Poslanik nije ni u jednom radnom telu.
Zahvaljujem, pre svega bih hteo da vas zamolim gospodine Orliću ako možete ovog puta da izbegnete svoj običaj, da ono što budem rekao, komentarišete, objašnjavate, tumačite. Naime, reči su moj zanat i njihovo značenje i vrlo ću ozbiljno shvatiti ako biste pokušali da ih vi protumačite građanima i prisutnima. Ono što želim da kažem ovom prilikom jeste da ukažem na činjenicu ako stvari nastave da se odvijaju tempom i na način na koji se odvijaju poslednjih dana, mi stojimo, saziv Skupštine stoji na izlaznim vratima. To je u izvesnom smislu prilika da se neki bilans napravi i ja ne mogu da se ne podsetim prilike pre 15 meseci, kada sam imao čast da kao najstariji predsedavam Konstitutivnoj sednici Skupštine i tom prilikom sam, neki će možda od vas toga biti voljni da se sete, rekao, izrazio nadu i ponudio ruku prisutnima kako bi srce ove države kucalo pod ovom kupolom, a ne na drugom mestu.
Pokazalo se međutim da je ta nada bila jalova, jer kako je neko rekao, zaista ne znam ko, ali je rekao, dobro, ponekad je lakše savladati robovlasnika, nego savladati roba u sebi, tako da vladajuća većina se opredelila da služi diktatoru, da služi jednoj apsolutističkoj vladavini umesto da imamo parlamentarnu demokratiju, koju Srbija zaslužuje i koju bi Srbija trebalo da ima.
Ono što je od početka počelo da se dešava, svi ćete se setiti, jeste da je sve krenulo naopako utoliko što su sednice počele da ne liče ni na šta. One su, pre svega, pogrešno zakazivane, uvek u poslednjem trenutku, uvek sa ogromnim dnevnim redom, bez ikakvog razloga, bez davanja mogućnosti opoziciji da se pripremi za sednice i da nastupi sa svojim razlozima. Umesto da sedimo ovde da kao prijatelji razgovaramo među sobom, razmenjujemo mišljenja, ukrštamo argumente i imamo na umu opšti državni, društveni interes, interes građana Srbije, mi se rukovodimo partijskim i ličnim interesom.
Posledica je ovo što smo dobili. Dobili smo, ja ću se možda malo grublje izraziti, parlament koji od svega još najviše liči na drumsku mehanu. Imali smo svađe, imali smo nadvikivanja. Imamo ih i sad, kao što čujemo. Čuli smo i psovke. Bilo je čak, setićete se, gospodine predsedniče, i šaketanja i fizičkih kontakata.
Ja se sa stidom i gađenjem sećam prizora kada su ovu salu preprečili policajci u civilu, odvajajući poslanike od poslanika i građane Srbije od građana Srbije i to smo doživeli u ovom sazivu.
Doživeli smo još mnogo toga što bih mogao da nabrajam, ali ću za ovu priliku pomenuti samo to da je mnogo važnije od te neke pristrasnosti kojom su sednice vođene, to što je među nama nastala strahovito duboka i nepremostiva podela.
Predsedavajući predsednik parlamenta za sve ovo vreme poslanicima vladajuće stranke nije izrekao ni jednu jedinu opomenu, ni jednu jedinu kaznu, a poslanicima opozicije preko 70. Prosto je nemoguće da tako bude.
U isto vreme, od amandmana koja je podnela opozicija usvojen je broj koji je ravan prstima na jednoj ruci, što je takođe vapijuća nepravda. Tako se ne pravi parlamentarna demokratija i to nije način na koji ova zemlja može krenuti napred.
Sramno je i štetno što mi nismo za sve ovo vreme posvetili ozbiljnu pažnju onim najvažnijim i najprečim problemima ove države, pre svega Kosovu i Metohiji. Imali smo jednu jedinu pravu sednicu o tome, a ni dan danas ne znamo ništa o Banjskoj, ništa o Radojčiću, ništa o onome što se ovih dana dešava, ništa o onome što nas čeka možda već do kraja ove nedelje i to je ono što se dešava kada se parlamentarna demokratija zameni apsolutističkom vladavinom i pokloničkim odnosom prema njegovom vođi.
Ja ću, gospođe i gospodo narodni poslanici, iskoristiti ovu priliku da prisutnog ministra finansija, dr Sinišu Malog, sad je naravno doktor, sud ga je proglasio doktorom, pitati po četvrti put - koliko je koštao spomenik Stefanu Nemanji, koliko je i na koji način isplaćeno iz državnih fondova ruskom vajaru Rukavišnjikovu?
Iskoristiću i priliku da gospodina ministra unutrašnjih poslova zamolim da, ako je tačno da njegov telohranitelj u Skupštini nosi oružje, tome stane na put. Skupština je sveto mesto. U nju se, kao ni u crkvu, oružje ne unosi.
Rekavši sve ovo, još jednom ponavljam molbu gospodinu predsedniku parlamenta da moje reči ne izvoli tumačiti i relativizovati, ni objašnjavati prisutnima i gledaocima ovoga prenosa.
Hvala vam lepo.
Zahvaljujem i molim da svoja dva minuta iskoristim koliko-toliko u miru.
Hteo bih da se pozovem na član 97. u vezi sa članovima 106, 107. i 109, treći o načinu vođenja ovih sednica Skupštine. Ovo govorim zaista bez ikakve strasti, potpuno hladno i da kažem numerički.
Reč je o tome da je na osnovu 45 pregledanih stenograma ustanovljeno da su opomene izrečene za 65 opozicionih poslanika, a jučerašnja sednica je dodala još jednu 66 i 67 je bilo udaljavanje sa sednice gospodina Jovanovića.
U isto to vreme, vladajuća većina i njihovi koalicioni partneri nisu dobili nijednu jedinu opomenu.
Očevidno je reč o jednoj neravnoteži, kriterijuma i o jednoj pristrasnosti da upotrebim pravu reč. Šta smo postigli? Postigli smo to da s jedne strane parlamenta sede tako reći „hor anđela“ koji nikada ne upada u reč, nikada ne dobacuje, nikada ne viče, nikada ne prekida sagovornike. S druge strane, sede izdajnici, lopovi, loši đaci, lešinari i hijene.
Šta smo postigli? Postigli smo da to bude jedna duboka podela u Narodnoj skupštini u parlamentu, ali ono što je mnogo gore od toga, je što je takva podela nastala u čitavom našem društvu, naši građani ove zemlje su podeljeni na ovaj način zašta zasluga pripada predsedniku Republike, Aleksandru Vučiću. Hvala vam lepo.
Ja bih molio, da.
Nema govora na sednicama odbora.
(Beograd, 30.08.2022.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje (Penzija) | Republika | Mesečno | 103074.00 | RSD | 01.10.2007 - | |
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 130348.00 | RSD | 01.08.2022 - |