarcima, jer spremni smo da razgovaramo o svemu što može da promeni postojeće procese, ali nismo spremni da o tome razgovaramo na ulici, nismo spremni da o tome razgovaramo pod šatorom, već tamo gde sed razgovori vode, u parlamentu.

Kada je reč o okruglom stolu, nisu to bili pregovori, to je bila razmena mišljenja, razmena iskustava i u jednom trenutku, moram reći da smo tokom razgovora rekli da nam se čini da pomalo razgovore gube smisao iz jednog prostog razloga, jer se sve vreme od nas insistiralo da konkretizujemo naše odgovore, da donesemo odluku o određenim preporukama, da nam se na taj način vežu ruke, da podignemo cenu organizatorima, ali nikako sa druge strane nismo čuli mišljenje onih koji nisu prisustvovali razgovorima, jer ako oni i dalje stoje na stanovištu 42 zahteva ili bojkot, onda takva vrsta razgovora gubi smisao.

Nakon šest okruglih stolova, koliko je održano na Fakultetu političkih nauka, mi smo kao poslanička grupa, kao politička stranka, zajedno sa našim koalicionim partnerima iz Jedinstvene Srbije, izašli sa određenim stavovima, sa određenim preporukama, pre svega, precizno u zakonu definisati šta čini izbornu kampanju, precizirati šta se podrazumeva pod zloupotrebom javnih resursa tokom izborne kampanje, precizirati na koji način javnost treba da bude upoznata sa redovnim aktivnostima nosilaca javnih funkcija u vreme trajanja izborne kampanje, zabraniti bilo koju vrstu pritisaka na građane zaposlene u javnim preduzećima, sprečiti upotrebu imovine i imena javnih preduzeća u svrhu izborne kampanje, predvidite sankcije za kršenje ovih odredbi, Narodna skupština Republike Srbije treba da izabere nadzorni odbor, Narodna skupština Republike Srbije treba da izabere nedostajuća tri člana REM-a, Regulatorno telo za elektronske medije treba da donese novi pravilnik o obavezama pružilaca medijskih usluga, Agencija za borbu protiv korupcije treba da preciznije definiše svoju ulogu i rokove u odnosu na obaveze i praćenje izbornog procesa u Srbiji kako bi mogla ravnomerno reagovati na prijave koje budu podnete od strane učesnika izbornog procesa, izvršiti instruktažu predsednika, zamenika predsednika biračkih odbora, sprovesti obuku lica zaposlenih u jedinicama lokalne samouprave, razmotriti mogućnost da se zapisnik o radu biračkog odbora nakon završetka glasanja podeli na više učesnika izbora, Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave treba da stvori mogućnost da svaki građanin Srbije ima neposredan uvid u birački spisak pre i posle glasanja, precizno utvrditi prava i obaveze domaćih i stranih posmatrača izbornih procesa, kao njihov rad, kako njihov rad ne bi bio predmet različitog tumačenja, sve aktivnosti RIK-a vezane za izborne procese treba da budu blagovremeno dostupne javnosti putem onlajn prenosa i kroz redovno objavljivanje svih dokumenata vezanih za izborni proces, predloge stalne konferencije gradova i opština Srbije treba pretočiti u zakonski tekst koji bi bio usvojen u Narodnoj skupštini, kao sedamnaestu preporuku, predložili smo u Zakonu o finansiranju političkih stranaka definisati koje se aktivnosti političkih stranaka mogu podvesti pod trošak izborne kampanje.

Želim da kažem da najveći deo preporuka i najveći deo zaključaka sa kojima smo izašli nakon završenih okruglih stolova su implementirani u ono što je učinila Vlada Republike Srbije, u ono što je učinilo redno telo Vlade Republike Srbije i želim da kažem da je Vlada Republike Srbije, zapravo radno telo Vlade Republike Srbije imalo jedan odgovorni, ozbiljan pristup i da smo napravili jedan kvalitativan pomak kada je reč o unapređenju izbornih uslova, da je napravljena jedna ravnoteža između poštovanja prava vlasti sa jedne i opozicije sa druge strane.

Nije Vlada, kako smo mnogo puta tokom razgovora mogli ćuti, banalizovala stvari i nije se deklarativno bavila ovima pitanjima, već veoma konkretno i o tome danas razgovaramo, kroz izmene i dopune Zakona o finansiranju političkih aktivnosti, izmene i dopune Zakona o javnim preduzećima, o Agenciji za borbu protiv korupcije i sprečavanju sukoba interesa, dakle, vrlo konkretno.

Dakle, svi oni koji su učestvovali u ovom procesu, imali su ozbiljan i odgovoran pristup. Naravno, Vlada Republike Srbije, ponavljamo radno telo Vlade Republike Srbije, i danas Narodna skupština Republike Srbije. Vidljiv je napredak i konstruktivnost da sve prođe u demokratskom duhu.

Za nas je krajnje, moram reći, rigidan i neprihvatljiv stav od samog početka bio da se nosiocima javnih funkcija zabrani predstavljanje rezultata tokom kampanje. Treba voditi, naravno, računa o korišćenju javnih resursa tokom kampanje, ali mi smatramo da ako izborna kampanja ne treba i ne sme u Srbiji sve da stane i da se svi okrenemo izbornoj kampanji, valjda svako treba da obavlja posao za koji je preuzeo odgovornost, naravno, poštujući zakone konkretno koji se tiču izbornih uslova. Zamislite na jednoj strani želite da zabranite nekome da prezentira svoje rezultate, a na drugoj strani dozvoljavate onima koji to osporavaju da mogu da kritikuju te iste rezultate.

Takođe, održana je javna rasprava kada je reč o zastupljenosti u medijima tokom izborne kampanje. Ono što se nama čini, gospodine ministre, jeste da jedan deo opozicije želi da se bavi uređivačkom politikom medija.

Dosta više te kuknjave o medijima u medijima, mi nismo zastupnici te teze da ukoliko smo prisutni u medijima medijska scena je dobra, a ako nismo prisutni u medijima ta medijska scena je loša. Naprosto, mediji moraju da budu autonomni u odlučivanju i ne želimo da se bavimo uređivačkom politikom medija.

Podsetiću vas, 2009. godine smo bili deo vladajuće koalicije i nismo glasali za izmene i dopune Zakona o javnom informisanju jer smo smatrali da te izmene i dopune zakona jesu ozbiljan udar na objektivno i profesionalno nezavisno novinarstvo u Srbiji.

Kada je zastupljenost u medijima u pitanju, evo samo jedan prilog. Imam ovde pred sobom istraživanje novosadske novinarske škole, kada je reč o izborima, recimo konkretno o izborima, pa jedni izbori, parlamentarni izbori 2016. godine. Socijalistička partija Srbije je tada bila deo vladajuće koalicije. Socijalistička partija Srbije je tokom te izborne kampanje bila daleko manje zastupljena na "Nacionalnim dnevnicima" svih medija u odnosu na opozicione političke partije, poput DS i poput SDS, pa nam nikada nije palo na pamet da blokiramo ulaze televizijskih stanica i da motornom testerom uređujemo da pokušamo da se bavimo uređivačkom politikom medija.

Dozvolite, gospodine ministre, ja mislim da je medijska strategija usvojena negde posle 2000. godine, i da se tada inicirali i da se insistiralo da se ide ka kapitalizmu, želeli ste kapitalizam, dobili ste kapitalizam i mi prosto ne znamo odakle danas potreba da se bavite privatnim sektorom, pre svega kada govorimo o medijima. I privatni mediji prate istraživanja, i privatni mediji prate rezultate i oni jako dobro znaju šta je vest. To što neko ima 50% podrške, a neko se bori da dođe do 5% podrške, pa ne možemo mi pomagati u tome da podigne svoj rejting ili rejting političke opcije. Naravno da je interes vlasništva kada govorimo o medijima primaran.

Što se tiče javne rasprave koju smo imali, mi smo tada rekli potpuno jasno - želite da formiramo nadzorni odbor, nemamo apsolutno ništa protiv, ali javnost mora da zna da taj nadzorni odbor nije formiran od 2000. godine u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Javnost treba da zna da je 2016. godine predsednica Narodne skupštine Republike Srbije uputila dopis poslaničkim grupama sa ciljem da bi dali predloge za formiranje nadzornog odbora.

Zašto tada nije formiran nadzorni odbor? Želite da menjate urednike RTS-a? Nemamo ništa protiv. Ova vladajuća koalicija nije postavila nijednog urednika RTS, ali sa druge strane RTS i danas i svaki dan direktno prenosi sednice parlamenta, one su javne, direktno se prenose na javnom servisu. Kažete nemate prostora u medijima? Izvolite, dođite u skupštinske klupe, izađite sa vašim političkim programom, sa političkim idejama.

Mesecima traje histerija i jedna vrsta hajke na REM i u svemu tome se zaboravlja ona suštinska i osnovna stvar, da mi političari, poslanici, treba da pomognemo i podržimo rad nezavisnih institucija, da ih jačamo a ne da ih guramo u politički ring, ne da svako od nas tumači zakon onako kako mu odgovara i da teramo REM da tumači zakon suprotno od onoga što je logično, što je normalno i što mora biti tako. Ali, pokrenuta je i procedura izbora novih članova REM-a, nedostajućih članova REM-a.

Dakle, za nas je ovo bio jedan ozbiljan dogovor i to je potpuno logično, dogovor između političkih stranka, predstavnika vlasti i predstavnika opozicije, sa druge strane predstavnike medija, predstavnika REM-a i mi u potpunosti prihvatamo. Hajde da definišemo pravilnik kada je reč o Javnom servisu, da definišemo preporuke kada je reč o komercijalnim emiterima, ravnomerna zastupljenost, naravno, i kvantitativna i kvalitativna, ali hajde da akcenat stavimo na tematske oblasti da vidimo ko kakav program predlaže i ko kakvim ljudima konkretno raspolaže.

Postoji jedna stvar koja je jako važna, a to su lažne vesti. Informacija je moćno oružje, univerzalni model mora biti da se njoj suprotstavlja druga informacija ili drugačija argumentacija, a nikako pretnja, nasilje i nikako sukobi.

Upravo zbog svega toga moramo imati na umu da pripremimo, to je veliki izazov i moramo imati na umu da spremimo naše građane na lažne informacije, jer sve češće se susrećemo sa dezinformacijama i to je danas veća pretnja nego ikada do sada.

Definitivno, gospodine ministre, manjak političkih ideja, manjak političke moći, manjak političkog uticaja dovodi do najprimitivnijeg ponašanja i to odavno prevazilazi granice političkog vokabulara. Ovde više nije reč o politici, ovde više nije reč o suštini zbog koje politika postoji, ovde je reč o nasilničkom i siledžijskom ponašanju i ono što se dešavalo preksinoć ispred Narodne skupštine Republike Srbije, ne sme i ne može da postane norma društvenog ponašanja u Srbiji.

Mi pokazujemo spremnost da pravimo nove okvire. Nisu problem kritike, treba otvoreno razgovarati, videti šta treba i može da se uradi i mi smatramo da je ovo jedini i pravi način da se vidi šta se predlaže i ne vidim da je bilo ko iz vladajuće koalicije zatvorio vrata za razgovor.

Danas niko ne može da kaže da vladajuća koalicija je ta koja otežava razgovor, da vladajuća koalicija je ta koja insistira i ide ka tome da opozicija odustane od parlamentarnih izbora.

Mi smo tu da poštujemo Ustav i zakon i da onemogućimo ono što jedan deo opozicije želi, a to je da se izbori prolongiraju, da se formiraju nekakve prelazne Vlade ili predizborne Vlade. Nema Srbija razloga za prelaznu, predizbornu Vladu, Srbija ima političku stabilnost, a nakon redovnih parlamentarnih izbora dobiće novu Vladu koja će imati, potpuno sam ubeđen, ogromno poverenje i podršku građana i ponovnu, naravno, političku stabilnost.

I na samom kraju, gospodine ministre, jedanu temu koju smo pokrenuli, a tiče se takođe izbornih uslova. Mi smo sa vama o tome razgovarali, pokrenuli smo inicijativu i ovde kroz izmene i dopune Zakona o Narodnoj skupštini, a to je da se zajedno izborimo, svi zajedno da se izborimo, kako da onemogućimo da poslanički mandat nakon izbora bude predmet političke trgovine, jer smatramo da je to narušavanje izborne volje građana i smatramo da je to važno zarad političke stabilnosti, a politička stabilnost je preduslov svakog daljeg napretka, jer uvek se postavlja pitanje, gospodine ministre, šta je starije – izborna volja građana ili vlasništvo mandata? Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine Arsiću.

Tokom poslednjeg četvrtka u mesecu mi kao poslanički klub, između ostalog, kao i poslanički krug SNS i SRS, zbog broja poslanika, retko stižemo da postavimo poslanička pitanja, pa ono što smo želeli da postavimo u četvrtak, mi ćemo postaviti danas, a nadovezaćemo se sa još jednom temom, za koju smatramo da je od izuzetne važnosti i značaja.

Naime, mi smo želeli tokom poslednjeg četvrtka da postavimo pitanje najpre ministru za informisanje i kulturu, jer nemamo mogućnost da postavimo pitanje nadležnim institucijama u smislu udruženja novinara, ne bi imalo ni smisla, jer bi onda smatrali da se mešamo u slobodu medija, ali zato imamo pravo da postavimo pitanje ministru informisanja i kulture, pa neka on to pitanje prosledi relevantnim novinarskim udruženjima.

Naše pitanje je da li sloboda medija podrazumeva da svakoga dana gledamo neku novu naslovnu stranu sa istom porukom, metom iscrtanom na legitimno izabranom predsedniku Srbije, Aleksandru Vučiću, sve dok se cilj koji neko izgleda želi da postigne ne ostvari? Da li je ovo sloboda medija ili je ovo medijski linč? Jasno je da svaka naslovna strana nosi određenu poruku i da li na ovaj način neko otvoreno priželjkuje likvidaciju predsednika?

Nismo ni sumnjali da će ovakve poruke koje jedan deo opozicije prosleđuje putem medija naići na oduševljenje upravo tog dela opozicije. Da li je to jedino što jedan deo opozicije ovako hrabro putem pojedinih medija ima da ponudi?

Prošle nedelje smo od istog dela opozicije, dame i gospodo poslanici, ovde iz skupštinskog hola mogli čuti pretnje hapšenjem pojedinim glavnim i odgovornim urednicima dnevnih listova, pojedinim vlasnicima televizijskih stanica, komercijalnih televizijskih stanica sa nacionalnom frekvencijom, a ne tako davno na jednoj od konferencija za štampu vrlo otvorenu i direktnu pretnju da će gasiti određene komercijalne televizije.

Ovde više definitivno nije reč o politici o suštini zbog koje politika postoji, već o pozivu na linč, pozivu na nasilje, nasilničko i siledžijsko ponašanje koje ne sme nikako da postane norma društvenog ponašanja u Srbiji.

Manjak ideja, manjak političke moći, manjak uticaja jednog dela opozicije definitivno dovodi do sve češće najprimitivnijeg ponašanja koje je odavno prevazišlo političke okvire. Neće se istorija u Srbiji ponoviti u svom najgorem obliku.

Politika nasilja, politika mržnje i politika sukoba jednog dela opozicije definitivno, to smo imali prilike da vidimo i tokom jučerašnjeg dana, podstiče radikalizaciju delovanja njihovih simpatizera ili pristalica ili kako god. Bojazan da će destrukcija koju kontinuirano sprovode predstavnici dela opozicije dovesti do težih posledica u vidu mržnje, permanentnih pretnji po život predsednika Srbije, Aleksandra Vučića, nažalost, postaje stvarnost.

Krajnje je vreme da pravosudni organi preduzmu zakonom propisane mere protiv onih koji ovu mržnju i beskrupulozne pretnje šalju gotovo svakodnevno. Istina je da njihova hrabrost dolazi do izražaja samo preko Tvitera i Fejsbuka, odašiljanja sramnih poruka.

Građani Srbije to prepoznaju, jer građani Srbije ne žele destrukciju i nasilje, građani Srbije žele mir, stabilnost i prosperitet.

Dolazak na vlast se u Srbiji ne može ostvariti nasiljem, već demokratskim putem, na izborima. Međutim, pojedinci ne žele da se uključe u demokratske procese, već u najvažnijim trenucima za Srbiju, kada predsednik Aleksandar Vučić razgovara sa predsednikom Ruske Federacije o vitalnim pitanjima za našu zemlju i naš narod o Kosovu i Metohiji, pokušavaju na svaki mogući način da devalviraju postignute rezultate koje je Srbija ostvarila na unutrašnjem i međunarodnom polju delovanja. Sigurno je da takav cilj nikada neće ostvariti, jer je Srbija na sigurnom putu napretka i boljeg života svih njenih građana.

Ali, ono što mi želimo, ne da uputimo kao pitanje, već kao apel i molbu nadležnim organima i nadležnim institucijama, da najozbiljnije shvate ovakve vrste pretnji koje su upućene legitimno izabranom predsedniku Srbije, jer, čini nam se da definitivno ovde neko ima za cilj da bez izbora dođe do vlasti u Srbiji. Zahvaljujem, gospodine Arsiću.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Vladimir Đurić. Izvolite.
Zahvaljujem.
Da li još neko od predsednika, odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa želi da zatraži obaveštenje? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Marijan Rističević. Izvolite.
Zahvaljujem kolega Rističeviću.
Da li još neko od predsednika, odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa želi da zatraži obaveštenje, ili objašnjenje u skladu sa članom 287. Poslovnika? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Đorđe Vukadinović.
Izvolite.
Zahvaljujem kolega Vukadinoviću.
Reč ima narodni poslanik Marko Parezanović.
Izvolite kolega Parezanoviću.
Zahvaljujem, kolega Parezanoviću.
Pošto se više niko od predsednika odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa ne javlja za reč, nastavljamo sa radom.
Obaveštavam vas da su sprečeni da sednici prisustvuju sledeći narodni poslanici Stefana Miladinović i prof. dr Žarko Obradović.
Nastavljamo rad i prelazimo na pretres u pojedinostima 15. tačke dnevnog reda – PREDLOGU ZAKONA O IZMENAMA ZAKONA O ZAPOSLENIMA U JAVNIM SLUŽBAMA
Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam da su pozvani da sednici prisustvuju Branko Ružić, ministar državne uprave i lokalne samouprave, Zoran Đorđević, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Siniša Mali, ministar finansija, Zoran Kasalović, državni sekretar Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, Bojana Stanić, državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Ivana Savićević, pomoćnik ministra državne uprave i lokalne samouprave, Miloš Janković, vršilac dužnosti pomoćnika ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Snežana Bogdanović, šef Odseka u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i Gordana Božanić i Biljana Grandović, viši savetnici u Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave.
Primili ste amandmane koje su na Predlog zakona podneli narodni poslanici Vjerica Radeta, Nataša Sp. Jovanović, Aleksandar Šešelj, Milorad Mirčić i Marijan Rističević.
Primili ste Izveštaj Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo i Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu, kao i mišljenje Vlade o podnetim amandmanima.
Pošto je Narodna skupština obavila načelni pretres, saglasno članu 157. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Na član 1. amandman je podnela narodni poslanik Vjerica Radeta.
Da li neko želi reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Vjerica Radeta.
Izvolite.
Da, Predlog zakona o izmenama Zakona o zaposlenima u javnim službama.
Po amandmanu, reč ima narodni poslanik Aleksandar Marković.
Izvolite.
Zahvaljujem, kolega Markoviću.
Reč ima, po amandmanu, narodni poslanik Srbislav Filipović.
Izvolite, kolega Filipoviću.
Zahvaljujem, kolega Filipoviću.
Reč ima narodni poslanik Jelena Žarić Kovačević.
Izvolite.
Zahvaljujem, koleginice Žarić Kovačević.

Gospodine Šešelj, želite repliku na izlaganje koleginice?

Izvolite.

Zahvaljujem, gospodine Šešalj.

Na član 2. amandman je podnela narodni poslanik Nataša Sp. Jovanović.

Da li neko želi reč?

Reč ima narodni poslanik Nataša Sp. Jovanović. Izvolite.

Zahvaljujem.
Na član 2. amandman je podneo narodni poslanik Marijan Rističević.
Da li neko želi reč? (Da)
Reč ima narodni poslanik Marijan Rističević.
Zahvaljujem.
Na član 3. amandman je podneo narodni poslanik Aleksandar Šešelj.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 4. amandman je podneo narodni poslanik Milorad Mirčić.
Da li neko želi reč? (Da)
Reč ima narodni poslanik, Milorad Mirčić.