17.10.2022. | Zakon o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima |
usvojen
|
Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovani predstavnici predlagača, zaista danas imamo pred sobom izuzetno ozbiljne predloge zakona i izveštaje i u skladu sa tim jako je važno da ozbiljno pristupimo i ovim temama i raspravama, da ne koristimo i ne zloupotrebljavamo ovu govornicu i minute koje imamo za nešto drugo, već da se fokusiramo na ono što je suština nas narodnih poslanika, a to je da radimo na poboljšanju zakona i odluka u korist građana Republike Srbije.
Obzirom da je zaista obiman dnevni red, ja ću se fokusirati na nekolicinu predloga o kojima želim nešto više kazati. Prvi od njih je ovaj sporazum između BiH i Republike Srbije, mislim da je jako važno da imamo što više ovakvih sporazuma koji idu u pravcu zajedničkog delovanja rešavanju onih problema koji opterećuju celokupan naš balkanski prostor, posebno jer se ovde radi o tome da će se ovim sporazumom krenuti u rešavanje onoga što su problemi životne sredine, zaštite životne sredine itd. Time se pokazuje spremnost obeju država da zaštite svoje građane i širi region od onoga što može biti štetno po njihov život. U tom duhu je jako važno da podržimo ovaj predlog zakona, kao i sve ostale.
Dodatno, čini mi se da ovakvi predlozi pozitivnih zakona doprinose da razbijamo strahove, da razbijamo barijere i da u stvari se okrećemo jedni drugima kao jedino mogućem rešenju da celi ovaj balkanski prostor prebrodi ono u čemu se nalazi celi svet. Takođe, veoma su nam važni zakoni koji se tiču železnice. Jako je važno da se železnica što je moguće više unapređuje, da vidimo konačno posle 30,40 godina dolazi do rekonstrukcije i izgradnje novih delova železnice itd. ali taj predlog ima jednu manu. Mi smo ovde mnogo puta govorili o tome, žao mi je što je ministar Vesić izašao, ima manu jer je u celom tom predlogu moglo i trebalo i moralo biti tih još 25 kilometara železnice od Raške do Novog Pazara. Posebno, zato što je ovim predlogom predloženo za Stalać, Kraljevo itd. da se odrađuje. Mislim da je trebalo odraditi da Novi Pazar posle 150 godina od uvođenja železnice na ovom prostoru dobije svoj železnički krak. Zato bih apelovao na ministra, kao što je do sada izlazio u susret građanima i potrebama građana da porazmisle o tome i da konačno dobijemo taj krak moderne i savremene železnice koji će ići ka Novom Pazaru i ka ostalim gradovima Sandžaka.
Takođe, vrlo mi je važno ovde spomenuti ove sporazume koji se tiču izuzetno razvijene saradnje i vojske, na kraju krajeva, ali onako odmereno, civilizovano i u korist građana Republike Srbije. Kao građanin one regije koja je skoro bila poplavljena, osetio sam i svi smo mi osetili šta znači pomoć i MUP i Vojske Republike Srbije koja je prva došla u pomoć građanima, koja je sprečila možda da neke veće nesreće ne daj Bože dosegnu do tog kraja i građani su osetili zaista tu pomoć i podršku u pravom trenutku.
Isto tako veoma sam sretan što je spasilački tim naše države učestvovao u traganju za stradalima u zemljotresu u Republici Turskoj i time smo pokazali zaista da imamo kapaciteta da ono u šta se ulaže koristimo u neke najhumanije, najpotrebnije svrhe.
Meni kao muslimanu, kao Bošnjaku u ovoj državi jako je stalo do toga i jako sam bio srećan kada sam među svim ostalim državama koje su poslale svoje timove, našao i tim iz Republike Srbije i koji je dao sve od sebe da pomogne građanima Republike Turske. To je onaj način kako trebamo koristiti sve ostalo.
Međutim, ono što takođe, evo danas, ali na jedan drugačiji način u odnosu na populizam svedočimo, jeste neslavne godišnjice, pa i ova današnja neslavna godišnjica. Moram da iskoristim priliku da iskomentarišem to ukratko. Potrebu ima za tim.
Skoro sam analizirao nešto što se dešava između Rusije i Ukrajine i vrlo me podsetilo prema kontekstu na ono što se 80-tih godina događalo između Iraka i Irana. Znate, dve države koje su slične kulture, tradicije, porekla naroda, deset godina se međusobno samouništavale. Rezultat toga je bio preko milion žrtava sa obe strane i na kraju je došlo do toga da su sporazumom morali da rešavaju te probleme.
Taj rat je opet doneo neke promene na geopolitičkoj sceni, kao što će verovatno i ovaj. U tim promenama opet stradaju oni maleni narodi, malene države, malene multikulturalni prostori, kao što je naš Balkan. Zaista je važno da mudrom, odgovornom, kvalitetnom politikom ne dozvolimo da ovoga puta kada je celi svet na ivici, kako čusmo, trećeg svetskog rata, na bilo način mi budemo kusur za igre velikih sila, kao što smo bili možda nekada u prošlosti, već da radimo, da igramo za sebe, za svoj narod, za svoje narode, za građane i Republike Srbije i celoga Balkana.
U tom duhu jako je važno da se nastavi sa svim ovim što se radi, da se sve učini da dođemo do mira i da ne dozvolimo da se taj plamen otuda ne daj bože na bilo koji način preseli ovde, kao što su nažalost pokušavali i možda pokušavaju i dan danas neki drugi ljudi koji ne žele dobro ni građanima Republike Srbije, ni ovome narodu. Tu je odgovornost kako Ministarstva odbrane i ministra, tako i predsednika države, ogromna. Verujem da je njihova dosadašnja politika učinila jako puno da građani Republike Srbije se osećaju sigurnim u svojoj državi.
Kada vas pogodi elementarna nepogoda u kojoj umiru građani, stradaju građani vašeg naroda, prvi koji vam dođu jesu ministar odbrane, ministar policije, ministarstva razna da pritrče u pomoć građanima, da im pomognu, a ne radi jeftinih političkih poena, onda to obavezuje. Obavezuje nas i kao odgovorne predstavnike svog naroda, ali obavezuje i sve građane ove države. Zato treba u svakom smislu to podržati.
Takođe, iskoristiću priliku, s obzirom da zaista posle ovoga što sam danas čuo, skrenem pažnju i na još jednu stvar, a vezana je opet pomalo za Vojsku, a pomalo za zaštitnika i poverenika.
Evo, mi ćemo za par dana imati 30 godina od zločina u Štrpcima. Tada su pored Bošnjaka, oteti i neki ne Bošnjaci, među njima i Buzov Tomo, umirovljeni general Vojske Republike Srbije koji je išao u posetu svom sinu koji se nalazio na odsluženju vojnog roka u Podgorici. Skoro je bilo suđenje koje je zaista sramotno. Mi poretestvujemo protiv toga. Svi koji su građane i Republike Srbije i Crne Gore kao državljane tadašnje države oteli, svirepo ubili, itd, svega su osuđeni na 35 godina. To nije baš dobra poruka.
Ako znamo da je to nešto što je urađeno, eto čak i protiv građana Republike Srbije, ali i protiv onih časnih i poštenih oficira i vojnika ove države onda je to sramotno i mislim da tu treba zaista da se reaguje, jednostavno prema pravdi i prema onome što su potrebe i kako zakon definiše da se to u ovom momentu kada još tužilaštvo može reagovati, pre nego ta tužba bude pravosnažna, ponovi.
Takođe, govorim to zato što je u Beogradu, koliko je meni poznato, kako sam čitao, bila upravo zbog toga jedna spomen ploča na stanu gospodina, velikog junaka, patriotu, ali čoveka koji je podigao glas protiv zločina, uz to je bio oficir, iako umirovljeni Vojske. Neko je zbog nečega, kako sam pročitao, pre mesec dana skinuo tu ploču sa te zgrade gde je živeo pokojni, veliki Buzov. To upravo govori o tome da moramo što više negovati takve stvari kako bi iz iskustva kog smo stekli nažalost na gorak način s prošlosti mogli da naučimo radi budućnosti.
Takođe, voleo bih da kažem za poverenicu ovo što se upravo u ovom duhu tiče ove situacije oko aerodroma. Jako je važno da ste na vreme reagovali, jako je važno što se institucionalno rešavaju ti problemi. Koliko sam video predstavnici islamske zajednicu su vam danas pozitivno odgovorili i naveli su zaista taj problem kao jedan od problema koji nije problem društva, već neodgovornih pojedinaca koji rade na tim aerodromima.
Evo na Aerodromu „Nikola Tesla“ u Beogradu ni jedna žena muslimanka sa hidžabom nema nikada nikakvog problema, već se s poštovanjem i uvažavanjem odnose prema njoj. Ovo što se dogodilo ili događalo u kontinuitetu u Kraljevu i u Nišu, jeste, bojim se, zloupotreba položaja ili vlasti koje imaju oni ljudi koji to rade i tu treba reagovati na taj način, kao što se uvek reaguje da bi se zaštitile slobode, ljudska prava svakog građanina i na kraju svakog čoveka, posebno što je tu reč o međunarodnim letovima, što je tu reč verovatno o građanima i drugih država. To je poruka koja može da našteti i državi Srbiji.
Naravno, i svi ostali predlozi zakona su izuzetno kvalitetni, izveštaji izuzetno iscrpni. Mi ćemo kao narodni poslanici, kao klub za pomirenje podržati sve ove predloge i uvek apelovati da u ovim nezahvalnim vremenima, teškim vremenima svi zajedno uradimo što je moguće više i preko toga što možemo da se sačuva mir, stabilnost, bezbednost i suživot među svim narodima Balkana. Hvala.
Zahvaljujem, poštovani predsedavajući.
Ja razumem kada izgubite svaku ideologiju, pa onda hoćete preko drugih da ostvarujete jeftine političke poene.
Ono što je govornica izrekla, prvo, mora naučiti da pročita Ustav Republike Srbije. U tom Ustavu su ravnopravni svi jezici građana Republike Srbije, da je upoznam da se po tom Ustavu odvija školstvo u ovoj državi i to nikome ne smeta.
Takođe, neka nauči kako se koji narod zove i kako se čiji jezik zove ako hoće uopšte da diskutuje ozbiljno na ove teme. Sve ostalo što je rekla jeste notorna neistina, besmisao, kojim želi da unese nemir u građane Republike Srbije.
Mi ovih dana, nažalost, imamo sa svih strana one koji hoće da raspiruju mržnju, netrpeljivost, koji slute na zlo, a hvala bogu, takvih je mnogo malo, takvih je sve manje i takvi hoće za račun drugih država, za račun drugih politika da unose nemir među građanima Republike Srbije.
Zato sam ja danas u onom obraćanju govorio o dobrim stvarima, o pozitivnim stvarima kako se menja odnos prema građanima ove države u ovom periodu od 10 godina i kako je to politika partnerstva, a ne politika mržnje, politika zla, politika koja nikome neće, niti je donela ikada dobro.
Zato vas molim da svaki put kada dotični na sličan način pokušaju da uvuku građane ove države koji žele dobro ovoj državi, ali pre svega svom narodu i svojim susednim narodima, reagujete na taj način da joj kažete da uopšte ne poštuje Ustav ove države, da ga verovatno nije ni pročitala, jer tamo stoji da je ovo država građana Republike Srbije, među kojima su Bošnjaci i da je ovo država, završavam, gde su jezici svih pripadnika svih naroda priznati, a među kojima i bosanski jezik, jezik Bošnjaka, a sve ostalo jeftina politika koja ne donosi dobro ni Srbima, ni Bošnjacima, i koju neko hoće na taj način da zapali ono što je građeno na polju mira, suživota prethodnih godina. Hvala.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.
Član 27. stav 1. Ne znam da li Poslovnik određuje decibale, ali zaista ovo ovde kako sedimo, ali jako je teško da uopšte ostanemo zdravi zbog vike koja dolazi sa one strane. Molim vas, ne znam, to Poslovnik ne određuje visinu decibala, ali stavite se malo u naše položaje ovde. Ne želim da idem kod specijaliste za uho, grlo i nos, ali ako se ovako nastavi moraćemo svi izgleda sa ove strane da idemo, a ne znam ko će snositi troškove svega toga. Zamolite poslanike, dovoljno je da se čujemo normalno, ne mora da se dere, možda vi to ne osećate, ali mi ovde stvarno smo na ivici da nam puknu bubne opne. Hvala vam.
Zahvaljujem.
Uvaženi predsedavajući, poštovani nosioci izvršne vlasti, dame i gospodo narodni poslanici, poslanici Stranke pravde i pomirenja u neposrednom su kontaktu sa građanima, a sam naš program jako je okrenut prema budućnosti.
Imajući u vidu činjenicu da i u ovom vremenu koje je jako izazovno, vrlo često smo svesni da jednino veliki strateški projekti mogu doprineti i sigurniju budućnost našim budućim generacijama.
Želim postaviti dva konkretna pitanja koja se tiču veoma značajnih investicionih projekata koji će uticati na celokupni način življenja svih građana Republike Srbije.
Prvo od njih je „Balkanski tok“, nešto što je veoma važno i na čemu bismo trebali graditi veliki deo budućnosti naše države. Naravno, ono što interesuje nas i građane Republike Srbije jeste šta znači za građane konkretno podrška Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture ovom projektu?
Drugo pitanje, koje je takođe vrlo važno i koje se decenijama proteže kroz različite vidove u društvenoj javnosti, jeste izgradnja beogradskog metroa. To pitanje često se aktuelizira u predizbornim kampanjama. Vrlo često smo imali različite povode, različite načine da se o njemu govori. Međutim, nas konkretno interesuje, kao i građane, kada će početi radovi na izgradnji beogradskom metroa i šta je do sada urađeno po tom pitanju? Hvala.
Zahvaljujem se na odgovorima.
Verujem da će, posebno ove najave, da će se sredstva dobijena iz ovih infrastrukturnih razvojnih projekata dalje raspoređivati na obnovu i novoizgradnju drugih, posebno onih u unutrašnjosti delova važnih infrastrukturnih projekata, obradovati sve građane, kao što će obradovati građane Sandžaka koji sa nestrpljenjem iščekuju gasifikaciju.
Moje dopunsko pitanje će se odnositi sada sa ove makro-investicione politike na mikro-investicionu politiku, tj. na problem koji smo zamoljeni od strane malinara iz Priboja da iznesemo ovde i da zamolimo u ime njih pomoć od državnih organa, posebno od vrha izvršne vlasti, a reč je o 17 malinara kojima je to porodični biznis, koji su u stvari sa pokretanjem tog porodičnog biznisa pokušali da obezbede elementarna sredstva za život za sebe i za svoje porodice.
Međutim, pre nekoliko godina su naišli na problem da su izvesnom Babiću iz Arilja dali svoje maline. Reč je o nekih 50 tona malina. I nikada nisu dobili novac za to što su proizveli.
Ti ljudi su na ivici egzistencije. Niko od njih ne radi nijedan drugi posao i njihove porodice žive, u stvari, od tog malinarstva. Za njih tih 50 tona, odnosno tih 50.000 evra, koliko otprilike minimum iznosi taj dug, znače opstanak na tim područjima koja su ionako ugrožena i koja su ionako prepuštena na vetrometini da se ti ljudi bore za vlastitu egzistenciju.
Toliko je to težak slučaj da ti ljudi su pokušavali da na razne načine dođu do svojih sredstava, pa su se raspitivali kod određenih advokata da pokrenu postupke. Međutim, sredstva koja su im tražena za to su jako velika, enormna, da oni nisu u prilici da to priušte kako bi rešili svoj problem.
Zato bih u njihovo ime zatražio i od premijerke, koja je prilikom svoje posete Priboju ohrabrila tamošnje stanovništvo da će se vratiti proizvodnja, a naročito je ohrabrila predstavnike bošnjačke i muslimanske zajednice svojim rečima da će se rešiti te tehničke stvari oko izgradnje džamije, da se angažiraju oko ovog problema, kako bismo kroz primer tih malinara, koji su prepušteni sami sebi, dali ohrabrenje svima koji su se upustili u porodične biznise, da nastave da se bave tim poslom i da je država ta koja garantira i koja će stati uz njih, a protiv svih onih koji zloupotrebljavaju njihovu muku i njihov rad i trud da obezbede sredstva sebi i svojoj porodici.
Zahvaljujem, predsedavajuća.
Poštovana premijerko, poštovani ministri, imam nekoliko pitanja na koje bih želeo da dobijem i odgovore.
Naime, obavešteni smo da je još u junu prošle godine od zvaničnih organa države BiH prema zvaničnim organima Republike Srbije došao zahtev za otvaranje konzulata BiH u Novom Pazaru i da još uvek iz naših državnih organa nije konkretan odgovor… Prema tome, da li će i kada će biti konzulat otvoren u Novom Pazaru?
Nama Bošnjacima je vrlo važno da postoji konzulat BiH u našem gradu, matične države, u kojoj živi najveći deo našeg naroda i s tim u vezi voleo bih da postavim pitanje premijerki – kada će biti odgovor na to pitanje i kada ćemo moći da očekujemo otvaranje konzulata BiH u Novom Pazaru?
Moje drugo pitanje usmereno je prema ministru Šarčeviću. Naime, poznato je da prethodnih dana imamo zaista neke teške momente kada je u pitanju Osnovna škola „Avdo Međedović“ u Novom Pazaru, da je nakon dva neuspešna konkursa ministarstvo postavilo vršioca dužnosti. Međutim, i do danas traju opstrukcije od bivšeg rukovodstva i onemogućava se vršilac dužnosti da preuzme školu i da počne ta škola konkretno raditi. Čak ovih dana bivši direktor, koji je i penzionisan, bahato se ponaša. Danas preteći u samoj školi, bez ikakvog opravdanja boravi u toj školi, i prosvetnim radnicima, pa čak i deci koja pohađaju nastavu, da tamo ni tenkom neće moći doći bilo ko da izvrši volju ministra.
Takođe, pitam ministra šta je sledeći korak i kada ćemo imati normalizaciju nastave u ovoj osnovnoj školi, koja jeste zaista od posebnog značaja i gde su u prethodnom periodu bile velike malverzacije? Poznato je da je ta škola pod blokadom, poznato je da je tu bio veliki nepotizam i poznato je da u toj školi treba zavesti red i učiniti je primerom kakvo treba biti obrazovanje, posebno obrazovanje na jeziku nacionalnih manjina, u ovom konkretnom slučaju bosanskom jeziku.
Takođe, moje treće pitanje je opet za ministra obrazovanja…
O ljudi, mi vas od jednog čoveka i jedne žene stvaramo i delimo vas na plemena i narode, da biste se međusobno upoznavali - Kuran, „surah džurat ae 13“. Služi čoveku na čast kada ostaje daleko od svađe, a svaki je ludak svadljiv - Biblija mudre izreke, 20. poglavlja.
Poštovani narodni poslanici, ovo sam izrekao kako bih još jednom kazao da mi narodi koji živimo u Republici Srbiji, verujući narodi težimo onome čime nas podučavaju naše vere, naši svetonazori, a to je da među nama bude mira, sloge i da među nama bude ljubavi, razumevanje i među nama bude onoga čemu nas podučavaju naše plemenite i časne vere.
Svaki onaj koji ne želi da poštuje ono što je o svetonazorima i Biblije i Kurana dužan je poštovati ono što je Ustavom i zakonima Republike Srbije. Ovo sam danas namerno kazao, jer imali smo događanja u Priboju, jednom od najlepših gradova u Republici Srbiji, gde je međunacionalni i međuverski život za primer celom regionu, gde je neko ko ne misli dobro ni Bošnjacima, ni Srbima hteo iznova da se priseća onoga što nas je odvelo u sunovrat devedesetih godina.
Naravno, i Bošnjaci i Srbi Priboja i politički predstavnici Bošnjaka i Srba Priboja su jednoglasno stali u odbranu mira, međusobnog poštovanja, suživota i vraćanja javnom redu i miru.
Ono što smo imali prethodnih dana jako je opasno. Jako je opasno iz razloga što je neko ko se zakleo da poštuje Ustav i zakone Republike Srbije, a u tom Ustavu stoji da su svi građani Republike Srbije, bez obzira na versku, nacionalnu i rasnu pripadnost jednaki i da se moraju poštovati njihova ljudska, njihova građanska, njihova manjinska i verska prava. To je nešto što se drznuo neko ko je zaklet da poštuje Ustav Republike Srbije i zakone Republike Srbije, da pokuša da ponizi.
Zato smo tražili od najznačajnijih instanci u Republici Srbiji da se preduzmu hitne akcije kako bi se svi oni koju sramote Republiku Srbiju, koji sramote policiju, graničnu policiju pre svega i koji pokušavaju na bilo koji način da unesu nemir među građane, hitno sankcionišu, suspenduju i odu tamo gde im je mesto, tj. u zatvore da odgovaraju za ono što su napravili.
Niko u ovoj državi nema ništa ni protiv Bošnjaka, ni protiv Srba, ali ima protiv onih izolovanih primera koji ne žele dobro ni Bošnjacima, ni Srbima, a posebno onih delova državnih organa kakva je policija, kakva je granična policija koja bi morala na najznačajniji način iskazivati toleranciju prama svakom građaninu.
Na tom graničnom prelazu u Uvcu, svakodnevno prolazi jako veliki broj ljudi i Bošnjaka, i Srba, i Bošnjaka iz Republike Srbije, i Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine, i Srba i Republike Srbije, i Srba iz Bosne i Hercegovine i iz dijaspore i tako dalje. Ne može tamo više biti onaj koji izaziva nesreću 90-ih godina. Ne može tamo više biti onaj koji želi Novom Pazaru ono što se dogodilo u Vukovaru. Ne može biti tamo onaj koji želi Sjenici ono što se dogodilo u Srebrenici.
Odgovor koji je država dala je jasan, konkretan i direktan. Priboj jeste primer dizanja mrtvog grada, mrtvog grada u smislu industrije i to se tako mora nastaviti. Novi Pazar je primer gde će se u narednom periodu kao što je i do sada i dalje razvijati međuljudski odnosi i naravno težiti da se ljudima obezbede prave vrednosti za život, a to jeste da mogu u svome gradu, u svome mestu živeti od svoje zarade. Sjenica je primer gde će se u budućnosti i to vrlo brzo graditi škole, naučno-tehnološki parkovi i to jesu najbolji odgovori za sve one koji žele da naruše pravdu i pomirenje među Bošnjacima i Srbima.
Kao Bošnjak, kao narodni poslanik i kao građanin Republike Srbije još jednom odavde apelujem na sve da se vratimo onome što jeste suština našeg života, a to je da izgrađujemo međusobno poverenje, međusobnu ljubav i da izgrađujemo najbolje moguće odnose.
Ohrabruje i činjenica da će sutra u Priboju biti predsednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić koji će svojim autoritetom i svim onim što bude trebalo odraditi da jednostavno nikada nikome ne padne na pamet da na bilo koji način ugrožava svoje sugrađane, a posebno ne one koji su u manjini, kao što su Bošnjaci u manjini u tom gradu, a posebno ne one koji predstavljaju reč božiju, a to su imami, to su džamije.
Zato još jednom odajem veliko priznanje i imamima u Priboju i džematlijama Islamskoj zajednici na odvažnosti, na snazi da prepoznaju ono što jeste istina, a istina je da svi građani Priboja bez obzira na veru i naciju jesu protiv ovih koji na bilo koji način žele da unište dostojanstvo svih ljudi. Hvala vam.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.
Moje današnje pitanje upućeno je Ministarstvu prosvete, a odnosi se na paušalno i neutemeljeno tumačenje člana 43. Zakona o visokoškolskom obrazovanju od strane državnog Univerziteta u Novom Pazaru. Na osnovu tako paušalnog tumačenja, oni su studentima ovog univerziteta uskratili pravo na molitveni prostor, iako to pravo imaju prema Ustavu, prema onome što jeste član 21. Ustava, koji zabranjuje diskriminaciju po osnovu i verskih osećanja.
Državni univerzitet u Novom Pazaru je mesto gde studira jako veliki broj studenata, ne samo Bošnjaka već i Srba i svih ostalih. Tu studenti, kao i svi ostali građani ove države, imaju pravo da žive onako kako misle da je najbolje, da ako smatraju da treba obavljati verske obrede, da im se to dozvoli. Međutim, ono što jeste odluka državnog univerziteta direktno je u sukobu sa Ustavom, sa članom 21. koji sam naveo i u suprotnosti je sa praksom visokoškolskih ustanova u celom svetu.
Ukoliko imamo, recimo, Kembridž i Oksford, koji imaju kapele, ukoliko imamo Sankt Petersburg, gde ima svoj molitveni hram, ukoliko imamo da u našoj državi imaju molitveni prostor u svim mogućim institucijama, evo, čak i ovde u Republici Srbiji, u Narodnoj skupštini, zahvaljujući pre svega dobrim odnosima i razumevanju između rahmetli akademika Muftije Zukorlića i rukovodstva Skupštine, o čemu je predsednik Dačić govorio na komemoraciji, dobićemo molitveni prostor, što jeste za pohvalu, što jeste jedinstven primer u celoj Evropi, ne bi smeli da ne dozvolimo studentima da isto tako upražnjavaju svoje verske obrede na taj način kako će dolikovati, tj. dostojanstveno, odnosno da im se omogući da oni budu ono što od njih zahteva njihova vera, tj. da obavljaju svoje molitve u vremenu u kom je to propisano, tj. u prostoru koji je adekvatan za to.
Mislim da je ovo tumačenje koje je dao državni univerzitet netačno, paušalno i ono se odnosi u ovom članu 43. Zakona o visokom školstvu na organiziranje, a ovde nije reč o organiziranju već o upražnjavanju verskih potreba.
Drugo moje pitanje upućeno je Ministarstvu unutrašnjih poslova, odnosi se na član 21. Ustava i na druge članove koji su pozitivni za pripadnike nacionalnih manjina, a to je recipročno zapošljavanje. Imali smo situaciju da je prethodnih dana u policijskoj upravi Novi Pazar zapošljeno 15 novih policajaca, od kojih devet srpske nacionalnosti i šest bošnjačke nacionalnosti. Ovo takođe ne odražava realnu sliku proporcionalne zastupljenosti stanovništva.
S obzirom da smo imali prethodno još drastičniju sliku u odnosu na nacionalnu pripadnost među zaposlenima, još više se uvećava na štetu bošnjačkog naroda. Imali smo pre toga različite izgovore za to da neki od tih kandidata nisu ispunjavali uslove, međutim, ovde je reč o običnim policajcima, ovde je reč o pozornicima itd, i zaista je to bila prilika da se vrati, da se niveliše ono stanje koje je zatečeno prethodnih decenija i da se polako vraća ono što jeste realnost i što jeste pravo svakog građanina, posebno u ovim sredinama gde imamo pripadnika nacionalnih manjina u većem broju, kao što je Novi Pazar. Trebalo je ići minimum na tu recipročnost, ako ne i više da bude u pozitivnom smislu za Bošnjake, s obzirom na zatečeno stanje.
Ovo je takođe jedna od situacija koja pomalo zabrinjava stanovnike Novog Pazara, jer smo pre toga imali u još jednoj republičkoj ustanovi, u Poreskoj upravi u Novom Pazaru, da je odjednom primljeno deset novih radnika a nijedan pripadnik bošnjačke nacionalnosti.
Ovo su pitanja koja treba zaista veoma pažljivo promatrati i treba dati pravo svima onima koji imaju kompetencije, koji imaju relevantne reference da budu jednako tretirani i po pitanju prava na zapošljavanje. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.
Moje današnje pitanje upućeno je najvišim predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti u Republici Srbiji. Ono se odnosi na borbu protiv organizovanog kriminala.
Odlučnost ove države i ove Vlade jeste nepokolebljiva borba protiv organizovanog kriminala i to se dokazalo u mnogim slučajevima. Međutim, nije sprovedena dosledno i do kraja u svim delovima Republike Srbije.
Šta to znači? U četvrtak, 2. decembra 2021. godine, u ovom plenumu govorio sam upravo na temu borbe protiv organizovanog kriminala. Odmah nakon toga dobio sam direktne, brutalne pretnje od vođa organizovanog kriminala, narko-kartela, pretnje po bezbednost mene i moje porodice. Isto sam prijavio policiji u Novom Pazaru, koja je efikasno reagovala.
Međutim, s obzirom da se radi o licu koje je direktno učestvovalo u likvidaciji novinara Edina Hamidovića u Sjenici pre nekoliko meseci, kada je ovaj novinar brutalno likvidiran pred ženom i šestoro dece, policija u Novom Pazaru je reagovala, ali smo imali, nažalost, u prvom momentu zastoj policijske stanice u Sjenici, koja je pokušala da izbegne da privede određeno lice, a nakon intervencije ga je privela.
Međutim, i nakon tog privođenja lice je pušteno na slobodu, da bi iste i još brutalnije pretnje, direktne po bezbednost, uputilo odmah nakon tog puštanja. Nakon druge prijave, desilo se to da je Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal odlučilo da u tom trenutku nema krivičnoga dela i da lice ne treba biti privedeno, odnosno sprečeno u tome da to krivično delo u pripremi i realizira.
Ja ću vam pročitati neke od tih pretnji, da se sami uverite da li ima ili nema takvog odnosa. U jednom od tih komentara lice kaže – Sada sam izjavu dao u MUP-u i sve što sam napisao za ovog kera, odnosi se na mene, potvrdio sam, prijavio me ološ koji bi slobodno da laje, a meni uskratio. Ne brinite se za vašu bezbednost fizičku, od Boga spasa nema. Ili hoće to kod mlada kera. E sada, ako je u godinama, nema mu spasa.
Dakle, ovo su reči osobe koja je direktno inspirirala ubistvo novinara Edina Hamidovića pred ženom i šestoro dece u Sjenici. Ovo su reči lica koje je organizovalo kidnapovanje, protivpravno lišavanje slobode direktora srednje škole Tehničko-poljoprivredne u Sjenici prethodno i koje za to nije odgovaralo. Ovo su reči lica koje je u zemljama Evropske unije više puta izdržavalo zatvorske kazne zbog organizovanog kriminala.
To lice je, nakon ubistva Edina Hamidovića, pobeglo zajedno sa svojim sinom ubicom iz države Republike Srbije i za njim su organi tragali. To lice se vratilo u Sjenicu i nastavilo da vrši teror nad građanstvom nekoliko dana nakon smrti rahmetlija akademika muftije Muamera Zukorlića. To lice je danas podržano, nažalost, od određenih korumpiranih delova policije i tužilaštva, da vršlja i vrši teror nad građanstvom ove države.
Kao neko ko veruje u institucije ove države, kao neko ko veruje u sud, u pravdu, u ono što jeste sistem ove države, tražim od najznačajnijih lica i organa u sistemu Republike Srbije da spreče ovo lice da uradi ono što je uradilo pre nekoliko meseci.
Odmah da kažem, kod nas nema straha, kod nas nema ničega što bi nas moglo zaplašiti. Ali, isto tako, hoću da kažem da u našem svetonazoru i tradiciji stoji: „Ne smete dozvoliti da vas zmija ujede dva puta iz iste rupe.“ U Sandžaku se više nikada neće dogoditi slučaj Edina Hamidovića. Dobro bi bilo za sve nas da se ovo lice što pre odstrani.
Završiću rečima epskog pesnika koji kaže - Bojičiću, bojiš li se koga, a on kaže - Boga malo, sultana ni malo, a vezira kano dorata svoga. Ja kažem - Boga se bojim puno, narko dilera i kriminalaca kano dorata svojih. Hvala vam.
(Novi Pazar, 22.07.2016.)
Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
---|---|---|---|---|---|---|
Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 27320.00 | RSD | 05.07.2016 - |
Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 68293.00 | RSD | 05.07.2016 - |
Odbornik | Grad Novi Pazar | Grad | Mesečno | 22000.00 | RSD | 18.05.2016 - |