| 20.04.2024. | Zakon o izmenama i dopuni Zakona o lokalnim izborima |
usvojen
|
| 08.03.2024. | Odluka o izboru predsednika Narodne skupštine |
usvojen
|
Hvala predsednice.
Poštovano predsedništvo, uvaženi članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, pored brojnih tema na ovoj sednici koje su veoma značajne za naše građane, iskoristio bih priliku da kažem nekoliko reči o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o udžbenicima.
Ovaj predlog predstavlja važan korak napred, usmeren je ka unapređenju obrazovnog sistema u skladu sa evropskim standardima i Ustavom Republike Srbije, uzimajući u obzir tendencije kao što su inkluzivnost, ali i jačanje spoznaje nacionalnog identiteta.
U javnosti se o ovom predlogu najviše govorilo kroz prizmu udžbenika od nacionalnog značaja za predmete važne za očuvanje identiteta srpskog naroda. Mi naravno uvažavamo ovu težnju, međutim kao predstavnici mađarske zajednice u Srbiji, SVM je insistirao na ravnopravnom uvažavanju naših posebnosti, posebnosti nacionalnih manjina i zahvaljujući partnerskom odnosu uspeli smo to da ostvarimo.
Naime, zakonom je predviđeno uvođenje udžbeničkog paketa i za nacionalne manjine koje obuhvata devet predmeta osnovne škole i to maternji jezik, maternji jezik i književnost, srpski kao nematernji jezik, svet oko nas, priroda i društvo, istorija, geografija, muzička kultura i likovna kultura.
Ovo rešenje omogućava da se kroz nastavne sadržaje neguje i prenosi kulturno nasleđe nacionalnih manjina što je u skladu sa zaštitom prava manjina garantovanih Ustavom. Ovo je sasvim novi stepen unapređivanja zaštite prava nacionalnih manjina u oblasti obrazovanja, pošto je ovo prvi put da će zakonom biti utvrđeno koji su to predmeti koji su od posebnog značaja za nacionalne manjine.
Zakonodavni okvir obezbeđuje da nacionalni saveti nacionalnih manjina učestvuju u procesu donošenja odluka, o sadržaju udžbenika, čime se štiti kulturni identitet i obrazovne potrebe pripadnika manjina. Ovim se još jednom potvrđuje i kulturna autonomija nacionalnih manjina sada i u oblasti obrazovanja. Kulturna autonomija za koju se SVM decenijama zalaže.
Važno je istaći da su Predlogom zakona definisane i vrste udžbenika u smislu autorskog udžbenika, prevoda udžbenika sa srpskog jezika na jezik nacionalnih manjina, dodatak za udžbenike koji su od posebnog značaja za nacionalnu manjinu kao i udžbenik koji je izdat u stranoj državi, a odabran je prema našim propisima. Mudra je odluka da se izdavanje udžbenika za nastavu na jeziku i pismo nacionalne manjine generalno ostavi svim izdavačima s tim da u slučaju da privatni izdavač ne želi da svoj udžbenik prevede na jezik nacionalne manjine, onda ovaj posao spada u nadležnost javnog izdavača. Ovakav pristup potvrđuje opredeljenje Republike Srbije za razvoj inkuzivnog društva i obrazovnog sistema koji poštuje kulturnu različitost, a istovremeno obezbeđuje jedinstvo obrazovnog prostora.
Do ovakvog zakonskog rešenja i rezultata nismo stigli performansima, već sistematskim, predanim i institucionalnim radom, kako u Savezu vojvođanskih Mađara radimo već 31 godinu i zato imamo rezultate.
Koliko je takav pristup važan, vidimo i na današnjem primeru, vidimo to iz izjave ministre inostranih poslova Mađarske i Peteras i ARTA, da Srbija uvek može računati na Mađarsku, da će u ovom teškom trenutku za našu zemlju Mađarska pomoći da Srbija ima stabilno snabdevanje energijom.
Naravno, nisu ovi istorijski odnosi između naše dve države i naša dva naroda, rezultat slučajnosti, oni su rezultat ljudskog faktora, kao i uvek, kao i svuda u svetu. Moraju postojati ljudi koji sanjaju snove, koji snove i vizije uobličavaju u ciljeve i na kraju, koji ulažu svoju energiju i mudrost da se ti ciljevi i ostvare, upravo tako jedan izuzetan čovek državnik u pravnom smislu te reči, naš pokojni predsednik Ištvan Pastor, imao je jasnu viziju kako odnos između Srbije i Mađarske treba da izgledaju i prihvatio se posla. Imao je tu privilegiju i prednost da je na tom putu kucao na otvorena vrata, tu viziju prijateljskih odnosa, odnose se na najvišem nivou. Delili su i lideri naših zemlja, koji će sutra upravo zbog svega navedenog primiti nagradu koja nosi cenjeno ime našeg pokojnog predsednika. Govorim o gospodi, Aleksandru Vučiću i Viktoru Orbanu. Nastavićemo tim putem i dalje, putem saradnje, prijateljstva i uspešne zajedničke budućnosti. Zahvaljujem.
Hvala, predsedavajuća.
Mi bi po mišljenju pojedinih kolega iz Narodne skupštine iz opozicije trebali da se sklonimo svi u stranu i da ćutimo, da se skloni u mišiju rupu 20 od 24 nacionalna saveta, čiji glas prethodnih dana i nedelja niko nije želeo da čuje. Jedino je predsednica Narodne skupštine udostojila predstavnike 20 od 24 nacionalna saveta da se sa njima sastane i da čuje njihov glas. Oni su napisali zajedničko saopštenje, oni su napisali pismo koje su uputili brojnim kako međunarodnim, tako i domaćim organima i organizacijama ali njihov glas niko ne želi da čuje.
Mi ovde u Narodnoj skupštini želimo da budemo njihov glas. Mi ne želimo da kandidat koji uživa podršku samo jednog svog saučesnika u marifetluku pobedi kandidata koji uživa podršku u početku 15 od 24, sada već 20 od 24 nacionalna saveta. To više nije podrška od 62%, kao što je bilo u početku, to je podrška od 83% nacionalnih saveta.
Razumem ja da vas nacionalne manjine ne zanimaju, razumem da vas nacionalni saveti ne zanimaju, da vas ne zanima kako oni rade, kako oni odlučuju i to je iz aviona jasno da vi ovde štitite svoj politički interes, međutim obzirom da su nacionalni saveti po zakonu predlagači mi želimo da se njihov glas ovde čuje i mi želimo da se njihova zajednička volja ispoštuje.
Toliko. Zahvaljujem.
Hvala, predsedavajuća.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas govorim o temi koja je, moram i ja, nažalost, konstatovati, narušila jedan mukotrpno građen sistem poverenja, saradnje i zajedništva među nacionalnim savetima nacionalnih manjina u Republici Srbiji.
Iznenađeni smo i razočarani pokušajima pojedinaca da manipulišu činjenicama i unesu razdor u redove nacionalnih saveta, organa koji predstavljaju stub personalne kulturne autonomije. Zato želimo da jasno postavimo stvari na svoje mesto kada je u pitanju predlaganje kandidata nacionalnih saveta u Savet REM-a.
Dakle, SVM smatra da se od devet kategorija Saveta REM-a izbor kandidata za osam odvijao po propisima i nadamo se da će oni i biti izabrani. Kod poslednjeg člana iz 8. kategorije kandidata nacionalnih savete nacionalnih manjina na pritisak različitih međunarodnih organizacija, dela opozicije, kao i pojedinih organizacija civilnog društva dogodilo se nešto što spada u kategoriju apsurda. Uprkos tome što su u više navrata krajem prošle godine i na proleće ove godine, ali i nedavno, 21. oktobra, izjašnjavanjem na sastanku organizovanom u tu svrhu nacionalni saveti koji zajedno kandiduju svoj predlog za Savet REM-a ogromnom većinom predložili svoje kandidate, među njima i Ištvana Bodžonija, na kraju iz navedenog razloga on nije kandidat.
Da malo pojasnim. Zakon o elektronskim medijima izričito predviđa da nacionalni saveti nacionalnih manjina imaju ovlašćenje i dužnost da predlažu kandidate za članove Saveta REM-a i da su u tome potpuno nezavisni.
Zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina u članu 20. jasno kaže do predloga za dva kandidata nacionalnih saveta dolazi se zajedničkim dogovorom svih nacionalnih saveta. Dakle, ne jednog ili dva, već svih 24 nacionalna saveta, koliko ih ima. To je suština zajedničkog delovanja nacionalnih saveta, to je u duhu zakona.
Ustavom Republike Srbije utemeljeno je pravo nacionalnih manjina na samoupravu, između ostalog, i u oblasti informisanja. Ona se ostvaruje kroz kolektivno delovanje u formi nacionalnih saveta nacionalnih manjina. U pojedinim pitanjima koja su od opšteg interesa za svaku nacionalnu manjinu, nacionalni saveti zajednički deluju kroz zajedničko telo koordinaciju nacionalnih saveta.
Koordinacija je jedna od demokratskih tekovina kulturne, odnosno personalne autonomije u Republici Srbiji. Ona je pravna i politička realnost u našem sistemu. Njeno postojanje i značaj potvrđuje i prisustvo predsedavajućeg Koordinacijom na sednicama Republičkog saveta za nacionalne manjine kojim predsedava predsednik Vlade ili resorni ministar. Ona je bila, jeste i ostaje instrument zajedničkog delovanja nacionalnih saveta i ne samo u ovom slučaju, već i prilikom predlaganja zajedničkih kandidata za Nacionalni prosvetni savet, Nacionalni savet za kulturu i Savet za mlade. Decenijama unazad tako funkcioniše – dogovor, poverenje i međusobno uvažavanje.
Kada je u aprilu mesecu ponovo raspisan javni poziv za izbor članova Saveta REM-a, upravo je aktuelni predsedavajući u Koordinaciji pokrenuo proceduru usaglašavanja zajedničkih kandidata. U tom postupku 15 od 24 nacionalna saveta jasno je dalo podršku kandidatima Ištvanu Bodžoniju i Muhedinu Fijuljaninu. Preostalih devet saveta bilo je uredno obavešteno. Nisu glasali za, ali nisu glasali ni protiv, što je u skladu sa dosadašnjom praksom shvaćeno kao prećutna saglasnost.
Dakle, govorimo o volji apsolutne većine nacionalnih saveta, o volji 15 aktivnih i devet prećutno saglasnih saveta, o volji koja je demokratski izražena u okviru zajedničkog tela koje svi oni priznaju i u kojem svi učestvuju.
Nažalost, jedan nacionalni savet odlučio je da bez prethodnog obaveštavanja kolega samostalno podnese predlog, čime je učinjen potez bez presedana u istoriji postojanja nacionalnih saveta.
Taj potez je izrazito nekorektan prema zajedničkom radu, poverenju i instituciji koju svi nacionalni saveti grade više od 20 godina.
Da pojasnimo još nešto, iz dokumentacije koju je Koordinacija podnela, od samog početka je nesporno da ona istupa ne kao jedinstveni predlagač, već kao skup 15 ovlašćenih predlagača. Tretirati ih drugačije, a ne kao skup većine nacionalnih saveta je duboko pogrešno. Postoji dokumentacija o tome.
Sada, nakon svega, sekretari i predstavnici svega dva od 24 nacionalna saveta, od kojih jedan i sam aktivno učestvuje u glasanju u okviru Koordinacije, pokušavaju da ospore ono u čemu su i sami učestvovali. Pokušavaju da dovedu u pitanje postojanje foruma u kojem su i sami sedeli, raspravljali i glasali decenijama unazad. Zaista žalosno i neverovatno.
Petnaest od 24 je mnogo više nego dva od 24, ma ko koliko se neko trudio ovde u Domu Narodne skupštine da nas uveri u suprotno. U prvom slučaju imamo kandidata Ištvana Bodžonija i Muhedina Fijuljanina, koji imaju podršku od 62,5%, dok u drugom, za koji neko želi da nas uveri da je više, imamo podršku od 8,3%. U našem svetu, 15 je više od dva, baš kao što je 62,5% više od 8,3%.
Što se Koordinacije nacionalnih saveta tiče, ona postoji i danas, kada većina nacionalnih saveta stoji iza svojih odluka. Postojaće i sutra kao dokaz da manjinska zajednica u Srbiji ima kapacitet da odlučuje zajednički, demokratski i odgovorno. Nacionalni saveti zaslužuju podršku, a ne da se koriste za politizaciju i prevaru. Personalna kulturna autonomija koju ostvaruju nacionalni saveti nije politička igračka, već je rezultat višedecenijske borbe i poverenja.
Polazeći od svega navedenog, obzirom da ovde imamo i klasičnu manipulaciju, izigravanje volje apsolutne većine nacionalnih saveta, Savez vojvođanskih Mađara je stava da u slučaju predloga svega dva od 24 nacionalna saveta ne postoje uslovi za izbor kandidata iz osme kategorije u Zakonu u elektronskim medijima.
Postoji kandidat kog su prilikom glasanja podržali 15 od 24 nacionalna saveta. Zbog toga smatramo s punim pravom da je neophodno ponavljanje postupka predlaganja kandidata nacionalnih saveta kako bi se otklonila ova apsurdna situacija i ispoštovala njihova volja.
Zakon tako propisuje, nacionalni saveti su tako zajednički odlučili i poslali svoju dokumentaciju. Glas sada već 20 od 24 nacionalna saveta koji su u međuvremenu izdali zajedničko saopštenje mora se čuti i ovde. Na kraju krajeva, oni su predlagači. Nacionalni saveti zaslužuju poštovanje. Zahvaljujem.