Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9825">Biljana Đorđević</a>

Biljana Đorđević

Zeleno-levi front

Govori

Zahvaljujem,

Pre ove rasprave, ti zaposleni u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture i Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Beograda uputili su javni apel narodnim poslanicima da ne glasamo za usvajanje Predloga zakona kojim bi se srušio Generalštab.

Citiram: „Budite sigurni da vaša podrška ovom Predlogu zakona kojim se nacionalni interes podređuje ličnom interesu stranog investitora predstavlja izdaju u pravom smislu te reči i da će vas istorija baš tako i zapamtiti.

Time ćete naneti nepopravljivu štetu državi Srbiji i njenom kulturnom nasleđu, a sebi ćete naneti neizbrisivu ličnu sramotu, koju ćete nositi do kraja života“.

Vi iz satelitskih partija i 110 poslanika SNS glasaćete za ovo i lično ćete se osramotiti. Koliko košta ta sramota? Da li je cena ove godine veća, s obzirom da je modernistički kompleks Generalštab u Beogradu uvršten na listu „Sedam najugroženijih spomenika Evrope“ za 2025. godinu?

Današnje saopštenje stručnih saradnika Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda najoštrije osuđuje javni istup šefa poslaničke grupe SNS Milenka Jovanova na sednici Skupštine Srbije povodom rasprave o donošenju leks specijalisa kojim se, pored direktnog ugrožavanja kulturnog dobra zgrade Generalštaba SCG i Ministarstva odbrane, urušava i obesmišljava višedecenijski doprinos institucija koje se bave istraživanjem, očuvanjem i prezentacijom nepokretnog kulturnog nasleđa naše zemlje, a njeni predstavnici targetiraju, degradiraju i javno ponižavaju.

Kažu – od osnivanja Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda 1960. godine predstavnici stručne službe izloženi su brojnim pritiscima opstajući na liniji beskompromisne odbrane kulturnog nasleđa i njegove pozicije u javnom diskursu, a ipak, po prvi put, doživljavamo da u Domu Narodne skupštine, još jednom značajnom spomeniku istorije, arhitekture i kulture našeg grada i države, budemo nazvani organizacijom društvenih parazita. Osim što su ovakve ocene rada stručne službe Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda nepristojne i neutemeljene, te predstavljaju neprihvatljivu povredu ličnog i profesionalnog dostojanstva i integriteta stručnjaka, one predstavljaju pokušaj skretanja pažnje sa nezakonitog ukidanja statusa spomenika kulture jedinom ostvarenju renomiranog arhitekte i profesora univerziteta Nikole Dobrovića u Beogradu koje je predmet istrage Tužilaštva za organizovani kriminal. Tu ću stati.
Zahvaljujem.

Vi ste ovde pokušali da kažete kako niste čuli nikakvu argumentaciju jer, zapravo, vi nešto gradite, vi Srbiju razvijate, vi u Srbiju dovodite investicije.

Vaša vizija investicione Srbije, zemlje u kojoj se ruševine rata pretvaraju u profitabilni biznis, odnosno luksuzne apartmane za bogate turiste. Ali, verovatno i za vas biće taj đakuzi u Kamenoj palati, možda za Milenka Jovanova a možda i za Sinišu Malog, kako god.

Znamo da je ovo bila Vučićeva ideja sve vreme. Ali, moram da kažem, nije ni čudo da je najbliže realizaciji došla upravo sa Trampom, sa čovekom koji je, dok se sprovodio genocid nad Palestincima u Gazi, planirao obnavljanje Gaze putem jedne izgradnje voterfronda odnosno profitabilne rivijere na Bliskom Istoku i raseljavanja Palestinaca. Da li vi to zamišljate i za nas, da svi treba da odemo iz Beograda i da svi treba da odemo iz Srbije?

Da ponovim, ovaj projekat nije ništa drugo nego nastavak jedne autoritarno neoliberalne logike koja služi profitu, političkom profitu, od koga vi treba da dobijete u ovom slučaju umiljavanje i približavanje, i to čak ne Sjedinjenim Američkim Državama nego jednoj dinastiji koja trenutno vodi tu zemlju. Kao narodna poslanica, kao univerzitetska radnica, kao građanka, odbijam da prihvatim takvu logiku.

Možda nas je bilo malo 2014. i 2015. godine, kad smo se borili protiv "Beograda na vodi", ali sada nas je mnogo koji jednako odbijamo takvu logiku.

Nama su potrebni javni prostori, sećanja, preispitivanja, solidarne objave, stanovi za ljude a ne samo za elitu, ne da nam vi vređate inteligenciju i dostojanstvo. Srbija će pripadati svom narodu, a ne tajkunima i kapitalu. Onda kada se ne pitamo da li će preko puta Vlade da bude hotel, Trampov hotel, i ona… (Isključen mikrofon.)
Zahvaljujem.

Mi smo na sve članove ovog zakona podneli amandman - briše se, zato što smatramo da je sramotan ovaj pokušaj legalizacije pljačke od strane režima, kome su usta puna Srbije, patriotizma, a u stvari rasprodaje i poklanja najvrednije zemljište i srpska kulturna dobra u centru Beograda, gde na mesto zgrade Generalštaba srušene u NATO bombardovanju treba da se izgradi luksuzni Trampov hotel.

Ovih dana smo slušali kako je sve nakon bombardovanja obnovljeno, ali nismo dobili kredibilno objašnjenje zašto se ne obnovi Dobrovićeva zgrada Generalštaba? Stručnjaci kažu da je to moguće, postoji projektna dokumentacija, ali "lafufu" režimski stručnjak kaže da je pre neki dan čitao svu dokumentaciju do kasno u noć i da je zaključio da to ipak ne može. Kaže i da dolazi novo vreme. Valjda je to ono vreme u kome se mesta državnih i arhitektonskih simbola zamenjuju spomenicima kapitalu, ovoga puta američkom, drugi put nekom drugom. Da li vam je to važno? Meni nije, bitno je da se ne zamenjuje javnim interesom i to je problem.

Umesto da se omogući javni razgovor o tome šta ovo mesto za nas znači i šta je značilo, koje su se odluke u njemu donosile, mislim da to jeste vredno, i ispitivanje i preispitivanje kao i značaj arhitekture ovog arhitektonskog zdanja modernističkog stila, naše državnosti, na kraju krajeva, nama se pokušava prodati priča da to nije vredno, pa je toliko bezvredno zemljište u centru Beograda, preko puta zgrade Vlade, da je jedina šansa za njegovu obnovu izgradnja hotela.

Od onih kojima su usta puna suvereniteta, očekivali bismo da ovo mesto simboličnog pokušaja urušavanja suvereniteta makar obnove, ali ne, oni planiraju brisanje sećanje, brisanje mogućnosti preispitivanja, prodaju istorije, pod izgovorom investicija i opet da ponovim, izgradnju spomenika kapitalu.

Vučić se kune u patriotizam, ali svaki njegov patriotski projekat završava se kao privatni biznis u rukama stranih kompanija ili partijskih tajkuna. Nekome je, ponavljam, više ili manje važno da li su to domaći tajkuni ili strani, meni nije, ni u javnom interesu, nije rezultat učešća građana.

Vi ste se ovde fokusirali da nam objasnite, odnosno ne da nam objasnite nego čitavo ovo zamešeteljstvo kako da ovo legalizujete, jer, prosto je neverovatno, ja hoću malo makar građanima da približim šta ste vi ovde radili, dakle, svi već sada znamo da ste vi u novembru, 14. novembra prošle godine, doneli odluku Vlade kojom zapravo potpuno neustavno, na osnovu falsifikovanih dokumenata, o čemu se sada vodi postupak, ukidate status kulturnog dobra zgradi Generalštaba i Ministarstva odbrane i čitav ovaj rad ste fokusirali na tu temu.

Isto tako, pokušali ste da nam prodate priču da je ovo nekakva ideološka borba da se zaštiti ideološki podobni arhitekta, da to nema nikakvu vrednost i da mi ovde govorimo isključivo iz pozicije nekoga kome je stalo do, recimo, socijalističkog nasleđa ili modernističke arhitekture. Naravno, nama je do toga stalo, ali apsolutno nije potpuna istina.

Dakle, vi ste tom odlukom od 14. novembra prošle godine, dakle, rekli ste da ovo više nije kulturno dobro, sada je to poprilično osporeno i prosto sramotno osporeno, s obzirom da imamo osumnjičene, v.d. direktora Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Gorana Vasića i Aleksandra Ivanovića, direktora Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, koji su priznali radnje koje im se stavljaju na teret, a to je falsifikovanje dokumentacije na osnovu kojih su u Ministarstvu kulture podneli inicijativu za donošenje ovakve odluke.

Ono na šta smo vam mi ukazali u amandmanima - briše se, jeste da se ove zgrade i dalje nalaze u Centralnom registru nepokretnih kulturnih dobara i deluje da ste vi to shvatili tek kad smo mi ovaj amandman podneli, pa ste onda vi podneli amandman koji ste u međuvremenu prihvatili, i to, pazite, u 9.57 časova a rok je 10.00 časova, da se učini ništavom ova odluka Vlade, koja je inače bila neustavna i kriminalna, od prošle godine, i da se automatski onda, u stvari, kaže da nikad to nije ni trebalo da bude kulturno dobro i fokusirate se na tu odluku Vlade iz 2005. godine, kao, zašto je uopšte neko naknadno proglasio to kulturnim dobrom.

Međutim, ovo čitavo područje zaštićeno je još po dva osnova. Jedan je zaštita prostorne kulturno-istorijske celine, gde Generalštab i zgrada Ministarstva odbrane svakako pripadaju, na kraju krajeva i čitav vaš zakon govori o jednom području koji vi revitalizujete i obnavljate i ta čitava kulturno-istorijska celina, a o čemu je vaša Vlada 2020. godine donela odluku da ga proglašava time, onda ste opet prošle godine 15. novembra doneli odluku da veštački izbacite samo ove parcele. Dakle, ako je nešto kulturno-istorijska celina od značaja za sve nas, onda samo jedan deo unutra više nije? Ja ne znam kako to može objasni osim jednim potpunim bezobrazlukom i vređanjem inteligencije svih nas i građana Srbije?

Želim to da pokažem plastično građanima. Dakle, ovo je jedna parcela, za koju vi sada kažete da je izuzimate iz zaštite kulturnog dobra, ali, pazite, ova parcela i neki njeni spomenici kulture ostaju deo ove zaštićene prostorno-istorijske celine i ja želim da problematizujem šta to zapravo za nas znači. Znam da je komplikovano, ali pratite me.

Dakle, ovo je ta srušena zgrada Generalštaba za koju vi kažete da ne može da se obnovi a stručnjaci kažu da može, ali pored nje je zgrada Generalštaba kraljevine, znači nije komunistička Jugoslavija, ako vam je to toliki problem, već Kraljevine, tzv. Kamena palata. Ona je zaštićeno kulturno dobro još iz 1984. godine i deo je i dalje ove prostorne celine. Ovde je zgrada Sedmog puka, dakle, isto tako kulturni spomenik i ovo je ova druga parcela o kojoj se govori, ona je za ovu priču možda manje važna, ali čisto da pokažemo građanima. Izvan je ta prostorna kulturno-istorijska celina od značaja za Beograd, ali samo smo ovako iščupali neke zgrade, gde je zgodno da dođe Trampov hotel. Tu sad dolazi jedna zanimljiva stvar.

Render firme, zove se kompanija "Finitel global development", kako bi trebalo da izgleda ovaj Trampov hotel, pazite, ovo je zgrada kasarne Sedmog puka i tu piše - Tramp. Ovo nije komunističko nasleđe, ako je to toliki problem, ovo je zgrada Sedmog puka gde piše Tramp. Idemo dalje.

Ovde vidimo dve kule, ovo je Beograđanka, ovo je na mestu srušenog Generalštaba, ali šta je ovo? Odakle viri ova kula? Meni ovo liči da ova kula viri iznad Kamene palate. Evo druge slike rendera. Znači, tri kule - srušeni Generalštab, šta je ovo, meni ovo liči da je iznad Kamene palate, ne znam, možda bi mogli da nam pojasnite? Na stranu što ne znam kako će ovo da se uklopi uz kulturno-istorijsku celinu?

Samo da bude jasno, koristila sam vreme ovlašćenog.

(Predsedavajuća: I da niste napomenuli ja bih skinula.)

Hvala vam.

Dakle, samo da podsetim šta u toj odluci o prostorno kulturnoj-istorijskoj celini piše. Prostorno kulturna-istorijska celina predstavlja prostor posebne kulturne istorijske arhitektonske, urbanističke, estetske, društvene, sociološke i nematerijalne vrednosti. O njenom nastanku i razvoju se čita uspon Beograda od vremena Kneza Miloša kroz čitav 19. i 20. vek. Ona svojim reprezentativnim arhitektonskim fondom u okviru očuvane ulične matrice čuva sve graditeljske mene Beograda i kroz njih priča o političkim aspiracijama različitih režima državnim ambicijama, političkim ideologijama, privrednim aktuelnostima, arhitektonskim tendencijama, stilovima i čuvenim graditeljima najvećim imenima srpske arhitekture.

Da ne čitam, mislim da bi svi trebalo da pročitaju ovo. Dakle, reč o tome je da se na ovom mestu nalaze značajne institucije koje su imale presudan uticaj na politički privredni i društveni razvoj Beograda i Srbije, što ukazuje na neosporne društvene vrednosti područja, a sada, vašu ideologiju svedočiće „Tramp“ hotel, i to sve govori o tome…

U stvari, ja bih rekla, vi ste u pravu, ovo jeste ideološka bitka, samo što je vaša ideologija jedna neoliberalna autoritarna na profitu i feudalizmu, u suštini, svedena ideologija, jer od ovoga javnog interesa nema. Jedini interes koji ja ovde mogu da vidim je vaš politički profit da se možda nekako umilite Amerikancima, rekli ste da hoćete da otoplite odnose, zbog ovih sankcija nisu za koje smo svi znali da će doći i da se nekako izvučete iz ove situacije, ali sigurno da tu ima i nekih drugih stvari.

Svakako, interesa nema, ideologije ima. Naša ideologija je interes građana, zaštita javnih, kulturnih, prirodnih dobara, a vaša čisto bogaćenje i opstanak na vlasti.

Hvala.
Ja nisam čula odgovore …
Dakle, sad ne znam koliko je vremena prošlo, tri sata možda, ja sam postavila neka pitanja, a ovde se raspredalo o Sutjesci pola sata, o raznim nekim stvarima. Pokušano je da se i dalje ovo svede samo na pitanje, ono nije ni malo beznačajno, samih ruševina Generalštaba, Ministarstva odbrane, ali nismo dobili nikakv odgovor na pitanje u čitavom ovom transu oko toga kako to nije vredno zato što je ideološki nepodobno iz vaše perspektive. Nismo dobili odgovor na pitanje šta znači „Tramp“ na zgradi Kasarne VII puka i šta znači ova kula iznad Kamene palate.

Dakle, ja bih zamolila predlagača da se malo posveti čitavom prostornoj, kulturno-istorijskoj celini iz koje ste iščupali samo neke deliće i rekli jednom odlukom Vlade od 15. novembra da sad to više nije deo te kulturno istorijske celine, ali sve ostalo oko njega jeste, pa će valjda iz toga viriti neka ružna zgrada na kojoj će pisati „Trump International“ i nekako će sve to biti u redu.

Prosto, nema razloga da, s obzirom na način na koji donosite odluke, ne verujemo. Prvo, nije ni jasno da li je ovo već deo ovog zakona, ali čak i da nije, način na koji donosite odluke, prosto, samo donosite odluku Vlade kojom nešto iščupate iz kulturne zaštite, onda kada se to kaže da to nije u skladu sa Ustavom, vi kažete Ustavni sud ne reaguje. Mi smo podneli kao poslanici opozicije, šest poslaničkih grupa ako se ne varam, u januaru mesecu predlog za ocenu ustavnosti i zakonitosti odluke Vlade kojom ste tada Generalštab… oduzeli ste mu status kulturnog dobra, ali, kako da vam kažem, dakle, na način na koji se sada ponašate možemo legitimno da postavimo pitanje i ja se već sada brinem, a vi uporno izbegavate da odgovorite na to pitanje, šta ako prosto Trampovom zetu bude malo da ruši Generalštab, pa onda poželi da sruši i ovu Kasarnu VII puka ili zgradu Generalštaba Kraljevine. Dakle, nije SFRJ, ako vam je to već nekakav problem.

Koja je to ideologija, koja je to zaštita državnosti? Pričali ste o tome kako ta država nije stvorila i ta vojska ništa nije sačuvala. Evo ovo je neka vojska. Tu su bili neki oficiri koji su se borili na Kajmakčalanu. Jel to ta vojska koja nije stvorila i sačuvala svoju državu? To su argumenti koji vi koristite.

Molim vas da pojasnite građanima Srbije, na kraju, krajeva vašim biračima. Šta radite sa centrom Beograda, upravnim delom grada kako ga je zamislio još knez Miloš? Šta radite sa tim, kome to prodajete i za koju vrstu interesa na kraju, krajeva?

Moram još nešto da vam kažem. Vi ste ovde dosta spominjali različite vrste ograđivanja. Od vas su se neki ljudi ogradili, ogradili su se od ovih „lafufu“ stručnjaka, pa tako profesor Aleksandar Kadijević povodom diskusije o Dobrovićevom Generalštabu u Skupštini Srbije kaže – „povodom citiranja moje kritike, Dobrovićevih pogrešnih odluka na polju arhitekture i urbanizma u Skupštini Srbije, napominjem da to ne može biti opravdanje za rušenje njegovog Generalštaba. Te teme nisu povezane. Generalštab je biser naše posleratne arhitekture, urušen u NATO agresiji 1999. godine, o čemu sam mnogo puta pisao i govorio“.

Ograđuju se od vas „lafufu“ stručnjače.
Zahvaljujem.

Ja želim da govorim o Predlogu odluke o izboru članova Saveta Agencije za energetiku Republike Srbije. Govorila sam o tome i na odboru kada je to bilo, već pre nekoliko meseci. Dakle, moja glavna zamerka je ne transparentnost prema nama kao članovima odbora, a sada i kao članovima Narodne skupštine, jel, pošto o ovome odlučujemo u plenumu, oko toga koji su predloženi kandidati.

Dakle, procedura je išla tako da je formirana komisija za sprovođenje ovog odbora, koja je imala dva člana iz redova našeg odbora. To znamo. Mi smo se kao odbor o tome izjašnjavali, a kako smo informisani imala je i tri profesora Mašinskog i Tehničkog i Rudarsko-geološkog fakulteta, ali mi uopšte ne znamo ko su oni. Oni su dali neko mišljenje Komisije Vladi.

Zanimljiv podatak koji sam saznala na toj sednici odbora jeste da isprva Vlada nije mogla da usvoji to mišljenje, jer je bila u tehničkom mandatu, ali podsetila bih građane i građanke Srbije da ta ista Vlada u tehničkom mandatu, koja nije mogla da usvoji mišljenje ove Komisije za izbor članova Saveta Agencije za energetiku Republike Srbije, mogla je da usvoji jednu Uredbu o visokom obrazovanju, čuvenu Uredbu 535 koja je neustavna, nelegalna i šta sve ne još. Dakle, potpuno urušava visoko obrazovanje tako što nastavnike u naučnoistraživačkim institucijama suštinski svodi samo na nastavnike, a ne na istraživače, jer kaže da je dovoljno pet sati nedeljno da se bavite naučnim istraživanjem, a 35 sati nastavom, dakle pretvara fakultete u srednje škole. Dakle, ta ista Vlada u tehničkom mandatu može da uradi nešto ovako krupno, da usvoji uredbu, ali ne može da usvoji, mora da sačeka da prođe vreme da usvoji mišljenje ove komisije.

Moj problem kao narodne poslanice jeste što mi nismo dobili to mišljenje Komisije i zašto ovo problematizujem? Zato što su se na konkurs prijavila tri kandidata. Nama su predstavljene biografije samo dva. Ne znamo ko je treći kandidat, ne znamo kakvu biografiju ima. Možda je sa tim konkursom sve u redu, možda je to mišljenje zaista najbolje moguće, ali mi, kao narodni poslanici koji o tome treba da se izjašnjavamo, to ne možemo da znamo. Imajući u vidu kako vi generalno delite funkcije u raznim institucijama, telima, različitim vrstama političkih dilova, korupcijom i nekompetentnošću, imamo razloga da sumnjamo da je to možda slučaj i ovde, s obzirom da je Agencija za energetiku vrlo važna agencija, imajući opet u vidu i sadašnju energetsku krizu, poskupljenje struje itd. Dakle, ne moram, čini mi se, da naglašavam zašto je ovo pitanje važno.

Dobila sam odgovor na tom odboru da prosto Vlada, na osnovu ove Komisije, čije članova ne znamo i mišljenje nismo mogli da vidimo, predlaže Narodnoj skupštini ove članove i da je to u domenu Vlade i mi samo možemo da glasamo za ili protiv. Možda je to stvarno tako. Mislim da to nije dobro i govorim kao narodna poslanica i verujem da će se kolege složiti i građani takođe. Mi nismo sluškinja Vlade. Mislim da bi trebalo da znamo da bi ceo proces trebao da bude transparentniji. Valjda svi želimo da imamo najbolje kandidate u jednoj tako važnoj instituciji.

Posebno mi je važno da napomenem to, kao neko ko dolazi sa univerziteta, znate, tamo kada se raspiše javni konkurs za neku poziciju, svi se prijave, kada postoji formirana komisija ona mora da napiše izveštaj, mora da kaže zašto nije uzela u razmatranje nečiju kandidaturu, da li zato što ne ispunjava neke formalne uslove, pa mora da obrazloži u tom izveštaju koji to formalni uslovi nisu ispunjeni i zašto dalje nije uzela tu kandidaturu u razmatranje, a ako jeste uzela u razmatranje, mora da kaže zašto ta kandidatura nije bila dovoljno dobra, zašto su ove druge dve bile bolje.

Dakle, tako izgleda jedan transparentan proces i onda na kraju nastavno-naučno veće kasnije, ko već, treba to da potvrdi, savet univerziteta, senat itd, u zavisnosti od zvanja. Vi onda imate sva ta dokumenta i možete kompetentno da glasate o tome ko je najbolja osoba za ovu poziciju. Ovde to nije slučaj. Mislim da je to jako loše i zbog toga, kao što na odboru ovo nisam mogla da podržim, neću moći da podržim ni u danu za glasanje ovakav način izbora članova Saveta Agencije za energetiku Republike Srbije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovani građani i građanke, ja ću govoriti o nečemu o čemu mi se čini da nije uopšte bilo reči, nekako možda skriveno prošlo, a to je Međunarodni sporazum o razmeni podataka u svrhu provere izjava o imovini.

Ovo je nešto za šta bih ja rekla da to treba podržati, treba glasati. Nažalost, vi ovaj sporazum nećete primeniti, kao što prosto i mnoge druge međunarodne sporazume potpišete zato negde vam to treba da štiklirate i da se pohvalite, ali ne primenjujete, kao što, na kraju krajeva, niste primenili ni Zakon koji ste doneli, o utvrđivanju porekla imovine i posebnom porezu koji je uveo posebni porez od 75% za uvećanje imovine koja ne može da se objasni.

Međutim, nekada nije loše, prosto, možemo da vas pohvalimo, jer ćete nešto ostaviti. Ratifikovaćemo neke sporazume koje ćemo onda mi da primenimo kada vas jednom smenimo i kada treba da ispitamo poreklo vaše imovine, koja je stečena političkom korupcijom. Primenićemo i taj vaš zakona, a promenićemo ga upravo zato što ga vi niste primenili, a ima i neke manjkavosti.

Ovaj sporazum će nam u tome pomoći. Da objasnim građanima i građankama, ovaj sporazum može da nam pomogne u slučajevima kao što je slučaj tetke iz Kanade ili slučaj stanova u Bugarskoj. Prosto, da razmenimo informacije sa drugim zemljama oko toga koju imovinu krijete u inostranstvu, koje tetke ili teče, stričevi ili ne znam već ko, koja rodbina vam daje zajmove od 205 hiljada evra u kešu da kupite stanove na Zvezdari. To je novac koji ja ne mogu ni da zamislim, a kamoli da ga vidim u kešu, a vi očigledno živite taj život koji je potpuno za vas normalan i ne samo da ne objašnjavate, nego ni ne mislite da treba da objašnjavate odakle vam taj stil života koji vodite.

Dakle, u tom smislu je ovaj međunarodni sporazum dobar. On ima za svrhu da spreči korupciju uz pomoć te direktne administrativne razmene podataka koje se odnose na prijavljenu imovinu između strana potpisnica ovog sporazuma.

Recimo, da uzmemo taj primer tetke iz Kanade. Biće koristan onda kada ispitujemo i kada nam se kaže da je neko kupio stan tako što je dobio uz zajam od tetke iz Kanade za 205.000 evra. Po ovom sporazumu, automatski će poreska uprava Republike Srbije, po sili zakona, moći da prosto se javi Kanadi, jel, toj drugoj zemlji čiji poreski obveznik, u ovom slučaju tetka, Mira Milić ako se ne varam, će pokloniti, odnosno uzajmiti nekom poreskom obvezniku naše zemlje ovaj novac, pa neka oni tamo pokrenu postupak i ispitaju odakle i zašto Mira Milić to radi i onda će možda te tetke, stričevi, ujaci i slično smanjiti svoju volju da učestvuju u ovakvoj vrsti prevare koja sveukupno šteti građane Srbije, jer prosto morate da se zapitate. Ako neko ili ministri u ovoj Vladi mogu da imaju prijatelje koji im plaćaju 60.000 evra za troje dece na godišnjem nivou za privatne škole, gde se nalaze ti prijatelji i šta vi treba da uradite da zadužite te ljude da bi tako nešto plaćali za vas. Dakle, morate to da objasnite.

Izmenama zakona koje ćemo mi predložiti, a o čemu već deset meseci razgovaramo sa građanima Srbije širom ove zemlje i razgovaramo o tim predlozima, dakle, nećete moći da se vadite na poklone za svadbe od 300 hiljada evra u kešu, nego isključivo hiljadu evra tokom jedne godine do jednog poklonodavca. Prosto, zašto bi vam dok obavljate javnu funkciju neko davao više ili u tom slučaju ukoliko uzimate zajam, prosto, moraćete da kažete da li ste ga uzeli po tržišnim uslovima, da li ste ga obezbedili po tržišnim uslovima i da li ste krenuli da ga vraćate u roku od godinu dana, a ne da prosto samo imamo afere koje se nikad ne završavaju pred institucijama ove zemlje i da prosto vi živite nekim raskalašnim životom, a sve druge krivite za ono u šta ste doveli građane ove zemlje.

Korupcija, nažalost, to smo vrlo očigledno videli u prethodnih gotovo 12 meseci, ubija i vi očito ne želite za to da odgovarate, a ono što smo i pre toga znali, korupcija osiromašuje. Dakle, čak 1,5% privrednog rasta, i to prema podacima Fiskalnog saveta, mi gubimo zbog korupcije. Dakle, ovo nije samo priča o tome da ste se vi obogatili, a niko od toga nema štete. Naprotiv, od toga imaju štete svi građani i građanke Republike Srbije. Mi smo sve siromašniji zbog toga i u tom smislu, dakle, nije reč samo o tome da li građani i građanke vama zavide, nego da ste direktno ukrali od njihove budućnosti i od njihovog standarda života.

Onda je vrlo licemerno kada na ovoj sednici pokušavate da usvojite zakone koje pravdate borbom protiv siromaštva i pomoći životnom standardu siromašnih i srednje klase i tako, između ostalog, i uvodite ograničenje trgovačkih marži, pre mesec i po dana, za koje obećavate dakle, mnogo veće efekte, evo sada su stigli rezultati koje su one imale. Mi smo vas na to upozoravali, zato što, prosto, takve mere su uvele i zemlje u okolini i mogli ste znati, ako to možda niste mogli da znate pre godinu dana, mogli ste sada da znate da će efekti biti ovakvi kratkotrajni i ne baš tako spektakularni kako je predsednik najavljivao.

Dakle, mesečni pad cena hrane i bezalkoholnih pića od kako se mera sprovodim pao je za 4,5%, što je tri puta manje od onoga što je predsednik obećavao, a nivo cena hrane u odnosu na prošlu godinu porastao je za 1,7%.

Umesto toga, Zeleno–levi front je predložio tri mere za smanjenje cena hrane i zaista, kada ne biste ovoliko krali, u budžetu bi tog novca bilo i biće ga kada vas smenimo. Jedna od tih stvari je uvođenje programa vaučera za ishranu, koje bi bile jedinstvene kartice i aplikacije koje bi onima koji su polovina najsiromašnijih domaćinstava u zemlji, a verujte, to je zapravo polovina građana Srbije, jer smo siromašni, ostvarivali bi popust od 15% na proizvode u prodavnicama. Dakle, ne na ono na šta su marže bile visoke, pa su sada smanjene, nego na sve proizvode koji su im potrebni za preživljavanje.

Izmene nadležnosti Komisije za zaštitu konkurencije, a ne da čekamo više od 12 meseci na preporuke i mere te iste Komisije u vezi sa dogovorima supermarketa, koji su nas koštali sve zajedno i povećanje podsticaja za produktivnost u proizvodnji hrane. Citiraću, čini mi se da je to bilo možda pre dve nedelje, ministra za poljoprivredu, koji je rekao – naravno, jednog dana, kada budemo članovi Evropske unije i mi ćemo uzimati od fondova zajedničke poljoprivredne politike, ali nam nije rekao kada će se to dogoditi, pošto se mi na tom putu ne pomeramo, a kada bismo zaista bili tamo, onda bismo zaista mogli i više da uložimo u produktivnost i proizvodnju hrane, a ni sada čak ne iskoristimo sva pretpristupna sredstva za ulaganje u poboljšanje produktivnosti u proizvodnji hrane, što bi kao posledicu imalo manje cene hrane.

Recimo, da uzmemo samo primer susedne Bugarske, koja demografski, geografski i kulturno slična Srbiji, u 2022. godine uspela je da iskoristi skoro 1,8 milijardi evra podsticaja ruralnog razvoja na osnovu članstva u Evropskoj uniji, a Srbija je iste godine potrošila nešto manje od 100 miliona evra za istu namenu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Četrdeset pet dana od početka nove školske godine, više srednje škole u blokadi, imamo štrajkove, mnogi prosvetari su ostali bez posla, policija patrolira u Gimnaziji u Valjevu. Za to je direktno odgovoran ministar prosvete, već ga svi zovemo ministar osvete, jer svojim postupcima direktno ugrožava obrazovni proces u više škola postavljanjem neadekvatnih v.d. direktora.

Hajde da pogledamo šta se dešava u komšiluku Narodne skupštine, u Petoj beogradskoj gimnaziji. Peta gimnazija je u blokadi. Blokiraju đaci koji su postavili četiri sasvim razumna zahteva – smenu direktorke Danke Nešović, vraćanje na posao otpuštenih nastavnika, formiranje školskog odbora i izbor novog direktora iz kolektiva škole. Tamo je 19 nastavnika ostalo bez posla, pet je suspendovano, ugovori onima koji su bili na određeno nisu produženi, a pravni osnov za suspenzije nije jasan ili ne postoji. Na njihova mesta su dovedeni ljudi sa vrlo upitnim kvalifikacija ili pak nije doveden niko. Zbog toga se nastava ne odvija regularno od početka školske godine, kvalitet nastave je u padu, nije uspostavljen stabilan raspored, deca gube značajan broj časova, izborni predmeti se uopšte ne održavaju.

Školski pedagog i psiholog su suspendovani i na njihova mesta su dovedeni ljudi krajnje upitnih kvalifikacija, i to tek nakon nekoliko nedelja. Roditeljima je zabranjen ulazak u školu, dok v.d. direktorka dolazi sa obezbeđenjem, za koje nije jasno da li je privatno ili je reč o policijskoj pratnji, đaci se ne osećaju bezbedno, roditelji su zabrinuti.

Savet roditelja je raspušten i blokira se formiranje novog, rad školskog odbora je blokiran. Roditelji su podneli zahteve za stručno -pedagoški nadzor Gradskom sekretarijatu za obrazovanje i dečju zaštitu, Školskoj upravi za grad Beograd i školskom odboru, ali ni na jedan od zahteva do danas nije odgovoreno. Na višestruke pozive na razgovore v.d. direktorka škole se nije odazvala, umesto toga, ona sa roditeljima i đacima komunicira preko uvreda i pretnji upućenih tokom gostovanja na tabloidnim televizijama, spetakl.

Idemo dalje. Osnovna škola iz mog komšiluka „Pavle Savić“ iz Mirijeva. Smenjen je direktor iz kolektiva i doveden nov, opet zanimljivo za moju ličnu istoriju, nekadašnji direktor Osnovne škole koju sam ja završila „Branko Radičević“ iz Bujanovca, nije se baš tamo proslavio, možete da proverite. Najpre školska godina nije počela zbog protesta, onda je počela, sad su nastavnici stupili u štrajk jer v.d. direktor ne radi svoj posao. Jedno odeljenje sedmog razreda do danas nije imalo nijedan jedini čas matematike od početka školske godine. Nisam čula da se žalite zbog toga, kao što ste to imali običaj da radite ranije. Školski odbor, njime predsedava sekretarka predsednika opštine Zvezdare, koja je tu izabrana ispred roditelja, liči to na sukob interesa.

Idemo dalje. U Valjevu, u gradu u kome je pre dva meseca policija tukla sve pred sobom, nedavno su pokrenute krivične prijave protiv 28 policajaca, patrolirala je naoružana policija u Valjevskoj gimnaziji. Jel Valjevska gimnazija postala policijska stanica, sa naoružanjem u Valjevskoj gimnaziji?

Idemo dalje. Sada se nastavlja sa Gimnazijom „Jovan Jovanović Zmaj“ iz Novog Sada. Direktor škole Radivoje Stojković nije angažovao univerzitetske profesore, zbog kojih su mnoga deca uopšte upisivala tu školu, pa sada je pao kvalitet nastave, više od 30 đaka se ispisalo i mnogi najavljuju takođe da će to slično i uraditi. Organi škole ne rade, roditelji traže hitno uspostavljanje rada svih organa škole, konstituisanje saveta roditelja i učeničkog parlamenta, sazivanje nastavničkog veća i izbor pravog školskog odbora.

Imamo dalje još i Gimnaziju „Uroš Predić“ u Pančevu, takođe tamo je blokada zato što je postavljen novi direktor koji je prethodno isto tako smenjen zbog nezakonitosti rada.

Dakle, sve ono protiv čega se zaposleni roditelji i učenici bune je politička kontrola škola i pokušaj da se nastavnici i đaci disciplinuju. Zeleno-levi front je još od januara meseca zapravo tražio da se ponovo uspostavi pravo kolektiva da bira svoje direktore samostalno, koji će biti predstavnici kolektiva, a ne instrumenti vlasti, za tako nešto je potrebno da se zakon izmeni, kako direktora ne bi postavljao ministar iz Beograda.

Zbog toga pitanja za ministra prosvete. Koliko ste u vašem mandatu v.d. direktora postavili u školama, a da ne dolaze iz kolektiva? Šta su vaša obrazloženja, zašto ljudi van kolektiva mogu da dobro vode škole? Koliko je škola u Srbiji u štrajku od septembra? Koliko je škola u obustavi iz razloga koji se tiču postavljanje direktora

van kolektiva? Zašto se grčevito držite toga da direktorka Pete beogradske gimnazije bude Danka Nešović, Novosadske „Jovine“ gimnazije Radivoje Stojković, Pančevačke gimnazije „Radisav Milić“, Osnovne škole „Pavle Savić“ Nenad Tasić? Koliko je nastavnika ostalo bez posla od početka školske godine? Koliko časova od 1. septembra nije održano, jer nema nastavnika da ih održe? Vodi li neko evidenciju o tome? Zahvaljujem.
Želim da odgovorim na to šta bi bilo odgovorno ponašanje. Dakle, niko ovde nije sudija i tužilac, ali javnost je već uznemirena.

Ja sam juče tražila da nam se institucije obrate, ali ne tako što će bez istrage, jer sigurno istragu nisu mogli da sprovedu za sat vremena, reći upravo ono što je rekao ministar, a ministar Dačić je rekao da informacija o povređivanju studentkinje od strane policijskih službenika lažna i da je namerno plasirana sa političkim ciljem. Kakva efikasna istraga. Dokaz za to trebalo bi da bude to što neko nije hteo da sarađuje sa policijom.

Da vam kažem, kad vas neko pretuče i odete kod lekara da tražite pomoć i kažete da ste pretučeni od strane policajca sigurno nećete razgovarati sa policajcima ili njihovim kolegama koji tradicionalno njih štite. Dakle, to je prva stvar.

Druga stvar, skandalozno je da se targetira studentkinja i da se izgovara njeno ime i prezime, da se prikrivaju krivična dela time što manipulišete sada jednom bolnicom, pa drugom bolnicom, itd.

Posle se pitate zašto žene ne prijavljuju nasilje. Pa, sve je ovde jasno. Dakle, odgovorno bi bilo da kažete – ovo je ozbiljno. Ovako nešto ne sme da se dogodi. Sprovešćemo istragu. Niko ne sme da bude pretučen. Odgovaraće. Ali, isto tako morate da razumete da vam ne verujemo kada nam spominjete nekakvu unutrašnju kontrolu. Vršilac dužnosti načelnika unutrašnje kontrole je ujedno i pomoćnik ministra, ministra koji je rekao da je ovo laž. Pa, kako da vam verujemo? Naravno da vam niko neće verovati.
Zahvaljujem.

Ja sam već govorila u načelu o ovom zakona i rekla sam da je ovim izmenama i dopunama u stvari i država, odnosno ono što vi mislite da je država, ono što ste oteli i pretvarate u državu, pretvorilo u niz birokratskih uslova i govorila sam o tim uslovima zašto su oni problematični i zašto su neobrazloženi.

Naš amandman se tiče da mi zapravo smatramo da ako već hoćemo da zaštitimo pravo na dom, a mi to hoćemo, onda ti uslovi moraju da se redefinišu i većina njih da se izbaci. Tako da, jedino nepokretnost koja je isključivo u svojini izvršnog dužnika koja služi zadovoljenju njegovih stambenih potreba ne može biti predmet izvršenja, ako se radi o nepokretnosti izvršnog dužnika koja služi za stanovanje i njega i članova njegovih domaćinstava.

Mi pod nepokretnošću koja služi zadovoljavanju stambenih potreba izvršnog dužnika podrazumevamo odgovarajući stan koji je već definisan u članu 90. Zakona o stanovanju i održavanju zgrada. Dakle, meni je spektakularno da vi ne znate da mi već imamo taj zakon, da je to već definisano, nego ovde ubacujete neke nelogične kriterijume i neke kolege su već o tome govorile.

Takođe, nešto o čemu nisam prošli put stigla da govorim jeste problematičan deo gde vi u ovom predlogu zapravo govorite kada se ove odredbe ne primenjuju i kažete, između ostalog, da se potraživanje koje se namiruje proisteklo iz zakonskog izdržavanja, osima ako je reč o dugu po osnovu izdržavanja, a izvršni dužnik je preminuo i nepokretnost je nasledilo dete prema kome je dug postojao, dakle, da ona ne može biti predmet izvršenja. Dakle, to je u stvari ono što mi predlažemo da bude tako.

Nažalost, vi ovde nastavljate sa onim što smo kritikovali već i kada se usvajao Zakon o alimentacionom fondu, da u stvari dete koje je već oštećeno, jer roditelj nije odgovoran i ne plaća alimentaciju, kasnije onda zapravo ostane bez svog jedinog doma da se država naplati. Naš predlog je da toga ovde nema.

Ako prihvatite ovaj amandman ima šanse da se zapravo zaštiti pravo na dom.

Nastaviću da koristim vreme predsednika poslaničke grupe.

Želela bih još da kažem da ovaj predlog zakona ne rešava neke od problema koji su zapravo vrlo urgentni za ljude, za praksu iseljenja, prinudnih iseljenja. Jedna od tih stvari jesu upravna izvršenja, odnosno iseljenja.

Dakle, porodice koje žive u naselju Kamendin, socijalno ugrožene porodice u socijalnim stanovima, one se izdržavaju preko novčane socijalne pomoći, ona je toliko mala da oni ne mogu zapravo zbog te niske socijalne pomoći ne mogu da plaćaju svoje troškove. Sad u ovom trenutku u ovom naselju Kamendin grad Beograd pokušava da izvrši 30 upravnih izvršenja nad ovim porodicama. Kako su ugrožene porodice, vi navodno, rekli ste da usvajate ovaj zakon da pomognete siromašnima, ne znam kako, kad ovaj zakon ni na koji način ne rešava ove probleme, em imaju nisku socijalnu pomoć, em ih izbacujete iz socijalnih stanova. To uopšte nije koncepcija socijalnog stanovanja.

Druga stvar koju ovaj predlog zakona ne prepoznaje, a vrlo je česta kada je reč o prinudnim iseljenjima, jesu situacije u kojima je investitor prevario kupce. U praksi se dešava da građani daju svu svoju životnu ušteđevinu u kupovinu stana i budu izloženi opasnosti da izgube dom zbog dugova investitora ili drugih, trećih lica, i nisu ni na koji način odgovorni zbog obaveza investitora, a njihova imovina može postati predmet izvršenja samo zato što nije okončan postupak upisa svojine ili legalizacije. To dovodi do teških nepravdi i porodice ostaju bez krova nad glavom. Vi ni na koji način opet ne rešavate ovaj problem. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

U izveštaju lekara specijaliste opšte hirurgije iz „Medigrupa“ nakon kojeg je uznemirena javnost stoji: „Povrede je zadobila u policijskoj stanici udarcima tupim predmetom. U policijsku stanicu je pozvana na informativni razgovor“.

U tvitu od 24. septembra, a kolega prekoputa mene voli da čita tvitove u poslednje vreme, ne znam, mnogo vremena provodite na „Tviteru“, stvarno to nije zdravo, kažu da je u “Medigrup“ ušla devojka krvave majice sa razbijenom arkadom. Današnja objava pročitana ovde je drugačija. Demantuje da je povređena od strane policijskih službenika i da nije bila u prostorijama policije. Pitam, šta se dogodilo između objavljivanja izveštaja lekara i današnjeg demantija?

Dakle, MUP je objavio ime studentkinje, meni to dovoljno govori. Međutim, niko do sada nije demantovao da je studentkinja pretučena. Nismo ni čuli obećanje da će se istražiti ko ju je pretukao, ako to nije policija. To je ono što čekamo.

Podsetiću samo da mnoge žene žrtve nasilja često povlače svoje prijave, što zbog užasnog iskustva nakon što se susretnu sa nebrigom institucija koje ih ne zaštite, što zbog ekonomske ucenjenosti od nasilnika. To ne znači da nisu žrtve, to samo znači da ih sistem ućutkuje.
Hvala.

Ja ću ponoviti, mislim, možda je ovo previše suptilno za vas, izvinjavam se, ovo je moja profesionalna deformacija, šta sam ja rekla, šta ste vi rekli, šta je ko rekao.

Ja nijednog trenutka, ja ne poznajem nikoga ko je ovde upleten, ni doktora iz „MediGroup“ koji je potpisao izveštaj, ni studentkinju u pitanju, ja sam zabrinuta narodna poslanica koja artikuliše zabrinutost javnosti i postavila sam neka pitanja.

Međutim, da ponovim, i u tom demantiju koji sam preslušala, nisam bila ovde, ali sam preslušala, ne piše da je ona rekla da nije pretučena i da je izveštaj lekara specijaliste laž. Ona demantuje da je to uradila policija.

Ja sam samo pitala šta se promenilo od trenutka kada je objavljen izveštaj lekara specijaliste, u kome piše da je povrede zadobila u policijskoj stanici udarcima tupim predmetom, u policijsku stanicu pozvana na informativni razgovor. Znači, to je ona morala da kaže lekarima, i ovoga trenutka i pitala sam da li ima veze sa tim da je njeno ime objavljeno? Meni to liči na pretnje. Ja ne želim da ta devojka bude dalje ugrožena, ali vi niste demantovali da je ona pretučena i niste pokazali brigu za nju. Odgovorna osoba bi rekla - dobili smo demanti, nije policija, ali mi smo vrlo zabrinuti da je neka građanka ove zemlje pretučena i želimo da znamo kako se to dogodilo i želimo da znamo svaki put kada neko kaže da postoji brutalnost policije. Da li možda naša policija to radi? Vi to niste rekli.

Dakle, mi i dalje imamo slučaj pretučene osobe, a još uvek ne znamo da li je ovo rezultat pretnje, jer vi ste danima, juče ste celoga dana, ovde ste upregli na sve moguće načine da izvršite pritisak i da se samo ovo zataška, kao što svaki put to radite.
Ja bih da se pridružim ovom pozivu, ali isto tako volela bih da se ne obrati neko u narednih sat vremena iz Ministarstva unutrašnjih poslova i da kaže da je sprovedena istraga i da je laž ono što su objavili studenti Poljoprivrednog fakulteta. Jer se to dogodilo letos, kada je bila reč o Nikolini Sinđelić.

Vi ste više puta govorili ovde, uključujući i poslanicu pre nekoliko minuta, da svako ko sprovodi nasilje treba da odgovara. Kada je iko odgovarao za nasilje nad građanima Srbije iz policije? Dajte nam neko ime, da je neko, ne samo u ovih jedanaest meseci nego i ranije, odgovarao? Dakle, kada nam kažete da čekamo institucije da se obrate, da, čekamo, ali nemojte da nam se obrate i da nam kažu da je sve u redu i da će neko nekada odgovarati, jer nikada niko nije odgovarao.

Dakle, samo bih da podsetim, nepoznata lica su je u kolima šamarala, udarala, cepala joj garderobu i neprimereno je dodirivala. Tražili su od nje informacije u vezi sa blokadama i protestima, pretili joj, pretili su i njenim kolegama i rekli da će proći isto kao i ona.

Danas smo čuli za ovaj slučaj, mi znamo za razne druge o kojima ne smem da govorim, zato što te žene nisu smele da izađu javno. Mi znamo da se ovo dešava mesecima, da ljudi sa maskama odvode devojke u „ćacilend“. Nikada niko nije odgovarao. Molim vas da se neko obrati javnosti, ali ne tako da nam kaže da je istraga sprovedena i da građani, studenti i studentkinje lažu, jer to ste uradili posle Nikoline Sinđelić.
Poštovane građanke i građani Srbije, pre nego što krenem sa onim o čemu sam želela da govorim, želela bih da vas informišem da je juče po drugi put u par meseci, da su vandalizovane prostorije opštinskog odbora Zeleno-Levog fronta na Zvezdari. To se desilo početkom jula meseca. To je samo na Zvezdari. To se dešavalo mnogim našim prostorijama prethodnih meseci. Nikada ništa policijski nalazi nisu doveli ni do kakvih rezultata. Podsetila bih da zbog sličnih stvari i sličnih kvalifikacija Bogdan Jovičić već drugi mesec provodi u pritvoru. Mislim da je time sve rečeno.

U susret sutrašnjem Međunarodnom danu borbe protiv beskućništva, želim da govorim o izmenama i dopunama Zakona o izvršenju i obezbeđenju, koja nažalost neće nas približiti u ovoj borbi ni malo ili vrlo, vrlo malo.

Ove izmene zakona su najavljene kao deo SNS kampanje sveobuhvatne podrške citiram „narodu, posebno srednjoj klasi i siromašnim ljudima“. Njih se valjda Aleksandar Vučić setio tek u junu mesecu kada su stigli katastrofalni rejtinzi i kada su isto tako istraživanja javnog mnjenja pokazala da u ovoj zemlji građani vide kao najveći problem korupciju. To SNS prosto ne može kredibilno da reši, ne može protiv toga da se bori.

Na kraju, krajeva ova sednica služi da se sa tim i nastavi, pa onda može da pokuša da reši ovaj drugi problem koji najviše tišti građane. To su visoki troškovi života, životni standard. Pošto ni to ne može da reši, može da ima jeftin PR.

Sada deo toga, ja sada neću o tome pričati, ali prosto moram da napomenem pošto je bilo reči o tome ranije. Ovaj fijasko sa kontrolom trgovačkih marži od kojih su osnovne namirnice zapravo skuplje a ne jeftinije. Poskupela struja. Danas sankcije NIS-u. Mislim da će nama biti sve bolje i bolje, troškovi života će eksplodirati, ali ne na niže.

Međutim, pored svoga toga na ovoj sednici imamo to zamaskiranje da će navodno da se podrži narod, posebno siromašni i srednja klasa time da će biti nekako omogućeno ljudima da postanu svoj na svome, ali onako kao što kaže moj kolega Robert Kozma to će važiti dok se plafon ne sruši. Tu su i jeftinije reči o navodnoj borbi za pravo na jedini dom. Do toga, nažalost neće doći. Ja bih zaista volela da ste uradili nešto da do toga dođe, ali do toga neće doći, ne ni za sve, nego doći za većinu ljudi koji su na udaru izvršitelja.

U junu mesecu Aleksandar Vučić je počeo da priča o tome da mi moramo da menjamo Ustav da bi zaštitilo pravo na dom. Mi smo kao Zeleno-Levi front odmah poručili da nema potrebe da menjate Ustav i da je ta priča o promeni Ustava služila samo da se zamaskira to što 13 godina ništa niste uradili povodom Zakona o izvršenju i obezbeđenju.

Ja se tu slažem sa kolegom koji u ovom domu sedi 24 godine, koji je maločas govorio da je taj zakon donela bivša vlast, doneli su demokrate i lažni socijalisti. Gospodo, najveći deo primene tog zakona ovih 13 godina je za vreme koalicije naprednjaka i lažnih socijalista. Pa, ako nije valjao, to zna narod, kako to da vi niste znali? E, pa reći ću vam kako niste znali. Zato što nisu vas izbacivali iz vaši kuća, vi ste stanove kupovali za keš, gradili ste bez dozvola, sada ćete to da evidentirate i legalizujete, ali je besramno da vi takvi pričate o zakonu, kako ste to juče govorili, koji ima socijalnu komponentu, neki su čak rekli to je porodični zakon. Apsolutno niste ništa uradili za adekvatno stanovanje, za pravo ljudi na adekvatno stanovanje, ništa niste uradili da zaštitite pravo na jedini dom, to ne radite ni danas. Nikad niste bili da štitite ljude od izvršenje prinudnog izbacivanja iz doma.

Pre tačno osam godina, provela sam ceo dan, zajedno sa svojim prijateljima koji su sada narodni poslanici, sede pored mene, sprečavajući izvršenje Dobrile Petrović, prinudno iseljenje Dobrile Petrović, njene ćerke Snežane, tada sa dvoje maloletne dece od pet godina, jedanaest meseci, stana u Njegoševoj ulici u Beogradu. Bilo mi je cinično da nakon ove inicijative predsednika, Komore izvršitelja kaže, da podržava inicijativu za pravo na dom i da su javni izvršitelji i do sada nastojali da u faktičkim situacijama na terenu kada se nađu maloletna deca zaštite to pravo na dom. Zapravo, svi koji smo bili tamo, znamo da je Dobrila Petrović slučaj koja je njena ćerka Snežana upravo pred pretnjom razdvajanja porodice bila naterana da izađe iz svog stana.

Ustavni sud je poništio sve presude protiv Dobrile Petrović jer nije uzimano u obzir njeno ljudsko pravo na dom i ona se u svoj, doduše razvaljeni dom vratila 2022. godine, ali brojni drugi ljudi nisu dočekali pravdu, kolike su porodice razbijene, rastavljene, koliko su razorene i koliko će ih biti još jer ih vaš zakon neće zaštititi.

Ove dopune zakone ne štite apsolutno pravo izvršnog dužnika na jedan dom, već dužnici moraju da kumulativno ispune sledeće zahteve. Želim da prokomentarišem njih. Kažete da se radi o jedinoj nepokretnosti izvršnog dužnika da se radi o nepokretnosti površine do 60 metara kvadratnih. Kako ste došli do tog broja? Da li to znači da šestočlana porodica recimo koja može da se izbaci iz stana od 70 metara kvadratnih, a ne može samac iz 59? Dakle, to nema veze ni sa zakonima koje ste vi ovde usvajali, gde se definiše adekvatni stan, Zakona o stanovanju i održavanju zgrada.

Zatim kažete da se radi o nepokretnosti na koje izvršni dužnik ima prebivalište najmanje pet godina. A što pet godina? Mogu da se izbace ljudi iz stanova ako žive četiri i po godine? Da glavnica potraživanja koja se namiruje ne prelazi polovinu tržišne vrednosti nepokretnosti utvrđenih u skladu sa aktom jedinice lokalne samouprave. Privilegujete Beograd, Beograd na vodi, zato što nekretnine koštaju manje u malim gradovima i tamo onda lakše mogu da se izbacuju ljudi iz stana. To uopšte ne odgovara na probleme siromašnih ljudi i toliko ne znate, da se to vidi u ovom tekstu zakona. Pitanje, s brda dola, uopšte vam nije stalo.

Najzad, još jedan kumulativni uslov –da izvršni dužnik u periodu od tri godine pre podnošenja predloga za izvršenje nije prodao ili poklonio drugu nepokretnost ili se odrekao prava na nasleđivanje nepokretne imovine ili zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju, ovo poslednje, dakle ovo posebno se odrekao prava na nasleđivanje, može posebno da ošteti žene, koje i dalje u ovoj zemlji preko 40% slučajeva se odriču nasleđa u korist muških srodnika, najčešće braće.

Dakle, država je pravo na dom pretvorila u niz birokratskih uslova. Toliko su uski da više služe da ograniče nego da zaštite prvo na dom. Jedina zaštita je da ni jedno izvršenje ne sme da ostavi ljude na ulicama.

Za Zeleno-levi front, pravo na dom je garantovano kada niko nije u strahu da će ostati na ulici. Nažalost, dok ste vi na vlasti, građani će i dalje živeti u tom strahu.
Pre nego što postavim pitanje republičkim organima, moram da upitam sve građane i građanke Srbije – jesmo li mi izgubili Republiku, jesmo li izgubili državu? Ko su ljudi koji će uskoro ovde da zauzmu mesta koja su rezervisana za ministre? Čija je ovo Skupština kada se stalno uzurpira?

Ovo moram da pitam jer sam i sama prethodnih dana govorila da je država u ratu protiv sopstvenih građana. Ali, želim malo da se ispravim, to ne može biti naša država, već nešto što je svima nama SNS preoteo želevši da našu državu pretvori u mašinu za nekažnjivost u prostoru u kome za njih ne važi zakon, već lojalnost, u kome institucije nisu čuvari prava, već privatne firme,

scenografija za predstave moći jedne kaste, u kojem je policija stranačka milicija, a režimski mediji megafon opasne propagande, u kojem nema mesta za normalan život građana, samo za naprednjačke podanike.

Činilo se da SNS-u u tome dobro ide. No, način vladanja zasnovan na kriminalu, korupciji, lažima, nasilju, padom nadstrešnice počeo je da urušava i osnovne noseće stubove društva koje su prethodne generacije zajedno gradile. Rastače se bazično poverenje i odgovornost onih na vlasti. Oni koji se tako ponašaju nisu državnici. Ono što oni predstavljaju nije država. Ono što oni brane nije ustavni poredak. Naprotiv, oni su glavni rušitelj ustavnog poretka, ma kako da pokušavaju da obrnu priču. Suverenost i dalje potiče od građana i samo od građana.

Ovih dana stigla je vest da je pravnosnažno oslobođen student Pravnog fakulteta koji je proveo mesec dana u Studentskom domu u pritvoru, zato što je optužen za nasilničko ponašanje na protestu posle pokradenih izbora 2023. godine. On je isprva optužen da je bacio kamen na Gradsku skupštinu i da je tim činom napao ustavni poredak. Posle je kvalifikacija izmenjena. Bila sam tada da ga posetim u domu. Odnela sam mu knjigu: „Kako ostati bez države, sedam koraka od demokratije do diktature“. Nepunih dve godine kasnije, brojni studenti i aktivisti su u pritvoru, u kućnim pritvorima, neki u egzilu, protiv brojnih se vode mnogi namešteni, inscenirani postupci.

To što je jedan student oslobođen za nešto što je vrlo jasno da je bila odmazda režimskog tužioca, znači da i dalje u ovoj zemlji ima ljudi koji profesionalno obavljaju svoj posao, ali da je pravda spora i da režim ide na to da građanima troši dragoceno vreme, da se povuku iz borbe za demokratiju, da odustanu od zahteva za pravdom, ali biće na slobodi. I oni koji su sada u pritvorima, u kućnim pritvorima nasumično optuživani za napade na ustavno uređenje, izazivanje panike i nereda, drsko i bezobzirno ponašanje, svi će oni jednom biti na slobodi. Izgubiće neko vreme, ali ne brinite, njihovo vreme tek dolazi.

No, pravo pitanje je koliko je režim spreman daleko da ide u urušavanju države i po koju cenu po samu državu? Zato pitam ministarstvo prekornog rada koliko je ljudi ostalo bez posla u javnom sektoru jer im nisu produženi ugovori na određeno zato što nisu hteli da idu na SNS skupove protiv blokada, iako rade poslove koje niko drugi ne može da obavlja? Koliko je novih naprednjačkih lojalista zauzelo njihova nesigurna radna mesta, nesigurna jer ih takvim namerno održavate kako biste politički i ekonomski kontrolisali ljude na tim pozicijama?

Posebno pitanje za Ministarstvo prosvete, odnosno osvete, koliko časova se od 1. septembra nije održalo jer nema nastavnika da ih održe zato što su otpušteni ili im nisu produženi ugovori o radu zbog osvete? Koliko dana je dovoljno da roditelji jure v.d. direktore koje ste postavili da biste se svetili i disciplinovali škole, iako nikada neće dobiti podršku kolektiva? Koliko dana je potrebno da biste prestali sa obračunavanjem sa obrazovanjem?

Pitanje za ministarstvo partijske uprave i lokalne nesamouprave – kada ćete preimenovati Zakon o državnim službenicima u zakon o partijskim službenicima? Da li vas uopšte brine potreba za minimalnim funkcionisanjem tih institucija i potrebom da je vode stručni kadrovi ili su to za vas nepotrebne dileme? Koje metode koristite da se borite protiv onih profesionalaca koji se odupiru političkim pritiscima?

Najzad, pitanje za ministarstvo nepravde – radite li na nekoj analizi koja treba da pruži odgovor na pitanje kako ovaj poredak koji vi branite uopšte opstaje, ako ga maltene svaki drugi građanin, prema vašim rečima, urušava time što želi da slobodno misli, izražava, okuplja se, protestuje, blokira i kaže da vi niste legitimna vlast?