Reklamiram član 107. Poslovnika - dostojanstvo Narodne skupštine.
Ovo što sam sada čuo od kolege Ševarlića vređa dostojanstvo svakog građanina Republike Srbije. Ispade ono najstrašnije, da žrtve imaju pripadnost naciji, nevine žrtve. Da čujem to u srpskom parlamentu, kada su Romi, Jevreji i Srbi delili sudbinu i ubijani po kazamatima, da delimo žrtve po nacionalnoj pripadnosti i da kažemo da su srpske žrtve zapostavljene od Vlade i ovim zakonom, to je sramota.
Jer ja ne znam da je za vreme Vojislava Koštunice ni DS obeležavan dan tuge, to je početak pogroma "Oluje" nad Srbima, od kada je SNS svake godine, bez obzira da li bilo 40 stepeni, da li bilo 30. Nekoliko desetina hiljada ljudi saoseća sa žrtvama koje su prognane sa teritorije Republike Hrvatske, gde se ponovo povampirio genocid i ustaštvo. Koštunica i DS su o tome ćutali. Ćutali su o tome kada su isto tako bez obzira na nacionalnu pripadnost ubijani građani Srbije u zločinačkoj agresiji NATO 1999. godine. Obeležavamo početak te NATO agresije da pokažemo svetu da to više ne sme nikome da se dogodi.
I sada ovde čujem da su Srbi stradalniji u smrti nego neki drugi koji su zajedno sa Srbima stradali. Ja to ne mogu da prihvatim i to svakako jeste povreda dostojanstva Narodne skupštine. Ne možemo tako da gledamo na stvari, jer upravo ono radimo što su i želeli oni koji su činili zločine, da se jedan zločin smatra manje vrednim nego neki drugi. Ne, žrtve holokausta i genocida nemaju nacionalnu pripadnost. Stradali su zajedno Srbi, Jevreji i Romi.