| 20.04.2024. | Zakon o izmenama i dopuni Zakona o lokalnim izborima |
usvojen
|
| 08.03.2024. | Odluka o izboru predsednika Narodne skupštine |
usvojen
|
Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća gospođo Raguš, dame i gospodo narodni poslanici, pre svega uvaženi građani Republike Srbije, mi u PUPS-u, Partiji ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije, očekujemo i verujemo da ćemo posle usvajanja Zakona o jedinstvenom biračkom spisku najzad izabrati i članove REM-a i tako biti korak bliži Evropskoj uniji, ne samo zbog Evropske unije, nego i zbog činjenice da ćemo na taj način regulisati jedan važan segment društvenog delovanja u Srbiji.
Informacija spada u pet osnovnih kategorija na kojima počiva život na planeti Zemlji. Znam da znate, ali samo da podsetim, to su prostor, vreme, energija, materija i informacija. Objektivna informacija je uslov bez koga se ne može za pravilno donošenje odluka, zato je uloga REM-a vanredno bitna.
Davne 1978. godine, na Fakultetu političkih nauka, legenda jugoslovenskog i srpskog novinarstva Sergije Lukač, pošto se vratio kao dopisnik NIN-a i „Politike“ iz Njujorka i Vašingtona, nas, buduće novinare i publiciste učio je i podsećao da uvek, uvek poštujemo dva zlatna pravila novinarstva, ja bih dodao i života svakako, a to su – čuj drugu stranu i proveri sam. Podrazumeva se da će dobar novinar, u onom zanatskom delu, umeti da razdvoji bitno od nebitnog, ali pre svega odgovornost medija, u ovom slučaju elektronskih, posebno je značajna u kreiranju javnog mnjenja.
Očekujem od REM-a da podigne, i to značajno da podigne, odgovornost za izgovorenu reč u javnom prostoru. Ne može se dopustiti da u elektronskim, dodao bih i svim medijima, novinar ili urednik izgovori laž i za to ne bude u javnosti javno i jasno žigosan i kažnjen, i to svaki put. Možda sam ja isuviše tradicionalista, ali ne mogu da shvatim da nam se danas u Srbiji događa da su pojedini novinari na čelu kolone, predvode i usmeravaju energiju dela nezadovoljnih građana, koji svakako imaju pravo da iskažu to svoje nezadovoljstvo. To što pokazuju ti novinari na čelu kolone, huškanjem, izmišljanjem i plasiranjem tendencioznih informacija, nije novinarstvo. To je najgora vrsta propagande ili, neko bi rekao, najbolja za njih. To je za novinara nedopustivo. Upravo tu očekujem da REM reaguje svaki put i ne dozvoli takve devijacije u informisanju javnosti.
Sada nešto malo i o društvenim mrežama, totalno nekontrolisanoj oblasti interpersonalne i javne komunikacije, u kojoj svako ko ima nalog, urednik sa neprocenjivom moći da utiče na kreiranje javnog mnjenja. Često je reč o metodama i mehanizmima specijalnog rata.
Predlažem da razmislimo o tome da zakonski upristojimo sve ono što je negativno, što izaziva mržnju ili rasnu, versku i nacionalnu diskriminaciju, a podrazumeva se pritom da ne gušimo demokratiju i slobodu izražavanja. Demokratija, naravno, ima svoja pravila i granice, koje ako se pređu prelazi u anarhiju. Na nama je, pre svega u Skupštini Srbije, da negujemo kulturu dijaloga, umesto paralelnih monologa.
I na kraju jedan predlog. Za komercijalne televizije pretpostavljam da je to manje isplativo i manje prihvatljivo, ali ozbiljnije televizije, pre svega javni servis, trebalo bi da ima više zanimljivih edukativnih emisija, pre svega za mlade, dokumentarne, iz kulture, iz istorije. Tako ćemo umanjiti uticaj šunda, pogotovo na mlade naraštaje, a istovremeno će se strateški povećati osećanje ljubavi prema otadžbini. Hvala lepo.
Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, gospođo Brnabić, dame i gospodo narodni poslanici i pre svega uvaženi građani Srbije, dakle, reč je o amandmanu koji je podneo predsednik poslaničke grupe PUPS – Solidarnost i pravda gospodin Stefan Krkobabić, koji je trenutno opravdano odsutan, bar u ovom delu sednice, pa ću ja u njegovo ime da obrazložim ovaj amandman.
Ovaj amandman je kao osmeh, ne košta ništa, a može da donese puno empatije i da bude mnogostruko koristan. Tekst amandmana glasi: „analizira i prati primere dobre prakse u razvijenim demokratskim zemljama u oblasti revizije biračkog spiska“.
Samo da podsetim da je reč o članu 4. Predloga zakona, kojim se predlaže dodavanje nove glave Va i novih članova 22a-22p, u tekstu predloženog novog člana 22j, u stavu 1. posle predložene tačke 21) dodaje se nova tačka 21a).
Sada ću citirati obrazloženje koje je Stefan predložio. „Revizija biračkog spiska je predmet interesovanja brojnih razvijenih demokratskih zemalja u pogledu na koje Srbija već decenijama već sprovodi sopstvene demokratske reforme. S obzirom da se izmene i dopune postojećeg Zakona o jedinstvenom biračkom spisku dobrim delom zasnivaju na preporukama Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava ODIHR-a kao glavne institucije organizacije za evropsku bezbednost i saradnju OEBS potrebno je staviti poseban akcenat na praćenje i analizu primera dobre prakse u oblasti revizije biračkog spiska u zemljama članicama OEBS-a.“ Ovo je posebno važno u kontekstu daljih evro integracija Srbije u odnosu usklađivanja sa evropskim standardima u toj oblasti.
Kada sam rekao da je ovaj predlog, ovaj amandman kao osmeh i da ne košta ništa mislio sam da ne iziskuje dodatni zadatak donošenja posebne odluke Komisije.
Mislimo da ne bi zahtevao ni trošenje velikih resursa i vremena jer je već predviđeno da u radu Komisije učestvuju i predstavnici nevladinog sektora, koji se inače bave izbornom problematikom i koji se već interesuju za određena, imaju određena saznanja o njoj, a takođe bi se mogla očekivati pomoć od predstavnika Pravnog fakulteta, zatim Ministarstva inostranih poslova, Instituta za uporedno pravo kako bi se došlo do zaista najoptimalnijih rešenja.
Stoga, smatramo da bi trebalo prihvatiti amandman našeg kolega Stefana Krkobabića.
Ako mi je ostalo još malo vremena, kratko, u interesu istine, da građani Srbije čuju, u ime PUPS-a koji čuva, štiti i brani interese penzionera, ovde je bilo reči danas o velikim razlikama u penzijama, dakle kristalno jasno je da su penzije svuda u svetu, pa i kod nas, stečeno materijalizovano pravo. Mi dok radimo niko od nas podjednako ne izdvaja i uplaćuje u PIO fond, prema tome ne možemo da imamo iste penzije.
Ta teorija egalitarizma, odnosno teorija jednakih stomaka ne može, dakle, kod penzija uopšte da bude primenjena, a tačno je, i mi u PUPS-u, primećujemo da se sa svakim novim povećanjem penzija povećavaju i te razlike.
Prema članu 207. a) zakona o PIO predviđeno je usklađivanje tih penzija, odnosno povećanje najnižih penzija, a PUPS – solidarnost i pravda već godina predlaže da se ponovo uvede 13. penzija za penzionere sa najmanjim penzijama kako bi se smanjila razlika tog povećanja.
Zahvaljujem.
Poštovana predsednice gospođo Brnabić, uvaženi ministri, pomoćnici ministara, dame i gospodo narodni poslanici i pre svega uvaženi građani Republike Srbije, kao što vam je poznato ime PUPS-a, Partije ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije, najčešće je sinonim za socijalnu pravdu, povećanja penzija, uvođenje socijalne garantovane penzije i u tom kontekstu se zahvaljujem kolegi iz SPS-a što je pre nekoliko dana podržao taj naš predlog i inicijativu. Zatim, palijativno lečenje i sve ono što pripada korpusu onih prava i potreba običnih građana koji čine socijalno odgovornu državu. Od svega toga samo ću podsetiti da će za svega 26 dana, dakle, od 1. decembra ove 2025. godine, penzije biti veće za 12,2%. Dakle, poštovani i dragi penzioneri, srećno, znam da ste zauzeli niski start.
Danas ću posebno sa posebnim osećanjem odgovornosti komentarisati put do Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o jedinstvenom biračkom spisku koji je upravo na dnevnom redu.
Samo 71 dan od početka plovidbe trebalo je mornaru Kristofera Kolumba da uzvikne „tjera, tjera“ kada je ugledao kopno. Nama je trebalo čitavih 19 meseci da ugledamo kopno i stignemo sa predlogom u najviše zakonodavno telo Srbije. Ako je sinoć, kada sam ga konsultovao, pogrešio kolega Uglješa Mrdić, onda i ja grešim, ali mislim da je toliko – 19 meseci. Tu smo da razgovaramo, polemišemo, da otklonimo sumnje, i to sve u interesu građana Srbije.
Lično sam u ime PUPS-a redovno i aktivno učestvovao u svih devet javnih rasprava koje su održane u Nišu, Kragujevcu, Novome Sadu i Beogradu. Bile su konstruktivne, a posebno u Nišu. To se kolega Nikolić posebno seća, bilo je i neprijatnih scena, jel tako, a pre toga u radu Radne grupe za unapređenje izbornog procesa. Činili smo to moja malenkost, kao član Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo, i koleginica doktorantkinja Kristina Antić, član glavnog Odbora PUPS-a.
Ponosni smo što je jedan od mojih, odnosno predloga PUPS-a postao deo ovog Predloga zakona. Konkretno, u članu 22g – uslovi za imenovanje u komisiju, prihvaćeno je da pored drugih ograničenja za člana i zamenika člana komisije ne može da bude predloženo, odnosno imenovano lice koje je pravosnažno osuđeno za krivično delo na bezuslovnu kaznu zatvora od najmanje šest meseci.
Jedan od predloga PUPS-a, koji doduše nije uvažen, podrazumevao je da primenimo posebne mehanizme za zaštitu podataka ličnosti, posebno kod navođenja jednočlanih domaćinstava koje najčešće čine stara lica, a kako ne bi došli u poziciju da im lična bezbednost bude ugrožena na najrazličitije načine.
Dug put do današnjeg teksta Predloga zakona započeo je u demokratskoj atmosferi uz uvažavanje kulture dijaloge u okviru Radne grupe za unapređenje izbornog procesa, a čiji sam član od početka. Tome su doprineli autor današnjeg predloga dr Uglješa Mrdić, za koga verujem da ćemo ga uskoro videti u ovim klupama, zatim predsedavajući te Radne grupe Nemanja Nenadić, Bojan Klačar, izvršni direktor CeSID-a, ali i mnogi od nas. Činjenica je da je tom Radnom grupom predsedavao prvi čovek nevladine organizacije Transparentnost Srbija sama po sebi dovoljno ilustruje da Srbija uvažava civilno društvo.
Sve je bilo tako nekako bajkovito, čak da prosto čovek ne poveruje, do trenutka kada su predstavnici opozicije napustili Radnu grupu nezadovoljni dinamikom napredovanja u radu Radne grupe, ali i delimičnim neuvažavanjem njihovih zahteva. Deo opozicije je u korist dijaloga ipak učestvovao u javnoj raspravi. Svojim kritikama, često konstruktivnim, prednjačila je gospođa Ana Jakovljević, mada je bilo još nekoliko aktivnih opozicionih koleginica. To je dobro za ovaj zakon.
Javnost Srbije podsećam da smo na stolu imali predlog CRTA koja je beskompromisno insistirala da budu prihvaćeni svi njeni predlozi. To je bio svojevrsni ultimatum.
U jednom trenutku predstavnik CRTE je povodom tadašnjih najnovijih korekcija Mrdićevog predloga izgovorio nešto što potvrđuje da je bilo reči o ultimatuma, a ne dogovor ili konstruktivnoj raspravi. Rekao je, parafraziram, promenili ste, ali nedovoljno, vaš predlog još uvek nije isti, kao predlog CRTE. Zar to, gospodo, nije uvredljivo?
Kada je reč o ODIHR-u, OEBS-ovoj Kancelariji za demokratske institucije i ljudska prava, mi smo današnjim Predlogom zakona ispoštovali ključne preporuke ODIHR-a. Ali, da li je ODIHR u skladu sa svojim imenom uputio evropskoj javnosti i šire makar jednu jedinu preporuku povodom najgrubljeg kršenja osnovnih ljudskih prava na Kosovu i Metohiji, da kaže Krtiju da to što oni njegovi saradnici rade Srbima u srpskoj južnoj pokrajini ne da nema nikakve veze sa demokratijom i ljudskim pravima, već predstavlja očito ponavlja ili najmračnije istorije iz Drugog svetskog rata?
Nameće se prosto pitanje - da li je ODIHR zabranjen u južnoj srpskoj pokrajini na Kosovu i Metohiji?
U tom kontekstu, današnji Predlog zakona je veliki demokratski iskorak Srbije i ne samo to, smatram da smo uvažavanjem preporuka ODIHR-a došli do crvene linije. „Basta“ rekli bi Italijani. U tom procesu uvažavanja preporuka došli smo do tačke kada treba, pre svega da poštujemo činjenicu da je Republika Srbija nezavisna država i da vodi samostalnu politiku.
Naravno, naš put vodi ka Evropskoj uniji, ali to mora da bude relacija uzajamnog uvažavanja i širenja horizonta demokratije.
U tom smislu, posebno ističem član 14. u okviru Odeljka Četiri - izlaganje biračkog spiska na uvid građanima.
Naime, reč je o mogućnostima da svako ustanovi da li je upisan u birački spisak, da proveri podatke o broju prijavljenih lica u domaćinstvu i stanu, kao i o tome da li ova lica glasaju po mestu prebivališta ili mestu boravišta. Takođe, od momenta raspisivanje izbora Ministarstvo za državnu upravu će biti dužno da na svakih sedam dana objavljuje broj birača razvrstan po opštinama broj izvršenih promena u biračkim spiskovima, kao i pravni osnov za te promene.
U sličnom pravcu izvršene su dopune i o aktuelnom članu 21. Najobimnije dopune predviđaju se dodavanjem novih 18 članova u postojeći zakonski tekst, kojima se uspostavlja revizija biračkog spiska. Predviđa se da taj posao obavlja komisija za reviziju, verifikaciju i kontrolu tačnosti ažuriranja podataka od 10 članova sa zamenicima. Osam članova biralo bi se na predlog poslaničke grupe u Narodnoj skupštini, od kojih bi poslaničke grupe vlasti predložile pet, a opozicija tri člana, dok bi dva člana predložilo nevladine organizacije.
Sada preskačem jedan deo, jer je bilo puno obrazloženja o sastavu te komisije, samo bih rekao još da za svaku odluku komisije biće potrebno najmanje sedam glasova, od kojih po dva moraju biti iz sve tri kategorije predlagača.
Podsećam i ovom prilikom da je najviše nesporazuma u radu Radne grupe za unapređenje izbornog procesa izazvao upravo sastav komisije. Predlog opozicije je, verovali ili ne, bio da to bude tri tri tri. Tri člana vladajuće koalicije, tri opozicije i tri civilnog društva. To je taj Trojanski konj, koji sam pominjao u tim trenucima, zato što praktično to znači šest tri za opoziciju i nevladin sektor, s obzirom da u najvećem broju slučajeva i jedni i drugi imaju slične ili istovetne stavove. Tako je bar dosadašnja praksa pokazala.
Zato je dobro što se u predloženom tekstu predlaže 10 članova komisije sa opisanom zastupljenošću vlasti, opozicije i nevladinog sektora. To je pošteno, jer mehanizam donošenja odluke komisije nikoga ne favorizuje, ne postoji mogućnost nadglasavanja, već sporazumnog donošenja odluka.
Dakle, PUPS, Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbija, podržaće Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o jedinstvenom biračkom spisku ne samo zbog toga što smo i mi kao državotvorna partija učestvovali u kreiranju teksta, već što smatramo da zakon donosi sasvim zadovoljavajuću meru demokratije.
Sada mi dozvolite da sa vama o građanima Srbije podelim jedno moje nedavno iskustvo. Ne mogu da imitiram glas, verujem da to niko od nas ne može, Duška Radovića, ali ću pokušati bar u njegovom stilu da to bude izrečeno.
Jedna Anja i jedna Janja, učenice osmog razreda Osnovne škole „Zmaj Jova Jovanović“ u beogradskom naselju Braće Jerković neutešno su plakale kada su napuštale Istraživačku stanicu Petnicu pored Valjeva. Varaju se oni koji su pomislili da ih je neko uznemiravao, ne dao Bog maltretirao. Plakale su jer im se završilo osmodnevno prvo veliko životno naučno istraživanje. Imale su, verovali ili ne, od 11 do 14 časova dnevno. Nedostajaće im Istorija, Geografija, Hemija, Fizika, Geodezija, ali sa mnogo mnogo praktične nastave. Anja i Janja nisu jedini primer radoznale dece, gladne nauke i novih saznanja. Cela Srbija puna je takve dece.
Pošto svet zaista ostaje mladima, ima nade za Srbiju. Zahvaljujem.