Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predstavnici Vlade. Koristim ovu reč poštovani, iako poštovanja u ovoj državi nažalost ima sve manje i manje.
Čini mi se da najveću odgovornost za to snosi upravo vlast zbog jedne zaista opasne i neprimerene retorike koja se već duže vreme neguje u javnom prostoru, a delom i zbog bahatosti pojedinaca koji su pripadnici, pre svega, SNS.
U ovih poslednjih nekoliko godina ušli smo u jednu spiralu i laži, nažalost, ili da kažem, hajde da budem umereniji, da kažem neistina.
Jednu od takvih neistina čuli smo prve večeri kada je pala nastrešnica, kada je rečeno da ta nastrešnica nije ni rekonstruisana i to je rečeno zato što je neko želeo da kontroliše štetu po pitanju rejtinga. Dakle, rejting je bio, nažalost, važniji od istine. To nikada ne sme da bude slučaj.
S druge strane, ta spirala se tada nije zaustavila. Danas imamo priču u koju veruje 40% glasača SNS, a to je da je nastrešnica pala kao plod diverzije. To ste, nažalost, rekli i vi. Ja mislim da to nije dobro da radite. Prvo, svi znamo da se to tako nije desilo i posebno je važno da u okolnostima u kojoj smo se našli kao država izbegavamo takve stvari. Znači, izbegavamo određene, ono što ljudi vole da kažu, teorije zavere, jer to nikome dobro neće doneti.
Ovaj dnevni red koji je danas pred nama je meni posebno interesantan zato što od trenutka kada sam postao narodni poslanik, a to je bilo 2022. godine, prvi put imamo jedno normalno zasedanje u redovnom sazivu. Mislim da je to dobar put. To naravno nije dovoljno. Jasno je da je vlast želela da umiri javnost, da nekako spusti tenzije. Ostaje pitanje zašto je bilo potrebno 13 godinada sednemo i da razgovaramo. Vidite kako ova sednica danas izgleda? Izgleda mnogo drugačije u odnosu na sednice koje smo imali pre. Znači, definitivno je pitanje dobre volje, ničega drugog. Treba imati dobru volju, pa to raditi. Izgleda da me ne razumete? Dobro, shvatićete.
Ono što je danas ovde na dnevnom redu, govoreno je da to nije Zakon o legalizaciji, ali suštinski jeste. Od 2015. godine i ovo je primer koji ću sada navesti pokazuje da praktično ne funkcionišu organi ove države, kako mi volimo da kažemo, da institucije ne rade svoj posao.
Dakle, od 2015. godine broj tih objekata o kojima pričamo u Zakonu o tzv. legalizaciji, je bilo milion i po. Šta se desilo u međuvremenu? Deset godina je Srpska napredna stranka na vlasti. Od jednom je taj broj porastao na 4.800.000. Znači, za deset godina 3.300.000 nelegalnih objekata ili objekata koji nisu svi nelegalni, ali nisu upisani u imovinu. Postavlja se pitanje kako je to moguće? Da li su svi ti objekti zaista nelegalni? Verovatno nisu. Ima tu objekata koji su napravljeni pre mnogo vremena, ali u čemu se sastoji ovaj problem? U tome što je u tih deset godina morala da postoji neka građevinska inspekcija koja treba da izađe i da kaže – e, ovaj objekat treba da se sruši zato što je nelegalno napravljen. To je prva stvar.
Druga stvar, ako smo napravili presek 2015/16 godine, kako opet pravimo presek 2025. godine? Šta se desilo u tih deset godina?
Ako uzmemo ovu cifru od 3.300.000 u poslednjih deset godina, što je meni potpuno neverovatna cifra, to je praktično da u proseku svaki drugi građanin ove zemlje ima neku vrstu objekta koji ili nije legalan ili nije upisan u imovinu. Kako je to moguće? Ja ne znam nikog ko ima takav objekat ili ko je napravio neki nelegalni objekat, a verujem da vi znate mnoge od njih.
Sada se postavlja pitanje da li je ovaj zakon pravljen za te i takve ljude koji će onda na neki volšeban način legalizovati hiljade i hiljade kvadrata koji su napravili ili je pravljen za obične građane?
Postoji ta cifra od sto evra, koja je pomenuta. Naravno da građani neće plaćati tu cifru od sto evra. Moraće da uzmu geometre da izmere objekat i slično. Dakle, ta cifra će biti mnogo veća, ali ono što je posebno interesantno je koliko će se para od toga sliti u republički budžet. Sedamdeset posto od te cifre. Naravno, ta cifra u proseku neće biti sto evra, ona će biti malo viša, tako da ćemo praktično ovu cifru za koju se danas zadužujemo na ovoj sednici, od skoro pola milijarde evra, pokriti upravo ovim primanjima i na kraju kada se ti objekti legalizuju, moraće da se plati porez na imovinu i onda će novih pola milijarde evra ili jedna milijarda evra da se slije u budžet.
Dobro je da se budžet puni. Mislim da svaki normalan čovek misli da je bolje da ima više para u budžetu, ali problem je što izgleda da se puni na način koji nije u potpunosti dobar zato što pospešuje jednu poruku koju šaljete građanima, a to je da oni koji su radili pošteno, da oni koji su kroz ceo svoj život uvek bili pošteni, na kraju lošije prođu, ispadnu budale. Mislite da je ta poruka loša?
Druga poruka je upravo za čoveka koji je uhapšen, a zadužen je bio za legalizaciju, tačnije za Sekretarijat za urbanizam i građevinske poslove u gradu Beogradu. On će na kraju reći – pa šta je bila moja greška kad su svi ti objekti na kraju u stvari legalizovani?
Dakle, u pitanju je jedan zakon koji u suštini ne mora biti potpuno loš, ali sa sobom nosi neke loše elemente i loše poruke.
Već sam rekao, dakle rekao je gospodin da su veliki izdaci za poljoprivredu. To je istina, međutim mali je efekat. Znači, učešće poljoprivrede u budžetu ove godine je sa 5,3% spalo na 3,2% i to je veliki problem. To nije jedini problem.
Mi ovde imamo jednu, čini mi se, politiku ekstremnog zaduživanja koje traje već duže vreme. Od 2012. godine kad je dug bio 15,5 do 15,7 milijardi mi smo danas stigli do cifre od skoro 40 milijardi. To je jedna vrsta piramidalne strukture. Zašto to kažem? Zato što mi koristimo vrlo često nove kredite da bismo platili stara dugovanja i onog trenutka kada više ne budemo imali mogućnost da uzimamo povoljne kredite verovatno ćemo ući u neku ogromnu finansijsku nestabilnost, a način na koji se troše ti krediti je naravno veoma sporan.
Evo, ako pogledamo, znači u pitanju je ovde leks specijalis za EKSPO, izgleda da nije izvučen apsolutno nikakav zaključak iz onoga što se desilo sa padom nadstrešnice u Novom Sadu. Taj projekat je počeo od cifre od 330 miliona. U pitanju je, dakle, bila rekonstrukcija pruge, rekonstrukcija železničke stanice. Voz je trebalo da ide brzinom od 160 kilometara na sat. Neko se desio, taj neko nije struka nego politika, da voz treba da ide 200 kilometara na sat zato što to bolje zvuči iako nema nekog realnog efekta. Onda je, između ostalog, odlučio da se godinu dana ranije završi taj projekat. Zašto? Zato što je to bilo pogodno za izbore. To je onaj rejting o kome sam pričao. Znači, opet nije struka nego politika. I to je iskorišćeno za povećanje cene sa 330 miliona evra na više od milijardu i 200 miliona evra. Takav primer imate upravo i kada je EKSPO u pitanju.
Dakle, ja se sećam početka priče o stadionu, nacionalnom. Bio je negde oko 260 miliona evra. Prva cifra koju smo mi ovde imali je bila negde oko 360 miliona evra. Danas je ta cifra 960 miliona evra. U pitanju je svega nekoliko godina. Ali, nije ni to problem, još je dodatno smanjen broj sedišta na tom stadionu. Dakle, leks specijalis koji smo već doneli za projekat EKSPO i koji se tiče svih 17 miliona, u koji je ubačeno apsolutno sve što će se graditi u međuvremenu takođe na sebi ima taj pečat moguće korupcije.
Mi smo ovde predložili, naravno niste nam odgovorili nažalost, da napravimo jednu komisiju. Jednu komisiju u Skupštini koja će se baviti realizacijom tog projekta. Znači, praćenjem realizacije tog projekta, da vidimo da li je isplativo uopšte ulagati tu količinu sredstava u projekat koji nažalost nema neku određenu isplativost. Mi mislimo da nije, ali to je jednostavno jedan princip koji se ovde nažalost već dugo, dugo, dugo primenjuje i gotovo svaka investicija koja je rađena iz kredita završi sa mnogo većom cenom, dva, tri, nekada i četiri puta, u odnosu na ono što je ugovoreno ili u odnosu na ono što je projektovano na samom početku.
Vratiću se sada na ono što sam govorio na početku. Dakle, tu spiralu nasilja. Znate, ne možete očekivati da posle 13 godina toga, posle potpuno opravdanih protesta, a protesti koji su usledili nakon pada nadstrešnice nadovezali su se na proteste koje smo imali povodom litijuma. Ti protesti povodom litijuma su bili izazvani jednom neistinitom informacijom. Neistinitom, da kažem jednom laži da se odustalo od projekta eksploatacije litijuma. Nažalost, to nije tačno i narod je izašao na ulice potpuno opravdano. U slučaju nadstrešnice priča je ista.
Šta se onda desilo? Pa, ušli smo u tu spiralu nasilja, ali tu spiralu nasilja nisu pokrenuli ni građani koji su protestvovali, ni studenti. U početku su svi protesti bili potpuno mirni. Prvi put, verovatno u istoriji ove zemlje, desilo se da SNS pošalje svoje funkcionere, ljude koji rukovode javnim preduzećima, ljude koji rade u većima opština da se obračunaju sa studentima i da prekinu tih 15 minuta ćutanja. Tada su počele blokade fakulteta.
Ovde smo čuli za Pionirski park, da su tamo deca koja žele da uče, da su tamo studenti. Pa, studenti su se vratili na fakultete. Nema više blokade. Koja je onda svrha Pionirskog parka i širenja Pionirskog parka? Rekoh na konferenciji za novinare, ne bi me čudili da sledeći put kada budem ušao u Skupštinu vidim jedan šator iz Pionirskog parka ovde u holu. Zaista je besmisleno. Pritom, taj park je pod zaštitom. Nije mogla da se dobije dozvola za boravljenje na tom prostoru u tom periodu. Jednostavno, nije moglo. To nije zakonski, ali očigledno ovde zakon nije problem, zakon se preskoči i to je to.
Ovih poslednjih 13 godine mi smo doživeli i jedan debakl nacionalne politike, nažalost. Ako se setite Briselskog sporazuma i priče oko ZSO – imali ste dakle dogovoren Briselski sporazum, protiv koga smo mi bili, koji je praktično dao najveći deo naših institucija na KiM. Imali ste jedan deo tog sporazuma koji se ticao ZSO, da li je to ikad ispunjeno? Nije. Zašto nije? Umesto da to iskoristite u pregovorima i da kažete da na bilo šta drugo nećete pristati ukoliko se ne ispuni ta ZSO šta ste uradili, tačnije šta je uradio Aleksandar Vučić? Pa, prihvatio je francusko-nemački sporazum i prihvatio je, nisam rekao da je potpisao, prihvatio je, usmeno, a predsednik države i reč predsednika države, znate vi vrlo dobro… Dakle, prihvatio je Ohridski sporazum. I danas vidimo rezultate toga.
Danas Srbi na Kosovu i Metohiji ostaju bez poslednjih institucija koje su imali, bez onoga što je možda njima omogućavalo neku budućnost. Univerzitet prištinski koji je preseljen u Kosovsku Mitrovicu verovatno će biti ugašen, zdravstvo, znači, sve, bukvalno jedan debakl. Nakon tog debakla sledi nam Republika Srpska. To smo pričali nekoliko godina unazad.
Znate da će pritisci ići. Od Krajine je krenulo i svaki put kad se završi jedna priča, ide sledeći pritisak i otima se drugi deo teritorije i traže se sledeći ustupci, a vi ste na sve pristali. Postavlja se pitanje – zašto?
Juče smo čuli priču o EU kako mi treba hitno da uđemo u EU. Ljudi, mi ne možemo ući u EU bez KiM, a to je uslov, uslov je da se odreknemo dela sopstvene teritorije. To je ono što je najveći problem. Mi treba da se odreknemo kao jedini narod u Evropi koji ima takav uslov. Da li je moguće da ćemo na to da pristanemo.
Dakle, ja razumem da moramo pažljivo voditi međunarodnu politiku, ali ovo se može okarakterisati kao debakl. Onda idemo na unutrašnju politiku. Od političke scene napravili ste zaista blato. To nije krivica ni ovih ljudi što protestuju na ulici, ni opozicije.
Molim vas, nemojte da dobacujete.
Problem, najveći problem je upravo taj, ne samo stepen korupcije, nego problem naših odnosa u društvu. Mi nemamo više normalne odnose u društvu. Ja sam rekao, zaista prezirem nekad vašu politiku, jer mislim da je napravila gomilu grešaka koje ne mogu da budu ispravljene, ali ne mogu da mrzim bilo koga od vas. Vi ste građani ove zemlje, vi ste moji sunarodnici i ne treba da se mrzimo, a došli smo do stadijuma ogromne mržnje u društvu. Mi koji nismo imali pristupa na medijima tri i po godine, tri i po godine na medijima sa nacionalnom frekvencijom, dve godine na RTS-u, pa nismo mogli da budemo mi generator te mržnje, nikad, niti smo ikada bili.
U svakom izlaganju u ovoj Skupštini pokušavali smo na normalan način da ukažemo. Navešću vam nekoliko primera. Pričali ste o maržama, gospodin Jovanov je pričao o maržama. Mi smo predložili pre dve godine upravo ovu meru koju ste, koju ja podržavam u potpunosti, oko marži, govorili smo i kroz primer o tome kako jedna čokolada u Vladivostoku, nakon carina, nakon transporta, može da košta manje nego u Beogradu. Znači, bilo je jasno da nešto nije u redu. Predložili smo vam još dve stvari, ali niste nas slušali. Predložili smo zbog ekstra profita banaka i kladionica dodatni porez na ekstra profit. Taj porez ne mora da bude visok, ne mora da bude strašan, da ne bi oterali te kompanije, te banke, ali svakako mora da postoji. Opet nas niste slušali. I bilo je nekoliko situacija kad smo predlagali dobra rešenja, a gotovo svaki put smo dobili isti odgovor, ćutanje, apsolutno ćutanje i ignorisanje.
Ono što je posebno zabrinjavajuće ovih poslednjih nekoliko meseci je ta dodatno zaoštrena retorika. Dakle, u društvu koje je već podeljeno, vi nazivate, ne mislim na sve vas, ali na pojedince i medije koji su pod vašom kontrolom, nazivate građane koji protestuju ustašama. Nažalost, jeste tačno. Čak ste imali i slogan - Bolje ćaci nego naci, implicirajući da su svi koji su protiv vas ustaše i nacisti. Ljudi, ustaše su verovatno najveće zlo koje je pogodilo ovaj narod. Milion i 200 hiljada Srba minimum je stradalo u Drugom svetskom ratu a najveći broj njih su pobili upravo te ustaše. I vi nama implicirate a vi deo sopstvenog naroda zovete ustašama, samo zato što su protiv vaše vlasti! U svakoj normalnoj demokratskoj državi normalno je da budete protiv vlasti ukoliko ste opozicija. Ne možete biti za vlast, osim ako niste Milica Đurđević Stamenkovski.
Dakle, imate jednu neverovatnu situaciju, jedno vređanje koje je dovelo do toga da mi ne možemo na normalan način sada da se ponašamo do kraja u ovoj Skupštini.
Ja sam na konferenciji za novinare i rekao da ćemo mi nakon ovog izlaganja napustiti Skupštinu, da ne želimo u potpunosti da normalizujemo situaciju zbog toga što situacija još uvek nije normalna i da nećemo učestvovati u daljoj raspravi, nećemo učestvovati ni u glasanju.
Ali, ono što je veoma važno a što sam rekao, dakle, ne smemo da se mrzimo. I zaista vam želim i srećan rad i svu sreću na ovom svetu, želim svima nama, jer će nam biti potrebna zbog svih okolnosti u kome se Srbija uvek nalazi. Ali vam takođe želim da stavite prst na čelo i zapitate se šta ste više mogli da uradite, šta je ono što mi tražimo? Mi tražimo slobode, fer i poštene izbore i to tražimo već deset godina. Slobodni, fer i pošteni izbori ne podrazumevaju da imate kupovinu glasova, da imate biračke spiskove koji nisu sređeni, da imate promenu prebivališta, da imate slikanje glasačkog listića sa zaokruženim Aleksandrom Vučićem, da imate ucenu glasača i na kraju da imate ovakvo stanje u medijima. Ovakvo stanje u medijima je apsolutno dovelo do ovoga što imate danas u društvu.
Kad kažete da je neko želeo da pali, da je neko želeo ovo ili ono, to je samo reakcija na 13 godina zaista jednog bahatog ponašanja i to mora da prestane ako želimo da idemo napred kao država. Jedini način su slobodni, fer i demokratski izbori. Mi nemamo drugi izlaz, apsolutno nemamo drugi izlaz.
Zašto ne želite da date te obične, male izbore? Zato što se plašite da ćete izgubiti. Pa zar je tako strašno izgubiti vlast? Zar je tako strašno sići sa vlasti? Možda će za neke biti strašno, ali verujem da za većinu od vas neće. Većina glasača SNS su pošteni ljudi koji nisu učestvovali u raznim mahinacijama, raznim korupcijskim aferama i ne veruju čak u to, ali, nažalost, vreme će pokazati da nisu u pravu.
Znači, molim vas, dozovite se pameti. Dozovite se pameti jer u svakoj demokratskoj državi jedini izlaz mogući su izbori, ali ti izbori moraju biti fer i moraju biti pošteni. To je jedino što tražimo. Ja vas pozdravljam i nakon ovoga mi ćemo napustiti sednicu. Hvala vam.
Koristiću vreme ovlašćenog po amandmanu.
Dakle, kolega Šulkić je stvarno sve rekao što je trebalo da se kaže, samo bih dodao neke podatke. U poljoprivredi smanjeni su podsticaju za nabavku mašina i opreme za primarnu biljnu i stočarsku proizvodnju za dve milijarde dinara. Dakle, to sam ja rekao i u obraćanju pre neki dan i nije mi jasno zbog čega je to. Mislim da nam je potrebno da imamo veće podsticaje da naši poljoprivredni proizvođači kupuju savremeniju opremu da bi imali veće prihode po hektaru.
Rekli ste, mislim juče, da je 70% svega što srpski seljak proizvede ide na tržište EU. To je tačno, naše dve, tri, najbolje, da kažem industrije, sva industrija, poljoprivreda i prehrambena industrija, međutim da li ste napravili ijednu analizu koja bi se ticala uticaja onoga što će se raditi sa litijumom, dakle, otvaranje rudnika litijuma i uticaja na poljoprivredu, ne samo poljoprivrednu proizvodnju, nego odnos EU prema tome, odakle se uvoze ti prehrambeni proizvodi i da li to znači da će naša poljoprivredna proizvodnja biti delimično oštećena za jedan deo toga izvoznog potencijala?
Govorili smo ovde o tome zašto smo tražili neki porez na ekstra dobit? Pa, mi smo imali takvu situaciju u Italiji. Italija je prošle godine uvela porez na 40% na neočekivani prihod banaka, 8. avgusta, a ove godine razmišlja da od banaka traži da da deo prihoda u prethodne dve godine kao donaciju. Mi imamo 350 miliona evra dobit banaka u periodu od 2014. godine do 2021. godine, one će ove godine biti milijardu i 350 miliona evra. Znači, nismo mi tražili da se neka dobra firma, neko dobro preduzeće, koje dobro radi dodatno oporezuje, mi smo tražili da to bude za banke i za kladionice.
Znate, moramo raditi malo i na tome kako određene kladionice vrše uticaj na društvo, uticaj na našu decu. Mislimo da je taj uticaj negativan. Zamislite Albanija je rešila to stanje, a mi nismo u stanju da to rešimo, ispada da oni više vole svoju decu i svoje mlade nego mi, što nadam se da nije tačno.
Druga stvar, koja je takođe ovde interesantna je ono što ste pominjali o vremenskoj vrednosti novca. To ne objašnjava određene cene i mi smo stalno pričali o tome. Dakle, ovde imamo put koji ide, gospodin Vesić je iskreno odgovori, rekao je da je ta cifra dogovorena i da je to fiksna cena, međutim da li je sve zaista uzeto u obzir, u pitanju je put koji će koštati 15,2 miliona evra, put Beograd – Zrenjanin – Novi Sad, a u isto vreme imamo u Rumuniji auto-put koji će biti izgrađen od Temišvara do Moravica koji košta četiri miliona evra po kilometru. Znači, da li je odluka zaista dobra. Mislim, na osnovu koje procene je tako nešto urađeno. Istina je da skaču cene, mislim, to je potpuno jasno i cena auto-puteva na svetskom tržištu, ali mislim da je trebalo možda obrazložiti to malo konkretnije.
Ono što smo takođe tražili, je oporezivanje rijaliti programa. Znate, ako neko kome je pomognuto, a vi ste pomogli kada je bilo pitanje poreza, u trenutku kada je bilo loše, zašto onda ne bismo oporezivali nešto što predstavlja jako loš i negativan uticaj na naše mlade.
Kako je rekao gospodin Lane Gutović jednom prilikom, pokojni, vidite, kaže, nije tačno da ne vredi narodu govoriti. Tamo gde se ulaže, tamo ima rezultata i onda imate sve više kriminalaca, sve više da ne kažem prijateljica noći i sl. Dakle, jednostavno mi moramo da promenimo taj koncept. Govoreno je ovde o određenom vozilu koje vozi jedan predstavnik Vlade. Nije sporno da se vozi, nije sporno i niko ne kaže da vi treba da vozite „jugo“, ali da li ste razmislili o tome kakvu poruku šaljete kada vozite takav automobil? Kakvu poruku šalje građanima Srbije predsednik koji nosi te i takve farmerke, koje koštaju koliko koštaju, na gradilište? Dakle, treba predsednik da ima normalnu odeću, on predstavlja zemlju u inostranstvu i kada ide u Ujedinjene nacije normalno da treba dobro da se obuče, ali je nekako poruka, morate malo da smanjite taj doživljaj, kako kažu. Jednostavno morate malo da shvatite da vi utičete na to kakvo će biti naše društvo, šta su one vrednosti u društvu. Vi ste ministri i treba malo da se upodobite.
Što se tiče litijuma, optuženi smo, Dejan Šulkić, kolega, rekao je da je ovo dvadeseti dan kako radimo. Dakle, imali smo dovoljno vremena. Juče sam pričao sa vama, gospođo Brnabić, ovo nije tumačenje zakona, ovo je zakon koji je izričit. Znači, član 17. Zakona o izboru narodnih poslanika jasno kaže – nov saziv Narodne skupštine dužan je da imenuje nov stalni sastav RIK-a u roku od šest meseci od dana konstituisanja Skupštine. Tu nema mogućnosti tumačenju. Dakle, 20. marta je završena ta sednica. Trebalo je to da uradimo. Nismo uradili. Pogrešili smo. Nije to naša greška. Jednostavno, promaklo je, možda ste bili bolesni, nije sada da vas pravdam, u redu, nije uopšte sporno, ali jeste greška. Treba priznati grešku. Mi moramo da se držimo zakona. Čemu mi ovde kao narodni poslanici koji treba da kontrolišemo rad Vlade, a ne držimo se mi sami zakona? To je prvo.
Drugo, vi to tumačite i mnoge stvari tumačite onako kako vama padne na pamet. Dakle, prošle godine mi smo imali, u Ustavu stoji vrlo jasno, član 106. stav 2. – drugo redovno zasedanje počinje prvog radnog dana u oktobru. Nama je prvi radni dan počeo 23. oktobra. Okej. Vi ste rekli – počelo je zasedanje, ali je samo prva sednica bila tada. Pa šta je onda problem da Prva sednica redovnog zasedanja bude 10. oktobra, a da u međuvremenu mi završimo litijum? To ne može? Jel? Zašto? Zato što je to vaše tumačenje. To je vaše tumačenje i to je to. To je taj problem o kome ja pričam sve vreme. Dakle, tumačenje zakona da nije prekršen zakon o tome da nismo izabrali novi sastav RIK-a. Znači, neverovatno je. I onda ide ona priča Tomasa Mora, znači kada vam dođe đavo, kojim zakonom ćete se braniti od đavola? Pred kojim zakonom? Sa čim, kada kršite ove stvari koje su evidentne i ovde nema tumačenja? Jednostavno, džaba njemu pare, tamo u paklu para nema.
Na kraju, govorili smo o ovom izdvajanju koje bi trebalo da se uradi o tom porezu na rijaliti programe. Vi ste podržali naš predlog. Složio se predsednik Vučić, za muzej nacionalne istorije kod železničke stanice. Toga takođe nema u ovom budžetu. Mislimo da je to veoma važno i mislimo da bi to zaokružilo jednu priču, taj spomenik Stefanu Nemanji, ne ulazeći uopšte u priče da li je lep, da li nije lep. To neka drugi procene.
Dakle, zašto pare za to nisu odvojene? Mnogo ovde ima propusta i mi smo rekli nekoliko puta da bi to trebalo popraviti. Ako iko bude odgovarao. Molim vas, nemojte mi odgovarati šta je bilo onda, šta je bilo sada. Dajte da razgovaramo normalno. Mislim da je sve ovo bilo vrlo jasno i konkretno i da nije bilo ni vređanja, nikakvih netačnih podataka. Dakle, to je to.
Pozdravljam to ako je istina. Ja sam samo komentarisao, te cifre u budžetu nema. Dakle, nema tih dve milijarde. Možda će biti u rebalansu, možda će biti u budžetu, možda neće, videćemo. Pozdravljam ako je istina. Treba sačekati proceduru. Vi ste nama dali ovaj zvanični dokument. Mi moramo da komentarišemo ono što vidimo ovde i zato sam tražio razjašnjenje.
Što se tiče sednice. Mi smo 23.10. prošle godine imali rebalans budžeta. U međuvremenu mi smo, sada pre nego što je stigao rebalans budžeta, podneli ovaj zahtev za sednicu o litijumu. U međuvremenu je stigao rebalans budžeta. Prošle godine on je bio 23.10, ove godine je bio dvadeset i nekog septembra. Nije naša namera bila da sprečimo tu sednicu, niti je sada. Mi se zalažemo za tu sednicu. Vidite juče, iako to ne ulazi u ovo vreme, to je posebno vreme, kada su bila pitanja poslanika.
Predstavnici Vlade su govorili dva sata i 30 minuta od tri sata ukupno, oko, ja sam to ovako okvirno izračunao. Gledao sam koliko je bilo postavljeno pitanje. Nekada se zloupotrebljava to vreme kada i nema šta da se kaže. Evo gospodin Martinović je odgovorio konkretno i direktno i hvala vam na tome. Mi samo tražimo takvu vrstu ponašanja i onda ćemo stići sve.
Drugo, sećate se kada smo imali sednice koje su trajale do dva, tri noću, isto o budžetu. Jurili smo, trebalo je da završimo ili o nekim drugim pitanjima. Moralo je, bio je neki zakonski rok, možda nije o budžetu. Nije bilo razloga sada, ako zaista nemamo vremena da započnemo tu sednicu, da ne završimo ovo što pre. Da li je tako? Nije uopšte u pitanju naša namera da te sednice ne bude. Naprotiv, mi želimo tu sednicu.
Hvala.
Pošto juče na sednici nismo odbili oko stendbaj aranžmana sa MMF, moramo danas ponoviti to pitanje.
Dakle, Vlada Republike Srbije na sednici od 1. decembra usvojila je tekst pisma o namerama i tekst memoranduma, o stendbaj aranžmanu koji treba da se potpiše sa MMF. Taj stendbaj aranžman bi trajao dve godine, a iznos je oko 2,4 milijarde evra.
Svaki ovakav aranžman podrazumeva obavezivanje sprovođenja određene ekonomske politike koju ta institucija diktira. Zbog toga imam pitanje za potpredsednika Vlade i ministra finansija, Sinišu Malog.
Šta je tačno dogovorila Srbija sa MMF? Šta su preuzete obaveze? Da li će biti dodatnog otpuštanja zaposlenih i da li će biti privatizacija javnih preduzeća? Zašto finansijski jaka ekonomija, po rečima potpredsednika Vlade, najbrža rastuća ekonomija u Evropi mora da traži pomoć od MMF?
Osvrnuo bih se na ono što smo čuli malopre, dakle, gospodin Predrag Bubalo je pravosnažno oslobođen, a protiv Milenka Jovanova nije ni podneta nikakva prijava, tako mislim da ne stoje ove. Ne, samo radi istine moram da kažem.
Pitanje za premijerku Anu Brnabić, u 2022. godini, spoljnotrgovinski deficit je veći za tri milijarde evra nego prethodne godine, on iznosi osam milijardi evra što je čak 13% BDP. Koje će mere Vlada Srbije preduzeti kako bi zaustavila ovakav rast spoljnotrgovinskog deficita? Pošto je najveći deo tog skoka u stvari povezan sa onim što se dešavalo u EPS, dakle, sa kupovinama električne energije, sledeća pitanja tiču se Ministarstva rudarstva i energetike i ministarke Đedović.
Da li je istina da bivša ministarka Zorana Mihajlović, za koju mi je drago što više nije ministarka, potpisala obavezu o prestanku proizvodnje električne energije iz uglja u Republici Srbiji do 2050. godine? Na osnovu kojih planskih dokumenata, studije i analiza je bivša ministarka uradila ovo? Mi smatramo da je taj korak izuzetno loš za Republiku Srbiju i da je načinio veliku štetu. Zašto?
Da bih ilustrovao tako nešto navešću vam jedan primer. Dakle, u pitanju je izgradnja elektrane Kostolac B3, to je 350 megavata. Naime okvirni sporazum sa kineskom kompanijom potpisan je 2010. godine, sa izgradnjom se započelo 2017. godine, najava da će biti gotovo 2023. godine, a najverovatnije će biti gotov 2024. godine.
Dakle, od potpisivanja okvirnog sporazuma do završetka izgradnje prošlo je 14 godina, ukoliko nemamo spremne projekte nuklearne energije, a koliko znamo postoji moratorijum na nuklearnu energiju u Republici Srbiji, onda je sasvim moguće da smo zakasnili za 2050. godinu. Zbog toga tražimo od ministarke rudarstva i energetike da nam dostavi informaciju kako će Srbija 2050. godine pokriti svoje potrebe za električnom energijom?
Problemi u EPS očigledno i dalje postoje, strategija se menjala iz godinu u godinu i uglavnom se prilagođavala političkim potrebama i reaguje se uglavnom na posledice stihijski, dok se najosnovniji problemi ne rešavaju. „Elektro distribucija Srbije“ je vlasnik ISO standarda 9001, koji kao jedanu od osnovnih aktivnosti u sistemu kvaliteta prepoznaje preispitivanje. Na osnovu tog preispitivanja izgrađuje se plan preventivnih mera. U tom smislu, ministarku pitamo gde je izveštaj o tome koji su razlozi doveli do smanjenja proizvodnje električne energije i koje su mere i koji rokovi definisani na otklanjanju navedenih problema?
Na kraju, po kom kriterijumu je izabran norveški konsultant? Mi smo čuli ovde da je on najbolji. On možda jeste dobar i među najboljima po pitanju obnovljivih izvora energije, Međutim, osnovni problem je njihova energetska struktura, kada su u pitanju primarni izvori energije nije kao naša. Dakle, nama je primarni izvor energije ugalj, pa se postavlja pitanje kako su oni to najbolji. Mislim da imamo mnogo veće i bolje stručnjake kada su u pitanju termoelektrane i energija koja je nama primarni izvor energije. Hvala.