Gospođo potpredsedniče, gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ovaj zakon je zakasnela reakcija, doduše samo u pokušaju, Vlade Republike Srbije zato što sve dosadašnje pozitivne zakonske norme nisu sprečavale Vladu da se bori protiv korupcije.
Sam naziv - agencija za borbu protiv korupcije je nedovoljan i u ovakvom pokušaju zato što su kriminal i korupcija zaista tesno povezani. Ne možete da kažete da je neko korupcionaš i u nekoj korupcijskoj aferi, neki državni funkcioner, to je neka blaža varijanta, jer uglavnom su svi državni funkcioneri na najvišim položajima od 5. oktobra do današnjeg dana umešani u najgore moguće kriminalne aktivnosti.
Kada kriminal i korupcija uzmu stvar u svoje ruke, što se kaže nož i pogaču, onda se dese demokratske promene, je l' tako? Tako je bilo i posle 5. oktobra. Nije prošlo ni godinu dana, gospođo Malović, a predsednik naše stranke prof. dr Vojislav Šešelj je sistematski, temeljno i veoma ozbiljno, precizno počeo da obaveštava javnost o povezanosti vrha državne vlasti i korupcionaša koji pripadaju političkim strankama tog DOS-ovskog konglomerata sa organizovanim kriminalom i korupcijom u našem društvu.
Nije im bilo dovoljno što su preko raznih švercerskih kanala sticali ogromno bogatstvo, već su tada budžet Republike Srbije vešto počeli da koriste za svoje svrhe, da se enormno bogate i da uredbe Vlade Republike Srbije kroje na način koji će njima omogućiti da stiču bogatstvo. U tome su, pre svega, učestvovali potpredsednici DOS-ovske vlade. Evo, tu je jedan u sali, gospodin Korać, koji naravno nije imao veze sa tim mafijašima i korupcionašima, nije se bavio tim švercom i biznisom, to pouzdano znam, ali zato jedan drugi jeste, bivši šef gospođe Nade Kolundžije, i možda je i to razlog što je ona otišla od njega, odnosno priklonila se ovom drugom DOS-ovskom jatu.
Predsednik Šešelj je objavio pet knjiga iz tog antimafijaškog i antikorupcijskog ciklusa, a njihovi nazivi su: "Ubistvo ministra odbrane Pavla Bulatovića", "Glogov kolac u dosovskom srcu", "Dosmanlije kao novi janičari", "Četnička sablja nad dosmanlijskom glavom" i "Stanko Subotić - Cane Žabac, kralj duvanske mafije".
To je, u stvari, zbornik sabranih sudskih spisa, konferencija za novinare tokom 2001. i 2002. godine, sve do poslednjeg dana; mislim da je poslednja konferencija na tu temu o organizovanom kriminalu, korupciji, mafiji održana u sedištu naše stranke 21. februara, a znate da je 24. februara 2003. godine prof. Šešelj dobrovoljno otišao u haški kazamat.
Dakle, on je pokrenuo celu lavinu i taksativno nabrajao ko su ti ljudi, po imenima i prezimenima, iz jednog, iz drugog, iz trećeg klana, koji funkcioneri iz kojih stranaka su tesno povezani sa njima, kakvu materijalnu korist stiču, kako pljačkaju državni budžet i na koji način izvrgavanjem zakona prave sebi protipravnu korist. Naravno, pošto je on veoma pametan čovek, zaista inteligentan, do razmera genijalnosti, on se nikada nije rukovodio time - aha, danas ću da krenem samo na ove koji su okupljeni oko Čovićevog jata, pa ću to da radim deset dana. Ne, nego je jednog dana jedne, pa druge; kako odalami jedan mafijaški klan, sledećeg dana drži konferenciju, pa onda sledeće. Tako je pravio jasnu sliku, kockice, povezivao je ljude i događaje, od onoga ko je upao u Saveznu upravu carina preko onih koji su bili potpredsednici Vlade i ministri u Vladi.
Tako, jedan od načina za sticanje enormnog bogatstva malopre pomenutog bivšeg potpredsednika Vlade bilo je – evo, svedok je, žao mi je što je izašao i gospodin Čedomir Jovanović iz sale, to svakako zna i gospodin Mićunović, iako nije bio ministar u toj vladi, ali gospodin Korać sigurno – insistiranje tadašnjeg potpredsednika Čovića da se stopira donošenje uredbe o zabrani prevoza cigareta preko Kosova i Metohije. Zbog čega? Zato što je za svaki šleper cigareta on direktno dobijao na ruke, sebi u džep 100.000 evra, odnosno 100.000 maraka u to vreme. Da ne govorim o umešanosti Šiptara Ekrema Luke, kao i drugih koji su bili na čelu Savezne uprave carina u našoj zemlji i koji su direktno pripadali vrhu vlasti.
Sada izgleda, gospođo Malović, da vi sedite u jednoj vladi koja je okupljena oko stručnih ljudi, kompetentnih za ovu ili onu oblast, ali to je isti milje u kome se vi krećete, samo vi ste sada u insitutucionalnom smislu oslobođeni toga da pored vas sedi neki takav mafijaš, ministar ili potpredsednik Vlade, izuzimajući naravno Božidara Đelića. Ali, kada pogledate ko su ti ljudi u strukturi vlasti, koji su u institucijama našeg sistema ostali i dalje da koriste mogućnost da pljačkaju državni budžet, javna preduzeća i da se bogate na narodnoj muci i da izbegavanjem zakonskih propisa stiču to bogatstvo, onda vam je situacija ista ili gotovo nepromenjena. Zašto to kažem? Zato što mnogi akteri te duvanske mafije, na primer, nikada nisu na ispravan način procesuirani.
Prethodna vlada je pokrenula jednu akciju, ali mogu vam reći da je to zaista smešno, jer onaj ko je glavni organizator i ko je bio, na kraju, povezan sa Zoranom Đinđićem kao prvim premijerom u tim tzv. demokratskim promenama nikada nije odgovarao za to. Pravda jeste spora ali je dostižna i samo je pitanje dana kada će se iza zatvorskih rešetaka naći onaj drugi krak te iste duvanske mafije, a to je Milo Đukanović, koji je krenuo putem separatizma i uništavanja svega što je srpsko u Crnoj Gori.
Ono što je veoma važno jeste da mi i dalje imamo pouzdane informacije koje na ovaj ili onaj način nastojimo da energično saopštimo javnosti. Dolazimo do toga, gospođo Malović, da dr Vojislav Šešelj, predsednik naše stranke nije... Kao pravnik i kao žena koja se nalazi na čelu tog resora, a verujem da pratite sudski proces na RTS-u, odnosno odloženi snimak, vi vidite da je to smešno, da su oni svedoci koji se tamo pojavljuju, kao onaj preksinoć, blago rečeno, retardirani, da ne znaju šta pričaju, da su tamo instrumentalizovani, da govore besmislice i gadosti o dr Vojislavu Šešelju. Sada imate jasnu situaciju zašto je tada morala da bude napisana optužnica protiv njega. U tim danima, kada je ona tako sklepana i pisana, on je prozivao svu tu mafiju, i ko je sve iz vrha državne vlasti povezan sa tim licima. Čovek je to objavio u svojoj knjizi.
Naravno, kada se radi o svemu onome što nije stigao, pošto je kupio avionsku kartu od svog novca (ni dan-danas mu to nije Haški sud platio) i otišao, mi smo, njegovi saradnici i pre svega ljudi koji obavljaju izdavačku delatnost "Velike Srbije", odštampali knjige u kojima smo jasno pokazali da je svaka reč bila tačna i da on stoji iza svake reči, kao i svi mi. Zašto? Zato što se država nije bavila organizovanim kriminalom i korupcijom.
Toliko su bili zaštićeni i toliko su i dalje miljenici režima kojim su kriminalci zaštićeni (gospođo Malović, to su razmaženi mafijaši) da kada policija i dođe (ostaviću vremena jednom od, kako su ga u javnosti prozvali, eksperata za ta pitanja, on će reći šta ima, kolegi Vukoviću), oni prema svojim operativnim saznanjima i prema zakonu dalje ne mogu da deluju jer dolazi blokada i stopiranje tog procesa, upravo iz vrha vlasti.
Gde se mi nalazimo? U jednom začaranom krugu. Niko neće da poveruje da će ti bivši ministri i potpredsednici Vlade da odgovaraju, ili poslanici. Gde vam je Radulović? Gde se nalaze svi ti ljudi koji su zloupotrebljavali svoj položaj kao izabrani funkcioneri?
Dakle, ovo je smešno. Pre svega sam tražila brisanje kaznenih odredaba zbog činjenice da ova agencija ne može da se nađe u ulozi koju kao jedan paradržavni organ ne može da ima prema Ustavu.
Država je trebalo do sada zaista ozbiljno i temeljno da se bavi pitanjem kriminala i korupcije kroz Krivični zakonik i kroz sve druge zakone i da se mafija nađe iza zatvorskih rešetaka. Ali, oni i dalje nesmetano pljačkaju i rade šta god hoće.
Možemo, gospođo Malović, a verujem da će to biti, pošto ćete da izglasate ovaj zakon, dobra pouka i dobar put i za ovog novoizabranog direktora koji će da vodi buduću agenciju, da poklonimo svih ovih pet knjiga našeg predsednika. Tu su na preko 5.000 strana jasno prikazane mafijaške delatnosti i sudski procesi koje je on otpočinjao.
Koliko su njegove knjige vredne i koliko mogu da rasvetle sve okolnosti pod kojima se dešavala pljačka države i naroda govori izjava ovog guru vođe, zaista nisam iznenađena što ga danas nema, koji predvodi ovu političku sektu, ove građane... Znate, možda je njihov metod takav da guru mora subotom da meditira i da mantra, možda ne radi ništa subotom, stvarno ne znam, ali u svakom slučaju, koliko je... Morala sam malo da se našalim, ali je žalosno što takvi i dalje sede u Skupštini.
Koliko je svaka ta knjiga bila važna, i sve što je objavio i sve što je rekao, rizikujući život i uprkos pretnjama upućenim njemu i njegovoj porodici, govori izjava tog nesrećnog Nikolića koji je bio toliko godina zamenik našeg predsednika. Pre dve godine Tomislav Nikolić je na pitanje novinara "Novog reportera" odgovorio – znate, kad nas ne bude, i u Srbiji kakva treba da postoji kao odgovorna država, svaki će seljak reći: "Imam imanje, imam traktor, imam stoku i imam knjigu dr Vojislava Šešelja". Da, tako će da kaže svaki čestiti građanin i svaki srpski seljak, ali nažalost, Tomislav Nikolić ništa nije naučio iz knjiga prof. dr Vojislava Šešelja.