Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9498">Janko Veselinović</a>

Janko Veselinović

Stranka slobode i pravde

Govori

Predsedavajuća, reklamiram član 107. Govornik je dužan da postoje dostojanstvo Narodne skupštine. Po drugi put predsedavajuća, odnosno šef poslaničke grupe SNS se na uvredljiv način odnosi, odnosno govori o poslanicima u ovoj skupštini.
Smatram da time što ne preduzimate ništa iz ovlašćenja koje vam daje ovaj poslovnik, ovu skupštinu unižavate i vraćate je na period 90-ih godina, kada su oni zaista žarili i palili i pretili, kao što je rekao kolega, i povlačili oroze. Ako slušate neka svedočenja ovih dana, to možete i da čujete.
Predsedavajuća, molim vas. Ovu reč još jedanput upotrebljavam, molim vas, da upozorite poslanike vladajuće koalicije, odnosno stožerne stranke da ne unose ovde govor 90-ih, mržnju na način za koji smo mislili da je iza nas. Upozorite, prekinite ovu sednicu, pozovite šefove poslaničkih grupa na dogovor.
Predsedavajuća, ovo zaista nije smešno. Molim vas, upozorite šefa poslaničke grupe, koji se po drugi put uvredljivo odnosi i govori o poslanicima opozicije, jer ćemo u suprotnom morati da izađem iz sale i da se konsultujemo da li ćemo dalje učestvovati u radu, uz ovakvo vaše predsedavanje.
Ne radi se ni o kakvoj zloupotrebi Poslovnika nego o stvari koju je važno da kažemo. U najvećem delu diskusije gospodina Palalića slažem se, a osnov za repliku može biti i pominjanje prethodne Vlade u kojoj je DS činila značajan deo te Vladi i odgovorna je na neki način za rad te Vlade.
Ono u čemu se sa gospodinom Palalićem apsolutno slažem je da je došlo do određene vrste deparlamentarizacije zemlje, da je Vlada preuzela u dobroj meri ulogu parlamenta, da je parlament doveden na ivicu da je servis Vlade za donošenje zakona najčešće po hitnom postupku bez mogućnosti prave rasprave o njima.
Međutim, ne slažem se o načinu kako to da svi zajedno rešimo. Mislim da je ova rezolucija proizvod, odnosno da je ona iznuđena i da je to stav i pozicije i opozicije da Vlada sebi ponekad uzima previše, nama nudi premalo da bismo mogli da je kontrolišemo i da bismo mogli da imamo onu ulogu koju nam je dao Ustav.
O čemu se u stvari radi? Radi se o tome da nemamo ili imamo veoma malu kontrolnu ulogu u odnosu na Vladu i radi se o tome da se zakoni ne primenjuju. Da bi se zakoni primenjivali, odnosno da bi se oni uopšte usvajali i da bi imali smisla jeste da postoje neka određena pravila…
(Predsedavajuća: Vreme.)
… po kojima bi se i parlament i Vlada ponašali. Mislim da nije…
(Predsedavajuća: Vreme.)
… završiću u jednoj rečenici. Mislim da nije način da mi prestanemo i ne usvojimo ovu rezoluciju i da nastavimo sa usvajanjem zakona koji se neće primenjivati, već da usvojimo rezoluciju koju će svi poštovati da bi se zakoni primenjivali. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, mi danas pred sobom imamo nekoliko međunarodnih ugovora i obično rasprava o ratifikaciji međunarodnih ugovora prođe u ovoj skupštini prilično nezapaženo, bez mnogo debate, i u danu za glasanje one uglavnom prođu takođe bez mnogo osporavanja, čak i same strane opozicije.
Meni je danas ovde, zbog toga sam se javio za reč, za oko zapala jedna odredba u zakonu o potvrđivanju Memoranduma o razumevanju između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Turske, koja u članu 2. kaže – strane će ostvarivati saradnju u sledećim oblastima, pa pod jedan kaže – biljnoj proizvodnji, industriji semena, biljnih ulja, žitarica, vinove loze, itd.
Rekao bih, nažalost, mi smo ovde pre tri meseca usvojili, odnosno vladajuća koalicija Ugovor o biljnim i genetičkim resursima u oblasti poljoprivrede i prehrambene industrije, kojim je u suštini potvrđen ugovor koji je 2001. godine usvojen i stupio je na snagu kada ga je ratifikovalo 40 zemalja.
Srbija je tek početkom ove godine prihvatila ovaj sporazum i time sve obaveze iz njega. One su, moram reći, katastrofalne za našu poljoprivredu, pre svega za biljne resurse, pogubne su za naša dva instituta, Institut za ratarstvo i povrtarstvo iz Novog Sada i za Institut za kukuruz iz Zemun Polja iz nekoliko razloga. Zbog toga su veoma slične odredbe ovog sporazuma koji potpisujemo sa Turskom i tog ugovora.
Čak se postavlja pitanje potrebe ove odredbe Ugovora sa Turskom, jer mislim da je Turska potpisnica ovog ugovora. O čemu se u stvari radi?
Radi se o činjenici da je potpisivanjem ovog ugovora o biljnim i genetskim resursima u oblasti poljoprivrede i prehrambene industrije Republika Srbija preuzela obavezu da sve svoje biljne resurse, sve svoje biljne potencijale koji su nastajali godinama i godinama rada, genetičara i drugih stručnjaka u ova dva renomirana instituta. Oni su među pet ili deset najrenomiranijih ustanova iz ove oblasti u svetu, a jedini su, kao državni instituti, među tih deset renomiranih kuća. Dakle, mi smo se obavezali da ćemo naše biljne i genetičke resurse staviti na raspolaganje drugim zemljama potpisnicama.
Šta je tu problem? Problem je što naši biljni i genetički resursi nisu zaštićeni kao intelektualna svojina, odnosno manje od 1% biljnih resursa je zaštićen, a preko 99% nije zaštićeno. To nije patentno pravo, to je neka vrsta intelektualne svojine, kao sui genereis koja se štiti posebnim institutom, zove se zaštita biljnih sorti. Dakle, naša biljne sorte nisu zaštićene.
Zbog čega je Srbija u specifičnom položaju? Zbog toga što su sve ozbiljne zemlje, kojima je poljoprivreda i stvaranje biljnih i genetičkih resursa jedno od nacionalnih interesa, zaštitili svoje biljne sorte, pa je tako u najrazvijenijim zemljama zapada stepen zaštite 99%, a kod nas je stepen zaštite 1%.
Iz ovog međunarodnog ugovora oni koji su zaštitili intelektualnom svojinom svoje biljne i genetičke resurse nemaju obavezu da te genetičke resurse stavi na raspolaganje drugima, to znači ni nama, a već sam rekao da mi imamo obavezu. Njima se preporučuje da oni to urade. Da oni to neće uraditi, u to sam siguran. To čak pokazuje i praksa iz ove oblasti, gde je recimo jedna od renomiranih svetskih kuća, da je sada ne pominjem, čak patentirala terminator kod za neke svoje biljne vrste. Šta to znači? To znači da ta biljna vrsta, kada se zasadi ove godine, ona nema seme za iduću godinu, ona ga praktično uništava i nema mogućnosti da poljoprivrednik, kako se to u međunarodnom pravu kaže, seje seme sa tavana. Dakle, nema tog semena, jer je biljka sama sebe uništila za sledeću generaciju, dakle, dokle je stigla ta zaštita intelektualne svojine u svetu.
Pitam vas ministre – zbog čega ste posle 12 godina, bez davanja dovoljno vremena institutima da zaštite svoje biljne sorte uz pomoć države, jer oni za to nemaju para, reč je o nekoliko hiljada novih biljnih sorti koje nisu zaštićene i to su stotine hiljade evra koje oni nemaju, zašto im niste ostavili vreme i dali pomoć države da oni te svoje biljne sorte štite? Vi ih sada dajete i Turcima i ne znam kome sve. One su već date ovim međunarodnim ugovorom, one su date svim zemljama koje su potpisnice ovog ugovora, od ovog ugovora koji je stupio na snagu ovih dana, pošto je rok stupanja na snagu 90 dana od polaganja depozita, odnosno potpisa o ratifikaciji, on je ovih dana stupio na snagu i sve naše biljne sorte će biti na raspolaganju multinacionalnim kompanijama iz oblasti semenarstva, koje će možda te naše sorte sutra zaštiti. Tu je naročito u opasnosti kukuruz, suncokret i neke druge biljne sorte koje se razmnožavaju na specifične načine, gde će moći bilo ko da zaštiti naše biljne sorte koje nismo uspeli da zaštitimo kao intelektualnu svojinu.
Naravno, koleginica Vojić Marković otvorila je mnogo pitanja koja se tiču veterine i drugih stvari koje se pominju ovim ugovorima. Veoma bih bio voljan kada biste vi nama danas odgovorili na neka pitanja koja se tiču veoma aktuelnih stvari, kao što je drastičan pad izvoza iz oblasti poljoprivrede, od kad je ova vlada došla na ovu poziciju na kojoj jeste, da nam kažete šta će biti sa obećanjem da ćete aflatoksin svesti na 0,05, to je obećao potpredsednik Vlade. Ništa od toga nema. Naš izvoz u oblasti mlekarske industrije je praktično nula. Naš kredibilitet je ugrožen u svetu.
Šta je sa isplatama subvencija? Šta je sa najavama da će budžet za poljoprivredu i da li je to tačno, biti ozbiljno ugrožen i da poljoprivrednicima neće moći biti isplaćene ni ovako niske subvencije koje su obezvređene inflacijom i rastom cene eura i rastom svih repromaterijala na tržištu? Mnoga druga pitanja bih vam postavio, ministre, ali ne bih da izlazim iz okvira zadate teme, ali bih voleo da čujem odgovore – da li uopšte znate kakve su posledice od ugovora koji je pre neki dan stupio na snagu, koji se tiče biljnih i genetičkih resursa i da li ste imali neke razgovore sa našim institutima, da bi se šteta smanjila. Hvala.
Hvala. Samo bih molio vas da pitate gospodina Petrovića za ovo.
Član 106. koji govori da govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres.
Uvaženi gospodin Babić nas je juče podučavao da ne mešamo njegovu porodicu, mada ni eksplicitno, ni implicitno niko njegovu porodicu nije pominjao. On je danas sve o svojoj porodici ispričao, i o učiteljici Mari, i o deci itd.
Na jedan vrlo, rekao bih, neprimeren način urušavao je ugled ove Skupštine, slao poruke koje ne odgovaraju jednom poslaniku, ali on to čini već danima.
Razumem njegov interes za vaspitanje odraslih. On je o tome veoma detaljno elaborirao. Za neke je možda to kasno, ali ja svakako smatram da bi bilo mnogo primerenije uložiti u užine za decu i obezbediti užine za decu svoj deci Srbije, nego kupiti, recimo, jedan vojni avion.
Dakle, razumeli ste me da sam vam skrenuo pažnju i upozorio da je poslanik govorio mimo teme dnevnog reda, a danas je na dnevnom redu bilo obrazovanje u osnovnoj školi i srednjoj, itd, između ostalog i obrazovanje odraslih. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, gospodo saradnici, uvaženi narodni poslanici, ja kao ni naša poslanička grupa nismo zadovoljni što je ovaj set od osam zakona ušao na ovaj način u proceduru. Radi se o veoma ozbiljnim zakonima. Mislim da će se ministar sa tim složiti, moglo bi se reći sistemskim zakonima važnim za obrazovanje. Oni su došli krajem prošle nedelje u proceduru. Mi danas raspravljamo o njima, objedinjeno. Još nam danas kažu iz Poslaničkog kluba SNS da su nam, eto, udelili još pet sati za tu raspravu. Smatram da je to krajnje neozbiljno.
Imajući u vidu važnost ovih zakona, danas ću ih makar nabrojati, da podsetim narodne poslanike o čemu mi raspravljamo i o čemu smo spremni da za jedan i po dan raspravimo i da u danu za glasanje pritisnemo taster.
Reč je o Zakonu o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, Zakonu o srednjem obrazovanju i vaspitanju, Zakonu o obrazovanju odraslih, o čemu je najviše gospodin Babić govorio, Zakonu o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, Zakonu o izmena i dopunama Zakona o učeničkom i studentskom standardu, Zakonu o dopuni Zakona o platama u državnim organima i javnim službama, Zakonu o izmenama i dopunama Zakona o inovacionoj delatnosti, Zakonu o zaštiti topografije poluprovodničkih proizvoda. O ovih osam zakona mi raspravljamo danas. Neki, istina, nisu stigli ni da se pomenu i zbog toga sam ja to ovom prilikom učinio.
Smatram da je to odnos prema obrazovanju u Srbiji, odnos države prema ključnoj sferi društvenog života, u koji svaka normalna država treba da ulaže da bi pokrenula društvo, društvo koje je u ozbiljnim problemima, državu koju muči najveća inflacija u Evropi, najveći pad plata, odnosno vrednosti plata, pad svih parametara, rast vrednosti evra, odnosno pad dinara. Ovih dana su se poslanici vladajuće koalicije dičili da je jedino dinar stabilan i da je to kapital ove Vlade. Sve je to obezvređeno. Inflacija vrednosti je pogodila i obrazovanje.
Nažalost, ni jedna zemlja sveta koja je pokušala da unapredi svoju privredu nije to činila na krilima vojnih aviona. Mi ovih dana razgovaramo o obrazovanju, o činjenici da nema para za udžbenike, školske kuhinje, da nema para za đake pešake, odnosno da će oni i dalje morati da zadrže taj status, da nema para za internet, da neće biti para za još neke stvari, ministre Obradoviću, znam da ste vi za to najmanje krivi, a kupujemo avione u vrednosti od milijardu evra.
Da li ste se nekad, ministre Obradoviću, postavili u situaciju da postavite pitanje prvom potpredsedniku Vlade i gospodinu Dinkiću, koji odlučuju o parama u ovoj zemlji, potpredsedniku Vučiću i ministru Dinkiću, da li ste postavili sebi možda pitanje da ih pitate da li bi bilo dobro da jedan taj avion ostave za neki srećniji period, a da vama daju makar 150 miliona evra? Razmislite o tome, gospodine Obradoviću, da ga možda na nekoj od narednih sednica pitate. Nisam siguran da je tačno da gospodina Vučića niko ništa ne sme da pita. Siguran sam da ste vi hrabar čovek i da ćete mu to pitanje postaviti.
Šta mislite šta bi se za milijardu evra moglo uraditi u oblasti obrazovanja i nauke? Vi to dobro znate. Vi znate kako je bilo u prethodnoj Vladi, koliko se ulagalo u nauku i obrazovanje, koliko je škola sagrađeno po Srbiji, koliko je naučnih parkova podignuto, neki se sada završavaju, koliko je stanova za mlade naučne radnike podignuto. Nažalost, ta dva čoveka su vas stavila u situaciju da vi to više nećete moći raditi. Čak se postavlja sledeće pitanje – šta ako vam Vučić i Dinkić kažu - gospodine Obradoviću, moraćete da odustanete od 6% vašeg budžeta, a 94% vašeg budžeta su plate? To znači da biste sa tih 6% odustali od svih drugih troškova i da biste vi imali samo da isplaćujete plate, a može se to lako desiti jer ste rekli da će plate ostati iste. O platama zaposlenih ću nešto kasnije. Ako vam kažu da smanjite budžet za 6%, moći ćete da isplaćujete samo plate.
Znači li to da će deca kao 90-ih morati da donose krede od kuće, da sami plaćaju osnovne potrebe škole u smislu opreme i sve ono što su nastavna sredstva da plaćaju njihovi roditelji? Znači li to da ulazimo u tu fazu? Da li je to javno školstvo o kome je danas govorio profesor Mićunović i koje je poznato još od Napoleona? Sada Olan pokušava da vrati taj sistem u Francusku. Da li smo mi u toj fazi da će javno besplatno školstvo kod nas značiti to?
Šta sam hteo da kažem? Naime, u članu 4. Zakona o osnovnom obrazovanju, nemam dovoljno vremena da pričam o svim zakonima, razumete zbog čega, zato što je jednostavno takva rasprava, kaže se da svako lice ima pravo na besplatno i kvalitetno osnovno obrazovanje i vaspitanje u javnoj školi. Znači, besplatno i kvalitet. Da li je besplatno i kvalitetno obrazovanje kada pogledamo sledeći član 68. u kojem se kaže – učenik koji nastanjen na udaljenosti većoj od četiri kilometra od sedišta škole ima pravo na besplatan prevoz? Šta je sa učenicima koji su nastanjena na udaljenosti od 3,5 kilometra, pa svaki dan treba sedam kilometara da pešače? Onda RTS dođe i slika, pa kaže - vidi đaka pešaka kako je uspešan. Što je rekao moj kolega, uvaženi profesor Stojković - više je vukova nego đaka na tom području. Da li je to besplatno školovanje? Zašto toj deci ne bi od ovog jednog aviona obezbedili besplatan prevoz?
U istom članu kaže se da škola u dogovoru sa jedinicom lokalne samouprave i donatorima, kao što je gospodin Babić, može da obezbedi za sve učenike besplatnu ishranu u celini ili delimično. Da li je to besplatno školovanje? Jesmo li rekli u članu 4. da svakom licu pripada besplatno školovanje, kvalitetno? Ovde kaže – može, pa sve posle kaže – može i sve zavisi od donatora jedinice lokalne samouprave, o kojima je ministar Dinkić, a mislim da spominjanje njegovog imena nema nikakvog smisla jer o tome odlučuje zna se ko, a njegovo ime sam već spomenuo. Dakle, uzeo je tim lokalnim samouprava te pare. Od čega će one da ulože u te škole i u te kuhinje, ako ne bude takvih donatora koji imaju sredstava da ulože u te kuhinje, gospodine Obradoviću? Zaista smatram da ste vi najmanje krivi što je ovo ovako. Uzeli su vašem ministarstvu sve, ali na neki način sedite u toj vladi pa ćete morati jednog dana postaviti pitanje – kako dalje?
Isto je sa celodnevnim boravkom. Kažu neki dan – nema para. Ta škola je inače udaljena 500 metara od moje kuće, da sada privatizujem skupštinsku salu. Direktor te škole na novom naselju, koje ima 50.000 stanovnika u Novom Sadu, kaže da nema para za produženi boravak dece u drugom razredu. Sada roditelji koji su upisali svoju decu u osnovnu školu računaju da će moći raditi, da kada dođu s posla da svoju decu nađu u školi, a ne da budu ispred škole. On kaže da nema para za produženi boravak. Šta roditelji sada da rade? Ili da ispišu decu iz škole ili da napuste posao. Da li je to besplatno školovanje? Molim vas, pitajte gospodina Vučića da li može taj jedan avion da ustupi, da odloži njegovu kupovinu za neki naredni period, kako bi bilo produženog boravka u mom Novom Sadu, u Leskovcu, u Beogradu i u bilo kom drugom gradu, kako bi bilo užine za decu, kako bi bilo krede u školi, kako bi bilo svetla u toj školi, kako se ne bi obrušavali krovovi itd.
Bojim se da ne uzmem previše vremena, mislim da će mi se koleginica Čomić naljutiti, pošto i ona treba da govori posle mene, ali još samo jednu minutu.
Pitanje besplatnog obrazovanja tiče se i kvaliteta obrazovanja, koje se takođe pominje u članu 4. Kakvo je to obrazovanje i kakav je to kvalitet kada smo mi zemlja u Evropi sa najvećim brojem privatnih časova koje roditelji plaćaju? Evo, iz mog ličnog iskustva, imao sam decu, moje komšije su imale decu, moji prijatelji su imali decu, ne samo što plaćaju engleski jezik, plaćaju i matematiku i hemiju itd.
Šta smo učinili na tom javnom školstvu da deca kada dođu kući, ne možda kao u Norveškoj ili Danskoj ne nose uopšte torbu, nego dođu kući, nema domaćeg, sve su radili u školi, ali, da makar osnovna neka znanja pokupe, da mogu da dođu na pismeni ispit, a da ne moraju da plaćaju privatnog učitelja, odnosno nekog ko će im dati neko dodatno znanje. Nije školovanje dece tako što im sipate nešto malo znanja, oni vam ponude košaricu da to sipate, ili vam ne ponude košaricu, odu kući i škola je nešto mnogo više.
Još samo dve stvari. Dakle, ovde se pominje uloga škole u oblasti sprečavanja nasilja, u oblasti sprečavanja loših navika koje se tiču uzimanja opojnih droga itd. Skrenuo bih pažnju na jedan veoma ozbiljan problem, a to je kocka, odnosno igraonice koje su oko škola, kojih je 1.400 legalnih, 1.000 nelegalnih, koje su ozbiljna opasnost za ovo društvo. Sve veći broj dece već u osnovnoj školi ide u te kockarnice, nemaju nikakvu edukaciju. Ukoliko postanu zavisnik nema gotovo u ovoj zemlji ustanove koja može da ih leči. Da nimalo ne budem neko ko daje procenu tog stanja, ali to stanje zavisnosti od kocke je adekvatno zavisnosti od bilo kog drugog narkotika i leči se gotovo isto teško, a nikakva pažnja se gotovo tome ne posvećuje. Jedan sam amandman po tom pitanju uložio kada je u pitanju posebna briga škole o toj temi.
Na kraju, završavam sa jednim stavom koji me, da kažem, više i ne čudi kada vidim kakav je odnos države prema školstvu. Član 53. zakona koji se tiče osnovnog obrazovanja kaže – za decu građana Republike Srbije koji su na privremenom boravku u inostranstvu može da se obezbedi dopunsko osnovno obrazovanje itd. Znači, nemamo nikakvu obavezu da organizujemo osnovno obrazovanje za decu koja su napolju, zato što su njihovi roditelji otišli trbuhom za hlebom ili kruhom. Oni su sada prepušteni sami sebi.
Odmahujete kolega glavom, ali znam da je veoma mali broj te dece uključen u obrazovanje na srpskom i to nije vreme kao što je bilo za vreme SFRJ da je u svakoj državi bilo odeljenje i deca su se mogla školovati i znati i učiti naš jezik.
Mislim da je u tom delu Srbija podbacila. Mi smo doneli Zakon o dijaspori i Srbima u regionu. Ovde se Srbi u regionu uopšte ne pominju. Mislim da je to takođe greška, ali smatram da ovo nije nevažna tema, da nije nevažna tema i da je obrazovanje naše dece koja žive u inostranstvu zaslužilo mnogo više pažnje. Hvala.
Po svemu sudeći da me gospodin Babić opet nije razumeo, ali pošto nije bio u sali i ne očekujem da me je mogao razumeti. On uđe u salu samo kada treba da da repliku, ali nije u kontekstu, pa ću mu oprostiti.
Govorio sam o činjenici da nemamo užinu, da nemamo za produženi boravak, da uskoro nećemo imati ni za kredu, a da se zadužujemo milijardu eura za kupovinu šest aviona. Razumeo bih jednog naprednjaka koji sada govori kao radikal da smo te avione kupili pre potpisivanja Briselskog sporazuma, pa da smo trebali nešto da štitimo sa njima.
Šta ćete sada, gospodo, da štitite posle potpisivanja Briselskog sporazuma. Kasno ste se setili da branite zemlju sa milijardu eura kredita. Govorio sam o obrazovanju, gospodo, i činjenici da je nekome sada prioritet da kupi iz kredita, a već ste se zadužili za četiri milijarde eura za šest, sedam meseci.
Da vas podsetim nezaposlenost je mnogo veća u odnosu na period kada je DS bila na vlasti. Svi drugi parametri su, da ih ne nabrajam, mislim da i građani dobro znaju koliko mogu da kupe danas, a koliko su mogli pre godinu dana da kupe za isti novac. Mislim, da dobro znaju koliko je ljudi ostalo bez posla. Samo trideset hiljada u zadnjih četiri meseca itd. Dakle, pričamo o obrazovanju, gospodine Babiću. Mi smo za to da se brani ova zemlja, ali mi pričamo o prioritetima da li nam je trebalo baš šest aviona da se kupi u Sočiju ili je možda bilo bolje da se to preusmeri za puteve, đačke troškove đaka pešaka kako ih vi volite pesnički opisivati. Nisu to đaci pešaci iz devetnaestog veka, ovo je dvadeseti vek, vreme interneta. To nije nikakva pohvala da imate đake pešake. Hvala.
Zaista, mislim da je ovo besmisleno da nastavljamo priče, jer gospodin Babić sem Azotare o svakom zakonu, ne znam da li pročita zakon, da li zna šta je na dnevnom redu. On samo priča o azotari.
Zašto bi mi kupovali avione? Pa zato što ste vi gospodo te avione u ratovima pogubili koje ste vodili dok ste uništavali ovu zemlju. Nemojte nas vraćati u 90 godine, uništavanje zemlje, porodica, ljudi, države.
Vi ste krivi zato što mi danas nemamo avione i što nemamo vojsku kakvu možda Srbija zaslužuje, ali naš ministar odbrane je puno za tu vojsku učinio. Profesionalizovao vojsku, učinio dostojnu srpskog vojnika, ali smatramo da ovo nije momenat za kupovinu šest aviona vrednosti milijardu evra i to na dug. Nismo mi nikakve pare progurali kroz dimnjak Azotare. Rekao sam vam prošli put da DS džaba dovodite u vezu sa tim stvarima. Pogrešan vam je pristup.
Ne možete objasniti sve građanima kroz priču o prethodnoj Vladi. Pogledajte se vi malo u ogledalo i vidite šta je ova, ne mislim vas lično, šta je ova vlada uradila za proteklih godinu dana. Svi parametri su pali, svi parametri. Naš kreditni rejting je dva puta padao, sada će nažalost i treći put.
Reklamiram član 107. Poslovnika Narodne skupštine. Poštovani predsedavajući, prekršili ste Poslovnik dozvoljavajući ovlašćenom predstavniku, odnosno šefu poslaničke grupe SNS da govori mimo onoga što je bila njegova namera. Sa druge strane, ovo postaje konstanta. Gospodine predsedavajući, na prošloj sednici ste nama onemogućili da pričamo…
(Predsednik: Ne mogu da vam dozvolim da pričate o onome što je bilo na prethodnoj sednici. To je predmet povrede Poslovnika, niti je to predmet replike.
Nemojte da ulazite u polemiku sa mnom. Reklamirali ste povredu Poslovnika. Saslušao sam vas. Ako nemate ništa da dodate za povredu Poslovnika, onda smatram da je to to.)
Dakle, govornik je povredio dostojanstvo Narodne skupštine i vi ste trebali da reagujete na to. U obraćanju, sa željom da produži radno vreme, odnosno da duplira raspravu o ovoj tački dnevnog reda, govorio je o kursu evra, o stvarima koje nemaju nikakve veze sa tačkom dnevnog reda, a vi nama niste dozvolili da govorimo na sednici o temi koja je imala za tačku dnevnog reda – teška ekonomska situacija u Srbiji.
U svakom slučaju, dobro su kolege pored mene konstatovale da je ova rasprava od kolega iz URS ispod svakog nivoa nemaju argumente kako da zaštite premijera od zakona koje je stavio pred poslanike, koji idu ka tome da guraju ruku u džep poreskim obveznicima, da i dalje unižavaju i onako nizak standard građana, koji je za 20% niži u odnosu na vreme kada su preuzeli vlast, uz to ministar Dinkić je bio i pre toga u puno vlada.
Ne mogu da objasne otkud samo 100 miliona investicija u ovoj godini. Niko živi neće da dođe u Srbiju da ulaže, pošto vidi da se radi o nesposobnoj i uz to do kraja nekonzistentnoj Vladi, koja ne zna šta hoće. Donosi rebalans, donosi budžet, donosi jedan zakon o porezu, donosi drugi zakon o porezu, ni oni sami među sobom ne znaju šta hoće.
Jasno je da država tone, da o onome što ste govorili da je bankrot bio pre godinu dana, da ste vi doveli državu pred bankrot. Jasno je da ste zadužili državu za samo osam meseci za četiri milijarde dinara. Jasno je da sve što je ostvareno na rastu izvoza, da se odnosi na "Fijat". Jasno je da ste svako domaćinstvo zadužili za 1.600 evra od kada ste došli na vlast. Jasno je da inflacija raste. Jasno je da cene rastu. Jasno je da sve ono što ste zamerali prethodnoj Vladi se pokazalo da nije tačno, da je prethodna Vlada u odnosu na ovu Vladu bila Vlada za primer.
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ovaj član je najbolja potvrda da ova vlada na čelu sa SNS, a čije finansije vodi gospodin Dinkić, nema nikakav koncept, nema nikakav plan, nema nikakvu politiku kada je u pitanju ekonomski razvoj zemlje i dokaz da ova vlada tumara u mraku, iz koga nastaju…
Predsedavajući, ja vas izuzetno cenim, međutim, ne znam kako mislite da objasnim i da građanima pojasnim šta se krije iza činjenice da ova vlada, malopre pomenuta koalicija na čelu SNS uvodi privredi porez, odnosno doprinos na plate od 24%, umesto dosadašnjih 22%. Ova vlada kroz ovaj član i ovako krhku privredu, koju je dosadašnjim merama, a pomenuću ih – povećanjem PDV sa 18 na 20%, povećanjem poreza na dobit sa 10 na 15% itd, dovela u ovu situaciju.
Kada su usvojeni prethodni poreski zakoni, ukazivali smo da oni neće dovesti do bilo kakvog rasterećenja privrede, sa jedne strane, niti punjenja boljeg budžeta. Činjenica je da ova vlada nije sposobna da naplati porez, da je velika finansijska nedisciplina, o kojoj i sam ministar Mlađan Dinkić govori, ali da oni po svemu sudeći nemaju načina da to sprovedu. Umesto toga, oni postojeće, preživele privrednike, preživelu privredu opterećuju novim porezima i doprinosima. Na taj način sredstva umanjuju lokalnim samoupravama, a kroz druge fiskalne obaveze pune prazan republički budžet koji je prazan zbog mera Vlade Republike Srbije.
Ukazivali smo i opet ukazujemo na to da se ne može sa parcijalnim merama, koje u ovu skupštinu dolaze preko noći, koje nisu eksperti, stručnjaci iz ove oblasti pogledali, dali svoje savete, na koje, na kraju krajeva, nije ni MMF, niti bilo koja međunarodna zajednica dala svoj stav po tom pitanju, na kraju i nemamo aranžman sa MMF zahvaljujući ovoj vladi, oni su na neki način oterani iz Srbije, a sada će nam biti veoma potrebni, ukazivali smo na to da će to dugoročno dovesti do ozbiljnih problema po privredu, po građane Srbije. Ukazivali smo na to da se budžetska kasa neće puniti, a da će građani sve teže izmirivati svoje obaveze. Gospodine predsedavajući, sada objašnjavam ovaj amandman. Došli smo do toga da opet Vlada predlaže povećanje doprinosa. Umesto da Vlada predloži mere koje će rasteretiti privredu, koje će dovesti do stimulacije menadžmentu i privrednicima da zaposle nove ljude, Vlada predlaže povećanje doprinosa, koji mogu samo destimulisati privrednike.
U tom smislu, nemamo nikakva očekivanja od ove vlade. Podneli smo 63 amandmana, prihvaćen je jedan koji je bitan za kulturu, a svi ostali amandmani nisu prihvaćeni. Nema razumevanja, nema volje da se čuje druga strana i nema volje da se razgovara sa nama kao sa partnerima. Mi jednostavno ukazujemo da ova vlada pravi štetu za građane, pravi štetu za državu i da vodi državu u bankrot. Uz taj bankrot, vodi i građane u bankrot. Svakim danom oni su sve siromašniji i svakim danom sve teže izmiruju svoje obaveze i Vlada nema načina da objasni građanima, osim sa nekim floskulama, porukama, vraćanjem na prethodni period, šta ona u stvari želi sa ovim.
Kada je u pitanju onaj deo koji je u svom izlaganju izneo ministar Dinkić, mi smo ovde konkretno govorili o amandmanu koji se predlaže povećanje stope doprinosa sa 22% na 24%. Naravno da DS ne može prihvatiti bilo kakvo povećanje, bilo koje stope poreza i doprinosa privredi, pa makar na drugoj strani bilo i rasterećenja. Nema objašnjenja i to je zamena teza da se na ovaj način, na neki način stvara pred lokalne samouprave obaveza da se ponašaju ekonomično. Kako da se lokalne samouprave ponašaju ekonomično kad se država ne ponaša ekonomično. Uzima se od lokalnih samouprava, od građana, a država ne želi da se odrekne bilo kog dinara prihoda.
Kada su u pitanju jeftini politički poeni za gospodina Arsića poruka da je SNS u tome šampion svih jeftinih političkih poena i u tom smislu nema premca. Ona i najveći poraz može da pretvori u pobedu.
Nije tačno da je prethodna vlada oterala MMF već ova Vlada posle sastanka sa ministrom Dinkićem. Oni su zatvorili fascikle i rekli – vidimo se neki drugi put u nekoj novoj priči.
Inflacija ove vlade će biti inflacija najveća, verovatno u poslednjoj deceniji. Naravno, godina je tek pred nama. Pa, ne možemo govoriti za celu godinu, ali možemo za prethodni mesec i ona je umesto 0,4 prethodnog meseca planiranog bila 0,8%, dakle, duplo veća. O politici centralne banke ne bih trošio reči.
Zbog poslanika koji nisu bili u sali i koji ne znaju šta je predmet replike, osvrćem se na diskusiju ministra Dinkića i gospodina Arsića, šefa Poslaničke grupe SNS. Nisam sasvim siguran na koji je način gospodin Arsić povezao rast doprinosa odnosno predlog da doprinosi sa 22 budu 24, i na taj način se optereti privreda, a sve to poveže sa briljantnom pobedom Tomislava Nikolića na izborima. Zaista mi to nije jasno. Jedino što bih ga molio da je ovde u sali, da mi odgovori šta je sa onim vrećama, sa navodno pokradenim glasovima? Po svemu sudeći, i tada su lagali građane. Ne mislim na njega lično, nego oni koji su te vreće istresali onako pompezno.
Kada je u pitanju izlaganje gospodina Dinkića, zaista bih shvatio kao veoma dobronameran poziv na dijalog, na saradnju, na neke nužne nacionalne kompromise, da je ministar Dinkić na početku svog izlaganja bio otvoreniji i priznao da je ova vlada potrošila osam meseci uzalud, da je porastao broj nezaposlenih za 30 hiljada samo u ovoj godini i sada imamo cifru od nekih 800 hiljada, popeo se na 30%, što je evropski rekord, da ste rekli da reforme nisu uspele, građani sve teže žive...
(Predsedavajuća: Vreme.)
... sve teže preživljavaju – pomozite. Mi bi vam zaista tada pomogli i imali bismo razumevanje za vas. Umesto toga, vi ste krivicu prebacili na lokalne samouprave, fokusirajući se na jednu lokalnu samoupravu i praktično iz emocija prihvatali i odbijali neke naše dobronamerne amandmane.