Poštovana predsednice Narodne skupštine, koleginice i kolege narodni poslanici, uvaženi građani Republike Srbije, pred nama je jako bitna tačka vezana za izbor sudija Ustavnog suda.
Obzirom i na činjenicu da Ustavno-sudska praksa u Republici Srbiji traje jako dugo i da je to njeno trajanje dugo 61 godinu, često neki kažu da su odluke koje donosi Ustavni sud spore, da dugo traju, ja bih pre rekao da je Ustavni sud u donošenju tih svojih odluka jako temeljan, obzirom da je zadužen da prati zakonitost odluka koje donose državni organi, da vodi računa o funkcionisanju sve tri grane državne vlasti, da je tu da štiti ustavnost i zakonitost, ljudska i manjinska prava i slobode, ali ono što često čujemo u poslednje vreme od naših građana i ono što možemo da čujemo kada razgovaramo sa njima kada smo na terenu, kada smo na ulici, kada oni ocenjuju kako funkcioniše država Srbija i generalno kakav je život u Republici Srbiji, obično nemamo nijednu pritužbu i nijedno negativno mišljenje kada govorimo o tome kako se naša zemlja razvija, u kom pravcu ide naša privreda, u kom pravcu ide naša spoljna politika, kako se podiže životni standard građana i na koji način i u kom pravcu
23/3 VS/CG
država, na čelu sa predsednikom Republike Aleksandrom Vučićem tom pitanju poklanja jako veliku pažnju, ali ono što često sada čujemo kao zamerku naših građana jeste kako to reaguje sud na određene anomalije koje se pojavljuju u našem društvu, kako očekuje reakcije Ustavnog suda, drugih sudova i sudija i tužilaca u Republici Srbiji.
Ono što je Srpska napredna stranka radila od kako je preuzela odgovornost za upravljanje Republikom Srbijom i za vođenje najodgovornijih funkcija u državi, ne samo da smo dovoljno pažnje posvećivali tome da smo polagali dosta toga u razvoj privrede, stabilnost ekonomije i razvoj naše zemlje, već da smo učinili i to da pravosudne funkcije, da sudsku funkciju, tužilačku funkciju izdignemo na jedan viši nivo, da učinimo da one budu samostalne i nezavisne i u tom smislu podsećam građane Republike Srbije da smo 2022. godine, na inicijativu predsednika Republike Aleksandra Vučića i tada predsednice Vlade Republike Srbije gospođe Ane Brnabić doneli odgovarajuće ustavne amandmane, imali referendum i glasali za te ustavne amandmane, baš u pravo da bismo doneli samostalnost i nezavisnost sudskih i tužilačkih funkcija i to je uradila niko drugi do SNS, želeći da potpuno depolitizuje sudsku nadležnost i da apsolutno smanji bilo kakav uticaj politike, političkih organizacija, političkih stranaka na sudsku funkciju.
Želim da vas podsetim da su oni koji su bili pre nas, na čelu sa DS, doneli takav zakon gde smo imali situaciju da smo sudije birali na probni rad, gde se posle tri godine opet ispitivalo da li su oni dovoljno podobni tadašnjoj DS da bi mogli da budu izabrani na stalnu sudijsku funkciju, da smo mi tako nešto ukinuli i doveli stalnost sudijske funkcije.
33/1 TĐ/MT 16.35 – 16.45
Da vas podsetim samo da smo, dok je postojala i dok se za nešto u ovoj zemlji pitala DS na čelu sa njenim koalicionom partnerima, doneli takvu odluku da je 2009. godine 837 sudija ostalo bez posla i da je zbog toga naša zemlja morala da plati odštetu od 44,4 miliona evra sudijama kojima je prestao radni odnos i kojima je ukinutu sudijsko zvanje samo zato što nisu bili po volji tadašnjem režimu i tadašnjoj DS.
Ono što smo mi želeli da uvedemo u pravni sistem Srbije i ono što smo mi uveli našom odgovornom politikom jeste stalnost sudijske funkcije. Stalnost sudijske funkcije, samostalnost sudijske funkcije, da budu apsolutno nezavisni od politike i da jedino kome sud i sudije treba da odgovaraju jeste, kao i kada se donosi sudska presuda pa se kaže – u ime neroda, da jedino je taj narod kome sudije mogu da odgovaraju. Međutim, došli smo do toga da se jedan deo sudija i tužilaca ponaša kao da se nalazi iznad našeg naroda i kao da se odrodio od našeg naroda.
Ono što mi svakako očekujemo od novih sudija koje budu izabrane, odnosno od sudija Ustavnog suda koji će dobiti podršku ove Skupštine, kao i od onih koji će dobiti podršku i od predsednika Republike Aleksandra Vučića, jeste da strogo poštuju ono propisuje Ustav Republike Srbije. U tom smislu prevashodno mislim na član 2. našeg Ustava koji nosi naslov „nosioci suverenosti“, gde se u stavu 2. kaže da ni jedan državni organ, politička organizacija, grupa ili pojedinac ne može prisvojiti suverenitet od građana, niti uspostaviti vlast mimo slobodno izražene volje građana.
Mi smo proteklih godinu dana imali jednu anomaliju ljudsku u našem državnom sistemu, da se pojavio nekakav organ koji se naziva plenum. Taj plenum je za sebe rešio da prisvoji svu vlast u zemlji, pa smo onda mogli da slušamo da li će nam deca ići u škole, da li će studenti ići na fakultete, da li će uopšte postojati život u Republici Srbiji, da li će određene saobraćajnice biti prohodne na osnovu odluka nekakvog plenuma. Niti smo znali ko formira taj plenum, kako se formira taj plenum, ko bira ljude za taj plenum, ali taj plenum je prethodnih godinu dana bio gospodar života i smrti u našoj zemlji. Na tim nekakvim plenumima donosile su se odluke ispred čijih vrata će se pojaviti određene grupacije ljudi, da li da nešto traže, da upadaju u dvorišta, da upadaju u kuće, da sprečavaju život i rad u našoj zemlji, da donose sve one odluke i prisvajaju bukvalno vlast koja je bila podeljena, kao što je to normalno, na zakonodavnu, izvršnu i sudsku.
Ono što moraju da rade sudije Ustavnog suda jeste da sada više pažnje poklone ovome i da uvedu red u zemlju, da se nikada više ne dogodi da nekakav organ, izmišljeni organ pod nazivom plenum, može da odlučuje kako će teći i kako će se odvijati život u Srbiji, koje će to saobraćajnice biti prohodne, koje će to institucije moći da rade, koji su to ljudi koji su podobni ili nisu podobni, koji će to ljudi biti hapšeni i biti maltretirani i na svaki drugi način ponižavani.
Takođe, sudije Ustavnog suda trebalo bi da vode računa o nečemu što je jako bitno, a to je nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta proklamovana Ustavom Republike Srbije. Bili smo u prilici da prethodnih godinu dana viđamo ljude koji presreću političke neistomišljenike, presreću nosioce, odnosno vršioce političkih funkcija, najodgovornijih političkih i državnih funkcija u našoj zemlji, da ih vređaju, šikaniraju, ponižavaju, gađaju jajima, omalovažavaju, tuku, biju na ulici a da pritom se sve to tako podvodi kao jedan normalan vid političke borbe i kao jedan normalan vid izražavanja političkih stavova.
Sloboda kretanja proklamovana je Ustavom. Takođe, moramo i oko toga da vodimo dosta računa. Takođe, nove sudije koje budemo birali moraju da se bore da se zaštiti sloboda kretanja. Imali smo često puta, ne samo što su bili blokirani neki trgovi kada je neko želeo da vrši nekakve demonstracije, situaciju da se blokiraju autoputevi, regionalni putevi, pruge.
33/2 TĐ/MT
Sloboda mišljenja i izražavanja, ali i sloboda mišljenja i izražavanja ne po svaku cenu, jer kako stoji propisano našim Ustavom - sloboda izražavanja može se zakonom ograničiti ako je to neophodno radi zaštite prava i ugleda drugih, pa onda dalje kaže – morala demokratskog društva i nacionalne bezbednosti Republike Srbije.
Imali smo televizije, podkaste, internet portale, razne druge internet medije koji su javno i otvoreno pozivali na nasilje a da pritom niko nije reagovao, koji su pozivali da se nekakvi ljude okupe na demonstracijama, pa da se onda pale i ruše prostorije SNS samo zato što SNS i njene pristalice nekom nisu po volji. To se činilo u kontinuitetu i u kontinuitetu su činjeni takvi pozivi, od toga kao što možemo da čujemo danas i od nekih poslanika koje štiti imunitet da ćemo biti jahani, da ćemo biti bacani u reke, da ćemo biti vešani, i to se činilo sa nekih televizija i sa nekih internet portala i iz nekih pisanih novina smo to mogli, takođe, svakodnevno da čitamo kako je to prosto prihvatljivo, kako je to normalno i kako je to jedan poželjan i prihvatljiv oblik ponašanja.
Takođe, ono što je proklamovano Ustavom jeste da je zabranjeno i kažnjivo svako izazivanje i podsticanje rasne, nacionalne, verske i druge neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti, i to je nešto o čemu sudije Ustavnog suda u narednom periodu treba da povedu računa, jer je to nešto što je u prethodnih godinu dana obilovalo u životu naše zemlje.
Pravo na rad. Pravo na rad koji su godinu dana kršili oni koji su se odvažili da mogu da donose odluke na univerzitetima, koji su blokirali rad univerziteta, koji su blokirali rad fakulteta, koji nisu dozvoljavali onim profesorima, čak i onim nastavnicima u osnovnim i srednjim škola, a koji su želeli da drže nastavu, da to svoje pravo na rad i realizuju.
Pravo deteta, zaštita dece od zloupotrebljavanja i iskorišćavanja. Imali smo situacije da su čak maloletna deca u srednjim školama bila zloupotrebljena u svrhe političke borbe.
Pravo na obrazovanje, kao jedno od osnovnih prava proklamovano Ustavom, a koje je prethodnih godinu dana bilo na neki način suspendovano.
Vladavina prava je osnov i pretpostavka Ustava i tome će sudije Ustavnog suda morati da posvete jako veliku pažnju da bismo uspeli da sačuvamo državu, da sudije više ne dobijaju diktate iz stranih centara moći, već da sude po Ustavu i zakonu, da vode računa o svim garantovanim pravima i slobodama koje je proklamovao naš Ustav.
Ne sumnjam da će naša zemlja nastaviti da se razvija u pravcu jedne moderne, prosperitetne zemlje koja je na evropskom putu, koja želi članstvo u EU, koja teži tom članstvu, koja se svakoga dana razvija i ekonomija svakoga dana raste, koja će imati snage i mogućnosti, od 1. januara 2026. godine će porasti minimalna cena rada za 5,5%, da porastu i penzije za 12,2%, da porastu i plate u javnom sektoru i zdravstvu, ali ono na čemu moramo da radimo jeste da sačuvamo pravosudni sistem, da sudije Ustavnog suda čuvaju ona prava koja su proklamovana Ustavom i slobode koje su proklamovane Ustavom, da više nikada ne dozvolimo da u našoj zemlji nekakav organ, izmišljeni organ, pod nazivom plenum, može da preuzme svu vlast u ovoj zemlji, da oni budu ti gospodari života i smrti, da oni naređuju i propisuju gde će to moći da se prođe, koje će to institucije moći da rade, koji će to ljudi biti napadani, šikanirani, ponižavani. To je nešto čemu moramo da stanemo na put i čemu je Ustavni sud, kao jedna institucija koja treba da vrši kontrolu nad zakonitošću i nad svime u našoj zemlji, treba da da jednu jasnu podršku tome da bismo sačuvali našu zemlju i da bi građani u Republici Srbiji mogli da se osećaju sigurno. Hvala.
33/3 TĐ/MT