| 22.10.2025. |
|
||
|
|||
| 16.06.2025. |
|
| 27.10.2025. | Predlog zakona o zakupu stanova i kuća za stanovanje i kontrolisanoj zakupnini |
u proceduri
|
| 06.10.2025. | Predlog rezolucije o situaciji u Gazi i uvođenju mera ograničavanja Republike Srbije prema Državi Izrael |
u proceduri
|
| 10.12.2024. | Predlog za glasanje o nepoverenju predsedniku Vlade Republike Srbije, Milošu Vučeviću |
u proceduri
|
Hvala, gospođo Brnabić.
Reklamiram povredu Poslovnika, član 100. Nešto sporno u tome ima? Dakle, predsednica Narodne skupštine, kada predsedava sednici Narodne skupštine, ako želi da učestvuje u pretresu, prepušta predsedavanje jednom od potpredsednika Narodne skupštine. Ne znam za šta vam služe potpredsednici Narodne skupštine, osim kada imate neka neodložna posla, pa niste u sali? Ali pošto jeste u sali, a želite da učestvujete u pretresu, želite da se raspravljate sa poslanicima, želite da iznosite vaše mišljenje, mi nemamo ništa sporno sa tim, dakle, slobodno izađite među obične poslanike i pričajte vaše teorije zavere kojima ste skloni. Pričajte o diverziji po pitanju pada nadstrešnice, pričajte o tome da ne postoji nešto što je jasno utvrđeno da je postojalo i da se dogodilo kada je reč o zvučnom topu, i sve ostalo, ali samo poštujte Poslovnik i nemojte sa mesta predsedavajuće ni da upadate u reč, niti da diskutujete. To kaže član 100. Teorije zavere… (Isključen mikrofon.)
Hvala na pitanju, želim.
Hvala, kolege. Zaista nisam očekivao ovakav uvod.
Samo sam hteo da reklamiram povredu Poslovnika. Dakle, član 106. Predsedavajuća, zbog čega to kažem? Niko ne može da govori na sednici Narodne skupštine, to je član 105. A član 106 – govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres.
E sada, dolazimo do onih dvostrukih aršina, vaših. Pa da li opomenuste ovu osobu, osobicu, ovu jezičku patrolnu šapu, pa da ga jednog trenutka opomenuste, kao što opomenuste kolegu Nikezića, kolegu Parandilovića, ne znam koga sve ne.
Dakle, prekidate im vreme i onda vi dajete neke svoje insinuacije kako se ne drže tačaka dnevnog reda. Čak opomenuste i ministarku iz SPS-a kojoj ste valjda, kako je ona rekla, pokrali glasove u Zaječaru za devet pa nije prešla cenzus. Dakle, i nju ste opomenuli, ali ovu osobicu ne smete da prekinete.
Čovek je govorio o nekom Putinovom avionu, o psiho-testu za carinu, o Šideru, Šrederu, valjda onom sekaču iz "Nindža kornjača", ja znam za toga, govorio čovek o nekim paradoksima, da li ono - Šredingerova mačka, da li je on mačkica ili šta već, citira pevača što je zaposlen u Pošti, što ste ga zaposlili, priča nama on o tome da mi ne znamo ko su članice Evropske narodne partije, pa znamo… (Isključen mikrofon.)
Poštovane građanke i građani Srbije, osim što se gušimo u kriminalu, korupciji, nepotizmu i partokratiji, osim što je represija prema građanima koji su prinuđeni da pravdu traže na ulici neviđena, mi se bukvalno u trećoj deceniji 21. veka gušimo i u smeću. Razaraju nam zdravlje divlje i nesanitarne deponije kojih je na hiljade u našoj zemlji. Evo, jednu kolokvijalno nazvanu „ćacilend“ možemo videti u sred Beograda, dakle u Pionirskom parku. Sa druge strane, deponije koje su predviđene da budu moderni reciklažni centri potpuno upropastite. Vi naprednjaci biste bukvalno kuglu za bilijar upropastili, ja vam lično, evo ne bih poverio kliker tulumbaš da mi ga pričuvate.
Ova frigidna Vlada na čijem čelu je Đuro Macut koji je po struci lekar zapravo u praksi ima samo jedno ministarstvo, to je Ministarstvo policije, ja bih rekao ministarstvo represije, čika Orvel bi rekao ministarstvo ljubavi, u svakom slučaju ono ministarstvo koje se bavi kontrolom i mučenjem.
Međutim, sa druge strane, ja sam čuo ili video da postoji ministarstvo koje zove Ministarstvo za zaštitu životne sredine i takođe sam čuo da postoji i jedna ministarka koja obavlja funkciju ministarke za zaštitu životne sredine i evo, ja ću joj sada pročitati jednu kratku vest. Bio sam za vikend u Novom Pazaru i mislim da će joj biti zanimljivo da je informišem šta se to dešava u delokrugu njenog ministrovanja.
Lokacija Golo brdo kod Novog Pazara je velika nesanitarna deponija u blizini naselja, samim tim i pretnja po zdravlje ljudi, danima gori i spušta dim na kotlinu u kojoj živi preko 100.000 stanovnika. Meštani od 6. jula 2025. godine blokiraju put ka deponiji, jer niko u lokalnoj vlasti ne zna da reši tu situaciju. Grad je zatrpan đubretom na tropskim vrućinama, a vlast je bila zatečena. Ti ljudi koji blokiraju traže da ta sanitarna deponija nestane i da se nađe nova lokacija.
Zvuči poznato nama koji živimo u zapadnoj Srbiji. Dakle, u Zlatiborskom pre svega i Moravičkom okrugu, definitivno zvuči poznato, mi smo svedoci da je prošle godine u maju mesecu, a pre toga i u martu, ali više nedelja gorela regionalna sanitarna, moderna deponija Duboko koja je nakon toga u potpunosti uništena, devastirana i ona danas zapravo više ne postoji, njena infrastruktura ne postoji i ona više ne radi.
Direktor nekadašnje te deponije je rekao da je za sanaciju štete navodno potrošeno 189.000.000 dinara, što je po našem mišljenju mala cifra u odnosu na ono što se zapravo potrošili, ali hajde da mu verujemo da uzmemo da jeste 189.000.000 dinara. To su naravno platili građani iz budžeta svojih opština. To je klasičan naprednjački manir, kada je frka udri običnog čoveka po džepu, te sada tih devet lokalnih samouprava se snalaze. Na neki način pokušavaju da odvoze otpad stotinama kilometara daleko, ali za to vreme, vi nama, odnosno lokalne samouprave povećavate računa za komunalne usluge i onaj deo koji se tiče odnošenja smeća.
Samo Požega je izdvojila za onoliko koliko znamo, preko 200.000 evra za budžetsku pomoć, za sanaciju požara na deponiji koju ste vi vašim nestručnim radom upropastili, pa smo onda kupili jedan kamion, pa ćemo da kupimo još jedan kamion, da bismo terali smeće u Jagodinu. Dakle, sve ovo što sam rekao je parekselans korupcija zbog čega je užički „Libergraf“ podneo krivičnu prijavu kraljevačkom tužilaštvu protiv šest osoba na čelu sa gradonačelnicom Užica, Jelenom Raković Radivojević, zbog nezakonitog trošenja javnih sredstava tokom izvođenja radova na gašenju požara na deponiji Duboko.
Moram da vam kažem ljudi, vi ste potpuni šampioni, obrnuli ste igricu i prosto na tome moram da vam čestitam, jer vama je bukvalno čak i havarija, akcident, nesreća koju sami prouzrokujete svojim nestručnim upravljanjem, neradom, javašlukom prilika za bogaćenje i korupciju. Dakle, vi prvo upropastite, devastirate jedno javno dobro kakvo je regionalna sanitarna deponija, a onda u postupku kontrole štete i sanacije se ugrađujete. To prosto definitivno nema nigde. Takav vid javašluka, korupcije i bahatosti nigde ne postoji.
Da ne zaboravim, za novog direktora, imenovan nekakav Nenadić iz Arilja koji je upropastio tamošnje komunalno preduzeće „Zelen“, sada je postavljen da bude direktor deponije koja ne radi, da prima platu. Valjda je logika – ne može se upropastiti nešto što je upropašćeno.
Da završim, „Duboko“, „Golo brdo“, „Vinča“, „Meterisž“ kod Vranja, Kraljevačka deponija, to su ozbiljni problemi i nisu apstraktne stvari. Moje pitanje konkretno je da li ministarka za zaštitu životne sredine se bavi ovim stvarima?
Poštovane građane i građani Srbije ja ću tražiti obaveštenje i postaviti određena pitanja u vezi sa dve veoma važne teme. Prva se tiče opšte bezbednosti, a druga opšte ekološke situacije u našoj zemlji. Dozvolite mi samo da dam kratak kontekst pre toga.
Dakle, režim uporno kontaminira javni diskurs militarističkom retorikom, kupovina naoružanja, obavezni vojni rok, a naše društvo je dugi niz godina ophrvano nasiljem što je i kulminiralo ne zapamćenim prošlogodišnjim majskim masakrima i umesto preuzimanja odgovornosti mi smo slušali demagoške floskule o tome kako sistem nije zakazao, kako je povećana bezbednost postavljanjem policajaca u škole. Takođe svedočili smo akciji masovnog razoružavanja, a na terenu situacija je praktično takva da izgleda kao da su civili bolje naoružani od pripadnika sektora bezbednosti. Uporedo sa tim, dakle, roditelji i učenici maltretiraju i fizički napadaju nastavnike uz čuvenu rečenicu „znaš ti ko sam ja“, vršnjačko nasilje je u procvatu. Dešavaju se oružani sukobi u sred bela dana, na primer prošlog oktobra u Užicu, u centru Beograda se iz vazdušnih pušaka upucavaju deca. Imali smo i svedočili 15 femicidu od početka godine, teroristički napadi se vrše samostrelima, pa da li je postignut bilo kakav efekat smanjenjem količine naoružanja ako se ono ne kontroliše i ako je crno tržište preplavljeno istim. U tom smislu imao bih nekoliko pitanja za MUP. Prvo, koliki je broj krivičnih dela u kojima je kao sredstvo izvršenja korišćeno vatreno oružje u mesecima nakon završetka kampanje dobroBvoljne predaje oružja. Ovde me zanima i apsolutni broj i onaj procentualni odnos kada se uporede isti meseci prethodne godine.
Drugo, da li statistički podaci pokazuju zaista smanjenje nasilja u društvu i pošto ne znamo šta se desilo sa tolikom količinom prikupljenog naoružanja pitanje je da li je ono uništeno, negde skladišteno ili se nešto treće dogodilo prosto sa njim.
Osim nasilja naša zemlja je preopterećena i ekološkim problemima. Pitanje litijuma i potencijalno najavljeno otvaranje rudnika Rio Tinta u dolini Jadra samo je jedno od njih. Naša zemlja je veoma zatrovana godišnje preko 15 hiljada ljudi premine od posledica zagađenja vazduha, preko 700 hiljada ljudi nema čistu pijaću vodu, gušimo se u smeću, jer postoje na hiljade divljih deponija, čak i one koje su predviđene da budu sanitarne imaju zaista ozbiljne probleme. Postoji, ili tačnije rečeno, postojala je jedna regionalna deponija u kojoj je odlagano smeće iz dva grada Užica i Čačka i sedam opština to su Požega, Bajina Bašta, Arilje, Lučani, Kosjerić, Čajetina i Ivanjica.
Dakle, uloženi su milioni kako bi se na tom mestu napravila jedna moderna sanitarna deponija, ali je ona zastrašujućom nebrigom, nezakonitim radom i prosto jednim opštim nemarom pretvorena u jedno smetlište koje truje okolino.
S obzirom na činjenicu da povodom ekološke katastrofe uzrokovane požarom, na deponiji Duboko zvanične institucije se ili nisu izjašnjavale ili su dezavuisali, obmanjivale javnost sakrivajući pravu istinu, naravno zbog potrebe vlasti da se prava istina sakrije, da se ublaži isključivo i samo politička šteta ja ću sada postaviti određena pitanja za koje je važno da se čuje odgovor.
Pitanje za Ministarstvo za zaštitu životne sredine – prvo, kako ste dozvolili da regionalna deponija duže od dve godine nezakonito radi bez neophodnih dozvola za rad? Sami ste rekli u Ministarstvu pre par dana tek dve dozvole za rad nisu, odnosno da je odbačen zahtev za njihovu obnovu. Zbog čega je tek tada to rečeno? Koji je tačno dalji plan sa deponijom, na osnovu čega se planira proširenje ukoliko nije rešena sanacija i u koliko ne postoje adekvatne dozvole i na kraju, koliko tačno u Srbiji ima nesanitarnih, a koliko sanitarnih deponija? Dodatno još jedno pitanje za MUP – koliko je tačno požara na deponijama širom Srbije bilo ove godine, a koliko 2023. godine, obzirom da poslednju zvaničnu informaciju koju imamo upravo od MUP-a je da je u 2022. godini bilo ukupno 1760 na deponijama širom Srbije. Hvala.