Zahvaljujem predsedavajući, poštovani građani Republike Srbije, poštovane kolege.
Šta dobijamo ovim Zakonom o zapošljavanju stranaca? Pola Srbije danas prima platu do 66.000 dinara. Prosečna potrošačka korpa za mesec april je 98.000 dinara. Umesto da se bavimo uzrocima što nam ljudi odlaze iz zemlje, umesto da stvorimo uslove da ljudi ostanu, uvešćemo jeftinu radnu snagu koja će biti zadovoljna platama, onakve kakve jesu danas u Srbiji, ali sa lošim uslovima rada.
Odnos ponude i potražnje bi trebalo da važi za tržište rada. Ako je nešto deficitarno, ponuda mala, cena mu raste. Kako kod nas ništa nije normalno, pa ni tržište rada, nedostatak radne snage nije proizveo takav efekat. Strani državljani moraju da imaju makar iste uslove, iako oni ovde nisu dobri.
Navešću primer slučaja o kome se vrlo malo priča. To je slučaj firme „AB ketering“ koja radi pri „Er Srbiji“, 40 ljudi je dobilo otkaz preko noći, a zatim su sutradan zaposlili na ista mesta ljude iz Nju Delhija da rade za 10.000 dinara manje plate, radno vreme od 12 sati i šest dana u nedelji. Naši radnici su veče pre toga naterani da otvore mejlove. Dobili su otkaz preko istih tih mejlova i proglašeni za višak. Zašto niste prihvatili da se minimalna cena rada od 1. jula ove godine poveća na 50.000 dinara, kako su tražili sindikati, jer je sve poskupelo.
Kada pročitate detaljno ovaj zakon, vidite da se vreme navodno govori o usaglašenosti, usklađenosti sa propisima EU. Međutim, ono što bi se reklo i što je napisano sitnim slovima, a to je da se na nekoliko mesta u zakonu Vladi daje pravo da može da preskoči sve procedure, da ne mora da proverava da li postoje poslovi i da li ima naših radnika koji se nalaze na Nacionalnoj službi za zapošljavanje i da samo jednim aktom mogu da zaobiđu sve procedure.
(Predsednik: Dva minuta.)
U obrazloženju ovog zakona se govori da se ovde štiti domaće tržište rada. Pa kako? (Isključen mikrofon.)
Hvala, predsedavajući.
Nije stranka Zajedno protiv zapošljavanja stranaca. Svako je dobrodošao, ali mi ne želimo da ovde niko ko dođe da radi za lošije uslove, da radi za manju platu, mi ne želimo da se „Ling Long“ nikome ponovi, ni našem državljaninu, niti stranom državljaninu. To su stvari koje ne smeju da se ponove. Tražimo ista prava i za njih, kao i za nas.
Tražimo i da se hitno izmeni Zakon o radu i da ovde uslovi nisu dobri, da zato narod odlazi iz Srbije, gospodine. Zato što prema zadnjim podacima 57.000 ljudi radi na privremeno-povremenim poslovima u Srbiji, a znate li šta to znači? Da oni nemaju plaćen ni dnevni odmor, ni nedeljni odmor, ni godišnji odmor. Nemaju pravo na bolovanje, žene nemaju pravo na trudničko odsustvo, žene nemaju pravo na porodiljsko odsustvo i nemaju pravo na odsustvo radi nege deteta. Zato moraju da imaju prava, svima ista, i za strance i za naše i da nam niko više ne odlazi. Hvala.
Zahvaljujem.
Pitanje ministru državne uprave i lokalne samouprave, gospodinu Aleksandru Martinoviću.
Želim da napomenem da ovo pitanje postavljam zajedno sa Pokretom „Tvrđava“ iz Smedereva čija je tema u fokusu lokalni ombudsman.
Zašto institucija lokalnom ombudsmana osnovana samo u 23 od 174 lokalne jedinice samouprave u Republici Srbiji, iako je predviđena Zakonom o lokalnoj samoupravi, Zakonom o Zaštitniku građana kao i mnogim statutima gradova i opština?
Da li postoji plan da se inicira poseban zakon o lokalnom ombudsmanu koji bi detaljno uredio tu instituciju i načini je obaveznom za konstituisanje u svakoj lokalnoj samoupravi.
Da li resorno Ministarstvo saglasno sa Zaštitnikom građana Republike Srbije Zoranom Pašalićem koji je na svom veb sajtu 7.11.2022. godine izneo stav da svaka lokalna samouprava mora imati ombudsmana i ne treba više da zavisi od odluke ili želje jedne lokalne samouprave. Da li ste nešto uradili po tom pitanju i kada ćete da uradite?
Drugo pitanje za predsednicu Vlade, Anu Brnabić, da li znate, gospođo Brnabić, da na primeru priključaka za gas postoje građani prvog i drugog reda?
Pre nego što postavim pitanje želim da objasnim da kada se vršila ekspanzija gasovoda na teritoriji Republike Srbije lokalne samouprave su zajedno sa „Srbijagasom“ i sa lokalnim samoupravama i sa lokalnim investitorima potpisivale ugovore od 2006. godine, 2007. godine pa do dana današnjeg gde je interese lokalnih investitora bio taj da zarađuju na priključcima za gas.
Međutim, situacija je trenutno zbog sporno potpisanih ugovora i nerešenih imovinsko-pravnih odnosa između lokalnih samouprava i lokalnih investitora problem je nastao u tome što se ne zna u kom je odnosu ko vlasnik, jer su obe strane upisane kao zajednički vlasnici u Katastru vodova i sada su tu taoci građani.
Kako sada to izgleda na primeru u praksi? Evo daću vam primer iz Kragujevca gde je preko 40 kilometara gasovodne mreže je pod, da kažem, drugačijim pravilima nego što su građani gde je „Srbijagas“ izgradio gasovod, pa tako na mreži koju je „Srbijagas“ izgradila priključak za gas je 780 evra i možete da plaćate na 36 meseci uz račun za gas. Znači, priključite se, dobijete gas i zatim plaćate.
Međutim, na primeru Kragujevca K.G. UZOR firma ne želi da vas priključi dok ne platite, imate isto pravo na rate, ali nemate pravo da usko korišćenje gasa plaćate, već morate kompletan iznos da platite unapred i cena nije ista, kao što je za druge građane koji su na infrastrukturi „Srbijagasa“ od 780 evra, već je cena preko hiljadu evra.
Zbog toga u Srbiji postoje građani prvog i drugog reda. Molim da se ovo ispravi što pre i da li je Vlada upoznata sa ovim problemom i molim da mi se dostave ugovori između grada Kragujevca, „Srbijagasa“ i K.G UZOR-a.
Takođe, želim da postavim pitanje – da li u određenim lokalnim samoupravama se privatnim investitorima plaća marža za protok gasa kroz gasovode privatnih investitora, kao što je recimo primer Čajetina? U koliko lokalnih samouprava „Srbijagas“ plaća tu maržu, u koliko ne plaća i ovima kojima ne plaća – zašto ne plaća i kada će početi da plaća i kada će građani imati priliku da svi imaju jednaka prava, jer na to nas Ustav obavezuje?
Pitanje za gospodina Gorana Vesića, zato što je još jedan ovde zakon ispred nas, Zakon o železnicama. Ovo je zakon za koji gospodin Vesić je takođe došao nespreman i nije dostavio nikakav plan šta planira da radi dalje sa železnicama.
Želim da napomenem da je 200 miliona evra smo dobili bespovratnih sredstava iz EU za ukupno sedam deonica. Nijednu nismo završili. Znači, nijednu nismo završili. Zašto nam se nije fokus stavio makar na jednu pa da završimo jednu deonicu, a ne da ovako srljamo?
Zatim smo uzeli kredit od 312 miliona dolara, povukli smo svega 65 miliona dolara i platili penale 1,80 miliona dolara. Ja želim da pitam – da li imamo bilo kakav plan kako planiramo da razvijamo naše železnice? Zadužujemo se, dobijamo bespovratna sredstva a pruga nema. Hvala.
Nema govora na sednicama odbora.
(Kragujevac, 29.08.2022.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 130348.00 | RSD | 01.09.2022 - |
| Odbornik u Skupštini Grada | Skupština grada Kragujevca | Grad | Mesečno | 25608.00 | RSD | 14.09.2021 - |