ZDRAVKO PONOŠ

Srbija centar

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Zdravko Ponoš prvi put je izabran za narodnog poslanika u 14. sazivu, kao deseti na listi Srbija protiv nasilja - Miroslav Miki Aleksić - Marinika Tepić (Stranka slobode i pravde, Narodni pokret Srbije, Zeleno-levi front, Ne davimo Beograd, Ekološki ustanak - Ćuta, Demokratska stranka, Pokret slobodnih građana, Srbija centar, Zajedno, Pokret za preokret, Udruženi sindikati Srbije "Sloga", Novo lice Srbije), mandat mu je potvrđen 06. februara 2024. godine.

U 14. sazivu deo je poslaničke grupe SRBIJA CENTAR - SRCE

BIOGRAFIJA

Rođen je 1962. godine. Diplomirao je 1986. godine na Tehničkoj vojnoj akademiji u Zagrebu, a magistrirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Usavršavao se na Kraljevskom koledžu za odbrambene studije u Londonu i u Ženevskom centru za bezbedonosnu politiku.

Vojnu karijeru započeo je u jedinicama za elektronsko izviđanje i protiv-elektronska dejstva u Užicu i na Kosovu i Metohiji, a završio je kao Načelnik Generalštaba Vojske Srbije.

Tokom vojne karijere obavljao je i dužnost Načelnika uprave za međunarodnu vojnu saradnju Ministarstva odbrane, kao i dužnost zamenika Načelnika Generalštaba.

Po okončanju vojne karijere obavljao je dužnost pomoćnika Ministra spoljnih poslova Srbije za bilteralu, a zatim je bio angažovan u Ujedinjenim Nacijama.

Živi u Beogradu.

Učestvovao je u osnovanju Narodne stranke, i bio njen potpredsednik 2017. godine. Pet godina kasnije, napustio je ovu stranku, a zatim osnovao pokret Srbija centar (SRCE), koji je godinu dana kasnije prerastao u političku stranku.

Predsednik je stranke Srbija centar.
Poslednji put ažurirano: 10.04.2024, 09:29

Osnovne informacije

  • SRBIJA CENTAR - SRCE
  • Beograd
  • 03.11.1962.
  • Oficir u penziji

Statistika

  • 6
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Prva sednica Prvog redovnog zasedanja , 22.04.2024.

Hvala.

Poštovane kolege, narodni poslanici, ja bih se za početak zapitao zašto mi danas radimo ovo što radimo, što smo se okupili da pričamo o ovom zakonu? Prvi razlog je to što su pokradeni beogradski izbori u decembru i zato što smo mi tražili da se ti izbori ponove. Vi verovatno imate drugo razumevanje zašto se to dešava, ali koje god razumevanje da imamo, mi smo kao posledica toga danas ovde.

U međuvremenu smo potrošili dragoceno vreme da stvari rešavamo možda i bez izmene tog zakona. Sada smo došli dotle dokle smo došli. Niste bili spremni na popravljanje uslova kako bi to uradili mnogo elegantnije i mnogo brže i na zadovoljstvo i nas koji sedimo ovde i građana Srbije. Niste uradili zato što je, imam utisak da dobar deo zasluga za opstanak SNS-a na vlasti se bazira na nefer izbornim uslovima i na krađi izbora. Mi smo danas ovde zato što je zemlja, kao što sam već više puta rekao, u dubokoj političkoj krizi. To je dijagnoza kako ja vidim stanje zbog čega mi danas radimo ovo što radimo.

Ovo što mi danas radimo svakako nije terapija da bi izašli iz tog stanja. Ovo što mi danas radimo je u stvari, lepljenje flastera na gangrenoznu ranu. To neće izlečiti stvari. Taj proces će nastaviti da tinja dok potpuno ne uhvati celu Srbiju, a na putu smo da se to desi i plašim se da ovim što mi danas činimo u stvari, sprečavamo izlečenje i varamo državu, odnosno u ovom slučaju pacijenta.

Šta bi mi trebalo da radimo? Trebalo bi tu ranu da dobro očistimo, radikalno, a to znači da one koji su učestvovali u izbornoj krađi, koji su je organizovali, da budu sankcionisani, da snose posledice. Tu pre svega mislim na one koji su iz državnih organa, mislim na zaposlene u MUP-u, u Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu i na sve one koji su na bilo koji način doveli stvar do ovde dokle su je doveli.

Neće nam pomoći to što smo krenuli u lečenje situacije obećanjima u vremenskoj iznudici. Kada kažem obećanja, mislim na ono što ste vi pre neki dan sami rekli, kada su vas pitali da li ima vremena da se primene dogovori ove dve stvari, o biračkom spisku i o stanju u medijima. Vi ste tada rekli za biračke spiskove – daću sve od sebe, učiniću najviše što mogu, pa koliko stignemo. Tako sam vas razumeo.

Što se tiče medija, obećali ste ono što obećavate od samog početka, da će biti organizovan sastanak sa RTS-om. Ne sumnjam u to da će to biti tako urađeno, ali mislim da nas to neće izlečiti. Od obećanja nam neće biti bolje, od radnih grupa nam neće biti bolje.

Pristup za koji smo se mi zalagali je bio da promenimo suštinski zakone, a da ne idemo na radne grupe i ne idemo na sastanke takve vrste koje ljude izgleda ne obavezuju. Neke ne obavezuju čak ni potpisi, a kamoli obećanja.

Meni to izgleda kao da nema namere da se suštinski bilo šta promeni i to me ni malo ne raduje, žalosti me. Ne raduje me bilo šta što ćete vi uraditi loše, jer je to sa posledicama za našu zemlju. To što će to biti sa posledicama za vlast SNS-a na nekim sledećim izborima, to je slaba uteha.

Ovde se ne radi o nekoj nenamernoj lekarskoj grešci, kad već govorim sa tom analogijom, ovde se radi, plašim se, i o lošoj nameri, sa veoma ozbiljnim posledicama po ovu zemlju. Mislim da ste preuzeli veliku odgovornost na sebe, kao što sam rekao pre neki dan, kad sam vam sugerisao da ne idete sami na izbore, to sad očigledno nećete morati da raditi, ali ovo što radite neće stvari ozbiljno popraviti.

Loše je i to što na ove izbore koje ste raspisali vlast ide sa dve teme koje nemaju nikakve veze sa tim lokalnim izborima. Obe su, u stvari, državne teme. Jasno je i zašto su. Zato što je najugledniji član vaše stranke i predsednik zemlje i čovek koji trenutno ima i najveći ugled među vašim biračima i očigledno ste bazirali kampanju na njega, ali to, čini mi se, da nije najbolje objašnjenje zašto idete na izbore sa dve teme. Jedna od njih je ulazak Kosova u Savet Evrope, a druga je ova loša rezolucija o Srebrenici koja je se sprema i šteta za naše nacionalne interese, umesto da idete sa temama koje su sasvim primerene za lokalne izbore od grada do grada, ali manje-više razvrstavaju se u standardne oblasti – komunalne teme, školstvo, zdravstvo, infrastruktura, to nisu teme.

E sad, kad se čovek zapita zašto ste se opredelili za to, s obzirom da na ovim nacionalnim niste postigli zavidne rezultate, meni to ne izgleda kao nešto sa čim bi ova vlast trebalo da se hvali, jedino objašnjenje je da na ovim lokalnim imate još manje rezultata i da zato izbegavate te teme.

Kad govorim o tim nacionalnim temama, sve izgleda kao da se borite da Kosovo ne uđe u Savet Evrope, kao da se borite da Srbija uđe u EU i kao da se borite za izborne uslove. Kad to kažem, mislim da imam i argumente za to.

Ulazak Kosova u Savet Evrope i sprečavanje se na kraju svelo na to da nisu ispunili dve od tri obećane stvari. Ispunili su ovu stvar oko Dečana, nisu ispunili oko eksproprijacije zemljišta i nisu ispunili oko ZSO. Onda stvarno izgleda da uopšte nije tema da li Kosovo može u međunarodne organizacije, nego samo koji su uslovi.

Ako idemo korak dalje, onda ispada da ova vlast nema nikakve uslove za ulazak Kosova u sve ostale međunarodne organizacije, shodno tački 4. Drugog Briselskog sporazuma i Sporazuma o implementaciji, odnosno Ohridskog sporazuma. Samo za Savet Evrope postoje neispunjena dva uslova. A šta ćemo sa Uneskom? Šta ćemo sa Interpolom? Kao što znate, u svakom slučaju, verujem da gospodin Petković to zna, to su stvari koje se spremaju za 2025. godinu. Verovatno 2026. godina, partnerstvo za mir itd.

Ništa to nije dobro. Ništa to nije dobro. Ovo je, kao što rekoh, skrivanje rana pod flasterom. Apelujem na vas da se uozbiljite. Ovo nije put za izlazak zemlje iz krize. Hvala.

Prva sednica Prvog redovnog zasedanja , 22.04.2024.

Hvala.

Zahvaljujem gospodinu Jovanovi što me doslovno, citirao i tako mi uštedeo vreme i dao doprinos ovoj diskusiji.

Želim da pojasnim jednu stvar, stvari koje smo mi predlagali ticali su se uslova, a datumi su samo vremenski okvir realističan da se uslovi ispune.

U momentu kada smo mi govorili o stvarima koje mogu da se ostvare do početka leta, odnosno do onih rokova koji su mogli da se ostvare bez izmena nekih zakonskih normi, to je bila jedna dimenzija. Ja sam bio u studiju N1, kada ste vi gospođo Brnabić, raspisali izbore, a mi smo vas svi molili na našim kolegijumima koje smo imali, da to ne radite da će nas to odvesti u jednu dosta delikatnu situaciju, šta u toj situaciji raditi. Tada sam rekao 3. aprila, u momentu nakon što ste vi to raspisali, od ovog momenta razgovor o 2. junu više nije na stolu. To nije realistično, mi ne možemo više ništa da stignemo da uradimo do tada. I, tada je na stolu već morao da bude drugi realističan scenario, ako želimo ovo da uradimo kako valja, to je izmena Ustavnog zakona, i ovo što smo mi predložili, što je danas predato u proceduru, da to na jesen uradimo kako valja.

Ako imate iskrenu nameru da rešavamo stvari u ovoj zemlji i da uradimo izbore kako valja, koji će biti nesporni, gde ćemo jedni drugima posle tih izbora pružiti ruku, to bi bio pravi put. Šteta, izabrali ste pogrešan.

Prva sednica (konstitutivna), 20.03.2024.

Hvala, gospodine predsedavajući.

Tačno je da sam upoznao gospođu Jovanović pre 15 godina u ovoj Skupštini. Povod za to upoznavanje je bilo zasedanje Odbora za odbranu i bezbednost. Ja sam se tada usprotivio onome što je radio tadašnji ministar odbrane iz redova tadašnje vladajuće stranke.

Kao što sam se tada usprotivio većini, tako se protivim i danas. Zato što tada nije rađeno kako treba ja sam bio spreman da odem sa mesta načelnika Generalštaba i otišao sam. Nisam se pokajao i sve bih isto danas uradio.

Ja sam se tada borio za interese ove zemlje, borim se i danas, tada protiv one vlasti, onakve ili njenog predstavnika tadašnjeg ministra, a sada protiv vas.

Ja ni tada nisam polemisao sa gospođom Jovanović, neću ni danas. meni je stalo da ova Narodna skupština profunkcioniše, da ovde govorimo o ozbiljnim stvarima, a ne da se valjamo u blatu. Ja neću da se valjam u blatu sa gospođom Jovanović ni sa bilo kim od vas. Hoću da pričam o ozbiljnim stvarima.

Način na koji ste vi počeli da pričate to nije ozbiljan način. Ja neću vas lično da vređam. Nisam ni tada radio, ni sada. I tada sam sa Šutanovcem raspravljao o stvarima od interesa za ovu zemlju, tako razgovaram i danas. Vi mene lično ne interesujete. To nije tema. To nije od interesa za građane ove zemlje.

Hvala.