Prikaz govora na sednicama odbora

Prikaz govora poslanice Nataša Jovanović

Nataša Jovanović

Srpska napredna stranka

Govori na sednicama odbora

Hvala vam. Eh, hvala vam, uvažena predsednice, poštovana Danijela, poštovani članovi Odbora. Na nekoliko stvari ću da se osvrnem, eh, odnosno nekoliko akata ovde, hm, koji su predloženi. Najpre da kažem da smo mi kao vladajuća većina i naša poslanička grupa Aleksandar Vučić - Srbija ne sme da stane, izuzetno ponosni na ministra Selakovića, koji je baš kao što je to, eh, izneo i u svom ekspozeu prilikom prvog obraćanja parlamentu na mestu ministra kulture stavio akcenat, što ste i vi pomenuli, na neophodnost dodatnih zaštita već zaštićenih kulturnih dobara. I vi ste ovde, eh, jasno izneli kada su pojedina kulturna dobra prvi put stavljena pod zaštitu. Ali znate šta? To što su oni stavljena u nekom periodu pre četrdeset, pedeset ili više godina pod zaštitu ne znači ništa. Eh, ov, nara-znači u smislu da je, eh, to ubeleženo kao objekat koji je pod zaštitom države, ali mi kao, eh, u ovom sadašnjem vremenu odgovoran na vlast moramo da vodimo računa o tome da sve ono što možemo dodatno da uradimo izdvajanjem sredstava iz budžeta, eh, proširimo, dodatno zaštitimo. I ne samo to. Da to ne ostane samo jedno slovo na papiru, već cilj nas koji se bavimo politikom, eh, je ne da govorimo, eh, suoparno o tome ili, eh, na način kako to možemo da nađemo u nekom novinskom članku. Ne, mi kao političari i kao patriote iz Srpske napredne stranke i naši koalicioni partneri imamo zadatak, i to je naš prevashodni zadatak, da i kroz ove i ovakve akte predočimo, eh, narodu i budućim generacijama šta je temelj onoga što je Srbija kao država i što mi treba da čuvamo. U tom smislu ja ću evo i da se osvrnem na neke od ovih akata. Najpre, eh, da kažem da je, eh, ovaj sporazum o, između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije u oblasti, eh, kinematografske koprodukcije rezultat posete ministra Selakovića Ruskoj Federaciji. On je, naime, prošle godine, eh, na kulturnom forumu u Sankt Peterburgu istakao značaj te naše saradnje, sa posebnim akcentom na to, eh, da bi jedna takva kinematografija, ovde se dakle ne radi samo o igranim filmovima, već i o dokumentarnim serijalima, eh, trebalo da bude u promociji onoga što je nama najsvetije, a to je zaštita našeg kulturnog dobra u kolekciji srpstva na Kosovu i Metohiji. I mislim da je naišao na razumevanje od kolega sa ruske strane i da ćemo, kao što smo i do sada imali sporadično neke, ali ovo je sada institucionalno važno, eh, saradnje, eh, pored toga da razotkrivamo i događaje iz novije prošlosti za koje smo mi kao narod optuživani, eh, stigmatizovani i eh, oni koji nežele ni dan danas dobro Srbiji i srpskom narodu su činili sve, a ovde su i poslanici iz kulture, kao i uvaženi doktor Janjić, koji je puno radio na promociji Srpske pravoslavne crkve, želeli da nas prikažu u jednom drugačijem svetlu Ovo je jedna odlična prilika da kroz jedan takav aranžman, neki budući, eh, mi na svetlo dana, eh, i zbog nas, a i sv-svih budućih generacija koje će ovde da se stasave i žive, pokažemo pravu istinu o nama kao narodu A što se tiče, eh, Crkve Svetog Ahilije u Arilju, to bih rekla da je i višestruka dimenzija kada je u pitanju, eh, eh, grani, eh, mera i proširenje granice okoline i mera zaštite. Eh, neko će reći da je to samo, eh, jedan turistički lokalitet u zapadnoj Srbiji, na području te opštine. Eh, i zaista Arilje je kao začetnik jednog drugog vida turizma, to jest seoski turizam, ima mnogo poseta turista, što se pokazalo i u ono nesrećno vreme korone, ali Bogu hvala, taj trend se nastavlja, eh, po statistici eh, u svim tim opštinama i u čitavom kraju. Turisti dolaze i pogotovo deca s ekskurzije koje se organizuju da posete crkvu Sv. Ahilje. Ali ono što je za nas kao narod važno i što je važno opet kao temelj naše kulture i duhovnosti je, eh, da je, ehEr, to ne samo što je zadužbina kralja, srpskog kralja Dragutina, er, je mesto gde je započeto jedno novo poglavlje freskopisanja u to srednjovekovno doba, koje nam sada predstavlja jednu pravu duhovnu riznicu i bogatstvo samo u tom jednom, dakle objektu, u crkvi Svetog Ahilija. I da, evo, dozvolićete mi da pomenem ono što je mene ostavilo bez daha, naravno i sve druge posetioce. To je freska plavog anđela Arhangela Gavrila, koji je pr-prvi put na takav način u toj boji, doduše, jedan deo freske nedostaje, naslikan kako su, kako to ljudi stručni za freskopisanje kažu, u jednom, er, novom ruku za to vreme i na način na koji se u čitavom nizu presaka predstavljala, er, ne samo ktitorska uloga kralja Dragutina, njegove supruge Kateline, njegovog brata Milutina, već i svega onoga što su Nemanjići uradili od stvaranja srpske države do vremena kada je crkva oslikavana, mislim krajem trinestog veka, ako me sećanje služi. Tako da je to izuzetno dobro. Imaće dobar odjek i za tu lokalnu sredinu i, naravno, za ono što je nama važno je da to ne ostane samo jedno mesto koje ćemo mi da zaštitimo, već da što veći broj ljudi dođe i poseti tu lokaciju. Što se tiče lokaliteta Dvorina i što se tiče Venčaca i Aranđelovca, verujte mi, ja sam bila oduševljena kada mi je zamenik direktora Narodnog muzeja u Aranđelovcu, koji je moj dugogodišnji privatno prijatelj, javio da je došlo do jednog takvog otkrića i u tome je uloga svih ljudi koji se bave arheologijom. Dakle, ništa nije zapečaćeno, ništa nije konačno rečeno. Dakle, evo i u dvadeset prvom veku mi dolazimo do saznanja da su Nemanjići, er, odnosno da su Srbi i mi kao narod imali ulogu na tim prostorima mnogo više od onoga što je izuzetno sačuvano kao, er, građa u Narodnom muzeju Aranđelovac. I to potvrđuju, dakle, kad se stvori jedna šira slika, er, i crkve i objekti u okolini, er, iz Dušanovog doba, pa eto i sve ono što je pronađeno sada, da se išlo na to, kako mi volimo da kažemo, Šumadinci, er, ovde su i arheolozi lepo rekli, ovo smo otkrili, eto, er, da je vegetacija bila ta koja je bila smetnja da se možda ranije dođe do ovog otkrića I zaista ta Šumadija i taj prostor koji je vekovima raskrčavan i naseljavani, postale su urbane sredine, krije jedno ovakvo bogatstvo i blago i naravno, er, i Aranđelovčani, a naravno, i svi mi koji nismo odatle smo izuzetno ponosni na to što je ta grupa arheologa to uradila Što se tiče Cavričinog grada, da, oni se sada, kada je u pitanju njihova poseta, er, tog lokaliteta, er, i kada Justinijade prime i kada je u pitanju obilazak, više oslanjaju na potencijal koji u tom marketinškom smislu ima grad Leskovac, pošto je to relativno blizu na dvadeset i nešto kilometara. Ali lepo je kolega primetio da će i opština Lebane time da dobije više na značaju i da ćemo moći time da se u daljoj budućnosti dičimo. Na ovo sve drugo odgovoriće ministar Selaković, koji nije ovde trenutno. Verujem koliko već u ovim narednim danima, kada počne rasprava, kao što je to uradio i prošlog puta. I biće čitava javnost iznenađena nizom stvari koje se u ovom političkom, er, i spinovanom postupku protiv časnog ministra Selakovića vodi. Koliko je bilo zloupotreba od strane pojedinaca iz određenih državnih institucija ja jedva čekam epilog toga. I, er, zaista smo bili u pravu kada smo rekli da oni koji su se dobro smestili na svoje određene funkcije sada u ovom, er, haosu koji pokušavaju da stvore u društvu svi imaju određene uloge, a to je da kleveću, da izmišljaju, da lažno svedoče i da govore o ministru Selakoviću na način na koji im je rečeno da to rade Naravno, er, istina je, u to sam apsolutno uverena, kao i sve kolege ovde na njegovoj strani. I zaista, kao što sam uživala prošlog puta kada je ministar Selaković učestvovao u skupštinskoj raspravi, uvažena gospođo Danijela, verujem da ćemo imati i tu priliku i čitava javnost da o njegovim briljantnim retoričkim, er, i pre svega istinitim bravurama uživamo mi kao narodni poslanici, ali i čitava javnost, koliko već od danas. Hvala vam
Uvažena predsednice, uvaženi članovi Odbora. Eto, kako se približavamo tom mini jubileju, dozvolićete mi možda neko, ovaj, aa, će reći da sam pristrasna, ali zaista vrlo objektivno govorim. Znate i sami da sam dugo u ovom Odboru. Bila sam od 96. do 2000.

u onoj bivšoj skraćenoj Jugoslaviji, pa od 2006. godine od samostalnosti u svakom mandatu u kome sam bila poslanica, bila sam član ovog Odbora. Nemam reči da vam se zahvalim i vama, gospodinu Filipoviću i čitavom timu Odbora Službe za spoljne poslove na svemu što ste nam pružili kao mogućnost da radimo u interesu države i da zastupamo naše državne i nacionalne interese. Nikada se meni lično nije desilo, verujem i da kolega Palalić, koji takođe ima dugogodišnje iskustvo, da kažem više decenija nije dogodilo da predsednik ovog veoma važnog Odbora za državu, za naš narod nam daje odrešene ruke da možemo da delujemo na način na koji je ustanovljena spoljna politika naše zemlje, kako treba da radimo mi kao parlamentarci. I zadivljujuće je ovo baš kada je došao gospodin Mirković, nije tu koleginica Pilja, da se oni lavovski bore u jednom telu, tu je i gospođa Simonović, koje je zaista, ja sam ranije imala ovaj običaj da kažem tamo nogom kad kročite kao predstavnik Srbije ne znate šta vas očekuje, a oni su uspeli da naše stavove i spoljnu politiku Srbije približe i onima kojima apsolutno ništa nije bilo jasno na koji način mi delujemo, pa i ako se i ne slažu onda bar znaju i imaju jasne argumente koje nam članovi naše delegacije u Savetu Evrope.

Zaista svaka čast, kao i svima drugima. A da ne govorim o gospodinu Palaliću, koji je već postao legenda italijanskog parlamenta. Ove koleginice koje su bile sa njim, da sa te stolice, koje su bile sa njim, ovaj, kao članice delegacije su rekle da eto zaista, vidi se jedan ozbiljan dugogodišnji rad i samo tako mi možemo da damo svoj puni doprinos. Vama zaista hvala na otvorenosti i nikada niste da nemate vremena da saslušate, nekada malo više i možda zloupotrebimo vaše vreme, ali u svakom slučaju, hvala vam i mi samo tako da nastavimo do kraja. Hvala puno.