Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Milivojević

Srđan Milivojević

Demokratska stranka

Govori

Poštovani gospodine ministre i predsedniče Vlade, zaista bih vas molio da ovaj amandman na ovaj član prihvatite. U članu 23. Predloga zakona vi ste kazali da ovlašćeni policijski službenici Ministarstva, u vršenju nadzora nad sprovođenjem ovog zakona, pored ovlašćenja na preduzimanje radnji utvrđenih zakonom kojim se uređuje inspekcija, imaju pravo i dužnost da proveravaju način čuvanja i nošenje vatrenog oružja. To je u redu, ali je sporan ovaj deo: „…kao i psihofizičku sposobnost i osposobljenost detektiva za rukovanje oružjem“. Znate, nedopustivo je da MUP procenjuje psihofizičku sposobnost. To rade nadležne zdravstvene ustanove i mi smo tu i intervenisali kada je reč o ovom amandmanu, u kome se reči: „kao i psihofizičku sposobnost i osposobljenost detektiva za rukovanje oružjem“ zamenjuju rečima: „a za psihofizičku sposobnost i osposobljenost detektiva za rukovanje oružjem podnose zahtev za proveru nadležnim i stručnim medicinskim službama“.
Mislim da je to jedan dobar amandman, jer sutradan će neko iz sveta čitati ovaj zakon i kazati – kako može policija da procenjuje psihofizičku sposobnost, to nije primereno, izlazi izvan okvira policijskih ovlašćenja. S druge strane, šta se podrazumeva pod nadležnom službom za osposobljenost rukovanjem oružjem? Znači, mora da ima potvrdu od streljane ili društva koje se bavi obukom za rukovanjem vatrenim oružjem. To može čak da izda i MUP, ali psihofizičku sposobnost za rukovanje oružjem ne može da ocenjuje MUP. To bi ipak trebale da rade nadležne medicinske ustanove i mislim da postoje apsolutno valjani razlozi da prihvatite ovaj amandman, jer on ne remeti, već naprotiv, bitno popravlja odredbu ovog člana. Hvala.
Mogu da prihvatim vaše obrazloženje, jer verujem da će sutradan policija kada dođe tražiti taj papir, ali u zakonu piše – proverava psihofizičku sposobnost. Znate li šta sve može da padne na pamet ljudima u Srbiji? Mašta je kod nas vrlo kreativna kategorija. No, dobro, hajde da prihvatim da će zaista tražiti uverenje, a neće proveravati psihofizičku sposobnost.
Mislim da je to moglo malo preciznije da se napiše, da se napiše u zakonu da je policajac obavezan da traži uverenje o psihofizičkoj sposobnosti. Ovako se kaže da proverava psihofizičku sposobnost. Može to neko da shvati ovako kako sam ja. Da se razumemo, ovo govorim bez zle namere.
Hajde da budemo dobronamerni. Mislim da je bilo bolje da ste prihvatili ovaj amandman. Hvala.
Ovde se potkrala jedna greška, ali više se odnosi na amandman na član 25, jer prosto je neshvatljivo da protiv rešenja o zabrani obavljanja detektivske delatnosti ne stoji još jedna odredba koja kaže – da žalba ne odlaže izvršenje rešenja o zabrani rada. Praktično, ministar može da donese odluku, rešenje o zabrani rada privatne detektivske agencije zbog nekih propusta u radu, ali se kroz zakon nije navelo da to rešenje stupa na snagu odmah i da žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
Možemo doći u jednu situaciju, toliko svojstvenu u Srbiji, da praktično ministar donese rešenje, da pravno lice ili fizičko lice na koje se rešenje odnosi pokrene žalbu i kaže ja ne prestajem sa ovom delatnošću dok god se ne reši u drugostepenom organu po mojoj žalbi.
Ovde smo predvideli da žalba ne odlaže izvršenje rešenja o zabrani rada. Mislimo da je to jedna dobra i pravilna intervencija kada je reč o ovom zakonu.
Imamo i ovde predlog da se ovaj član zakona briše, jer definiše pojam tajne na nejasan način i tumačenjem je podložan proizvoljnosti, unosi pravnu sigurnost uz nedostatak garancija da će informacije o licu zaista biti tajne.
Mislim da je to takođe dobar amandman. Kada budem pročitao deo na koji se odnosi, shvatićete zašto je to dobro. „Pravno lice za detektivsku delatnost, odnosno preduzetnik za detektivsku delatnost, kao i zaposleni detektiv, dužni su da kao tajnu, u skladu sa zakonom i drugim propisima, kojima se uređuje tajnost podataka, čuvaju sve podatke koje saznaju u vršenju posla, osim ako je drugačije propisano ili ugovoreno.“
Predložili smo da se ovaj član briše zbog nejasno definisanog pojma „tajne“, jer šta je to tajna. Da li je tajno ako ja kroz obavljanje detektivske delatnosti saznam nešto o nekom poslaniku, recimo SNS, ili to nije tajna? Da li je tajna ako ja saznam neki kompromitujući podatak? Da li je to za njega tajna, a za mene argument koji mogu da koristim? Ima tu još sijaset drugih situacija koje život može u Srbiji da nametne. Neću, pošto tu nisu svi poslanici, da iznosim šta bi moglo da bude to sve predmet tajne, ali bismo dosta daleko otišli kada bismo na ovakav način definisali šta je tajna.
Ovde već ima mnogo više argumenata za kritiku, jer reč je o zakonu o privatnom obezbeđenju i reč je o tome da mi imamo prilično bolno istorijsko sećanje šta su sve razna obezbeđenja u ovoj zemlji radila.
Mi još uvek nismo zaboravili da su ljudi koji su bili obezbeđivani mahali heklerima prema studentima, pištoljima prema taksistima i kad se tako ponašaju ljudi koji se obezbeđuju, pa naravno da oni koji ih obezbeđuju za sebe traže veća prava.
U ovom amandmanu smo intervenisali na sledeći način. Poslove privatnog privatnog obezbeđenja ne mogu vršiti vlasnici pravnih lica i preduzetnici koji su pravosnažno osuđivani na bezuslovnu kaznu zatvora u trajanju dužem od tri meseca za krivično delo izvršeno sa umišljajem, koje se goni po službenoj dužnosti.
Smatramo da ne može baš svako da vrši poslove obezbeđenja. Još uvek su sveža sećanja na ubistvo na jednom beogradskom splavu od strane pripadnika obezbeđenja, koje je izazvalo lavinu protesta, opravdanih, od strane građana. Još uvek su sveža sećanja na prekoračenje ovlašćenja partijskih obezbeđenja i kidnapovanja članova DS u Vrbasu. Stoga smatramo da je veoma važno da se razmotre razlozi i argumenti koje sada navodimo u ovom amandmanu, kako bi se ovaj zakon unapredio, oplemenio i eventualno predupredio bilo kakvu zloupotrebu privatnog obezbeđenja.
Poštovani gospodine predsedniče Narodne skupštine, gospodine ministre, evo jednog spornog člana ovog zakona, zbog čega vam mi kažemo da su ovakvi zakoni pretpostavka i mogućnost za uvođenje diktature.
U ovom članu zakona niste predvideli da lica koja su pravosnažno osuđivana na bezuslovnu kaznu zatvora u trajanju od tri meseca, za krivično delo izvršeno sa umišljajem, a koja se gone po službenoj dužnosti, mogu da obavljaju poslove bezbednosti.
S druge strane, mi smo predvideli još jednu mogućnost i na nju smo amandmanom i ukazali, a to je da u stavu 4. ovog zakona predviđate da se licu koje ima odgovarajući stepen i vrstu stručnog obrazovanja, najmanje tri godine radnog iskustva na poslovima privatnog obezbeđenja, ovlašćenog policijskog službenika na bezbednosno-obaveštajnim poslovima, profesionalnog pripadnika Vojske, dozvoljava da obavlja te poslove, ali niste predvideli da to lice ne bi trebalo da, tokom poslednjih pet godina aktivne službe, bude kažnjavano zbog zloupotreba i prekoračenja ovlašćenja.
Sad hoću da se malo zadržim na ovom članu. Da uzmemo primer, danas je Sveti Arhanđel Mihajlo, slava je SAJ-a, Specijalna antiteroristička jedinica, jedna od najuglednijih policijskih jedinica u Srbiji. Svaka čast tim hrabrim ljudima na svemu sa čime se u svom profesionalnom životu suočavaju i sa zadacima koje vrlo uspešno rešavaju.
Kad uđete u bazu SAJ-a, vidite onu, nažalost tužnu ploču sa imenima heroja, koji su svoje živote položili na oltar otadžbine boreći se protiv terorizma, protiv najokorelijih kriminalaca. Zaista, oni zaslužuju dužno poštovanje države i ministarstva i večni nezaborav države prema njihovim porodicama.
Nažalost, poslednjih godina toga je uvek bilo. Bilo je situacija i kada su pripadnici MUP-a prekoračili ovlašćenja i napravili određena krivična dela. Nekad su to bili blaži prekršaji, blaži prestupi, nekada je bilo reči o teškim krivičnim delima. Ne smatram da će ti pojedinačni slučajevi da bace ljagu na pripadnike MUP-a u kompletu. Ja u principu verujem pripadnicima MUP-a, to sam i pričao u raspravi, za mene su pripadnici MUP-a ljudi koje svakog dana viđam kada dolazim na posao. Časni profesionalci i ozbiljni ljudi, koji štite zakon onako kako treba i zaslužuju svaku pohvalu, svaki pripadnik MUP-a koji obezbeđuje ovu zgradu i koji radi ovde.
Ali, imamo situaciju da su neki pripadnici bezbednosnih službi, zbog zloupotreba, završili u zatvoru. Jedan od njih je Rade Marković. Molim za malo tišine, pošto je savetnik predsednika Republike Oliver Antić najavio mogućnost da Rade Marković, bivši šef eskadrona zla, bude pomilovan, a izađe iz Zabele.
Nama se može desiti da se on za godinu dana pojavi sa zahtevom da obavlja poslove privatnog obezbeđenja, jer ima pet godina provedenih u struci i može čak da traži da na nekom tenderu dobije da obezbeđuje Skupštinu, recimo lidera SPO, Vuka Draškovića, može da traži da obezbeđuje nas iz Otpora i to sve zahvaljujući trudu i pregalačkim naporima SNS, koja želi da napredno amnestira sve te ljude.
Samo ću podsetiti na reči Tomislava Nikolića, da kad dođe na vlast on će preispitati presudu i Legiji za zločin ubistva predsednika Vlade. Čekajte, je li on bio pripadnik bezbednosnih službi? Jeste. Da li on po ovom zakonu može da obavlja poslove obezbeđenja? Može. Da li je on u zatvoru? Jeste. Da li je Nikolić najavio njegovu amnestiju? Jeste. Što protestujete? Što vas toliko istina boli?
Da citiramo Aleksandra Vučića ponovo? Ja vas nisam prekidao dok ste ćutali. Nemojte me, molim vas, prekidati. Saslušajte šta vam pričam. Korisno vam je. Igrate se državom. Uvodite diktaturu. Planirate da zlikovce iz eskadrona zla amnestirate i da im omogućite da se bave…
Evo završiću gospodine predsedniče, da ne bismo ulazili u konflikt u ovom svetom danu, uzvišenom danu, ali podsetiću vas da je i diktatura kada vlast sprečava poslanike opozicije da iznesu svoje mišljenje i svoje stavove.
Gospodine predsedniče Narodne skupštine, gospodine ministre unutrašnjih poslova i predsedniče Vlade, ovde smo predvideli nekim amandmanskim korekcijama da malo unapredimo tekst zakona, a tiče se, pre svega, uslova za gubljenje, odnosno prestanak važenja licence, pa smo naveli da licenca može da prestane da važi ukoliko odgovorno lice umre ili u pisanoj formi izjavi da više ne želi da vrši delatnost privatnog obezbeđenja i smatramo da licenca ne bi trebalo da bude predmet naslednog prava.
Takođe, licenca iz stava 1. ovog člana prestaje da važi ako se utvrdi da su podaci dokazi na osnovu kojih je licenca izdata falsifikovani, lažni ili neistiniti. Predvideli smo da pravnom licu, preduzetniku i fizičkom licu može da se oduzme licenca, ako se utvrdi da više ne ispunjava i neke druge zakonom propisane uslove za obavljanje delatnost privatnog obezbeđenja.
Smatramo da su amandmani dobri, da vrše ne samo stilsku korekciju zakona već uvode i neke životne pretpostavke u primenu ovog zakona. Na vama je da to prihvatite ili ne. Ni ovaj postojeći član zakona nije loš, ali smatramo da ovim i ovakvim izmenama zakon može da se u određenom obimu unapredi.
Poštovani gospodine predsedniče, gospodine predsedniče Vlade i ministre unutrašnjih poslova, ovde se podnosi jedan amandman u cilju malo jasnijeg definisanja radnog vremena pripadnika privatnog obezbeđenja iz nekoliko razloga.
Prvo, znate da se privatno obezbeđenje često angažuje na najrazličitijim poslovima, od obezbeđenja noćnih klubova gde radno vreme počinje od 22,00 časa uveče pa traje do ranih jutarnjih sati i traje sigurno duže od osam sati, a s druge strane, postoje i ljudi koji rade u privatnim obezbeđenjima objekata gde rade uveče od 19,00 časova do sedam sati ujutru.
Sada samo jedno poređenje sa policijom. Kad odete u policijsku brigadu na Banovom brdu, ti hrabri, odvažni, čestiti i ljudi za primer nekada rada dvanaest, četrnaest sati dok traje događaj. Malo, malo neko dođe u Srbiju, oni obezbeđuju. Svi smo imali prilike da vidimo policajce koji stoje na nadvožnjacima, kraj puta, obezbeđuju utakmice, sportske događaje i to rade vrlo profesionalno uprkos činjenici da ova Vlada pod vođstvom Srpske napredne stranke često amnestira huligane i da su izloženi nasrtajima huligana, ali oni taj posao rade vrlo profesionalno i vrlo angažovano i vrlo posvećeno i rade ga za primer.
Kada ih posetite, prenesite im naše čestitke, na svemu onome što rade i što trpe, na svim onim žrtvama koje podnose, na gađanju neprikladnim predmetima na utakmicama, na stadionima, na raznim događajima, o čijoj sudbini odlučuju huligani a ne oni.
Sada se vraćam na ove ljude, pripadnike privatnog obezbeđenja. Mislim da je poslodavac dužan da pri organizovanju noćnog i smenskog rada zaposlenima omogući dnevni odmor, da ako rade 12 sati neprekidno moraju da imaju kao i policija neki period kada moraju da se odmaraju. Ako rade noću 12 sati da bi bili psihofizički sposobni da obavljaju poslove obezbeđenja moraju da imaju neku pauzu.
Setite se koliko smo napora imali u prošlom mandatu da koliko toliko uredimo radno vreme policajaca i setite se da ste izašli u susret policajcima i sindikatima policije zajedno sa direktorom Veljovićem i da je tu bilo puno napora da dođemo do definisanja nekog radnog vremena policajaca.
Ovi ljudi takođe rade odgovoran posao privatnog obezbeđenja i mislim da je važno da i njima izađemo u susret kroz zakonske predloge.
Gospodine ministre, u članu 24. mislim da postoje razlozi da ga prihvatite jer se ovde praktično sprovodi jedna unifikacija pištolja koji se koriste u poslovima obezbeđenja. Zakonom se predviđa da koriste kalibar devet milimetara, a gospodin Stojanović i ja smo ukazali na jednu nelogičnost. Prvo, ima mnogo ljudi koji rade na poslovima obezbeđenja i koji koriste pištolje drugih kalibara. Tetejac je pištolj sa velikom probojnom moći i ima manje metaka. Jednim povlačenjem oroza ispaljuje se jedan metak. Sa druge strane, postoji i drugi kalibar. Postoje revolveri, mada baš nisu prikladno oružje za obezbeđenje jer u njih staje samo šest metaka.
Želim da vam dam sugestiju, gospodinu Todoroviću, kada se bude donosio zakon o oružju i municiji, mi iz DS smo takođe pripremili jedan veoma koristan predlog zakona. Ovog trenutka u posedu građana Srbije se nalazi veliki broj raznoraznog komada oružja koji je registrovan sa legalnom dozvolom. Predložili smo da Republika Srbija sprovede akciju otkupa naoružanja po nekim simboličnim cenama kod građana koji to oružje više ne žele u svom posedu. Ima ljudi koji su devedesetih godina iz osećaja velike nesigurnosti kupili revolvere, puške i pištolje. Možda sada kada se ta nesigurnost ponovo vraća u naše domove neće biti baš svi spremni da to prodaju, ali s obzirom da je u međuvremenu uveden i porez na to oružje, neki ljudi plaćaju porez, i rado bi se rešili tog oružja, ali ne znaju kako da to urade.
Možda je jedan od predloga, o kome treba razmisliti, da Republika Srbija po nekim cenama koje neće opteretiti budžet, a koje mogu da budu skromne naspram cena ljudskog života otkupe oružje od građana Srbije koji to oružje ne žele kod sebe u svom posedu.
Vraćam se na amandman. Razmislite da li je potrebno da baš unificiramo da baš svi pripadnici obezbeđenja moraju da imaju pištolje kalibra devet milimetara ili je moguće da to bude do devet milimetara, da imaju i kalibar 765 ili kalibar Tetejca ili neki drugi kalibar. Možda je to tema o kojoj treba razmisliti jer će možda nabavka tih novih pištolja pomoći „Zastavu oružje“, ali odmoći ljudima koji se bave obezbeđenjem i koji već imaju u svom posedu oružje, a sa druge strane proizvešće višak oružja kod građana i tih firmi.
Poštovani gospodine predsedniče narodne skupštine, dame i gospodo, veoma mi je žao što vladajuća većina, pogotovo stranka koja je predložila ovaj amandman, nema želje da čuje razloge i kritike opozicije na sopstveni Predlog zakona. To govori o njihovoj površnosti u radu, bahatosti i osionosti, načinu na koji donosi amandmane, a sa druge strane, razlozi su da se neki amandmani prihvate zaista valjani. Ima koliko je meni poznato u SNS i nekih pravnika. Pravnici najbolje razumeju šta život nameće kao temu u vezi ovih amandmana. Neprihvatljiva je nejasnoća kojom ste odbili nehat kada je reč o ovim amandmanima, pogotovo što znamo u kakvo se stanju nalazi naša komunalna infrastruktura i prosto mi je neshvatljivo da vladajuća većina ovako utemeljene činjenice, argumente, razloge zbog kojih predlažemo ovaj amandman ne da ne želi da prihvati nego ne želi ni da čuje.
Svako ima pravo na svoju dozu bahatosti i osionosti i nerazumevanja zahteva opozicije, ali i građani Srbije imaju legitimno pravo da to kazne na sledećim izborima, jer meni je neprihvatljivo da neko pređe automobilom preko šahta koji je postavljen na tom mestu pre 25 godina, slivnika koji je korozirao i ta taj slivnik, šaht ili bilo koji sličan predmet pukne usled toga, ili parkira vozilo na takvom mestu, da bude odgovorno lice, građanin koji je pregazio preko šahte i slivnika a ne bude odgovoran koji to treba da održava, tako da mislim da treba da postoje apsolutno jaki razlozi da se prihvati nehat u ovoj situaciji jer ima ljudi koji neće namerno oštetiti komunalnu infrastrukturu, ali može doći do oštećenja prilikom prelaska automobila i onda je valjano da razloge nehata usvojite u ovaj zakonski predlog koji ne brzinu donosite. Hvala.
Poštovani gospodine predsedavajući, zaista ne razumem muk i ćutanje predlagača zakona. Možete makar da kažete – čekajte, nećemo da prihvatimo ono što predlaže opozicija, ta zla opozicija koja nas mrzi, koja nas ne voli, koja je ljubomorna na naše uspehe. Možete da kažete – hoćemo, a ako nećete, vi možete da kažete – izvinite, imamo razlog zbog kojih nešto nećemo. Ovde se ponašate kao neko ko je došao u ovu salu sa unapred napisanim zakonom na nekom drugom mestu, vama ga je neko podmetnuo i vi sada nemate pojma o čemu mi pričamo i nećete da kažete nijedan jedini razlog zbog kojih ne prihvatate nehat u ovim izmenama Krivičnog zakona.
Moram da vam kažem da vaši zakoni postaju masovne grobnice mrtvih slova na papiru. Ovo će biti mrtvo slovo na papiru, a ovaj zakon će biti njegova masovna grobnica ako ne prihvatite nehat. U stvari, vas i ne interesuje da ovaj zakon oplemenite, da ga unapredite, da ga uredite na neki drugi način, da prihvatite ne ono što vam kaže DS, da prihvatite ono što vam kaže život, što vam kažu građani ove zemlje, jer ovaj zakon valjda donosite zbog svih građana Republike Srbije, da biste unapredili kvalitet života.
Ako to radite iz tih razloga, iz tih moralnih pobuda, iz tih krajnje dobronamernih razloga prihvatite postojanje nehata. Ali, ne. Vi ovaj zakon u stvari samo donosite zbog ovog člana 290, a ovo vam je samo maska, fasada i oblanda u koju ćete upakovati ove odredbe zakona. Jer, bilo bi malo neprimereno da kažete da čitav ovaj zakon donosite zato što hoćete da onemogućite građane da blokiraju putne i pružne pravce kada imamo skandale u Trsteniku gde se istražuje nikl, kada imamo proteste radnika FAP-a u Priboju, pa onda kažete – ne, ne, prvo su oni protestvovali pa smo mi na pisarnicu predali ovaj zakon. To je farsa.
Ovo ste kao farsu smislili na stranačkim organima. Čim ste videli protest radnika FAP-a, vi ste ovaj zakon napisali, sačekali da prođe štrajk, a onda ga predali u pisarnicu, pa pošto ne može samo to da prođe, daj da ga malo upakujemo, da ga malo nafilujemo, da dodamo i neke odredbe, mi, kao, brinemo o državi. Nemojte, molim vas, da na ovakav način brinete o državi. Ako zaista brinete o građanima ove zemlje, prihvatite amandmane DS.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Zaista volim vaš optimizam da ćete za vašeg mandata uraditi nešto dobro i korisno za građane Republike Srbije. To me zaista podseća na optimizam propalog biznismena koji je skroz propao u poslu i onda za poslednje pare koje ima ode i kupi novčanik, a onda još pozajmi pare da u novčanik stavi zečju šapu i detelinu sa četiri lista pa će da ga krene.
Dakle, ja razumem vašu nervozu, danas je poseban dan, više niste predsednik Vaterpolo saveza, imate neke olakšavajuće okolnosti kada je reč o diskusiji, a opet ne mogu da razumem neke reči kada je reč o kvalifikaciji nehata. Nehat je jedan od najvažnijih krivično-pravnih instituta u svakom zakonodavstvu, u svakoj zemlji.
Tu mora da znate, postoji svesni nehat i nesvesni nehat. Taj svesni nehat ima neke olakšavajuće i otežavajuće okolnosti kada se čovek uzda u samopouzdanje pa kaže – ja sam dobar vozač i mogu da vozim 120; ili se uzda u pouzdanje pa kaže – na toj raskrsnici neće niko da naiđe kada ja prolazim i neću da ispoštujem znak „stop“.
Znate, postoji nešto što se zove nesvesni nehat. To je kao kada žena čuva kiselinu u flaši i neko uđe u kuću, vidi flašu, misli da je unutra voda, popije, nije žena kriva što je popio kiselinu. To naše krivično-pravno zakonodavstvo definiše kao nesvesni nehat.
Morate, kad predlažete izmene krivičnog zakonika da se konsultujete malo sa ljudima iz struke. Pamtim reči Aleksandra Vučića da vi nemate stručnjake ni za Beograd, ni za mnoge druge stvari. Pitajte nas, mi imamo stručnjake za mnoge stvari i za Beograd, za krivično zakonodavstvo i za neke druge oblasti.
Na kraju, kada nam spočitavate da smo mi zakone donosili po hitnom postupku, nemojte nikada više da se okrećete unazad, jer vi ste kazali da ste bolji, napredniji, pametniji, inteligentniji…
(Predsedavajući, s mesta: Vreme.)
Završavam. Nemojte da se poredite sa nama jer vi ste u izbornoj kampanji kazali da ste 100 puta bolji od nas i da nikada nećete raditi ono što smo radili mi i da ste se naučili na našim greškama, a ja vam kažem – učite na fakultetima i nemojte da kupujete diplome kada učite.
Poštovani gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, DS je podnela amandman na član 290. i to je uradilo nekoliko nas poslanika iz DS sa zahtevom da se ovaj sramni član zakona briše.
Ovo je klasičan primer uvođenja diktature u jednu zemlju, jačanje represije. Ovaj amandman koji podnosimo isključivo je u cilju odbrane demokratskih tekovina ovoga društva. Mi podnosimo amandman za zahtevom da se ovaj sramni član briše. Bilo je i ranije u ovoj zemlji primera uvođenja diktature, nije ovo prvi put. Ali, Karađorđević Aleksandar kad je uvodio diktaturu 6. januara 1929. godine on je izašao pred građane Jugoslavije tadašnje Kraljevine Jugoslavije i kazao – danas uvodim diktaturu, raspuštam Skupštinu i danas će biti onako kako ja kažem.
Ako imate takav rejting na koji se pozivate izađite i to kažite građanima. Kažite namera nam je da uzmemo apsolutnu vlast i da sprečimo svaki protest građana, svaki socijalni protest. Evo, ako su vam namere zaista ovako dobre kao što kažete, zašto u ovom članu nema nehata. Šta ćemo pre neki dan, čuli ste najavu Ivice Dačića da će vozovi ići 200 kilometara na sat. Odmah posle toga se zapalio voz između Majdanpeka i Zaječara. Valjda od trenja, od velike brzine.
Ali, da vas pitam sad. Pošto je taj voz ostao onako zapaljen na pruzi, da li je to blokada pruge iz nehata ili namerna? Da li treba mašinovođa da odgovara osam godina zatvora da ide zato što je blokirao prugu zato što se voz zapalio? Hajde odgovorite mi vi koji imate toliko veliki rejting. Pa, imali ste veći rejting 90-ih godina kada smo mi tvrdili da Srbija treba da ide u EU, a vi nas nazivali izdajnicima. Pa, smo danas svi na istim pozicijama. Nema problema ja da i vi shvatite neke stvari i posle dvadeset godina bavljenja politikom, ali nemojte da uvodite diktaturu.
Zašto donosite po hitnom ovakav zakon? Zbog dobrih namera prema građanima. Hajde objasnite mi koje su vas poslovnički, ljudski, politički motivi rukovodili kad ste odbili, recimo, da prihvatite da glasamo i da se izjašnjavamo i da raspravljamo o dopunama Zakona o oružiju i municiji? Da li smo o tom zakonu raspravljali ovde o njemu u Narodnoj skupštini, usvojili ovde, ne bi se desili brojni zločini posle toga. Sprečili bismo neke tragedije. Gde vam je tada bila briga za građane? Što njega isto niste prihvatili da stavimo po hitnom postupku. Da li one ne otklanja neke nepravilnosti. Naravno da otklanja.
Dakle, šta ćemo sutra ako građani Trstenika koji su najavili blokade puta zbog istraživanja nikla na teritoriji Trstenika, blokiraju prugu. Jedan od mojih kolega je kazao da tom prugom vozovi već davno ne idu. Ali, mi u zakonu ne kažemo da kad se blokira pruga kojom vozovi ne idu neće biti robije od osam godina nego se kaže da će se ići u zatvor, osam godina. Opet podvlačim, ovaj ste zakon doneli i donosite i napisali isključivo kada ste čuli da će radnici FAP-a iz Priboja blokirati prugu. U Kruševcu otkucava, ovoga trenutka, socijalna tempirana bomba. Radnici četranestog su na ulici, moji Kruševljani, ČIK-a Crvene Zvezde, hotela Rubin, svakoga dana.
Hoćete njih da trpate u zatvor kada budu u protestu tražili svoja prava. E, mi ne dozvoljavamo da to tek tako prođe umotano uprkos tom vašem fantastičnom rejtignu koji je prouzrokovao ovako katastrofalnu ekonomsku situaciju, mi ne dozvoljavamo da to prođe u tišini. Nego vam kažemo, kada imate nameru da uvedete diktaturu, kažite – mi smo diktatori, to nam je urođeno, volimo tako da vladamo i hoćemo diktatorske zakone. Mi ćemo na branik demokratije, na barikade da se suprotstavimo uvođenju diktature u zemlji.
I to nije prvi put. Preživeli smo to prošli put od vas, devedesetih godina. To ste isto radili. Zakon o univerzitetu, najsramniji u istoriji Srbije, Zakon o informisanju koji je doneo Aleksandar Vučić, najsramniji. Isto je bio diktatorski zakon. Borili smo se protiv toga. I tada ste imali visok rejting, pa ste izašli i rekli – mi imamo rejting od 50% i hoćemo ovakav zakon. Mi smo rekli – mi imamo rejting 10% i nećemo ovakav zakon. I pokazalo se da smo mi sa 10% rejtinga bili u pravu. Ne može sve da se meri rejtingom, znate, nije pametno.
I na kraju da vam kažem još nekoliko stvari. Ja tek sad shvatam zašto vaši funkcioneri, stranački, SNS-a ovih dana paradiraju Srbijom sa onolikim obezbeđenjem. Ne čuva njih obezbeđenje. Obezbeđenje čuva građane Srbije od njih. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, ja vas molim da se ubuduće bolje pripremate za sednice Skupštine, da čitate zakonske predloge koje sami napišete, koje date, a posebno vas molim da čitate amandmane DS.
Dakle, sad ste uhvaćeni ne sa rukama u pekmezu do lakata, nego ste i glavu gurnuli u teglu s pekmezom. Nemojte to da radite. Ne treba to da radite. Evo zbog čega to ne treba da radite.
Od prvog dana od kada se ovaj zakon pojavio mi jedino što osporavamo u ovom zakonu, i to radimo našim amandmanima, je činjenica da uvodite diktaturu u ovoj zemlji na način da sve ove radnike koji protestuju ovoga trenutka po Srbiji hoćete da strpate u zatvor na osam, tri, pet godina, koliko god vam se ćefne.
Nemamo mi nikakav problem da svako ko ukrade šraf, prugu, prag ili rampu ide u zatvor, bez obzira što ćete vi posle da ih amnestirate nekim novim zakonom o amnestiji, jer vi ste glavni generator kriminala u ovoj zemlji zato što kriminalce amnestirate, tetošite, povlađujete im, tepate im, ali mi ne želimo uvođenje diktature. Mi ne želimo da u gradovima, a ja sam jedan iz tog grada, iz Kruševca, gde otkucava socijalna tempirana bomba ovoga trenutka, gde se građani spremaju da blokiraju puteve zato što su ostali bez posla pod vašom naprednom vlašću. Ne želimo da kažnjavate građane zato što protestuju protiv vas.
Ovde nije reč o krađi i nemojte obmanjivati građane. Ovde je reč o tome da građani imaju pravo da u trenucima svog opravdanog nezadovoljstva ovom štetočinskom vladom, najgorom od dolaska Južnih Slovena na Balkan, izađu, protestvuju i blokiraju prugu, jer da ste hteli da imate dobru nameru, što niste onda doneli odluku da se kažnjava onaj ko blokira druge putne pravce? Neću da govorim o onim pomorskim putevima kojih još nema, o autoputevima. Ovde se govori samo o pruzi. To vam je palo na pamet onoga trenutka kada su na prugu izašli radnici FAP-a iz Priboja.
Sada vas pitam, kad sutradan 20 hiljada žitelja Trstenika, 20 hiljada građana Trstenika izađe na prugu da blokira prugu i put zbog toga što ste dali dozvolu za istraživanje rude nikla na teritoriji Trstenika, gde ćete njih u zatvor? Hoćete na stadione da ih strpate? Trebalo bi 20 hiljada ljud da uhapsite. Da li to hoćete da radite? To je diktatura. Ako niste svesni da uvodite diktaturu, mi ćemo vam to ponavljati svakog dana na primerima onoga što vi radite, a što ne bi trebalo da radite.
Na kraju vas molim da ove zakone piše struka. Svaki dan čujem nekog visokog funkcionera SNS koji kaže – nemamo kadrove. Onomad Mrkić nema kadar za ambasadora u Njujorku, nema ambasadora u Vašingtonu, nema kadar za ambasadora u Pekingu. Pre neki dan Vučić kaže nemamo kadrove da upravljaju Beogradom, a izgleda nemate kadrove da pišu zakone. Vi imate samo kadrove starlete, koje pune tabloide. Dajte neki kadar koji će da napiše zakon. Ako ne zna, pa, evo, pozovite nas, mi ćemo pomoći.
Ovo što ste napisali u ovom zakonu, to je uvođenje diktature. Džaba sada vaša neka naknadna pamet, kada ste shvatili da sve to što ste predložili piše u postojećem zakonu, ali ne piše da je blokada pruge krivično delo za koje se ide tri, pet ili osam godina, koliko se bude ćefnulo gospodinu „najavi“.
Ne možete na takav način da čuvate vlast. Svako čuvanje vlasti diktaturom rezultira još većim otporom građana. Imajte na umu da ste tako prošli prošli put, tokom devedesetih godina, uvođenjem sramnog zakona o univerzitetu i još sramnijeg zakona o informisanju. I tada ste imali visok rejting i tada ste nas nazivali izdajnicima, pa se pokazalo da je pobedila ideja evropske Srbije, koju ste sada prihvatili. Sada smo mi ponovo denucirani zato što nećemo da vas podržimo u diktaturi. Danas smo mi najgori ljudi na svetu zato što smo stali na branik demokratije. Nemojte ovo da radite. Ne bi trebalo da se igrate vatrom, jer niste otporni na visoke temperature.