Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9822">Borko Stefanović</a>

Borko Stefanović

Stranka slobode i pravde

Govori

Sada te kvalifikacije … Šutanovac meni dobacuje. Šta vama smeta? Mislim da nije korektno. Hoću da kažem da je dužnost svakog političkog činioca u ovoj zemlji, naročito vlasti da te sumnje koje postoje, koje ja ne izazivam, se razveju, da se na vrlo jednostavan način od strane vas, poštovana ovlašćena predstavnice koja kao niste bili ovde, a u stvari te bili u sali, da ovde kažete ne kolike su vam prostorije, ne kolika imate izdvajanja iz budžeta, koja su ogromna, nego da vi nama kažete – da li su tih 600 ljudi i dalje članovi SNS ili nisu više članovi? Ništa više. Nikakav problem.

Sve to što je rađeno za vreme DS naravno da osuđujem.
Koliko imam vremena gospodine predsedavajući?
Hvala.

Dakle, danas smo imali jednu raspravu koja je, po običaju, više puta izmakla svojoj kontroli i to ne menja činjenicu niti ugrožava na bilo koji način da je današnja sednica Skupštine zakazana sa ciljem promene jednog člana koji će omogućiti građanima da koriste usluge overe i u opštinama i u sudovima još dve godine.

Ono što je naš politički stav i što ne mora da bude u skladu sa amandmanskim procesom, da objasnim, jeste da ovo treba da bude trajno opredeljenje. Ali svakako, ponavljam, znajući da vi za to ne hajete i znajući da ste od ove procedure napravili nešto što je nedopustivo i do sad neviđeno, ne da su menjali isti zakon pet puta ja to nikada nisam rekao. Rekao sam sve što je vezano za javne beležnike smo bar pet puta se ovde sastali i zante da je to tako, možda i više, pokušavajući stalno da pomerite rokove koji su vas neprestano vas same iznenađivali.

Vi ste bili žrtve sopstvenog iznenađenja jer nikako niste mogli da budete u ravni u skladu sa onim što ste i obećali građanima Srbije i što ste inicijalno predložili u Skupštini Srbije.

Dakle, kada mi ovde kroz amandmanski proces koji vam uvek smeta i koji sada dozvoljava predsedavajući da poslanici sadašnjeg režima čitaju naše amandmane, uvedite promenu Poslovnika da ubuduće vi vršite reviziju naših amandmana. Ja zaista ne razumem to ponašanje. Smeta vam kad piše „briše se“, smeta vam kada se stavljaju razni datumi simboličkog karaktera da pokažu nemogućnost sagledavanja realnosti koji ima sadašnji režim, koji ne može sa sobom da se dogovori do kada će važiti ovaj institut.

Ja smatram i tvrdim da je bolje da ovaj institut postoji uporedo sa institutom javnog beležnika da bi građani imali mogućnost da jeftinije, a nažalost i kvalitetnije obave poslove overe.

Zašto? Zato što javni beležnici često, ne u svim slučajevima, nisu u stanju da odgovore izazovu u kojim je zakon pružio. Nisu u stanju, ali su ustanju da to debelo naplate.

To je tačno da su nama potrebni javni beležnici. Tačno je da niste dobro procenili, tačno je da dva puta niste dobro procenili, tačno je da tri puta niste dobro procenili, ali pet puta, pa dajte bar kažite ljudski da to nije bilo dobro, da je to bila loša procena i bar da vam je žao, ne zbog nas, nego zbog građana Srbije koji su za vas glasali, primarno za vas glasali.

Dakle, budimo pošteni. Niko ovde neće da abolira greške koje su činjene u pravosuđu. Više puta smo potpuno otvoreno o tome pričali. Da li sada tih grešaka nema? Pa, naravno da ih ima. Pričao je šef većine u režimu ovde kako stoje, po fiokama su stajali da neko ne bi bio proganjan. Ja verujem da je to tačno. Da li mislite uvaženi kolega da toga sada nema? Ima i te kako, samo u Novom Sadu ne mogu da zatvore fioke od ljudi iz javnih komunalnih preduzeća i vi to možete vrlo lako da se raspitate. Pitajte vašu ovlašćenu predstavnicu ona zna o tome, ne u smislu da je ona nešto, da budem precizan, nego ima saznanja.

Dakle, to se radi još gore nego što se radilo. To ni na koji način vas ne može da opere. Zato što građani hoće da vide najzad rezultat vaše vladavine. Hoće da vide taj boljitak o kojem ste pričali i tu budućnost koju čekaju. Vaš najveći problem je kada se suočite sa ovakvim pitanjem iz meni nepoznatog razloga, možda kembelovskog razloga, posežete za onim što je bilo nekad umesto da kažete šta ćete raditi. Zašto? Zato što, evo ovaj zakon vam je dobar primer. Imali ste mogućnost da predvidite. Ako nemate dovoljno beležnika, a slažemo se da ih nema dovoljno. Ako je komora formirana protivzakonito, a slažemo se da je formirana protivzakonito. Ako znamo da su često beležnici nedostojni i ne znaju da rade svoj posao, a znamo da je tačno. Ako znamo da su preskupi, a znamo da je tačno. Ako znam da nema jedinstvene evidencije, a znamo da nema.

Dakle, sve vam je nacrtano i sve smo rekli više puta i ministru kada je bio tu, ne sporim da je ministar dolazio mnogo više nego ostali, to vam nije nikakav argument. Što nije došao i danas kada je toliko često u Skupštini, šta fali? On zna da ćemo mi tražiti njegovu ostavku, to je naš politički stav. Mi znamo da je njegov stav – smenite me ako možete. To se zove cinizam, to se zove bahatost.

Čovek kome je četiri meseca stalo pravosuđe uz ogromne štete građana Srbije, ogromne, koje nema ko da nadoknadi, će da priča o tome da – hajde smenite me ako smete i ako možete. Ne možemo, ali moći ćemo. Kada se da perspektiva u rečeničnom nizu, o tome šta ćemo mi uraditi, to nije pretnja. Sve u okvirima zakona i na demokratski miran način.

Žao mi je što neki od vas to ne razumeju, žao mi je što neki od vas uporno pokušavaju da od onoga što opozicija govori predstave kao nešto što je zlo i mržnja prema državi Srbiji.

Žao mi je što niste u stanju da nađete snagu da izađete iz tih okvira. Stvar je vrlo jasna, precizna. Pričamo o jednom članu. Zašto smo predlagali različite rokove. Zašto predlažemo različite godine? Zato što želimo da pokažemo koliko je besmisleno to što radite.

(Aleksandar Martinović, s mesta: Što tako niste napisali?)

Zato što to obrazloženje bi bilo predmet nepotrebne rasprave.
Nepotrebne rasprave koju već sad imamo, potpuno nepotrebne.

Suština je u tome da li vi možete da garantujete da će za te dve godine taj institut da zaživi, da više neće biti potrebne overe u opštini i sudu. Ne može niko od vas to da garantuje, niko. Onaj ko je odgovoran nije došao u Skupštinu. Viđeni ljudi sadašnjeg režima iz SNS su potpisali tu inicijativu, ja vam skidam kapu jer ste vi vašim potpisom priznali i prihvatili da ste u stanju jedino da probijate rokove koje sami dajete, ali ste onda barem trebali da vi budete ovlašćeni, da vi budete ti koji će da brane. Zašto to niste uradili, nikako da mi odgovorite?

Zašto je problem što mi tražimo ostavku ministra pravde koji je gde god se okrenuo napravio problem, napravio grešku? Da ja nisam u pravu, najbolji dokaz bi bio da pravosuđe fantastično funkcioniše. Da ja nisam u pravu, dokaz bi bio i to da građani nemaju nikakvu nedoumicu gde će overiti svoje dokumente. Da li je to tako? Nije. Nije tako. Nažalost, niko se tome normalan ne raduje, ali vi morate da razumete da sva ova rasprava i ova buka koja se pravila danas bi bila izbegnuta lako, samo je trebalo imati snage koja nije u proporciji sa vašom brojnošću. To je problem. Vi ste brojni, ali niste snažni, jer da ste snažni, vi bi ste ustali i rekli – tačno je, u pravu ste, to je bila greška, to je bila loša procena. Građanima Srbije smo rekli pogrešno, nismo im dobru informaciju davali, prema tome, to ste propustili i kada ja to iznesem, vi u tome vidite nešto što ne postoji, a to što sigurno ne postoji to je mržnja ili bilo kakvo nerazumevanje. Hvala.
Očekivao sam ovako nešto. Ništa niste odgovorili, niste prihvatili pruženu ruku, niste u stanju da argumentovano razgovarate.

Da znate bilo šta o solfeđu, koji vidim da želite da položite, znali bi da ne postoje lake note u bas gitari, postoje samo teške note. Ali, za vas lakih dovoljno nema, gospodine Babiću, tako da ista stvar.

Što se tiče ostalog, Fiskalni savet je danas izjavio da će nam javni dug biti 83% BDP najkasnije do 2018. godine. Pošto ste vi na vlasti pet godina i za tih pet godina ste ovu zemlju toliko unazadili, da to više niko živ neće moći da pokupi, niti treba da mislite da bilo ko razmišlja o bilo kakvim, kako ste rekli, nasilnim metodama, barikadama i tome slično. To nikome ne pada na pamet, javno vam kažem.

Cela stvar će se završiti na miran, demokratski način, bez stiropora, bez džakova sa listićima. Uz pruženu ruku, osmeh, ispratićemo vas iz kancelarija, na miran način. Niko nikoga neće ni mrzeti, ni progoniti, ni slično. To će biti vaš politički kraj. To je nešto što sigurno dolazi. Zovite to kako god hoćete, sa ili bez kravate.

Kada smo birali te datume, nisam znao da je tad bio vaš veličanstveni miting. To je onaj sa stiroporom, zbog građana, da razumeju. Jeste vi pokupili, uvek se hvalite time da ste pokupili svo smeće, svaka čast. Problem je šta ste uradili u državi posle toga, to je problem. To je ono što vam građani neće zaboraviti.
Ponavljam, kada kažem da vam neće zaboraviti, odnosi se na politički odnos prema onome što vi radite. Vi tu ne možete da uvidite razliku i meni je strašno žao. Stalno vam se priviđaju scenarija, gospodine Babiću, ne znam zašto. Pitajte se šta to znači u vama?
Zahvaljujem.

Samo da odgovorim uvaženom kolegi. Apsolutno, to sam vam i ranije rekao da osuđujem to, tu praksu, ako je dokazano, a nije, ali i da jeste osuđujem i da nije osuđujem.

Moram jednu zanimljivost da kažem zbog građana. Znam za taj papir. U pitanju je, čini mi se, opština Vlasotince i čovek koji je te karakteristike skupljao kao društveno-politički radnik je odavno napustio DS, ali i to nije bitno. Znate šta je važnije? Taj čovek, što st ga čitali da je pravio te spiskove, je danas vaš koalicioni partner u toj opštini. Da li vi to znate, gospodine Babiću­?

To je vaš čovek, sa njim ste u koaliciji, a naš narod, na to volite da se pozivate, kaže – s kim si onakav si ili s kim si takav si. Prema tome, kada već krećete da mašete tim papirima, barem se pripremite da je čovek vaš koalicioni partner. Nema smisla prema njima. Ima i ovde ljudi koji su bili u toj našoj vlasti, pa im sada sve neprijatno. Razumete? Dajte, molim vas, malo izravnajte svoju poziciju. Nemam ništa protiv, ali to je zaista vodvilj šta vi radite. Taj čovek je vaš koalicioni partner i on pravi spiskove podobnosti. Vaš čovek, vaš koalicioni partner. Zato nije više u našoj stranci.

(Zoran Babić, s mesta: Da li zbog toga?)

Između ostalog i zbog toga.

Znate šta, nije lako sa pozicije vlasti, kako vi radite, ovako izvrtati priču, izvrtati reči. Sve je to u redu što ste rekli, ali nije u redu, zbog građana Srbije, da ih dovodite u zabludu i da kažete neistine oko toga da li je neko dizao barikade, da li je palio Skupštinu, da li je pozivao na nasilje. To su ozbiljne optužbe. Mogli bi ipak da se suzdržite, u tom smislu. Molim vas, ja sam vam rekao kako ćemo vas ispratiti sa vlasti i održaću reč.
Kartica nije tu, čak i da je gospodin Šutanovac prisutan.
Hvala.
Ima nekoliko stvari koje ne treba uopšte komentarisati, ali na neke moramo reagovati. Prvo, ne postoji ni jedan zakon koji je iznad Ustava Srbije, pa bio to i Zakon o krivičnom postupku. Ne postoji ni jedno tužilaštvo koje može da onemogući Zaštitniku građana da dođe do izveštaja VBA. Ne postoji apsolutno ni procesno, ni pravno-materijalno mogućnost da bilo ko kaže – mi smo to predali tužilaštvu, e dok oni ne kažu, mi … Dakle, to je delatnost koja je direktno protiv zakona i ustavnog poretka u ovoj zemlji.
Da se razumemo, možemo drugačije da tumačimo. Ja vam kažem da je takva situacija. Zašto? Zato što se na proceduralnu ravan prebacuje ono što je definitivno i dokazivo i jasno obaveza organa uprave u ovom slučaju. Ako organ uprave odbija, vadeći se na aktivnost tužilaštva, to je pravna evazija. To je prva stvar.
Druga stvar, ja ili bilo ko u ovoj sali ne treba ni na koji način da raspravljamo o tome da li se usvajao nečiji izveštaj u Skupštini, ili nije. Nije se usvajao. Dobro je da se kasnije usvajao, ali to uopšte nije tema ove rasprave ni na koji način, nego je pitanje zašto sada 2015. godine taj čovek ne može da radi, podneo izveštaj, ne podneo izveštaj. To je tema. Da li je podnosio ranije? Nije i kažem to potpuno pošteno. Kažite vi meni sada, gospodo, šta vi radite? Sada je ono što građane interesuje šta ćete uraditi ili šta ste uradili. Nula. Dakle, to, a ne da li neko ima koliko procenata. Ti procenti kojima se gađate su loš bumerang u političkom smislu. Nemojte da ga vadite bez osećaja za odgovornost i čast, jer će vam se vratiti u političkom smislu.
Dobro, nisam se zbog toga javio. Javio sam se na repliku gospodinu Martinoviću.
Dakle, nema Demokratska stranka veze s komunizmom, tu ste jako pogrešili, inače se ne bih javio, niti imaju Grol i Davidović itd. Mada, bilo je tu i dr Ribara i gospodina Smiljanića. Bilo je tu raznih ljudi, znate. U našoj stranci se uvek negovala sloboda mišljenja i govora. Ne znam kako je kod vas?
Ono što znam jeste da smo mi ponosni na sve te tradicije i na borbu i slobodarstvo, bez obzira na levičarsko opredeljenje. Nemojte brkati te dve stvari.
Isto tako, koliko Ljuba Davidović i advokat koji je branio Dražu Mihajlovića imaju veze s komunizmom, zamislite koliko ima veze Vojislav Šešelj sa Nikolom Pašićem. Takva ista veza vam je ovde koliko između Vojislava Šešelja i Nikole Pašića. Evo, ako mi objasnite vezu između ta dva, ili Aleksandra Vučića i Nikole Pašića ili Vebera ili ne znam koga već, ili Lutera. Lutera plus dve godine, pošto ne može nikako da ubode datum.
Dakle, ja mislim da je ova rasprava sada otišla u potpuno nepotrebnom pravcu. Ja se radujem i volim da pričam o ideološkom opredeljenju, volim da razgovaramo o vrednosnim stavovima, volim da razgovaramo o političkim platformama i programima naših partija, ali mislim da samo zamaramo građane nepotrebnim stvarima koje sada zaista u ovom trenutku mislim da ih ne interesuje, ali sa velikom radošću ću se uvek odazvati na bilo kakvu razmenu mišljenja u tom smislu, pošto mislim da i te kako šta imamo da kažemo u jednoj drugačijoj Evropi koja se buni i budi, o jednoj drugačijoj Evropi koja sada nastaje dok mi ovde pričamo, a vi i dalje pričate o tradicionalnim podelama.
Hvala gospođo predsednice, povređen je član 107.
Znači, vi ste po meni morali sada pošto je kolega ponovio i rekao je - stojim na onome što sam rekao.
Da, ali dovoljno se čulo ovde niste primetili da je režim ubio Ranka Panića.
Dva puta su optuženi ljudi da su ubili nekoga što znači da su smišljeno namerno izvršili krivično delo ubistva. Zna se ili se ne zna, ali će se znati ko je konkretno odgovoran za to krivično delo na tom konkretnom događaju koji je tada organizovao gospodin Vučić i Tomislava Nikolić.
Znači, molim vas…
Ne, nego postoji odgovornost koja mora da se utvrdi kroz postupak, a ne da se ovde govori da je neko nekog ubio. Pazite, drugi put. Znate šta bih ja dobio da sam to rekao u Skupštini. Ne opomenu, nego tri. I, vi to vrlo dobro znate.
Dobro ne sa vaše, ali od gospodina Bečića bi to brzometno, on po dve opomene daje. Ne možete tako gospođo predsednice. Molim vas, dakle, ovo ne samo da je dostojanstvo narušeno, nego najgrublja stvar da nekome kažete gledajući u nas. Bivši režim, zna se da smo za njega to mi iz DS ili iz SDS ili iz SPS ili iz Rasimove partije, mi smo bivši režim. Znači, mi smo ubili Ranka Panića. Pa, to je sramota. Još kaže kako vas nije sramota što ste ga ubili. Pa, čekajte, mislim da u ovoj situaciji vaša reakcija je bila čini mi se primerena u smislu prekida, ali, mislim da ste zakasnili jer se dva puta čulo. I to ipak zaslužuje određenu čini mi se meru koja bi se prema tom poslaniku primenila. Da se taj snažan dizbalans izrečenih opomena opoziciji i poziciji malo promeni u korist istine.