Gospođo predsednice parlamenta, dame i gospodo ministri, poštovane kolege narodni poslanici, uvaženi građani Republike Srbije, hoću da odmah podsetim javnost Srbije da je na današnji dan, dakle, 5. novembra 2024. godine, u Novom Sadu započeta tzv. obojena, ja bih rekao nasilna revolucija u Republici Srbiji, tako što su blokaderi blokirali i napali Skupštinu u Novom Sadu, Gradsku kuću, uništili je. Jedan od predstavnika tih najistaknutijih blokadera jeste prosuo fekalije ispred te kuće, pokazujući kakva će to revolucija biti. Biće najprljavija moguća i za godinu dana, evo, punih godinu dana slušamo, gledamo, doživljavamo notorne laži, pokrivene novim lažima sutradan. Doživeli smo mnoge napade. Doživeli smo 26 hiljada neprijavljenih skupova blokadera, napade na stranku koja čini okosnicu vladajuće koalicije. Imali smo kao finale na početku prolećnog zasedanja napad blokadera i onih koji ih ovde predstavljaju, bacanjem bombi, bacanjem dimnih bombi, suzavca.
(Jelena Milošević: Pa, vi ste se tukli tu.)
Ako možete da zaustavite ovu ženu. Očigledno je nemoguće da je zaustavite u dobacivanju. To je jače od nje. Ta logoreja ne može da se zaustavi, izgleda, ali tu može da pomogne neko ko nije advokat, nego nešto sasvim drugo.
Dakle, jedna banda blokadera nasilnika je svojim govorima ovde huškala, podizala tenziju i dovela do toga da jedan čovek dođe i ovde ispred Skupštine puca u drugog čoveka koji ga je samo pitao - gospodine, šta vama treba?
Uz sve to, i to bi bilo verovatno i sprečeno da se nije uključio jedan deo državnog aparata, rekao bih vrlo bitan, deo pravosuđa, deo tužilaštva, otuđena banda u tužilaštvu, otuđena banda u sudovima. Žao mi je što moram za neke od mojih kolega da kažem da su korumpirane, da su otrovane mržnjom prema svojoj državi, da su spremni da za kilogram ribe prodaju interese svoje države. Oni su učinili da ovi blokaderi dobiju novu snagu, da dobiju novu žestinu, zato što kad ih policija privede, po principu sportskog ribolova, uhvati, poljubi i pusti. Za najteža krivična dela, za takve kvalifikacije nije određivan pritvor. To je suprotno praksi, dugogodišnjoj praksi u Srbiji, za koju znamo svi mi koji smo u pravosuđu, svako krivično delo koje ima element nasilja podrazumeva obavezan pritvor i zbog mogućnosti da se ponovi krivično delo i zbog toga što je učinjeno u grupi ljudi koja se nasilnički ponašala.
Najnovije primere imamo da čovek koji je u nedelju uveče ovde na sve moguće načine huškao, pozivao, tražio krv, tražio napad, vređao policiju, nasrtao na sve oko sebe, bude pušten tako što je ukinuto rešenje o njegovom zadržavanju, što je presedan u pravosuđu u Srbiji.
Mogu na prstima da nabrojim koliko se takvih slučajeva desilo, jer ono što treba da se uradi je to da taj koji je osumnjičen mora da da svoju odbranu pred tužiocem, da tužilac predloži pritvor ili ne predloži, ali ako ga predloži treba sudija za prethodni postupak da odluči da li ima elemenata, odnosno osnova za pritvor. Ne. U ovom slučaju se desilo da je dva puta ukinuto rešenje kojim je on zadržan 48 sati u policiji.
Nažalost, zbog toga smo i došli u situaciji da moj kolega Uglješa Mrdić, koji je predlagač ovog zakona, štrajkuje glađu ovde ispred Skupštine. On je mesecima unazad pripremao, istraživao, prikupljao dokaze, prikupljao papire i konačno se, kao odgovoran čovek, odlučio da podnese krivičnu prijavu TOK protiv gospode Nebojše Bojovića i Milutina Miloševića koji su radili najodgovornije poslove na železnici i koji su direktno povezani sa time što su potpisali da je Železnička stanica u Novom Sadu potpuno bezbedna, da je 140 miliona evra, ne dinara, dala Republika Srbija za održavanje i bezbednost pruge od Novog Sada do Subotice. Taj novac je potrošen i verovatno na one cehove koje su plaćali u kafani, tu je jedan deo od tih 140 miliona evra. Zato je Uglješa Mrdić podneo krivičnu prijavu.
Da apsurd bude još veći, a na fonu toga kako radi odmetnuti deo tužilaštva, oni su od podnosioca krivične prijave zatražili da dopuni krivičnu prijavu tako što će on prikupiti dokaze, dakle fizičko lice koje nije ovlašćeno da prikuplja dokaze. To čini tužilac, odnosno policija na osnovu naloga tužilaštva koja ima puna ovlašćenja da uđe u institucije, da zatraži i izuzme određene predmete. Međutim, gospodin Uglješa Mrdić je našao načina, prikupio je te dokaze i uz dopunjenu krivičnu prijavu ih dostavio ovom tužilaštvu.
Međutim, do danas, evo šesti dan je kako on štrajkuje glađu, nikakav odgovor nije dobio, da mu se bar kaže dođite da pojasnite ove dokaze, odbacićemo vam krivičnu prijavu, šta god. Ne, to je omerta, bukvalno zakon ćutanja. Oni su zabili glavu u pesak, sve se nadajući da će ovo da prođe, da će njihovi neki koje oni štite da osvoje vlast na ulici, da će sve biti okrenuto odjednom naglavačke i da će oni sutradan biti neko ko odlučuje u punom kapacitetu.
Odavde, kao dugogodišnji advokat, kao neko ko je u pravosuđu već skoro 40 godina, tražim od moje koleginice vrhovnog tužioca Srbije Zagorke Dolovac da momentalno podnese ostavku na tu funkciju i poštedi dalje bruke sve nas koji živimo u ovom pravosuđu i od ovog pravosuđa, jer je izazvala takve tektonske promene u pravosuđu, izazvala je takve izuzetke koji do sada nisu zabeleženi, a sve sa političkom ostrašćenošću i mi smo krivi što smo 2022. godine promenili zakon, odnosno u okviru Ustava, vezano za pravosuđe, a nismo promenili ljude koji su u tom pravosuđu.
Dakle, sistem je promenjen, zahvaljujući Predlogu Venecijanske komisije, ali su ostali isti kadrovi koji su od 2009. na 2010. godinu ubačeni u to pravosuđe da bi sutra sudili, da bi sutra oslobađali i 2009. na 2010. godinu se sada pokazala u zadnjih godinu dana. Oni sada vraćaju ono što su zadužili 2010. godine. Oni sada ovim blokaderima, koji napuštaju Skupštinu, koje ne interesuje ovo što ja pričam i što pričaju vladajuće stranke, vraćaju ono što su zadužili.
Tada ste imali izabrane sudije koji su pre toga bili sudije za prekršaje da budu sudije Višeg suda u Vranju, u Negotinu. To su primeri koje ja znam. Tada je Demokratska stranka, a imali smo dopis Opštinskog odbora Demokratske stranke iz Vlasotinca, gde kažu ovog treba izabrati za Apelacioni sud u Nišu, zato što je nama naklonjen, zato što njegova porodica glasa za nas i on će sutra, kada treba, da učini, da vrati ono što smo ga mi sada zadužili. Evo sada nam se to vraća.
Pošto je na dnevnom redu i ovaj Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o jedinstvenom biračkom spisku, pošto sam ja tu u punom kapacitetu učestvovao, kao i član Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu, a i kao zamenik predsednika Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo, mi smo na najdemokratskiji mogući način cele ove godine, počev od 27. januara, držali, zakazivali i održavali javna slušanja. To znači da smo pozvali sve relevantne, sve zainteresovane strane i ljude koji hoće da prisustvuju toj sednici, svi u bili ovlašćeni da dođu, da diskutuju, da nam daju svoje mišljenje, da nam daju sugestije, da kažu šta im se sviđa, da kažu šta im se ne sviđa.
Imali smo 27. januara žestoki sukob sa predstavnicima CRTA. Ja sam lično rekao tada da njih treba da bude sramota, jer su oni tada nama rekli – izađite na ulicu, odite na Autokomandu da vidite, kaže, šta narod misli o vama. Tolika je bila ostrašćenost tih predstavnika CRTA, ali naša smirenost, odnosno najviše gospodina Mrdića, njegova tolerantnost, kooperativnost je učinila da mi približavamo stavove, da ih upodobljavamo sa stavovima CRTA. Jedanaest puta je on, a mi smo podržali to, izmenio svoj predlog da bismo došli do toga da CRTA prihvati konačno ovaj predlog danas koji je u Skupštini, a da je pre toga i sam ODIHR u martu mesecu rekao da je ovo prihvatljivo za njih, jer su oni inicirali donošenje ovakvog zakona.
Najinteresantnije, najlicemernije od svega jeste što je opozicija sve vreme, učestvujući na tim diskusijama, na javnim diskusijama tražila da se usvoji ono što je CRTA predlagala, tražili su sijaset stvari i oko te komisije, i oko toga da mora šest meseci da budete prijavljeni na prebivalištu da biste mogli da steknete biračko pravo, da vas biraju i da budete kandidat, da se kontroliše da u jednoj zgradi na tom spisku piše koliko ima glasača. Sve su to bile stvari koje smo mi upodobili i, gle čuda, došli smo do toga da blokaderska opozicija ne prihvata i mnogi neće učestvovati, niti u glasanju, a što je najgore neće dati kandidate za komisiju, iako će na to imati pravo. Znate li zašto? To će im biti alibi da bi mogli da pričaju da su sledeće izbore izgubili samo zbog toga što ta komisija nije uradila posao kako treba, naravno, lažući u godinu dana.
Odlučio sam, što se ove komisije tiče i ovoga što sam rekao, da se kladim sa svakim u hiljadu evra da oni neće dati kandidate za komisiju na taj način, opstruirajući formiranje te komisije u pokušaju da na sledećim izborima opravdaju svoj neuspeh, a neuspeh će biti siguran, jer imate na jednoj strani jednog čoveka koga pratimo svi mi, koji radi 20 sati dnevno, koji vuče ko lokomotiva, gradi, razvija naše odnose u međunarodnim odnosima, privredu, ekonomiju… Neverovatno je koliko je Srbija napredovala, i to građani vide, i o tome će odlučivati na izborima, nadam se, otprilike predviđam u decembru naredne godine. Pozivam sve poslanike i vladajućih stranaka, a i opozicije, ukoliko su iole pošteni, ukoliko iole imaju karakter, da glasaju za ono za šta su se zalagali. Ako ne, pokazaće još jednom da su licemeri kakvi jesu, a ja sam rekao da nudim svima njima opkladu u hiljadu evra, pa izvolite, gospodo.
Na kraju, Srbija ne sme da stane, Srbiju ne sme da zaustavi niko, neće je zaustaviti ni ove blokade, neće je zaustaviti ni pucnji. Živela Srbija.