Šta sam rekla Kine. Oprostite, ja stvarno to, Kube, naravno, Kube ih gledam, oprostite. Izvinjavam se. Znači red je. Okej. Eh, između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije.
To je saradnja u oblasti kinematografske produkcije. Eh, inače, ovaj sporazum je potpisan 11. septembra 2025. godine u Sankt-Peterburgu na ruskom i srpskom jeziku. Ono što jeste osnovni cilj ovog sporazuma jeste podsticanje razvoja zajedničkih filmskih projekata i stvaranje uslova za koprodukciju filmova između Republike Srbije i Republike, eh, i Ruske Federacije, pardon.
Sporazum obezbeđuje da filmovi nastali u okviru koprodukcija imaju status nacionalnih filmova u obe države, čime stiču pravo na korištenje podsticaja i drugih oblika institucionalne podrške. Ovim se podstiče razvoj filmske industrije, unapređuje tehnička i umetnička saradnja i jačaje ekonomske i kulturne veze između dve države. Takođe, ovim sporazumom predviđeno je formiranje mešovite srpsko-ruske komisije koja će pratiti njegovu primenu i davati predloge za dalje unapređenje ove saradnje Što se tiče drugog sporazuma, to je Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Kube o sprečavanju nedozvoljene trgovine kulturnim dobrima. Ovaj sporazum potpisan je 19. oktobra 2024.
godine u Beogradu, originalnim, eh, na srpskom, španskom i engleskom jeziku i eh, sporazum reguliše i, odnosno potpisan je u cilju regulisanja saradnje, ali i sprečavanja nedozvoljenog izvoza, uvoza i prenosa svojine, kulturnih dobara i dobara pod prethodnom zaštitomKoji su utvrđeni za kulturno nasleđe obe države. Eh, ono što je jako važno jeste da se na neki način onemogući ili uvede red kada se radi o krađi nezakonitim iskopavanjima i nedozvoljenom izvozu i uvozu i prenosu svojine tih kulturnih dobara, tako da je ovaj sporazum osnov za razvoj i saradnju u ovoj oblasti na međudržavnom nivou, ali i za jačanje saradnje u okviru međunarodne organizacije, kao što je i NE-UNESCO, jer će ovaj Sporazum doprineti boljoj implementaciji UNESCO-ve konvencije o merama za zabranu i sprečavanje nedozvoljenog uvoza, izvoza i prenosa svojina kulturnih dobara, koji je donet 1970. godine, a potpisice su i Republika Srbija i Republika Kina. Mogu da pređem?
Eh, ja predlažem da na-, da, eh, obrazložite svih šest tačaka- Preostale od treće do šeste Ja bih sada prešla na ostale četiri tačke. Eh, pravni osnov za donošenje ovih ostalih četiri tačaka sadržani u članu 48. stav jedan i, eh, č-članovima četrdeset jedan i četrdeset dva Zakona o kulturnom nasleđu, kao i da Narodna skupština utvrđuje kulturno dobro od izuzetnog, eh, značaja u skladu sa članom osam stav jedan Zakona o Narodnoj skupštini. Mi danas ovde imamo na razmatranju četiri predloga odluka, s tim što se dve, dva predloga odluka odnose na utvrđivanje, eh, zone zaštite i mera zon-, odnosno granica zaštite kulturnog dobra i mera zaštite, utvrđivanje mera zaštite granica kulturnog dobra za dva kulturna dobra, kao i utvrđivanje dva kulturna dobra za izuzetan značaj. Znači, radi se u svakom slučaju o najvišem stepenu zaštite u oblasti, eh, kulturnih dobara.
Prvi predlog jeste Dvorine Mađarskog groblje. To je arheološki lokalitet koji se nalazi u selu Banja u podno pa-, eh, planine Venčac. Inače, arheološka iskopavanja za, na ovom lokalitetu počela su u periodu, u stvari traje i danas, ali su negde započela 2024. godine do 2011. godine, na, došli su do velikog otkrića, a to je da su ost-, eh, otkriveni ostaci monumentalne srednjovekovne crkve koja je po svom arhitektonskom rešenju u stvari razvijenog upisanog krsta.
Ono što je specifično za, eh, ovakav tip gradnje jeste da ona pripada srpsko-vizantijskom kulturnom krugu, ali je ovo prvi primer otkriven do sada da je tako severno, eh, od da kažemo donjeg graškog dela zemlje, odnosno današnje teritorije Kosova i Metohije i Severne Makedonije, podignut jedan ovako reprezentativan objekat. To ukazuje da je ktitor verovatno neko od vladarske porodice toga vremena, a možda i neko od bližih saradnika nekih visokih despota toga vremena. Korišćen je najbolji materijal, korišćena je opeka iz viminacijuma, ali takođe tu imamo i tragove onoga što se inače često dešavalo, a to je korišćenje materijala sa drugih spomenika koji se, recimo, nalazi, koji su u ruševinama u okruženju, pa tako određeni, eh, eh, određeno kamenje, ili da kažemo, eh, delovi ugrađeni u arhitekturu, potiču i sa nekih o-antičkih spomenika u okruženju. Eh, ovaj predlog jeste za utvrđivanje za kulturno dobro od izuzetnog značaja. Zatim, tu je, eh, kao druga predlog odluke o utvrđenju arheološkog lokaliteta Morava Gej i u Mihajlovcu kod Negotina.
Ono što je veoma značajno za ovo arheološko nalazište, iako ono ne obuhvata veliku površinu, jeste da je ono nastalo neverovatno u periodu između trećeg i petog veka i da je to ustvari utvrđenje na Dunavu. Eh, to je ustvari grad koji je podignut na granici Rimskog carstva, takozvanom Dunavskom limesu, i njegova uloga je bila upravo da, da na neki način štiti granice Rimskog carstva. Arheološka iskopavanja, eh, za ov-, na ovom području počela su 1981, '82, znači veoma davno, u vreme izgradnje, eh, hidroelektrane Đerdap, i tada je došlo do otkrića ovog lokaliteta Naravno, ta arheološka istraživanja traju do danas, a sada su urađeni istraživanja dovoljno potpuna da možemo da predložimo, eh, ovaj lokalitet za utvrđivanje, eh, za kulturno dobro od izuzetnog značaja. Što se tiče narednog predloga, to je Predlog o meri utvrđivanju mera zaštite granice zaštićene okoline, eh, spomenik, eh, eh, kulture crkve Sv. Ahelija u Arilju.
Crkva Sv. Ahelija u Arilju je nepokretno kulturno dobro. Inače, ona je kao nepokretno kulturno dobro utvrđena još davne 947. godine. Zatim su, eh, je kategorizovali za veliki značaj, za izuzetan značaj 979.
godine, ali granice kulturnog dobra nisu bile utvrđene, tako da danas, danas imamo na redu predlog odluke da se utvrde granice ovog kulturnog dobra. Inače, sam spomenik spada u jedan od najznačajnijih srednjovekovnih spomenika nastalih u četrnaestom veku, i, eh, negde svedoči od sedam godi-sedam vekova kontinuiranog duhovnog i istorijskog trajanja, jer su na tom prostoru pronađeni i spomenici iz kasne antike, zatim ovaj spomenik nastaje u vi, eh, ranovizantijskom periodu, preko srednjovekovne Srbije sve do, eh, savremenog doba. Inače, spomenik u potpunosti, eh, da kažemo obnovljen, najviše obnove su bile tokom, u devetnaestom veku Zatim imamo razmatranje odluke o utvrđivanju takođe mera zaštite granice zaštićene okoline i, eh, arheološkog nalazišta Caričin grad i ovo nepokretno kulturno dobro koje verujem da je velikoj većini, pa čak i širokoj javnosti dobro poznato. Eh, takođe je utvrđeno za, eh, nepokretno kulturno dobro 949. godine, a i za izuzetan značaj 979.
godine. Inače, to je jedini poznati primer grada koji je izgrađen kao potpuno nova planski koncipirana, eh, celina, podignut je u prvoj polovini šestog veka, a njegov ktitor da kažem inicijator podizanja bio je car Justinijan Prvi. Ehm, obuhvata Akropolj, Donji i Gornji grad, ima šire područje i mrežu, eh, utvrđenja zaštite koja je u okolini. Eh, sada definisanjem te šire zone zaštite mi u suštini, eh, definišemo jasne granice kulturnog dobra u onoj širini gde se obuhvata i čitavo podgrađe i, eh, šire područjeEh, takođe, jedna od zanimljivosti jeste da je, eh, u arhitektonskim elementima u istraživanju na ovom lokalitetu pronađen čak i monograb cara Justinijana, što je jedan od retkih tragova materijalnih da kažemo aktitorskog, eh, identiteta. Naj-zna ima veliki broj crkava na samom lokalitetu.
Na Akropolu, jedno od najznačajnijih je po veličini katedralna crkva i one su, eh, bogate mozajicima. Ono što bih možda volela još nekako da dodam sumirano uz ove četiri odluke, a što smatram da je važno, a to jeste uopšte kategorizacija kulturnih dobara. Da li se radi o kulturnim dobrima ili kulturnim dobrima od velikog značaja, pa sve do naravno najviše kategorizacije, to su kulturna dobra izuzetnog značaja. Njihovo utvrđivanje vrednosti predstavlja ustvari vrednosti i zaštitni okvir koji određuje nivo i društvene odgovornosti, ali i stepen pravne zaštite. Utvrđivanje kategorija od izuzetnog značaja podrazumeva da kulturno dobro poseduje nacionalni, ali i širi civilizacijski značaj, da ima izuzetnu historijsku, umetničku ili naučnu vrednost, kao i potencijal da bude prepoznato u evropskom i svetskom kontekstu kulturne baštine.
Utvrđivanjem za izuzetan značaj se obezbeđuje sistemska zaštita ne samo fizičke strukture spomenika, već i njegovog historijskog konteksta, a istovremeno se stvara osnov za njegovo naučno istraživanje, konzervaciju, prezentaciju i održivo korišćenje. Takođe, ono što jeste činjenica i što možemo iz ovih ovde primera da vidimo, a to je da, eh, utvrđivanjem nekog dobra za kulturno dobro ne prestaje dalje istraživanje na njemu. Kao što sam pomenula, ovde imamo spomenike koji su utvrđeni '47, pa '49. godine, pa sad utvrđujemo granice zaštićene okoline. To je, u suštini, jedan od ključnih principa savremenog sistema zaštite kulturnog nasleđa.
Imamo valorizaciju, imamo utvrđivanje statusa kulturnog dobra, ali to, kao što vidite, nije jednokratan i konačan postupak, već to postaje kontinuirani proces koji se razvija u vremenu. Početno utvrđivanje da je određeno kulturno dobro, kulturno dobro da li je od velikog ili izuzetnog značaja, je samo polazna tačka u njegovoj daljoj zaštiti, ali nije završena faza. Sa protokom vremena, razvojem konzervatorske prakse i promenama u okruženju javlja se potreba da se ranije odluke preispitaju, dopune i po potrebi revidiraju. Utvrđivanje granice kulturnog dobra i njegove zaštićene okoline predstavlja jednu od ključnih mera sistema zaštite kulturnog nasleđa. Jer ovim postupkom mi precizno definišemo prostor u kome se nalazi kulturno dobro, ali štitimo i njegov širi ambijent koji čini s njim neraskidivu, istorijsku, prostornu i vizuelnu celinu Tako da granice kulturnog dobra ne treba posmatrati samo kao neku administrativnu liniju, već je to jedan od, eh, instrument očuvanja njegovog autentičnog karaktera, materijalnih slojeva i konteksta u kome je nastalo.
Jer bez jasno utvrđenih granica, kulturno dobro je izloženo postepenom narušavanju usled nekontrolisane gradnje i promena u korišćenju prostora. U tom smislu, utvrđivanje granica i kategorizacija kulturnih dobara predstavljaju temelj savremene konzervatorske prakse i jedan su od najvažnijih instrumenata očuvanja kulturnog društva Zbog toga je, mislim, od ključnog značaja da sistem zaštite ne posmatramo kao jedan jednokratni administrativni akt, već kao kontinuirani proces koji podrazumeva i revalorizaciju i reviziju, ali i unapređenje donetih odluka, tako da kulturna dobra ne samo da se po-proglašavaju, već se naknadno preispituju i u svetlu novih naučnih arheoloških istraživanja i konzervatorskih analiza. Imajući u vidu sve izneto, njihov nacionalni, naučni, kulturni i civilizacijski značaj, kao i stepen istraženosti i međunarodni značaj pojedinih objekata, smatram da, predlažemo da je donošenje, oh, predlažemo da odbor podrži donošenje ovih odluka. Hvala